Pravilnik o postupku homologacije motornih vozila s obzirom na zaštitu putnika u slučaju čelnog sudara TPV 153

(1)s obzirom na zaštitu putnika u slučaju čelnog sudara. Članak

1. Tehnički zahtjevi u postupku homologacije navedeni su u prilogu II., a postupak homologacije u prilogu I. ovoga pravilnika. Prilozi I. i II. čine njegov sastavni dio. Članak
2. Tijelo za homologaciju vozila u smislu odredaba ovoga pravilnika je Državni zavod za mjeriteljstvo (u daljnjemu tekstu: Zavod). Članak
3. Zavod će dodijeliti certifikat o homologaciji prema obrascu u dodatku 2 priloga I. tipu vozila s obzirom na zaštitu putnika u motornim vozilima u slučaju čelnog sudara ako taj tip vozila zadovoljava zahtjeve iz priloga II. Članak
4. Vozila s obzirom na zaštitu putnika u motornim vozilima u slučaju čelnog sudara mogu se homologirati, uvoziti i stavljati na tržište ako zadovoljavaju zahtjeve ovoga pravilnika i njegovih priloga. Članak
5. Zavod može ovlastiti pravnu ili fizičku osobu za obavljanje poslova tehničke službe ako ta osoba ispunjava sljedeće uvjete: – zadovoljava zahtjeve norme HRN EN ISO/IEC 17025 za osposobljenost ispitnih laboratorija za područje ispitivanja prema zahtjevima ovoga pravilnika – može dokazati poznavanje metoda i postupaka ispitivanja sadržanih u prilogu lI. – ima najmanje jednoga djelatnika školske spreme VII/1 strojarskoga smjera Članak
6. Danom početka primjene ovoga pravilnika prestaje važiti Naredba o homologaciji vozila s obzirom na zaštitu putnika u slučaju čelnog sudara (»Narodne novine« br. 70A/01 i 141/03). Članak
7. Ovaj se pravilnik objavljuje u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu danom prijema Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije. Klasa: 011-02/05-03/16 Urbroj: 558-04/12-05-1 Zagreb,
8. rujna
9. Ravnatelj Državnog zavoda za mjeriteljstvo dr. sc. Marijan Andrašec, dipl. ing., v. r. ________ (*) Ovaj pravilnik preuzima sadržaj Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 96/79/EC o zaštiti putnika u motornim vozilima u slučaju čelnog sudara i izmjenama i dopunama Direktive Vijeća 70/156/EEC, s uključenim izmjenama i dopunama u Direktivi 1999/98/EC.

(1)Definicija vozila i kategorizacija dani su u članku

1. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila (»Narodne novine« br. 115/04). PRILOG I. OPĆE ODREDBE ZA HOMOLOGACIJUTIPA VOZILA
2. ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU TIPA 1.
3. Zahtjev za homologaciju tipa, u skladu s člankom
4. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila, za određeni tip vozila s obzirom na zaštitu putnika u motornim vozilima u slučaju čelnog sudara mora podnijeti proizvođač. 1.2 Obrazac za opisni dokument prikazan je u dodatku
5. 1.
6. Tehničkoj službi koja je odgovorna za provedbu homologacijskih ispitivanja mora se dostaviti vozilo koje predstavlja tip vozila koji treba homologirati. 1.
7. Proizvođač ima pravo dostaviti sve podatke i rezultate ispitivanja koji omogućuju da se s prihvatljivom razinom povjerenja utvrdi usklađenost sa zahtjevima.
8. HOMOLOGACIJA TIPA 2.
9. Ako tip vozila zadovoljava odgovarajuće zahtjeve, dodjeljuje se homologacija tipa prema članku
10. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila. 2.
11. Obrazac certifikata homologaciji tipa dan je u dodatku
12. 2.
13. Homologacijski broj, u skladu s prilogom VII. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila, dodjeljuje se svakomu tipu homologirana vozila. Ista država članica ne smije dodijeliti isti broj drugomu tipu vozila. 2.
14. U dvojbenome slučaju pri provjeri sukladnosti vozila sa zahtjevima ovoga pravilnika, moraju se uzeti u obzir svi podaci i rezultati ispitivanja koje je podnio proizvođač i koji se mogu uzeti u obzir pri validaciji homologacijskih ispitivanja koju provodi tijelo za homologaciju.
15. PREINAKE TIPA VOZILA I IZMJENE I DOPUNE HOMOLOGACIJA 3.
16. U slučaju preinaka tipa koji je homologiran prema ovome pravilniku, primjenjuju se odredbe članaka
17. i
18. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila. 3.
19. Svaka preinaka vozila, koja utječe na vanjski oblik strukture vozila i/ili svako povećanje mase veće od 8 % koje bi prema ocjeni tehničke službe moglo znatno utjecati na rezultate ispitivanja, iziskuje ponavljanje ispitivanja opisanoga u dodatku 1 priloga II. 3.
20. Ako se preinake odnose samo na unutrašnju opremljenost, ako razlika u masi nije veća od 8 % i ako broj prednjih sjedala koja su bila prvobitno ugrađena u vozilu ostaje isti, treba obaviti sljedeće: 3.3.
21. pojednostavljeno ispitivanje kako je određeno u dodatku 4 priloga II., i/ili 3.3.
22. djelomično ispitivanje koje odredi tehnička služba s obzirom na izvršene preinake.
23. SUKLADNOST PROIZVODNJE 4.
24. Opće je pravilo da se mjere za osiguravanje sukladnosti proizvodnje poduzimaju u skladu s odredbama navedenim u člancima
25. do
26. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila. Dodatak 1 OPISNI DOKUMENT BR. …. prema prilogu I. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila

(1), koji se odnosi na homologaciju tipa vozila s obzirom na zaštitu putnika u motornim vozilima u slučaju čelnog sudara Sljedeći podaci, ako se primjenjuju, moraju se dostaviti u tri primjerka s popisom priloženih dokumenata. Svi nacrti moraju se dostaviti u prikladnome mjerilu i dovoljno detaljni na formatu A4 ili presavijeni na taj format. Ako su priložene, fotografije moraju prikazivati potrebne pojedinosti. Ako sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice imaju elektroničko upravljanje, moraju se dostaviti podaci o njihovim značajkama. 0. OPĆI PODACI 0.1. Marka (trgovački naziv proizvođača): 0.2. Tip i trgovački naziv (nazivi): 0.3. Identifikacijska oznaka tipa, ako je postavljena na vozilu (b): 0.3.1. Položaj te oznake: 0.4. Kategorija vozila (c): 0.5. Naziv i adresa proizvođača: 0.8. Adresa (adrese) pogona za sklapanje: 1. OPĆE KONSTRUKCIJSKE ZNAČAJKE VOZILA 1.1. Fotografije i/ili crteži vozila predstavnika: 1.6. Mjesto i način ugradbe pogonskog motora: 2. MASE I DIMENZIJE VOZILA (

1. e)(kg,
2. mm)(pozvati se po potrebi na odgovarajući crtež) 2.4. Vanjske dimenzije vozila: 2.4.2. Podvozja s nadogradnjom: 2.4.2.1. Duljina (j): 2.4.2.2. Širina (k): 2.4.2.6. Razmak od tla (prema definiciji u točki 4.5 dijela A. priloga ll.) 2.4.2.7. Razmak između osovina: 2.6. Masa vozila s nadogradnjom u voznome stanju ili masa podvozja s kabinom ako proizvođač ne ugrađuje nadogradnju (uključujući rashladnu tekućinu, ulja, gorivo, alat, zamjenski kotač i vozača) (
3. o)(najveća i najmanja za svaku inačicu): 2.6.1. Raspodjela te mase po osovinama i, u slučaju poluprikolice ili prikolice sa središnjom osovinom, opterećenje na spojnici (najveća i najmanja za svaku inačicu): 7. UREĐAJ ZA UPRAVLJANJE 7.2. Prijenosi mehanizam i naprava za upravljanje: 7.2.6. Područje i način namještanja, ako postoji, naprave za upravljanje:. 9. NADOGRADNJA 9.1. Tip nadogradnje: 9.2. Materijali i konstrukcija: 9.10. Unutarnja oprema: 9.10.3. Sjedala: 9.10.3.1. Broj: 9.10.3.2. Položaj i raspored: 9.10.3.5. Koordinate ili crtež R-točke (*) 9.10.3.5.1. Vozačevo sjedalo: 9.10.3.6. Osnovni kut naslona sjedala: 9.10.3.6.1. Vozačevo sjedalo: 9.10.3.6.2. Ostala sjedala (*): 9.10.3.7. Raspon namještanja sjedala: 9.10.3.7.1. Vozačevo sjedalo: vodoravno: vertikalno:………………………… 9.10.3.7.2. Ostala sjedala (*): vodoravno: ...............vertikalno: 9.12. Sigurnosni pojasi i/ili drugi sustavi za držanje 9.12.1. Broj i položaj sigurnosnih pojasa i sustava za držanje i sjedala na kojima se mogu upotrebljavati: (L = sjedalo na lijevoj strani, C = središnje sjedalo, R = sjedalo na desnoj strani) R/C/L Potpuna oznaka EC homologacije Inačica, ako postoji Prvi red sjedala Drugi red sjedala itd. Dodatna oprema: (npr. namještanje sjedala po visini, naprava za prednapinjanje itd.) 9.12.2. Zračni jastuci za prednja sjedala: – vozačevo sjedalo da/ne/po izboru

(1)– suvozačevo sjedalo da/ne/po izboru

(1)– središnje sjedalo da/ne/po izboru

(1)9.12.3. Broj i položaj sidrišta sigurnosnih pojasa i dokaz o sukladnosti s Pravilnikom TPV 119 (npr. broj homologacije tipa ili izvještaja o ispitivanju (**):…………………….. Datum, spis _________

(1)Brojevi točaka i napomena upotrijebljeni u ovome opisnom dokumentu odgovaraju točkama i napomenama navedenima u prilogu I. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila. Ispuštene su točke koje nisu bitne za svrhu ovoga pravilnika. (*) Samo za prednje sjedalo za putnika.

(1)Prekrižiti što se ne primjenjuje. (**) Samo za vanjska prednja sjedala. Dodatak 2 Obrazac (najveći format: A4 (210 x 297 mm) CERTIFIKAT O HOMOLOGACIJI TIPA Žig tijela za homologaciju Izjava o: – homologaciji

(1)– izmjeni/dopuni homologacije

(1)– odbijanju homologacije

(1)– povlačenju homologacije

(1)za tip vozila/sastavnoga dijela/zasebne tehničke jedinice

(1)s obzirom na Direktivu..../..../EC kao što je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom..../..../EC Broj homologacije tipa:. Razlog za izmjenu/dopunu: DIO I. 0.

1. Marka (trgovački naziv proizvođača): 0.
2. Tip i trgovački naziv (nazivi): 0.
3. Identifikacijska oznaka tipa, ako je postavljena na vozilu/sastavnom dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici

(2): 0.3.

