← Hrvatska

Pravilnik o postupku homologacije sigurnosnih stakala i materijala za stakla motornih vozila i njihovih prikolica i vozila s obzirom na ugradbu tih st

Pravilnik o postupku homologacije sigurnosnih stakala i materijala za stakla motornih vozila i njihovih prikolica i vozila s obzirom na ugradbu tih stakala TPV 145 (Izdanje 00) Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Pravilnik o postupku homologacije sigurnosnih stakala i materijala za stakla motornih vozila i njihovih prikolica i vozila s obzirom na ugradbu tih stakala TPV 145 (Izdanje 00) NN 143/2005 (5.12.2005.), Pravilnik o postupku homologacije sigurnosnih stakala i materijala za stakla motornih vozila i njihovih prikolica i vozila s obzirom na ugradbu tih stakala TPV 145 (Izdanje 00) DRŽAVNI ZAVOD ZA MJERITELJSTVO 2702 Temeljem članka

  1. stavak
  2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine« broj 105/04) ravnatelj Državnog zavoda za mjeriteljstvo donosi PRAVILNIK O POSTUPKU HOMOLOGACIJE SIGURNOSNIH STAKALA I MATERIJALA ZA STAKLA MOTORNIH VOZILA I NJIHOVIH PRIKOLICA I VOZILA S OBZIROM NA UGRADBU TIH STAKALA TPV 145 (IZDANJE 00)(*) Članak
  3. Ovim se pravilnikom uređuje postupak homologacije sigurnosnih stakala i materijala za stakla na vozilima kategorija M, N i O

(1)te vozila s obzirom na ugradbu tih stakala. Članak
  1. Tehnički zahtjevi u postupku homologacije sigurnosnih stakala dani su u prilogu II.B, a za vozila s obzirom na ugradbu vjetrobranskih i ostalih stakala u Prilogu III. Postupak homologacije dan je u Prilogu I. Svi prilozi od I. do III. čine sastavni dio ovoga pravilnika. Članak
  2. Tijelo za homologaciju u smislu odredaba ovoga pravilnika je Državni zavod za mjeriteljstvo (u daljnjemu tekstu: Zavod). Članak
  3. Zavod će dodijeliti certifikat o homologaciji sastavnog dijela za tip sigurnosnog stakla, odnosno certifikat o homologaciji za tip vozila s obzirom na ugradbu tih stakala ako zadovoljavaju zahtjeve ovoga pravilnika. Obrazac certifikata o homologaciji za tip sigurnosnog stakla prikazan je u dodatku 2 priloga I., a za tip vozila s obzirom na ugradbu tih stakala u dodatku 4 istoga priloga. Članak
  4. Vozila s obzirom na ugradbu sigurnosnih stakala i sigurnosna stakla mogu se homologirati te uvoziti i stavljati na tržište ako zadovoljavaju zahtjeve ovoga pravilnika. Iznimno od odredbe stavka
  5. ovog članka, sigurnosna stakla koja ne zadovoljavaju odredbe ovoga pravilnika mogu se homologirati, uvoziti i stavljati na tržište ako su kao zamjenski dijelovi namijenjena za ugradbu na vozila homologirana prema ranije važećim propisima. Članak
  6. Zavod može ovlastiti pravnu ili fizičku osobu za obavljanje poslova tehničke službe ako ta osoba ispunjava sljedeće uvjete: – da zadovoljava zahtjeve norme HRN EN ISO/IEC 17025 o osposobljenosti ispitnih laboratorija za područje ispitivanja prema zahtjevima ovoga pravilnika – da može dokazati poznavanje metoda ispitivanja danih u prilozima II. i III. – da ima najmanje jednoga djelatnika školske spreme VII/1 strojarskoga smjera. Članak
  7. Danom početka primjene ovoga pravilnika prestaje važiti »Naredba o homologaciji sigurnosnih stakala i gradiva za stakla namijenjenih za ugradbu na cestovna vozila« (»Narodne novine« br. 122/99). Članak
  8. Ovaj se pravilnik objavljuje u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu danom prijema Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije. Klasa: 011-02/05-03/18 Urbroj: 558-04/12-05-1 Zagreb,
  9. studenoga
  10. Ravnatelj Državnog zavoda za mjeriteljstvo dr. sc. Marijan Andrašec, dipl. ing., v. r. _______ (*) Ovaj pravilnik preuzima sadržaj Direktive Vijeća 92/22/EEZ koja se odnosi na sigurnosna stakla i materijale za stakla na motornim vozilima i njihovim prikolicama s uključenim izmjenama i dopunama u Direktivi Komisije 2001/92/EZ.
(1)Definicija vozila dana je u članku
  1. Pravilnika homologaciji tipa motornih vozila (»Narodne novine« br. 115/04), a kategorizacija u prilogu II.A istoga pravilnika. PRILOG I. OPĆE ODREDBE ZA HOMOLOGACIJU TIPA
  2. ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOG DIJELA 1.
  3. Sve zahtjeve prema članku
  4. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila za homologaciju sigurnosnog stakla podnosi proizvođač sigurnosnog stakla. 1.
  5. Obrazac za opisni dokument prikazan je u Dodatku
  6. ovoga Priloga. 1.
  7. Tehničkoj službi odgovornoj za provođenje homologacijskih ispitivanja potrebno je dostaviti: 1.3.
  8. dovoljan broj ispitnih komada ili uzoraka dovršenih stakala odgovarajućih modela, koji se po potrebi određuje u dogovoru s tehničkom službom odgovornom za provođenje homologacijskih ispitivanja.
  9. ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU TIPA VOZILA 2.
  10. Sve zahtjeve prema članku
  11. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila za homologaciju tipa vozila s obzirom na sigurnosna stakla podnosi proizvođač vozila. 2.
  12. Obrazac za opisni dokument prikazan je u Dodatku
  13. ovoga Priloga. 2.
  14. Tehničkoj službi odgovornoj za provođenje homologacijskih ispitivanja potrebno je dostaviti: 2.3.
  15. vozilo uzorak koje predstavlja tip vozila, koje se po potrebi određuje u dogovoru s tehničkom službom odgovornom za provođenje homologacijskih ispitivanja.
  16. DODJELJIVANJE HOMOLOGACIJE TIPA ZA SIGURNOSNO STAKLO ILI VOZILO 3.
  17. Kada su ispunjeni odgovarajući zahtjevi dodjeljuje se homologacija tipa u skladu s člankom
  18. i, ako je primjenjivo, člankom
  19. ili
  20. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila. 3.
  21. Obrazac za certifikat o homologaciji tipa i njegovi dodaci prikazani su u: – Dodatku
  22. ovoga Priloga u smislu zahtjeva prema točki 1.
  23. – Dodatku
  24. ovoga Priloga u smislu zahtjeva prema točki 2.
  25. 3.
  26. Svaki tip sigurnosnog stakla ili tip vozila označava se homologacijskim brojem u skladu s Prilogom VII. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila. Ista država članica ne smije označiti istim homologacijskim brojem drugi tip sigurnosnog stakla ili drugi tip vozila.
  27. IZMJENE TIPA I IZMJENE I DOPUNE HOMOLOGACIJE 4.
  28. Kod izmjena tipa homologiranog prema ovom Pravilniku treba primijeniti odredbe članaka
  29. i
  30. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.
  31. SUKLADNOST PROIZVODNJE 5.
  32. Mjere za osiguranje sukladnosti proizvodnje moraju biti poduzete u skladu s odredbama navedenim u člancima
  33. do
  34. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila. DODATAK
  35. OPISNI DOKUMENT BR. … ZA HOMOLOGACIJU TIPA SIGURNOSNOG STAKLA PRAVILNIK TPV 145 Sljedeći podaci, ako se primjenjuju, moraju se dostaviti u tri primjerka s popisom priloženih dokumenata. Svaki crtež treba biti dostavljen u odgovarajućem mjerilu i mora biti dovoljno detaljan te formata A4 ili presavijen na format A
  36. Fotografije, ako postoje, moraju biti dovoljno detaljne.
  37. OPĆENITO 0.1 Proizvođačeva (zaštićena) trgovačka marka (marke): ............. 0.2 Tip: ................................................................................................ 0.2.
  38. Trgovački opis (ako je primjenjivo): .......................................... 0.
  39. Značenje oznake tipa, ako je naznačeno na staklu
(1): .............. 0.4. Kategorija vozila
(2): ....................................................................... 0.
  1. Naziv i adresa proizvođača: ........................................................ 0.
  2. Položaj i način postavljanja oznake homologacije tipa: .......... 0.
  3. Adresa (adrese) tvornice (tvornica) proizvođača: ....................
  4. VJETROBRANSKA I DRUGA STAKLA Crtež(-i) s dovoljno detalja da omoguće identifikaciju tipa naprave i prikažu: 1.
  5. Za kaljena stakla izuzevši vjetrobranskih 1.1.
  6. najveća površina: ......................................................................... 1.1.
  7. najmanji kut između dva susjedna ruba stakla: ....................... 1.1.
  8. najveća visina odsječka (ako je primjenjivo): ........................... 1.
  9. Za vjetrobranska stakla: crtež, ili u mjerilu 1:1 ili, ako je primjenjivo, u mjerilu 1:10, za vozila kategorija izuzevši kategorije M1, ili detaljne crteže koji prikazuju: 1.2.
  10. položaj vjetrobranskog stakla u odnosu na R-točku vozačeva sjedala, ako je primjenjivo: ......................................................... 1.2.
  11. kut nagiba vjetrobranskog stakla: .............................................. 1.2.
  12. kut nagiba naslona sjedala, ako je primjenjivo: ....................... 1.2.
  13. položaj i veličina područja u kojima se provjeravaju optičke značajke
(3): ..................................................................................... 1.2.
  1. razvijena površina vjetrobranskog stakla: ................................. 1.2.
  2. najveća visina odsječka vjetrobranskog stakla: ........................ 1.2.
  3. polumjer zakrivljenosti vjetrobranskog stakla: ......................... 1.2.
  4. popis modela vozila za koja je zatražena homologacija tipa sastavnog dijela, uz navođenje naziva proizvođača vozila, tipa i kategorije vozila: .......................................................................... 1.
  5. Za dvostruka stakla 1.3.
  6. tip svakog zasebnog stakla: ......................................................... 1.3.
  7. tip povezivanja (organsko, staklo ili staklo-metal): ................. 1.3.
  8. nazivna širina zazora između dva stakla: ................................. 1.
  9. Upotrijebljeni materijali 1.4.
  10. Priroda materijala: ....................................................................... 1.4.
  11. Obojenje međusloja (međuslojeva): ........................................... 1.4.
  12. Obojenje plastične prevlake (prevlaka): .................................... 1.4.
  13. Obojenje stakla: ............................................................................ 1.4.
  14. Ugrađeni vodiči: ........................................................................... 1.4.
  15. Trake protiv zasljepljivanja: ........................................................ 1.4.
  16. Kemijski naziv plastike: .............................................................. 1.4.
  17. Obojenje plastike: ........................................................................ 1.4.
  18. Proizvodni proces (plastike): ...................................................... _______
(1)Ako identifikacijska oznaka tipa sadrži znakove koji nisu bitni za označivanje tipa vozila, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica obuhvaćenih ovim opisnim dokumentom, te znakove treba u dokumentaciji zamijeniti znakom (?) (npr. ABC??123??).
(2)U smislu Priloga II.A Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.
(3)Određena »panoramska« vjetrobranska stakla mogu imati ulogu prividnog nosača krova; u tom slučaju nosači krova trebaju biti naznačeni bojanjem na staklu. DODATAK 2. CERTIFIKAT O HOMOLOGACIJI TIPA Obrazac (najveći format: A4 (210 x 297 mm)) CERTIFIKAT O HOMOLOGACIJI Naziv tijela za homologaciju Izjava o: – homologaciji tipa
(1)– izmjeni/dopuni homologacije tipa
(1)– odbijanju homologacije tipa
(1)– povlačenju homologacije tipa
(1)za tip vozila/sastavnog dijela/zasebne tehničke jedinice
(1)u skladu s Direktivom 92/22/EEZ, kao što je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2001/92/EZ. Broj homologacije tipa: .......................................................................... Razlog za proširenje: .............................................................................. DIO I 0.1. Proizvođačeva (zaštićena) trgovačka marka (marke): 0.2. Tip: 0.3. Značenje oznake tipa, ako je naznačeno na vozilu/sastavnom dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici
(1): 0.4. Kategorija vozila
(2): 0.
  1. Naziv i adresa proizvođača: 0.
  2. Za sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, položaj i način postavljanja oznake homologacije tipa: 0.
  3. Adresa (adrese) tvornice (tvornica) proizvođača: DIO II
  4. Dodatne informacije: vidi dopunu
  5. Tehnička služba odgovorna za izvođenje homologacijskih ispitivanja:
  6. Datum izvješća o ispitivanju:
  7. Broj izvješća o ispitivanju:
  8. Opažanja (ako je primjenjivo): vidi dopunu
  9. Mjesto:
  10. Datum:
  11. Potpis:
  12. Priložen je popis dokumenata dostavljenih tijelu nadležnom za homologaciju, koji se mogu dobiti na zahtjev. ________
(1)Precrtati što se ne primjenjuje.
