Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-356/2004 od 2. veljače 2005.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-356/2004 od

1. veljače
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-356/2004 od
3. veljače
4. NN 22/2005 (16.2.2005.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-356/2004 od
5. veljače
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 417 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom M. Đ. iz P. i D. P. iz S. G., koje zastupa Lj. K.-S., odvjetnica u V., na sjednici održanoj
7. veljače
8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukidaju: – presuda Županijskog suda u Virovitici, broj: Gž-1077/03-2 od
9. prosinca
10. godine i – presuda Općinskog suda u Virovitici, broj: P-419/03-11 od
11. listopada
12. godine. II. Predmet se vraća Općinskom sudu u Virovitici na ponov­ni postupak i odlučivanje. III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
13. Ustavna tužba podnesena je dana
14. veljače
15. godine protiv presude Županijskog suda u Virovitici, broj: Gž-1077/03-2 od
16. prosinca
17. godine. Tom je presudom odbijena žalba podnositelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, broj: P-419/03-11 od
18. listopada
19. godine.
20. U spornoj pravnoj situaciji,
21. siječnja
22. godine, D. P., sklopio je sa Z. š.-k. z. V. ugovor o kreditu broj: 72, na iznos od 13.700,00 kuna s godišnjim kamatama u visini od 84%, te u slučaju nevraćanja kredita u ugovorenom roku, zatezne kamate po stopi od 360% godišnje. U navedenom ugovoru u svojstvu solidarnih jamaca bili su navedeni podnositelj M. Đ., te B. P., A. S. i M. B. S obzirom na činjenicu da solidarni dužnici nisu mogli ispunjavati preuzete obveze po ugovoru o kreditu, vjerovnik je u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Virovitici pod brojem: P-266/96, ishodio pravomoćnu i ovršnu presudu. Na temelju ovršne isprave ovrhovoditelj (Z. š.-k. z. iz V.) pokrenuo je ovršni postupak pred Općinskom sudom u Pitomači koji se vodi pod brojem: Ovr-455/
23. Solidarni jamci, odnosno podnositelji ustavne tužbe pokrenuli su pred Općinskim sudom u Virovitici parnični postupak, broj: P-32/03 radi utvrđivanja ništavosti odredbi tako zaključenog ugovora o kreditu, a koje se odnose na visinu ugovorenih zateznih kamata. Odlukom prvostupanjskog suda utvrđeno je da su te odredbe spornog ugovora u cijelosti ništave uz utvrđenje da se na njega treba primjenjivati kamata po stopi koju banke ugovaraju za slične poslove u iznosu 24% godišnje.
24. S obzirom na izreku deklaratorne presude u predmetu, broj: P-32/03 podnositelji su u ovršnom predmetu, broj: Ovr-455/02 podnijeli žalbu iz razloga navedenih u članku
25. stavku
26. točki
27. Ovršnog zakona (»Narodne novine«, broj 57/96., 29/99., 42/
28. – odluka Ustavnog suda i 173/03., u daljnjem tekstu: OZ). U tijeku ovršnog postupka, podnositelji su upućeni na parnicu, te su presudom Općinskog suda u Virovitici, broj: P-419/03-11 od
29. listopada
30. godine, podnositelji odbijeni s tužbenim zahtjevom koji je glasio: »Proglašava se da ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Pitomači broj: Ovr-455/02, pokrenuta po ovršnom prijedlogu tužene Z. š.-k. z. V., M. 19, protiv prvotužitelja M. Đ. iz P., P. M. 155 i drugotužitelja D. P. iz S. G., M. T. 40 nije dopuštena, a što je tužena dužna priznati, te tužiteljima nadoknaditi trošak ovog postupka, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe«.