1. Položaj te oznake: 0.
2. Kategorija vozila

(3): 0.

1. Naziv i adresa proizvođača vozila: 0.
2. Za sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, položaj i način postavljanja oznake EC homologacije tipa: 0.
3. Adresa (adrese) pogona za sklapanje: DIO II.
4. Dodatni podaci (kad je potrebno): vidi dopunu
5. Tehnička služba odgovorna za provođenje ispitivanja:
6. Datum izvještaja o ispitivanju:
7. Broj izvještaja o ispitivanju:
8. Napomene (ako ih ima): vidi dopunu
9. Mjesto:
10. Datum:.
11. Potpis:.
12. Priložen je sadržaj opisne dokumentacije, koja je pohranjena u tijelu za homologaciju i koja se može dobiti na zahtjev Dopuna certifikatu o homologaciji tipa br......koji se odnosi na homologaciju tipa vozila s obziromna Direktivu.../.../EC)
13. Dodatni podaci 1.
14. Kratak opis tipa vozila s obzirom na njegovo strukturu, dimenzije, oblik i sastavne materijale: 1.
15. Opis zaštitnih naprava ugrađenih u vozilo: 1.
16. Opis naprava ili opreme u unutrašnjosti vozila, koji bi mogli smetati pri ispitivaju: 1.
17. Položaj motora: naprijed/straga/u sredini

(1)1.5. Pogon: prednji kotači/stražnji kotači

(1)1.

1. Masa vozila koje je dostavljeno na ispitivanje: na prednjoj osovini: na stražnjoj osovini: ukupno:
2. Napomene: (npr. vrijedi za vozila s napravom za upravljanje na lijevoj strani i za vozila s napravom za upravljanje na desnoj strani)
3. Zračni jastuci za prednja sjedala: – vozačeva strana da/ne

(1)– suvozačeva strana da/ne

(1)– sredina da/ne

(1)________

(1)Prekrižiti što se ne primjenjuje.

(2)Ako podaci za oznaku tipa sadrže znakove koji nisu bitni za opis tipova vozila/sastavnoga dijela ili zasebne tehničke jedinice na koje se odnosi ovaj certifikat o homologaciji, takvi znakovi nadomještaju se u dokumentaciji znakom ‘?’ (npr. ABC??123???).

(3)Prema definiciji u dijelu A priloga II. Direktive 70/156/EEC. PRILOG II. TEHNIČKI ZAHTJEVI

1. PODRUČJE PRIMJENE 1.
2. Ovaj se pravilnik primjenjuje na motorna vozila kategorije M1 ukupne dopuštene mase koja ne prelazi 2,5 tone, s iznimkom vozila izrađenih u više faza koja se proizvode u količinama koje nisu veće od utvrđenih za male serije; teža vozila i vozila izrađena u više faza mogu se homologirati na zahtjev proizvođača.
3. DEFINICIJE U svrhu ovoga pravilnika: 2.
4. »zaštitni sustav« označava unutrašnju opremljenost i naprave koje su predviđene da drže putnike i pridonose osiguranju sukladnosti sa zahtjevima navedenim u točki
5. niže; 2.
6. »tip zaštitnoga sustava« označava kategoriju zaštitnih naprava koje se međusobno ne razlikuju u bitnim obilježjima kao što su: – tehnologija izradbe – geometrija – sastavni materijali; 2.
7. »širina vozila« označava razmak između dviju ravnina usporednih s uzdužnom središnjom ravninom vozila koje dodiruju vozilo s obje strane, izuzimajući retrovizore, bočna gabaritna svjetla, pokazivače tlaka u gumama, pokazivače smjera, pozicijska svjetla, savitljive blatobrane i izbočene dijelove bočnih stijenka guma neposredno iznad točke dodira s tlom; 2.
8. »preklapanje« označava postotak širine vozila koja neposredno dodiruje prednju stranu zapreke; 2.
9. »prednja strana deformabilne zapreke« označava deformabilni dio koji je ugrađen sprijeda na krutome bloku; 2.
10. »tip vozila« označava kategoriju motornih vozila koja se međusobno ne razlikuju u bitnim obilježjima kao što su: 2.6.
11. duljina i širina vozila, u mjeri u kojoj one nepovoljno utječu na rezultate ispitivanja sudara koje je propisano ovim pravilnikom; 2.6.
12. nosiva konstrukcija, dimenzije, oblik i materijali dijela vozila ispred poprečne ravnine koja prolazi kroz R-točku vozačeva sjedala, u mjeri u kojoj nepovoljno utječu na rezultate ispitivanja sudara propisanoga ovim pravilnikom; 2.6.
13. oblici i unutrašnje mjere prostora za putnike te tip zaštitnog sustava, u mjeri u kojoj oni nepovoljno utječu na rezultate ispitivanja sudara propisanoga ovim pravilnikom; 2.6.
14. položaj (sprijeda, straga ili središnji) i način ugradbe (poprečno ili uzdužno) motora 2.6.
15. masa neopterećenog vozila, u mjeri u kojoj nepovoljno utječe na rezultate ispitivanja sudara propisanoga ovim pravilnikom pravilnikom; 2.6.
16. dodatna oprema i uređaji koje isporučuje proizvođač vozila, u mjeri u kojoj nepovoljno utječu na rezultate ispitivanja na sudar propisanoga ovim pravilnikom; 2.
17. »prostor za putnike« označava prostor za smještaj u vozilu, koji je ograničen krovom, podom, bočnim stijenkama, vratima, vanjskim staklenim plohama i prednjom pregradom te ravninom kroz stražnju pregradu prostora za putnike ili ravninom kroz oslonac naslonom stražnjega sjedala; 2.
18. »R-točka« označava referentnu točku koju za svako sjedalo određuje proizvođač u odnosu na strukturu vozila; 2.
19. »H-točka« označava referentnu točku koju za svako sjedalo određuje tehnička služba odgovorna za homologacijska ispitivanja; 2.
20. »masa neopterećenog vozila u voznome stanju« označava masu vozila u voznome stanju bez putnika ili tereta, ali s napunjenim spremnikom goriva, rashladnom tekućinom, alatom i zamjenskim kotačem (ako proizvođač vozila to isporučuje kao uobičajenu opremu); 2.
21. »zračni jastuk« označava napravu koja je ugrađena kao dopuna sigurnosnim pojasima i sustavima za držanje u motornim vozilima, tj. sustave koji u slučaju ozbiljnog udara koji ošteti vozilo automatski napušu mekanu konstrukciju namijenjenu da zbijanjem plina kojim je ispunjena ograniči jačinu dodira jednoga ili više dijelova tijela putnika u vozilu s unutrašnjim dijelom prostora za putnike.
22. ZAHTJEVI 3.
23. Opći zahtjevi koje se primjenjuju pri svim ispitivanjima 3.1.
24. H-točka pri svakome ispitivanju mora se odrediti u skladu s postupkom opisanim u prilogu II. Pravilnika TPV
25. 3.
26. Zahtjevi 3.2.
27. Kriteriji za značajke zapisani na lutkama na prednjim vanjskim sjedalima, u skladu s dodatkom 5, moraju zadovoljavati sljedeće zahtjeve: 3.2.1.
28. Kriteriji za značajku glave (HPC) ne smije prijeći 1 000 i rezultantno ubrzanje ne smije prijeći 80 g u razdoblju većem od 3 ms. To ubrzanje treba računati skupno, izuzimajući povratno gibanje glave. 3.2.1.
29. Kriterij za ozljedu vrata (NIC) ne smije prijeći vrijednosti prikazane na slikama 1 i
30. 3.2.1.
31. Moment savijanja vrata oko osi »y« ne smije prijeći 57 Nm pri zatezanju. 3.2.1.
32. Kriterij za stiskanje prsnog koša (ThCC) ne smije prijeći 50 mm. 3.2.1.
33. Kriterij viskoznosti (brzine ugiba) za prsni koš (V * C) ne smije prijeći 1,0 m/s. 3.2.1.
34. Kriterij za silu u bedrenoj kosti (FFC) ne smije prijeći vrijednosti za silu ovisno o vremenu, prikazane na slici
35. 3.2.1.
36. Kriterij za tlačnu silu u potkoljenici (TCFC) ne smije prijeći 8 kN. 3.2.1.
37. Indeks potkoljenice (TI) izmjeren na vrhu i dnu svake pot­koljenice ne smije prijeći 1,3 u oba položaja. 3.2.1.
38. Klizno pomicanje zglobova koljena ne smije prijeći 15 mm. 3.2.
39. Zaostali (trajni) pomak kola upravljača izmjeren u središtu glavine kola ne smije prijeći 80 mm prema naviše u vertikalnome smjeru i 100 mm prema unatrag u vodoravnome smjeru. 3.2.
40. Pri ispitivanju se ni jedna vrata ne smiju otvoriti. 3.2.
41. Pri ispitivanju se sustavi za zaključavanje prednjih vrata ne smiju blokirati. 3.2.
42. Nakon sudara mora biti moguće bez uporabe alata, osim alata koji je potreban za nošenje težinu lutke: 3.2.5.
43. otvoriti najmanje jedna vrata, ako postoje, za svaki red sjedala i kad ne postoje takva vrata, pomaknuti sjedala ili nagnuti njihove naslone, ako je potrebno, radi izlaženja svih putnika; to se, međutim, primjenjuje samo kod vozila koja imaju kruti krov 3.2.5.
44. osloboditi lutke iz njihovog sustava za držanje koji, ako je zabravljen, mora biti moguće otpustiti silom koja iznosi najviše 60 N u središtu naprave za otpuštanje 3.2.5.
45. izvaditi lutke iz vozila bez namještanja sjedala. 3.2.
46. Kod vozila koje za pogon upotrebljava tekuće gorivo dopušteno je kod sudara ili nakon sudara samo lagano curenje tekućine iz instalacije za gorivo. Ako nakon sudara postoji neprekinuto curenje tekućine iz bilo kojega dijela gorivne instalacije, količina toga curenja ne smije prijeći 5 x 10-4 kg/s. Ako se tekućina iz gorivne instalacije miješa s tekućinama iz drugih sustava i kad se razne tekućine ne mogu lako razdvojiti i prepoznati, sve skupljene tekućine treba uzeti u obzir pri određivanju neprekinutog curenja. Slika 1 Kriterij za zatezanje vrata Slika 2 Kriterij za smicanje vrata Slika 3 Kriterij za silu u bedrenoj kosti Dodatak 1 POSTUPAK ISPITIVANJA
47. ISPITNE NAPRAVE I PRIPREMA VOZILA 1.
48. Ispitni poligon Ispitna površina mora biti dovoljno velika da se može smjestiti zaletna staza, zapreka i tehnička oprema potrebna za ispitivanje. Završetak staze, najmanje 5 m ispred zapreke, mora biti vodoravan, ravan i gladak. 1.
49. Zapreka Prednja strana zapreke sastoji iz deformabilne konstrukcije, određene u dodatku 6 ovoga priloga. Prednja je strana deformabilne konstrukcije okomita na smjer gibanja vozila koje se ispituje, s dopuštenim odstupanjem ± 1°. Zapreka čija je prednja strana vertikalna, s dopuštenim odstupanjem ± 1°, mora imati masu najmanje 7 x 104 kg. Ta je masa usidrena na tlu ili je postavljena na tlo, po potrebi s dodatnim blokirnim napravama koje sprečavaju njezino pomicanje. 1.
50. Usmjerenje zapreke Zapreka je usmjerena tako da je vozilo prvo dotakne na strani stupa upravljača. Kad se ispitivanje može obaviti po izboru na vozilu s upravljačem na desnoj strani ili s upravljačem na lijevoj strani, ispitivanje se mora obaviti s upravljačem na manje povoljnoj strani koju odredi tehnička služba odgovorna za ispitivanja. 1.3.
51. Usmjerenje vozila u odnosu na zapreku Vozilo mora preklapati čelo zapreke za 40 % ± 20 mm. 1.
52. Stanje vozila 1.4.
53. Opći zahtjevi Ispitno vozilo mora biti predstavnik serijske proizvodnje, uključujući svu opremu koja se uobičajeno ugrađuje, i mora biti u uobičajenome voznom stanju. Neki se sastavni dijelovi mogu zamijeniti s odgovarajućim masama, kad je jasno da ta zamjena ne utječe vidljivo na rezultate, izmjerene prema točki
54. 1.4.
55. Masa vozila 1.4.2.
56. Masa ispitnoga vozila mora pri ispitivanju odgovarati masi neopterećenoga vozila u voznome stanju. 1.4.2.
57. Spremnik za gorivo mora biti napunjen s vodom do 90 % mase potpuno napunjenoga goriva prema podacima proizvođača, s dopuštenim odstupanjem ± 1 %. 1.4.2.
58. Svi drugi sistemi (kočnice, hlađenje itd.) mogu biti prazni; u tom slučaju treba nadomjestiti masu tekućina. 1.4.2.
59. Ako masa mjerne naprave u vozilu prelazi dopuštenih 25 kg, ona se može kompenzirati sa smanjenjima mase vozila koja vidljivo ne utječu na rezultate izmjerene prema točki
60. 1.4.2.
61. Masa mjerne naprave ne smije mijenjati referentna opterećenja osovina za više od 5 %, pri čemu svako od tih odstupanja ne smije prelaziti 20 kg. 1.4.2.
62. Masa vozila, koja proizlazi iz odredaba točke 1.4.2.1., mora se navesti u izvještaju. 1.4.3 Namještanje prostora za putnike 1.4.3.
63. Položaj kola upravljača Kolo upravljača, ako je namjestivo, mora se postaviti u uobičajeni položaj koji je odredio proizvođač ili, ako nema toga podatka, na sredinu između graničnih položaja područja namještanja. Na kraju vožnje s pogonom, kolo upravljača mora biti slobodno, s prečkama u položaju koji prema podacima proizvođača odgovara vožnji vozila ravno naprijed. 1.4.3.
64. Stakla Pomična stakla na vozilu moraju biti u zatvorenome položaju. Za potrebe ispitnih mjerenja i uz dogovor s proizvođačem mogu se spustiti, pod uvjetom da položaj upravljačke ručice odgovara zatvorenome položaju. 1.4.3.
65. Ručica mjenjača Ručica mjenjača mora biti u neutralnome položaju. 1.4.3.
66. Pedale Pedale moraju biti u uobičajnome položaju miraju mirovanja.u namjestive, moraju biti namještene u središnji položaj, osim ako je proizvođač odredio drukčije. 1.4.3.
67. Vrata Vrata moraju biti zatvorena, ali ne zaključana. 1.4.3.
68. Pomični krov Ako je na vozilu ugrađen krov koji se otvara ili sklapa, on mora biti postavljen na mjesto i u zatvorenome položaju. Za potrebe ispitnih mjerenja i uz dogovor s proizvođačem može biti otvoren. 1.4.3.
69. Štitnik protiv sunca Štitnici protiv sunca moraju biti u sklopljenome položaju. 1.4.3.
70. Retrovizor Unutrašnji retrovizor mora biti u uobičajnome položaju za uporabu. 1.4.3.
71. Nasloni za ruke Prednji i stražnji nasloni za ruke, ako su pomični, moraju biti spušteni, osim ako položaj ispitnih lutaka u vozilima to sprečava. 1.4.3.
72. Nasloni za glavu Nasloni za glavu koji su namjestivi po visini moraju biti u najvišem položaju. 1.4.3.
73. Sjedala 1.4.3.11.
74. Položaj prednjih sjedala Sjedala koja su uzdužno namjestiva, moraju biti namještena tako, da imaju H-točku (vidi 3.1.1.) u sredini položaja pomicanja ili u njegovu najbližem položaju blokiranja, i u položaju po visini koji je odredio proizvođač (ako je namještanje po visini neovisno). Referentna točka za klupu mora biti H-točka sjedišta za vozača. 1.4.3.11.
75. Namještanje naslona prednjih sjedala Ako su nasloni sjedala namjestivi, moraju biti namješteni tako da je rezultirajući nagib torza ispitne lutke što bliži nagibu kojega je preporučio proizvođač za uobičajenu uporabu ili, u nedostatku posebne proizvođačeve preporuke, do 25° prema nazad u odnosu na vertikalu. 1.4.3.11.
76. Stražnja sjedala Ako su stražnja sjedala ili klupa namjestivi, treba ih namjestiti u krajnji stražnji položaj.
77. ISPITNE LUTKE 2.
78. Prednja sjedala 2.1.1 Ispitna lutka, koja odgovara zahtjevima za Hybrid III

