← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1194/2004 od 19. siječnja 2005.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1194/2004 od

  1. siječnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1194/2004 od
  3. siječnja
  4. NN 16/2005 (2.2.2005.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1194/2004 od
  5. siječnja
  6. Ustavni sud Republike Hrvatske 302 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom Vijeću za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik VIjeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom Z. K. iz V., kojeg zastupa Lj. K.-S., odvjetnica iz V., na sjednici održanoj dana
  7. siječnja
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukidaju: – presuda Županijskog suda u Virovitici, broj: Gž-26/04-2 od
  9. siječnja
  10. godine i – presuda Općinskog suda u Virovitici, broj: P-452/03-7 od
  11. listopada
  12. godine. II. Predmet se vraća Općinskom sudu u Virovitici na ponov­ni postupak. III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  13. Ustavna tužba podnesena je
  14. travnja
  15. godine protiv presude Županijskog suda u Virovitici, broj: Gž-26/04-2 od
  16. siječnja
  17. godine. Tom je presudom odbijena žalba podnositelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, broj: P-452/03-7 od
  18. listopada
  19. godine.
  20. U spornoj pravnoj situaciji podnositelj je
  21. svibnja
  22. godine sklopio sa Z. š.-k. z. V. Ugovor o kreditu broj 307, na iznos od 20.000,00 kuna s godišnjim kamatama u visini od 84%, te u slučaju nevraćanja kredita u ugovorenom roku, zateznu kamatu po stopi od 360% godišnje. U navedenom ugovoru u svojstvu solidarnih jamaca bili su navedeni podnositelj, te V. V., V. V., Z. P. i Ž. K. S obzirom na činjenicu da solidarni dužnici nisu mogli ispunjavati preuzete obveze po ugovoru o kreditu, vjerovnik je u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Virovitici pod brojem: P-418/96 ishodio pravomoćnu i ovršnu presudu. Na temelju ovršne isprave ovrhovoditelj (Z. š.-k. z. iz V.) pokrenuo je ovršni postupak pred Općinskom sudom u Virovitici, koji se vodi pod brojem: Ovr-710/
  23. Podnositelj je pred Općinskim sudom u Virovitici pokrenuo parnični postupak pod brojem: P-545/00, radi utvrđivanja ništavosti odredbi tako zaključenog Ugovora o kreditu, a koje se odnose na visinu ugovorenih zateznih kamata. Presudom tog suda od
  24. svibnja
  25. godine utvrđena je djelomična ništavost članka
  26. Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem ugovorene kamate prelaze stopu od 25% do 84% godišnje, za razdoblje od
  27. svibnja do
  28. kolovoza
  29. godine. Potom je presudom Općinskog suda u Virovitici, broj: P-104/03-25 od
  30. veljače
  31. godine, donesenom nakon ukidne odluke Županijskog suda u Virovitici, broj: Gž-117/03 od
  32. siječnja
  33. godine, utvrđena ništavost članka
  34. Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem su određene zatezne kamate po stopi od 360% godišnje i u dijelu kojim je određeno da će davatelj kredita pored ugovorenih kamata naplatiti i zatezne kamate po stopi od 360% godišnje.
  35. S obzirom na izreke navedenih deklaratornih presuda u predmetima, broj: P-545/00 i P-104/03, podnositelj je u ovršnom predmetu, broj: Ovr-710/98 podnio žalbu iz razloga navedenih u članku
  36. stavku
  37. točki
  38. Ovršnog zakona (»Narodne novine«, broj 57/96., 29/99., 42/
  39. – odluka Ustavnog suda, 173/03., u daljnjem tekstu: OZ). U tijeku ovršnog postupka, podnositelj je upućen na parnicu, te je presudom Općinskog suda u Virovitici, broj: P-452/03-7 od
  40. listopada
  41. godine, podnositelj odbijen s tužbenim zahtjevom koji je glasio: »Proglašava se da ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Virovitici broj: Ovr-710/98, pokrenuta po ovršnom prijedlogu tužene Z. š.-k. z. V., protiv tužitelja Z. K. iz Z. P., nije dopuštena, a što je tužena dužna priznati, te tužitelju nadoknaditi trošak ovog postupka«.
  42. U ustavnoj tužbi podnositelj u bitnome iznosi ospora­vajuće razloge iznesene u žalbenom postupku. Ističe da su osporenom presudom, uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činje­ničnog stanja, te pogrešne primjene postupovnog i materijalnog prava, povrijeđena ustavna prava zajamčena člankom
  43. stav­kom
  44. Ustava Republike Hrvatske. Ističe i povredu odredbi članka
  45. stavka
  46. i članka
  47. stavka
  48. Ustava. Podnositelj ističe da su osporene presude donesene uz nepravilnu primjenu odredbi članka
  49. stavaka
  50. i
  51. OZ-a, jer smatra da je sudska presuda na temelju koje je ovrha pokrenuta naknadnim sudskim presudama djelomično izmijenjena, budući da je utvrđeno između istih parničnih stranaka da je Ugovor o kreditu u odnosu na odredbe o ugovornim i zateznim kamatama djelomično ništav. Ističe da su presude Općinskog suda u Virovitici, broj: P-545/00 od
  52. svibnja
  53. godine i broj: P-104/03 od
  54. veljače
  55. godine, donesene u vrijeme kada se više nije mogla zaustaviti ovrha pokrenuta na temelju ovršne isprave. Smatrajući da su osporene presude sudova prvog i drugog stupnja suprotne zakonu, podnositelj predlaže Ustavnom sudu ustavnu tužbu usvojiti i osporene presude ukinuti.
