← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1697/2000 od 24. veljače 2005.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1697/2000 od

  1. veljače
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1697/2000 od
  3. veljače
  4. NN 37/2005 (21.3.2005.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1697/2000 od
  5. veljače
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 733 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odluči­vanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom Z. L. iz O., kojeg zastupa L. M., odvjetnik iz O., na sjednici održanoj
  7. veljače
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. Ukidaju se: – presuda Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-2281/00-2 od
  9. listopada
  10. godine i – presuda Općinskog suda u Osijeku broj: P-1482/97-23 od
  11. svibnja
  12. godine i predmet se vraća Općinskom sudu u Osijeku na ponovni postupak. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  13. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-2281/00-2 od
  14. listopada
  15. godine i presude Općinskog suda u Osijeku broj: P-1482/97-2 od
  16. svibnja
  17. godine. Presudom Općinskog suda u Osijeku prihvaćen je tužbeni zah­tjev tužiteljice I. P. i naloženo je podnositelju (prvotuženiku) da isplati tužiteljici na ime naknade za korištenje stana pojedi­načno određene mjesečne iznose, sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospjelosti svakog iznosa do isplate, te da naknadi parnični trošak. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica je odbijena. Podnositelj i tužiteljica podnijeli su žalbu protiv prvostupanjske presude. Presudom Županijskog suda u Osijeku njihove žalbe odbijene su kao neosnovane.
  18. Podnositelj u ustavnoj tužbi navodi da je u spornom stanu stanovao temeljem suglasnosti majke tadašnje vlasnice, gospođe Z. T., s time da stan čuva i koristi dok ne bude moguć povratak podnositelja u Baranju, kao i temeljem dozvole Vojno-stambene komisije, Operativne zone Osijek od
  19. svibnja
  20. godine, kao pripadnik
  21. brigade HV »R«. Podnositelj ističe da iako je tužiteljica znala kako podnositelj kao prognanik stanuje u spornom stanu, »kojeg od prinudnog iseljenja štiti članak
  22. Zakona o zaštiti prognanika i izbjeglica«, tužiteljica je zatražila od podnositelja isplatu naknade za korištenje spornog stana za razdoblje od kada je postala vlasnicom tog stana pa do njezinog useljenja u sporni stan. Podnositelj smatra da su mu osporenim presudama, uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, u konkretnom slučaju povrede od­red­bi članka
  23. stavka
  24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 68/98., 137/
  25. i 22/99.), članka
  26. stavka
  27. Zakona o statusu prognanika i izbjeglica (»Narodne novine«, broj 96/93., 39/
  28. i 128/99.), kao i Vjerodostojnog tumačenja članka
  29. Zakona o statusu prognanika i izbjeglica (»Narodne novine«, broj 29/99.), povrijeđena ustavna prava zajamčena člankom
  30. stavkom 2., člankom
  31. stavkom 2., člankom
  32. stavkom 2., člankom
  33. i člankom
  34. Ustava Republike Hrvatske te da je povrijeđena ustavna odredba članka
  35. Ustava. Smatrajući osporenu presudu, kao i njoj prethodeću prvostupanjsku presudu nezakonitima, podnositelj predlaže Ustavnom sudu ustavnu tužbu usvojiti te osporene presude ukinuti.
  36. Za potrebe ustavnosudskog postupka, pribavljen je spis Općinskog suda u Osijeku broj: P-1482/
  37. Ustavna tužba je osnovana.
  38. Prema odredbama članka
  39. stavka
  40. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/
  41. i 49/
  42. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može po iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova, nego poseban institut za ocjenu poje­dinačnih akata tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i pod­ručne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima, radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku iz kojega su proizašle osporene odluke i unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode.