(1), opremljena s 45-stupanjskim gležnjem i koja zadovoljava zahtjeve za njezino namještanje, ugrađena je na svakome od vanjskih prednjih sjedala u skladu s uvjetima navedenim u dodatku

1. Ispitna je lutka za zapisivanje podataka potrebnih za određivanje kriterija za značajke opremljena s mjernim sustavom koji odgovara zahtjevima u dodatku
2. Gležanj ispitne lutka mora biti certificiran prema postupku iz dodatka 7 priloga II. 2.1.
3. Vozilo se ispituje sa sustavom za držanje koji je predvidio proizvođač.
4. POGON I PUTANJA VOZILA 3.
5. Vozilo mora pogoniti vlastiti motor ili neka druga pogonska naprava. 3.
6. U trenutku udara, na vozilo ne smije dodatno djelovati više bilo kakav uređaj za upravljanje ili pogon. 3.
7. Putanja vozila mora biti takva da zadovoljava zahtjeve točaka 1.
8. i 1.3.
10. ISPITNA BRZINA &nbssp; U t udara brzina vozila mora iznositi 56 - 0 + 1 km/h. Međutim, ako je ispitivanje bilo obavljeno pri većoj brzini i vozilo zadovoljavalo zahtjeve, smatra se da ispitivanje zadovoljilo.
11. MJERENJA KOJA TREBA OBAVITI NA ISPITNOJ LUTKI NA PREDNJIM SJEDALIMA 5.
12. Sva mjerenja koja su potrebna za provjeru ispitnih kriterija moraju se obaviti s podatkovnim kanalima koji odgovaraju zahtjevima dodatka
13. 5.
14. Različite parametre treba zapisati pomoću neovisnih podatkovnih kanala sa sljedećim CFC (razred kanalne frekvencije): 5.2.
15. Mjerenja u glavi ispitne lutke Ubrzanje (a), koje se odnosi na težište, izračunava se iz troosnih sastavnica ubrzanja izmjerenih s CFC 1
16. 5.2.
17. Mjerenja u vratu ispitne lutke 5.2.2.
18. Aksijalna vlačna sila i smicajna sila prije i nakon udara na sastavu vrata i glave mjere se s CFC 1
19. 5.2.2.
20. Moment savijanja oko poprečne osi na spoju vrata i glave mjeri se s CFC
21. 5.2.3 Mjerenja u prsnom košu ispitne lutke Deformacija prsnoga koša između prsne kosti i kralježnice mjeri se s CFC
22. 5.2.4 Mjerenja u bedrenoj kosti i potkoljenici ispitne lutke 5.2.4.
23. Aksijalna tlačna sila i momenti savijanja mjere se s CFC
24. 5.2.4.
25. Pomak potkoljenice s obzirom na bedrenu kost mjeri se u kliznome zglobu koljena s CFC
27. MJERENJA NA VOZILU 6.
28. Da bi se moglo obaviti pojednostavljeno ispitivanje opisano u dodatku 4, mora se odrediti krivulja usporenja konstrukcije na temelju vrijednosti izmjerenih s mjerilom osnog ubrzanja na donjem dijelu stupa ‘B’ na strani udara vozila s CFC 180 pomoću podatkovnih kanala koji odgovaraju zahtjevima navedenim u dodatku
29. 6.
30. Krivulja brzine, koja će se upotrijebiti u postupku ispitivanja opisanom u dodatku 4, mora se dobiti mjerilom osnog ubrzanja na donjem dijelu stupa ‘B’ na strani udara. ________

