← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-1128/2004 od 2. veljače 2005.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-1128/2004 od

  1. veljače
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-1128/2004 od
  3. veljače
  4. NN 21/2005 (14.2.2005.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-1128/2004 od
  5. veljače
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 380 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi B. M. iz S., kojeg zastupaju Š. K. i E. Š., odvjetnici u S., na sjednici održanoj
  7. veljače
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u Splitu dužan je provesti ovršne radnje i dovršiti postupak ovrhe u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Ovr-2241/02 (raniji broj: I-1330/94) u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest

(6)mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/
  3. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe B. M. iz S., V. 14, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  4. stavka
  5. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/
  6. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.000,00 kuna. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri
(3)mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Repub­like Hrvatske za njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka
  2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/
  3. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je dana
  4. ožujka
  5. godine ustav­nu tužbu radi duljine ovršnog postupka. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  6. Dana
  7. kolovoza
  8. godine podnositelj je podnio prijedlog za ovrhu Općinskom sudu u Splitu protiv D. J. Do
  9. studenoga
  10. godine donijeto je rješenje o ovrsi na pokretnim stvarima ovršenika. Dana
  11. prosinca
  12. godine sud je uputio dopis Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj tražeći od iste da ovršeniku oduzme vozilo. Dopisom od
  13. veljače
  14. godine Policijska uprava split­sko-dalmatinska obavijestila je sud da nije u mogućnosti izvršiti traženo, jer je ovršenik vozilo dao u zalog trećoj osobi čije boravište ovršeniku nije poznato. Policija je raspisala potragu za vozilom. Zaključkom suda od
  15. veljače
  16. godine pozvan je pod­nositelj očitovati se na dopis policije. Podneskom od
  17. travnja
  18. godine podnositelj je predložio izmjenu sredstva ovrhe na način da se ovrha provede na nekretninama ovršenika naznačenim u prijedlogu za ovrhu. Zaključkom od
  19. travnja
  20. godine sud je pozvao podnositelja dostaviti dokaz o vlasništvu ovršenika na navedenoj nekretnini. Dana
  21. travnja
  22. godine sud je odbio prijedlog ovrše­nika za odgodu provedbe ovrhe, izjavljen dana
  23. listopada
  24. godine protiv rješenja o ovrsi od
  25. siječnja
  26. godine. Podneskom od
  27. svibnja
  28. godine podnositelj je iz­vi­jes­tio sud da je ovršenik izvanknjižni vlasnik stana u Splitu, te je predložio sudu da od javnog bilježnika T. M. zatraži primjerak kupoprodajnog ugovora. Dana
  29. studenoga
  30. godine sud je od javnog bilježnika zatražio primjerak ugovora. Dana
  31. studenoga
  32. godine javni bilježnik udovoljio je traženju suda. Dana
  33. prosinca
  34. godine sud je donio rješenje o ovrsi zabranom prodaje ili opterećenja nekretnine ovršenika, uz zabilježbu zabrane u zemljišnim knjigama, te prodajom nekretnine na javnoj dražbi i namirenjem novčane tražbine podnositelja. Dana
  35. siječnja
  36. godine ovršenik je izjavio žalbu na rješenje o ovrsi. Dana
  37. siječnja
  38. godine Općinski sud u Splitu odbacio je žalbu ovršenika kao nepravodobnu. Dana
  39. veljače
  40. godine ovršenik je izjavio žalbu na navedeno rješenje o ovrsi, podredno prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Dana
  41. lipnja
  42. godine održano je ročište pred Općin­skim sudom u Splitu. Rješenjem od
  43. lipnja
  44. godine Općinski sud u Splitu odbio je prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Dana
  45. srpnja
  46. godine Županijski sud u Splitu odbio je žalbu ovršenika protiv rješenja od
  47. siječnja
  48. godine. Zaključkom od
  49. studenoga
  50. godine Općinski sud u Splitu pozvao je podnositelja da dostavi zemljišnoknjižnu oznaku stana. Zaključkom od
  51. lipnja
  52. godine određen je očevid na licu mjesta. Dopisom od
  53. lipnja
  54. godine pozvano je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Split izvršiti procjenu prometne vrijednosti ovršenikovog stana. Dopisom od
  55. srpnja
  56. godine Porezna uprava izvijestila je sud da ne može izvršiti procjenu bez uviđaja na licu mjesta. Dopisom od
  57. listopada
  58. godine Porezna uprava izvijestila je sud o vrijednosti stana. Rješenjem od
  59. siječnja
  60. godine sud je utvrdio vrijednost stana. Dana
  61. ožujka
  62. godine ovršenik je izjavio žalbu na rješenje o procjeni nekretnine. Rješenjem od
  63. listopada
