← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske brojU-III-4177/2003 od 9. lipnja 2005. godine

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske brojU-III-4177/2003 od

  1. lipnja
  2. godine Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske brojU-III-4177/2003 od
  3. lipnja
  4. godine NN 78/2005 (29.6.2005.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske brojU-III-4177/2003 od
  5. lipnja
  6. godine USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1550 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Smiljko Sokol i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom I. T. iz L., kojeg zastupa Lj. K. – S., odvjetnica u V., na sjednici održanoj
  7. lipnja
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukidaju: – presuda Županijskog suda u Virovitici, broj: Gž-961/03 od
  9. listopada
  10. godine – presuda Općinskog suda u Virovitici, broj: P-265/03 od
  11. travnja
  12. godine. II. Predmet se vraća Općinskom sudu u Virovitici na ponovni postupak. III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  13. Ustavna tužba podnesena je
  14. prosinca
  15. godine protiv presude Županijskog suda u Virovitici, broj: Gž-961/03 od
  16. listopada
  17. godine. Tom je presudom odbijena žalba podnositelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, broj: P-265/03 od
  18. travnja
  19. godine.
  20. U konkretnom slučaju,
  21. studenoga
  22. godine, A. B. – kojem je podnositelj I. T. jedan od trojice solidarnih jamaca, sklopio je sa Z. š. – k. z. V. ugovor o kreditu broj: 1094, na iznos od 4.000,00 kuna s godišnjim kamatama u visini od 84%, te u slučaju nevraćanja kredita u ugovorenom roku, zatezne kamate po stopi od 360% godišnje. S obzirom na činjenicu da glavni dužnik nije mogao ispunjavati preuzete obveze po ugovoru o kreditu, vjerovnik je u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Virovitici pod brojem: P-400/96, ishodio pravomoćnu i ovršnu presudu. Na temelju ovršne isprave ovrhovoditelj (Z. š. – k. z. iz V.) je pokrenuo ovršni postupak pred Općinskom sudom u Virovitici pod brojem: Ovr-347/
  23. Podnositelj ustavne tužbe pokrenuo je pred Općinskim sudom u Virovitici parnični postupak, broj: P-530/02 radi utvrđivanja ništavosti odredbi tako zaključenog ugovora o kreditu, a koje se odnose na visinu ugovorenih zateznih kamata. Odlukom prvostupanjskog suda od
  24. listopada
  25. godine, koja je postala pravomoćna presudom Županijskog suda u Virovitici, broj: Gž-96/03 od
  26. siječnja
  27. godine, utvrđeno je da su sporne odredbe ugovora u cijelosti ništave, te su ugovorene kamate smanjene na način da se primjenjuju kamate po stopi od 24% godišnje.
  28. S obzirom na izreku deklaratorne presude u predmetu, broj: P-530/02 podnositelj je u ovršnom predmetu, broj: Ovr-347/02 podnio žalbu iz razloga navedenih u članku
  29. stavku
  30. točki
  31. Ovršnog zakona (»Narodne novine«, broj 57/96., 29/99., 42/
  32. – odluka Ustavnog suda i 173/03., u daljnjem tekstu: OZ). U tijeku ovršnog postupka, podnositelj je upućen na parnicu, te je presudom Općinskog suda u Virovitici, broj: P-265/03 od
  33. travnja
  34. godine, odbijen s tužbenim zahtjevom koji je glasio: »Proglašava se da ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Virovitici broj: Ovr-347/02, pokrenuta po ovršnom prijedlogu tužene Z. š. k. z. V., M. 19, protiv tužitelja I. T. iz L., nije dopuštena, preko iznosa protuvrijednosti u kunama od 552,71 EUR s kamatama po stopi od 24% počevši od
  35. ožujka
  36. godine, a što je tužena dužna priznati, te tužitelju nadoknaditi trošak ovog postupka, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.«.