(2)U smislu Priloga II.A Direktive 70/156/EEZ. Dopuna 1 certifikatu o homologaciji tipa br. … s obzirom na homologaciju tipa vjetrobranskog stakla u skladu s Direktivom 92/22/EEZ, kao što je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2001/92/EZ SLOJEVITA VJETROBRANSKA STAKLA (obična, obrađena ili prevučena plastikom) 1. Dodatne informacije 1.1. Glavne značajke – nazivna debljina vjetrobranskog stakla: – broj slojeva stakla: – broj međuslojeva: – nazivna debljina međusloja (međuslojeva): – priroda i tip međusloja (međuslojeva): – priroda i tip plastične prevlake (prevlaka): – posebna obrada stakla (DA/NE): 1.2. Sporedne značajke – priroda materijala (polirano staklo, »float« staklo, staklo u listovima): – obojenje stakla: – obojenje međusloja (potpuno/djelomično): – obojenje plastične prevlake (prevlaka): – vodiči ugrađeni (DA/NE): – ugrađene trake protiv zasljepljivanja (DA/NE): – obojenje prevlake: 5. Napomene .................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 5.1. Pridodani dokumenti: popis vjetrobranskih stakala (vidi dopunu 7). Dopuna 2 certifikatu o homologaciji tipa br. …s obzirom na homologaciju tipa vjetrobranskog stakla u skladu s Direktivom 92/22/EEZ, kao što je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2001/92/EZ STAKLENOPLASTIČNA VJETROBRANSKA STAKLA 1. Dodatne informacije 1.1. Glavne značajke – razred oblika: – nazivna debljina vjetrobranskog stakla: – nazivna debljina stakla: – nazivna debljina plastičnog sloja (slojeva) koji ima(
  1. ju)funkciju međusloja (međuslojeva): – broj slojeva plastike: – priroda i tip plastičnog sloja (slojeva) koji ima(
  2. ju)funkciju međusloja (međuslojeva): – priroda i tip vanjskog plastičnog sloja: – posebna obrada stakla (DA/NE): 1.2. Sporedne značajke – priroda materijala (polirano staklo, »float« staklo, staklo u listovima): – obojenje plastičnog sloja (slojeva) (potpuno/djelomično): – obojenje stakla: – vodiči ugrađeni (DA/NE): – ugrađene trake protiv zasljepljivanja (DA/NE): 5. Napomene .................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 5.1. Pridodani dokumenti: popis vjetrobranskih stakala (vidi dopunu 7). Dopuna 3 certifikatu o homologaciji tipa br. …s obzirom na homologaciju tipa sigurnosnog stakla u skladu s Direktivom 92/22/EEZ, kao što je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2001/92/EZ JEDNOLIKO KALJENA STAKLA 1. Dodatne informacije 1.1. Glavne značajke – razred oblika: – priroda postupka kaljenja: – razred debljine: – priroda i tip plastične prevlake (prevlaka): 1.2. Sporedne značajke: – priroda materijala (polirano staklo, »float« staklo, staklo u listovima): – obojenje stakla: – obojenje plastične prevlake (prevlaka): – vodiči ugrađeni (DA/NE): – ugrađene trake protiv zasljepljivanja (DA/NE): 1.3. Homologirane značajke sastavnog dijela: – najveća površina (ravno staklo): – najmanji kut: – najveća razvijena površina (zakrivljeno staklo): – najveća visina odsječka: 5. Napomene .................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... Dopuna 4 certifikatu o homologaciji tipa br. …s obzirom na homologaciju tipa sigurnosnog stakla u skladu s Direktivom 92/22/EEZ, kao što je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2001/92/EZ SLOJEVITA STAKLA IZUZEVŠI VJETROBRANSKIH 1. Dodatne informacije 1.1. Glavne značajke – razred debljine: – broj slojeva stakla: – broj međuslojeva: – nazivna debljina međusloja (međuslojeva): – priroda i tip međusloja (međuslojeva): – debljina plastične prevlake (prevlaka): – priroda i tip plastične prevlake (prevlaka): – posebna obrada stakla (DA/NE): 1.2. Sporedne značajke: – priroda materijala (polirano staklo, »float« staklo, staklo u listovima): – obojenje međusloja (potpuno/djelomično): – obojenje stakla: – obojenje plastične prevlake (prevlaka): – vodiči ugrađeni (DA/NE): – ugrađene trake protiv zasljepljivanja (DA/NE): 5. Napomene .................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... Dopuna 5 certifikatu o homologaciji tipa br. …s obzirom na homologaciju tipa sigurnosnog stakla u skladu s Direktivom 92/22/EEZ, kao što je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2001/92/EZ STAKLENOPLASTIČNA STAKLA IZUZEVŠI VJETROBRANSKIH 1. Dodatne informacije 1.1. Glavne značajke – razred debljine: – nazivna debljina staklenog dijela: – posebna obrada staklenog dijela (DA/NE): – broj slojeva plastike: – nazivna debljina plastičnog sloja (slojeva) koji ima(
  3. ju)funkciju međusloja (međuslojeva): – priroda i tip plastičnih slojeva koji imaju funkciju među­sloja: – priroda i tip vanjskog plastičnog sloja: 1.2. Sporedne značajke: – priroda materijala (ploče, »float«, staklo u listovima): – obojenje stakla (bezbojno/tonirano): – obojenje plastičnog sloja (slojeva) (potpuno/djelomič­no): – vodiči ugrađeni (DA/NE): – ugrađene trake protiv zasljepljivanja (DA/NE): 5. Napomene .................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... Dopuna 6 certifikatu o homologaciji tipa br. …s obzirom na homologaciju tipa sigurnosnog stakla u skladu s Direktivom 92/22/EEZ, kao što je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2001/92/EZ DVOSTRUKA STAKLA 1. Dodatne informacije 1.1. Glavne značajke – sastav dvostrukog stakla (simetrično/asimetrično): – nazivna širina zazora: – način sklapanja: – tip svake ploče: 1.2. Dokumenti u privitku: – obrazac za obje ploče u simetričnom dvostrukom staklu u skladu s Prilogom prema kojem su ispitivane ili tipski homologirane. – obrazac za svaku ploču u asimetričnom dvostrukom staklu u skladu s Prilozima prema kojima su ispitivane ili tipski homologirane. 5. Napomene .................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... Dopuna 7 certifikatu o homologaciji tipa br. …s obzirom na homologaciju tipa vjetrobranskog stakla u skladu s Direktivom 92/22/EEZ, kao što je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2001/92/EZ SADRŽAJ POPISA VJETROBRANSKIH STAKALA Najmanje sljedeće informacije trebaju biti dostavljene za svako od vjetrobranskih stakala obuhvaćenih ovom homologacijom tipa sastavnog dijela: – proizvođač vozila: – tip vozila: – kategorija vozila: –razvijena površina (F): –visina odsječka (h): –zakrivljenost (r): –ugradbeni kut (): –kut nagiba naslona sjedala (): –koordinate R-točke (A, B, C) u odnosu na središnju točku gornjegruba vjetrobranskog stakla: Opis F parametra vjetrobranskog stakla Dopuna 8 certifikatu o homologaciji tipa br. …s obzirom na homologaciju tipa krutog plastičnog stakla u skladu s Direktivom 92/22/EEZ, kao što je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2001/92/EZ KRUTA PLASTIČNA STAKLA IZUZEVŠI VJETROBRANSKIH 1. Dodatne informacije 1.1. Glavne značajke – nazivna debljina
(1): – oblik i dimenzije: – razred materijala, kako je odredio proizvođač: – kemijski naziv materijala: – proizvodni proces: – obojenje: – priroda prevlake površine: 1.
  1. Sporedne značajke Vodiči ugrađeni (DA/NE):
  2. Napomene ....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................
(1)S odstupanjem od 10% za ekstrudirano plastično staklo i za ostale materijale, tolerancija iznosi (u mm) ± (0,4 + 0,1e), pri čemu je e jednako nazivnoj debljini u mm. Dopuna 9 certifikatu o homologaciji tipa br. …s obzirom na homologaciju tipa savitljivog plastičnog stakla u sklau sklarektivom 92/22/EEZ, kao što je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2001/92/EZ SAVITLJIVA PLASTIČNA STAKLA IZUZEVŠI VJETROBRANSKIH 1. Dodatne informacije 1.1. Glavne značajke – nazivna debljina
(1): – razred materijala, kako je odredio proizvođač: – kemijski naziv materijala: – proizvodni proces: – obojenje: – priroda prevlake površine: 1.
  1. Sporedne značajke Bez sporednih značajki.
  2. Napomene .................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... Dopuna 10 certifikatu o homologaciji tipa br. …s obzirom na homologaciju tipa krutog plastičnog dvostrukog stakla u skladu s Direktivom 92/22/EEZ, kao što je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2001/92/EZ KRUTA PLASTIČNA DVOSTRUKA STAKLA
  3. Dodatne informacije 1.
  4. Glavne značajke – nazivna debljina svake ploče: – nazivna širina zazora: – razred materijala svake ploče, kako je odredio proizvođač: – kemijski naziv materijala svake ploče: – proizvodni proces: – obojenje: – priroda prevlake površine: 1.
  5. Sporedne značajke Bez sporednih značajki.
  6. Napomene .................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... DODATAK
  7. OPISNI DOKUMENT BR. … U SKLADU S PRAVILNIKOM TPV 145 i U SKLADU S PRILOGOM I. PRAVILNIKA O HOMOLOGACIJI TIPA MOTORNIH VOZILA Sljed'>Sljedaci, ako se primjenjuju, moraju se dostaviti u tri primjerka s popisom priloženih dokumenata. Svaki crtež treba biti dostavljen u odgovarajućem mjerilu i mora biti dovoljno detaljan te formata A4 ili presavijen na format A
  8. Fotografije, ako postoje, moraju biti dovoljno detaljne. Ako sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice imaju elektroničko upravljanje, njihov proizvođač treba dostaviti podatke o njihovim značajkama.
  9. OPĆENITO 0.1 Proizvođačeva (zaštićena) trgovačka oznaka: 0.2 Tip: 0.
  10. Značenje oznake tipa, ako je naznačeno na vozilu/sastav­nom dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici
(1)
(2): 0.4. Kategorija vozila
(3): 0.
  1. Naziv i adresa proizvođača: 0.
  2. Za sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, položaj i način postavljanja oznake homologacije tipa: 0.
  3. Adresa (adrese) tvornice (tvornica) proizvođača:
  4. VJETROBRANSKA I DRUGA STAKLA Fotografije i/ili crteži vozila uzorka s dovoljno detalja:
  5. NADOGRADNJA 9.
  6. Tip nadogradnje: 9.
  7. Vjetrobranska i druga stakla 9.5.
  8. Vjetrobranska stakla 9.5.1.
  9. Uporabljeni materijali: 9.5.1.
  10. Način ugradbe: 9.5.1.
  11. Kut nagiba: 9.5.1.
  12. Broj homologacije tipa: 9.5.1.
  13. Oprema vjetrobranskog stakla i položaj na kojem je ugrađena, zajedno s kratkim opisom svake obuhvaćene električke/elektroničke komponente: 9.5.
  14. Ostala stakla 9.5.2.
  15. Uporabljeni materijali: 9.5.2.
  16. Broj homologacije tipa: 9.5.2.
  17. Kratki opis svake električke/elektroničke komponente u mehanizmu za otvaranje prozora: 9.5.
  18. Staklo pomičnog krova: 9.5.3.
  19. Uporabljeni materijali: 9.5.3.
  20. Broj homologacije tipa: 9.5.
  21. Ostala stakla 9.5.4.
  22. Uporabljeni materijali: 9.5.4.
  23. Broj homologacije tipa:
(1)Precrtati što se ne primjenjuje.
(2)Ako identifikacijska oznaka tipa sadrži znakove koji nisu bitni za označivanje tipa vozila, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica obuhvaćenih ovim opisnim dokumentom, te znakove treba u dokumentaciji zamijeniti znakom (?) (npr. ABC>. ABC).
(3)U smislu Priloga II.A Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila. ________
(1)Precrtati što se ne primjenjuje.
(2)Ako identifikacijska oznaka tipa sadrži znakove koji nisu bitni za označivanje tipa vozila, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica obuhvaćenih ovim opisnim dokumentom, te znakove treba u dokumentaciji zamijeniti znakom (?) (npr. ABC??123??).
(3)U smislu Priloga II.A Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila. DODATAK 4. Obrazac (najveći format: A4 (210 x 297 mm)) CERTIFIKAT O HOMOLOGACIJI Naziv tijela za homologaciju Izjava o: – homologaciji tipa
(1)– izmjeni/dopuni homologacije tipa
(1)– odbijanju homologacije tipa
(1)– povlačenju homologacije tipa
(1)za tip vozila/sastavnog dijela/zasebne tehničke jedinice
(1)u skladu s Direktivom 92/22/EEZ, kao što je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2001/92/EZ. Broj homologacije tipa: Razlog za proširenje: DIO I 0.
  1. Marka (trgovački naziv proizvođača): 0.
  2. Tip: 0.
  3. Značenje oznake tipa, ako je naznačeno na vozilu/sastavnom dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici
(1): 0.4. Kategorija
(2): 0.
  1. Naziv i adresa proizvođača: 0.
  2. Za sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, položaj i način postavljanja oznake homologacije tipa: 0.
  3. Adresa (adrese) tvornice (tvornica) proizvođača: DIO II
  4. Opažanja (ako je primjenjivo): vidi dopunu
  5. Tehnička služba odgovorna za izvođenje homologacijskih ispitivanja:
  6. Datum izvješća o ispitivanju:
  7. Broj izBroj izo ispitivanju:
  8. Opažanja (ako je primjenjivo): vidi dopunu
  9. Mjesto:
  10. Datum:
  11. Potpis:
  12. Priložen je popis dokumenata dostavljenih tijelu nadležnom za homologaciju, koji se mogu dobiti na zahtjev. ______
(1)Precrtati što se ne primjenjuje.
(2)U smislu Priloga II.A Direktive 70/156/EEZ. Dopuna certifikata o homologaciji tipa br. …koji se odnosi na homologaciju tipa vozila u skladu s Direktivom 92/22/EEZ, kao što je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2001/92/EZ
  1. Dodatne informacije 1.
  2. Opis uporabljenog tipa stakla: 1.1.
  3. za vjetrobransko staklo: 1.1.
  4. za bočne prozore: 1.1.
  5. za stražnji prozor: 1.1.
  6. za pomični krovni prozor: 1.1.
  7. za ostala stakla: 1.
  8. Oznaka homologacije tipa sastavnog dijela 1.2.
  9. za vjetrobransko staklo: 1.2.
  10. za bočne prozore: 1.2.
  11. za stražnji prozor: 1.2.
  12. za pomični krovni prozor: 1.2.
  13. za ostala stakla: 1.
  14. Oprema vjetrobranskog stakla i položaj na kojem je ugrađena 1.
  15. Odredbe o ugradbi zadovoljene: da/ne
(1)5. Napomene .................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... ______
(1)Precrtati što se ne primjenjuje. PRILOG II. PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE
  1. Područje primjene Ovaj Pravilnik primjenjuje se za sigurnosna stakla i staklene materijale namijenjene za ugradbu kao vjetrobranska ili da ili dakla ili pregradne stijene na motornim vozilima i njihovim prikolicama, i za njihovu ugradbu, uz izuzeće stakala za svjetlosne i svjetlosno-signalizacijske uređaje i ploču s instrumentima, posebnih stakala koje nude zaštitu od napada, kaljenih stakala i vjetrobranskih stakala namijenjenih za vozila koja se rabe u ekstremnom okruženju i za vozila čija najveća konstrukcijska brzina ne prelazi 40 km/h.
  2. Definicije Točke o kojima se radi jednake su točkama određenim u članku
  3. Pravilnika br. 43 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu, s najnovijim izmjenama i dopunama koje je usvojila Europska zajednica. PRILOG II.A OZNAKA HOMOLOGACIJE TIPA SASTAVNOG DIJELA
  4. Sva sigurnosna stakla, uključujući i uzorke i ispitne komade dostavljene za homologaciju tipa sastavnog dijela, trebaju biti označena trgovačkim nazivom ili oznakom proizvođača. Oznake trebaju biti jasno čitljive, neizbrisive i vidljive.
  5. Dodatno uz stavke navedene u točki 3.
  6. Priloga I. potrebno je postaviti simbole sukladne onima koji su utvrđeni u Pravilniku br. 43 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu, s najnovijim izmjenama i dopunama koje je usvojila Europska zajednica. PRILOG II.B OPĆI I POJEDINAČNI ZAHTJEVI, ISPITIVANJAI TEHNIČKI ZAHTJEVI Uz izuzeće odredbi koje se odnose na kaljena vjetrobranska stakla (nisu obuhvaćena ovim Pravilnikom), odredbe kojima se uređuju opći i pojedinačni zahtjevi, ispitivanja i tehnički zahtjevi navedene su u Pravilniku br. 43 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu, s najnovijim izmjenama i dopunama koje je usvojila Europska zajednica. PRILOG III. VOZILA – ZAHTJEVI S OBZIROM NA UGRADBU VJETROBRANSKIH I DRUGIH STAKALA NA VOZILA
  7. Vjetrobranska i druga stakla trebaju biti ugrađena tako da, unatoč opterećenjima kojima je izloženo vozilo u uobičajenim uvjetima uporabe, zadrže svoj položaj i osiguraju vidljivost i sigurnost putnicima u vozilu.
  8. Za sva motorna vozila kategorija M i N moraju biti izvršene sljedeće provjere: 2.
  9. da li je vjetrobransko staklo označeno odgovarajućom oznakom homologacije tipa sastavnog dijela određenom u točki 3.
  10. Priloga I., iza koje slijedi jedan od dodatnih simbola navedenih u točki
  11. Priloga II.A 2.1.
  12. da li je vjetrobransko staklo homologirano za tip vozila na koje je ugrađeno 2.1.
