← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-644/2000 od 30. ožujka 2005.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-644/2000 od

  1. ožujka
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-644/2000 od
  3. ožujka
  4. NN 53/2005 (25.4.2005.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-644/2000 od
  5. ožujka
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1021 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom K. B. iz B. 38, C., koju zastupaju opunomoćenici S. i S. O., odvjetnici iz P., na sjednici održanoj
  7. ožujka
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukida se presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-864/1999 od
  9. listopada
  10. godine, te se predmet vraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak. III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  11. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-864/1999-2 od
  12. listopada
  13. godine. Osporenom presudom prihvaćene su revizije tuženika, i to: 1) D. G. iz P. i 2) HP IU T. s.p.o. Z., C. p. R. Prihvaćajući revizije tuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske preinačio je presudu Županijskog suda u Puli od
  14. veljače
  15. godine, broj: Gž-183/95, i presudu Općinskog suda u Pazinu od
  16. srpnja
  17. godine, broj: P-44/94, te je presudio da se podnositeljica odbija s tužbenim zahtjevom koji glasi: I. Poništava se odluka tuženika od
  18. listopada
  19. godine, broj: Z-1-5404/92, kojom je poništena Odluka o dodjeli stana tužiteljice te isti stan u toj odluci dodijeljen prvotuženom D. G., kao i Odluka komisije za prigovore HPT od
  20. prosinca
  21. godine, broj: Z-1-5404/92, kao neosnovane i bez pravnog učinka, te se Odluka o dodjeli stana podnositeljici od
  22. lipnja
  23. godine, broj: 06/2-2535/92 održava na snazi. II. Tuženi su dužni predati tužiteljici stan u Pazinu u poslovnoj zgradi M.B. R. kbr. 7a, površine od 65,84 m2 koji se sastoji od dvije sobe, te ostalog pripadajućeg tom stanu, a tuženik D. G. dužan je predmetni stan osloboditi od osoba i stvari, te tako slobodnog tuženi su dužni predati tužiteljici, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. III. Tuženici su dužni nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.712,00 kn.
  24. Podnositeljica smatra da su joj osporenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske povrijeđena ustavna jamstva zabrane diskriminacije i jednakosti svih pred zakonom, propisana člankom
  25. Ustava Republike Hrvatske, te da je istodobno povrijeđeno načelo ustavnosti i zakonitosti, propisano člankom
  26. Ustava. U ustavnoj tužbi navodi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u konkretnoj sudskoj stvari donio dvije revizijske presude koje nose različite brojeve i datume (iz
  27. i 1999.), a da u toj stvari uopće nisu bile uložene dvije revizije. Podnositeljica smatra da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučivao bez osnove te da u osporenoj revizijskoj presudi iz
  28. godine ne navodi o kojoj reviziji uopće odlučuje. Na taj način, smatra podnositeljica, Vrhovni sud Republike Hrvatske postupio je protivno članku
  29. i dr. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99.; u daljnjem tekstu: ZPP), odnosno donio je presudu, a da prethodno uopće nije bila uložena revizija. Podnositeljica nadalje ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske preinačio presude nižestupanjskih sudova iz razloga i s obrazloženjem koji se ne mogu smatrati pravilnima i zakonitima. Sukladno navedenom, podnositeljica predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu tužbu, ukine osporenu presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, utvrdi da revizija u konkretnom predmetu uopće nije bila uložena, te da stoga nema mjesta osporenoj revizijskoj presudi.
  30. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Pazinu broj: P-86/
  31. Ustavna tužba je osnovana.
  32. Prema odredbi članka
  33. stavka
  34. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/
  35. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom (ustavno pravo). Ustavni sud u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama povrijeđeno ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe. Ustavni sud ne ispituje povrede zakona, nego povrede ustavnih prava. Stoga je pozivanje na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu primjenu materijalnog prava i/ili bitne povrede postupka kao polazište za podnošenje ustavne tužbe neosnovano, jer Ustavni sud nije žalbeni sud. Takvim bi se razlozima Ustavni sud, odlučujući o ustavnoj tužbi, mogao baviti samo kad bi se oni pojavili kao odrednice sadržaja povrijeđenog ustavnog prava ili kao neki oblik njegove povrede. Osm toga, Ustavni sud ispituje eventualne povrede samo onih ustavnih prava koja podnositelj navede u ustavnoj tužbi, istodobno označujući mjerodavne odredbe Ustava u kojima su ta prava zajamčena.
