← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIB-1651/2005 od 6. svibnja 2005.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIB-1651/2005 od

  1. svibnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIB-1651/2005 od
  3. svibnja
  4. NN 65/2005 (25.5.2005.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIB-1651/2005 od
  5. svibnja
  6. USTAVNI SUDREPUBLIKE HRVATSKE 1262 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi K. i. c. iz Z., koji zastupa D. P., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj
  7. svibnja
  8. godine jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  9. Podnositelj je
  10. travnja
  11. godine podnio ustavnu tužbu na temelju ovlaštenja sadržanog u članku
  12. stavku
  13. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/
  14. i 49/
  15. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), prije no što je protiv osporenog rješenja o ovrsi iscrpljen put pravne zaštite. U ustavnoj tužbi navodi da je Općinski sud u Zagrebu donio rješenje o ovrsi, broj: Ovrpl-5261/04 od
  16. ožujka
  17. godine, temeljem pravomoćne i ovršne presude istog suda, broj: PR-17901/02 od
  18. rujna
  19. godine. Navedenim rješenjem o ovrsi dozvoljena je ovrha ovrhovoditeljici V. K.-D. iz Z. (bivša zaposlenica kod podnositelja) na podnositeljevom žiroračunu u iznosu od 221.862,58 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Podnositelj ističe da mu je žiroračun blokiran, s obzirom na to da na njemu nije bilo dovoljno sredstava za naplatu potraživanja.
  20. Kao razlog podnošenja ustavne tužbe navodi da su se nakon što je ovršna isprava stekla svojstvo ovršnosti utvrdile činjenice koje nisu bile poznate u vrijeme donošenja presude, a koje bi dovele do drugačije odluke da su bile poznate (navodno lažno svjedočenje tužiteljice), zbog čega je podnio kaznenu prijavu protiv tužiteljice. Ističe da bi nepokretanjem ustavnosudskog postupka i prije iscrpljenog pravnog puta za njega nastale teške i nepopravljive posljedice. Navodi da je protiv rješenja o ovrsi u zakonskom roku podnio žalbu Županijskom sudu u Zagrebu. Smatra, međutim, da su njegova ustavna prava grubo povrijeđena (navodi članke 14.,
  21. i
  22. stavak
  23. Ustava), te da mu zaštitu i prije iscrpljenog pravnog puta može pružiti samo Ustavni sud. Zaključno, podnositelj predlaže da Ustavni sud pokrene postupak na temelju članka
  24. stavka
  25. (posljednjeg dijela rečenice) Ustavnog zakona, osporeno rješenje o ovrsi ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Ustavna tužba nije osnovana.
  26. Članak
  27. stavak
  28. Ustavnog zakona glasi: Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, (...) u slučaju kad se osporenim pojedinačnim aktom grubo vrijeđaju ustavna prava, a potpuno je razvidno da bi nepokretanjem ustavnosudskog postupka za podnositelja ustavne tužbe mogle nastati teške i nepopravljive posljedice. Ustavni sud napominje da je u odluci, broj: U-III-408/2003 od
  29. veljače
  30. godine, objavljenoj u »Narodnim novinama«, broj 27/04., utvrdio svoju nadležnost za postupanje i u slučaju kad je ustavna tužba za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda podnesena protiv pravomoćnog rješenja o ovrsi iz članka
  31. Ovršnog zakona (»Narodne novine«, broj 57/96., 29/99., 42/
  32. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-510/1996, U-I-717/1996, U-I-1025/1999 od
  33. travnja
  34. godine, 173/03., 194/
  35. – ispravak i 151/04.) Sukladno navedenom, nepravomoćno prvostupanjsko rješenje o ovrsi ima se smatrati pojedinačnim aktom iz članka
  36. stavka
  37. (posljednjeg dijela rečenice) Ustavnog zakona protiv kojeg je Ustavni sud nadležan pružiti ustavnosudsku zaštitu, pod uvjetom da je podnositelj protiv tog rješenja pravodobno podnio žalbu nadležnom drugostupanjskom sudu (čime je dokazao da je u prethodnom postupku koristio dopušteno pravno sredstvo u skladu s člankom
  38. Ustavnog zakona), o kojoj žalbi do donošenja odluke o ustavnoj tužbi još nije riješeno.
  39. Ustavni sud utvrdio je sljedeće činjenice važne za odlučivanje u ovom ustavnosudskom postupku: – presudom Općinskog suda u Zagrebu, broj: PR-17901/02 od
  40. rujna
  41. godine, utvrđeno je da izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici od
  42. rujna
  43. godine nije dopušten, kao i da joj nije prestao radni odnos kod podnositelja, te mu je naloženo da je vrati na poslove voditelja G. F. i isplati naknadu plaće u ukupnom iznosu od 221.862,58 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškom parničnog postupka; – na temelju navedene pravomoćne i ovršne presude, Općinski sud u Zagrebu donio je rješenje o ovrsi, broj: Ovrpl-5261/04 od dana
  44. ožujka
  45. godine, te ga dostavio podnositelju i banci koja za njega obavlja platni promet; – dana
  46. ožujka
  47. podnositelj ulaže žalbu protiv navedenog rješenja o ovrsi Županijskom sudu u Zagrebu putem prvostupanjskog suda, a
  48. travnja
  49. godine i tužbu Ustavnom sudu.