(1)Tehnički zahtjevi i detaljnji crteži lutke Hybrid III, koja odgovara osnovnim dimenzijama 50 % muške populacije u Sjedinjenim Američkim Državama, te zahtjevi za njezino namještanje za to ispitivanje pohranjeni su kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda i na zahtjev se mogu dobiti na uvid u tajništvu Gospodarske komisije za Europu, Palais des Nations, Ženeva, Švicarska. Dodatak 2 ODREĐIVANJE KRITERIJA ZA ZNAČAJKE 1. KRITERIJ ZA ZNAČAJKU GLAVE (HPC) 1.1. Smatra se da je taj kriterij zadovoljen ako za vrijeme ispitivanja glava ne dotakne ni jedan dio vozila. 1.2. U protivnom slučaju, vrijednost HPC izračunava se pomoću ubrzanja (a), izmjerenoga u skladu s točkom 5.2.1. dodatka 1 ovoga priloga, prema sljedećoj jednadžbi: u kojoj: 1.2.1. izraz ‘a’ je rezultantno ubrzanje izmjereno u skladu s točkom 5.2.1m 5.2.1. dodatka 1 oiloga u jedinicama gravitacijskoga ubrzanja g (1 g = 9,81 m/s2); 1.2.2. ako se može zadovoljavajuće odrediti početak dodira glave, t1 i t2 su vremena, izražena u sekundama, koja određuju vremenski razmak između početka dodira glave i završetka mjerenja u kojemu HPC ima najveću vrijednost; 1.2.3. ako se početak dodira glave ne može odrediti, t1 i t2 su vremena, izražena u sekundama, koja određuju vremenski razmak između početka i završetka mjerenja u kojemu HPC ima najveću vrijednost; 1.2.4. Vrijednosti HPC kod kojih je vremenski razmak (t1 - t2) veći od 36 ms zanemaruju se pri proračunu najveće vrijednosti. 1.3. Vrijednost rezultantnog ubrzanja glave pri trajanju čelnog sudara koje kumulativno prelazi 3 ms, izračunava se iz rezultantnog ubrzanja glave, izmjereno u skladu s točkom 5.2.1. dodatka 1. ovoga priloga. 2. KRITERIJI ZA OZLJEDU VRATA (NIC) 2.1. Ti se kriteriji određuju pomoću tlačne aksijalne sile, vlačne aksijalne sile i sile smicanja na sastavu vrata i glave, izraženih u kN i izmjerenih u skladu s točkom 5.2.2. dodatka 1 ovoga priloga te s trajanjem tih sila izraženim u ms. 2.3. Moment savijanja vrata, izražen u Nm, mora se zapisati. 3. KRITERIJ ZA STISKANJE PRSNOGA KOŠA (ThCC) I KRITERIJ VISKOZNOSTI (V*C) 3.1. Kriterij za stiskanje prsnog koša određuje se pomoću apsolutne vrijednosti deformacije, izražene u mm i izmjerene u skladu s točkom 5.2.3. dodatka 1 ovoga priloga. 3.2. Kriterij viskoznosti (V*C) izračunava se kao trenutni umnožak stiskanja i brzine ugiba prsne kosti, izmjereno u skladu s točkom 6. i, također, točkom 5.2.3. dodatka 1 ovoga priloga. 4. KRITERIJ ZA SILU U BEDRENOJ KOSTI (FFC) 4.1. Taj se kriterij određuje pomoću tlačnog opterećenja izraženoga u kN, koje se aksijalno prenosi na svaku bedrenu kost ispitne lutke i mjeri se u skladu s točkom 5.2.4. dodatka 1. ovoga priloga i trajanjem tlačnoga opterećenja izražena u ms. 5. KRITERIJ ZA TLAČNU SILU U POTKOLJENICI (TCFC) I INDEKS POTKOLJENICE (TI) 5.1. Kriterij tlačne sile na potkoljenici određuje se pomoću tlačnog opterećenja (Fz), izraženoga u kN, koje se aksijalno prenosi na svaku potkoljenicu ispitne lutke i mjeri se u skladu s točkom 5.2.4. dodatka 1 ovoga priloga II. 5.2. Indeks potkoljenice izračunava se na temelju momenata savijanja (Mx i My) u skladu s točkom 5.2.1. dodatka 1 ovoga priloga, prema sljedećoj jednadžbi: TI =[MR / (MC)R ] + [ FZ / (FC)Z ] u kojoj je: Mx = moment savijanja oko osi x My = moment savijanja oko osi y (MC) R = kritični moment savijanja, za koji se uzima da je 225 Nm Fz = tlačna aksijalna sila u smjeru osi z (FC) Z = kritična tlačna sila u smjeru osi z, za koji se uzima da je 35,9 kN Indeks potkoljenice izračunava se za gornji i donji dio svake potkoljenice; FZ se može mjeriti na bilo kojemu drugom dijelu. Dobivena vrijednost upotrebljava se za izračunavanja TI na gornjem ili na donjem dijelu. Momenti Mx i My mjere se zasebno na oba dijela. 6. POSTUPAK IZRAČUNAVANJA KRITERIJA VISKOZNOSTI (V*C) ZA ISPITNU LUTKU HYBRID III 6.1. p; Kriterij visi izračunava se kao umnožak stiskanja i brzine ugiba prsne kosti. Obje vrijednosti dobivaju se mjerenjem ugiba prsne kosti. 6.2. Odziv ugiba prsne kosti jednokratno se filtrira pri CFC 180. Stiskanje u trenutku t izračunava se iz toga filtriranoga signala kao: D(

1. t)Ct= –––––– 0,229 Brzina ugiba prsne kosti u trenutku t izračunava se iz toga filtriranoga signala kao: gdje je D(
2. t)ugib u trenutku t u metrima, a ät vremenski razmak u sekundama između mjerenja ugiba. Najveća vrijednost ät je 1,25 x 10-4 sekunda. Taj je postupak izračunavanja shematski je prikazan niže. Dodatak 3 SMJEŠTAJ I UGRADBA ISPITNIH LUTAKA I NAMJEŠTANJE SUSTAVA ZA DRŽANJE 1. SMJEŠTAJ ISPITNIH LUTAKA 1.1. Zasebna sjedala Ravnina simetrije ispitne lutke mora se poklapati sa srednjom vertikalnom ravninom sjedala. 1.2. Prednja klupa 1.2.1. Vozačko mjesto Ravnina simetrije ispitne lutke mora se nalaziti u vertikalnoj ravnini koja prolazi kroz sredinu kola upravljača i usporedna je sa srednjom uzdužnom ravninom vozila. Ako je položaj za sjedenje određen oblikom klupe, takav položaj za sjedenje treba smatrati zasebnim sjedalom. 1.2.2. Vanjsko suvozačko mjesto Ravnina simetrije ispitne lutke na suvozačkome mjestu mora biti simetrična s ravninom ispitne lutke na vozačkome mjestu u odnosu na uzdužnu središnju ravninu vozila. Ako je položaj za sjedenje određen oblikom klupe, takav položaj za sjedenje treba smatrati zasebnim sjedalom. 1.3. Prednja klupa za putnike (bez vozača) Ravnine simetrije ispitne lutke moraju se poklapati sa središnjim ravninama položaja za sjedenje koje je odredio proizvođač. 2. UGRADBA ISPITNIH LUTAKA 2.1. Glava Poprečna platforma s mjernim uređajima glave mora biti vodoravna s dopuštenim odstupanjem 2,5°. Kod vodoravnog poravnanja glave ispitne lutke u vozilima sa sjedalima s naslonima koji se ne mogu namještati, primjenjuju se postupci sljedećim redoslijedom. Prvo se namjesti položaj H-točke u granicama koje su određene u točki 2.4.3.1. ovoga dodatka kako bi se vodoravno poravnala poprečna platforma s mjernim uređajima u glavi ispitne lutke. Ako poprečna platforma s mjernim uređajima još uvijek nije poravnana, namješta se kut zdjelice ispitne lutke unutar vrijednosti određenih u točki 2.4.3.2. ovoga dodatka. Ako poprečna platforma još nije poravnana, nosač vrata ispitne lutke treba namjestiti u mjeri koliko je potrebno da platforma s mjernim uređajima bude vodoravna s dopuštenim odstupanjem 2,5°. 2.2. Ruke 2.2.1. Gornji dio ruka ispitne lutke vozača mora se nalaziti uz torzo, s tim da su njihove središnje osi što bliže vertikalnoj ravnini. 2.2.2. Gornji dio ruku ispuku ispitne lutke suvozača mora dodirivatn sjedala i bočne strane torza. 2.3. Dlanovi i prsti 2.3.1. Dlanovi ispitne lutke vozača moraju dodirivati vanjski dio obruča kola upravljača u vodoravnoj središnjoj osi. Palci se moraju nalaziti na obruču kola upravljača i moraju biti ljepljivom vrpcom lako pričvršćeni na obruč kola upravljača tako da, kad se ruka ispitne lutke potisne naviše silom od najmanje 9 N odnosno najviše 22 N, ljepljiva vrpca dopusti da se ruka odvoji od obruča kola upravljača. 2.3.2. Dlanovi ispitne lutke suvozača moraju dodirivati bedra s vanjske strane. Mali prst mora dodirivati jastuk sjedala. 2.4. Torzo 2.4.1. U vozilima koja su opremljena s klupama, gornji dio torza ispitnih lutaka vozača i putnika mora se naslanjati na naslon sjedala. Središnja pregibna ravnina ispitne lutke vozača mora biti vertikalna i usporedna s uzdužnom središnjom osi vozila i mora prolaziti kozi središte obruča kola upravljača. Središnja pregibna ravnina ispitne lutke putnika mora biti vertikalna i usporedna s uzdužnom središnjom osi vozila i na istoj udaljenosti od uzdužne središnje osi vozila kao i središnja pregibna ravnina ispitne lutke vozača. 2.4.2. U vozilima koja su opremljena s pojedinačnim sjedalima, gornji dio torza ispitnih lutaka vozača i putnika mora se naslanjati na naslon sjedala. Središnja pregibna ravnina ispitne lutke vozača i putnika mora biti vertikalna i poklapati se sa središnjom uzdužnom osi pojedinačnoga sjedala. 2.4.3. Donji dio torza 2.4.3.1. H-točka H-točke ispitnih lutaka vozača i putnika moraju se, s dopuštenim odstupanjem 13 mm vertikalno i 13 mm vodorav­no, poklapati s točkom koja se nalazi 6 mm ispod H-točke mjerne naprave, osim što se duljina bedra i donjih dijelova noge koji se upotrebljavaju za izračunavanje H-točke moraju namjestiti na 414 i 401 mm, umjesto na 432 i 417 mm. 2.4.3.2. Kut zdjelice Pri mjerenju s mjerilom za kut zdjelice

(1)koje je postavljeno u mjerni otvor H-točke ispitne lutke, kut izmjeren od horizontale na ravnoj površini mjerila duljine 76,2 mm mora iznositi 22,5 ± 2,5°. 2.

