← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-190/2002 od 9. studenoga 2005.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-190/2002 od

  1. studenoga
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-190/2002 od
  3. studenoga
  4. NN 137/2005 (21.11.2005.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-190/2002 od
  5. studenoga
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2591 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom Zdravstvene ustanove za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju u kući »V. V.« iz S., koju zastupa D. Š., odvjetnik iz O., na sjednici održanoj dana
  7. studenoga
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukidaju se: – presuda Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-3022/01 od
  9. prosinca
  10. – presuda Općinskog suda u Đakovu broj: P-474/01 od
  11. srpnja 2001., te se predmet vraća nadležnom Općinskom sudu u Đakovu na ponovni postupak. III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  12. Ustavna tužba je podnesena protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-3022/01 od
  13. prosinca 2001., kojom je odbijena žalba podnositelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu broj: P-474/01 od
  14. srpnja
  15. Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev podnositelja, kao tužitelja, kojim je kao vlasnik nekretnina, upisanih u z.k.ul.br. 364 k.o. Đ. B., tražio da sud utvrdi nepostojanje prava služnosti puta u korist nekoliko (ukupno sedam) vlasnika, odnosno posjednika susjednih nekretnina (tuženika u sporu) te da im se zabrani daljnje izvršavanje sadržaja služnosti puta.
  16. U ustavnoj tužbi podnositelj ističe povrede odredaba članaka
  17. stavka 2., 26.,
  18. stavka
  19. i
  20. stavka
  21. Ustava Republike Hrvatske. Smatra da je pogrešno stajalište sudova kako su tuženici stekli pravo služnosti puta dosjelošću temeljem odredbe članka
  22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 137/
  23. – odluka Ustavnog suda broj: U-I-58/1997 i dr. od
  24. studenoga 1999., 73/
  25. i 114/01., u daljnjem tekstu: ZV) i to na način da su nesmetano izvršavali sadržaj služnosti puta kroz razdoblje od 35-40 godina. Prema stajalištu podnositelja, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, a drugostupanjski sud nije obrazložio odbijanje podnositeljeve žalbe i nije odgovorio ni na jedan žalbeni navod. Naime, podnositelj u ustavnoj tužbi ističe, a što je isticao i u tijeku parničnog postupka, da u konkretnom slučaju služnost puta nije bilo moguće steći dosjelošću prije isteka roka dosjedanja od 20 godina (članak
  26. stavak
  27. ZV-a) jer se radi o nekretnini koja se nalazila u društvenom vlasništvu i na kojoj dosjedanje uopće nije bilo moguće prije
  28. listopada
  29. Pritom se podnositelj poziva na odluku Ustavnog suda broj: U-I-58/1997 i dr. od
  30. studenoga
  31. (»Narodne novine«, broj 137/99.), kojom je Ustavni sud, pored ostalog, ukinuo odredbu članka
  32. stavka
  33. ZV-a. Podnositelj, prema tome, tvrdi da tuženicima rok dosjelosti teče tek od
  34. listopada 1991., time da je dosjedanje prekinuto podnošenjem njegove tužbe parničnom sudu dana
  35. srpnja
  36. pa da ukupno do tada navršeno vrijeme dosjedanja iznosi tek manje od sedam godina. Također, podnositelj ukazuje na to da su sudovi propustili primijeniti odredbu članka
  37. ZV-a, koja se odnosi na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige stjecatelja, koji je u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini prije nego li je upisano pravo stvarne služnosti osnovane na temelju zakona. Predlaže ukidanje prvostupanjske i drugostupanjske osporene presude. Ustavna tužba je osnovana.
  38. Prema odredbi članka
  39. stavka
  40. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/
  41. i 49/
  42. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Ustavni sud u postupku povodom ustavne tužbe, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li povrijeđeno ustavno pravo podnositelja.
  43. Na temelju analize spisa predmeta Općinskog suda u Đakovu, osporenih presuda te odredaba mjerodavnog zakona, Ustavni sud je navode i razloge podnesene ustavne tužbe ocijenio osnovanim, zbog sljedećih razloga: U postupku pred nadležnim sudom prvog stupnja utvrđeno je sljedeće: Nekretnina podnositelja od osnivanja zemljišnih knjiga za odnosno područje upisana je kao društveno vlasništvo, s pravom korištenja PIK-a Đ., a od
  44. godine kao vlasništvo »Đ.« d.d. Đ., kao pravnog sljednika PIK-a Đ., te ju je podnositelj stekao i uknjižio svoje pravo vlasništva na temelju kupoprodajnog ugovora od
  45. siječnja
  46. Tuženici su prolazili preko sporne nekretnine na putu do svojih kuća za odmor kroz razdoblje od 35-40 godina, time da je na temelju njihovih iskaza utvrđeno kako nije bilo protivljenja njihovom prolasku. Isti tuženici su u predmetu istog suda broj: P-179/99 tražili i dobili posjedovnu zaštitu, u odnosu na podnositelja ustavne tužbe, zbog smetanja posjeda prava stvarne služnosti, u okviru kojeg postup­ka je vještak-mjernik iskazao da oni do svojih nekretnina nemaju drugog puta, a propust je bivšeg vlasnika što podnositelja prigodom kupoprodaje nije upozorio na postojanje služnosti te je to moralo biti vidljivo i samom podnositelju pa se, stoga, ne može pozivati na odredbu članka
  47. ZV-a o zaštiti povjerenja. Nadležni drugostupanjski sud, povodom žalbe podnositelja, ocijenio je da je prvostupanjski sud utvrdio sve relevantne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo te da je pravilno odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje negativne činjenice. Taj je sud odbio žalbu podnositelja uz obrazloženje da »...nisu tuženici bili dužni dokazati da su stekli pravo sporne služnosti, već je tužitelj bio dužan dokazati da oni tu služnost nisu stekli, pa kako u tome nije uspio, ukazuje se tužbeni zahtjev neosnovanim«.
