← Hrvatska

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2695/2003 od 2. veljače 2005.

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2695/2003 od

  1. veljače
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2695/2003 od
  3. veljače
  4. NN 24/2005 (18.2.2005.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2695/2003 od
  5. veljače
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 435 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, rješavajući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj
  7. veljače
  8. godine, donio je RJEŠENJE I. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 117/03.) u cijelosti. II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  9. Petar M. Radelj iz Zagreba podnio je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmje­nama i dopunama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 117/03., u daljnjem tekstu: ZID ZPP/03) u cijelosti. Predlagatelj smatra da je ZID ZPP/03 organski zakon, tj. zakon kojim se razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, za čije donošenje je, prema odredbama članka
  10. Ustava Republike Hrvatske, bila potrebna većina glasova svih zastupnika u Hrvatskom saboru. Obrazlažući svoje stajalište da je osporavani Zakon organski zakon, predlagatelj navodi da je odredbom članka
  11. ZID ZPP/03 propisano »Ovim se zakonom uređuju pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građanina .........« što nedvojbeno, prema shvaćanju predlagatelja, ukazuje da se radi o organskom zakonu. Predlagatelj navodi da je na sjednici Hrvatskoga sabora, na kojoj je usvojen ZID ZPP/03 (
  12. srpnja
  13. godine), bilo nazočno 77 zastupnika, od kojih je 74 zastupnika glasovalo »za« donošenje ZID ZPP/03, dok su 3 zastupnika bila »suzdržana«. Budući da je Hrvatski sabor u tom sazivu imao 151 zastupnika, za donošenje tog Zakona, prema mišljenju predlagatelja, trebalo je glasovati 76 zastupnika. Slijedom iznijetog, predlagatelj smatra da postupak donoše­nja ZID ZPP/03 nije proveden u skladu s odredbom članka
  14. stavka
  15. Ustava. Stoga predlaže da Sud pokrene postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona i ukine ga u cijelosti. Prijedlog nije osnovan.
  16. ZID ZPP/03 je Hrvatski sabor donio na sjednici održanoj
  17. srpnja
  18. godine, objavljen je u »Narodnim novinama«, broj 117 od
  19. srpnja
  20. godine, a stupio je na snagu
  21. prosinca
  22. godine.
  23. Iz fonograma navedene sjednice Hrvatskoga sabora proizlazi da je pri glasovanju kod donošenja ZID ZPP/03 u sabornici bilo nazočno sedamdeset i sedam