  36. Iz spisa predmeta Općinskog suda u Pazinu broj: P-86/98 razvidno je sljedeće: Podnositeljica je u listopadu
  37. godine podigla tužbu radi utvrđenja prava korištenja na stanu u P., M. R. br. 7, na I. katu desno, ukupne površine 65,84 m
  38. Tužba je podignuta protiv D. G., kao prvotuženika, i HPT s.p.o. Z., C. p. R., kao drugotuženika, a temeljila se na činjenici da je odlukom broj: 06/2-2535/92 od
  39. lipnja
  40. drugotuženik dodijelio na korištenje sporni stan podnositeljici. U taj stan je prvotuženik, također zaposlenik kod drugotuženika, potajno uselio na način da mu je dotadašnji stanar predao ključeve tog stana. Protiv prvotuženika je zbog bespravnog useljenja u stan drugotuženik pokrenuo postupak za iseljenje koji nikada nije bio realiziran, pa je drugotuženik svojom novom odlukom broj: Z-I-5404/92 od
  41. listopada
  42. godine stavio izvan snage odluku o dodjeli stana na korištenje podnositeljici, te je isti stan dodijelio prvotuženiku s obrazloženjem da je prvotnu odluku od
  43. lipnja
  44. godine, kojom je stan dodijeljen podnositeljici, donijela neovlaštena osoba. Prvostupanjski sud je presudom, broj: P-44/94-14 od
  45. srpnja
  46. godine, usvojio tužbeni zahtjev podnositeljice, utvrdivši da je v. d. upravitelj C. p. R., temeljem Statuta HPT-a, bio ovlašten i za donošenje odluka o dodjeli stanova. U istoj je presudi između ostaloga utvrđeno i da je podnositeljica bila na
  47. mjestu liste za stan s 406 bodova, a prvotuženik na
  48. mjestu s 254 boda. Presudom broj: Gž-183/95-2 od
  49. veljače
  50. godine Županijski sud u Puli odbio je kao neosnovane žalbe tuženika u cijelosti, potvrđujući činjenična utvrđenja i pravna stajališta prvostupanjskog suda. Protiv pravomoćne presude tuženici su izjavili revizije. Presudom broj: Rev-25/1996-2 od
  51. ožujka
  52. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio je revizije, preinačivši presude nižestupanjskih sudova na način da je podnositeljicu u cijelosti odbio s tužbenim zahtjevom. Tu presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske podnositeljica je osporavala ustavnom tužbom, smatrajući da nisu bili ispunjeni uvjeti za izjavljivanje revizije s obzirom na vrijednost predmeta spora. Odlukom broj: U-III-676/1996 od
  53. srpnja
  54. godine Ustavni sud usvojio je ustavnu tužbu podnositeljice, ukinuvši presudu Vrhovnog suda broj: Rev-25/1996-2 od
  55. ožujka
  56. godine, jer je utvrdio da način na koji je utvrđena vrijednost predmeta spora otvara ozbiljnu sumnju o povredi članka
  57. ZPP-a (koji propisuje da se vrijednost predmeta spora, o kojoj ovisi i dopustivost revizije u predmetima koji se vode iz odnosa korištenja stana, određuje prema vrijednosti jednogodišnje najamnine – stanarine), a time i o povredi članka
  58. stavka
  59. Ustava u vezi s člankom
  60. (117.) stavkom
  61. Ustava. Postupajući po odluci Ustavnog suda, u ponovljenom postupku utvrđivanja dopustivosti revizija tuženika doneseno je pravomoćno rješenje Županijskog suda u Puli broj: Gž-1371/98-2 od
  62. listopada
  63. godine, kojim je utvrđena vrijednost predmeta spora u iznosu koji je tuženicima omogućio da Vrhovni sud Republike Hrvatske razmatra njihove revizije. U međuvremenu, drugotuženik je s prvotuženikom
  64. godine sklopio ugovor o kupoprodaji spornog stana (Ugovor br. 1/97 o kupoprodaji stana obročnom otplatom od
  65. veljače 1997.). Državno pravobraniteljstvo Istarske županije dalo je mišljenje o pravnoj valjanosti tog ugovora broj: M-40/97 od
  66. rujna
  67. godine, u kojem je utvrdilo da je »temeljem članka
  68. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, broj 27/91, 6/92, 8/92, 43/92, 69/92)«, taj ugovor »usklađen s propisima te nema pravnih zapreka da ostane zaključen i bude proveden«. U ponovljenom revizijskom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je osporenu presudu utvrdivši da su revizije tuženika iz
  69. godine osnovane. Osporenu presudu Vrhovni sud Republike Hrvatske temelji na sljedećim razlozima: sudovi nižeg stupnja raspravili su konkretni spor primjenom odredbi Zakona o stambenim odnosima (»Narodne novine«, broj 51/85., 42/86., 22/
