← Hrvatska

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-522/2004 i dr. od 23. ožujka 2005.

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-522/2004 i dr. od

  1. ožujka
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-522/2004 i dr. od
  3. ožujka
  4. NN 44/2005 (5.4.2005.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-522/2004 i dr. od
  5. ožujka
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 873 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, rješavajući o prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj
  7. ožujka
  8. godine, donio je RJEŠENJE I. Ne prihvaćaju se prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 4., 32., 45., 46., 56., 131.,
  9. i
  10. stavka
  11. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 117/03.). II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  12. Prijedlog za ocjenu ustavnosti članaka 4., 56.,
  13. i
  14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 117/03., u daljnjem tekstu: ZID ZPP/03) podnio je Drago Vuković iz Dubrovnika (U-I-522/2004), prijedlog za ocjenu ustavnosti članka
  15. ZID ZPP/03 podnijela je Veterinarska stanica Korenica d.d. iz Korenice, koju zastupa direktor Zdeslav Matković (U-I-863/2004). Prijedlog za ocjenu članaka
  16. i
  17. ZID ZPP/03 podnijeli su Čedomir Čolović iz Zagreba (U-I-2195/2004) i Miroslav Kržak (U-I-2288/2004). Prijedlog za ocjenu ustavnosti članka
  18. stavka
  19. ZID ZPP/03 podnio je Dubravko Podbojec iz Zagreba (U-I-1814/2004).
  20. Odredba članka
  21. ZID ZPP/03 glasi: »Članak
  22. mijenja se i glasi: Sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku. Sud će kazniti novčanom kaznom od 500,00 do 10.000,00 kuna fizičku osobu, odnosno od 2.500,00 do 50.000,00 kuna pravnu osobu koja teže zlouporabi prava koja joj pripadaju u postupku, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Novčana kazna iz stavka
  23. ovoga članka može se izreći stranci i umješaču, a njihovom zastupniku ako je on odgovoran za zlouporabu prava. Novčanu kaznu izriče prvostupanjski sud. Izvan ročišta za glavnu raspravu kaznu izriče sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća. Ako sud koji odlučuje o pravnom lijeku posumnja da je koja od osoba koje sudjeluju u postupku teže zlouporabila prava koja joj pripadaju u postupku, naložit će prvostupanjskom sudu da provjeri je li takva zlouporaba počinjena. U slučaju iz stavka
  24. ovoga članka sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskoga suda izreći će novčanu kaznu ili će rješenjem utvrditi da nije počinjena teža zlouporaba prava. Prijepis svoje odluke prvostupanjski će sud uvijek dostaviti sudu iz stavka
  25. ovoga članka. Izrečena novčana kazna prisilno se naplaćuje po službenoj dužnosti kao novčana tražbina prema pravilima ovršnoga postupka.« Odredba članka
  26. ZID ZPP/03 glasi: »Članak
  27. mijenja se i glasi: Nadležni sud prvog stupnja može sam ili na prijedlog stranke zatražiti od najvišeg suda određene vrste da odredi da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s njegova područja ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi. O prijedlogu stranke iz stavka
  28. ovoga članka odlučuje prvostupanjski sud rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena. O zahtjevu prvostupanjskog suda iz stavka
  29. ovoga članka odlučuje sudac pojedinac najvišeg suda određene vrste.« Odredbe članaka
  30. i
  31. ZID ZPP/03 glase: »Članak
  32. Iza članka
  33. dodaje se novi članak 89.a koji glasi: Članak 89.a Stranku kao punomoćnik može zastupati samo odvjetnik, ako zakonom nije drugačije određeno. Stranku može kao punomoćnik zastupati osoba koja je s njome u radnom odnosu, ako je potpuno poslovno sposobna. Stranku kao punomoćnik može zastupati srodnik po krvi u pravoj liniji, brat, sestra ili bračni drug – ako je potpuno poslovno sposoban i ako se ne bavi nadripisarstvom. Članak