  13. da li je vjetrobransko staklo pravilno ugrađeno s obzirom na R-točku vozila; ova provjera, po izboru proizvođača vozila, može biti izvedena ili na vozilu ili na crtežima 2.
  14. da li su bočna i stražnja stakla označena odgovarajućom oznakom homologacije tipa sastavnog dijela određenom u točki 3.
  15. Priloga I. Bočna i stražnja stakla, kroz koja se ostvaruje ili izravno vozačevo prednje vidno polje od 180° ili posredno vozačevo vidno polje pomoću unutarnjih i vanjskih retrovizora u skladu sa zahtjevima Pravilnika TPV 108 ne smiju biti označena dodatnim simbolom navedenim u točki
  16. Priloga II.A 2.
  17. da li je staklo za pomični krov označeno oznakom homologacije tipa sastavnog dijela određenom u točki 3.
  18. Priloga I. Pomični krov smije biti označen dodatnim simbolom navedenim u točki
  19. Priloga II.A. 2.
  20. Mora se provjeriti da je staklo, izuzev stakala navedenih u prethodnim točkama 2.1 do 2.3., označeno odgovarajućom oznakom homologacije tipa sastavnog dijela određenom u točki 3.
  21. Priloga I., iza koje slijedi, ako je primjenjivo, dodatni simbol naveden u točki
  22. Priloga II.A.
  23. Za sva vozila kategorije O mora se provjeriti da li je staklo, izuzevši stakla navedenih u prethodnim točkama 2.1 do 2.3., označeno odgovarajućom oznakom homologacije tipa sastavnog dijela određenom u točki 3.
  24. Priloga I., iza koje slijedi, ako je primjenjivo, dodatni simtni simeden u točki
  25. Priloga II.A. DODATAK PRAVILNIKU TPV 145 Odredbe dijelova Pravilnika UN/ECE R 43 koje se koriste za potrebe Pravilnika TPV 145* (1.)
  26. DEFINICIJE Za potrebe ovog Pravilnika: 2.
  27. »Kaljeno staklo« označava staklenu plohu koju čini jedan sloj stakla, prethodno posebno obrađenog u svrhu povećanja njegove mehaničke čvrstoće i postizanja određene fragmentacije pri lomljenju. 2.
  28. »Slojevito staklo« označava staklenu plohu koju čine dva ili više slojeva stakla međusobno povezana najmanje jednim slojem plastičnog materijala umetnutim između njih; slojevito staklo može biti: 2.2.
  29. »obično«, ukoliko niti jedan od staklenih slojeva od kojih se sastoji nije obrađen; ili 2.2.
  30. »obrađeno«, ukoliko je najmanje jedan stakleni sloj od kojih se sastoji prethodno posebno obrađen u svrhu povećanja njegove mehaničke čvrstoće i postizanja određene fragmentacije pri lomljenju. 2.
  31. »Sigurnosno staklo s plastičnom prevlakom« označava staklo prema definiciji u točki 2.
  32. ili 2.
  33. s prevlakom od plastičnog materijala na njegovoj unutarnjoj površini. 2.
  34. »Staklenoplastično sigurnosno staklo« označava slojevito staklo koje se sastoji od jednog sloja stakla i jednog ili više slojeva plastike, od kojih najmanje jedan služi kao međusloj. Kada je staklo ugrađeno na vozilo plastični sloj(evi) se nalazi (nalaze) na njegovoj unutarnjoj površini. ____ * Ispuštene točke toga pravilnika, koje se ne primjenjuju, navedene su u radi preglednosti u zagradama. 2.
  35. »Plastično staklo« označava materijal za stakla koji kao osnovni sastojak sadrži jednu ili više organskih polimernih tvari velike molekularne mase, koji je čvrst u dovršenom stanju i koji se može oblikovati tečenjem u jednoj od faza proizvodnog procesa. 2.5.
  36. »Kruto plastično staklo« označava plastični materijal za stakla koji se ne izvija više od 50 mm u vertikalnom smjeru pri ispitivanju savitljivosti (Prilog 3., točka 12.). 2.5.
  37. »Savitljivo plastično staklo« označava plastični materijal za stakla koji se izvija više od 50 mm u vertikalnom smjeru pri ispitivanju savitljivosti (Prilog 3., točka 12.). 2.
  38. »Dvostruki prozor« označava sklop koji čine dvije staklene plohe odvojeno ugrađene u isti otvor na vozilu. 2.
  39. »Dvostruko staklo« označava sklop koji čine dvije staklene plohe trajno sastavljene u proizvodnji i razdvojene ujednačenim razmakom. 2.7.
  40. »Simetrično dvostruko staklo« označava dvostruko staklo kod kojeg su obje sastavne plohe istoga tipa (kaljeno staklo, slojevito staklo, kruto plastično staklo) te imaju iste glavne i sporedne značajke. 2.7.
  41. »Asimetrično dvostruko staklo« označava dvostruko staklo kod kojeg su sastavne plohe različitog tipa (kaljeno staklo, slojevito staklo, kruto plastično staklo) ili imaju različite glavne i sporedne značajke. 2.
  42. »Glavna značajka« označava značajku koja znatno mijenja optička i/ili mehanička svojstva materijala za sigurnosna stakla na način koji nije beznačajan s obzirom na funkciju koju ta stakla imaju na vozilu. Taj pojam obuhvaća i trgovački naziv ili oznaku proizvođača koju navodi posjednik homologacije. 2.
  43. »Sporedna značajka« označava značajku koja može mijenjati optička i/ili mehanička svojstva materijala za sigurnosna stakla s obzirom na funkciju koju to staklo ima na vozilu. Pri ocjenjivanju stupnja izmjena u obzir je potrebno uzeti indeks teškoće. 2.
  44. Pojam »indeks teškoće« označava podjelu u dva stupnja koji se upotrebljavaju za promjene svake sporedne značajke uočene u uporabi. Prijelaz od laz od »1« na indeks »2« označava potrebu za izvođenjem dodatnih ispitivanja. 2.
  45. »Razvijena površina vjetrobranskog stakla« označava najmanju pravokutnu površinu stakla iz koje je moguće izraditi vjetrobransko staklo. 2.
  46. »Kut nagiba vjetrobranskog stakla« označava kut između vertikale i ravne crte koja prolazi kroz gornji i donji rub vjetrobranskog stakla, a obje crte se nalaze u vertikalnoj ravnini kroz koju prolazi uzdužna os vozila. 2.12.
  47. Kut nagiba se mjeri na vozilu postavljenom na tlu i, ako se vozilo upotrebljava za prijevoz putnika, ono mora biti u voznome stanju, s potpunom propisanom količinom goriva, maziva i rashladnih tekućina, i opremljeno s alatom i zamjenskim kotačem ili kotačima (ako su prema podacima proizvođača predviđeni kao dio uobičajene opreme); potrebno je uzeti u obzir i težinu vozača i, ako je vozilo namijenjeno za prijevoz putnika, težinu putnika na prvom sjedalu od 75±1 kg za svakoga pojedinačno. 2.12.
  48. Vozila opremljena hidropneumatskim, hidrauličnim ili pneumatskim ovjesom ili s napravom za automatsko namještanje razmaka od tla ovisno o opterećenju ispituju se u uobičajenim radnim uvjetima prema podacima proizvođača. 2.
  49. »Skupina vjetrobranskih stakala« označava skupinu koju čine vjetrobranska stakla različitih dimenzija i oblika podvrgnutih ispitivanju njihovih mehaničkih osobina, svojstvima fragmentacije i otpornosti pri izloženosti djelovanju okoline. 2.13.
  50. »Ravno vjetrobransko staklo« označava vjetrobransko staklo čija nazivna zakrivljenost izražena visinom odsječka ne prelazi 10 mm po dužinskom metru. 2.13.
  51. »Zakrivljeno vjetrobransko staklo« označava vjetrobransko staklo čija je nazivna zakrivljenost izražena visinom odsječka veća od 10 mm po dužinskom metru. 2.
  52. »Visina odsječka h« označava najveći razmak između unutarnje površine stakla i ravnine koja prolazi kroz krajeve tog stakla, mjereno u približno okomitom smjeru na staklo (vidi Sliku
  53. Priloga 17.) 2.
  54. »Tip materijala za sigurnosna stakla« označava sigurnosna stakla definirana u točkama 2.
  55. do 2.
  56. koja se međusobno bitno ne razlikuju, s posebnim naglaskom na glavne i pomoćne značajke navedene u Prilozima
  57. –
  58. i
  59. –
  60. 2.15.
  61. Iako izmjena glavnih značajki označava novi tip proizvoda, u određenim slučajevima može se smatrati da uslijed izmjene oblika i dimenzija nije neophodno izvoditi kompletna ispitivanja. Za neka od ispitivanja propisanih u pojedinačnim prilozima sigurnosna stakla smiju se grupirati ukoliko je jasno da imaju slične glavne značajke. 2.15.
  62. Za sigurnosna stakla koja se razlikuju samo po pomoćnim značajkama može se smatrati da su istoga tipa; međutim, na uzorcima takvih sigurnosnih stakala mogu se izvršiti određena ispitivanja, ako su ta ispitivanja izričito propisana u ispitnim zahtjevima. 2.
  63. »Zakrivljenost ‘r’« označava približnu vrijednost najmanjeg polumjera luka vjetrobranskog stakla mjerenog na njegovom najzakrivljenijem dijelu. 2.
  64. »HIC (kriterij ozljede glave)« označava vrijednost značajke ozljede mozga, uzrokovane silama usporenja koje nastaju kao posljedica izravnog udarca u staklo u okomitom smjeru. 2.
  65. »Sigurnosna stakla potrebna za vozačevo vidno polje« 2.18.
  66. »Sigurnosna stakla potrebna za vozačevo prednje vidno polje« označava sva stakla postavljena ispred ravnine koja prolazi kroz R-točku vozačeva sjedala okomito na središnju uzdužnu ravninu vozila, kroz koja vozač može vidjeti cestu kada vozi ili upravlja vozilom. 2.18.
  67. »Sigurnosna stakla potrebna za vozačevo stražnje vidno polje« označava sva stakla postavljena iza ravnine koja prolazi kroz R-točku vozačeva sjedala okomito na središnju uzdužnu ravninu vozila, kroz koja vozač može vidjeti cestu kada vozi ili upravlja vozilom. 2.
  68. »Neprozirno zatamnjenje« označava svaku površinu stakla koja sprječava propuštanje svjetla. 2.
  69. »Zasjenjeni pojas« označava svaku površinu stakla s umanjenim propuštanjem svjetla. 2.
  70. »Prozirno područje« označava cjelokupnu površinu stakla isključujući svako neprozirno zatamnjenje i zasjenjene pojaseve. 2.
  71. »Otvor za dnevno svjetlo« označava cjelokupnu površinu stakla isključujući svako neprozirno zatamnjenje, ali s uključenim zasjenjenim pojasevima. 2.
  72. »Međusloj« označava svaki materijal korišten za povezivanje slojeva u slojevitom staklu. 2.
  73. »Tip vozila« s obzirom na ugradbu sigurnosnih stakala označava vozila iste kategorije koja se međusobno bitno ne razlikuju po najmanje sljedećim bitnim obilježjima: proizvođač proizvođačka oznaka tipa bitna obilježja izrade i konstrukcije. 2.
  74. »Kut nagiba naslona sjedala« označava konstrukcijski kut torza kako je definiran u Prilogu
  75. ovoga Pravilnika.
(3),
(4)(5.1.),(5.2.),(5.3.),(5.4.) 5.
  1. U blizini homologacijske oznake potrebno je postaviti sljedeće dodatne simbole: 5.5.
  2. kod vjetrobranskih stakala: I za kaljeno staklo (I/P ako je s prevlakom)
(2)II za obično slojevito staklo (II/P ako je s prevlakom)
(2)III za obrađeno slojevito staklo (III/P ako je s prevlakom)
(2)IV za staklenoplastično staklo 5.5.
  1. V za sigurnosno staklo s normalnim propuštanjem svjetla manjim od 70% 5.5.
  2. VI za dvostruko staklo. 5.5.
  3. VII za jednoliko kaljeno staklo koje se može koristiti kao vjetrobransko staklo na sporim vozilima čija konstrukcijska brzina nije veća od 40 km/h. 5.5.
  4. VIII za kruto plastično staklo. Pravilna uporaba dodatno se označava s: /A za naprijed okrenuto staklo /B za bočno, stražnje i krovno staklo /C za položaj gdje ne postoji mogućnost ili je mala mogućnost udara glave. Dodatno, plastična stakla podvrgnuta ispitivanju otpornosti na abraziju opisanom u točki
  5. Priloga 3., potrebno je označiti sljedećim oznakama: /L staklo s raspršenjem svjetla manjim od 2% nakon 1000 ciklusa na vanjskoj površini i manjim od 4% nakon 100 ciklusa na unutarnjoj površini (vidi točku 6.1.3.
  6. Priloga
  7. i 16.) /M staklo s raspršenjem svjetla manjim od 10% nakon 500 ciklusa na vanjskoj površini i manjim od 4% nakon 100 ciklusa na unutarnjoj površini (vidi točku 6.1.3.
  8. Priloga
  9. i 16.). 5.5.
  10. IX za savitljivo plastično staklo. 5.5.
  11. X za kruto plastično dvostruko staklo. Pravilna uporaba dodatno se označava s: /A za naprijed okrenuto staklo /B za bočno, stražnje i krovno staklo /C za položaj gdje ne postoji mogućnost ili je mala mogućnost udara glave. Plastična stakla podvrgnuta ispitivanju otpornosti na abraziju opisanom u točki
  12. Priloga
  13. potrebno je označiti sljedećim oznakama: ; nbsp; /L staklo s raspršenjem svjetla manjim od 2% nakon 1000 ciklusa na vanjskoj površini i manjim od 4% nakon 100 ciklusa na unutarnjoj površini (vidi točku 6.1.3.
  14. Priloga 6.) /M staklo s raspršenjem svjetla manjim od 10% nakon 500 ciklusa na vanjskoj površini i manjim od 4% nakon 100 ciklusa na unutarnjoj površini (vidi točku 6.1.3.
  15. Priloga 16.). 5.
  16. Homologacijska oznaka i simbol trebaju biti jasno čitljivi i neizbrisivi. Dodatni simbol mora se nalaziti u homologacijskoj oznaci. _____
(2)Kako je određeno u točki 2.
  2. OPĆI ZAHTJEVI 6.
  3. Svi materijali za stakla, uključujući i materijale za proizvodnju vjetrobranskih stakala, trebaju biti izrađeni tako da je u slučaju razbijanja opasnost od tjelesnih ozljeda čim manja. Materijali za stakla trebaju biti dovoljno otporni na udarce koji se mogu dogoditi u uobičajenom prometu, atmosferske i temperaturne uvjete, djelovanje kemijskih sredstava, vatru i abraziju. 6.
  4. Materijali za sigurnosna stakla trebaju biti dovoljno prozirni, ne smiju uzrokovati vidljivo izobličenje predmeta gledanih kroz vjetrobransko staklo kao niti zamjenu među bojama korištenim na prometnim znakovima i signalima. U slučaju razbijanja vjetrobranskog stakla vozač mora moći vidjeti cestu dovoljno jasno kako bi mogao kočiti i sigurno zaustaviti vozilo.
  5. POJEDINAČNI ZAHTJEVI Svi tipovi sigurnosnih stakala, ovisno o razredu kojem pripadaju, trebaju zadovoljiti sljedeće pojedinačne zahtjeve: 7.
