← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IX-3122/2005 od 19. srpnja 2005.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IX-3122/2005 od

  1. srpnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IX-3122/2005 od
  3. srpnja
  4. NN 90/2005 (25.7.2005.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IX-3122/2005 od
  5. srpnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1824 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću za odlučivanje o žalbama protiv odluka o razrješenju sudačke dužnosti i odluka o stegovnoj odgovornosti suca, u sastavu sutkinja Agata Račan, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku odlučivanja o žalbi I. D. iz Z., koju zastupaju B. Š., M. M. i A. M., odvjetnici u Z., protiv odluke Državnog sudbenog vijeća, broj: Sp-16/04 od
  7. lipnja
  8. godine, na sjednici održanoj
  9. srpnja
  10. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Žalba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama« Obrazloženje
  11. I. D. iz Z., na temelju ovlaštenja sadržanog u članku
  12. stavku
  13. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/
  14. i 49/
  15. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je
  16. srpnja
  17. godine žalbu protiv odluke Državnog sudbenog vijeća broj: Sp-16/04 od
  18. lipnja
  19. godine.
  20. Osporenom odlukom Državnog sudbenog vijeća utvrđena je odgovornost žaliteljice, jer je kao uredujući sudac u više parničnih predmeta vođenih pred Općinskim sudom u Supetru, suprotno odredbama mjerodavnih zakona, donijela rješenja o postavljanju odvjetnika, M. J., B. K. i Z. V., kao privremenih zastupnika tuženika, prethodno ne provjerivši na pouzdan način je li boravište tuženika doista nepoznato. Prema osporenoj odluci, žaliteljica je naznačenim radnjama zlouporabila položaj i prekoračila službene ovlasti, čime je počinila stegovno djelo opisano u članku
  21. stavku
  22. točki
  23. Zakona o Državnom sudbenom vijeću (»Narodne novine«, broj 58/93., 49/99., 31/
  24. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., i 59/
  25. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske). Slijedom navedenog, žaliteljici je na temelju članka
  26. stavka
  27. točke
  28. Zakona o Državnom sudbenom vijeću izrečena stegovna kazna razrješenja od dužnosti. U preostalom dijelu osporene odluke odbijen je zahtjev za pokretanje stegovnog postupka protiv žaliteljice radi zlouporabe položaja i prekoračenja službene ovlasti, uslijed postojanja sumnje da je kao predsjednica Općinskog suda u Supetru, suprotno odredbama Sudskog poslovnika, vršila raspodjelu parničnih predmeta na način da je sebi dodjeljivala u rad veći broj spisa kojima je predmet bio utvrđenje prava vlasništva na nekretninama u kojima su tuženici označeni kao osobe nepoznatog boravišta. Ujedno, žaliteljica je osporenom odlukom oslobođena i od stegovne odgovornosti da je zlouporabila položaj i prekoračila službene ovlasti kada je u više parničnih postupaka donosila presude zbog izostanka, netočno utvrdivši u zapisniku s ročišta za glavnu raspravu da skrbnik ili privremeni zastupnik tuženika na to ročište nije pristupio.