  34. Članak
  35. mijenja se i glasi: Ako se kao punomoćnik pojavi osoba koja ne može biti punomoćnikom prema odredbama članka 89.a ovoga Zakona, sud će takvoj osobi uskratiti daljnje zastupanje i o tome obavijestiti stranku. Žalba protiv rješenja o uskrati zastupanja ne zadržava provedbu rješenja. Ako utvrdi da punomoćnik koji nije odvjetnik nije sposoban obav­ljati tu dužnost, sud će upozoriti stranku na štetne posljedice koje mogu nastati zbog nepravilnog zastupanja.« Odredba članka
  36. ZID ZPP/03 glasi: »Članak
  37. mijenja se i glasi: Sud prvog stupnja kaznit će novčanom kaznom od 500,00 do 5.000,00 kuna fizičku osobu, odnosno od 2.000,00 do 20.000,00 kuna pravnu osobu koja u podnesku vrijeđa sud, stranku ili drugoga sudionika u postupku. Novčana kazna može se izreći i zastupniku stranke i umješača ako je on odgovoran za vrijeđanje suda. Odredbe članka
  38. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju u slučajevima iz stavka
  39. ovoga članka. Odredbe prethodnih stavaka ovoga članka primjenjuju se u svim slučajevima kad sud izriče novčanu kaznu po odredbama ovoga Zakona, osim ako što drugo nije izričito predviđeno za pojedine slučajeve.« Odredbe članaka
  40. i
  41. ZID ZPP/03 glase: »U članku
  42. stavku
  43. riječi: »do 3.000,00« zamjenjuju se riječima: »od 500,00 do 10.000,00«. U stavku
  44. brojka: »5.« zamjenjuje se brojkom: »6.«. U stavku
  45. dodaju se rečenica druga i treća koje glase: »O takvom zahtjevu sud je dužan odlučiti bez odgode. Žalba protiv toga rješenja ne odgađa ovrhu.« Članak
  46. U članku
  47. iza stavka
  48. dodaje se stavak
  49. koji glasi: Odredba članka
  50. stavka
  51. ovoga Zakona primijenit će se na odgovarajući način i kada vještak svoj nalaz i mišljenje ne podnese u roku koji mu je sud odredio. Odredba članka
  52. stavka
  53. ZID ZPP/03 glasi: Odredbe članaka 18., 21., 22., 30., 45., 46., 47., 145., 146., 147., 157., 180., 182., 251., 252., 269., 270., 271., 273., 275., 276., 278.,
  54. i
  55. ovog Zakona primjenjivat će se samo na postupke u kojima je nakon stupanja na snagu ovoga Zakona podnesena tužba, prijedlog za izdavanje platnog naloga ili prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.«
  56. Predlagatelj Drago Vuković smatra da se odredbama članaka 4., 56.,
  57. i
  58. ZID ZPP/03 u građanskopravni postupak uvodi institut novčane kazne na način koji ugrožava načelo vladavine prava i pravne sigurnosti građana. Ističe da osporenim odredbama nije određeno za koju vrstu povreda se novčana kazna može izreći i tko može biti povrijeđen u postupku. Po mišljenju predlagatelja kazneni i prekršajni sudovi trebaju procesuirati kaznena i prekršajna djela dok se parnični sud treba baviti isključivo onim što je u njegovoj nadležnosti - rješavanjem građanskopravnih sporova. Smatra da su osporene odredbe u nesuglasnosti s odredbama članka
  59. stavka
  60. i članka
  61. stavka
  62. podstavka
  63. i
  64. Ustava Republike Hrvatske. Odredbu članka
  65. ZID ZPP/03 predlagatelj Veterinarska stanica Korenica d.d. smatra nesuglasnom s odredbama članaka 3.,
  66. i
  67. stavka
  68. Ustava Republike Hrvatske, budući da se temeljem osporene odredbe stranka može obratiti samo prvostupanjskom sudu radi proved­be delegacije (određivanje drugog stvarno nadležnog suda), a na čije rješenje nije dopuštena žalba. Predlagatelji Čedomir Čolović i Miroslav Kržak smatraju da su odredbe članaka
  69. i
  70. ZID ZPP/03, kojima se prema mišljenju podnositelja ograničava pravo stranke u postupku na izbor opunomoćenika koji nije odvjetnik, u nesuglasnosti s odredbama članaka 3., 5., 14.,
  71. i
  72. stavka
  73. Ustava Republike Hrvatske. Osporenu odredbu članka
  74. stavka
  75. ZID ZPP/03 predlagatelj Dubravko Podbojec smatra suprotnom odredbama članka