  6. kaljena vjetrobranska stakla, zahtjeve sadržane u Prilogu
  7. 7.
  8. jednoliko kaljena stakla, zahtjeve sadržane u Prilogu
  9. 7.
  10. obična slojevita vjetrobranska stakla, zahtjeve sadržane u Prilogu
  11. 7.
  12. obična slojevita stakla osim vjetrobranskih, zahtjeve sadržane u Prilogu
  13. 7.
  14. obrađena slojevita vjetrobranska stakla, zahtjeve sadržane u Prilogu
  15. 7.
  16. sigurnosna stakla s plastičnim prevlakama, dodatno prethodno navedenim odgovarajućim zahtjevima, zahtjeve sadržane u Prilogu
  17. 7.
  18. staklenoplastična vjetrobranska stakla, zahtjeve sadržane u Prilogu
  19. 7.
  20. staklenoplastična stakla osim vjetrobranskih, zahtjeve sadržane u Prilogu
  21. 7.
  22. dvostruka stakla, zahtjeve sadržane u Prilogu
  23. 7.
  24. kruta plastična stakla, zahtjeve sadržane u Prilogu
  25. 7.
  26. savitljiva plastična stakla, zahtjeve sadržane u Prilogu
  27. 7.
  28. kruta plastična dvostruka stakla, zahtjeve sadržane u Prilogu
  30. ISPITIVANJA 8.
  31. Ovim Pravilnikom propisana su sljedeća ispitivanja: 8.1.
  32. Ispitivanje fragmentacije Svrha ovog ispitivanja je: 8.1.1.
  33. provjeriti da su fragmenti i krhotine nastali lomom stakla takvi da smanje na najmanju moguću mjeru opasnost od ozljeda, i 8.1.1.
  34. provjera preostale vidljivosti kod vjetrobranskih stakala. 8.1.
  35. Ispitivanje mehaničke čvrstoće 8.1.2.
  36. Ispitivanje udarom kugle Postoje dva tipa ispitivanja, jedno uporabom kugle mase 227 g, i drugo uporabouporabo mase 2260 g. 8.1.2.1.
  37. – ispitivanje kuglom mase 227 g: svrha ovog ispitivanja je ocjena prianjanja međuslojeva u slojevitom staklu i mehaničke čvrstoće jednoliko kaljenih stakala i plastičnih stakala. 8.1.2.1.
  38. – ispitivanje kuglom mase 2260 g: svrha ovog ispitivanja je ocjena otpornosti slojevitih stakala na prodiranje kugle. 8.1.2.
  39. Ispitivanje modelom glave Svrha ovog ispitivanja je potvrđivanje sukladnosti stakla sa zahtjevima koji se odnose na smanjenje opasnosti od ozljede u slučaju udara glave u vjetrobransko staklo, slojevita stakla, staklenoplastična i kruta plastična stakla osim vjetrobranskih stakala ili dvostruka stakla koja se upotrebljavaju na bočnim prozorima. 8.1.
  40. Ispitivanje otpornosti na utjecaj okoline 8.1.3.
  41. Ispitivanje otpornosti na abraziju Svrha ovog ispitivanja je određivanje da li otpornost sigurnosnog stakla na abraziju prelazi određenu vrijednost. 8.1.3.
  42. Ispitivanje otpornosti na visoku temperaturu Svrha ovog ispitivanja je potvrđivanje da uslijed dugotrajne izloženosti visokoj temperaturi u međusloju slojevitog stakla ili staklenoplastičnog stakla neće doći do pojave mjehurića ili neke druge greške. 8.1.3.
  43. Ispitivanje otpornosti na zračenje Svrha ovog ispitivanja je određivanje da li tijekom dugotrajne izloženosti slojevitog stakla, stakloplastičnog stakla ili stakla s plastičnom prevlakom zračenju dolazi do uočljivog smanjenja propuštanja svjetla ili do znatnije promjene obojenja stakla. 8.1.3.
  44. Ispitivanje otpornosti na vlagu Svrha ovog ispitivanja je određivanje da li će slojevito staklo, stakloplastično staklo, staklo s plastičnom prevlakom ili kruti plastični materijal izdržati bez znatnijeg pogoršanja učinke produžene izloženosti atmosferskoj vlagi. 8.1.3.
  45. Ispitivanje otpornosti na promjenu temperature Svrha ovog ispitivanja je određivanje da li će plastični materijal(i) koji se upotrebljava(ju) u sigurnosnim staklima definiranim u prethodnim točkama 2.
  46. i 2.
  47. izdržati bez znatnijeg pogoršanja učinke produžene izloženosti ekstremnim temperaturama. 8.1.3.
  48. Ispitivanje otpornosti na simulirane uvjete starenja Svrha ovog ispitivanja je provjera da li je plastično sigurnosno staklo otporno na simulirane uvjete starenja. 8.1.3.
  49. Ispitivanje poprečnim zarezivanjem Svrha ovog ispitivanja je određivanje da li prevlaka iz krute plastike, otporna na abraziju, ima dovoljno prianjanje. 8.1.
  50. Optičke značajke 8.1.4.
  51. Ispitivanje propuštanja svijetla Svrha ovog ispitivanja je određivanje da li uobičajeno propuštanje svjetla sigurnosnog stakla prelazi određenu vrijednost. 8.1.4.
  52. Ispitivanje optičkog izobličenja Svrha ovog ispitivanja je potvrđivanje da izobličenje predmeta promatranih kroz vjetrobransko staklo nije takvo da bi moglo dovesti do zbunjivanja vozača. 8.1.4.
  53. Ispitivanje razdvajanja sekundarne slike Svrha ovog ispitivanja je potvrđivanje da kutno razdvajanje sekundarne slike od primarne ne prelazi određenu vrijednost. 8.1.4.
  54. Ispitivanje raspoznavanja boja Svrha ovog ispitivanja je potvrđivanje da ne postoji opasnost od zamjene boja gledanih kroz vjetrobransko staklo. 8.1.
  55. Ispitivanje vatrootpornosti Svrha ovog ispitivanja je potvrđivanje da materijal za sigurnosna stakla definirana u prethodnim točkama 2.3., 2.
  56. i 2.
  57. ima dostatno nisku brzinu izgaranja. 8.1.
  58. Ispitivanje otpornosti na kemijska sredstva Svrha ovog ispitivanja je određivanje da li materijal za sigurnosna stakala definirana u točkama 2.3., 2.
  59. i 2.
  60. može bez znatnijeg pogoršanja izdržati učinke kemijskih sredstava koja mogu biti uobičajeno prisutna ili upotrijebljena u vozilu (npr. sredstvo za čišćenje). 8.1.
  61. Ispitivanje savitljivosti i presavijanja Svrha ovog ispitivanja je određivanje da li plastična sigurnosna stakala spadaju u razred krutih ili savitljivih. 8.
  62. Ispitivanja propisana za kategorije stakala definiranih u točkama 2.
  63. do 2.
  64. ovoga Pravilnika 8.2.
  65. Materijal za sigurnosna stakla podvrgava se ispitivanjima navedenim u sljedećim tablicama: 8.2.1.
  66. i 8.2.1.2.
(1)To ispitivanje treba također izvesti na dvostrukim staklima u skladu s Prilogom 12., točka 3. (A12/3)
(2)Primjenjuje se samo za stakla prevučena plastičnim materijalom na unutarnjoj površini
(3)Ovo ispitivanje izvodi se samo na jednoliko kaljenim staklima korištenim kao vjetrobranska stakla na sporim vozilima čija je konstrukcijska brzina manja od 40 km/h Napomena: Referenca kao što je A4/3 označava prilog (4.) i točku (3.) tog priloga, gdje je opisano pripadajuće ispitivanje i gdje su određeni zahtjevi prihvatljivosti 8.2.1.2. Plastični materijali za sigurnosna stakla podvrgavaju se ispitivanjima navedenim u sljedećoj tablici: Ispitivanje Plastična stakla osim vjetrobranskih Kruta plastična stakla Dvostruka stakla Savitljiva plastična stakla Motorna vozila Prikolice i vozila bez putnika d> Motorna vozila Prikolice i vozila bez putnika Savitljivost A3/12 A3/12 A3/12 A3/12 A3/12 Kugla 227 g A14/5 A14/5 A16/5 A16/5 A15/4 Model glave
(1)A14/4 – A16/4 1.0pt'>– – Propuštanje svjetla
(2)A3/9.1 - A3/9.1 - A3/9.1 Vatrootpornost A3/10 A3/10 A3/10 A3/10 A3/10 Kemijska postojanost A3/11 A3/11 A3/11 A3/11 A3/1t'>A3/11 Abrazija A14/6.1 – A16/6.1 – – Starenje A3/6.4 A3/6.4 A3/6.4 A3/6.4 A3/6.4 Otpornost na vlagu A14/6.4 A14/6.4 A16/6.4 A16/6.4 - Poprečno zarezivanje
(2)A3/13 – A3/13 – –
(1)Ispitni zahtjevi ovisni su o položaju stakla unutar vozila.
(2)Primjenjuje se samo za stakla korištena na mjestima gdje postoje zahtjevi za vozačevo vidno polje. 8.2.
  1. Materijalu za sigurnosna stakla dodjeljuje se homologacija ukoliko zadovoljava sve zahtjeve propisane odgovarajućim odredbama navedenim u tablicama 8.2.1.
  2. i 8.2.1.
  3. (9.) (10.) (11.) (12.) (13.) (14.) (15.) (Prilog 1.) (Prilog 2.) PRILOG
  4. OPĆI ISPITNI UVJETI
  5. ISPITIVANJE FRAGMENTACIJE 1.
  6. Ploča stakla koje se ispituje ne smije biti kruto pričvršćena; međutim, smije biti pričvršćena na identičnu staklenu ploču pomoću ljepljive trake postavljene duž svih rubova. 1.
  7. Za dobivanje fragmentacije upotrebljava se čekić mase od približno 75 g ili neka druga naprava koja daje iste rezultate. Polumjer zakrivljenosti točke treba biti 0,2±0,05 mm. 1.
  8. U svakoj propisanoj točki udara izvodi se jedno ispitivanje. 1.
  9. Ispitivanje fragmenata potrebno je izvršiti uz pomoću bilo koje metode koja je validirana s obzirom na točnost samoga brojenja kao i sposobnosti određivanja pravilnog položaja na kojem je određen najmanji i najveći broj fragmenata. Trajni zapis uzorka fragmentacije treba započeti najkasnije 10 sekundi nakon udara i završiti ga nakon najviše 3 minute od udara. Laboratorij treba sačuvati trajni zapis uzorka fragmentacije.
  10. ISPITIVANJA UDAROM KUGLE 2.
  11. Ispitivanje kuglom mase 227 g 2.1.
  12. Naprave 2.1.1.
  13. Kugla iz kaljenog čelika s masom 227 ± 2 g i promjera od približno 38 mm. 2.1.1.
  14. Naprava za puštanje kugle u slobodni pad s određene visine, ili naprava koja ubrzava kuglu do brzine koja se postiže slobodnim padom. Ukoliko se koristi naprava za ubrzavanje kugle, dopuštena su odstupanja brzine ± 1% od brzine dobivene slobne slobodnim pspan> 2.1.1.
  15. Stalak za pričvršćenje, poput onog prikazanog na Slici 1., koji se sastoji od dva čelična okvira sa strojno obrađenim rubovima širine 15 mm, postavljena jedan iznad drugoga i opremljena s gumenim brtvama debljine približno 3 mm, širine 15 mm i tvrdoće 50 IRHD. Donji okvir oslanja se na čeličnu kutiju visine oko 150 mm. Ispitna ploča drži se na mjestu pomoću gornjeg okvira, čija je masa oko 3 kg. Okvir stalka zavaren je na čeličnu ploču debljine oko 12 mm koja je postavljena na pod, s umetnutim međuslojem gume debljine oko 3 mm i tvrdoće od 50 IRHD. Dimenzije u mm Slika 1: STALAK ZA ISPITIVANJA KUGLOM 2.1.
  16. Ispitni uvjeti: – temperatura: 20 ± 5 °C – tlak: 860 do 1060 mbar – relativna vlažnost: 60 ± 20%. 2.1.
  17. Ispitni komad Ispitni komad treba biti ravan kvadrat sa stranicom duljine 300 +10/-0 mm, ili treba biti izrezan iz najravnijeg dijela vjetrobranskog stakla ili drugog zakrivljenog sigurnosnog stakla. Alternativno, može se ispitivati zakrivljeno sigurnosno staklo. U tom slučaju potrebno je voditi računa o osiguranju zadovoljavajućeg nalijeganja sigurnosnog stakla na ispitni okvir. 2.1.
  18. Postupak Kondicionirati ispitni komad pri određenoj temperaturi najmanje četiri sata, i potom odmah izvesti ispitivanje. Pričvrstiti ispitni komad na stalak (točka 2.1.1.3.). Ravnina ispitnog komada treba biti okomita do unutar 3° na smjer udara kugle. Ispitni komad iz savitljivog plastičnog stakla treba stegnuti na ispitni stalak. Točka udara treba biti unutar 25 mm od geometrijskog središta ispitnog komada kod visine pada do 6 m, odnosno unutar 50 mm od geometrijskog središta ispitnog komada kod visine pada veće od 6 m. Kugla treba udariti u onu stranu ispitnog komada koja predstavlja vanjsku stranu sigurnosnog stakla kada je ono ugrađeno na vozilo. Dopušteno je da kugla izvrši samo jedan udar. 2.
  19. Ispitivanje kuglom mase 2260 g 2.2.
  20. Naprave: 2.2.1.
  21. Kugla iz kaljenog čelika s masom 2260 ± 20 g i promjera od približno 82 mm. 2.2.1.
  22. Naprava za puštanje kugle u slobodni pad s određene visine, ili naprava koja ubrzava kuglu do brzine koja se postiže slobodnim padom. Ukoliko se koristi naprava za ubrzavanje kugle, dopuštena su odstupanja brzine ± 1% od brzine dobivene slobodnim padom. 2.2.1.
  23. Stalak za pričvršćenje poput onog, prikazanog na Slici
  24. i identičnog onome opisanom u točki 2.1.1.
  25. 2.2.
  26. Ispitni uvjeti: – temperatura: 20 ± 5 °C – tlak: 860 do 1060 mbar – relativna vlažnost: 60 ± 20%. 2.2.
  27. Ispitni komad Ispitni komad treba biti ravan kvadrat sa stranicom duljine 300 +10/-0 mm, ili treba biti izrezan iz najravnijeg dijela vjetrobranskog stakla ili drugog zakrivljenog sigurnosnog stakla. Alternativno, može se ispitivati zakrivljeno sigurnosno staklo. U tom slučaju potrebno je voditi računa o osiguranju zadovoljavajućeg nalijeganja sigurnosnog stakla na ispitni okvir. 2.2.
  28. Postupak Kondicionirati ispitni komad pri određenoj temperaturi najmanje četiri sata, i potom odmah izvesti ispitivanje. Pričvrstiti ispitni komad na stalak (točka 2.1.1.3.). Ravnina ispitnog komada treba biti okomita do unutar 3° na smjer udara kugle. Ispitni komad iz staklenoplastičnog stakla treba stegnuti na ispitni stalak. Točka udara treba biti unutar 25 mm od geometrijskog središta ispitnog komada. Kugla treba udariti u onu stranu ispitnog komada koja predstavlja unutarnju stranu sigurnosnog stakla kada je ono ugrađeno na vozilo. Dopušteno je da kugla izvrši samo jedan udar.