  48. Prema činjenicama utvrđenim u prvostupanjskom parničnom postupku, koje su odlučne za presuđenje u konkretnoj pravnoj stvari, sporna nekretnina je na dan
  49. listopada
  50. bila upisana kao društveno vlasništvo. Sukladno odluci Ustavnog suda broj: U-I-58/1997 i dr. od
  51. studenoga
  52. (»Narodne novine«, broj 137 od
  53. prosinca 1999.), kojom je ukinuta odredba članka
  54. stavka
  55. ZV-a, odnosno sukladno izmijenjenom sadržaju odredbe članka
  56. stavka
  57. ZV-a (prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – »Narodne novine«, broj 114/01.), dosjelošću nije moguće steći pravo služnosti puta prije isteka roka od 20 godina, računajući od
  58. listopada
  59. godine. Izmijenjenom odredbom članka
  60. stavka
  61. ZV-a propisano je: U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan
  62. listopada
  63. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. U konkretnom parničnom predmetu sporno je pravno pitanje koje sud rješava primjenom važećih odredaba mjerodavnog zakona po načelu »Iura novit curia«.
  64. Nasuprot navedenom, prvostupanjski sud je utvrđivao činjenice i okolnosti koje za presuđenje o predmetu spora nisu relevantne, iz njih izvodio dvojbene zaključke te propustio primijeniti mjerodavno materijalno pravo. Povodom žalbe, u kojoj je podnositelj ukazao na propuštanje primjene mjerodavnog materijalnog prava i na netočno i nepotrebno utvrđene činjenice, drugostupanjski sud je žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu, koja nije na zakonu utemeljena, čime je i sam propustio primijeniti mjerodavno materijalno pravo. Pritom se, protivno svojoj obvezi propisanoj mjerodavnim postupovnim zakonskim odredbama (članak
  65. stavak
  66. točka
  67. i članak
  68. stavak
  69. Zakona o parničnom postupku – »Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/
  70. i 117/03., u daljnjem tekstu: ZPP), drugostupanjski sud nije očitovao ni o jednom od žalbenih navoda i razloga. Taj sud je svoju odluku obrazložio isključivo tumačenjem pravila o teretu dokazivanja.
  71. Ustavno jamstvo jednakosti pred zakonom, propisano člankom
  72. stavkom
  73. Ustava, može biti povrijeđeno ako sud propusti primijeniti mjerodavno materijalno pravo ili pogrešno primijeni mjerodavno materijalno pravo, tako da se donesena odluka može ocijeniti samovoljnom. Bitan dio ustavnog jamstva prava na pravično suđenje, propisanog člankom
  74. stavkom
  75. Ustava, čini poštivanje zakonom i Ustavom propisanih i zajamčenih postupovnih prava stranaka u postupcima pred sudovima, drugim državnim tijelima i tijelima koja imaju javne ovlasti, među ostalim i poštivanje prava stranke da joj budu valjano predočeni razlozi na kojima se donesena odluka temelji. Stoga, ustavno jamstvo prava na pravično suđenje uključuje i dužnost nadležnog tijela da svoju odluku valjano obrazloži. U konkretnom slučaju, propust prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u primjeni mjerodavnog materijalnog prava, odnosno propust drugostupanjskog suda da donesenu odluku valjano obrazloži, prema ocjeni Ustavnog suda, imali su za posljedicu povredu podnositeljevih ustavnih prava i to ustavnog jamstva jednakosti pred zakonom iz članka
  76. stavka
  77. Ustava i prava na pravično suđenja, sadržanog u članku
  78. stavku
  79. Ustava.
  80. Odredbom članka
  81. Ustava zajamčena je jednakost državljanima Republike Hrvatske i strancima u postupcima pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti. S obzirom na izloženi sadržaj, odredba članka
  82. Ustava nije mjerodavna u konkretnom slučaju.
  83. Odredba članka
  84. stavka
  85. Ustava ne sadrži ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom, koje bi Ustavni sud štitio u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom.
  86. Slijedom izloženog, a na temelju odredaba članaka
  87. i
  88. stavka
  89. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao u točkama I. i II. izreke.
  90. Odluka o objavi (točka III. izreke) temelji se na odredbi članka
  91. stavka
  92. Ustavnog zakona. Broj: U-III-190/2002 Zagreb,
  93. studenoga
  94. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Presjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 137/2005-2591 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 137/2005 Broj dokumenta u izdanju: 2591 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 21.11.
  95. ELI: /eli/sluzbeni/2005/137/2591 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  96. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.