  76. i članka
  77. stavka
  78. Ustava Republike Hrvatske jer je tom odredbom propisano da će se članak
  79. tog Zakona primjenjivati samo na postupke u kojima je nakon stupanja na snagu tog Zakona podnesena tužba. Ističe da su osporenom odredbom stavljeni u neravnopravni položaj svi oni koji su pokrenuli parnicu iz radnog odnosa prije stupanja na snagu tog Zakona (
  80. prosinca
  81. godine) u odnosu na stranke koje su pokrenule parnični postupak nakon stupanja na snagu tog Zakona. To iz razloga što je odredba članka
  82. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/
  83. i 112/99.) izmijenjena na način da se postupak u parnicama iz radnog odnosa pred prvostupanjskim sudom mora okončati u roku šest mjeseci od dana podnošenja tužbe, a drugostupanjski je sud dužan donijeti odluku o žalbi u roku od trideset dana. Predlagatelji predlažu Ustavnom sudu pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom osporenih odredaba ZID ZPP/03 te njihovo ukidanje.
  84. Na temelju članaka
  85. i
  86. stavka
  87. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/
  88. i 49/
  89. - pročišćeni tekst), od Hrvatskog sabora i Ministarstva pravosuđa uprave i lokalne samouprave zatražena su očitovanja o prijedlozima. Očitovanja nisu dostavljena. Prijedlozi nisu osnovani.
  90. Prema odredbi članka
  91. stavka
  92. Ustava, zakonodavac je ovlašten da samostalno i neovisno odlučuje o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj. U okviru navedene samostalnosti i Ustavom mu utvrđene nadlež­nosti treba tumačiti i pravo zakonodavca da propiše pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u građanskim sporovima. Navedena ustavna ovlast neprijeporno ovlašćuje zakonodavca da mijenja i dopunjuje već postojeće odnose i prava u ovisnosti o različitim okolnostima kao što su primjerice uvođenje novih i izmjena ili drugačije uređenje postojećih zakonskih instituta kojima se nastoji pojednostaviti i učiniti efikasnijim parnični postupak, te povećati opću razinu pravne zaštite. Pri uređivanju tih odnosa zakonodavac je dužan uvažavati zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav, a osobito one koji proizlaze iz načela vladavine prava i one kojima se štite određena ustavna dobra i vrednote.
  93. ZID ZPP/03 je Hrvatski sabor donio na sjednici održanoj dana
  94. srpnja
  95. godine, objavljen je u »Narodnim novinama«, broj 117 od
  96. srpnja
  97. godine, a stupio je na snagu
  98. prosinca
  99. godine. Odredbom članka
  100. ZID ZPP/03 propisano je da se tim Zakonom uređuju pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građanina, o osobnim i obiteljskim odnosima građana te u radnim, trgovačkim, imovinskim i drugim građanskopravnim sporovima, ako zakonom nije za neke od tih sporova određeno da u njima sud rješava po pravilima kojega drugog postupka.
  101. Osporeni članak
  102. ZID ZPP/03 (članak
  103. Zakona o parnič­nom postupku) u stavku
  104. sadrži neka od osnovnih načela parničnog postupka i to načelo postupanja u razumnom roku, načelo zabrane zlouporabe prava i načelo ekonomičnosti. Tom odredbom obvezan je sud provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku. Istom odredbom naloženo je strankama i sudionicima u postupku, da se savjesno i odgovorno koriste pravima u parničnom postupku, a sudovima da onemoguće svaku zlouporabu prava, tj. korištenje procesnih ovlaštenja s ciljem da se drugima nanese šteta, ili s ciljem koji je suprotan dobrim običajima, savjesnosti i poštenju u prometu. Odredbom članka
  105. stavka
  106. Ustava Republike Hrvatske (»Narod­ne novine«, broj 41/
  107. - pročišćeni tekst), propisano je da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. Stupanjem na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/
  108. – pročišćeni tekst i 8/
  109. – ispravak i 14/02.)