  29. ISPITIVANJE MODELOM GLAVE 3.
  30. Ispitivanje modelom glave bez mjerenja usporenja 3.1.
  31. Naprave Udarno klatno kuglastog ili polukuglastog modela glave, izrađeno iz lameliranog tvrdog drveta, prekriveno izmjenji­vom oblogom od filca i s poprečnim drvenim nosačem ili bez nosača. Između kuglastog dijela i poprečnog nosača postavlja se umetak u obliku vrata, a krak klatna postavljen je s druge strane poprečnog nosača. Dimenzije trebaju biti sukladne prikazanima na Slici
  32. Ukupna masa naprave treba biti 10 ± 0,2 kg. Dimenzije u mm Slika 2: UDARNO KLATNO MODELA GLAVE 3.1.
  33. Naprava za puštanje klatna u slobodni pad s određene visine, ili naprava koja ubrzava klatno do brzine koja se postiže slobodnim padom. Ukoliko se koristi naprava za ubrzavanje klatna, dopuštena odstupanja brzine trebaju biti ± 1% od brzine dobivene slobodnim padom. 3.1.
  34. Stalak za pričvršćivanje, poput onog prikazanog na Slici 3., za ispitivanje ravnih ispitnih komada. Stalak se sastoji od dva čelična okvira sa strojno obrađenim rubovima širine 50 mm, postavljena jedan iznad drugoga, s gumenim brtvama na dodirnoj površini, a koje su debljine približno 3 mm, širine 15 ± 1 mm i tvrdoće 70 IRHD. Gornji okvir drži se pritisnut na donji okvir s najmanje osam vijaka. 3.1.
  35. Ispitni uvjeti: – temperatura: 20 ± 5 °C – tlak: 860 do 1060 mbar – relativna vlažnost: 60 ± 20%. 3.1.
  36. Postupak 3.1.5.
  37. Ispitivanje na ravnom ispitnom komadu Ravni ispitni komad duljine 1100 +5/-2 mm i širine 500 +5/-2 mm potrebno je držati pri stalnoj temperaturi od 20 ±5 °C najmanje četiri sata, i potom odmah izvršiti ispitivanje. Dimenzije u mm Slika 3: STALAK ZA ISPITIVANJA MODELOM GLAVE Ispitni komad postavlja se u okvir za pričvršćivanje (točka 3.1.3.); momentom stezanja vijaka potrebno je osigurati da pomicanje ispitnog komada tijekom ispitivanja ne bude veće od 2 mm. Ravnina ispitnog komada treba biti približno okomita na smjer udara klatna. Klatno treba udariti ispitni komad unutar 40 mm od njegova geometrijskog centra na strani koja predstavlja unutarnju stranu sigurnosnog stakla kada je ono naknadno ugrađeno na vozilo, a dopušten je samo jedan udar. Filcani pokrov na udarnoj površini potrebno je zamijeniti nakon 12 ispitivanja. 3.1.5.
  38. Ispitivanje na gotovim vjetrobranskim staklima (samo za visinu pada do 1,5 m) Postaviti vjetrobransko staklo slobodno na okvir s umetnutim trakama gume tvrdoće 70 IHRD i debljine približno 3 mm, širine na cijeloj dodirnoj površini od približno 15 mm. Stalak treba biti kruti predmet koji odgovara obliku vjetrobranskog stakla tako da model glave udara u unutarnju površinu stakla. Prema potrebi vjetrobransko staklo se steže na ispitni stalak. Stalak se postavlja na kruto postolje s umetnutim listom gume tvrdoće 70 IHRD i debljine približno 3 mm. Površina vjetrobranskog stakla treba biti približno okomita na smjer udara klatna. Klatno treba udariti vjetrobransko staklo unutar 40 mm od njegova geometrijskog centra na strani koja predstavlja unutarnju stranu sigurnosnog stakla kada je ono naknadno ugrađeno na vozilo, a dopušten je samo jedan udar. Filcani pokrov na udarnoj površini potrebno je zamijeniti nakon 12 ispitivanja. 3.
  39. Ispitivanje modelom glave s mjerenjem usporenja 3.2.
  40. Naprave Kod udarnih ispitivanja s modelom glave uz istovremeno određivanje značajke ozljede glave, udarno tijelo je model glave prikazan na Slici 2.
  41. Ukupna masa modela glave treba biti 10 +0,2/-0,0 kg. Na sredini osnovne ploče
(24)je u težištu ugrađen triosni montažni blok
(26), na kojega se pričvršćuju uređaji za mjerenje usporenja
(27). Mjerila usporenja postavljaju se okomito jedan na drugoga. Tjemeni dio
(18)i pokrov
(19), postavljeni ispod osnovne ploče, u velikoj mjeri imaju elastične osobine poput ljudske lubanje. Elastična svojstva modela glave na udarac određuju se tvrdoćom i debljinom međuprstena
(13)i donje posude. Slika 2.1: MODEL GLAVE OD 10 kg POPIS DIJELOVA MODELA GLAVE OD 10 KG PREMA SLICI 2.
  1. Dio br. Količina Normirani naziv Materijal Napomene 1 1 Magnetni držač Čelik DIN 17100 – 2 1 Ublaživač vibracija Guma/čelik Promjer: 50 mm Debljina: 30 mm Navoj: M 10 3 4 VF spojnik BNC – – 4 1 Šesterokutna matica DIN 985 – – le='mso-yfti-irow:5;height:3.0pt'> 5 6 Podloška DIN 125 – – 6 3 Prijenosnik – – 7 6 Cilindrični vijak DIN 912 – – 8 3 Šesterokutna matica – – 9 3 Podloška Čelik DIN 17100 Promjer provrta: 8 mm Vanjski promjer: 35 mm Debljina: 1,5 mm 10 3 Gumeni prsten Guma, tvrdoća 60 IRHD Promjer provrta: 8 mm Vanjski promjer: 30 mm Debljina: 10 mm 11 1 Prigušni prsten Papirnato pakovanje Promjer provrta: 120 mm Vanjski promjer: 199 mm Debljina: 0,5 mm 12 – – – – 13 1 Međuprsten Butadienska guma, tvrdoće oko 80 IRHD Promjer provrta: 129 mm Vanjski promjer: 192 mm Debljina: 4 mm 14 3 Vodeća cijev Polytetra– fluoreten (PTFE) Unutarnji promjer: 8 mm Vanjski promjer: 10 mm Duljina: 40 mm 15 3 Šesterokutna matica – – 16 3 Vijak DIN 976 – – 17 3 Navojni umetak Lijevana slitina DIN 1709–GD–CuZn 37Pb – 18 1 Tjemeni dio Polyamid 12 – 19 1 Pokrov Butadienska guma Debljina: 6 mm S rebrima na jednoj strani 20 1 Vodilica Čelik DIN 17100 – 21 4 Vijak s upuštenom glavom – – 22 1 Prigušni prsten Papirnato pakovanje Promjer: 65 mm Debljina: 0,5 mm 23 – – – – 24 1 Osnovna ploča Čelik DIN 17100 – 25 1 Montažni vijak sa šesterokutnim priključkom Razred čvrstoće 45 H – 26 1 Triosni montažni nastavak – – 27 3 Mjerač ubrzanja – – 28 1 Drveni dio Grabovina, lijepljena u slojevima – 29 1 Pokrovna ploča Slitina (AlMg5) – 30 1 Zaštitna kapa Polyamid 12 – 3.2.
  2. Namještanje i umjeravanje Za izvođenje ispitivanja modelom glave, model glave se pričvršćuje na poprečni nosač sustava za vođenje (Slika 2.2) i diže na zahtijevanu visinu pomoću naprave za podizanje. Kod ispitivanja se poprečni nosač s modelom glave otpušta od naprave za podizanje. Nakon prolaska kroz svjetlosnu prepreku namjestivu po visini model glave se otpušta od poprečnog nosača, pad poprečnog nosača se zaustavlja uz prigušenje a model glave pada na uzorak. Na pad modela glave ne smije utjecati naprava za puštanje niti mjerni kablovi, tako da je ubrzava samo gravitacijska sila i da pada okomito. Slika 2.2: ISPITNA NAPRAVA ZA ISPITIVANJE MODELOM GLA- VE S MJERENJEM USPORENJA 3.2.2.
  3. Mjerni uređaj koji omogućava određivanje HIC-vrijednosti s modelom glave opisanim u točki 3.2.
  4. 3.2.2.
  5. Oprema za umjeravanje modela glave Naprava za puštanje mora omogućiti namještanje visine pada između 50 mm i 254 mm s točnošću unutar 1 mm. Za te male visine pada nije potreban sustav vođenja. Čelična udarna ploča dimenzija 600 × 600 mm i debljine od najmanje 50 mm. Udarna strana mora biti polirana: površinska hrapavost Rmax = 1 µm, odstupanje ravnoće t = 0,05 mm. 3.2.2.
  6. Umjeravanje i namještanje modela glave Prije svakoga niza ispitivanja i najkasnije nakon svakih 50 ispitivanja u nizu potrebno je umjeriti i po potrebi namjestiti model glave. Udarna ploča mora biti čista i suha a tijekom ispitivanja mora ležati nepričvršćena na betonskoj podlozi. Model glave mora pogoditi udarnu ploču okomito. Visine pada (mjerene od najniže točke modela glave do površine udarne ploče) su 50, 100, 150 i 254 mm. Krivulje usporenja treba zabilježiti. Najveće usporenje az na z-osi, za različite visine pada mora se nalaziti unutar granica navedenih u tablici: Visina pada, mm Najveće usporenje az kao višekratnik gravitacijskog ubrzanja g 50 64 ± 5 100 107 ± 5 150 150 ± 7 254 222 ± 12 Krivulje usporenja trebaju biti bazirane na vibraciji univerzalnog modela. Krivulja usporenja za visinu pada od 254 mm treba trajati najmanje 1,2 ms i najviše 1,5 ms iznad 100 g. Ukoliko nisu ispunjeni zahtjevi navedeni u točki 3.2.2.
  7. moraju se namjestiti elastična svojstva modela glave mijenjanjem debljine međuprstena
(13)na osnovnoj ploči
(24). Korekcija se izvodi namještanjem tri samokočne šesterokutne matice
(8)na vijcima
(16)pomoću kojih je tjemeni dio učvršćen na osnovnu ploču
(24). Gumeni prsteni
(10)ispod šesterokutnih matica ne smiju biti krhki ili raspuknuti. Pokrov
(19)na udarnoj površini i međuprsten
(13)potrebno je zamijeniti odmah po oštećenju, pogotovo ukoliko više nije moguće namjestiti model glave. 3.2.
  1. Potporni stalak za ispitivanje ravnih ispitnih komada kao što je opisan u točki 3.1.
  2. 3.2.
  3. Ispitni uvjeti navedeni su u točki 3.1.
  4. 3.2.
  5. Ispitivanja na dovršenim staklima (za visinu pada između 1,5 i 3 m). Staklo se postavlja slobodno na stalak s umetnutim trakama gume tvrdoće 70 IRHD i debljine približno 3 mm. Staklo je potrebno stegnuti na stalak pomoću odgovarajuće naprave. Površina stakla u osnovi treba biti okomita na smjer udara modela glave. Model glave treba udariti staklo u točki unutar 40 mm od njegova geometrijskog centra na strani koja predstavlja unutarnju stranu plastičnog stakla kada je ono naknadno ugrađeno na vozilo, a dopušten je samo jedan udar. Počevši od izabrane početne visine pada, visinu pada treba povećavati za 0,5 m u svakom daljnjem ispitivanju. Krivulje usporenja ax, ay i az nastale pri udaru u uzorak treba zabilježiti u skladu s vremenom t. Nakon ispitivanja modelom glave potrebno je provjeriti da li su se rubovi stakla pomaknuli u stalku za više od 2 mm i da li su zadovoljeni zahtjevi za točku udara. Komponente ubrzanja ax i ay kod okomitog udara trebaju biti manje od 0,1 az. 3.2.
  6. Ocjenjivanje Krivulje usporenja treba ocijeniti kako slijedi: Rezultirajuće usporenje ares(t) u težištu određuje se u skladu s formulom
(1)iz izmjerenih krivulja usporenja ax(t), ay(
  1. t)i az(
  2. t)kao višekratnik gravitacijskog ubrzanja g.
(1)ares (
  1. t)= (a2y(
  2. t)+ a2y(
  3. t)+ a2z (t))1/2 Potrebno je odrediti vrijeme u kojemu je rezultirajuće usporenje ares kontinuirano veće od 80 g kao i najveću vrijednost tog usporenja. HIC– vrijednost računa se kao mjerenje opasnosti tupe ozljede lubanje i mozga korištenjem sljedeće formule
(2):
(2)n> Granice integracije t1 i t2 potrebno je odrediti tako da integral obuhvati najveću vrijednost.
  1. ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA ABRAZIJU 4.
  2. Naprave 4.1.
  3. Abrazijski uređaj
(2), shematski prikazan na Slici
  1. i koji se sastoji od: vodoravne okretne ploče, sa središnjim osloncem, koja se okreće suprotno od smjera kazaljke na satu sa 65 – 75 okretaja u minuti; dvije otežane usporedne poluge koje nose posebne abrazivne kotače koji se slobodno okreću na vodoravnoj osovini preko kugličnih ležajeva; svaki kotač postavljen je na ispitni uzorak s pritiskom koji proizvodi djelovanje mase od 500 grama. Okretna ploča abrazijskog uređaja treba se okretati jednoliko, približno u jednoj ravnini (odstupanja od te ravnine ne smiju biti veća od ± 0,05 mm na udaljenosti od 1,6 mm od ruba ploče). Kotači moraju biti postavljeni na način da se, kada su u dodiru s rotirajućim ispitnim komadom, okreću u suprotnim smjerovima tako da izvrše, dva puta za svaki okretaj ispitnog komada, tlačnu abrazivnu radnju duž zakrivljene crte, na prstenastoj površini od približno 30 cm
  2. Slika 4: PRIKAZ ABRAZIJSKOG UREĐAJA ______
(2)Podesan abrazijski uređaj dobavlja Teledyne Taber (Sjedinjene Američke Države). 4.1.2. Abrazivni kotači
(3), svaki promjera 45-50 mm i 12,5 mm debljine, sastoje se od posebnog finog sloja abraziva nanesenog na gumu srednje tvrdoće. Kotači trebaju imati tvrdoću od 72 ± 5 IRHD, mjereno na četiri jednakomjerno raspoređene točke duž središnje crte abrazivne površine, uz vertikalnu primjenu pritiska duž promjera kotača i s mjernim očitanjima nakon 10 sekundi od trenutka postizanja punog pritiska. Abrazivni kotači trebaju se pripremiti za uporabu vrlo sporom vrtnjom na komadu ravnog stakla, kako bi se osigurala potpuna ravnoća njihove površine. 4.1.