  50. Na temelju utvrđenih činjenica, te s obzirom na osporavajuće razloge podnositelja iznesene u ustavnoj tužbi, Ustavni sud nije utvrdio postojanje okolnosti koje bi opravdavale pokretanje ustavnosudskog postupka i prije iscrpljivanja dopuštenog pravnog puta u ovršnom postupku. Iz ustavne tužbe podnositelja proizlazi da on ne navodi razloge uslijed kojih bi osporenim rješenjem donesenim u ovršnom postupku njemu bila grubo povrijeđena ustavna prava. Naime, osporavajući razlozi podnositelja iscrpljuju se u razlozima zbog kojih je moguće tražiti ponavljanje pravomoćno okončanog parničnog postupka, sadržanim u članku
  51. stavku
  52. točki
  53. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/
  54. i 117/03.). Međutim, ti razlozi nisu od utjecaja na provođenje ovršnog postupka prema mjerodavnim odredbama Ovršnog zakona, niti je sud u ovršnom postupku pokrenutom na temelju ovršne isprave dužan o njima raspravljati. Podnositelj nije učinio vjerojatnom niti činjenicu da bi nepokretanjem ustavnosudskog postupka i prije iscrpljivanja dopuštenog pravnog puta njemu nastale teške i nepopravljive posljedice. Sama činjenica visine pravomoćno utvrđene dužne činidbe nije dovoljan razlog za postupanje ovog Suda na temelju odredbe sadržane u članku
  55. stavku
  56. (posljednjem dijelu rečenice) Ustavnog zakona. Također, Ustavni sud smatra potrebnim istaknuti da u ustav­nosudskom postupku u kojem ispituje eventualne povrede ustavnih prava učinjene odlukama donesenim u ovršnom postupku nije nadležan ispitivati eventualne povrede ustavnih prava učinjene podnositelju sudskim presudama donesenim u postupku koji je prethodio ovršnom postupku. Protiv odluka donesenih u parničnom postupku koji je prethodio ovršnom postupku, kao i protiv eventualnih povreda učinjenih u parničnom postupku u kojem su one donesene, podnositelj je imao pravo Ustavnom sudu podnijeti ustavnu tužbu radi zaštite ustavnih prava u roku propisanom člankom
  57. Ustavnog zakona. Navedeno stajalište izraženo je i u odluci Ustavnog suda, broj: U-III-408/2003 od
  58. veljače
  59. godine.
  60. Podnositelj smatra da mu je osporenim rješenjem o ovrsi povrijeđeno ustavno pravo propisano odredbom članka
  61. Ustava. Članak
  62. stavak
  63. Ustava sadrži ustavno jamstvo nediskriminacije, odnosno zabranu diskriminacije u ostvarenju nekog konkretnog ustavnog prava. Iako se pozvao na članak
  64. stavak
  65. Ustava, podnositelj u ustavnoj tužbi nije ni na koji način obrazložio povredu ustavnog jamstva nediskriminacije. Ustavni sud u provedenom ustavnosudskom postupku nije našao nijednu činjenicu ili okolnost koja bi na bilo koji način upućivala da je u postupcima koji su prethodili ustavnosudskom postupku podnositelj bio diskriminiran po bilo kojem svojstvu (spolu, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili nekoj drugoj osobini). Stoga pozivanje podnositelja na povredu ustavnog jamstva nediskriminacije Ustavni sud ocjenjuje neosnovanim. Uvažavajući činjenice utvrđene u ovršnom postupku prema stanju spisa na dan podnošenja ustavne tužbe i mjerodavno materijalno pravo, Ustavni sud ocjenjuje da na dan podnošenja ustavne tužbe nije bilo naznaka o postojanju grube povrede ustavnog jamstva jednakosti pred zakonom, niti je prijetio njezin neposredan nastanak, jer sve činjenice i okolnosti sadržane u ustavnoj tužbi, osporenom rješenju o ovrsi i spisu predmeta ukazuju da je Općinski sud u Zagrebu postupao sukladno odredbama Ovršnog zakona kada je donio osporeno rješenje temeljem pravomoćne i ovršne presude te ga dostavio na provedbu banci koja vodi žiroračun podnositelja.
  66. Odredba članka
  67. Ustava, na čiju povredu također upućuje podnositelj, propisuje da su svi državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti. Uvažavajući činjenicu da je podnositelj domaća pravna osoba, a da je druga strana u ovršnom postupku hrvatska državljanka, razvidno je da navedena ustavna odredba nije mjerodavna u konkretnom slučaju.
  68. U ustavnoj tužbi podnositelj je istaknuo i povredu ustavnog prava na pravično suđenje, zajamčenog člankom
  69. stavkom
  70. Ustava. To ustavno pravo obuhvaća postupovna jamstva koja moraju biti osigurana strankama u postupcima pred tijelima državne vlasti. U konkretnom slučaju, međutim, Ustavni sud nije utvrdio nijednu povredu postupka vođenog do dana podnošenja ustavne tužbe, koja bi na bilo koji način dovela do povrede podnositeljevog ustavnog prava na pravično suđenje, zajamčenog člankom
  71. stavkom
  72. Ustava.
  73. Odluka se temelji na primjeni članka
  74. stavka
  75. Ustavnog zakona, a donesena je na temelju članka
  76. i članka
  77. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIB-1651/2005 Zagreb,
  78. svibnja
  79. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 65/2005-1262 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 65/2005 Broj dokumenta u izdanju: 1262 Datum tiskanog izdanja: 25.5.
  80. ELI: /eli/sluzbeni/2005/65/1262 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  81. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.