  110. studenoga
  111. godine, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe čine, temeljem članka
  112. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90.), dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a koja Konvencija u članku
  113. stavku
  114. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku. Pravo na pravično suđenje i suđenje u razumnom roku ustavno je pravo pojedinca, a obveza država je organizirati pravni sustav na način da osigura suđenje u razumnom roku i donošenje pravilne i zakonite odluke. Stoga je zakonodavac, u skladu sa svojim ovlastima, osporenim člankom
  115. ZID ZPP/03 propisao da sud može izreći novčanu kaznu u određenom iznosu stranci i umješaču odnosno njihovom zastupniku ako je on odgovoran za zlouporabu prava (stavci
  116. i 3.) i postupak izricanja i naplate novčane kazne (stavak
  117. do 7.). Pored opće zabrane zlouporabe prava u postupku koja je propisana osporenim člankom, Zakon o parničnom postupku sadrži više odredaba o novčanoj kazni koja se može izreći sudionicima postupka, a radi održavanja procesnog reda. Dužnost je suca pojedinca, odnosno predsjednika vijeća da u tijeku glavne rasprave brine o održavanju reda u sudnici i o dostojanstvu suda (članak
  118. Zakona o parničnom postupku). Procesni red na glavnoj raspravi sud je ovlašten održavati na način da opomene onoga tko ga krši ili ga novčano kazni, a može ga udaljiti iz sudnice (članak
  119. stavak
  120. Zakona o parničnom postupku). Tako je, između ostalih odredaba koje propisuju novčanu kaznu radi održavanje procesnog reda, osporenom odredbom članka
  121. ZID ZPP/03 (članak
  122. Zakona o parničnom postupku) propisano da će sud kazniti novčanom kaznom fizičku ili pravnu osobu koja u podnesku vrijeđa sud, stranku ili drugog sudionika u postupku (tzv. uvredljivi podnesak), dok je osporenim odredbama članaka
  123. i
  124. ZID ZPP/03 (članci
  125. i
  126. Zakona o parničnom postupku) povećan maksimalni iznos novčane kazne vještaku koji ne dođe na ročište iako je uredno pozvan, a izostanak ne opravda ili neopravdano odbije vještačiti ili ne podnese svoj nalaz u roku koji odredi sud. Pored osporenih odredaba i člancima 36., 79.a i
  127. ZID ZPP/03 propisana je mogućnost izricanja novčane kazne za slučaj zlouporabe prava u postupku, a člancima
  128. i
  129. stavaka
  130. i
  131. ZID ZPP/03 propisana je mogućnost izricanja novčane kazne za održavanje procesnog reda. Osporene odredbe treba sagledavati u ukupnosti promjena koje su uvedene ZID ZPP/03 u parnični postupak, a s ciljem da svi sudionici u postupku (stranke, njihovi zastupnici, ali i sud) svojim aktivnim djelovanjem pridonesu većoj učinkovitosti postupka, donošenju odluke u razumnom roku i posebno onemogućavanju zlouporabe prava u postupku. Naime, osporenim odredbama propisan je jedan od instrumenata kojim sud onemogućuje, odnosno smanjuje mogućnost zlouporabe prava u parničnom postupku i osigurava održavanje procesne discipline tijekom postupka na način da sud može novčano kazniti onoga tko zlouporabi pravo u postupku i onoga tko vrijeđa sud, stranku ili drugog sudionika u postupku. To nije kazna u kaznenopravnom ili prekršajnopravnom smislu, kako to pogrešno smatra predlagatelj, jer se ne radi o kaznenim ili prekršajnim djelima koja se temelje na drugim načelima i uređena su drugim zakonima. Ustavni sud ocjenjuje da je legitimni interes države zaštiti autoritet sudbene vlasti kao i ugled pojedinca koji je stranka ili sudionik u postupku te osigurati provođenje osnovnih načela parničnog postupka (načelo postupanja u razumnom roku, načelo zabrane zlouporabe prava i načelo ekonomičnosti). Slijedom navedenog, osporene odredbe ZID ZPP/03 kojima je propisano izricanje novčane kazne koja se može izreći u parničnom postupku, od strane parničnog suda, za povredu procesne discipline ili drugog oblika nedopuštenog postupovnog ponašanja, nisu u suprotnosti s odredbom članka
  132. stavka
  133. Ustava, kojom se svima jamči jednakost pred zakonom niti s odredbama članka
  134. stavka
  135. podstavaka
  136. i
  137. Ustava, prema kojima u slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo da u najkraćem roku bude obaviješten potanko i na jeziku koji razumije o naravi i razlozima optužbe koja se diže protiv njega i o dokazima koji ga terete, te da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu obrane.