  1. Izvor svjetlosti, koji se sastoji od žarulje čija je žarna nit smještena unutar paralelopipeda dimenzija 1,5×1,5×3 mm. Napon na žarnoj niti treba biti takav da se postigne temperatura boje svjetla od 2856 ± 50 K. Taj napon treba stabilizirati unutar ± 1/
  2. Instrument korišten za provjeru napona treba imati odgovarajuću točnost. 4.1.
  3. Optički sustav koji se sastoji od leće sa žarišnom udaljenošću »f« od najmanje 500 mm i s korekcijom za kromatske aberacije. Puni otvor leće ne smije prijeći vrijednost od f/
  4. Razmak između leće i izvora svjetlosti potrebno je namjestiti tako da se dobije snop približno usporednih svjetlosnih zraka. Umetanjem blende promjer svjetlosnog snopa treba ograničiti na širinu od 7 ± 1 mm. Ta blenda treba biti postavljena na udaljenosti od 100 ± 50 mm, mjereno od strane leće koja je udaljenija od svjetlosnog izvora. ______
(3)Podesni abrazivni kotači mogu se dobiti od Teledyne Taber (Sjedinjene Američke Države). 4.1.5. Oprema za mjerenje raspršenog svjetla (vidi Sliku 5.) koja se sastoji od fotoelektrične ćelije s integracijskom kuglom promjera 200 do 250 mm. Kugla treba biti opremljena s ulaznim i izlaznim otvorom za svjetlo. Ulazni otvor treba biti kružnog oblika i promjera najmanje dva puta većeg od promjera svjetlosnog snopa. Izlazni otvor kugle treba biti opremljen ili sa svjetlosnom preprekom ili s etalonom za refleksiju, u skladu s postupkom opisanim u niže navedenoj točki 4.4.3. Svjetlosna prepreka treba apsorbirati sve svjetlo kada u svjetlosni snop nije umetnut ispitni uzorak. Os svjetlosnog snopa treba prolaziti kroz središte ulaznog i izlaznog otvora. Promjer izlaznog otvora »b« treba biti jednak vrijednosti 2·a·tan 4°, pri čemu je »a« promjer kugle. Fotoelektrična ćelija treba biti postavljena na takav način da ne može biti osvijetljena svjetlom koje izravno dolazi s ulaznog otvora ili etalona za refleksiju. Površine unutrašnjosti integracijske kugle i etalona za refleksiju trebaju imati imati približno jednaku refleksiju te trebaju biti bez sjaja ektivne. Izlazne vrijednosti fotoelektrične ćelije trebaju biti linearne unutar ± 2% u području uporabljenih intenziteta svjetla. Konstrukcija instrumenta treba biti takva da nema otklona kazaljke galvanometra kada je kugla tamna. Cjelokupni uređaj treba biti provjeravan u pravilnim razmacima pomoću umjernih etalona određenog zamućenja. Ukoliko se mjerenje zamućenja vrši upotrebom opreme ili postupka drugačijeg od ovoga koji je prethodno naveden, rezultate treba po potrebi korigirati, kako bi se uskladili s rezultatima dobivenim pomoću prethodno opisanog uređaja. Slika 5: MJERAČ ZAMUĆENJA 4.2. Ispitni uvjeti: – temperatura: 20 ± 5 °C – tlak: 860 do 1060 mbar – relativna vlažnost: 60 ± 20%. 4.3. Ispitni komad Ispitni komad treba biti ravan kvadrat sa stranicom 100 mm, s obje površine približno ravne i usporedne, i treba imati, ako je potrebno, provrt za pričvršćenje promjera 6,4 + 0,2/-0 mm, izbušen u sredini. 4.4. Postupak Ispitivanje treba izvesti na onoj površini ispitnog komada koji predstavlja vanjsku stranu slojevitog stakla kada je ugrađeno na vozilo, i također na unutarnjoj strani ako su iz plastičnih materijala. 4.4.1. Neposredno prije i nakon izvršene abrazije ispitni komad je potrebno očistiti na sljedeći način: (
  1. a)pranje s lanenom tkaninom ili u čistoj tekućoj vodi (
  2. b)ispiranje s destiliranom ili demineraliziranom vodom (
  3. c)sušenje ispuhivanjem s kisikom ili dušikom (
  4. d)uklanjanje mogućih tragova vode blagim trljanjem s vlažnom lanenom tkaninom. Treba izbjegavati bilo kakvo čišćenje korištenjem ultrazvučne opreme. Nakon obrade ispitni komad treba držati samo za rubove, te ga treba spremiti kako bi se spriječilo oštećivanje ili kontaminacija površine. 4.4.2. Ispitni komad kondicionira se najmanje 48 sati pri temperaturi od 20 ± 5 °C i 60 ± 20% relativne vlažnosti. 4.4.3. Odmah potom ispitni komad postavlja se na ulazni otvor integracijske kugle. Kut između normale (okomice) na površinu ispitnog komada i osi svjetlosnog snopa ne smije prijeći 8°. Izvrše se četiri očitanja, kako je navedeno u sljedećoj tablici: Očitanje S ispitnim komadom Sa svjetlosnom preprekom Izmjerena veličina T1 ne ne da Upadno svijetlo T2 da ne da Udio svjetla koji prolazi kroz ispitni komad T3 ne da ne Svjetlo raspršeno na instrumentu T4 da da ne Svjetlo raspršeno na instrumentu i ispitnom komadu Ponoviti očitanja za T1, T2, T3 i T4 na ostalim određenim mjestima na ispitnom komadu, kako bi se odredila ujednačenost. Udio ukupno propuštenog svjetla računa se kao Tt = T2/T1. Udio ukupno propuštenog difuznog svjetla računa se kako slijedi: Postotak zamućenja, raspršenje svjetla, ili oboje računa se kako slijedi: Td Zamućenje, svjetlo ili oboje, raspršeno = –––– × 100% T1 Početno zamućenje ispitnog komada određuje se pomoću prethodno navedene formule mjerenjem u najmanje četiri jednoliko raspoređene točke na području na kojem nije izvršena abrazija. Za svaki ispitni komad određuje se srednja vrijednost. Umjesto četiri mjerenja prosječna vrijednost može se odrediti uz ujednačenu vrtnju ispitnog komada brzinom od tri okretaja u sekundi ili više. Za svaki tip sigurnosnog stakla izvode se tri ispitivanja s istim opterećenjem. Zamućenje se upotrebljava kao mjerilo za podpovršinsku abraziju nakon izvođenja abrazijskog ispitivanja na ispitnom komadu. Raspršenje svjetla na ostruganoj površini određuje se mjerenjem u najmanje četiri jednoliko raspoređene točke na toj površini u skladu s prethodno navedenom formulom. Za svaki ispitni komad određuje se srednja vrijednost. Umjesto četiri mjerenja prosječna vrijednost može se odrediti uz ujednačenu vrtnju ispitnog komada brzinom od tri okretaja u sekundi ili više. 4.5. Abrazijsko ispitivanje izvodi se prema diskrecijskoj odluci laboratorija koji izvodi homologacijska ispitivanja, ovisno o podacima koji su u to vrijeme na raspolaganju. Osim za staklenoplastične materijale, izmjene u međusloju ili debljini materijala u pravilu ne zahtijevaju izvođenje daljnjih ispitivanja. 4.6. Indeksi teškoće sporednih značajki Sporedne značajke se ne razmatraju. 5. ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA VISOKU TEMPERATURU 5.1. Postupak Zagrijati na 100 °C tri ispitna uzorka ili tri kvadratna ispitna komada najmanjih dimenzija 300 × 300 mm, uzetih u laboratoriju od tri vjetrobranska stakla ili drugih sigurnosnih stakala, od kojih jedan treba biti izrezan sa gornjeg ruba ploče. Ta temperatura održava se dva sata, a potom se ispitni uzorak ili uzorci hlade do sobne temperature. Ukoliko su obje vanjske površine sigurnosnog stakla od anorganskog materijala, ispitivanje se može izvesti uranjanjem ispitnog uzorka u vertikalnom položaju u ključajuću vodu tijekom određenog vremena, uzimajući u obzir neželjeni temperaturni šok. Ukoliko su uzorci izrezani od vjetrobranskih stakala, jedan rub svakog takvog uzorka treba biti dio ruba vjetrobranskog stakla. 5.2. Indeksi teškoće sporednih značajki Obojenje međusloja: 1 2 Ostale sporedne značajke se ne razmatraju. 5.3. Interpretacija rezultata 5.3.1. Ispitivanje otpornosti na visoku temperaturu treba smatrati zadovoljavajućim ukoliko na udaljenosti većoj od 15 mm od neodrezanog ruba, 25 mm od odrezanog ruba odnosno 10 mm od pukotina koje mogu nastati tijekom ispitivanja nema pojave nastanka mjehurića ili drugih grešaka. 5.3.2. Komplet ispitnih komada ili uzoraka dostavljenih za homologaciju tipa sastavnog dijela treba smatrati zadovoljavajućima s obzirom na ispitivanje otpornosti na visoku temperaturu ukoliko je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta: 5.3.2.1. sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate; ili 5.3.2.2. jedno ispitivanje ne zadovoljava, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu ispitnih komada ili uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate. 6. ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA ZRAČENJE 6.1. Ispitni postupak 6.1.1. Naprave 6.1.1.1. Izvor zračenja koji se sastoji od lampe s električkim izbojem u živinim parama srednjeg tlaka i s kvarcnim cjevastim balonom bez ozona. Os balona treba biti vertikalna. Lampa treba imati nazivne dimenzije od 360 mm dužine i 9,5 mm promjera. Duljina luka treba biti 300 ± 4 mm. Lampa treba imati snagu od 750 ± 50 W. Može se koristiti svaki drugi izvor zračenja koji ima isti učinak kao i prethodno opisana lampa. Za provjeru da li je taj učinak drugog izvora zračenja jednak, potrebno je izvršiti usporedbu mjerenjem iznosa energije emitirane unutar raspona valnih duljina od 300 do 450 nm, a sve ostale valne duljine trebaju biti uklonjene uporabom podesnih filtara. Alternativni izvor zračenja tada se može koristiti s tim filtrima. Za sigurnosna stakla kod kojih ne postoji zadovoljavajuća korelacija između tog ispitivanja i uvjeta u uporabi potrebno je odgovarajuće prilagoditi ispitne uvjete. 6.1.1.2. Transformator za napajanje energijom i kondenzator, dostatni za napajanje lampe (točka 6.1.1.1.) sa startnim vršnim naponom od najmanje 1100 V i radnim naponom od 500 ± 50 V. 6.1.1.3. Naprava za postavljanje i vrtnju ispitnih uzoraka sa 1 do 5 okretaja u minuti oko središnje postavljenog izvora zračenja, sa svrhom osiguravanja jednolike izloženosti. 6.1.2. Ispitni uzorci 6.1.2.1. Veličina ispitnih uzoraka treba biti 76 × 300 mm. 6.1.2.2. Ispitni uzorci trebaju biti izrezani u laboratoriju s gornjeg dijela stakla na takav način da se: kod sigurnosnih stakala, osim vjetrobranskih, gornji rub ispitnih uzoraka podudara s gornjim rubom stakala kod vjetrobranskih stakala gornji rub ispitnih uzoraka podudara s gornjom granicom područja u kojemu se provjerava i određuje normalno propuštanje svjetla u skladu s točkom 9.1.2.2. ovog Priloga. 6.1.3. Postupak Prije izlaganja zračenju na tri ispitna uzorka provjerava se normalno propuštanje svjetla, određeno u skladu s točkama od 9.1.1. do 9.1.2. ovog Priloga. Dio svakog uzorka zaštiti se od zračenja i potom se ispitni uzorci postave u ispitni uređaj usporedno s uzdužnom osi lampe na udaljenosti od 230 mm. Tijekom ispitivanja održava se temperatura ispitnih uzoraka od 45 ± 5 °C. Prema lampi treba okrenuti onu stranu ispitnog uzorka koja će predstavljati vanjsku stranu sigurnosnog stakla na vozilu. Za tip lampe određen u točki 6.1.1.1. vrijeme izlaganja treba biti 100 sati. Nakon izlaganja još jednom se mjeri normalno propuštanje svjetla u izloženom području na svakom ispitnom uzorku. 6.1.4. Svaki ispitni komad ili uzorak (ukupno tri komada) treba u skladu s prethodno navedenim postupkom preko cijele cijele površine izložiti zračenju na način da se u međuslan> zračenjem proizvede učinak jednak onome koji stvara sunčevo zračenje intenziteta 1400 W/m2 u trajanju od 100 sati. 6.2. Indeksi teškoće sporednih značajki Bezbojno Tonirano Obojenje stakla: 2 1 Obojenje međusloja: 1 2 Ostale sporedne značajke se ne razmatraju. 6.3. Interpretacija rezultata 6.3.1. Smatra se da je ispitivanje otpornosti na zračenje zadovoljavajuće ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: 6.3.1.1. ukupno propuštanje svijetla mjereno u skladu s točkama 9.1.1. i 9.1.2. ovoga Priloga nije manje od 95% početne vrijednosti prije izlaganja zračenju te ni u kojem slučaju nije manje od: 6.3.1.1.1. 70% za sigurnosna stakla osim vjetrobranskih, koja moraju zadovoljiti zahtjeve za vozačevo vidno polje u svim smjerovima 6.3.1.1.2. 75% za vjetrobranska stakla unutar područja u kojemu se mjeri normalno propuštanje svjetla, kako je određeno u niže navedenoj točki 9.1.2.2. 6.3.1.2. Međutim, ispitni komad ili uzorak mogu pokazivati lagano obojenje nakon izlaganja zračenju kada se promatraju prema bijeloj podlozi, ali ne smiju biti vidljive druge greške. 6.3.2. Smatra se da komplet ispitnih komada ili uzoraka dostavljenih za homologaciju zadovoljava ispitivanja otpornosti na zračenje ukoliko je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta: 6.3.2.1. sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate; ili 6.3.2.2. jedno ispitivanje ne zadovoljava, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu ispitnih komada ili uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate. 6.4. Otpornost na simulirano starenje 6.4.1. Ispitna metoda 6.4.1.1. Naprave 6.4.1.1.1. Ksenonska lampa s dugim lukom U napravi za izlaganje
(4)umjetnom starenju kao izvor ultravioletnoga zračenja treba koristiti ksenonsku lampu s dugim lukom, ali su dozvoljene i druge metode koje omogućavaju zahtijevani intenzitet ultravioletnoga zračenja. Prednost ksenonske lampe s dugim lukom je u tome da uporabom pravilnih filtara i pravilnim djelovanjem daje svjetlosni spektar koji je najpribližniji spektru prirodne sunčeve svjetlosti. U tu svrhu je potrebno kvarcnu ksenonsku izbojnu cjevčicu opremiti s podesnim borosilikatnim staklenim optičkim filtrom (-ima)
(5). Uporabljene ksenonske lampe trebaju djelovati s odgovarajućim izvorom napajanja frekvencije 50 ili 60 Hz, s odgovarajućim predspojnim spravama i električnom opremom. Naprava za izlaganje umjetnom starenju treba uključivati opremu neophodnu za mjerenje i/ili kontrolu sljedećega: – zračenja – temperature crnoga tijela – vodene magle – programa ili ispitnog ciklusa. Naprava za izlaganje umjetnom starenju treba biti izrađena od inertnog materijala koji ne kontaminira vodu upotrebljenu u ispitivanju. Zračenje je potrebno mjeriti na površini ispitnog uzorka i treba ga kontrolirati u skladu s preporukama proizvođača naprave za izlaganje umjetnom starenju. Ukupno izlaganje ultravioletnom
(6)zračenju (Joulea po kvadratnom metru) potrebno je mjeriti ili računati i treba ga smatrati glavnom mjerom za izlaganje ispitnog uzorka. 6.4.1.
  1. Ispitni uzorak Dimenzije ispitnog uzorka trebaju biti takve kao što su uobičajeno određene u odgovarajućem ispitnom postupku za osobinu ili osobine koje se mjere nakon izlaganja. Potrebno je odrediti broj kontrolnih i ispitnih uzoraka za svaki ispitni uvjet ili fazu izlaganja, dodatno onim uzorcima koji se zahtijevaju za vizualnu ocjenu s obzirom na broj zahtijevan tim ispitnim postupcima. Preporuka je da se vizualno ocjenjivanje izvodi na najvećim uzorcima koji se ispituju. 6.4.1.