1. Noge 2.5.
2. Gornji dijelovi nogu ispitnih lutaka vozača i putnika moraju se naslanjati na jastuk sjedala koliko to dopušta položaj stopala. Početni razmak između vanjskih površina prirubnica za pričvršćivanje koljena na vanjskoj strani mora iznositi 270 ± 10 mm. 2.5.
3. Koliko je to moguće, lijeva noga ispitne lutke vozača i obje noge ispitne lutke putnika moraju se nalaziti u vertikalnim uzdužnim ravninama. Koliko je to moguće, desna noga ispitne lutke vozača mora se nalaziti u vertikalnoj ravnini. Dozvoljeno je konačno namještanje radi prilagodbe položaja stopala u skladu s točkom 2.
4. za različite oblike prostora za putnike. 2.
5. Stopala 2.6.
6. Desno stopalo ispitne lutke vozača mora se nalaziti na nepritisnutoj pedali za snagu tako da se krajnja stražnja točka pete nalazi na površini poda u ravnini papučice. Ako nije moguće postaviti stopala na papučici snage, treba ih postaviti okomito na potkoljenicu i što više sprijeda u smjeru srednje osi papučice, tako da se krajnja stražnja točka pete naslanja na površinu poda. Peta lijevoga stopala mora biti postavljena što više sprijeda i mora se naslanjati na pod. Lijevo se stopalo mora nalaziti u što ravnijem položaju po širini stopala. Uzdužna središnja os lijevoga stopala mora biti namještena koliko god je moguće usporednije s uzdužnom središnjom osi vozila. 2.6.
7. Pete obiju nogu ispitne lutke putnika moraju biti namještene što više naprijed i moraju se naslanjati na pod. Oba stopala moraju se postaviti što ravnije po širini stopala. Uzdužna središnja os stopala mora biti postavljena koliko god je moguće usporednije s uzdužnom središnjom osi vozila. 2.
8. Ugrađeni mjerni uređaji nikako ne smiju ometati gibanje ispitne lutke za vrijeme sudara. 2.
9. Temperatura ispitnih lutaka i sustava mjernih uređaja mora se ustaliti prije ispitivanja i što dulje držati između 19 °C i 22 °C. 2.
10. Odjeća lutke 2.9.
11. Ispitne lutke s mjernim uređajima obučene su u rastezljivu pamučnu odjeću koja se prilagođava njihovom obliku, s kratkim rukavima i hlačama s poludugim nogavicama prema specifikaciji u FMVSS 208, crteži 78051-292 i 293, ili drugi istovrijedni. 2.9.
12. Cipela veličine 11XW, koja je u skladu sa zahtjevima USA vojne norme MIL-S 13192, izmjena ‘P’, koji se odnose na veličinu, debljinu potplata i pete i čija je težina 0,57 ± 0,1 kg, postavlja se i učvršćuje na svaku nogu ispitnih lutaka.
13. &nbs; NAMJEŠTANJE SUSTAVA ZA DRŽANJE Kad je ispitna lutka postavljena u svoj sjedeći položaj prema odgovarajućim zahtjevima u točkama od 2.
14. do 2.6., oko lutke treba postaviti sigurnosni pojas i zakopčati ga. Sve labave dijelove trbušnoga pojasa treba zategnuti. Gornji dio remena torza treba povući iz uvlačnika i pustiti ga da se uvuče; ponoviti taj postupak četiri puta. Trbušni pojas zategnutu silom između 9 i 18 N. Ako je sigurnosni pojas opremljen s napravom za smanjivanje zategnutosti, prenijeti labavost pojasa što je više moguće na dio pojasa za gornji dio torza prema preporukama proizvođača za uobičajenu uporabu u korisničkome priručniku. Ako sigurnosni pojasi nemaju naprave za smanjivanje zategnutosti, pusti se da vlačna sila uvlačnika potegne višak remena za rameni dio pojasa u uvlačnik. ________

(1)Do prihvaćanja međunarodne norme za tu stavku, moraju se upotrebljavati mjerila koja zadovoljavaju GM crtež 78051-532, dio 572. Dodatak 4 POSTUPAK ISPITIVANJA S KOLICIMA 1. PRIPREMA I POSTUPAK ISPITIVANJA 1.1. Kolica Kolica moraju biti izrađena tako da nakon ispitivanja ne pretrpe nikakvu trajnu deformaciju. Ona moraju biti vođena tako da u fazi udara odstupanje ne prekorači 5° u vertikalnoj ravnini i 2° u vodoravnoj ravnini. 1.2. Stanje konstrukcije 1.2.1. Općenito Konstrukcija koja se ispituje mora biti predstavnik serijske proizvodnje odgovarajućih vozila. Neki dijelovi mogu se zamijeniti ili odstraniti ako takva zamjena ili odstranjivanje očito ne utječe na rezultate ispitivanja. 1.2.2. Namještanja Namještanja moraju odgovarati onima koja su navedena u točki 1.4.3. dodatka 1 ovoga priloga, uzimajući u obzir navedeno u točki 1.2.1. iznad. 1.3. Pričvršćenje konstrukcije 1.3.1 Konstrukcija mora biti čvrsto pričvršćena na kolica tako da se pri ispitivanju ne pojavi relativno pomicanje. 1.3.2. Način pričvršćenja konstrukcije na kolica ne smije utjecati na ojačanje sidrišta sjedala ili uređaja za držanje, odnosno ne smije prouzročiti ikakve neuobičajene deformacije na konstrukciji. 1.3.3. Preporučuje se takva naprava za pričvršćenje pri kojoj se konstrukcija oslanja na oslonce koji su postavljeni približno u osi kotača ili, ako je moguće, pri kojoj je konstrukcija pričvršćena na kolica pomoću učvršćenja sustava ovjesa. 1.3.4. Kut između uzdužne osi vozila i smjera gibanja kolica mora biti 0 ± 2°. 1.4. Ispitne lutke Ispitne lutke i njihovo postavljanje moraju zadovoljavati zahtjeve u točki 2. dodatka 3. 1.5. Mjerna oprema 1.5.1. Usporenja konstrukcije Položaj pretvornika za mjerenje usporenja konstrukcije u trenutku udara mora biti usporedan s uzdužnom osi kolica u skladu sa zahtjevima dodatka 5 (CFC 180). 1.5.2. Mjerenja koja treba obaviti na ispitnim lutkama Sva mjerenja koja su potrebna za provjeru propisanih kriterija navedena su u točki 5. dodatka 1. 1.6. Krivulja usporenja konstrukcije Krivulja usporenja konstrukcije u fazi udara mora biti takva da krivulja ‘promjene brzine u funkciji vremena’, koja se dobije integriranjem, ni u jednou jednoj točki ne odstupa više od ± 1m/s rentne krivulje ‘promjene brzine u funkciji vremena’ za odgovarajuće vozilo, kao što je prikazano na slici 1 ovoga dodatka. Pomak u odnosu na os za vrijeme referentne krivulje može se upotrijebiti za određivanje brzine konstrukcije unutar područja odstupanja. 1.7. Referentna krivulja v = f(