  43. Iz parničnog spisa slijedi da je podnositelj, kao prognanik,
  44. siječnja
  45. godine uselio u sporni stan u O., S. 61/IV i da je
  46. srpnja
  47. godine od Vojno-stambene komisije dobio odobrenje za korištenje tog stana. Sporni stan bio je u vlasništvu M. Š., kako u vrijeme useljenja podnositelja, tako i u vrijeme dobivanja odobrenja za korištenje tog stana. Vlasnica stana pokrenula je
  48. svibnja
  49. godine postupak pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem: P-1130/93, radi iselje­nja podnositelja. Postupak je pravomoćno okončan
  50. lipnja
  51. godine u korist vlasnice stana. Taj stan je kupila I. P. (tužiteljica u postupku u kojemu su donesene osporene odluke)
  52. svibnja
  53. godine i u to vrijeme u stanu se nalazio podnositelj sa svojom obitelji i koristio ga sve do
  54. travnja
  55. godine, kada je iselio iz stana, a u posjed stana je stupila tužiteljica. Imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica u vrijeme kupnje stana znala da podnositelj kao prognanik koristi sporni stan u spornom razdoblju i da je podnositelj kao prognanik »zaštićen temeljem Zakona o prognanicima«, kao i činjenicu da je podnositelj u međuvremenu kupio stan u Osijeku te da su se u njemu nalazili prognanici iz Antunovca, Općinski sud u Osijeku, temeljem odredbe članka
  56. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/
  57. i 88/01., u daljnjem tekstu: ZOO), utvrdio je da tužiteljici pripada pravo na naknadu za podnositeljevo korištenje spornog stana za razdoblje od
  58. svibnja
  59. godine do
  60. travnja
  61. godine, prema izračunu visine najamnine upravnog odjela za stambeno-komunalno gospodarstvo. Odredbama članka
  62. ZOO-a propisano je: »Kada dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi. Pod prijelazom imovine podrazumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja imovine odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.« Slijedom iznesenog, Općinski sud u Osijeku ocijenio je da se podnositelj ne može pozivati na status poštenog posjednika budući da je, temeljem pravomoćne presude kojom mu je naloženo iseljenje, znao da tuđu stvar (osporeni stan) koristi za svoju korist, u smislu odredbe članka
  63. ZOO-a, te da je dužan tu korist (zaštićenu najamninu za korištenje stana), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama isplatiti tužiteljici. Takvo pravno stajalište zauzeo je i Županijski sud u Osijeku te je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilo utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio mjerodavne odredbe materijalnog prava.
  64. U ustavnosudskom postupku Ustavni sud je, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, utvrdio da osporene presude Općinskog suda u Osijeku i Županijskog suda u Osijeku ne udovoljavaju zahtjevima koji moraju biti ispunjeni da bi podnositelju bila osigurana Ustavom zajamčena jednakost pred zakonom propisana odredbom članka
  65. stavka
  66. Ustava. Pri tome je Ustavni sud polazio od mjerodavnih odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakona o statusu prognanika i izbjeglica. Odredbom članka
  67. stavka
  68. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je: Pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Hrvatski državni sabor,
  69. ožujka
  70. godine, dao je Vjerodostojno tumačenje članka
  71. Zakona o statusu prognanika i izbjeglica (Izmjenama i dopunama »Narodne novine«, 39/
  72. stavak
  73. izmijenjen, a stavak
  74. dodan, Izmjenama i dopunama »Narodne novine«, broj 128/
  75. stavci
  76. i
  77. brisani), kojim je utvrdio da se prognanici i izbjeglice smatraju poštenim, zakonitim i istinitim posjednicima u smislu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te da, stoga, nisu dužni davati naknadu za korištenje kuće ili stana jer su bili korisnici na temelju valjane pravne osnove. Prema utvrđenjima Općinskog suda u Osijeku, podnositelj je koristio sporni stan na temelju akta nadležnog tijela državne vlasti Republike Hrvatske, odnosno odobrenja Vojno-stambene komisije od
  78. srpnja
  79. godine. Takvo odobrenje, kao valjana pravna osnova, daje ovlaštenje podnositelju, koji u konkretnom slučaju ima pravni položaj poštenog posjednika, za korištenje spornog stana. Kako kao pošten, zakonit i istinit posjednik tuđe stvari, u smislu odredbe članka