31. U ustavnoj tužbi podnositelji u bitnome iznose ospora­va­juće razloge iznesene u žalbenom postupku. Ističu da su osporavanom presudom, uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činje­nič­nog stanja, te pogrešne primjene postupovnog i materijalnog prava, povrijeđena ustavna prava sadržana u člancima
32. stavku
33. i
34. stavku
35. Ustava Republike Hrvatske. Podnositelji ističu da su osporene presude donesene uz nepravilnu primjenu odredbi članka
36. stavaka
37. i
38. OZ-a, jer smatraju da je sudska odluka na temelju koje je ovrha pokrenuta naknadnom sudskom odlukom djelomično izmijenjena, budući da je utvrđeno između istih stranaka da je ugovor o kreditu u odnosu na odredbe o ugovornim i zateznim kamatama djelomično ništav, odnosno da nisu ništave kamate od 24% godišnje na pozajmljenu glavnicu od 13.700,00 kuna. Ističu da je druga sudska odluka donesena
39. veljače
40. godine, odnosno u vrijeme kada više nisu mogli zaustaviti ovrhu koja je pokrenuta na temelju ovršne isprave (odnosno presude Općinskog suda u Virovitici, broj: P-266/96 od
41. rujna
42. godine). I nadalje smatraju da bi provođenjem ovrhe uz utvrđene kamate od 444% godišnje, koje su utvrđene zabranjenima i nezakonitima, bila grubo povrijeđena ustavna prava koja su naprijed navedena. Ističu da kada bi se ovrha nastavila po prvotnoj presudi, njihove bi obiteljske kuće bile prodane po znatno nižoj cijeni od stvarne vrijednosti, te bi ostali bez svoje cjelokupne imovine. Ističu da se to već dogodilo brojnim obiteljima na području P. i V. Zaključno, cijeneći osporavanu odluku, kao i njoj prethodeću prvostupanjsku presudu nezakonitima, podnositelji predlažu Us­tav­nom sudu podnesenu ustavnu tužbu usvojiti i osporene presude ukinuti.
43. Povodom prijedloga podnositelja ovaj Sud je rješenjem, broj: U-III-356/2004 od
44. srpnja
45. godine, privremeno odgodio ovrhu u ovršnom predmetu Općinskog suda u Pitomači, broj: Ovr-455/02 do donošenja predmetne Odluke. Ustavna tužba je osnovana.
46. Analizom osporavanih presuda, navoda ustavne tužbe i spisa predmeta, utvrđeno je da je presuđujući u spornoj pravnoj situaciji, prvostupanjski sud utvrdio kao nesporne činjenice postojanje ugovora o kreditu, zatim postojanje pravomoćne i ovršne presude kojom se nalaže, između ostalih i podnositeljima kao solidarnim dužnicima izvršenje dospjele a neispunjene obveze, te postojanje pravomoćne presude kojom se utvrđuju ništavim od­red­be spornog ugovora o kreditu, preko godišnje kamate u visini od 24%, jer je sud utvrdio da su više kamate zelenaške. Glede dopuštenosti ovrhe u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je izrazio stajalište prema kojemu ovršna isprava na temelju koje je tražena ovrha nije stavljena izvan snage. Sud ističe da je činjenica utvrđenja ništavosti odredaba spornog ugovora o kreditu valjana pravna osnova za podnošenje zahtjeva za ponavljanje pravomoćno dovršenog parničnog postupka iz kojega je proizašla ovršna isprava, međutim da deklaratorna presuda donesena u konkretnom slučaju ne može mijenjati obvezu utvr­đe­nu kondemnatornom ovršnom ispravom. Zaključno, prvostupanj­ski sud je utvrdio da se sadržaj pravomoćne i ovršne isprave može mijenjati samo u parničnom postupku pod uvjetima utvrđenim u Zakonu o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/
47. i 117/03.), a nikako u ovršnom postupku, pogotovo imajući u vidu razloge za žalbu sadržane u odredbi članka
48. OZ-a. Protiv prvostupanjske presude podnositelj je izjavio žalbu, koja je osporenom presudom Županijskog suda u Virovitici u cijelosti odbijena kao neosnovana.
49. Prema odredbama članka
50. stavka
51. i stavka
52. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/
53. i 49/
54. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može po iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s jav­nim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljud­sko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku iz kojega je proizašla osporavana odluka i unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode.
55. U konkretnom slučaju mjerodavne su odredbe članka
56. stavka
57. točke
58. OZ-a, koje glase: »