1. t)odgovarajućega vozila Ta referentna krivulja dobije se integriranjem krivulje usporenja odgovarajućega vozila, izmjerenoga pri ispitivanju čelnoga sudara u zapreku, kao što je određeno u točki 6. dodatka 1 ovoga priloga. 1.8. Istovrijedna metoda Ispitivanje se može obaviti prema nekoj drugoj metodi umjesto one s usporenjem kolica, ako ta metoda odgovara zahtjevima koji se odnose na područje promjene brzine opisano u točki 1.6. Slika 1 Istovrijedna krivulja – područje dopuštenogaodstupanja za krivulju Δv = f(
2. t)Dodatak 5 POSTUPCI MJERJENJA PRI ISPITIVANJIMA:MJERNA OPREMA 1. DEFINICIJE 1.1. Mjerni lanac Mjerni lanac sadrži mjernu opremu od pretvornika (ili više pretvornika čiji su izlazni signali udruženi na poseban način) do, uključujući, svih postupaka za analizu koji bi mogli mijenjati podatke koje nose frekvencija ili amplituda. 1.2. Pretvornik Prvi uređaj u mjernome lancu, koji se upotrebljava za pretvaranje fizikalne veličine koju treba izmjeriti u neku drugu veličinu (kao što je npr. električni napon) koja se može obrađivati preostalim dijelom mjernog lanca. 1.3. Razred kanalne amplitude: CAC Naziv za mjerni lanac koji zadovoljava određene značajke amplitude koje su navedene u ovome dodatku. Broj razreda kanalne amplitude (CAC) brojčano je jednak gornjoj graničnoj vrijednosti mjernoga područja. 1.4. Karakteristične frekvencije FH, FL, FN Te su frekvencije određene na slici 1. 1.5. Razred kanalne frekvencije: CFC Razred kanalne frekvencije označen je brojem koji pokazuje da se frekvencijski odziv kanala nalazi unutar graničnih vrijednosti koje su navedene na slici 1. Taj broj i vrijednost frekvencije FH u Hz brojčano su jednaki. 1.6. Koeficijent osjetljivosti Nagib pravca koji predstavlja najbolju aproksimaciju vrijednostima umjeravanja određenoga metodom najmanjih kvadrata unutar razreda kanalne amplitude. 1.7. Faktor umjeravanja mjernog lanca Srednja vrijednost koeficijenata osjetljivosti procijenjena za područje frekvencija koje su jednoliko raspoređene na logaritamskoj ljestvici između FL i 0,4 FH. 1.8. Nelinearnost Omjer, umjer, u postocima, najveće razlike između umjerendnosti i odgovarajuće vrijednosti očitane na pravcu, koji je određen u točki 1.6, u gornjoj graničnoj vrijednosti razreda kanalne amplitude. 1.9. Poprečna osjetljivost Omjer izlaznog i ulaznog signala, kad je pretvornik izložen uzbudi okomitoj na os mjerenja. Izražava se u postocima osjetljivosti uzduž osi mjerenja. 1.10. Vremensko fazno kašnjenje Vremensko fazno kašnjenje mjernog lanca jednako je faznom kašnjenju (u radijanima) sinusoidalnoga signala, podijeljenoga s kružnom frekvencijom toga signala (u radijanima/s). 1.11. Okolina Cjelina svih vanjskih uvjeta i utjecaja kojima je izložen mjerni lanac u danome trenutku. 2. ZAHTIJEVANE ZNAČAJKE 2.1. Nelinearnost Apsolutna vrijednost nelinearnosti mjernog lanca pri bilo kojoj frekvenciji razreda kanalne frekvencije (CFC) mora biti u cijelome mjernom području jednaka ili manja od 2,5 % vrijednosti razreda kanalne amplitude (CAC). 2.2. Amplituda u ovisnosti od frekvencije Frekvencijski odziv mjernog lanca mora se nalaziti unutar graničnih krivulja prikazanih na slici 1. Pravac za 0 dB određuje se pomoću faktora umjeravanja. 2.3. Vremensko fazno kašnjenje Vremensko fazno kašnjenje između ulaznih i izlaznih signala mjernog lanca mora se odrediti i ne smije odstupati više od 0,1 FH s između 0,03 FH i FH. 2.4. Vremenska baza 2.4.1. Vremenska baza mora se zapisati i mora iznositi najmanje 10 ms s točnošću 1 %. 2.4.2. Relativno vrijeme zaostajanja Relativno vrijeme zaostajanja između signala dvaju ili više mjernih lanaca, bez obzira na njihov razred frekvencije, ne smije prelaziti 1 ms, osim zaostajanja zbog faznoga pomaka. Dva ili više mjernih lanaca, čiji su signali udruženi, moraju imati isti razred frekvencije i njihovo relativno vrijeme zaostajanja ne smije prelaziti 0,1 FHs. Taj se zahtjev upotrebljava za analogne signale i, također, kod sinkronizacijskih impulsa i digitalnih signala. 2.5. Poprečna osjetljivost pretvornika Poprečna osjetljivost pretvornika mora u svim smjerovima biti manja od 5 %. 2.6. Umjeravanje 2.6.1. Općenito Mjerni lanac se umjerava najmanje jednom godišnje s referentnom opremom koja je sljediva do poznatih etalona. Metode koje se upotrebljavaju za uspoređenje s referentnom opremom ne smiju unijeti pogrešku veću od 1 % razreda kanalne amplitude (CAC). Uporaba referentne opreme ograničena je na frekvencijsko područje za koje je umjerena. Podsustavi mjernog lanca mogu se ispitati pojedinačno, a rezultati upotrijebiti pri izračunavanju točnosti cijeloga mjernog lanca. To se može obaviti, na primjer, pomoću električnoga signala poznate amplitude koji simulira izlazni signal pretvornika, što omogućava provjeru faktora pojačanja mjernog lanca, osim pretvornika. 2.6.2. Točnost referentne opreme za umjeravanje Točnost referentne opreme mora certificirati ili odobriti službena mjeriteljska služba. 2.6.2.1. Statičko umjeravanje 2.6.2.1.1. Ubrzanja Pogreške moraju biti manje od ± 1,5 % razreda kanalne amplitude (CAC). Pogreške moraju biti manje od ± 1 % razreda kanalne amplitude (CAC). 2.6.2.1.3. Pomaci Pogreške moraju biti manje od ± 1 % razreda kanalne amplitude (CAC). 2.6.2.2. Dinamičko umjeravanje 2.6.2.2.1. Ubrzanja Pogreška u referentnim ubrzanjima, izražena u postocima razreda kanalne amplitude (CAC), mora biti manja od ± 1,5 % iznad 400 Hz, manja od ± 2 % između 400 Hz i 900 Hz i manja od ± 2,5 % iznad 900 Hz. 2.6.2.3. Vrijeme Relativna pogreška u referentnom vremenu mora biti manja od 10-5. 2.6.3. Koeficijent osjetljivosti i nelinearnost Koeficijent osjetljivosti i nelinearnosti mora se odrediti mjerenjem izlaznoga signala mjernoga lanca u odnosu na poznati ulazni signal za različite vrijednosti toga signala. Umjeravanje mjernoga lanca mora se primijeniti na cijelo područje razreda amplitude. Za dvosmjerne kanale, moraju se upotrijebiti pozitivne i negativne vrijednosti. Ako umjerna oprema ne može proizvesti zahtijevani ulazni signal zbog previše visokih vrijednosti koje treba izmjeriti, umjeravanje se mora obaviti unutar graničnih vrijednosti etalona za umjeravanje i te granične vrijednosti navesti izvještaju o ispitivanju. Cijeli mjerni lanac mora se umjeriti pri frekvenciji ili pri frekvencijskom spektru koji ima istaknutu vrijednost između FL i 0,4 FH. 2.6.4 Umjeravanje frekvencijskoga odziva Krivulje odziva za faze i amplitudu u odnosu na frekvenciju određuju se mjerenjem izlaznih signala mjernoga lanca za fazu i amplitudu u odnosu na poznati ulazni signal, za različite vrijednosti toga signala koje se nalaze između FL i 10 puta CFC ili 3 000 Hz, ovisno o tome što je veće. 2.7. Učinci okoline Treba obavljati redovite provjere radi utvrđivanja bilo kakvih utjecaja okoline (kao što su npr. električni ili magnetski tok, pomicanje kabela, itd.). To se može obaviti, naprimjer pomoću bilježenja izlaznih signala zamjenskih mjernih lanaca opremljenih s pretvornicima za ispitne lutke. Ako se dobiju značajni izlazni signali, treba provesti popravne radnje, naprimjer sa zamjenom kabela. 2.8. Izbor i oznaka mjernog lanca Razred kanalne amplitude (CAC) i razred kanalne frekvencije (CFC) određuju mjerni lanac. Razred kanalne amplitude (CAC) mora biti 110, 210 ili 510. 3. UGRADBA PRETVORNIKA Pretvornici moraju biti čvrsto pričvršćeni tako da vibracije što manje utječu na njihova zapisivanja. Svaka ugradba čija je najniža rezonantna frekvencija najmanje jednaka peterostrukoj frekvenciji FH određenoga mjernoga lanca smatra se valjanom. Pretvornici ubrzanja dodatno se trebaju ugraditi tako da početni kut osi stvarnoga mjerenja u odnosu na odgovarajuću os referentnoga osnoga sustava nije veći od 5°, osim kad se analitički ili eksperimentalno ocijeni učinak ugradbe na sakupljene podatke. Kad se mjere višeosna ubrzanja u nekoj točki, svaka os pretvornika ubrzanja treba prolaziti na razdaljini do 10 mm od te točke, a središte seizmičke mase svakoga mjerila ubrzanja mora biti unutar područja 30 mm od te točke. 4. ZAPISIVANJE 4.1. Analogni magnetni pisač Brzina vrpce mora biti stalna i s dopuštenim odstupanjem do najviše 0,5 % upotrijebljene brzina vrpce. Pri najvećoj brzini vrpce, omjer signala prema šumu na pisaču ne smije biti manji od 42 dB. Ukupno harmonijsko iskrivljenje treba biti manje od 3 %, a nelinearnost treba biti manja od 1 % mjernoga podrga područja. 4.2. Digitalni magnetni pisač Brzina vrpce mora biti stalna s dopuštenim odstupanjem do najviše 10 % upotrijebljene brzina vrpce. 4.3. Pisač s papirnim trakom U slučaju izravnoga zapisa podataka, brzina papira mora biti u mm/s 1,5 puta veća od broja koji izražava frekvenciju FH u Hz. U drugim slučajevima brzina papira treba biti takva da se dobije istovrijedna razlučivost. 5. OBRADA PODATAKA 5.1. Filtriranje Filtriranje, koje odgovara frekvencijama razreda mjernoga lanca, može se obaviti za vrijeme zapisivanja ili obrade podataka. Međutim, prije zapisivanja treba obaviti analogno filtriranje na višoj razini od CFC da bi se upotrijebilo najmanje 50 % dinamičkoga područja pisača i da bi se smanjila opasnost zasićenja pisača visokim frekvencijama ili nastanak pogrešaka prekrivanja u procesu digitaliziranja. 5.2. Digitaliziranje 5.2.1. Frekvencija očitavanja Uzorkovana frekvencija treba najmanje iznositi 8 FH. U slučaju analognoga zapisa, kad se brzine zapisivanja i prikaza podataka razlikuju, uzorkovana frekvencija može se podijeliti s omjerom brzine. 5.2.2. Razlučivost amplitude Veličina digitalnih riječi treba biti najmanje 7 bita i jedan paritetni bit. 6. PRIKAZ REZULTATA Rezultati trebaju biti prikazani na papiru formata A4 (210 x 297 mm). Kad su rezultati prikazani u obliku dijagrama, moraju imati koordinatne osi s podjelom u mjernoj jedinici koja odgovara višekratniku izbrane jedinice (naprimjer 1, 2, 5, 10, 20 mm). Upotrebljavaju se SI jedinice, osim za brzinu vozila, za koju se može upotrijebiti km/h, i za ubrzanja uslijed udarca može se upotrijebiti g, gdje g = 9,81 m/s2. Slika 1 Krivulja frekvencijskoga odziva Dodatak 6 DEFINICIJA DEFORMABILNE ZAPREKE 1. SPECIFIKACIJA DIJELOVA I MATERIJALA Dimenzije zapreke prikazane su na slici 1 ovoga dodatka. Niže su navedene dimenzije pojedinačnih dijelova zapreke. 1.1. Glavni blok iz saća Dimenzije (Dopušteno odstupanje za sve dimenzije je ± 2,5
3. mm)Visina: 650 mm (u smjeru osi vrpce saća) Širina: 1000 mm Dubina: 450 mm (u smjeru osi ćelija saća) Materijal: aluminij 3003 (ISO 209, 1. dio) &nnbsp; Debljina folije: 0,076 mm Veličina ćelije: 19,14 mm Gustoća: 28,6 kg/m3 Otpornost na deformaciju: 0,342 MPa + 0 % - 10 %

(1)1.

1. Odbojnik Dimenzije (Dopušteno odstupanje za sve dimenzije je ± 2,5 mm.) Visina: 330 mm (u smjeru osi vrpce saća) Širina: 1 000 mm Dubina: 90 mm (u smjeru osi ćelija saća) Materijal: aluminij 3003 (ISO 209,
2. dio) Debljina folije: 0,076 mm Veličina ćelije: 6,4 mm Gustoća: 82,6 kg/m3 Otpornost na deformaciju: 1,711 MPa + 0 % - 10 % 1.
3. Donji lim Dimenzije Visina: 800 mm ± 2,5 mm Širina: 1000 mm ± 2,5 mm Debljina: 2,0 mm ± 0,1 mm 1.
4. Obložni lim Dimenzije Duljina: 1700 mm ± 2,5 mm Širina: 1000 mm ± 2,5 mm Debljina: 0,81 mm ± 0,07 mm Materijal: aluminij 5251/5052 (ISO 209,
5. dio) 1.
6. Prednja ploha odbojnika Dimenzije Visina: 330 mm ± 2,5 mm Širina: 1000 mm ± 2,5 mm Debljina: 0,81 mm ± 0,07 mm Materijal: aluminij 5251/5052 (ISO 209,
7. dio) 1.
8. Ljepilo Ljepilo koje treba svugdje upotrebljavati je dvokomponentni poliuretan (kao npr. Ciba-Geigy smola XB5090/1 s otvrdnjivačem XB5304, ili drugo istovrijedno ljepilo). ________

(1)Sukladno s postupkom certifikacije koji je opisan u točki 2. 2. nbsp; CERTIFICIRANJE ALUMINIJSKOGA SAĆA Cijeli postupak ispitivanja za certificiranje aluminijskoga saća dan je u NHTSA TP-21 4D. U nastavku je dan sažetak postupka koji se primjenjuje na materijale za zapreku za čelni sudar koji imaju otpornost na deformaciju 0,342 MPa, odnosno 1,711 MPa. 2.1. Mjesta uzimanja uzoraka Da bi osigurala jednolikost otpornosti na deformaciju po cijeloj prednjoj plohi zapreke treba uzeti osam uzoraka na četiri mjesta, ravnomjerno raspoređena na bloku iz saća. Da bi blok bio certificiran, sedam od osam uzoraka mora zadovoljavati zahtjeve otpornosti na deformaciju, koji su navedeni u sljedećim točkama. Mjesto uzimanja uzoraka zavisi od veličine bloka iz saća. Najprije se odrežu četiri uzorka materijala na prednjoj strani bloka pregrade, dimenzija 300 mm x 300 mm i debljine 50 mm. Za prikaz kako se odabiru mjesta isijecanja uzoraka u bloku iz saća, upućuje se na sliku 2. Iz svakoga od tih većih uzoraka moraju se izrezati manji uzorci za certifikacijsko ispitivanje (150 mm x 150 mm x 50 mm). Certificiranje se mora temeljiti na ispitivanju dva uzorka iz svakoga od ta četiri mjesta. Druga dva se stavljaju na raspolaganje podnositelju zahtjeva, na njegov zahtjev. 2.2. Veličina uzorka Za ispitivanje se upotrebljavaju uzorci sljedećih veličina: duljina: 150 mm ± 6 mm širina: 150 mm ± 6 mm debljina: 50 mm ± 2 mm Stijenke nepotpunih ćelija na rubu uzorka moraju se odrezati prema sljedećem: u smjeru »W« rubovi ne smiju biti veći od 1,8 mm (vidi sliku 3) u smjeru »L« na oba kraja uzorka mora biti ostavljena polovica duljine stijeke jedne zatvorene ćelije (u smjeru vrpce) (vidi sliku 3). 2.3. Površina mjerenja Duljina uzorka mora se mjeriti na tri mjesta, 12,7 mm od svakoga kraja i u sredini, te zapisati kao L1, L2 i L3 (slika 3). Na isti način mora se izmjeriti širina te zapisati kao W1, W2 i W3 (slika 3). Ta se mjerenja obavljaju na sredini debljine. Nakon toga mora se izračunati površina deformacije kao: 2.4. Brzina i dubina deformacije Uzorak se mora stisnuti brzinom koja nije manja od 5,1 mm/min i nije veća od 7,6 mm/min. Najmanja je dubina deformacije je 16,5 mm. 2.5. Prikupljanje podatka Podaci o deformaciji u ovisnosti od sile sakupljaju se u analognom ili digitalnom obliku za svaki ispitani uzorak. Ako se sakupljaju analogni podaci, mora biti na raspolaganju način za njihovo pretvaranje u digitalne. Svi se digitalni podaci sakupljaju brzinom od najmanje 5 Hz (5 točkica u sekundi). 2.6. Određivanje otpornosti na deformaciju Svi se podaci do deformacije 6,4 mm i nakon deformacije16,5 mm zanemaruju. Preostali se podaci razdijele na tri dijela ili intervale deformacije (n = 1, 2, 3) (vidi sliku 4) na sljedeći način: 6,4 - 9,7 mm uključivo 9,7 - 13,2 mm uključivo 13,2 - 16,5 mm uključivo. Za svaki dio treba naći srednju vrijednost na sljedeći način: gdje ‘m’ predstavlja broj podatkovnih točaka, izmjerenih u svakom od tri intervala. Za svaki se dio izračunava otpornost na deformaciju na sljedeći način: 2.7. Zahtjevi za otpornost uzorka na deformaciju Da bi uzorak saća uspješno prošao tu certifikaciju, treba zadovoljavati sljedeće zahtjeve: 0,308 MPa S(