(77)zastupnika. Također je razvidno da je za njegovo donošenje glasovalo sedamdeset i četiri
(74)zastupnika te da su tri
(3)zastupnika bilo suzdržana. Ustavni sud je, nadalje, utvrdio da je Hrvatski sabor u sazivu 2000. godine imao 151 zastupnika te je za donošenje zakona, za koje se traži većina glasova svih zastupnika, bilo potrebno sedamdeset i šest
(76)glasova zastupnika.
  1. Za razmatranje pravne naravi Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99 i 117/03.) kao cjeline i ocjenu njegove formalne (ne)ustavnosti mjerodavna je odredba članka
  2. stavka
  3. Ustava koja propisuje: »Zakone (organski zakoni) kojima se razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i područne (regionalne) samouprave Hrvatski sabor donosi većinom glasova svih zastupnika.«
  4. Ocjenjujući osnovanost prijedloga za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPP/03 s aspekta njegove formalne ustavnosti, Ustavni sud je pošao od stajališta izraženog u odluci broj: U-I-2566/2003, U-I-2892/2003 od
  5. studenoga
  6. godine, objav­ljenoj u »Narodnim novinama«, broj 190/
  7. Ustavni sud je u toj odluci utvrdio mjerila za ocjenu koji se zakon, čijim se odredbama razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, ima smatrati organskim zakonom u smislu prvog dijela rečenice članka
  8. stavka
  9. Ustava: Glava III. Ustava pod nazivom »Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda« podijeljena je na sljedeće odjeljke:
  10. Zajedničke odredbe (članci
  11. do 20.),
  12. Osobne i političke slobode i prava (članci
  13. do 47.), te
  14. Gospodarska, socijalna i kulturna prava (članci
  15. do 69.). Polazeći od sadržaja svih odredaba koje se nalaze u Glavi III. Ustava, razvidno je da u zakonodavnoj praksi gotovo i nema zakona koji u određenom broju svojih odredaba barem dijelom ne razrađuje neko od ljudskih prava ili temeljnih sloboda. Sukladno tome, svaki ili gotovo svaki zakon izglasan u Hrvatskome saboru mogao bi se svrstati među organske zakone. Takva široka ustavna interpretacija, međutim, u cijelosti bi izbrisala razliku između »običnog« (ordinarnog) zakona i organskog zakona, što očito nije bio cilj ustavotvorca kad je oblikovao normativni sadržaj prvog dijela rečenice članka
  16. stavka
  17. Ustava. Zbog toga, u odgovoru na pitanje koji se od zakona – čijim se odredbama u većoj ili manjoj mjeri razrađuju pojedina Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode – ima smatrati organskim zakonom, treba se ograničiti na područje slobode, jednakosti i poštivanja prava čovjeka, kao temeljnih ustavnih vrednota propisanih u članku
  18. Ustava. Njihov je sadržaj – za razliku od gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava – određen samim Ustavom i individualiziran zajamčenom pravnom zaštitom na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Polazeći od izloženog, organskim zakonom kojim se razra­đuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode u smislu prvog dijela rečenice članka
  19. stavka
  20. Ustava ima se smatrati samo onaj zakon kojemu su temeljni predmet uređenja pojedino ili pojedina Ustavom utvrđena osobna i politička prava i slobode čovjeka. Jesu li ispunjene pretpostavke za utvrđenje određenog zakona organskim u smislu prvog dijela rečenice članka
  21. stavka
  22. Ustava ispituje se – u slučaju sumnje – zasebno u svakom konkretnom slučaju.
  23. Odredbom članka
  24. ZID ZPP/03 propisano je: »Ovim se Zakonom uređuju pravila postupka na temelju kojih sud rasprav­lja i odlučuje u sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građanina, o osobnim i obiteljskim odnosima građana te u radnim sporovima, trgovačkim, imovinskim i drugim građan­skopravnim sporovima, ako zakonom nije za neke od tih sporova određeno da u njima sud rješava po pravilima kojega drugog postupka.« Razvidno je, dakle, da Zakon o parničnom postupku uređuje pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u građanskim sporovima, te da se procesnim građanskim zakono­dav­stvom ne razrađuju Ustavom utvrđena temeljna ljudska (osobna i politička) prava i slobode čovjeka. Stoga, polazeći od stajališta ovog Suda glede pitanja koji se zakon, čijim se odredbama razrađuju pojedina Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, ima smatrati organskim zakonom, u smislu prvog dijela rečenice članka
  25. stavka
  26. Ustava, Ustavni sud ocjenjuje da Zakon o parničnom postupku, niti zakoni o njegovim izmjenama i dopunama nisu organski zakon za čije je donošenje, sukladno članku
  27. stavku
  28. Ustava, potrebna većina glasova svih zastupnika Hrvatskoga sabora.
  29. Odredba članka
  30. stavka
  31. Ustava glasi: »Ako Ustavom nije drugačije određeno, Hrvatski sabor donosi odluke većinom glasova ukoliko je na sjednici nazočna većina zastupnika.« Na temelju činjenica utvrđenih uvidom u fonogram sjednice Hrvatskoga sabora, održane
  32. srpnja
  33. godine, na kojoj je donesen ZID ZPP/03, Ustavni sud utvrđuje da je ZID ZPP/03 donesen prema postupku koji je sukladan odredbama Ustava.
  34. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka
  35. stavka
  36. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/
  37. i 49/
  38. – pročišćeni tekst), riješeno je kao u izreci. Točka II. izreke temelji se na članku
  39. stavku
  40. Ustavnog zakona. Broj: U-I-2695/2003 Zagreb,
  41. veljače
  42. Predsjednik dr. sc. Petar Klarić, v. r. Rješenje, NN 24/2005-435 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Rješenje Izdanje: NN 24/2005 Broj dokumenta u izdanju: 435 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 18.2.
  43. ELI: /eli/sluzbeni/2005/24/435 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  44. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.