← Hrvatska

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3254/2004 i dr. od 9. veljače 2005.

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3254/2004 i dr. od

  1. veljače
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3254/2004 i dr. od
  3. veljače
  4. NN 32/2005 (9.3.2005.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3254/2004 i dr. od
  5. veljače
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 636 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, rješavajući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj
  7. veljače 2005., donio je RJEŠENJE I. Ne prihvaćaju se prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka
  8. stavka
  9. točke
  10. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, broj 27/91., 33/92., 43/
  11. – pročišćeni tekst, 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 58/95., 11/96., 11/
  12. 68/98., 96/99., 120/00., 94/
  13. i 78/02.). II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  14. Predlagatelji 1) Kata Đorđevski iz Dubrovnika, 2) Katica Capursi iz Dubrovnika, 3) Marija Kralj iz Dubrovnika, 4) Ivan Kulundžić iz Zagreba, 5) Tomislav Wyroubal iz Zagreba, 6) Mileva Veselić iz Zagreba, 7) Vlaho Moretti iz Dubrovnika, 8) Slavica Dravoj iz Zagreba, 9) Ivan Halec iz Zagreba, 10) Stjepan Stanić iz Zagreba, 11) Nada Orsag iz Zagreba, 12) Marija Kovačić iz Zagreba, 13) Paula Knežević iz Zagreba, 14) Marija Stojanac iz Zagreba, 15) Bosiljka Di Leo iz Dubrovnika, 16) Marija Štiglić iz Zagreba, 17) Ružica Markač iz Zagreba, 18) Ksenija Pleša-Auguštin iz Zagreba, 19) Nada Živalj iz Dubrovnika, 20) Zvonko Vlahek iz Zagreba, 21) Vinka Žuvela iz Dubrovnika, 22) Mira Tartaglia Kelemen iz Zagreba, 23) Adam Benović iz Dubrovnika, 24) Đurđa Sopčić iz Zagreba, 25) Dimitris, Aleksandar, Nevenka i Rosa Stefanov iz Zagreba, 26) Renata Pećnjak iz Zagreba, 27) Hamza Kreso iz Dubrovnika, 28) Josip Bačić iz Dubrovnika, 29) Mirjana Zec iz Dubrovnika, 30) Zdenka Talijić iz Dubrovnika, 31) Marija Knego iz Dubrovnika, 32) Desanka Marković iz Zagreba, 33) Ratimir Volarić iz Zagreba, 34) Nives Kovačić iz Zagreba, 35) Natalija Kovačević iz Zagreba, 36) Branko Sorić iz Zagreba, 37) Vlaho i Marija Bonić iz Dubrovnika, 38) Jakica Konjhodžić iz Dubrovnika, 39) Nirvana Taslaman iz Dubrovnika, 40) Hristijana Krstić-Strika iz Dubrovnika, 41) Marija Pavličević iz Dubrovnika, 42) Franjo Ruso iz Dubrov­nika, 43) Barbara Schneider iz Zagreba, 44) Branka Müller iz Zagreba, 45) Elizabeta, Zvonimir, Vjekoslav i Doroteja Gregurić iz Zagreba, 46) Baldo Čupić iz Dubrovnika, 47) Lovro Manestar iz Zagreba, 48) Žarko Grego iz Dubrovnika, 49) Marija Roko iz Dubrovnika, 50) Nikola Mirošević iz Dubrovnika, 51) Antica Stupin iz Dubrovnika, 52) Mladen Ercegović iz Dubrovnika, 53) Miljenko Vikić iz Dubrovnika, 54) Miše Milovčević iz Dubrovnika, 55) Marija Škrgatić iz Zagreba, 56) Miro Tomasović iz Dubrovnika, 57) Katarina Goić iz Dubrovnika, 58) Tito Saletto iz Zagreba, 59) Ignata Muhoberac iz Dubrovnika, 60) Zdenko Jakovina iz Zagreba, 61) Stanka Brešan iz Dubrovnika, 62) Mladen Bušelić iz Dubrovnika, 63) Marija Napica iz Dubrovnika, 64) Josip Butković iz Dubrovnika, 65) Ivo Brajević iz Dubrovnika, 66) Dora Fiorenini iz Dubrovnika, 67) Marija Vicić iz Dubrovnika, 68) Ivanka Bašić iz Zagreba, 69) Božica Sinković iz Dubrov­nika, 70) Refija Bakšić iz Dubrovnika, 71) Viktorija Pešić iz Dubrovnika, 72) Marija Beno iz Dubrovnika, 73) Vedran Matić iz Dubrovnika, 74) Vera Matušić iz