Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-101/1997 od 22. prosinca 2004

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-101/1997 od 22. prosinca 2004.

Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-101/1997 od 22. prosinca 2004.

NN 6/2005 (12.1.2005.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-101/1997 od 22. prosinca 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 117 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukoje­vić i Milan Vuković, rješavajući o prijedlogu za pokretanje pos­tup­ka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj dana 22. prosinca 2004. godine, donio je RJEŠENJE I. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 116. stavka 2. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03., 123/03., 142/03. i 30/04.).

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje 1. Igor Legaz iz Velog Lošinja podnio je prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 116. stavka 2. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03., 123/03., 142/03. i 30/04.).

Odredbama članka 116. Zakona o radu propisano je:

Sudski raskid ugovora o radu

Članak 116(1) Ako

sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a rad­niku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu najmanje tri, a najviše 18 prosječnih mjeseč­nih plaća toga radnika isplaćenih u prethodna tri mjeseca, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdrža­vanja koje terete radnika.

Predlagatelj smatra da je osporena odredba stavka 2. članka 116. Zakona o radu u suprotnosti s člankom 3. i člankom 54. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske. Smatra da u slučaju kada sud utvrdi nezakonitost otkaza, radnika treba nužno vratiti na rad, a ne omogućiti poslodavcu da nakon nezakonitog otkaza i to u parnici u kojoj je radnik uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, podnese protutužbu i znatno produži trajanje parnice. Smatra da se radi o šikaniranju radnika, predlaže da Sud pokrene postupak ocjene suglasnosti s Ustavom i ukine osporenu odredbu.

Prijedlog nije osnovan.

2.

Ovlaštenje je Hrvatskog sabora da samostalno odlučuje o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj u skladu s Ustavom i zakonom (članak 2. stavak 4. alineja 1. Ustava). Pri uređivanju tih odnosa zakonodavac je du­žan uvažavati zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav, a osobito one koji proizlaze iz načela vladavine prava i one kojima se štite određena ustavna dobra i vrednote.

Neposredno mjerodavna za ocjenu suglasnosti odredbe članka 116. stavka 2. Zakona o radu s Ustavom odredba je članka 54. stavka 1. Ustava koja glasi:

Članak 54Svatko

ima pravo na rad i slobodu rada. (...) Sadržaj ovog ustavnog prava jest, između ostalog, i pružanje zaštite zakonom utvrđenih prava radnika, koja iz njihovog rada proizlaze, uključujući i zaštitu u svezi s prestankom radnog odnosa.

3.

Zakon o radu je zakon općeg značaja kojim se uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj (članak 1.). Načini prestanka ugovora o radu određeni su člankom 103.

Zakona o radu. Prema odredbama Zakona o radu radnik ima pravo na sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa pod uvjetima propisanim člankom 126. Zakona o radu.

Člankom 115. stavkom 1. Zakona o radu propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naredit će vraćanje radnika na posao. Pravna posljedica sudskog utvrđenja da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, vraćanje je dakle, radnika na posao, odnosno u onaj pravni položaj u kojem je radnik bio prije donošenja nezakonite odluke poslodavca.

Člankom 116. Zakona o radu propisana mogućnost sudskog raskida ugovora o radu odstupanje je od navedenog općeg pravila da će sud narediti vraćanje radnika na posao kada utvrdi otkaz nedopuštenim. U slučaju sudskog raskida ugovora o radu, nakon utvrđenja suda da otkaz poslodavca nije dopušten, omogućuje se radniku kojem nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, da se ne vraća na rad kod toga poslodavca. U tom slučaju, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete prema kriterijima propisanim stavkom 1. članka 116. Zakona o radu.

Odluku kojom će odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi radniku naknadu štete, a nakon utvrđenja da otkaz poslodavca nije dopušten, sud je ovlašten donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć (osporeni stavak 2. članka 116.).

Iz navedenog proizlazi da su procesne pretpostavke odluči­va­nja o sudskom raskidu ugovora o radu, koji je kao jedan od načina prestanka radnog odnosa propisan člankom 103. Zakona o radu, i pravima koja iz tog proizlaze za radnika, prethodno utvrđenje suda da je poslodavčev otkaz ugovora o radu nedopuš­ten te određeni tužbeni (protutužbeni) zahtjev za raskid ugovora o radu.

Zakon o radu pritom postavlja različite uvjete pod kojima radnik i poslodavac mogu postaviti zahtjeve za sudski raskid ugovora o radu. Poslodavac naime, mora dokazati da postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovornih strana nije moguć.

Pri tome je sud taj koji će na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrditi postoji li opravdani razlog za sudski raskid ugovora o radu propisan zakonom, što znači da sud može nakon što utvrdi da je otkaz poslodavca bio nedopušten, odbiti zahtjev radnika odnosno poslodavca za sudski raskid ugovora o radu, i postupiti prema odredbi članka 115. Zakona o radu, tj. narediti vraćanje radnika na posao.

Dakle, samim time što poslodavac ima mogućnost, u parnici koja se vodi po tužbi radnika radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, postaviti protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, ne znači ujedno da je radnik onemogućen vratiti se na rad.

O tužbenom zahtjevu da se utvrdi otkaz ugovora o radu nedopuštenim i naredi vraćanje radnika na rad, kao i o zahtjevu protutužbe za sudski raskid ugovora o radu, odlučuje sud presudom na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno. Donošenje odluke u razumnom roku obveza je koju sud ima prema članku 29. stavku 1. Ustava, a što je poseban predmet ustavnosudske kontrole.

4.

Slijedom navedenog, razmatranjem navoda predlagatelja i mjerodavnih zakonskih odredaba, Ustavni sud je utvrdio da osporena odredba članka 116. stavka 2.

Zakona o radu nije u nesuglasju s načelom vladavine prava kao najvišom vrednotom ustavnog poretka Republike Hrvatske propisanom člankom 3. Ustava, niti s ustavnim pravom na rad i slobodu rada zajamčenim člankom 54. stavkom 1.

Ustava.

6.

Rješenje o objavi u Narodnim novinama, točka II. izreke, temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj:

U-I-101/1997 Zagreb, 22. prosinca 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Petar Klarić, v. r.

Rješenje, NN 6/2005-117 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Rješenje Izdanje:

NN 6/2005 Broj dokumenta u izdanju: 117 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 12.1.2005.

ELI: /eli/sluzbeni/2005/6/117 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©2026. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o.

Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno.

Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja.

Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe.

Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom.

Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni.

Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika.

Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.