Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj:Us-7782/2002-4 od 25. svibnja 2005.

Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj:Us-7782/2002-4 od

1. svibnja
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj:Us-7782/2002-4 od
3. svibnja
4. NN 108/2005 (12.9.2005.), Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj:Us-7782/2002-4 od
5. svibnja
6. UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2006 Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Štefan kao predsjednice vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Bože Gagre kao članova vijeća, te više sudske savjetnice Eveline Čolović Tomić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja »ADRIA RESORTS« d.o.o. Rovinj, protiv rješenja tužene Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja Republike Hrvatske, klasa: UP/I-030-02/2001-01/16, urbroj: 580-02-02-10-12 od
7. lipnja
8. godine, radi ocjene dopuštenosti koncentracije poduzetnika, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj
9. svibnja
10. presudio je I. Tužba se odbija. II. Ova presuda objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje Osporenim rješenjem tuženog tijela ocjenjuje se kao dopuštena koncentracija poduzetnika nastala stjecanjem većinskog udjela i većinskog prava odlučivanja u temeljnom kapitalu poduzetnika Jadran-Turist Rovinj d.d. od strane poduzetnika Adria Resorts d.o.o. (točka
11. izreke), upisuje se u Upisnik o koncentracijama koncentracija poduzetnika iz točke
12. izreke ovog rješenja (točka
13. izreke), poduzetnik Adria Resorts d.o.o. obvezuje se na plaćanje upravne pristojbe u iznosu od 155.000,00 kuna, koju je dužan uplatiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske (točka
14. izreke), te se određuje da će ovo rješenje biti objavljeno »Narodnim novinama« (točka
15. izreke). Tužitelj u tužbi protiv osporenog rješenja osporava isto zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Dana
16. ožujka
17. godine tuženo tijelo zaprimilo je prijavu namjere provedbe koncentracije poduzetnika nastale stjecanjem većinskog udjela i većinskog prava odlučivanja od strane tužitelja u temeljnom kapitalu poduzetnika Jadran-Turist Rovinj d.d. Budući da zaprimljena prijava nije u potpunosti sadržavala potreb­ne podatke i dokumentaciju, tuženo tijelo je dopisima zatražilo nadopunu iste, što je od strane tužitelja uredno i pravovremeno obavljeno. U osporenom rješenju tuženo tijelo navodi kao datum podnošenja prijave
18. lipnja
19. godine, što je suprotno članku
20. stavku
21. Zakona o općem upravnom postupku, koji kaže da ako podnositelj ukloni nedostatke u određenom roku, smatrat će se da je podnesak od početka bio uredan. Iz navedenog slijedi da je tuženo tijelo pogrešno utvrdilo datum podnošenja prijave, koja je podnesena
22. ožujka 2001., čime je zapravo vjerojatno htio opravdati svoje rješenje o obvezi tužiteljeva upisa u Upisnik o koncentracijama, te slijedom toga i plaćanje upravne pristojbe, budući je u međuvremenu došlo do koncentracije poduzetnika stjecanjem većinskog udjela u temeljnom kapitalu poduzetnika Anite d.d. od strane tužitelja. Točkom II. obrazloženja rješenja tuženo tijelo navodi činjenice na temelju kojih je nastala koncentracija poduzetnika, čemu se tužitelj protivi, te u nastavku tužbe ističe razloge zbog kojih smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Tužitelj, naime, smatra da činjenica stjecanja većinskog udjela od strane tužitelja u poduzetniku Jadran Turist Rovinj d.d. je važna kao takva jer objašnjava posljedice takvog stjecanja, a to se uočava samo u promjeni vlasničke strukture u Jadran Turistu Rovinj d.d. u kojem se već duži niz godina obavlja turistička djelatnost, što nije imalo nikakvog utjecaja na tržište u smislu stvaranja novog ili jačanja postojećeg vladajućeg položaja poduzetnika što bi moglo dovesti do zabranjene koncentracije. Nadalje, tuženo tijelo navodi kao sudionika koncentracije Grupu Tvornice Duhana Rovinj d.d., što je sasvim apsurdno i pogrešno, jer osim što TDR d.d. nije sudionik koncentracije, jer se bavi djelatnošću koja se razlikuje od turističke, nije niti ostvario nikakav prihod od navedene turističke djelatnosti. Iz prijave tužitelja također proizlazi činjenica da je tužitelj novoosnovano društvo, te da kao takvo nije bilo prisutno na mjerodavnom tržištu tijekom obračunskog razdoblja koje obuhvaća