Dubrovnika, 75) Draga Udović iz Dubrovnika, 76) Pavo Kalinić iz Dubrovnika, 77) Milorad Salata iz Dubrovnika, 78) Marija Gjuraš iz Dubrovnika, 79) Marija Staničić iz Dubrovnika, 80) Dubravka Cvjetković iz Dubrovnika, 81) Bosiljka Vujević iz Dubrovnika, 82) Aleksandar Novaković iz Dubrovnika, 83) Dušanka Čubrilo iz Dubrovnika, 84) Igor Milošević iz Dubrovnika, 85) Darko Glanz iz Dubrovnika, 86) Davor Šolić iz Zagreba, 87) Frano Kisić iz Dubrovnika, 88) Anđelka Maslić iz Zagreba, 89) Đurđica Bratičević iz Dubrovnika, 90) Ana Mozara iz Dubrovnika, 91) Goran Pećarević iz Dubrovnika, 92) Samostalna udruga stanara, Zagreb i Savez stanara Dalmacije Split, koje zastupa opunomoćenica Dafinka Večerina, odvjetnica iz Zagreba, 93) Valerija Seko iz Dubrovnika, 94) Rajka Vrhovnik iz Zagreba, 95) Nada Renko iz Dubrovnika, 96) Tomo Kuljiš iz Dubrovnika, 97) Kristo Paskojević iz Dubrovnika, 98) Vinka Lujak iz Dubrovnika, 99) Šuhreta Strinić iz Dubrovnika, 100) Ajnija Salman iz Dubrovnika, 101) Nediljka Jeić iz Dubrovnika, 102) Darinka Šoć-Novačić iz Zagreba, 103) Berislav Veršić iz Dubrovnika i 104) Kate Muhoberac iz Dubrovnika, podnijeli su prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka
  15. stavka
  16. točke
  17. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, broj 27/91., 33/92., 43/
  18. – pročišćeni tekst, 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 58/95., 11/96., 11/
  19. /Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-697/1995/, 68/98., 96/99./Ured­ba/, 120/
  20. /Uredba/, 94/
  21. /Uredba/ i 78/
  22. /Uredba/ – u daljnjem tekstu: Zakon o prodaji).
  23. Osporena odredba članka
  24. stavka
  25. točke
  26. sadržana je u tekstu Zakona o prodaji od njegova donošenja
  27. godine (»Narodne novine«, broj 27 od
  28. lipnja 1991.) i do danas nije mijenjana niti dopunjavana. Ona glasi: »Članak
  29. stavak
  30. točka
  31. Odredbe ovoga Zakona ne odnose se na prodaju stanova:
  32. u pravu vlasništva na kojima je stečeno stanarsko pravo ako nije obuhvaćeno odredbom članka
  33. ovoga Zakona;«
  34. Predlagatelji pod 92) opisuju povijest i načine stjecanja stanarskog prava, a navode da je jedno od osnovnih obilježja tog prava njegova trajnost čije je značenje i važnost razvidno iz činjenice da je ono bilo ustavno pravo. Ističu da su prema ranijim propisima osobe koje su stekle stanarsko pravo na stanu u vlasništvu građana imale ista prava i dužnosti kao i osobe koje su to pravo stekle na stanu u društvenom vlasništvu, a u prilog toj tvrdnji ukazuju i na obrazloženje odluke Ustavnog suda, broj U-I-697/1995 od
  35. siječnja
  36. Također navode da zbog svojstva nositelja stanarskog prava na stanu na kojem postoji pravo vlasništva nisu mogli sudjelovati u natječajima za stjecanje stanarskog prava na stanovima u društvenom vlasništvu, ni za dodjelu stambenih kredita u radnoj organizaciji. Ukazuju da je u postupku pretvorbe stanarskog prava u vlasništvo oko 97% nositelja toga prava dobilo pravo i mogućnost otkupa stana, a samo oko 3% nije dobilo to pravo i mogućnost, jer su im oni uskraćeni osporavanim odredbama Zakona, pa su stekli samo pravni položaj kandidata za zaštićenog najmoprimca. Dalje ukazuju na odluku Ustavnog suda broj: U-I-762/1996 i dr. od
  37. ožujka 1998., kojom nije prihvaćen prijedlog za ocjenu iste osporene odredbe, za koju smatraju da nije uvjerljiva niti prihvatljiva, posebno u odnosu na odredbu članka
  38. stavka
  39. Zakona o stambenim odnosima (»Narodne novine«, broj 51/85., 42/86., 22/