  2. Postupak U skladu s točkom 9.
  3. ovoga Priloga izmjeriti propuštanje svjetla na ispitnom uzorku(-cima) koji će biti podvrgnut(-i) ispitivanju. U skladu s točkom
  4. ovoga Priloga izmjeriti otpornost na abraziju na površini/površinama kontrolnog uzorka/uzoraka. Prema lampi treba okrenuti onu stranu svakog ispitnog uzorka koja će nakon ugradbe na vozilo biti vanjska strana. Ostali uvjeti izlaganja trebaju biti kako slijedi: 6.4.1.3.
  5. Razlike u zračenju na cijeloj površini ispitnog uzorka ne smiju varirati za više od ± 10%. 6.4.1.3.
  6. U odgovarajućim vremenskim razmacima filtre lampe očistiti pranjem s deterdžentom i vodom. Filtre ksenonskog luka treba zamijeniti u skladu s preporukama proizvođača opreme. 6.4.1.3.
  7. Temperaturu unutar naprave za izlaganje tijekom »suhog« dijela ciklusa treba kontrolirati strujanjem dostatne količine zraka, kako bi se održavala konstantna temperatura crnog tijela. U napravi za izlaganje s ksenonskim lukom ta temperatura treba biti 70 ± 3°C, mjereno »Black standard« termometrom. »Black panel« termometar potrebno je postaviti u odjeljak s ispitnim uzorkom i izvršiti očitanje u trenutku kada se razvije najviša temperatura koja nastaje uslijed izlaganja svjetlu. 6.4.1.3.
  8. Tijekom »suhog« dijela ciklusa relativnu vlažnost treba kontrolirati na 50±5%. 6.4.1.3.
  9. Deionizirana voda korištena u ciklusu raspršivanja treba sadržavati manje od 1 ppm krutoga silicijevog dioksida, i ne smije stvarati trajne naslage ili ostatke na ispitnim uzorcima, koji bi mogli ometati daljnja mjerenja. 6.4.1.3.
  10. Voda treba imati pH vrijednost između 6,0 i 8,0 a vodljivost treba biti manja od 5 mikrosiemensa. 6.4.1.3.
  11. Temperatura vode na ulasku u napravu za izlaganje treba biti temperatura okoline. 6.4.1.3.
  12. Voda treba udarati ispitne uzorke u obliku fine magle, u količini dovoljnoj da jednoliko namoči ispitne uzorke neposredno nakon udara u njih. Vodena magla usmjerava se samo na površinu ispitnih uzoraka okrenutu prema izvoru svjetla. Nije dopuštena recirkulacija prskane vode kao niti uranjanje ispitnih uzoraka u vodu. 6.4.1.3.
  13. Ispitni uzorci vrte se oko luka u svrhu postizanja jednolike raspodjele svjetla. Svi odjeljci u ispitnoj napravi trebaju se popuniti s ispitnim uzorcima ili nadomjescima kako bi se održala jednolika raspodjela temperature. Ispitni uzorci drže se u okvirima sa stražnjom stranom okrenutom prema stijenkama naprave. Nije dopušteno da refleksije sa ziđa komore padaju na stražnju površinu uzoraka. Stražnje strane uzoraka se po potrebi mogu zasloniti kako bi se spriječile takve refleksije, u mjeri koja ne ometa slobodno strujanje zraka na površini uzorka. 6.4.1.3.
  14. Naprava za izlaganje treba djelovati uz osiguranje stalnog svjetla i isprekidanog prskanja vode u ciklusima od 2 sata. Svaki ciklus od dva sata treba razdijeliti u periode tijekom kojih se ispitni uzorci izlažu svjetlu bez prskanja vode u trajanju od 102 minute, i svjetlu s prskanjem vode u trajanju od 18 minuta. 6.4.1.
  15. ; Ocjenjivanje Nakon izlaganja ispitni uzorci, po potrebi, smiju biti očišćeni postupkom koji preporuča njihov proizvođač, kako bi se odstranile prisutne naslage. Vizualno ocijeniti izložene ispitne uzorke s obzirom na sljedeća svojstva: – mjehurićavost – obojenje – zamućenje – vidljiva razgradnja. Izmjeriti propuštanje svjetla na izloženim uzorcima. 6.4.1.
  16. Izražavanje rezultata Bilježi se vizualna ocjena izloženih ispitnih uzoraka, uspoređujući izgled svakog uzorka s izgledom neizloženog uzorka. Izmjereno propuštanje svjetla ne smije se razlikovati od početnog ispitivanja na neizloženim uzorcima za više od 5% i ne smije pasti ispod: 75% za vjetrobranska stakla 70% za stakla osim vjetrobranskih, koja se nalaze na mjestu na kojemu postoje zahtjevi za vozačevo vidno polje. ______
(4)Kao što je Atlas Ci Series, Heraeus Xenotest Series ili Suga WEL-X Series.
(5)Kao što je Corning 7740 Pyrex ili Heraeus Suprax.
(6)Kao ukupno ultravioletno zračenje uzimaju se sve valne duljine manje od 400 nm.
  1. ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA VLAGU 7.
  2. Postupak Tri ispitna uzorka ili kvadratna ispitna komada najmanjih dimenzija 300 × 300 mm drže se u vertikalnom položaju dva tjedna u zatvorenoj posudi, u kojoj se održava temperatura od 50 ± 2 °C i relativna vlažnost od 95 ± 4%. Kod krutih plastičnih stakala i krutih plastičnih dvostrukih stakala broj uzoraka treba biti
  3. Ispitni uzorci trebaju biti pripremljeni tako da: – najmanje jedan rub ispitnih uzoraka bude dio izvornog ruba sigurnosnog stakla – ako različiti ispitni uzorci budu istovremeno ispitivani, potrebno je osigurati odgovarajući razmak među njima. Potrebno je spriječiti kapanje kondenzata sa ziđa ili pokrova ispitne komore na ispitne uzorke. 7.
  4. Indeksi teškoće sporednih značajki Bezbojno Tonirano Obojenje međusloja: 1 2 Ostale sporedne značajke se ne razmatraju. 7.
  5. Interpretacija rezultata 7.3.
  6. Smatra se da sigurnosno szadovoljava zahtjeve za ispitivanje otpornosti na vlagu ukoliko na udaljenosti većoj od 10 mm od neodrezanih rubova, odnosno većoj od 15 mm od odrezanih rubova, nema jasno uočljivih promjena nakon dva sata držanja u uvjetima okoline za obična i obrađena slojevita stakla i nakon 48 sati za sigurnosna stakla s plastičnim prevlakama i staklenoplastična sigurnosna stakla. 7.3.
  7. Smatra se da komplet ispitnih komada ili uzoraka dostavljenih za homologaciju zadovoljava ispitivanja otpornosti na vlagu ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta: 7.3.2.
  8. sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate 7.3.2.
  9. jedno ispitivanje ne zadovoljava, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu ispitnih komada ili uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.
  10. ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA PROMJENU TEMPERATURE 8.
  11. Ispitni postupak Dva ispitna komada dimenzija 300 × 300 mm postavljaju se u zatvorenu komoru u trajanju od 6 sati pri temperaturi od -40 °C ± 5 °C; uzorci se potom postavljaju na temperaturu okoline 23 °C ± 2 °C u trajanju od 1 sat ili dok ispitni komadi ne postignu stabilnu temperaturu. Ispitni komadi se potom postavljaju u trajanju od tri sata u struju zraka temperature 72 °C ± 2 °C. Uzorci se ispituju nakon hlađenja na temperaturu okoline od 23 ± 2 °C. 8.
  12. Indeksi teškoće sporednih značajki Bezbojno Tonirano Obojenje platičnog međusloja ili prevlake: 1 2 Ostale sporedne značajke se ne razmatraju. 8.
  13. Interpretacija rezultata Smatra se da ispitivanje otpornosti na promjene temperature daje pozitivne rezultate ukoliko na ispitnim komadima nema pukotina, neprozirnosti, raslojavanja ili drugih uočljivih grešaka.
  14. OPTIČKE ZNAČAJKE 9.
  15. Ispitivanje propuštanja svjetla 9.1.
  16. Naprave 9.1.1.
  17. Izvor svjetlosti, koji se sastoji od žarulje čija je žarna nit smještena unutar paralelopipeda dimenzija 1,5×1,5×3 mm. Napon na žarnoj niti treba biti takav da se postigne temperatura boje svjetla od 2856 ± 50 K. Taj napon treba održavati unutar granica od ± 1/
  18. Instrument korišten za provjeru napona treba imati odgovarajuću točnost. 9.1.1.
  19. Optički sustav koji se sastoji od leće s žarišnom udaljenošću »f« od najmanje 500 mm i s korekcijom za kromatske aberacije. Puni otvor leće ne smije prijeći vrijednost od f/
  20. Razmak između leće i izvora svjetlosti potrebno je namjestiti tako da se dobije snop približno usporednih svjetlosnih zraka. Umetanjem blende promjer svjetlosnog snopa treba ograničiti na širinu od 7 ± 1 mm. Ta blenda treba biti postavljena na udaljenosti od 100 ± 50 mm, mjereno od strane leće koja je udaljenija od svjetlosnog izvora. Mjerenje treba izvršiti u središtu svjetlosnog snopa. 9.1.1.
  21. Mjerna oprema Prijemnik treba imati relativnu spektralnu osjetljivost usklađenu s relativnom spektralnom svjetlosnom osjetljivošću standardnog fotometrijskog promatrača ICI
(7)za fotopični vid. Detekcijska površina prijemnika treba biti prekrivena difuznim sredstvom i treba imati poprečni presjek najmanje dva puta veći od poprečnog presjeka usporednog svjetlosnog snopa emitiranog iz optičkog sustava. Ukoliko se upotrebljava integracijska kugla, otvor kugle treba imati površinu poprečnog presjeka najmanje dva puta veću od usporednog dijela svjetlosnog snopa. Linearnost prijemnika i pridruženog mjernog instrumenta treba biti bolja od 2% efektivnog dijela mjerne skale. Središte prijemnika treba se podudarati s osi svjetlosnog snopa. 9.1.
  1. Postupak Osjetljivost mjernog sustava namješta se tako da instrument koji prikazuje odziv prijemnika pokazuje 100 dijelova mjerne skale kada sigurnosno staklo nije umetnuto u svjetlosni snop. Kada prijemnik nije osvijetljen instrument treba pokazivati nulu. Sigurnosno staklo postavlja se od prijemnika na udaljenosti koja je jednaka približno peterostrukom promjeru prijemnika. Sigurnosno staklo umetne se između blende i prijemnika i namjesti se po nagibu tako da je upadni kut svjetlosnog snopa jednak 0 ± 5°. Na sigurnosnom staklu potrebno je izmjeriti normalno propuštanje svjetla i, za svaku mjernu točku, potrebno je očitati broj dijelova skale »n« prikazanih na mjernom instrumentu. Normalno propuštanje svijetla tr jednako je n/
  2. 9.1.2.
  3. Za vjetrobranska stakla može se primijeniti alternativni ispitni postupak uz upotrebu ili ispitnog komada odrezanog na najravnijem dijelu vjetrobranskog stakla ili poseb­no priređenog ravnog kvadrata iz identičnog materijala i jednake debljine kao što je stvarno vjetrobransko staklo. Mjerenja treba izvršiti u normalnom (okomitom) smjeru na površinu sigurnosnog stakla. 9.1.2.
  4. Za vjetrobranska stakla namijenjena za vozila kategorije M1
(8)ispitivanja treba izvesti unutar područja B određenog u Prilogu 18., točka 2.3., izuzimajući bilo kakva neprozirna zatamnjenja. Na vjetrobranskim staklima ostalih kategorija vozila ispitivanje treba izvesti unutar područja I određenog u točki 9.2.5.2.
  1. ovoga Priloga. Na traktorima za poljoprivredu i šumarstvo i na radnim strojevima, na kojima nije moguće odrediti područje I, ispitivanje treba izvesti na području I' kako je određeno u točki 9.2.5.
  2. ovoga Priloga. 9.1.
  3. Indeksi teškoće sporednih značajki Bezbojno Tonirano Obojenje stakla: 1 2 Obojenje međusloja (slojevita stakla): 1 2 nije uključeno uključeno Sjene i/ili neprozirna zatamnjenja 1 2 Ostale sporedne značajke se ne razmatraju. 9.1.
  4. Interpretacija rezultata 9.1.4.
  5. Potrebno je izmjeriti normalno propuštanje svjetla u skladu s točkom 9.1.
  6. ovoga Priloga, a rezultate treba zabilježiti. Rezultat ne smije biti manji od 75% za vjetrobranska stakla. Za ostala sigurnosna stakla, izuzevši vjetrobranskih, zahtjevi su određeni u Prilogu
  7. 9.
  8. Ispitivanje optičkog izobličenja 9.2.
  9. Svrha Navedeni postupak je projekcijski postupak koji omogućava ispitivanje optičkog izobličenja sigurnosnog stakla. 9.2.1.
  10. Definicije 9.2.1.1.
  11. p; Optičko izobličenje: kut između stvarnog i og smjera točke promatrane kroz sigurnosno staklo. Veličina kuta otklona u funkciji je upadnog kuta crte promatranja, debljine i nagiba sigurnosnog stakla te polumjera zakrivljenosti u točki promatranja. 9.2.1.1.
  12. Optičko izobličenje u smjeru M-M': algebarska razlika kutnog odstupanja á mjerenog između dvije toke M i M' na povrini sigurnosnog stakla, razmak izmeu dvije toke takav je da su njihove projekcije u ravnini pod desnim kutovima na smjer promatranja odvojene danim razmakom Dx (vidi Sliku 6.). Odstupanje u smjeru suprotnom od kretanja kazaljki na satu smatra se pozitivnim, a u smjeru kretanja kazaljki na satu negativnim. ______
(7)International Commision on Illumination – Međunarodna komisija za rasvjetu
(8)Kako je određeno u Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3) (dokument TRANS/WP.29/ 78/Rev.1/Amend.2, prilog 7). 9.2.1.1.
  1. Optičko izobličenje u točki M: najveće optičko izobličenje za sve smjerove M-M' iz točke M. Slika 6: DIJAGRAMSKI PRIKAZ OPTIČKOG IZOBLIČENJA NAPOMENE: Da = a1 – a2, tj. optičko izobličenje u smjeru M-M' Dx = MC tj. razmak izmeu dvije ravne crte usporedne sa smjerom promatranja i koje prolaze kroz toke M i M'. 9.2.1.
  2. Naprave Ovaj postupak nužno zahtjeva projekciju prikladnog rastera kroz ispitivano sigurnosno staklo na zaslon. Promjene u obliku projicirane slike uzrokovane umetanjem sigurnosnog stakla u crtu svjetla daju mjerilo izobličenja. Naprava treba sadržavati sljedeće stavke, postavljene kako je prikazano na Slici
  3. 9.2.1.2.
  4. Projektor dobre kvalitete, s točkastim izvorom svjetla visokog intenziteta, koji ima npr. sljedeće značajke: žarišna udaljenost od najmanje 90 mm p; otvor blende približno 1/2,5 kvarcnu halogenu žarulju snage 150 W (za uporabu bez filtra) kvarcnu halogenu žarulju snage 250 W (ukoliko se upotrebljava zeleni filtar). Projektor je shematski prikazan na Slici
  5. Blenda promjera 8 mm postavljena je na udaljenosti od približno 10 mm ispred leće. Slika 7: OPTIČKI RASPORED PROJEKTORA 9.2.1.2.