1. n)0,342 MPa za materijal 0,342 MPa 1,540 MPa S(
2. n)1,711 MPa za materijal 1,711 Mpa n = 1, 2, 3. 2.8. Zahtjevi za otpornost glavnoga bloka na deformaciju Ispitivanja se obavljaju na osam uzoraka iz četiri mjesta, pravilno raspoređena na bloku. Da bi glavni blok bio certificiran, sedam od osam uzoraka treba zadovoljavati zahtjeve za otpornost na deformaciju iz prethodne točke. 3. POSTUPAK LIJEPLJENJA 3.1. Izravno prije lijepljenja, površine aluminijskoga lima koje treba lijepiti temeljito se očiste odgovarajućim otapalom, naprimjer s 1-1-1-trikloretanom. To se obavlja najmanja dva puta ili koliko je potrebno da se odstrane masnoće ili naslage nečistoće. Očišćene se površine nakon toga izbruse brusnim papirom zrnatosti 120. Brusni papir s kovinskim/silicijevim karbidom ne smije se upotrebljavati. Površine treba temeljito izbrusiti i tijekom postupka redovito mijenjati brusni papir da se izbjegne stvaranje grudica što bi moglo dovesti do učinka poliranja. Nakon brušenja, površine ponovno treba temeljito očistiti kao što je gore navedeno. Površine se čiste otapalom najmanje četiri puta ukupno. Treba odstraniti svu prašinu i naslage koje ostanu nakon postupka brušenja, s obzirom da bi oni štetno djelovali na lijepljenje. 3.2. Ljepilo se rebrastim gumenim valjkom nanese samo na jednu površinu. U slučajevima kad treba zalijepiti saće na aluminijski lim, ljepilo se nanosi samo na aluminijski lim. Najviše 0,5 kg/m2 ljepila se jednoliko nanese na površinu tako da debljina filma bude najviše 0,5 mm. 4. KONSTRUKCIJA 4.1. Glavni blok iz saća treba spojiti na donji lim ljepilom tako da su osi ćelija okomite na lim. Na prednju površinu bloka iz saća mora se spojiti obložni lim. Površine gornjega i donjega dijela obložnoga lima ne smiju biti spojene na glavni blok iz saća, ali trebaju biti priljubljene uz njega. Obložni lim mora biti lijepljenjem spojen na donji lim na prirubnicama za ugradbu. 4.2. Odbojnik mora biti zalijepljen na prednju stranu obložnog lima tako da su osi ćelija okomite na lim. Donji dio odbojnika mora biti u istoj ravnini s donjom površinom obložnog lima. Prednja ploha odbojnika mora biti zalijepljena na prednju stranu odbojnika. 4.3. Odbojnik treba s dva vodoravna proreza razdijeliti na tri jednaka dijela. Ti prorezi moraju biti urezani kroz cijelu dubinu dijela odbojnika i po cijeloj širini odbojnika. Prorezi se trebaju urezati pilom; njezina širina treba biti jednaka širini upotrijebljene oštrice i ne smije prelaziti 4,0 mm. 4.4. Provrte za ugradbu zapreke treba bušiti u prirubnicama za ugradbu (vidi sliku 5). Promjer provrta treba biti 9,5 mm. Pet provrta treba bušiti u gornjoj prirubnici na razmaku 40 mm od gornjega ruba prirubnice i pet u donjoj prirubnici na razmaku 40 mm od donjega ruba te prirubnice. Provrti moraju biti redom na razmacima 100 mm, 300 mm, 500 mm, 700 mm i 900 mm od oba ruba zapreke. Svi se provrti trebaju izbušiti s dopuštenim odstupanjem ± 1 mm od nazivnih razmaka. 5. UGRADBA 5.1. Deformabilna zapreka mora biti čvrsto pričvršćena na rub mase najmanje 7 x 104 kg ili na konstrukciju povezanu s njom. Pričvršćenje prednje strane zapreke treba biti tako da vozilo ni u kojoj fazi sudara ne dotakne ni jedan dio konstrukcije koji je više od 75 mm udaljen od gornje površine zapreke (isključujući gornji rub prirubnice)

(1).Prednja strana površine na koju je pričvršćena deformabilna zapreka treba biti ravna i neprekinuta poj visini i širini prednje strane te vertikalna ± 10 i okomita ± 10 na os zaletne staze. Površina pričvršćenja ne smije se pri ispitivanju pomaknuti više od 10 mm. Po potrebi, mora se upotrijebiti dodatno sidrenje ili blokirne naprave da bi se spriječilo pomicanje betonskoga bloka. Rub deformabilne zapreke treba biti u osi s rubom betonskoga bloka koji odgovara strani vozila koju treba ispitati. 5.2. Deformabilna zapreka mora se pričvrstiti na betonski blok s deset vijaka, pet na gornjoj prirubnici i pet na donjoj. Promjer tih vijaka mora biti najmanje 8 mm. Čelični pričvrsni trakovi upotrebljavaju se za gornje i donje prirubnice za ugradbu (vidi slike 1 i 5). Visina je tih trakova 60 mm i širina 1 000 mm, a debljina najmanje 3 mm. Pet provrta s promjerom 9,5 mm treba probušiti na oba traka, koji odgovaraju provrtima u prirubnici za ugradbu na zapreku (vidi točku 4). Pri ispitivanju na sudar ni jedan od pričvrsnih dijelova ne smije se oštetiti. ________

(1)Za masu s vanjskim dimenzijama između 925 mm i 1000 mm po visini i najmanje 1 000 mm dubine smatra se da zadovoljava taj zahtjev. Slika 1 Deformabilna zapreka za ispitivanje čelnog sudara Slika 2 Mjesta za uzimanje uzoraka za certificiranje Ako je a 900 mm: x = 1/3 (b - 600