  40. i 70/93.), prema kojoj prava i dužnosti iz stavka
  41. toga članka (prava i dužnosti nositelja stanarskog prava na stanu u društvenom vlasništvu) ima i osoba koja je po ranijim propisima stekla stanarsko pravo na stanu u vlasništvu građana. Smatraju, dakle, da sadržaj stanarskog prava i pravni položaj nositelja stanarskog prava nije ovisio o davatelju stana na korištenje, a ipak nositeljima stanarskog prava na stanu u vlasništvu građana nije na jednak način uređen stambeni položaj kao onima na stanu u društvenom vlasništvu, čime su utvrđene dvije kategorije nositelja stanarskog prava koje nisu u ravnopravnom položaju i prvima se čak oduzima, odnosno ukida zakonom stečeno stanarsko pravo. Smatraju da osporena odredba nije u suglasnosti s odredbama članka
  42. u dijelu koji se odnosi na jednakost kao najvišu vrednotu ustavnog poretka Republike Hrvatske, članka
  43. stavka 2., članka 30., članka
  44. i članka
  45. stavka
  46. Ustava, pa predlažu ukinuti osporenu odredbu Zakona. Predlagatelji od 1) do 91) i od 93) do 104) navode da su oni ugovorima sklopljenim prije
  47. prosinca
  48. godine stekli stanarsko pravo na stanovima u vlasništvu građana, te ukazuju na odredbe članka
  49. i članka
  50. Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije, smatrajući osporenu odredbu Zakona s njima nesuglasnom. Ističu da su osporenom odredbom Zakona stavljeni u neravnopravan, nepovoljniji položaj u odnosu na stanare koji su dobili pravo otkupa ne samo društvenih, nacionaliziranih i još nekih stanova, nego i privatnih stanova po članku
  51. Zakona o najmu stanova. Smatraju da je radi poštivanja načela socijalne pravde jedino ispravno, bezuvjetno potrebno i neophodno dati im pravo otkupa tzv. privatnih neuseljivih stanova na kojima su nositelji stanarskog prava, a nominalnim vlasnicima dati pravednu naknadu. Smatraju da je osporena odredba Zakona protivna odredbi članka
  52. Ustava u dijelu koji se odnosi na jednakost i socijalnu pravdu, te odredbi članka
  53. stavka
  54. Ustava. Predlažu ukinuti osporenu odredbu Zakona. Prijedlozi nisu osnovani.
  55. Ustavni sud već je ocjenjivao suglasnost osporene odredbe članka
  56. stavka
  57. točke
  58. Zakona o prodaji s člankom
  59. Ustava u dijelu koji se odnosi na jednakost i vladavinu prava kao temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, te s člancima
  60. stavkom 2.,
  61. i
  62. stavkom
  63. Ustava. Rješenjem broj: U-I-762/1996 i dr. od
  64. ožujka 1998., objavljenim u »Narodnim novinama« broj 48/98., nije prihvaćen prijedlog za ocjenu suglasnosti osporene odredbe Zakona s navedenim člancima Ustava. Prema članku
  65. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Repub­like Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/
  66. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), Ustavni sud može ocjenjivati suglasnost zakona s Ustavom i u slučaju kada je određeni zakon već ranije bio predmetom ustavnosudske ocjene. Od donošenja navedenih rješenja do odlučivanja o prijedlozima koji su predmet ovog ustavnosudskog postupka, međutim, Ustavni sud nije u pogledu osporene odredbe Zakona utvrdio nove okolnosti koje bi dovele do promjene njegova pravnog stajališta izraženog u navedenim rješenjima, niti su predlagatelji, s druge strane, naveli nove ustavnopravno relevantne razloge zbog kojih bi Ustavni sud utvrdio osnovanim pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti osporene odredbe Zakona s člancima 3.,
