← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2280/2004 od 30. ožujka 2005.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2280/2004 od

  1. ožujka
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2280/2004 od
  3. ožujka
  4. NN 53/2005 (25.4.2005.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2280/2004 od
  5. ožujka
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1027 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom Z. V. iz K., kojeg zastupaju N. V. i I. B., dipl. pravnici iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, Zagreb, na sjed­nici održanoj
  7. ožujka
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  9. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Županijskog suda u Koprivnici, broj: Gž-569/04-2 od
  10. travnja
  11. godine, kojom je odbijena žalba podnositelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Križevcima, broj: P-70/04-5 od
  12. veljače
  13. godine. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev podnositelja kojim je od tuženika Republike Hrvatske, kao poslodavca, zahtijevao isplatu iznosa od 1.000,00 kuna na ime božićnice za
  14. godinu i 1.600,00 kuna na ime neisplaćenog dara za djecu za
  15. godinu, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća isplate do plateža.
  16. Podnositelj smatra da su mu osporenom presudom povrijeđena ustavna prava propisana člancima
  17. stavkom 1.,
  18. i
  19. stavkom
  20. Ustava Republike Hrvatske. Navodi da je neprihvatljivo pravno stajalište drugostupanjskog suda u svezi tumačenja sadržaja spornih odredbi članaka
  21. stavka
  22. i
  23. stavka
  24. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike za
  25. godinu (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), odnosno stajalište da obveza poslodavca iz tih odredbi nije odrediva, jer da Kolektivni ugovor ne sadrži parametre temeljem kojih bi se ona mogla odrediti. Ako već sud nije mogao usvojiti njegov tužbeni zahtjev s naslova isplate, trebao je usvojiti alternativno postavljeni tužbeni zahtjev s naslova naknade štete »zbog nepostupanja Vlade Republike Hrvatske u dobroj vjeri prigodom pregovora o visini božićnice i dara za djecu za
  26. godinu, odnosno postupanju suprotno obvezi iz članaka
  27. stavka
  28. i
  29. stavaka
  30. i
  31. Kolektivnog ugovora«. Smatra da Vlada Republike Hrvatske nije vodila pregovore u dobroj vjeri, već je svojim postupanjem dovela do negiranja već preuzetih obveza prilikom potpisivanja Kolektivnog ugovora
  32. travnja
  33. godine, protivno načelu savjesnosti i poštenja. Ustavna tužba nije osnovana.
  34. Članak
  35. stavak
  36. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/
  37. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), propisuje: Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, (...) kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama (...), povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, (...). U postupku pokrenutom ustavnom tužbom Ustavni sud ispituje je li podnositelju povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom (ustavno pravo) na koje upućuje u ustavnoj tužbi, pri čemu se u pravilu ne upušta u pitanje jesu li upravna tijela i sud pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava koje podnositelj navodi u ustavnoj tužbi.
  38. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis predmeta Općinskog suda u Križevcima, broj: P-70/
  39. Tijekom ustavnosudskog postupka zatražena je od Vrhovnog suda Republike Hrvatske dostava pravnog stajališta o pravnim pitanjima vezanim uz primjenu Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (»Narodne novine«, broj 42/00.). Dopisom, broj: Su-54/05 od
  40. siječnja
  41. godine, Vrhovni sud izvijestio je ovaj Sud da nije zauzimao pravno stajalište, te da je reviziju izjavljenu u istovrsnim predmetima svojim rješenjem, broj: Revr-557/04-2 od
  42. siječnja
  43. godine, odbacio kao nedopuštenu. To stoga što se radi o sporovima male vrijednosti, pa drugostupanjski sud ne može dopustiti reviziju na temelju odredbe članka
  44. stavka
  45. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/
  46. i 117/03.). Nadalje, revizija nije dopuštena temeljem članka
  47. stavka
  48. istog Zakona, jer je predmet svakog tužbenog zahtjeva isplata 1.000,00 kuna na ime božićnice i po 400,00 kuna na ime dara za djecu po djetetu službenika, koji zahtjevi se ne zbrajaju za sve tužitelje zajedno. Za svakog pojedinog od njih određuje se revizibilnost pobijane presude drugostupanjskog suda prema visini predmeta spora.
  49. U svezi navoda ustavne tužbe koji se odnose na tužbeni zahtjev za isplatu božićnice i dara za djecu za
  50. godinu na temelju Kolektivnog ugovora, Ustavni sud već je dao podrobna obrazloženja odbivši ustavnu tužbu u predmetu, broj: U-III-795/2004 od
  51. listopada
  52. godine, koja je objavljena u »Narodnim novinama«, broj 160 od
  53. studenoga
  54. godine. Iz istih razloga Ustavni sud utvrđuje da u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva ni u ovom slučaju nema povrede naznačenih ustavnih prava podnositelja.