  29. Obrazlažući izricanje stegovne kazne razrješenja od dužnosti, Državno sudbeno vijeće navodi kako je svojom odlukom od
  30. siječnja
  31. godine pokrenulo stegovni postupak protiv žaliteljice zbog postojanja osnovane sumnje da je počinila stegovno djelo zlouporabe položaja i prekoračenja službene dužnosti, a na zahtjev predsjednika Županijskog suda u Splitu. Tijekom postupka su kao nesporne utvrđene činjenice da je žaliteljica bila uredujući sudac u stotinu i četrnaest

(114)parničnih predmeta u kojima su tuženici u tužbenom zahtjevu naznačeni kao osobe nepoznatog boravišta. U tim predmetima žaliteljica je kao prvu radnju u postupku donosila rješenja kojima se odvjetnici u S., M. J., B. K. ili Z. V., postavljaju za privremene zastupnike. Nespornom je utvrđena i činjenica da žaliteljica nije posebno provjeravala činjenicu nepoznatosti boravišta tuženika. Nadalje je kao nesporno utvrđeno da u svih stotinu i četrnaest predmeta privremeni zastupnici, bez iznimke, nisu pristupali ročištima zakazanim radi raspravljanja o tužbenom zahtjevu. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, Državno sudbeno vijeće zauzelo je pravno stajalište prema kojem je postavljanjem privremenog zastupnika suprotno odredbama mjerodavnih zakona te neprovjeravanjem činjenice nepoznatosti boravišta tuženika, kao i opetovanim postavljanjem istih privremenih zastupnika tuženicima kod kojih je u tužbenom zahtjevu deklarirano njihovo nepoznato boravište, iako je iskustveno znala da postavljeni privremeni zastupnici ne dolaze na zakazana ročišta za održavanje glavne rasprave, žaliteljica svjesno propuštala zaštititi prava tuženika u postupku. Time je, prema ocjeni Državnog sudbenog vijeća, žaliteljica postupala suprotno smislu mjerodavnih odredaba Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine« broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/
  1. i 117/03.) kojima se uređuje institut postavljanja privremenog zastupnika. Ujedno, brojnost navedenih propusta, neovisno o činjenici da je sam postupak postavljanja privremenog zastupnika formalno proveden sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o parničnom postupku, prema stajalištu Državnog sudbenog vijeća izraženom u osporenoj odluci, upućuje na žaliteljičino prekoračenje službene ovlasti i zlouporabu službene dužnosti.
  2. U žalbi žaliteljica ističe da je pri donošenju osporene odluke, u dijelu u kojemu se izriče stegovna kazna razrješenja od dužnosti, pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Nadalje navodi da je Državno sudbeno vijeće pri donošenju osporene odluke počinilo bitne povrede postupka te da je povrijeđen zakon na njezinu štetu. Ujedno žaliteljica osporava i odluku o stegovnoj kazni. Obrazlažući pogreške u utvrđivanju činjeničnog stanja, žaliteljica navodi da tijekom provedenog postupka nisu izvedeni svi nužni dokazi, uslijed čega je bilo onemogućeno donošenje pravilne odluke glede ispunjenja zakonskog bića djela iz zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka. Žaliteljica posebno navodi da je propušteno utvrđenje činjenica jesu li tuženici u svim parničnim postupcima stvarno i bili nepoznatog boravišta. Bitnu povredu postupka žaliteljica nalazi u tvrdnji da obrazloženje osporene odluke sadrži utvrđenja koja ne korespondiraju s njezinom izrekom. Smatra da je u konkretnom slučaju Državno sudbeno vijeće prekoračilo granice opisa djela sadržanog u zahtjevu za pokretanje stegovnog postupka. Povredu materijalnog propisa žaliteljica nalazi u činjenici da joj nije utvrđen umišljaj za počinjenje stegovnog djela koje joj se stavlja na teret, niti su u osporenoj odluci utvrđene radnje dovoljne da bi se utvrdilo postojanje prekoračenja službene dužnosti ili zlouporabe položaja. Osporavajući odluku o stegovnoj kazni, žaliteljica ističe da njezine radnje počinjene u konkretnom slučaju svakako ne zaslužuju izricanje najteže stegovne kazne.
  3. Zaključno, podnositeljica predlaže da Ustavni sud njezinu žalbu usvoji, osporenu odluku ukine i predmet vrati Državnom sudbenom vijeću na ponovni postupak. Žalba nije osnovana.