23. godinu. Tuženo tijelo navodi u obrazloženju osporenog rješenja da je mjerodavno tržište određeno kao tržište djelatnosti pružanja hotelskog i motelskog smještaja, s restoranom na području zapadne obale i kopna Istarske županije. Suprotno tvrd­nji tuženog tijela, tužitelj, a niti TDR d.d. nisu obavljali nikakvu turističku djelatnost, te stoga nisu stekli nikakav prihod od turističke djelatnosti, zbog čega tužitelj smatra da je pogrešno tumačenje odred­be
24. ZZTN razlog donošenja osporenog rješenja koje se tužbom pobija. U nastavku tužbe tužitelj ističe također da je u ovom slučaju važna intencija zakonodavca koju je imao na umu prilikom donošenja samog Zakona. Naime, zakonodavac je tumačenjem odredbe članka
25. ZZTN htio razjasniti pojam II ukupan godišnji prihod ostvaren prodajom robe i usluga II tumačeći navedeni pojam kao stjecanje prihoda od istovrsnih djelatnosti, kako bi se spriječilo nastajanje zabranjenih koncentracija (zloupotrebom vladajućeg ili monopolističkog položaja koji može nastati samo između proizvođača istovrsnih proizvoda). Nakon pravilnog tumačenja članka
26. ZZTN tužitelj tvrdi da unatoč stjecanju većinskog udjela od strane tužitelja u poduzetniku Jadran Turist Rovinj d.d. nije nastala koncentracija poduzetnika sukladno odredbi članka
27. i
28. ZZTN, koja podliježe obvezi upisa u Upisnik o koncentracijama, te stoga i plaćanju uprav­ne pristojbe, već je bila dužnost tuženog tijela da utvrdi da do koncentracije nije došlo iz razloga što se radi o novoosnovanom društvu koje do tada nije ostvarilo nikakav prihod od turističke djelatnosti, da je stjecanjem većinskog udjela u Jadran Turist Rovinj d.d. došlo samo do promjene vlasničke strukture unutar navedenog poduzetnika, a ne do koncentracije, da se stanje na tržištu nije ništa promijenilo u smislu ograničavanja slobodnog tržišnog natjecanja, odnosno nastanka zabranjenih koncentracija zloupotrebom vladajućeg ili monopolističkog položaja, da se poduzetnik TDR d.d. nikako ne može smatrati sudionikom koncentracije naročito jer nije ostvario nikakav prihod od turističke djelatnosti, bez obzira na njegov 100% udio u temeljnom kapitalu tužitelja, te da je Uprava tužitelja jasno navela da je tužitelj odlučio započeti s investicijskim ciklusom u turističkoj gospodarskoj djelatnosti, što znači da se do tada nije bavio takvom, pa ni nikakvom djelatnošću. Zbog svega navedenog tužitelj predlaže Sudu da njegovu tužbu uvaži i osporeno rješenje poništi. Tuženo tijelo u opširnom odgovoru na tužbu iznosi razloge zbog kojih smatra da je tužba neosnovana, a koji su već izneseni u osporenom rješenju, kod obrazloženja kojeg tuženo tijelo ostaje, te predlaže Sudu da tužbu tužitelja odbije. Tužba nije osnovana. Sud nalazi da je tuženo tijelo pravilno postupilo kada je osporenim rješenjem ocijenilo dopuštenom koncentraciju poduzetnika na način opisan tim rješenjem, pri čemu se osnovano pozvalo na odredbe članka
29. i članka
30. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, broj 48/95, 89/98 – u daljnjem tekstu: ZZTN), koji Zakon je bio na snazi u vrijeme donošenja osporenog rješenja. Naime, odredbom članka
31. ZZTN propisano je da koncentracija poduzetnika nastaje priključivanjem, povezivanjem, pripajanjem ili spajanjem poduzetnika, te stjecanjem većinskog udjela ili većinskog prava odlučivanja, sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima i drugim propisima (stavak 1.), te da je zabranjena koncentracija poduzetnika kojom se stvara novi i jača postojeći monopolistički ili vladajući položaj poduzetnika na tržištu, na način da se značajno ili trajno ograničava ili ukida slobodno tržišno natjecanje (stavak 2.). Odredbom članka
32. stavka
33. citiranog Zakona, propisano je da su namjeru provedbe koncentracije poduzetnici obvezni prijaviti Agenciji u slučaju kada: 1.) ukupan godišnji promet svih poduzetnika sudionika koncentracije, ostvaren prodajom robe i usluga, prelazi iznos od 700.000.000,00 kuna u obračunskom razdoblju koje je prethodilo koncentraciji i 2.) ukupan godišnji promet svakog ili najmanje dva poduzetnika sudionika koncentracije, ostvaren prodajom robe i usluga, prelazi iznos od 90.000.000,00 kuna u obračunskom razdoblju koje je prethodilo koncentraciji. Prema pak stavku