  64. godine Županijski sud u Splitu ukinuo je prvostupanjsko rješenje o procjeni nekretnine i vratio predmet Općinskom sudu u Splitu na ponovni postupak. Općinski sud u Splitu je zaključkom od
  65. studenoga
  66. godine odredio očevid na licu mjesta za dan
  67. prosinca
  68. godine. Očevid nije proveden jer je stan bio zatvoren. Zaključkom od
  69. siječnja
  70. godine pozvan je vještak radi procjene vrijednosti nekretnine. Rješenjem od
  71. travnja
  72. godine određena je predaja stana na čuvanje podnositelju. Ovršenik je na rješenje izjavio žalbu dana
  73. travnja
  74. godine. Zaključkom od
  75. svibnja
  76. godine Općinski sud u Splitu odredio je očevid na licu mjesta za dan
  77. svibnja
  78. godine. Očevid je proveden uz prisutnost vještaka. Vještak je predao svoj nalaz dana
  79. lipnja
  80. godine. Rješenjem od
  81. rujna
  82. godine sud je odredio vrijednost nekretnine. Dana
  83. prosinca
  84. godine ovršenik je izjavio žalbu na to rješenje. Rješenjem od
  85. svibnja
  86. godine Županijski sud u Splitu odbio je žalbu. Zaključkom od
  87. rujna
  88. godine Općinski sud u Splitu odredio je prodaju nekretnine za dan
  89. studenoga
  90. godine. Dražbeno ročište proteklo je bezuspješno, te je novo odre­đeno za dan
  91. siječnja
  92. godine. Prema Zapisniku, sastavljenom pred Općinskim sudom u Spli­tu dana
  93. siječnja
  94. godine (broj: OVR-2241/02), opuno­moćenici stranaka i same stranke suglasno su predložili odgodu zakazanoga dražbenog ročišta »za period do početka ožujka
  95. godine«, pa je sukladno tome sud donio zaključak da se dražbeno ročište odgađa za dan
  96. ožujka
  97. godine. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  98. Člankom
  99. stavkom
  100. Ustava Republike Hrvatske propisano je: Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...). Člankom
  101. Ustavnog zakona propisano je:
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđe­njima: 4.
  3. Ustavni sud u prvom redu napominje da je u svojoj dosadašnjoj praksi u pogledu ustavnih tužbi koje su se odnosile na pitanje razumnosti trajanja ovršnih postupaka razlikovao one ustavne tužbe u kojima je prigovor podnositelja bio usmjeren na nedonošenje rješenja o ovrsi od ustavnih tužbi kojima se prigovaralo da, iako je rješenje o ovrsi donijeto, ovrha nije provedena. U odnosu na prvu skupinu ustavnih tužbi, Ustavni sud razmatrao je duljinu postupka i ocjenjivao je li rješenje o ovrsi donijeto u razumnom roku. U odnosu na drugu skupinu ustavnih tužbi, onih koje su se odnosile na samu provedbu ovrhe, Ustavni sud do sada je donosio rješenja kojima je ustavne tužbe odbacivao smatrajući da ne postoje pretpostavke za postupanje Ustavnog suda u smislu članka
  4. Ustavnog zakona, s obrazloženjem da je u ovršnom postupku upravo rješenje o ovrsi akt čije se donošenje traži, dok sama provedba ovrhe nakon donošenja rješenja o ovrsi nije postupak u kojem se odlučuje o pravima i obvezama stranke. Valja napomenuti, međutim, da zaštita ljudskih (poje­dinač­nih) prava i temeljnih sloboda koje jamči Ustav Republike Hrvat­ske ne smije biti formalne i apstraktne naravi, već mora biti stvarna i učinkovita. U tom smislu, Ustavni sud smatra da je došlo vrijeme za promjenu njegova pravnog stajališta u tom pitanju, jer se cilj pravičnog suđenja, to jest ostvarenje ustavnog prava zajamčenog člankom
  5. stavkom
  6. Ustava, koje uključuje i pravo na suđenje u razumnom roku, u odnosu na građan­skopravne postupke ne postiže samim donošenjem pravomoćne presude, već upravo njenim izvršenjem. Kada ne dođe do dobrovoljnog izvršenja izreke presude, stranka koja je uspjela u parnici primorana je pokrenuti sudski postupak ovrhe. U tom postupku, svrha ovrhe ne postiže se samim rješenjem o ovrsi, već upravo provedbom tog rješenja, te se stoga može reći da se u cijelom postupku ovrhe, sve do provedbe posljednje ovršne radnje ili do dovršetka postupka ovrhe iz drugih, zakonom određenih razloga, odlučuje o pravima i obvezama stranke, pa i ovrhu valja razmatrati kao dio sudskog postupka u kojem se odlučuje o pravima i obvezama stranke. Stoga Ustavni sud utvrđuje da se članak
  7. Ustava odnosi i na postupak ovrhe, sve do dovršetka ovršnog postupka na neki od načina propisanih člankom
  8. Ovršnog zakona (»Narodne novine«, broj 57/96., 29/99., 173/
  9. i 151/04.). U tom smislu Ustavni sud usklađuje svoju praksu i s praksom Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (u daljnjem tekstu: Europski sud) u odnosu na primjenu članka
  10. stavka
  11. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe, koji jamči pravo na pošteno suđenje, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku. Tako Europski sud obrazlaže da bi pravo na pravično suđenje bilo iluzorno kada bi države članice Konvencije omogu­ćile da pravomoćne, obvezujuće odluke sudova ostanu neizvršene na štetu jedne od stranaka. Nezamislivo je da bi članak
  12. stavak
