← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-612/2000 od 30. ožujka 2005.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-612/2000 od

  1. ožujka
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-612/2000 od
  3. ožujka
  4. NN 53/2005 (25.4.2005.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-612/2000 od
  5. ožujka
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1023 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom R. D. iz V., kojeg zastupa M. D., odvjetnik iz V., na sjednici održanoj
  7. ožujka
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  9. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2210/1999 od
  10. prosinca
  11. godine, kojom je prihvaćena revizija tuženika, »S. – M.« d.d. V., te su preinačene presuda Županijskog suda u Vukovaru broj: Gž-25/99 od
  12. svibnja
  13. godine i presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj: P-921/98 od
  14. studenoga
  15. godine, na način da je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja. Navedenom presudom Županijskog suda u Vukovaru odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, kojom je poništen članak
  16. stavak
  17. Ugovora o radu menadžera sklopljenog između podnositelja (tužitelj u parničnom postupku) u svojstvu zaposlenika i tuženika u svojstvu poslodavca, a koja je glasila: »U slučaju otkaza ovog ugovora od strane društva, uz uvjete određene zakonom, društvo će menadžeru isplatiti otpremninu u iznosu od šest

(6)mjesečnih plaća, isplaćenih u prethodnom mjesecu, u roku od 30 dana od dana otkaza ugovora«. Istom presudom naloženo je tuženiku da podnositelju na ime otpremnine isplati iznos od 178.774,04 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od
  1. srpnja
  2. do isplate, te naknadi parnični trošak.
  3. Podnositelj smatra da su mu osporenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske povrijeđena ustavna prava propisana odredbama članka
  4. stavka
  5. i
  6. Ustava Republike Hrvatske, te odredbe članaka
  7. i
  8. stavka
  9. Ustava. U ustavnoj tužbi podnositelj u bitnome navodi da nikada nije bio član Uprave, niti je vodio poslovanje društva, pa se na njegov radnopravni status imaju primijeniti odredbe Zakon o radu (»Narodne novine«, broj 38/95., 54/95., 65/95., 102/98., 17/01., 82/01., 114/03., 123/03., 142/03., 30/
  10. i 137/
  11. – pročišćeni tekst), kao i na sve druge zaposlenike. Smatra da se i glede otpremnine, njezine visine i načina izračuna imaju primijeniti odredbe članka
  12. stavaka
  13. i
  14. Zakona o radu, dok bi se Ugovor o radu menadžera mogao primijeniti samo u slučaju da su pojedina prava, njime regulirana, povoljnija nego ona prava koja su utvrđena Zakonom o radu, a koji propisuje minimum opsega prava, što ne znači da se ugovorom ne mogu prava utvrditi i u većem opsegu nego što je to regulirano Zakonom o radu. Predlaže Sudu ustavnu tužbu usvojiti, ukinuti osporavanu presudu i predmet vratiti Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.
  15. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Vinkovcima broj: P-921/
  16. Ustavna tužba nije osnovana.
  17. Prema odredbi članka
  18. stavka
  19. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/
  20. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom (ustavno pravo). Ustavni sud, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama povrijeđeno ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe. Ustavni sud ne ispituje povrede zakona, nego povrede ustavnih prava. Stoga je pozivanje na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu primjenu materijalnog prava i/ili bitne povrede postupka kao polazište za podnošenje ustavne tužbe neosnovano, jer Ustavni sud nije žalbeni sud. Zato bi se takvim razlozima Ustavni sud, odlučujući o ustavnoj tužbi, mogao baviti samo kad bi se oni pojavili kao odrednice sadržaja povrijeđenoga ustavnog prava ili kao neki oblik njegove povrede. Isto tako, u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom Ustavni sud ispituje eventualne povrede samo onih ustavnih prava koja podnositelj navodi u ustavnoj tužbi, istodobno označujući mjerodavne odredbe Ustava u kojima su ta prava zajamčena.
