← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-248/2003 od 14. veljače

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-248/2003 od

  1. veljače Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-248/2003 od
  2. veljače NN 44/2005 (5.4.2005.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-248/2003 od
  3. veljače USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 860 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi B. L. i J. L., obojice iz Z., na sjednici održanoj
  4. veljače
  5. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Županijski sud u Splitu dužan je donijeti meritornu odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gž-3303/04 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka
  6. stavka
  7. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/
  8. i 49/
  9. – pročišćeni tekst), određuje se podnositeljima ustavne tužbe primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  10. stavka
  11. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/
  12. – pročišćeni tekst), i to: – B. L. iz Z., R. g. 21.c, u iznosu od 10.600,00 kuna, i – J. L. iz Z., P. 54, u iznosu od 10.600,00 kuna. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  13. Podnositelji ustavne tužbe, temeljem odredbe članka
  14. stavka
  15. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/
  16. i 49/
  17. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli su
  18. siječnja
  19. godine ustavnu tužbu radi duljine ostavinskog postupka koji je
  20. godine započeo pred Općinskim sudom u Splitu. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  21. Iz pribavljene preslike spisa predmeta Općinskog suda u Splitu, Ustavni sud je utvrdio sljedeće: –
  22. siječnja 1974., Općinski sud u Splitu zaprimio je smrtovnicu za M. K. O. T. (A.) rođ. L.; – na ročištu
  23. veljače
  24. proglašena je sudska oporuka ostaviteljice, od
  25. travnja 1969., ali je na prijedlog stranke O. M. ročište odgođeno radi saslušanja svjedoka o postojanju kasnije usmene oporuke; –
  26. ožujka 1974., Općinski sud u Splitu zamolio je Općinski sud u Sinju da sasluša svjedoka usmene oporuke, što je učinjeno
  27. ožujka 1974.; – na ročištu
  28. siječnja 1975., pred Općinskim sudom u Splitu, dva pozvana sunasljednika nisu pristupili (L. J. i M. M.), a troje su dali nasljedničku izjavu (L. M., L. A. i O. M.); – na ročište
  29. listopada
  30. nije pristupio L. J., za kojeg dostava nije uredno iskazana, a riješeno je da se pozove L. B. te je rasprava odgođena za
  31. studenoga 1975.; – rješenjem od
  32. siječnja
  33. ostavinski postupak je prekinut te je M. O. upućena na pokretanje parnice protiv L. M., L. J., L. B. i M. M., protiv kojega je M. O. izjavila žalbu; – pred Općinskim sudom u Sisku, M. M. dala je
  34. veljače
  35. nasljedničku izjavu; – na ročište
  36. ožujka
  37. pred Općinskim sudom u Splitu nisu pristupili uredno pozvani L. A., L. M., M. M. i L. J., a M. O. izjavila je da ne priznaje ni jednu od dvije proglašene oporuke te da ostaje kod nasljedničke izjave od
  38. siječnja 1975.; – rješenjem od
  39. travnja 1981., Općinski sud u Splitu ponovno je prekinuo postupak i uputio M. O. i L. M. na pokretanje parnice protiv L. J., L. B. i M. M., radi utvrđivanja neistinitosti i nepravovaljanosti usmene oporuke proglašene
  40. prosinca 1974., a protiv tog rješenja izjavila je M. O. žalbu; – Okružni sud u Splitu, rješenjem od
  41. listopada
  42. ukinuo je rješenje o prekidu postupka od
  43. travnja
  44. i predmet vratio na ponovni postupak; – pred Općinskim sudom u Zagrebu, L. B. dao je
  45. travnja
  46. nasljedničku izjavu, koja je u Općinskom sudu u Splitu zaprimljena
  47. travnja 1984.; – na ročište
  48. travnja u Splitu nisu pristupile tri stranke i dva svjedoka te je ročište odgođeno za
  49. svibnja 1984; – ročište od
  50. svibnja
  51. odgođeno je zbog nedolaska L. J. i L. B.; – na ročište
  52. svibnja
  53. nisu pristupile četiri stranke; – pred Općinskim sudom u Splitu,
  54. studenoga 1984., nasljednica L. R. daje izjavu kojom priznaje oporuku ostaviteljice od
  55. travnja 1969.; – pred Općinskim sudom u Zagrebu,
  56. veljače
  57. L. B. daje nasljedničku izjavu; – pred Općinskim sudom u Sisku,
  58. ožujka