  37. U ustavnoj tužbi podnositelj u bitnome iznosi osporavajuće razloge iznesene u žalbenom postupku. Ističe da su osporavanom presudom, uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene postupovnog i materijalnog prava, povrijeđena ustavna prava sadržana u člancima
  38. stavku
  39. i članku
  40. stavku
  41. Ustava, koje izrijekom navodi, dok je iz sadržaja ustave tužbe razvidno da ukazuje i na povredu odredbe članka
  42. stavka
  43. Ustava. Podnositelj ističe da su osporene presude donesene uz nepravilnu primjenu odredbi članka
  44. stavaka
  45. i
  46. OZ-a, jer smatra da je sudska odluka na temelju koje je ovrha pokrenuta naknadnom sudskom odlukom djelomično izmijenjena, budući da je utvrđeno između istih stranaka da je ugovor o kreditu u odnosu na odredbe o ugovornim i zateznim kamatama djelomično ništav, odnosno da nisu ništave kamate od 24% godišnje na pozajmljenu glavnicu od 4.000,00 kuna. Nadalje, smatra da bi provođenjem ovrhe uz kamate koje su utvrđene zabranjenima i nezakonitima, bila grubo povrijeđena ustavna prava koja su naprijed navedena. Ističe da kada bi se ovrha nastavila po prvotnoj presudi, njegova bi imovina bila prodana po znatno nižoj cijeni od stvarne vrijednosti, te bi nastala nepopravljiva šteta. Zaključno, cijeneći osporavanu odluku, kao i njoj prethodeću prvostupanjsku presudu nezakonitima, podnositelj predlaže Ustavnom sudu podnesenu ustavnu tužbu usvojiti i osporene presude ukinuti.
  47. Povodom prijedloga podnositelja, Ustavni sud je rješenjem, broj: U-III-4177/2003 od
  48. srpnja
  49. godine, privremeno odgodio ovrhu u ovršnom predmetu Općinskog suda u Virovitici, broj: Ovr-347/02 do donošenja odluke o ustavnoj tužbi. Ustavna tužba je osnovana.
  50. Analizom osporavanih presuda, navoda ustavne tužbe i spisa predmeta, utvrđeno je da je presuđujući u spornoj pravnoj situaciji, prvostupanjski sud utvrdio kao nesporne činjenice postojanja ugovora o kreditu, zatim postojanja pravomoćne i ovršne presude kojom se nalaže podnositelju izvršenje dospjele, a neispunjene obveze, te postojanja pravomoćne presude kojom se utvrđuju ništavim odredbe spornog ugovora o kreditu, preko godišnje kamate u visini od 24%, jer je sud utvrdio da su više kamate zelenaške. Glede dopuštenosti ovrhe u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je izrazio stajalište prema kojemu ovršna isprava na temelju koje je tražena ovrha nije stavljena izvan snage. Taj sud je istaknuo da je činjenica utvrđenja ništavosti odredaba spornog ugovora o kreditu valjana pravna osnova za podnošenje zahtjeva za ponavljanje pravomoćno dovršenog parničnog postupka iz kojega je proizašla ovršna isprava, međutim da deklaratorna presuda donesena u konkretnom slučaju ne može mijenjati obvezu utvrđenu kondemnatornom ovršnom ispravom. Zaključno, prvostupanjski sud je utvrdio da se sadržaj pravomoćne i ovršne isprave može mijenjati samo u parničnom postupku pod uvjetima utvrđenim u Zakonu o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/
  51. i 117/03.), a nikako u ovršnom postupku, pogotovo imajući u vidu razloge za žalbu sadržane u odredbi članka
  52. OZ-a. Protiv prvostupanjske presude podnositelj je izjavio žalbu, koja je osporenom presudom Županijskog suda u Virovitici u cijelosti odbijena kao neosnovana.
  53. Prema odredbama članka
  54. stavka
  55. i stavka
  56. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/
  57. i 49/
  58. - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može po iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku iz kojega je proizašla osporavana odluka i unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode.
  59. U konkretnom slučaju mjerodavne su odredbe članka
  60. stavka
  61. točke
  62. OZ-a, koje glase: »

(2)Ovršenik može izjaviti žalbu osobito: (...)