1. mm)i y = 1/3 (a - 600
2. mm)(za a
3. b)Ako je a < 900 mm: x = 1/3 (b - 1200
4. mm)i y = 1/3 (a - 300
5. mm)(za a
6. b)Slika 3 Osi saća i mjerene dimenzije Slika 4 SILA DEFORMACIJE I POMAK Slika 5 Položaj provrta za ugradbu zapreke Promjeri provrta 9,5 mm. Sve dimenzije su u mm. Dodatak 7 POSTUPAK CERTIFICIRANJA DONJEGA DIJELA NOGE I STOPALA ISPITNE LUTKE 1. ISPITIVANJE GORNJEGA DIJELA STOPALA S UDARCEM 1.1. Cilj je toga ispitivanja mjerenje odziva stopala i gležnja lutke Hybrid III na točno određene udarce tvrde prednje strane udarne glave njihala. 1.2. Upotrebljava se potpuni sklop donjega dijela lijeve (86-5001-001) i desne (86-5001-002) noge lutke Hybrid III, opremljene sklopom stopala i gležnja, lijevoga (78051-614) i desnoga (78051-615), uključujući sklop koljena. Za pričvršćivanje sklopa koljena (78051-16 Rev B) na ispitnu napravu upotrebljava se simulator mjerne doze za silu (78051-319 Rev A). 1.3. Ispitni postupak 1.3.1. Sklop svake noge se 4 sata prije ispitivanja kondicionira (ovlaži) pri temperaturi 22 °C ± 3 °C i relativnoj vlažnosti 40 (± 30 %). Vrijeme kondicioniranja ne uključuje vrijeme potrebno za postizanje stabilnih uvjeta. 1.3.2. Prije ispitivanja, površinu kože kao i prednju stranu udarne glave treba očistiti izopropilnim alkoholom ili drugim odgovarajućim sredstvom te posuti talkom. 1.3.3. Mjerilo ubrzanja udarne glave se usmjeri tako da njegova os osjetljivosti bude usporedna sa smjerom udarca u točku dodira sa stopalom. 1.3.4. Ugraditi sklop noge u napravu prikazanu na slici 1. Ispitna se naprava čvrsto osigura kako bi se spriječilo pomicanje tijekom udara. Središnja os simulatora mjerne doze za silu u bedrenoj kosti (78051-319) mora biti vertikalna (± 0,5°). Ugradbu treba izvesti tako da crta koja povezuje zglob koljena sa svornjakom za pridržavanje gležnja bude vodoravna (±3°), pri čemu se peta naslanja na dva ravna lima iz materijala s malim trenjem (PTFE lim). Osigurati da obloga (imitacija tkiva) potkoljenice bude potpuno na dijelu potkoljenice uz koljeno. Gležanj se namješta tako da je ravnina donje strane stopala vertikalna i okomita na smjer udarca (±3°) i tako da srednja pregibna ravnina stopala bude poravnana s krakom njihala. Prije svakog ispitivanja namjestiti zglob koljena na područje 1,5 (± 0,5) g. Zglob gležnja treba namjestiti tako da je slobodan te ga nakon toga zategnuti samo toliko da stopalo bude stabilno naslonjeno PTFE lim. 1.3.5. Kruto njihalo sastoji se od vodoravnoga valjka promjera 50 (± 2) mm i nosivoga kraka njihala promjera 19 ± 1 mm (slika 4). Masa je valjka zajedno s mjernim uređajima i dijelovima nosivoga kraka u valjku 1,25 (± 0,02) kg. Masa kraka njihala je 285 (± 5) g. Masa okretnih dijelova osovine, na koju je pričvršćen krak njihala, ne smije prelaziti 100 g. Duljina između središnje vodoravne osi valjka udarne glave i osi vrtnje cijeloga njihala treba iznositi 125 (± 1) mm. Valjak udarne glave treba ugraditi tako da je njegova uzdužna os vodoravna i okomita na smjer udarca. Njihalo treba udariti na donju stranu stopala na udaljenosti 185 (± 2) mm od podnožja pete koja se naslanja na tvrdu vodoravnu podlogu tako da je uzdužna središnja os kraka njihala u trenutku udarca u vertikali s dopuštenim odstupanjem 1°. Udarna glava treba biti vođena tako da je značajno bočno, vertikalno ili rotacijsko gibanje isključeno. 1.3.6. Između uzastopnih ispitivanja na istoj nozi dopušta se vremenski razmak od najmanje 30 minuta. 1.3.7. Sustav za prikupljanje podataka, uključujući pretvornike, mora zadovoljavati zahtjeve za razred kanalne frekvencije CFC 600, kao što je opisano u dodatku 5 ovoga priloga. 1.4. Zahtijevana značajka 1.4.1. Pri udarcu svakoga stopala brzinom od 6,7 ± 0,1 m/s u skladu s točkom 1.3., najveći moment savijanja donjega dijela potkoljenice oko osi y (My) treba biti 120 ± 25 Nm. 2. ISPITIVANJE DONJEGA DIJELA STOPALA BEZ CIPELE S UDARCEM 2.1. Cilj je toga ispitivanja mjerenje odziva kože i ispune stopala lutke Hybrid III na točno određene udarce tvrde prednje strane udarne glave njihala. 2.2. Upotrebljava se potpuni sklop donjega dijela lijeve (86-5001-001) i desne (86-5001-002) noge lutke Hybrid III, opremljene sa sklopom stopala i gležnja, lijevoga (78051-614) i desnoga (78051-615), uključujući sklop koljena. Za pričvršćivanršćivanje sklopa koljena (78051-16 Rev B) na ispitnu napravu upotrebljava se simulatoe doze za silu (78051-319 Rev A). 2.3. Ispitni postupak 2.3.1. Sklop svake noge se 4 sata prije ispitivanja kondicionira pri temperaturi 22 °C (± 3 °C) i relativnoj vlažnosti 40 (± 30 %). Vrijeme kondicioniranja ne uključuje vrijeme potrebno za postizanje stabilnih uvjeta. 2.3.2. Prije ispitivanja, površina kože i, također, prednja strana udarne glave očisti se izopropilnim alkoholom ili drugim odgovarajućim sredstvom te pospe talkom. Treba provjeriti da nema vidljivih oštećenja na umetku pete koji apsorbira energiju. 2.3.3. Mjerilo ubrzanja udarne glave usmjeriti tako da njegova os osjetljivosti bude usporedna s uzdužnom središnjim osi udarne glave. 2.3.4. Sklop noge ugraditi u napravu prikazanu na slici 2. Ispitna naprava se čvrsto osigura da se spriječi pomicanje tijekom udara. Središnja os simulatora mjerne doze za silu u bedrenoj kosti (78051-319) mora biti vertikalna (± 0,5°). Ugradbu treba izvesti tako da crta koja povezuje zglob koljena sa svornjakom za pridržavanje gležnja bude vodoravna (±3°), pri čemu se peta naslanja na dva ravna lima iz materijala s malim trenjem (PTFE lim). Osigurati da obloga (imitacija tkiva) potkoljenice bude potpuno na dijelu potkoljenice uz koljeno. Gležanj se namješta tako da ravnina donje strane stopala bude vertikalna i okomita na smjer udarca (±3°) i tako da srednja pregibna ravnina stopala bude poravnana s krakom njihala. Prije svakog ispitivanja namjestiti zglob koljena na područje 1,5 (± 0,5) g. Zglob gležnja treba namjestiti tako da je slobodno gibljiv te ga nakon toga zategnuti samo toliko da se stopalo bude stabilno naslonjeno na PTFE lim. 2.3.5. Kruto njihalo sastoji se od vodoravnoga valjka promjera 50 (± 2) mm i nosivoga kraka njihala promjera 19 ± 1 mm (slika 4). Masa je valjka zajedno s mjernim uređajima i dijelovima nosivoga kraka u valjku 1,25 (± 0,02) kg. Masa kraka njihala je 285 (± 5) g. Masa okretnih dijelova osovine na koju je pričvršćen krak njihala ne smije prelaziti 100 g. Duljina između središnje vodoravne osi valjka udarne glave i osi vrtnje cijeloga njihala treba iznositi 1 250 (± 1) mm. Valjak udarne glave treba ugraditi tako da je njegova uzdužna os vodoravna i okomita na smjer udarca. Njihalo treba udariti na donju stranu stopala na udaljenosti 62 (± 2) mm od podnožja pete koja se naslanja na tvrdnu vodoravnu podlogu tako da je središnja uzdužna os kraka njihala u trenutku udarca u vertikali s dopuštenim odstupanjem 1°. Udarna glava treba biti vođena tako da je značajno bočno, vertikalno ili rotacijsko gibanje isključeno. 2.3.6. Između uzastopnih ispitivanja na istoj nozi, dopušta se vremenski razmak od najmanje 30 minuta. 2.3.7. Sustav za prikupljanje podataka, uključujući pretvornike, mora zadovoljavati zahtjeve za razred kanalne frekvencije CFC 600, kao što je opisano u dodatku 5 ovoga priloga. 2.4. Zahtijevana značajka 2.4.1. Pri udarcu po peti svakoga stopala brzinom 4,4 ± 0,1 m/s u skladu s točkom 1.3., najveće ubrzanje udarne glave treba biti 295 ± 50 g. 3. ISPITIVANJE S UDARCEM DONJEGA DIJELA STOPALA (S CIPELOM) 3.1. Cilj je toga ispitivanja provjera odziva cipele i tkiva pete i zgloba gležnja lutke Hybrid III na točno određene udarce tvrde prednje strane udarne glave njihala. 3.2. Upotrebljava se potpuni sklop donjega dijela lijeve (86-5001-001) i desne (86-5001-002) noge lutke Hybrid III, opremljene sa sklopom stopala i gležnja, lijevoga (78051-614) i desnoga (78051-615), uključujući sklop koljena. Za pričvršćivanje sklopa koljena (78051-16 Rev B) na ispitnu napravu upotrebljava se simulator mjerne doze za silu (78051-319 Rev A). Stopalo treba opremiti cipelom određenom u točki 2.9.2. dodatka 3 priloga 2. 3.3. Ispitni postupak 3.3.1. Sklop svake noge se 4 sata prije ispitivanja kondicionira pri temperaturi 22 °C ± 3 °C i relativnoj vlažnosti 40 ± 30 %. Vrijeme kondicioniranja ne uključuje vrijeme potrebno za postizanje uvjeta stabilnoga stanja. 3.3.2. Prije ispitivanja, površina donje strane cipele i prednje strane udarne glave očisti se izopropilnim alkoholom ili drugim odgovarajućim sredstvom. Treba provjeriti da na ispuni pete, koja apsorbira energiju, nema vidljivih oštećenja. 3.3.3. Mjerilo ubrzanja udarne glave treba usmjeriti tako da njegova os osjetljivosti bude usporedna s uzdužnom središnjim osi udarne glave. 3.3.4. Sklop noge treba ugraditi u napravu prikazanu na slici 3. Ispitna se naprava čvrsto osigura da se spriječi pomicanje tijekom udara. Središnja os simulatora mjerne doze za silu u bedrenoj kosti (78051-319) mora biti vertikalna (± 0,5°). Ugradbu treba izvesti tako da crta koja povezuje zglob koljena sa svornjakom za pridržavanje gležnja bude vodoravna (±3°), pri čemu se peta cipele naslanja na dva ravna lima iz materijala s malim trenjem (PTFE lim). Osigurati da obloga (imitacija tkiva) potkoljenice bude potpuno na dijelu potkoljenice uz koljeno. Gležanj se namješta tako da ravnina koja dodiruje petu i potplat donje strane cipele bude vertikalna i okomita na smjer udarca (±3°) i tako da srednja pregibna ravnina stopala i cipele bude poravnana s krakom krakom njihala. Prije svakog ispitivanja namjestiti zglob koljena na područje 1,5 (± 0,5) g. Zglob gležnja treestiti tako da je slobodno gibljiv te ga nakon toga zategnuti samo toliko da stopalo bude stabilno naslonjeno na PTFE lim. 3.3.5. Kruto njihalo sastoji se od vodoravnoga valjka promjera 50 (± 2) mm i nosivoga kraka njihala promjera 19 ± 1 mm (slika 4). Masa je valjka, zajedno s mjernim uređajima i dijelovima nosivoga kraka u valjku 1,25 (± 0,02) kg. Masa kraka njihala je 285 (± 5) g. Masa okretnih dijelova osovine na koju je pričvršćen krak njihala ne smije prelaziti 100 g. Duljina između središnje vodoravne osi valjka udarne glave i osi vrtnje cijeloga njihala treba iznositi 1 250 ± 1 mm. Valjak udarne glave treba ugraditi tako da je njegova uzdužna os vodoravna i okomita na smjer udarca. Njihalo treba udariti na petu cipele u vodoravnoj ravnini na udaljenosti 62 ± 2 mm od podnožja pete ispitne lutke kad se cipela naslanja na tvrdu vodoravnu podlogu tako da je središnja uzdužna os kraka njihala u trenutku udarca u vertikali s dopuštenim odstupanjem 1°. Udarna glava treba biti vođena tako da je značajno bočno, vertikalno ili rotacijsko gibanje isključeno. 3.3.6. Između uzastopnih ispitivanja na istoj nozi dopušta se vremenski razmak od najmanje 30 minuta. 3.3.7. Sustav za prikupljanje podataka, uključujući pretvornike, mora zadovoljavati zahtjeve za razred kanalne frekvencije CFC 600, kao što je opisano u dodatku 5 ovoga priloga. 3.4. Zahtijevana značajka 3.4.1. Pri udarcu po peti cipele s brzinom 6,7 (± 0,1) m/s u skladu s točkom 3.3., najveća tlačna sila potkoljenice (Fz) treba biti 3,3 (± 0,5) kN. Slika 1 Ispitivanje gornjega dijela stopala s udarcem Shema izvedbe ispitivanja Slika 2 Ispitivanje donjega dijela stopala (bez cipele) s udarcem Shema izvedbe ispitivanja Slika 3 Ispitivanje donjega dijela stopala (s cipelom)s udarcem Shema izvedbe ispitivanja Slika 4 Udarna glava njihala Pravilnik, NN 117/2005-2150 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Pravilnik Izdanje: NN 117/2005 Broj dokumenta u izdanju: 2150 Donositelj:Državni zavod za mjeriteljstvo Datum tiskanog izdanja: 5.10.2005. ELI: /eli/sluzbeni/2005/117/2150 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©2026. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.