  59. M. M. daje nasljedničku izjavu; – pred Općinskim sudom u Splitu, na ročištu
  60. ožujka 1985., utvrđeno je da M. O. nije postupila prema rješenju o prekidu postupka od
  61. travnja 1981.; – na ročištu
  62. travnja
  63. utvrđena je ostavinska masa; – rješenje o nasljeđivanju doneseno je
  64. svibnja 1990., a na njega se je žalio L. B.; – Okružni sud u Splitu uvažio je žalbu L. B. protiv rješenja o nasljeđivanju od
  65. svibnja
  66. i predmet vratio na ponovni postupak; – pred Općinskim sudom u Splitu, na ročište
  67. listopada 1991., pristupila je samo jedna sunasljednica od pet pozvanih te je riješeno da se L. B. sasluša zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Zagrebu, nakon čega će biti zakazano sljedeće ročište; – na ročištu
  68. listopada
  69. (podatak iz izjašnjenja Općinskog suda u Splitu) punomoćnici stranaka predložili su odgodu radi eventualnog sporazuma, koji nije postignut; – na ročište
  70. svibnja
  71. nisu pristupili uredno pozvani M. O. i L. J.; – ročište
  72. listopada
  73. odgođeno je radi mogućnosti sporazuma među strankama; – na ročište
  74. travnja 2003., pristupio je samo jedan od pozvanih sunasljednika te je sljedeće zakazano za
  75. svibnja 2003.; – na ročištu
  76. svibnja 2003., saslušani su sunasljednici; – Općinski sud u Splitu, donio je
  77. svibnja
  78. rješenje kojim prekida ostavinski postupak te upućuje na parnicu L. B., M. O., M. M. i L. J. protiv L. M. ili njegovih nasljednika, a prvospomenuti su protiv toga rješenja izjavili žalbu
  79. lipnja 2003.; – na ročištu
  80. kolovoza 2003., pred Općinskim sudom u Splitu riješeno je da se zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Zagrebu sasluša odvjetnica M. M., na okolnost da je
  81. godine kod nje sastavljena druga oporuka; dopis o tome, dostavljen je Općinskom sudu u Zagrebu,
  82. ožujka 2004., saslušanje je obavljeno
  83. svibnja 2004., a spis sa žalbom protiv rješenja o prekidu postupka od
  84. svibnja
  85. zaprimljen je u Županijskom sudu u Splitu
  86. srpnja
  87. OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U SPLITU
  88. Na temelju članka
  89. stavka
  90. alineje
  91. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Splitu da se izjasni o navodima ustavne tužbe. Općinski sud u Splitu dostavio je ovom Sudu presliku spisa, broj O-2294/90 (prvi broj: O-137/74) i očitovanje o navodima ustavne tužbe u kojemu iznosi kronologiju postupanja kako je navedeno u točki
  92. ovog obrazloženja te ističe da se na spisu radi i da ustavna tužba nije osnovana. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  93. Odredbom članka
  94. stavka
  95. Ustava Republike Hrvatske, propisano je: Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...). Odredbom članka
  96. Ustavnog zakona propisano je:

(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i uvida u spis Općinskog suda u Splitu, broj O-2294/90, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 5.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Ostavinski postupak iza smrti M. K. O. A. (T.) rođ. L., započeo je
  5. veljače
  6. pred Općinskim sudom u Splitu. Ustavna tužba podnijeta je
  7. siječnja 2004., a do tog dana sudski postupak nije okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da do podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu traje ukupno dvadeset devet
(29)godina, deset
(10)mjeseci i dvadeset tri
(23)dana. Tijekom tog razdoblja Općinski sud u Splitu je održao dvadeset ročišta za ostavinsku raspravu, donio tri rješenja o prekidu postupka, od kojih su dva ukinuta, i jedno rješenje o nasljeđivanju koje je također ukinuto. Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/
  1. – pročišćeni tekst, 8/
  2. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu
  3. studenoga
  4. godine. Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
  5. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka
  6. stavka
  7. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje: Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj. Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (
  8. studenoga
  9. godine). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od
  10. studenoga
  11. godine (dana proglašenja Promjena Ustava). Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije
  12. studenoga
  13. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku
  14. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo. Ustavni sud je u konkretnom slučaju ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka smatra razdoblje od
  15. studenoga
  16. godine (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do
  17. siječnja
  18. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi šest
(6)godina, dva
(2)mjeseca i osamnaest
(18)dana. 5.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Splitu, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, unatoč održanih dvadeset ročišta za ostavinsku raspravu, bio potpuno neaktivan od
  2. studenoga
  3. do
  4. travnja 2003., tj. pet
(5)godina, pet
(5)mjeseci i sedamnaest
(17)dana. Žalba protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, broj O-2294/90 od
  1. svibnja 2003., kojim je ostavinski postupak prekinut radi upućivanja na parnicu, zaprimljena je sa spisom predmeta u Županijskom sudu u Splitu,
  2. srpnja
  3. Jedno od osnovnih načela ostavinskog postupka, načelo ekonomičnosti izraženo je odredbom članka
  4. stavka
  5. Zakona o nasljeđivanju (»Narodne novine« broj 52/
  6. i 47/78.). Prema toj odredbi sud će u tijeku cijelog postupka paziti da prava stranaka budu što prije utvrđena i osigurana. Polazeći od navedene zakonske odredbe, sud prvog stupnja je u svom postupanju morao voditi računa o obvezi hitnog postupanja u predmetu. Međutim, iz spisa predmeta razvidno je da sud nije postupao sukladno zakonskoj obvezi propisanoj odredbom članka
  7. stavka
  8. Zakona o nasljeđivanju. Takav zaključak proizlazi iz činjenice da je ostavinski postupak pokrenut gotovo trideset
(30)godina prije podnošenja ustavne tužbe. 5.
  1. PONAŠANJE SUDIONIKA U OSTAVINSKOM POSTUPKU Iz spisa predmeta proizlazi da su podnositelji ustavne tužbe u određenoj mjeri pridonijeli trajanju postupka, posebno neodazivanjem na ročišta i žalbama protiv rješenja kojima su upućivani na parnicu, što se odnosi i na podnositelje. Međutim, prema ocjeni Ustavnog suda, unatoč takvom ponašanju podnositelja, ostavinski sudski postupak traje preko razumnog roka iz odredbe članka
  2. stavka
  3. Ustava. 5.
  4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Ostavinski postupak po svojoj je pravnoj prirodi izvanparnični postupak. Pretpostavka za vođenje ostavinskog postupka je nespornost činjenica na kojima se temelje prava sudionika u postupku. Ako te činjenice postanu sporne, sud prekida ostavinsku raspravu i stranke upućuje u parnicu. Stoga Ustavni sud ocjenjuje da predmetni postupak nema obilježja složenosti koja bi mogla opravdati dugotrajnost postupka.
  5. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, Ustavni sud je utvrdio da je trajanjem ostavinskog postupka preko trideset godina, povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, zajamčeno člankom
  6. stavkom
  7. Ustava. Stoga je, na temelju odredbe članka
  8. stavka
  9. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
  10. Sukladno odredbi članka
  11. stavka
  12. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije
  13. studenoga
  14. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pri utvrđivanju visine naknade podnositeljima, Ustavni sud je uzeo u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojem se radi, ali i njihov doprinos trajanju postupka.
  15. Predsjednik Županijskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumu donošenja i otpreme odluke u roku osam
(8)dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam
(8)dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku
  1. stavcima
  2. i
  3. Ustavnog zakona.
  4. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka
  5. stavka
  6. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-248/2004 Zagreb,
  7. veljače
  8. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v.r. Odluka, NN 44/2005-860 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 44/2005 Broj dokumenta u izdanju: 860 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 5.4.
  9. ELI: /eli/sluzbeni/2005/44/860 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  10. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.