  13. Konvencije u detalje navodio procesna jamstva radi zaštite stranaka u parnici, kao što su pravo na pošten, javan i učinkovit postupak, a da se ta jamstva istodobno ne protegnu i na postupak ovrhe sudskih odluka donesenih u parničnom postupku. Tumačiti članak
  14. stavak
  15. Konvencije na način da se on bavi isključivo pravom pristupa sudu i načinom vođenja postupka značilo bi dovoditi do situacija nespojivih s vladavinom prava, načelom koji se države članice Konvencije obvezuju poštivati kada pristupaju Konvenciji. Ovrha sudskih presuda mora se stoga promatrati kao sastavni dio suđenja u smislu članka
  16. stavka
  17. Konvencije (vidi, na primjer, presudu Hornsby protiv Grčke od
  18. ožujka
  19. godine, Izvješća o presudama i odlukama 1997-II, str. 511., stavak 40.). Europski sud je i u odnosu na Republiku Hrvatsku do sada usvojio nekoliko presuda u kojima je razmatrao razumnost trajanja provođenja ovrhe, te našao povredu prava na suđenje u razumnom roku (vidi presude Cvijetić protiv Hrvatske, broj zahtjeva 71549/01, presuda od
  20. veljače
  21. godine, Pibernik protiv Hrvatske, broj zahtjeva: 75139/01, presuda od
  22. ožujka
  23. godine, te Kvartuč protiv Hrvatske, broj zahtjeva: 4899/02, presuda od
  24. studenoga
  25. godine). 4.
  26. DULJINA OVRŠNOG POSTUPKA Podnositelj je dana
  27. kolovoza
  28. godine podnio prijedlog za ovrhu Općinskom sudu u Splitu. Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od
  29. studenoga
  30. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvr­đivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Među­narodni ugovori«, broj 18/97., 6/
  31. – pročišćeni tekst, 8/
  32. – ispravak i 14/
  33. – Protokoli
  34. i 13., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku
  35. stavku
  36. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku. Ustavna tužba podnijeta je dana
  37. ožujka
  38. godine, a do tog dana postupak ovrhe nije dovršen, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe ovršni postupak trajao ukupno devet
(9)godina, sedam
(7)mjeseci i osamnaest
(18)dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest
(6)godina, četiri
(4)mjeseca i dvadest šest
(26)dana. 4.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Postupak ovrhe vodi se pred Općinskim sudom u Splitu. Pri tome je sud u razdoblju nakon
  2. studenoga
  3. godine bio neaktivan od
  4. veljače
  5. do
  6. veljače
  7. godine. U daljnjem tijeku postupka nije bilo duljih razdoblja potpune neaktivnosti sudova, te Ustavni sud ocjenjuje da je nakon
  8. veljače
  9. godine sud redovito postupao. 4.
  10. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (OVRHOVODITELJA U OVRŠNOM POSTUPKU) Podnositelj ustavne tužbe nije pridonio duljini postupka, osim u siječnju
  11. godine kada je suglasno s dužnikom predložio odgodu dražbenog ročišta za ožujak
  12. godine. 4.
  13. SLOŽENOST OVRŠNOG PREDMETA Prosuđujući složenost konkretnoga ovršnog predmeta u svjet­lu općih pravnih obilježja ovršnog postupka u Republici Hrvat­skoj, Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom predmetu. OCJENA USTAVNOG SUDA
  14. Ustavni sud utvrđuje da se ovrha vodi u razdoblju duljem od deset godina, te ovršni postupak još nije dovršen. Ustavni sud posebno napominje da sudovi nisu odgovorni za namirenje vjerov­nika, već za učinkovitu i ekonomičnu provedbu ovrhe. U konkretnom postupku, iako nakon jednogodišnjeg razdoblja neaktivnosti do veljače
  15. godine, nije bilo duljih zastoja u postupku, ne može se reći da je ovrha – sagledavajući je u cjelini – provođena ekonomično i učinkovito, jer postupak ovrhe novčane tražbine traje već dulje od deset godina, što se ne može smatrati razumnim rokom. Stoga Ustavni sud smatra da je podnositelju povrijeđeno pravo na suđenju u razumnom roku zajamčeno člankom
  16. stavkom
  17. Ustava Republike Hrvatske. Sukladno navedenom, u smislu odredbe članka
  18. Ustavnog zakona donijeta je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
  19. Temeljem odredbe članka
  20. stavka
  21. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka
  22. stavka
  23. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
  24. Predsjednik Općinskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme rješenja o dovršetku ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje, odnosno druge odluke kojom se postupak ovrhe dovršava u skladu s člankom
  25. Ovršnog zakona, u roku od
(8)osam dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam
(8)dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku
  1. stavcima
  2. i
  3. Ustavnog zakona.
  4. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka
  5. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-1128/2004 Zagreb,
  6. veljače
  7. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 21/2005-380 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 21/2005 Broj dokumenta u izdanju: 380 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 14.2.
  8. ELI: /eli/sluzbeni/2005/21/380 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  9. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.