  4. Tijekom postupka odlučivanja o žalbi Ustavni sud nije utvrdio da bi činjenično stanje u konkretnom slučaju bilo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, niti je utvrdio postojanje bitnih povreda postupka. Odlučujuće činjenice utvrđene su sukladno mjerodavnim odredbama sadržanim u članku
  5. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/
  6. i 63/
  7. – pročišćeni tekst). Neizvođenje svih predloženih dokaznih sredstava u konkretnom slučaju nije utjecalo na potpunost i pravilnost utvrđenja svih odlučujućih činjenica i okolnosti za donošenje odluke o stegovnoj kazni, tim više što su one tijekom postupka bile nesporne. Utvrđivanje jesu li svi tuženici u spornim parničnim postupcima stvarno bili nepoznatog boravišta ne utječe na činjenicu da je žaliteljica kao prvu radnju u postupku donosila rješenje o postavljanju privremenog zastupnika, što nije u suglasnosti s člankom
  8. stavkom
  9. Zakona o parničnom postupku, koji glasi: »Ako se u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženiku trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili obje strane mogle nastati štetne posljedice, sud će tuženiku postaviti privremenog zastupnika.«
  10. Ustavni sud nije utvrdio ni da je obrazloženje osporene odluke, u dijelu u kojemu se ono odnosi na razloge za izricanje stegovne kazne razrješenja od dužnosti, kontradiktorno sa sadržajem izreke. Iz obrazloženja osporene odluke proizlazi utvrđenje da je žaliteljica radnjama koje nisu bile u suglasnosti s odredbama mjerodavnih zakona svjesno zanemarivala prava tuženika u postupku, čime je počinila stegovno djelo koje joj se stavlja na teret. Iskustvena spoznaja o činjenici da postavljeni privremeni zastupnici bez izuzetka ne dolaze na zakazane glavne rasprave upućuje i na postojanje svijesti pri zanemarivanju osnovnih prava tuženika u postupcima u kojima se odlučuje o imovinskim interesima znatnije vrijednosti.
  11. Predsjednik Županijskog suda u Splitu podnio je
  12. prosinca
  13. godine zahtjev za pokretanje stegovnog postupka broj: Su-911/
  14. protiv žaliteljice zbog stegovnog djela iz članka
  15. stavka
  16. točke
  17. Zakona o Državnom sudbenom vijeću, dok je osporenom odlukom žaliteljici utvrđena stegovna kazna razrješenja od dužnosti. Članak
  18. stavak
  19. točka
  20. Zakona o Državnom sudbenom vijeću glasi: »Sudac odgovara za počinjena stegovna djela. Stegovna djela jesu:
  21. zlouporaba položaja ili prekoračenja službene ovlasti (...)« Članak
  22. stavak
  23. točka
  24. Zakona o Državnom sudbenom vijeću glasi: »Za počinjena stegovna djela mogu se izreći sljedeće stegovne kazne:(...)
  25. razrješenje od dužnosti (...)« Iz navedenih zakonskih odredaba razvidno je da je osporena odluka donesena unutar granica postavljenih zahtjevom za pokretanje stegovnog postupka te unutar Zakonom utvrđene kazne koja se može izreći za počinjenje stegovnog djela. Slijedom iznijetoga, žalbeni navod žaliteljice da su tijekom postupka prekoračene granice postavljene zahtjevom za provođenje stegovnog postupka ocijenjen je neosnovanim.
  26. Zaključno, razmatrajući u osporenoj odluci izrečenu stegovnu kaznu, Ustavni sud je ocjenjuje primjerenom. Takva ocjena poglavito proizlazi iz činjenice mnogobrojnosti slučajeva u kojima žaliteljica nije osigurala zakonom propisanu zaštitu prava tuženika u postupku. Prema ocjeni ovog Suda na izricanje drugačije stegovne kazne, a s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, ne utječe ni činjenica dosadašnje nekažnjavanosti žaliteljice niti njezini dosadašnji radni rezultati.
  27. Slijedom iznijetoga, utvrdivši da je žalba protiv osporene odluke Državnog sudbenog vijeća neosnovana, na temelju članka
  28. stavka
  29. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točki I. izreke. Točka II. izreke utemeljena je na odredbama sadržanim u članku
  30. stavku
  31. Ustavnog zakona. Broj: U-IX-3122/2005 Zagreb,
  32. srpnja
  33. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednica Vijeća Agata Račan, v. r. Odluka, NN 90/2005-1824 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 90/2005 Broj dokumenta u izdanju: 1824 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 25.7.
  34. ELI: /eli/sluzbeni/2005/90/1824 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  35. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.