  138. Osporenom odredbom članka
  139. ZID ZPP/03 (članak
  140. Zakona o parničnom postupku) propisan je institut svrsishodne delegacije. Prijedlog da se u pojedinom predmetu odredi drugi stvarno nadležni sud može od najvišeg suda određene vrste zatražiti nadležni sud prvog stupnja sam ili na prijedlog stranke, ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi. Ako stranka predloži svrsishodnu delegaciju, o primjerenosti tog prijedloga odlučuje prvostupanjski sud rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena, a o zahtjevu prvostupanjskog suda odlučuje sudac pojedinac najvišeg suda određene vrste. Osporena odredba izmijenjena je u odnosu na raniju odredbu Zakona o parničnom postupku na način da stranka prijedlog za delegaciju ne predlaže neposredno najvišem sudu određene vrste, već o njenom zahtjevu odlučuje nadležni sud prvog stupnja rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena. Iz osporene odredbe proizlazi da se pravila o toj delegaciji odnose na prvostupanjski postupak (odrediti drugi stvarno nadležni sud za postupanje u pojedinom predmetu) i na konkretan predmet. Sud donosi odluke u obliku presude i rješenja. Presudom sud odlučuje jedino o tužbenom zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih potraživanja. Odlukama u obliku rješenja sudovi u pravilu odlučuju o procesnim pitanjima (upravljanje postupkom) koja se pojavljuju u tijeku parničnog postupka. Rješenjem sud odlučuje u različitim pravnim situacijama te i važnost tih odluka nije uvijek jednaka, a što je imalo utjecaja na uređenje prava na žalbu protiv rješenja, i to od određenih ograničenja pa do potpunog isključenja tog prava, a što je slučaj i s osporenom odredbom o svrsishodnoj delegaciji. Nedopuštanje žalbi protiv rješenja o upravljanju postupkom u svezi je s povećanjem procesne učinkovitosti i ekonomičnosti postupka, kojima brojnost pravnih lijekova ne pridonosi. Stoga ograničenje mogućnosti ulaganja pravnih lijekova, konkretno, žalbe protiv (pravomoćnih) rješenja o upravljanju postupkom kojima, prema bitnim svojstvima, pripada i rješenje doneseno na temelju osporenog članka
  141. ZID ZPP/03, ima opravdanje u navedenim razlozima. Ustavom zajamčeno pravo na žalbu zakonodavac je propisao odred­bom članka
  142. stavka
  143. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranke mogu podnijeti žalbu protiv presuda donesenih u prvom stup­nju (neovisno o tome o kojoj se vrsti presude radi ili u kojoj je vrsti postupka donesena). Time što zakonodavac nije u osporenoj odredbi propisao pravo podnositelja (stranka ili nadležni sud prvog stupnja) na podnošenje žalbe protiv rješenja o svrsishodnoj delegaciji (a niti je to pravo, kao iznimka, propisano u članku
  144. stavku
  145. Zakona o parnič­nom postupku), nije povrijedio ustavno jamstvo iz članka
  146. Ustava niti je osporena odredba nesuglasna navedenoj odredbi Ustava. Slijedom navedenog osporena odredba također nije u nesuglasju s načelom vladavine prava kao najvišom vrednotom ustavnog poretka Republike Hrvatske propisanom člankom