  1. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik nije više mogao uspješno istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja javnobilježničke isprave, (...)« i odredbe članka
  2. stavka
  3. i članka
  4. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 91/
  5. i 112/99., u daljnjem tekstu: ZOO), koje glase: »Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Pravo na isticanje ništavosti ne gasi se.«
  6. Na temelju ustavnog jamstva propisanog člankom
  7. stavkom
  8. Ustava, svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. Ustavni sud utvrđuje da je u provedenom postupku, podnositelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Naime, pogrešno je pravno stajalište nadležnih sudova u svezi s primjenom odredbe članka
  9. stavka
  10. točke
  11. OZ-a, a u svezi s člancima
  12. stavkom
  13. i
  14. ZOO-a, izneseno u osporenim presudama. Prema pravnom stajalištu Ustavnog suda, u pravnoj situaciji u kojoj postoji kondemnatorna presuda kojom se nalaže plaćanje obveze i deklaratorna presuda donesena naknadno između istih stranaka, kojom se utvrđuje da je dio obveze koja je utvrđena kondemnatornom presudom ništav, a ne postoje uvjeti za ponavljanje postupka u kojemu je donesena kondemnatorna presuda, sudovi neće dozvoliti ovrhu kondemnatorne presude u cijelosti, već samo u dijelu koji nije obuhvaćen ništavošću. Navedeno stajalište temelji se na primjeni odredbe članka
  15. stavka
  16. točke
  17. OZ-a, jer u konkretnom slučaju treba smatrati da je tražbina djelomično prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao uspješno isticati u postupku u kome je nastala kondemnatorna - ovršna presuda. Isto tako, uzevši u obzir odredbu članka
  18. stavka
  19. ZOO-a prema kojoj se na ništavost pazi po službenoj dužnosti, dužnost je sudova, kada ih ovršenik upozori da je ovršna isprava dijelom ništava, a ta ništavost je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom između istih stranaka koje sudjeluju u ovršnom postupku, da utvrde kako je ovrha nedopuštena u dijelu koji je obuhvaćen ništavošću, te da dopuste ovrhu u preostalom – valjanom dijelu. Iz navedenog proizlazi da je postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u odnosu na podonositelja bio nepravičan, što je posljedica pogrešnog pravnog stajališta u svezi primjene odredbe članka
  20. stavka
  21. točke
  22. OZ-a. Stoga je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka
  23. stavka
  24. Ustava.
  25. U ustavnoj tužbi podnositelj ističe i povredu odredbe članka
  26. stavka
  27. Ustava, koja glasi: »Pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu.« Također ističe povredu odredbe članka
  28. stavka
  29. Ustava, koja glasi: »Sudovi sude na temelju Ustava i zakona.« Odredba članka
  30. stavka
  31. Ustava ne odnosi se na pojedinačne akte koje donose tijela sudbene vlasti u parničnom postupku, kakvi se u konkretnom slučaju osporavaju ustavnom tužbom. Pored navedenog, odredba članka
  32. stavka 1., kao niti odredba članka
  33. stavka
  34. Ustava ne mogu biti osnova za pružanje ustavnosudske zaštite, jer ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom, sve u smislu odredbe članka
  35. stavka
  36. Ustavnog zakona.
  37. Slijedom izloženog, utvrdivši da je podnositelju osporavanim presudama povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje sadržano u članku
  38. stavku
  39. Ustava, odlučeno je kao u izreci. Ova odluka utemeljena je na odredbama članaka
  40. i
  41. Ustavnog zakona, a objava se temelji na odredbi članka
  42. Ustavnog zakona.
  43. Danom donošenja ove odluke stavlja se izvan snage rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-4177/2003 od
  44. srpnja
  45. godine. Broj: U-III-4177/2003 Zagreb,
  46. lipnja
  47. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 78/2005-1550 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 78/2005 Broj dokumenta u izdanju: 1550 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 29.6.
  48. ELI: /eli/sluzbeni/2005/78/1550 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  49. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.