  80. stavka
  81. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, podnositelj nije dužan dati naknadu za korištenje, odnosno uporabu stvari u vlasništvu treće osobe, to je prema ocjeni Ustavnog suda osporenim presudama podnositelju povrijeđeno jamstvo jednakosti svih pred zakonom. Ustavni sud u odlukama, broj: U-III-1764/2000 od
  82. ožujka
  83. godine (»Narodne novine«, broj 183/02.) i broj: U-III-577/2003 od
  84. listopada
  85. godine (»Narodne novine«, broj 183/03.) izrazio je stajalište u vezi s pravom prognanika na korištenje nekretnina u vlasništvu drugih osoba, koje pravo mora biti utemeljeno na valjanoj pravnoj osnovi. U odluci broj: U-III-1764/2000 tako je istaknuto: »Vjerodostojnim tumačenjem članka
  86. Zakona o statusu prognanika i izbjeglica (»Narodne novine«, broj 29/99), utvrđeno je da se prog­nanici i izbjeglice smatraju poštenim, zakonitim i istinitim posjednicima u smislu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te da stoga isti nisu dužni davati naknadu za korištenje kuće ili stana, jer su bili korisnici na temelju valjane pravne osnove.« Polazeći od navedenog, navode podnositelja istaknute u us­tav­noj tužbi, kojima upućuje na mjerodavne propise o vlasničkim odnosima, u konkretnom slučaju odredbu članka
  87. stavka
  88. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Sud cijeni ustav­nopravno relevantnim.
  89. Odredbom članka
  90. stavka
  91. Ustava propisano je: Jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom. Razmatrajući navode ustavne tužbe o povredi prava na žalbu, Ustavni sud utvrdio je da oni nisu osnovani budući da je podnositelj iscrpio pravni put podnošenjem žalbe Županijskom sudu u Osijeku, koji je meritorno odgovorio na sve žalbene razloge.
  92. Odredbom članka
  93. stavka
  94. Ustava propisano je: Zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. U konkretnom slučaju, osporene odluke nisu donijela upravna tijela ili tijela koja imaju javne ovlasti, a protiv čijih poje­dinačnih akata Ustav jamči sudsku kontrolu zakonitosti, već su one donesene od strane tijela sudbene vlasti u parničnom postupku na koje se odredba članka
  95. stavka
  96. Ustava ne odnosi. Stoga je i ovaj prigovor podnositelja ocijenjen neosnovanim.
  97. Odredbom članka
  98. Ustava propisano je: Svi su državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti. Ta Ustavom zajamčena procesna garancija, koju Ustav ustanovljava u korist stranaka, obvezuje nadležna tijela da u sudskim, upravnim ili u postupcima pred drugim tijelima koja imaju javne ovlasti prema strankama postupaju jednako, neovisno o njihovoj državljanskoj pripadnosti. Slijedom iznesenog, polazeći od sadržaja članka
  99. Ustava i imajući u vidu činjenicu da je podnositelj ustavne tužbe hrvatski državljanin te da su sve stranke u sudskim postupcima koji su prethodili ovom ustavnosudskom postupku hrvatski državljani, Ustavni sud utvrđuje da u konkretnom slučaju članak
  100. Ustava nije mjerodavan jer ne sadrži ustavno pravo koje bi, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, moglo biti povrijeđeno.
  101. Odredbom članka
  102. Ustava propisano je: »Svatko ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor.« Što se tiče povrede te odredbe, koja je ustavnom tužbom također istaknuta, napominje se da se navedena ustavna odredba ni na koji način ne odnosi na obveznopravne zahtjeve u parničnom postupku radi naknade štete.
  103. U odnosu na povredu odredbe članka
  104. Ustava, za istaknuti je da navedena ustavna odredba ne može biti osnova za pružanje ustavnosudske zaštite budući da ne sadrži ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom, u smislu odredbe članka
  105. stavka
  106. Ustavnog zakona.
  107. Slijedom navedenog, na temelju članaka
  108. i
  109. Ustavnog zakona odlučeno je kao u izreci. Objava ove odluke temelji se na članku
  110. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-III-1697/2000 Zagreb,
  111. veljače
  112. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 37/2005-733 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 37/2005 Broj dokumenta u izdanju: 733 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 21.3.
  113. ELI: /eli/sluzbeni/2005/37/733 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  114. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.