  21. U parničnom postupku, koji je prethodio ustavnosudskom postupku, utvrđeno je: – da su stranke dana
  22. travnja
  23. godine zaključile Ugovor o radu menadžera, prema kojem je podnositelj imenovan na funkciju direktora Komercijalne službe tuženika – da je odlukom tuženika od
  24. svibnja
  25. godine podnositelju otkazan ugovor o radu – da je tuženik isplatio podnositelju otpremninu u iznosu od 62.126,10 kn, sukladno odredbi članka
  26. stavka
  27. navedenog Ugovora i – da je podnositelj kod tuženika u neprekidnom radnom odnosu bio 26 godina. Slijedom utvrđenog, nižestupanjski sudovi su ocijenili da sporni Ugovor o radu menadžera ima značaj ugovora o radu, kojeg ima u vidu odredba članka
  28. Zakona o radu, te da je odredba članka
  29. stavka
  30. tog ugovora ništava, jer je u suprotnosti s kogentnom pravnom normom iz članka
  31. stavka
  32. Zakona o radu. Vrhovni sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kad su poništili odredbu članka
  33. stavka
  34. Ugovora o radu menadžera. S obzirom da je nedvojbeno utvrđeno kako je tuženik isplatio podnositelju otpremninu u skladu s odredbom članka
  35. stavka
  36. Ugovora o radu menadžera, Vrhovni sud Republike Hrvatske je reviziju tuženika prihvatio, a nižestupanjske presude preinačio. Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sporni Ugovor o radu menadžera ima značaj i ugovora o radu i ugovora kojeg ima u vidu odredba članka
  37. stavka
  38. Zakona o trgovačkim društvima (»Narod­ne novine«, broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/
  39. i 118/03.; u daljnjem tekstu: ZTD), u praksi nazvan »menadžerski ugovor«. Menadžerski ugovor se ne temelji na odredbama Zakona o radu, već na odredbama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/
  40. i 112/99.; u daljnjem tekstu: ZOO) s određenim značajkama ugovora o djelu (članak
  41. ZOO). Nadalje, prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kod zaključenja menadžerskih ugovora pitanja prava i obveza ugovornih stranaka nisu ograničena odredbama Zakona o radu, pa se takvim ugovorom i pitanje visine otpremnine može ugovoriti drugačije nego što je to propisano odredbom članka
  42. stavka
  43. Zakon o radu. Stoga, kada dođe do raskida menadžerskog ugovora, što je u konkretnom slučaju uslijedilo s istodobnim prestankom radnog odnosa, glede otpremnine treba primijeniti ono što je o tome predviđeno samim ugovorom.
  44. Podnositelj u ustavnoj tužbi ističe da mu je osporenom presudom povrijeđeno ustavno jamstvo jednakosti svih pred zakonom, zajamčeno člankom
  45. stavkom
  46. Ustava. Osiguranje i provedba toga ustavnog jamstva u nadležnosti je Vrhov­nog suda Republike Hrvatske. Članak
  47. stavak
  48. Ustava propisuje: Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jednaku primjenu zakona i ravnopravnost građana. Članak
  49. točka
  50. Zakona o sudovima (»Narodne novine«, broj 3/94., 100/96., 115/97., 131/97., 129/00., 67/01., 5/02., 101/03., 117/
  51. i 17/04.) propisuje: Vrhovni sud Republike Hrvatske:
  52. osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana, te jednakost svih pred zakonom. Vrhovni sud Republike Hrvatske postupao je u granicama svoje nad­ležnosti propisane člankom
  53. stavkom
  54. Ustava, a njegova pravna stajališta zasnivaju se na ustavnopravno utemeljenom tumačenju materijalnog prava mjerodavnog u konkretnom slučaju i nisu diskriminatorna po bilo kojoj ustavnoj osnovi, pa Ustavni sud nije prihvatio navode podnositelja da mu u konkretnom slučaju nije osigurana jednakost pred zakonom, zajamčena člankom
  55. stavkom
  56. Ustava.
  57. Odredbom članka
  58. Ustava propisano je da su svi državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim tijelima koja imaju javne ovlasti. Budući da je podnositelj hrvatski držav­ljanin, u konkretnoj pravnoj stvari ne postoje razlozi zbog kojih bi se moglo ocjenjivati je li osporenom presudom podnositelju povrijeđeno navedeno ustavno pravo.
  59. Odredbe članaka
  60. i
  61. stavka
  62. Ustava ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom, koja se štite u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom, temeljem odredbe članka
  63. stavka
  64. Ustavnog zakona.
  65. Temeljem odredaba članaka
  66. i
  67. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
  68. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka
  69. Ustavnog zakona. Broj: U-III-612/2000 Zagreb,
  70. ožujka
  71. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 53/2005-1023 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 53/2005 Broj dokumenta u izdanju: 1023 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 25.4.
  72. ELI: /eli/sluzbeni/2005/53/1023 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  73. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.