  147. Ustava, niti s ustavnim pravom jednakosti svih pred zakonom zajamčenim člankom
  148. stavkom
  149. Ustava.
  150. Odredbe Zakona o parničnom postupku koje uređuju pitanje opunomoćenika ostale su neizmijenjene u odnosu na pravo stranke koja može radnje u postupku poduzimati osobno (članak
  151. Zakona o parničnom postupku), te nije dužna imenovati opunomoćenika u parnicu. Osporenom odredbom članka
  152. ZID ZPP/03 iza članka
  153. Zakona o parničnom postupku dodan je novi članak 89.a kojim je propisano da stranku kao opunomoćenik može zastupati samo odvjetnik (stavak 1.). U istom članku 89.a propisane su iznimke koje su predviđene za zaposlenike opunomoćenike te za bliske srodnike kao opunomoćenike (stavci
  154. i 3.). Izmjene i dopune odredaba Zakona o parničnom postupku o opunomoćeniku izražavaju opću svrhu zakonskih promjena u parničnom postupku, koje su uvedene ZID ZPP/03, poduzetih zbog osobitog jačanja procesne strogosti koja zahtijeva veću ozbiljnost i profesionalizam u zastupanju (uvođenje raspravnog načela u strogom smislu te riječi, načela savjesnog korištenja i suzbijanja zloporabe procesnih ovlaštenja, ograničenje prava na iznošenje novota, opće funkcionalizacije postupka i dr.). Novim uređenjem institucije punomoćnika u parničnom postupku (u postojećem procesnom sustavu u pravilu nisu postojali zahtjevi u pogledu stručnih kvalifikacija opunomoćenika, osim potpune poslovne sposobnosti), zakonodavac je prije svega imao za cilj opće povećanje kvalitete i profesionalizma u pružanju pravne zaštite u zastupanju, te pridonošenju sprječavanja nadripisarstva. Pozivom na navode istaknute u točkama
  155. i
  156. obrazloženja ovog rješenja Ustavni sud utvrđuje da izmjene u uređenju institucije opunomoćenika u postupovnom pravu nisu u nesuglasnosti s člancima 3., 5., 14., 16., i
  157. stavka
  158. Ustava Republike Hrvatske.
  159. Osporenom odredbom članka
  160. stavka
  161. ZID ZPP/03, koja je po pravnoj prirodi prijelazna odredba, propisano je koje će se odred­be tog Zakona primjenjivati na postupke u kojima je nakon stupanja na snagu tog Zakona podnesena tužba, a između ostalih to je i odredba članka
  162. tog Zakona koja uređuje postupak u radnim sporovima. Podnositelj smatra da su osporenom odredbom stavljeni u nerav­nopravni položaj svi oni koji su pokrenuli postupak iz radnog odnosa prije stupanja na snagu ZID ZPP/03 u odnosu na one koji su pokrenuli postupak nakon stupanja na snagu tog Zakona. To iz razloga što je odred­ba članka
  163. Zakona o parničnom postupku izmijenjena na način da se postupak u parnicama iz radnog odnosa pred prvostupanjskim sudom mora okončati u roku od šest mjeseci od dana podnošenja tužbe, a drugostupanjski je sud dužan donijeti odluku o žalbi u roku od trideset dana. U okviru nadležnosti utvrđenih Ustavom zakonodavac može propisati primjenu novog propisa kako na zatečene postupke tako i na postupke koji se pokreću temeljem novog propisa. Stoga Ustavni sud ocjenjuje da osporena odredba nije u nesuglasnosti s člancima
  164. i
  165. stavka
  166. Ustava Republike Hrvatske u smislu navoda predlagatelja.
  167. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka
  168. stavka
  169. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, riješeno je kao u izreci. Broj: U-I-522/2004 U-I-863/2004 U-I-1814/2004 U-I 2195/2004 U-I-2288/2004 Zagreb,
  170. ožujka
  171. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Petar Klarić, v. r. Rješenje, NN 44/2005-873 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Rješenje Izdanje: NN 44/2005 Broj dokumenta u izdanju: 873 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 5.4.
  172. ELI: /eli/sluzbeni/2005/44/873 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  173. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.