  67. stavkom 2.,
  68. i
  69. stavkom
  70. Ustava.
  71. Podnositelji osporavaju suglasnost članka
  72. stavka
  73. točke
  74. Zakona o prodaji i s člankom
  75. Ustava. Prema odredbi članka
  76. Ustava, kaznena osuda za teška i osobito nečasna kaznena djela može, u skladu sa zakonom, imati za posljedicu gubitak stečenih ili zabranu stjecanja na određeno vrijeme nekih prava na obavljanje određenih poslova, ako to zahtijeva zaštita pravnog poretka. Ustavni sud nije utvrdio po kojoj bi se osnovi mogla ocjenjivati suglasnost osporenih odredbi članka
  77. stavka
  78. točke
  79. Zakona o prodaji s člankom
  80. Ustava, jer je očito da ta ustavna odredba za konkretan slučaj nije mjerodavna.
  81. Konačno, podnositelji ističu kako su osporenom odredbom Zakona o prodaji diskriminirani suprotno odredbama članaka
  82. stavka
  83. i
  84. Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije (u daljnjem tekstu: Aneks G Ugovora). Hrvatski sabor je Ugovor o pitanjima sukcesije, potpisan u Beču
  85. lipnja 2001., potvrdio Zakonom o potvrđivanju Ugovora o pitanjima sukcesije, koji je objavljen u »Narodnim novinama – Međunarodni ugovori«, broj 2/
  86. Ugovor je stupio na snagu
  87. lipnja
  88. godine (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 5/2004.). Članci 2.,
  89. i
  90. Aneksa G Ugovora glase: Aneks G Privatna imovina i stečena prava Članak 2.

(1)(
  1. a)Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi sljednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba. To uključuje osobe koje su, nakon 31. prosinca 1990. stekle državljanstvo ili mjesto boravka ili prebivalište u nekoj drugoj državi, a ne u državi sljednici. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava. (
  2. b)Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (
  3. a)ovoga članka, bit će ništav.
(2)Svi ugovori sklopljeni od strane građana ili drugih prav­nih osoba SFRJ do
  1. prosinca 1990., uključujući one sklopljene s javnim poduzećima, poštovat će se bez diskriminacije. Države sljednice omogućit će izvršavanje obveza na temelju takvih ugovora tamo gdje je izvršenje takvih ugovora bilo spriječeno raspadom SFRJ. Članak
  2. Domaće zakonodavstvo svake države sljednice glede stanarskog prava primjenjivat će se podjednako na osobe koje su bile državljani SFRJ i koje su imale to pravo, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinsko stanje, rođenje ili drugi položaj. Članak
  3. Gore navedene odredbe ovoga Aneksa ne dovode u pitanje bilo koja jamstva nediskriminacije povezana s privatnom imovinom i stečenim pravima koja postoje u domaćem zakonodavstvu država sljednica. Članak
  4. Aneksa G Ugovora nije mjerodavan u konkretnom slučaju. Odredba članka
  5. stavka
  6. Aneksa G Ugovora, na koju se podnositelji osobito pozivaju, obvezuje države sljednice da sve ugovore sklopljene od strane građana ili drugih pravnih osoba SFRJ do
  7. prosinca 1990., uključujući one sklopljene s javnim po­du­zećima, poštuju bez diskriminacije. Ta obveza, međutim, nikako ne pretpostavlja i obvezu država sljednica da zadrže u nacionalnom zakonodavstvu pravne institute socijalističkog uređenja bivše SFRJ koji su suprotni temeljnim jamstvima sloboda i prava čovjeka i građanina zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske, među koje institute pripada i stanarsko pravo, uključujući i ugovore na temelju kojih se ono stjecalo. Ustavni sud u tom smislu podsjeća da je dotadašnji pravni položaj svih nositelja stanarskih prava preveden u položaj zaštićenih najmoprimaca po sili Zakona o najmu stanova, bez diskriminacije bilo koga od njih po bilo kojoj osnovi, čime su i svi ugovori o davanju stanova na korištenje i stjecanju stanarskih prava prestali važiti ex lege, što je u skladu s člancima
  8. i