  56. Povodom prijedloga podnositelja ovaj Sud je rješenjem, broj: U-III-1194/2004 od
  57. srpnja
  58. godine, privremeno odgodio ovrhu u ovršnom predmetu Općinskog suda u Virovitici, broj: Ovr-710/98 do donošenja konačne odluke u predmetu podnositelja. Ustavna tužba je osnovana.
  59. Prema odredbama članka
  60. stavka
  61. i stavka
  62. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
  63. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može po iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku iz kojega je proizašla osporavana odluka i unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode.
  64. Analizom osporenih presuda, navoda ustavne tužbe i spisa predmeta, utvrđeno je da je presuđujući u spornoj pravnoj situaciji, sud prvog stupnja utvrdio kao nesporne činjenice postojanje Ugovora o kreditu, postojanje pravomoćne i ovršne presude kojom se nalaže izvršenje dospjele a neispunjene obveze, te postojanje pravomoćnih presuda kojima se utvrđuju ništavim određene odredbe spornog Ugovora o kreditu. U odnosu na dopuštenost ovrhe u konkretnom slučaju sud prvog stupnja izrazio je stajalište prema kojemu ovršna isprava na temelju koje je tražena ovrha nije stavljena izvan snage. Protiv presude suda prvog stupnja podnositelj je izjavio žalbu, koja je osporenom presudom Županijskog suda u Virovitici u cijelosti odbijena kao neosnovana. Taj sud smatra da je činjenica utvrđenja ništavosti određenih odredbi Ugovora o kreditu valjana pravna osnova za podnošenje zahtjeva za ponavljanje pravomoćno dovršenog parničnog postupka.
  65. U konkretnom slučaju mjerodavne su odredbe članka
  66. stavka
  67. točke
  68. OZ-a, koje glase:

(2)Ovršenik može izjaviti žalbu osobito: (...)
  1. Ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik nije više mogao uspješno istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala nakon zaključenja sud­ske ili upravne nagodbe ili sastavljanja javnobilježničke isprave, (...) i odredbe članka
  2. stavka
  3. i članka
  4. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 91/
  5. i 112/99., u daljnjem tekstu: ZOO), koje glase: Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Pravo na isticanje ništavosti ne gasi se.
  6. Na temelju ustavnog jamstva iz članka
  7. stavka
  8. Ustava, svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. Ustavni sud utvrđuje da je u provedenom postupku, zbog pogrešne primjene odredbe članka
  9. stavka
  10. točke
  11. OZ-a, u svezi sa člancima
  12. stavkom
  13. i
  14. ZOO-a, podnositelju po­vrijeđeno pravo na pravično suđenje. Naime, pogrešno je pravno stajalište nadležnih sudova izneseno u osporenim presudama. Prema pravnom stajalištu Ustavnog suda, u pravnoj situaciji u kojoj postoje kondemnatorna presuda kojom se nalaže plaćanje obveze i deklaratorne presude donesene naknadno između istih parničnih stranaka, kojima se utvrđuje da je dio obveze utvrđene kondemnatornom presudom ništav, a ne postoje uvjeti za ponavljanje postupka u kojemu je donesena kondemnatorna presuda, sudovi neće dozvoliti ovrhu kondemnatorne presude u cijelosti, već samo u dijelu koji nije obuhvaćen ništavošću. Navedeno stajalište temelji se na primjeni odredbe članka
  15. stavka
  16. točke
  17. OZ-a, jer u konkretnom slučaju treba smatrati da je tražbina djelomično prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao uspješno isticati u postupku u kome je nastala kondemnatorna – ovršna presuda. Isto tako, uzevši u obzir odredbu članka
  18. stavka
  19. ZOO-a prema kojoj se na ništavost pazi po službenoj dužnosti, dužnost je sudova, kada ih ovršenik upozori da je ovršna isprava dijelom ništava, a ta ništavost je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom između istih stranaka koje sudjeluju u ovršnom postupku, da utvrde da je ovrha nedopuštena u dijelu koji je obuhvaćen ništavošću, te da dopuste ovrhu u preostalom – valjanom dijelu. Iz navedenoga proizlazi da je postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u odnosu na podnositelja bio nepravičan, što je posljedica pogrešnog pravnog stajališta u svezi primjene odred­be članka
  20. stavka
  21. točke
  22. OZ-a. Stoga je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno odred­bom članka
  23. stavka
  24. Ustava.
  25. U ustavnoj tužbi podnositelj ističe i povredu odredbi članka
  26. stavka
  27. i članka
  28. stavka
  29. Ustava. Istaknute povrede navedenih ustavnih odredbi ne mogu biti osnova za pružanje ustavnosudske zaštite jer one ne sadrže ljud­ska prava i temeljne slobode u smislu članka
  30. stavka
  31. Ustav­nog zakona.
  32. Slijedom svega iznesenog, utvrdivši da je podnositelju osporavanim presudama povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje sadržano u članku
  33. stavku
  34. Ustava, odlučeno je kao u izreci. Ova odluka utemeljena je na člancima
  35. i
  36. Ustavnog zakona, a objava odluke temelji se na članku
  37. Ustavnog zakona. Broj: U-III-1194/2004 Zagreb,
  38. siječnja
  39. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 16/2005-302 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 16/2005 Broj dokumenta u izdanju: 302 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 2.2.
  40. ELI: /eli/sluzbeni/2005/16/302 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  41. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.