  70. i 70/93.; u daljnjem tekstu: ZSO-a), pa su na taj način pogrešno primijenili materijalno pravo, jer se prema članku
  71. ZSO-a taj Zakon primjenjuje samo na »prava i obveze koja nastaju davanjem na korištenje stanova u društvenom vlasništvu”, dok se u konkretnom sporu ne radi o takvom slučaju. Drugotuženik je, naime, Zakonom o osnivanju javnoga hrvatskog poštanskog i telekomunikacijskog poduzeća (»Narodne novine«, broj 42/
  72. i 61/91.) s danom
  73. listopada
  74. godine osnovan kao javno poduzeće. Slijedom toga, sredstva drugotuženika su s danom
  75. listopada
  76. godine postala državno vlasništvo (članak
  77. stavak 2.), pa se na sredstva tog poduzeća od tog dana ne primjenjuju odredbe ZSO-a. Budući da su odluke drugotuženika donesene poslije stupanja na snagu Zakona o osnivanju javnoga hrvatskog poštanskog i telekomunikacijskog poduzeća (to jest, poslije
  78. listopada 1990.), one nisu donesene primjenom odredbi ZSO-a.
  79. Razmatranjem spisa predmeta, te ispitivanjem navoda ustavne tužbe i razloga istaknutih u obrazloženju osporene presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Ustavni sud je utvrdio da je podnositeljici osporenom presudom povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom, zajamčeno člankom
  80. stavkom
  81. Ustava, što se obrazlaže sljedećim utvrđenjima: Odluku o davanju spornog stana na korištenje podnositeljici, broj: 06/2-2535/92 od
  82. lipnja
  83. godine, donio je v.d. upravitelj HPT s.p.o. Z. – C. p. R., pozivom na odredbu članka
  84. stavka
  85. ZSO-a i članka
  86. Statuta HPT-a, koji je donesen
  87. studenoga
  88. godine (»Narodne novine«, broj 57/90.), a stupio je na snagu
  89. prosinca
  90. godine, nepuna dva mjeseca nakon što je osnovano Javno hrvatsko poštansko i telekomunikacijsko poduzeće HPT. Člankom
  91. stavkom
  92. ZSO-a propisano je da se stanarsko pravo ne može steći na stanovima za službene potrebe. Člankom
  93. Statuta HPT-a propisano je da radnici s posebnim ovlastima i odgovornostima rukovode radom i organiziraju ga na temelju i u okviru dobivene ovlasti, te provode upute i naloge direktora HPT-a. Nadalje, člankom
  94. stavkom
  95. Statuta HPT-a propisano je da će do donošenja općih akata iz stavka
  96. tog članka organizacije PTT prometa, čiji je pravni sljednik HPT poduzeće, primjenjivati svoje opće akte pod uvjetom da nisu u suprotnosti sa zakonom. Do donošenja odluke o dodjeli stana na korištenje podnositeljici iz
  97. godine nisu bili doneseni novi opći akti pravne osobe, pa slijedi da je osnova za donošenje navedene odluke bila sadržana u općim aktima drugotuženika donesenima prije donošenja Zakona o osnivanju javnoga hrvatskog poštanskog i telekomunikacijskog poduzeća i Statuta HPT-a (to jest, u Pravilniku o dodjeli stanova i na njemu zasnovanoj prioritetnoj listi za dodjelu stanova pravnog prednika drugotuženika, pod uvjetom da ti akti nisu u suprotnosti s mjerodavnim zakonom). U tijeku parničnog postupka niti u bilo kojem drugom postupku nije utvrđeno da se radi o nevažećim općim aktima ili aktima koji bi bili u suprotnosti sa Zakonom o osnivanju javnog hrvatskog poštanskog i telekomunikacijskog poduzeća ili drugim mjerodavnim zakonom, pa iz tog razloga primjena mjerodavnih općih akata pravnog prednika drugotuženika u konkretnom slučaju nije bila isključena (članak
  98. stavak
  99. Statuta HPT-a). Sukladno navedenom, tadašnji v. d. upravitelj donio je odluku o dodjeli stana na korištenje podnositeljici na temelju podataka sadržanih u prioritetnoj listi radne PTT jedinice Pazin (pravnog prednika drugotuženika), koja je lista u to vrijeme još uvijek važila, jer drugih lista nije bilo, a sve u postupku propisanim općim aktom o dodjeli stanova pravnog prednika drugotuženika iz
  100. godine, na kojoj je listi pod­nositeljica zauzimala više mjesto u odnosu na prvotuženika, kako je to nesporno i utvrđeno u tijeku provedenog postupka pred nadležnim sudovima prvog i drugog stupnja.