  9. Aneksa G Ugovora. Aneks G Ugovora može biti mjerodavan u konkretnom slučaju samo u pitanju ima li osporena odredba Zakona o prodaji, kao dio domaćeg zakonodavstva, neposredne ili posredne diskriminacijske učinke po osnovi spola, rase, boje kože, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovinskom stanju, rođenju ili drugom položaju prema bilo kojoj osobi koja je bila državljanin SFRJ i koja je imala stanarsko pravo, u kojem bi slučaju bila suprotna članku
  10. Aneksa G Ugovora. Budući da osporena odredba Zakona nema nikakve neposredne ili posredne diskriminacijske učinke u smislu članka
  11. Aneksa G Ugovora, Ustavni sud taj dio prijedloga podnositelja ocjenjuje očito neutemeljenim. Potrebno je napomenuti da su eventualni diskriminacijski učinci osporene odredbe Zakona već bili predmetom ispitivanja pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske i pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu i prije no što je Ugovor o pitanjima sukcesije stupio na snagu u Republici Hrvatskoj. Za razliku od opće zabrane diskriminacije bilo kojeg državljanina bivše SFRJ u položaju nositelja stanarskog prava po bilo kojoj osnovi, propisanoj Aneksom G Ugovora, ispitivanje diskriminacijskih učinaka osporene odredbe Zakona pred navedenim sudovima obuhvatilo je pitanje eventualne međusobne nejednakosti dviju kategorija nositelja stanarskih prava (onih na stanovima u privatnom i onih na stanovima u društvenom vlasništvu), koje pitanje izlazi izvan okvira Aneksa G Ugovora. Ustavni sud u tom smislu podsjeća da je Europski sud za ljudska prava u Odluci o dopuštenosti zahtjeva broj 43447/
  12. od
  13. ožujka 2000., kojom je kao očito neutemeljen odbačen zahtjev B. S. iz Z, iznio svoje stajalište o suglasnosti osporene odredbe Zakona s člankom
  14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/
  15. – pročišćeni tekst, 9/
  16. – ispravak, 14/02.) kojom se propisuje zabrana diskriminacije po bilo kojoj osnovi, a koje se stajalište odnosi na različit pravni položaj osoba koje su imale stanarsko pravo na stanovima u vlasništvu građana i onih koje su imale stanarsko pravo na stanovima u društvenom vlasništvu. Ustavni sud napominje da su stajališta Europskog suda za ljudska prava u cijelosti sukladna pravnim stajalištima Ustavnog suda izraženim u rješenju, broj: U-I-762/1996 i dr. od
  17. ožujka
  18. godine. U obrazloženju navedene odluke Europskog suda za ljud­ska prava istaknuto je sljedeće: »Sud primjećuje da je podnositelj zahtjeva uvijek bio u položaju značajno različitom od položaja osoba čije je pravo na kupnju stana na kojemu su prije imali stanarsko pravo priznato Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Dok su te osobe bile nositelji stanarskog prava na stanovima u društvenom vlasništvu (bez obzira jesu li ti stanovi uvijek bili u društvenom vlasništvu ili su aktima eksproprijacije, nacionalizacije, konfiskacije ili sličnim aktima pretvoreni iz privatnog u društveno vlasništvo), podnositelj zahtjeva je ab initio bio najmoprimac stana u privatnom vlasništvu, (...). Nadalje, budući da podnositelj zahtjeva stanuje u stanu u privatnom vlasništvu, može se primijetiti da postoji legitimni interes vlasnika da im se zaštiti njihovo vlasništvo. Kad bi osobe u položaju podnositelja zahtjeva imale pravo kupiti stanove u privatnom vlasništvu u kojima stanuju, vlasnici bi bili izloženi prinudnoj obvezi prodati svoje stanove. Suprotno tome, osobe koje stanuju u stanovima u društvenom vlasništvu koje imaju pravo kupiti te stanove, ne ugrožavaju vlasnička prava drugih osoba, jer vlasništvo tih stanova nije privatno. Razlika između bivših nositelja stanarskog prava na stanovima u društvenom vlasništvu, koja potječe od njihovog prava kupiti te stanove, i osobe u položaju podnositelja zahtjeva nije diskriminirajuća, jer postoji objektivno i razumno opravdanje da se zaniječe to pravo bivšim nositeljima stanarskog prava na stanovima u privatnom vlasništvu kako bi se zaštitilo pravo vlasnika tih stanova. Stoga razlika u postupanju koja potječe od isključenja osoba u položaju podnositelja zahtjeva iz kategorije stanara koji imaju pravo kupiti stanove u kojima stanuju ne predstavlja diskriminaciju u smislu članka