34. istog članka citiranog Zakona, prijavu iz stavka
35. ovoga članka podnose pisano svi sudionici koncentracije ili poduzetnik koji bi provedenom koncentracijom stekao prevladavajući utjecaj. Iz podataka sveza spisa razvidno je da je tužitelj podnio tuženom tijelu prijavu namjere provedbe koncentracije u smislu članka
36. ZZTN, uz koju nije priložio svu dokumentaciju propisanu odredbom članka
37. Pravilnika o načinu vođenja upisnika o koncentracijama (»Narodne novine«, broj 30/97), zbog čega je tuženo tijelo dopisom od
38. srpnja
39. godine zatražilo od tužitelja dopunu podnesene prijave sukladno citiranoj odredbi navedenog Pravilnika. Tužitelj je, kako i sam u tužbi navodi, tražene podatke i dokumentaciju dostavio tuženom tijelu
40. lipnja
41. godine, kada je dakle zaprimljena uredna i potpuna prijava o kojoj je Agencija bila dužna donijeti odluku u roku od 90 dana (članak
42. stavak
43. ZZTN). Stoga okolnost da tuženo tijelo taj datum navodi kao dan podnošenja prijave nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, jer time tužitelju nije povrijeđeno nikakvo pravo koje proizlazi i zaštićeno je odredbama ZZTN. Nije od utjecaja na drukčije rješenje ove stvari niti prigovor da unatoč stjecanju većinskog udjela od strane tužitelja u poduzetniku Jadran Turist Rovinj d.d. nije nastala koncentracija poduzetnika koja podliježe obvezi upisa u Upisnik o koncentracijama. Ovo stoga jer za takvu tvrdnju tužitelja nema podloge u činjenicama utvrđenim povodom njegove prijave u postupku prije donošenja osporenog rješenja. Naime, u konkretnom slučaju koncentracija poduzetnika nastala je stjecanjem većinskog udjela u temeljnom kapitalu poduzetnika Jadran Turist Rovinj d.d. i većinskog prava odlučivanja od strane poduzetnika Adria Resorts d.o.o., dakle tužitelja, osnivač kojeg je Tvornica Duhana Rovinj d.d. sa 100%-tnim udjelom u vlasništvu istog. Obveza pak prijave koncentracije Agenciji nije zakonom propisana u svakom slučaju kad ona nastane, već samo onda kada se kumulativno ispune pretpostavke iz članka
44. stavka
45. ZZTN, a što je upravo ovdje slučaj. To proizlazi iz podataka – financijskih izvješća dostavljenih Agenciji po tužitelju, prema kojima ukupan godišnji prihod u godini koja je prethodila nastanku koncentracije kod Grupe Tvornica Duhana Rovinj d.d. iznosi 1.708.232.000,00 kuna, a kod poduzetnika Jadran Turist Rovinj d.d. iznosi 221.755.934,00 kuna, iz čega nesporno slijedi da oba poduzetnika imaju ostvaren ukupan godišnji promet iznad propisanih minimuma iz naprijed citirane zakonske odredbe. Imajući u vidu navedeno, Agencija je, i po ocjeni ovog Suda, osnovano zaključila da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za provođenje postupka ocjene prijavljene koncentracije, koja je, nakon provedenog postupka u smislu članka
46. ZZTN, ocjenjena dopuštenom i upisana u Upisnik o koncentracijama. Slijedom izloženog, navodi tužitelja iz tužbe ne mogu imati utjecaja na drukčije rješenje ove stvari, jer u njima nije istaknut niti jedan pravno relevantan razlog zbog kojega bi se dokazi u postupku ukazivali manjkavim, te time dovela u pitanje njihova vjerodostojnost, kao i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom postupku, iz kojeg razloga Sud nalazi da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Trebalo je stoga, temeljem članka
47. stavka
48. Zakona o uprav­nim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91, 9/92 i 77/92), tužbu odbiti kao neosnovanu. Broj: Us-7782/2002-4 Zagreb,
49. svibnja
50. Predsjednica Vijeća Sanja Štefan, v. r. Presuda, NN 108/2005-2006 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Presuda Izdanje: NN 108/2005 Broj dokumenta u izdanju: 2006 Donositelj:UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 12.9.
51. ELI: /eli/sluzbeni/2005/108/2006 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
52. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.