  101. Vrhovni sud Republike Hrvatske u osporenoj revizijskoj presudi nije naveo niti je obrazložio svoje pravno stajalište o utjecaju i značenju mjerodavnih općih akata pravnog prednika drugotuženika za odlučenje o biti stvari u konkretnom slučaju, koji opći akti su doneseni prije stupanja na snagu Zakona o osnivanju javnoga hrvatskog poštanskog i telekomunikacijskog poduzeća, ali su se po sili članka
  102. stavka
  103. Statuta HPT-a i dalje primjenjivali pod uvjetom da nisu bili u suprotnosti s mjerodavnim zakonom (a za koje akte ni u kakvom postupku nije bilo utvrđeno da su u suprotnosti s bilo kojim zakonom). Drugim riječima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, prema ocjeni Ustavnog suda, u osporenoj se presudi nije očitovao o bitnim pitanjima važnim za odlučenje o biti stvari (između ostaloga, je li odluku o dodjeli stana na korištenje podnositeljici donijela neovlaštena osoba ili ne, odnosno jesu li opći akti drugotuženika, neovisno o njegovim statusnim promjenama, mogli biti valjana pravna osnova za donošenje odluke o dodjeli stana na korištenje podnositeljici /pa time i prvotuženiku/ ili ne). Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u osporenoj je presudi zauzeo stajalište da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili ZSO-a na konkretan slučaj (s obrazloženjem da se ZSO primjenjuje samo na stanove u društvenom vlasništvu na kojima postoji stanarsko pravo, što u konkretnom sporu – prema utvrđenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske – nije bio slučaj), ali se nije osvrnuo na činjenicu da se u točki
  104. Ugovora br. 1/97 o kupoprodaji stana obročnom otplatom od
  105. veljače 1997., sklopljenog između drugotuženika kao prodavatelja i prvotuženika kao kupca, određuje da danom njegova sklapanja kupcu prestaje stanarsko pravo na spornom stanu, valjanost kojeg ugovora potvrđuje i nadležno državno pravobraniteljstvo pozivom na mjerodavne odredbe Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Konačno, osporenom presudom preinačene su presude sudova prvog i drugog stupnja na štetu podnositeljice s obrazloženjem da se ZSO nije mogao primijeniti u konkretnom slučaju, jer sporni stan nije bio u režimu društvenog vlasništva, odnosno stanarskog prava od listopada
  106. godine. S druge strane, međutim, odluka o dodjeli stana na korištenje prvotuženiku, donesena samo nekoliko mjeseci nakon poništenja prvotne odluke o davanju istog stana na korišenje podnositeljici, i to prema propisima koji su važili za društveno vlasništvo, odnosno stanarsko pravo, proizvela je pravne učinke, rezultirajući sklapanjem ugovora o kupoprodaji spornog stana između prvotuženika i drugotuženika. Vrhovni sud Republike Hrvatske na taj je način povrijedio ustavno pravo podnositeljice na jednakost pred zakonom, zajamčeno člankom
  107. stavkom
  108. Ustava, osobito uzme li se u obzir činjenica sklapanja ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo između prvotuženika i drugotuženika, koji se ugovor nalazi u spisu predmeta i kao takav se smatra valjanim, što je potvrdilo i nadležno državno pravobraniteljstvo u svom mišljenju iz
  109. godine.
  110. Podnositeljica u tužbi ukazuje i na povredu članka
  111. stavka
  112. Ustava. Ta ustavna odredba sadrži načelo ustavnosti i zakonitosti i obvezu poštivanja pravnog poretka Republike Hrvatske, a ne konkretno ljudsko pravo ili temeljnu slobodu koja bi se štitila u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom.
  113. Slijedom navedenog, na temelju članaka
  114. stavka
  115. i
  116. Ustav­nog zakona, odlučeno je kao u izreci. Broj: U-III-644/2000 Zagreb,
  117. ožujka
  118. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 53/2005-1021 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 53/2005 Broj dokumenta u izdanju: 1021 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 25.4.
  119. ELI: /eli/sluzbeni/2005/53/1021 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  120. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.