  19. Konvencije«.
  20. Sukladno navedenom, temeljem odredbe članka
  21. stavka
  22. Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci. Objava ovog rješenja temelji se na članku
  23. stavku
  24. Ustavnog zakona. Broj: U-I-3254/2004, U-I-3273/2004, U-I-3275/2004, U-I-3291/2004, U-I-3299/2004, U-I-3301/2004, U-I-3305/2004, U-I-3307/2004, U-I-3322/2004, U-I-3324/2004, U-I-3339/2004, U-I-3341/2004, U-I-3345/2004, U-I-3353/2004, U-I-3357/2004, U-I-3361/2004, U-I-3366/2004, U-I-3387/2004, U-I-3400/2004, U-I-3414/2004, U-I-3435/2004, U-I-3437/2004, U-I-3465/2004, U-I-3480/2004, U-I-3483/2004, U-I-3486/2004, U-I-3494/2004, U-I-3514/2004, U-I-3517/2004, U-I-3519/2004, U-I-3521/2004, U-I-3523/2004, U-I-3527/2004, U-I-3530/2004, U-I-3533/2004, U-I-3537/2004, U-I-3540/2004, U-I-3569/2004, U-I-3571/2004, U-I-3576/2004, U-I-3581/2004, U-I-3588/2004, U-I-3607/2004, U-I-3609/2004, U-I-3619/2004, U-I-3623/2004, U-I-3630/2004, U-I-3648/2004, U-I-3650/2004, U-I-3656/2004, U-I-3681/2004, U-I-3697/2004, U-I-3736/2004, U-I-3771/2004, U-I-3788/2004, U-I-3800/2004, U-I-3845/2004, U-I-3860/2004, U-I-3865/2004, U-I-3869/2004, U-I-3881/2004, U-I-3883/2004, U-I-3887/2004, U-I-3909/2004, U-I-3914/2004, U-I-3916/2004, U-I-3926/2004, U-I-3931/2004, U-I-3946/2004, U-I-3978/2004, U-I-3980/2004, U-I-3982/2004, U-I-3999/2004, U-I-4001/2004, U-I-4003/2004, U-I-4031/2004, U-I-4034/2004, U-I-4091/2004, U-I-4160/2004, U-I-4162/2004, U-I-4178/2004, U-I-4188/2004, U-I-4190/2004, U-I-4195/2004, U-I-4198/2004, U-I-4211/2004, U-I-4213/2004, U-I-4217/2004, U-I-4224/2004, U-I-4236/2004, U-I-4239/2004, U-I-4313/2004, U-I-4339/2004, U-I-4357/2004, U-I-4414/2004, U-I-4444/2004, U-I-4525/2004, U-I-4593/2004, U-I-4674/2004, U-I-4687/2004, U-I-4714/2004, U-I-4740/2004, U-I-4801/2004, U-I-4875/2004 Zagreb,
  25. veljače
  26. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Suda dr. sc. Petar Klarić, v. r. Rješenje, NN 32/2005-636 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Rješenje Izdanje: NN 32/2005 Broj dokumenta u izdanju: 636 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 9.3.
  27. ELI: /eli/sluzbeni/2005/32/636 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  28. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.