  55. U svezi navoda ustavne tužbe koji se odnose na naknadu štete Ustavni sud utvrđuje da iz spisa predmeta i osporenih odluka proizlazi da podnositelj nije u parničnom postupku postavio tužbeni zahtjev za naknadu štete u smislu mjerodavnih odredbi Zakona o parničnom postupku, pa o njemu nadležni sud nije ni odlučivao. Na pitanje naknade štete Općinski sud u Križevcima osvrnuo se samo u obrazloženju osporene presude, navodeći: »Kako je na ročištu
  56. veljače
  57. godine, punomoćnik tužitelja istaknuo da bi isplata utuženog iznosa tužitelju pripadala i s osnova naknade štete pozivajući se na odredbu čl.
  58. st.
  59. Zakona o radu, to je sud morao razmotriti i isti prijedlog. (...) Međutim, prema stajalištu ovog suda, samim time što nije došlo do ugovaranja visine iznosa dara za djecu i božićnice ne može se govoriti o naknadi štete, na raspolaganju sindikata bilo je više mogućnosti vezano uz kolektivno pregovaranje, pa sve do štrajka. Činjenica da je potpisan Kolektivni ugovor koji je davao određena prava, ali ne i visinu ne znači da su tužitelji pretrpjeli štetu koja bi se u gornjem iznosu trebala naknaditi.«.
  60. Podnositelj u provedenom parničnom postupku do zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom nije istaknuo tužbeni zahtjev radi naknade štete od tuženika u skladu s navedenim mjerodavnim odredbama Zakona o parničnom postupku. Sudski postupak pokrenut je tužbenim zahtjevom kojim je tražena samo isplata božićnice i dara za djecu. Prema tome, okolnost što je sud u obrazloženju svoje odluke u nekoliko rečenica obrazložio svoje stajalište u svezi navoda podnositelja danih na raspravi nije od važnosti za odlučivanje u ustavnosudskom postupku, jer zahtjev za naknadu štete nije bio istaknut kao poseban tužbeni zahtjev, pa stoga nije bio predmet prvostupanjskog postupka. Na temelju navedenog, Ustavni sud utvrđuje da u ovom ustavnosudskom postupku nije nadležan odlučivati o povredi ustavnih prava u dijelu postupka za koji podnositelj smatra da se odnosi na zahtjev za naknadu štete, jer je utvrđeno da takav zahtjev nije ni postavljen.
  61. Podnositelj ističe da je osporenim presudama diskriminiran, jer je konačni ishod parnice ovisio o mjestu njegova rada, odnosno o prebivalištu uz koje je vezana mjesna nadležnost suda za suđenje o njegovim pravima. Budući da mjesno nadležni sudovi na području Republike Hrvatske različito sude u istovrsnim predmetima, podnositelj smatra da je njegovo pravo na isplatu božićnice i dara za djecu »uvjetovano regionalnom pripadnošću«. Ustavni sud ističe da ne postoji diskriminacija u smislu članka
  62. stavka
  63. Ustava ako nadležni sudovi zauzimaju različita pravna stajališta pri odlučivanju o istovrsnim predmetima. Problemi nejedinstvene primjene zakona u pravnom poretku Republike Hrvatske rješavaju se mjerama i sredstvima propisanim u mjerodavnim zakonima, radi ostvarenja jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, što je ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao najvišeg suda u zemlji (članak
  64. stavak
  65. Ustava). Ustavni sud u tom smislu ističe da je u okviru svoje nadležnosti izvijestio Hrvatski sabor o problemu neusklađenosti sudske prakse u predmetima isplate božićnice i dara za djecu na temelju Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike za
  66. godinu. Izvješće Ustavnog suda, broj: U-X-835/2005 objavljeno je u »Narodnim novinama«, broj 30 od
  67. ožujka
  68. godine.
  69. Ustavni sud je u odluci, broj U-III-795/2004 od
  70. listopada
  71. godine, obrazložio razloge zbog kojih smatra da u postupcima isplate božićnice i dara za djecu podnositeljima nisu povrijeđena njihova ustavna prava zajamčena člancima
  72. stavkom 2.,
  73. i
  74. stavkom
  75. Ustava, pa se podnositelj upućuje na obrazloženje te odluke.
  76. Odluka se temelji na odredbama članaka
  77. i
  78. Ustavnog zakona, a odluka o objavi ove odluke na odredbama članka
  79. Ustavnog zakona. Broj: U-III-2280/2004 Zagreb,
  80. ožujka
  81. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 53/2005-1027 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 53/2005 Broj dokumenta u izdanju: 1027 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 25.4.
  82. ELI: /eli/sluzbeni/2005/53/1027 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  83. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.