  6. Rasteri, koji se npr. sastoje od svijetlih kružnih oblika na tamnoj podlozi (vidi Sliku 8.). Rasteri trebaju biti dovoljno visoke kvalitete i kontrasta kako bi omogućili izvođenje mjerenja s pogreškom manjom od 5%. Dimenzije kružnih oblika trebaju biti takve da, kada sigurnosno staklo koje se ispituje nije umetnuto, njihova projekcija na zaslonu čini područje krugova promjera R1 + R2 –––––––– · Dx, pri čemu je DX = 4 mm (vidi Slike
  7. i 9.). R1 Slika 8: UVEĆANI DIO RASTERA R1 = 4 m R2 = 2 do 4 m (4 m se preferira) Slika 9: RASPORED NAPRAVA ZA ISPITIVANJE OPTIČKOG IZOBLIČENJA 9.2.1.2.
  8. Stalak, po mogućnosti takav koji omogućava vertikalno i vodoravno skeniranje, kao i vrtnju sigurnosnog stakla. 9.2.1.2.
  9. Ispitni predložak za mjerenje promjena dimenzija, ako je poželjno vrlo brzo ocjenjivanje. Podesna konstrukcija prikazana je na Slici
  10. Slika 10: KONSTRUKCIJA PODESNOG ISPITNOG PREDLOŠKA 9.2.1.
  11. Postupak 9.2.1.3.
  12. Općenito Sigurnosno staklo postavlja se u stalak (točka 9.2.1.3.2.) pod konstrukcijskim kutom nagiba. Ispitna slika projicira se kroz ispitivano područje. Sigurnosno staklo zakreće se i pomiče ili vodoravno ili vertikalno kako bi se u potpunosti ispitalo određeno područje. 9.2.1.3.
  13. Ocjenjivanje upotrebom ispitnog predloška &nbssp; Ako je dostatno vrlo brzo ocjenjivanje s mogućom granicom pogreške do 20%, vrijednvidi Sliku 10.) računa se pomoću granične vrijednosti L za izmjene odstupanja i vrijednosti R2 za udaljenost od sigurnosnog stakla do zaslona: A = 0,145DaL– R2 Odnos između promjene promjera projicirane slike d i promjene kutnog odstupanja dan je izrazom: Dd = 0,29Da · R2 pri čemu je: Dd izražen u mm A izražen u mm DaL izražen u minutama na luku Daizražen u minutama na luku R2 izražen u m. 9.2.1.3.
  14. Mjerenja s uporabom fotoelektrične naprave Tamo gdje su potrebna precizna mjerenja s mogućom granicom pogreške manjom od 10% od zahtijevane granične vrijednosti, mjera Dd na projekcijskoj osi određuje se tako da se za širinu žarišta uzima točka u kojoj intenzitet svjetla iznosi polovinu od najveće vrijednosti intenziteta svjetla u žarištu. 9.2.1.
  15. Izražavanje rezultata Optičko izobličenje sigurnosnog stakla ocjenjuje se mjerenjem Dd u bilo kojoj točki i u svim smjerovima kako bi se odredilo Dd max. 9.2.1.
  16. Alternativni postupak Dodatno, dopuštena je strioskopska tehnika kao alternativa projekcijskoj tehnici, uz uvjet da se održe zahtjevi za točnost mjerenja određeni u točkama 9.2.1.3.
  17. i 9.2.1.3.
  18. 9.2.1.
  19. Razmak Dx treba biti 4 mm. 9.2.1.
  20. Vjetrobransko staklo treba biti postavljeno pod istim kutom nagiba kao i na vozilu. 9.2.1.
  21. Projekcijsku os u vodoravnoj ravnini treba držati približno okomitom na obris vjetrobranskog stakla u toj ravnini. 9.2.
  22. Mjerenja treba izvršiti: 9.2.2.
  23. kod vozila kategorije M1 u području A proširenom na središnju ravninu vozila i u dijelu vjetrobranskog stakla koji je simetričan tom području s obzirom na središnju uzdužnu ravninu vozila, kao i u reduciranom ispitnom području B u skladu s točkom 2.
  24. Priloga
  25. 9.2.2.
  26. kod vozila kategorija M i N izuzevši M1, u području I kako je određeno u točki 9.2.5.
  27. ovoga Priloga. 9.2.2.
  28. Na traktorima za poljoprivredu i šumarstvo i na radnim strojevima, na kojima nije moguće odrediti područje I, ispitivanje treba izvesti na području I' kako je određeno u točki 9.2.5.
  29. ovoga Priloga. 9.2.2.
  30. Tip vozila Ispitivanja je potrebno ponoviti ukoliko će vjetrobransko staklo biti ugrađeno na tip vozila koje ima drukčije vozačevo vidno polje od tipa vozila za koje je vjetrobransko staklo već bilo homologirano kao sastavni dio. 9.2.
  31. Indeksi teškoće sporednih značajki 9.2.3.
  32. Vrsta materijala polirano (pločasto) ravno vučeno staklo »float« staklo staklo 1 1 2 9.2.3.
  33. Ostale sporedne značajke Ostale sporedne značajke se ne razmatraju. 9.2.
  34. Broj uzoraka Za ispitivanje treba dostaviti četiri uzorka. 9.2.
  35. Definicije područja 9.2.5.
  36. Za vozila kategorije M1 područja A i B vjetrobranskih stakala su određena u Prilogu
  37. Pravilnika ECE R
  38. 9.2.5.
  39. Za vozila kategorija M i N izuzev M1, područja vjetrobranskih stakala su određena pomoću: 9.2.5.2.
  40. točke oka koja se nalazi 625 mm iznad R-točke vozačevog sjedala, u vertikalnoj ravnini usporednoj sa središnjom uzdužnom ravninom vozila za koje je vjetrobransko staklo namijenjeno, i prolazi kroz os kola upravljača. Ta točka je u daljnjem tekstu označu označena s »0« 9.2.5.2.
  41. crte OQ, koja je vodoravna ravna crta koja prolazi kroz točku oka 0 i proteže se okomito na središnju uzdužnu ravninu vozila. 9.2.5.2.
  42. Područje I je područje vjetrobranskog stakla određeno sjecištem vjetrobrana i sljedeće četiri ravnine: P1 – vertikalna ravnina koja prolazi kroz točku 0 i čini kut od 15° na lijevo od središnje uzdužne ravnine vozila P2 – vertikalna ravnina simetrična ravnini P1 u odnosu na središnju uzdužnu ravninu vozila. Ukoliko takav raspored nije moguć (npr. nepostojanje središnje uzdužne ravnine simetrije), kao ravnina P2 uzima se ravnina simetrična ravnini P1 u odnosu na uzdužnu ravninu vozila koja prolazi kroz točku
  43. P3 – ravnina koja prolazi kroz ravnu crtu OQ i čini kut od 10° iznad vodoravne ravnine P4 – ravnina koja prolazi kroz ravnu crtu OQ i čini kut od 8° ispod vodoravne ravnine. 9.2.5.
  44. Za poljoprivredne i šumarske traktore i za radne strojeve, na kojima nije moguće odrediti područje I, područje I' predstavlja cjelokupna površina vjetrobranskog stakla. 9.2.
  45. Interpretacija rezultata Tip vjetrobranskog stakla smatra se zadovoljavajućim s obzirom na optičko izobličenje ukoliko na četiri uzorka dostavljena na ispitivanje u svakom području optičko izobličenje ne prelazi sljedeće najveće vrijednosti: Kategorija vozila Područje Vrijednost najvećeg optičkog izobličenja M1 A – prošireno u skladu s točkom 9.2.2.
  46. B – reducirano u skladu s točkom 2.
  47. Priloga 18 2' na luku 6' na luku Kategorije M i N, izuzevši M1 I 2' na luku Poljoprivredni traktori i slično, kod kojih nije moguće odrediti područje I I' 2' na luku 9.2.6.
  48. Kod vozila kategorija M i N mjerenja se ne smiju izvoditi unutar rubnog područja širine 25 mm. 9.2.6.
  49. Kod traktora za poljoprivredu i šumarstvo i radnih strojeva mjerenja se ne smiju izvoditi unutar rubnog područja širine 100 mm. 9.2.6.
  50. Kod podijeljenih vjetrobranskih stakala provjere se ne vrše unutar pojasa širine 35 mm mjereno od ruba stakla koji se nalazi uz razdjelni stup. 9.2.6.
  51. Dopuštena su najveća odstupanja od 6' na luku za sve dijelove područja I ili područja A udaljenih manje od 100 mm od rubova vjetrobranskog stakla. 9.2.6.
  52. Blaga odstupanja od zahtjeva toleriraju se u reduciranom području B u skladu s točkom 2.
  53. Priloga 18., uz uvjet da su mjestimična i da su navedena u ispitnom izvještaju. 9.
  54. Ispitivanje razdvajanja sekundarne slike 9.3.
  55. Svrha Poznata su dva ispitna postupka: ispitivanje metom, i kolimator – teleskop-ispitivanje. Ti ispitni postupci mogu se upotrebljavati po izboru za homologaciju tipa sastavnog dijela, nadzor nad kvalitetom ili u svrhu ocjenjivanja proizvoda. 9.3.1.
  56. Ispitivanje metom 9.3.1.1.
  57. Naprave Postupak uključuje promatranje osvijetljene mete kroz sigurnosno staklo. Meta može biti dizajnirana tako da je ispitivanje moguće izvesti na jednostavan »prolazi – ne prolazi« način. Meta treba biti po mogućnosti jednog od sljedećih tipova: (a) osvijetljena prstenasta meta čiji vanjski promjer D u točki udaljenoj x metara zatvara kut od n minuta na luku (Slika 11.(a)), ili (b) osvijetljena »prsten i krug« meta čije su dimenzije takve da razmak D od točke koja se nalazi na rubu kruga do najbliže točke na unutrašnjosti prstena u točki udaljenoj x metara zatvara kut od n minuta na luku (Slika 11.(b)), pri čemu je: n granična vrijednost razdvajanja sekundarne slike x razmak između sigurnosnog stakla i mete (ne manji od 7 m) D određen formulom: D = x · tg n. Osvijetljena meta sastoji se od rasvjetnog kućišta dimenzija približno 300 × 300 × 150 mm, čiju je prednju stranu najprikladnije izraditi iz stakla pokrivenog s neprozirnim crnim papirom ili prevučenog s crnom mat bojom. Kućište treba osvijetliti podesnim izvorom svjetla. Unutrašnjost kućišta treba prevući s mat bijelom bojom. Može biti prikladnije upotrijebiti druge oblike mete, kao što je ona prikazana na Slici
  58. Također je prihvatljivo umjesto sustava s metom primijeniti projekcijski sustav i ocjenjivati rezultirajuću sliku na zaslonu. 9.3.1.1.
  59. Postupak Sigurnosno staklo postavlja se u odgovarajući stalak pod određenim kutom nagiba, tako da se promatranje vrši u vrši u vodoravnoj ravnini koja prolazi kroz središte mete. Pregled s rasvjetnim kućištem treba izvršiti u zamračenoj ili poluzamračenoj prostoriji kroz sve dijelove područja koje je potrebno ispitati, kako bi se otkrila prisutnost svake sekundarne slike pridružene osvijetljenoj meti. Sigurnosno staklo se prema potrebi zakreće kako bi se održavao ispravan smjer promatranja. Dopuštena je uporaba monokulara za gledanje. 9.3.1.1.
  60. Izražavanje rezultata Odrediti, ako je: upotrebljena meta (a) (vidi Sliku 11.(a)), odvojene primarne i sekundarne slike kruga, između ostalog ako je prijeđena granična vrijednost za n, ili upotrebljena meta (b) (vidi Sliku 11.(b)), sekundarnu sliku kruga pomaknutu iza tangencijalne točke na unutarnjem rubu kruga, između ostalog ako je prijeđena granična vrijednost za n. Slika 11: DIMENZIJE META Slika 12: RASPORED NAPRAVA
(1)Balon žarulje
(2)Sabirna leća otvora > 8,6 mm
(3)Projekcijska ploča otvora > otvora sabirne leće
(4)Filtar boja sa središnjim otvorom od približno 0,3 mm, promjera > 8,6 mm
(5)Ploča s polarnim koordinatama, promjera > 8,6 mm
(6)Akromatska leća, f 86 mm, otvor 10 mm
(7)Akromatska leća, f 86 mm, otvor 10 mm
(8)Crna mrlja promjera približno 0,3 mm
(9)Akromatska leća, f = 20 mm, otvor 10 mm Slika 13: NAPRAVA ZA ISPITIVANJE KOLIMACIJSKIM TELESKOPOM 9.3.1.
  1. Ispitivanje kolimacijskim teleskopom Po potrebi se primjenjuje postupak opisan u ovoj točki. 9.3.1.2.
  2. Naprave Napravu sačinjavaju kolimator i teleskop, a može se postaviti u skladu sa Slikom
  3. Može se upotrijebiti bilo koji istovrijedan optički sustav. 9.3.1.2.
  4. Postupak Kolimacijski teleskop u beskonačnosti tvori sliku polarnog koordinatnog sustava sa svijetlom točkom u njegovom ishodištu (vidi Sliku 14). U žarišnoj ravnini teleskopa za promatranje na optičkoj osi postavlja se mali neprozirni krug promjera malo većeg od promjera projekcije svijetle točke koja prekriva tu točku. Kada se između teleskopa i kolimatora postavi ispitni komad koji pokazuje sekundarnu sliku, pojavljuje se sekundarna manje svijetla točka na određenoj udaljenosti od ishodišta polarnog koordinatnog sustava. Razdvajanje sekundarne slike može se očitati kao udaljenost između točaka viđenih kroz teleskop za promatranje (vidi Sliku 14.). (Razmak između tamnog kruga i svijetle točke u ishodiishodištu polarnogg koordinatnog sustava predstavlja optičko izobličenje). 9.3.1.2.
  5. Izražavanje rezultata Sigurnosno staklo treba prvo ispitati tehnikom jednostavnog skeniranja kako bi se utvrdilo koje područje daje najizraženiju sekundarnu sliku. To područje potom treba ispitati kolimator-teleskop sustavom pod odgovarajućim upadnim kutom. Mjeri se najveće razdvajanje sekundarne slike. 9.3.1.
  6. Smjer promatranja u vodoravnoj ravnini treba održavati približno okomitim na obris vjetrobranskog stakla u toj ravnini. 9.3.
  7. Mjerenja treba izvesti u skladu s kategorijom vozila, u područjima određenim u prethodnoj točki 9.2.
  8. 9.3.2.
  9. Tip vozila Ispitivanje je potrebno ponoviti ukoliko će vjetrobransko staklo biti ugrađeno na tip vozila koje ima drukčije vozačevo vidno polje od tipa vozila za koje je vjetrobransko staklo već bilo homologirano kao sastavni dio. 9.3.
  10. Indeksi teškoće sporednih značajki 9.3.3.
  11. Vrsta materijala polirano (pločasto) ravno vučeno staklo »float« staklo staklo 1 1 2 9.3.3.
  12. Ostale sporedne značajke Ostale sporedne značajke se ne razmatraju. 9.3.
  13. Broj uzoraka Za ispitivanje treba dostaviti četiri uzorka. Slika 14: PRIMJER PROMATRANJA POSTUPKOMKOLIMACIJSKOG TELESKOPA 9.3.
  14. Interpretacija rezultata Tip vjetrobranskog stakla smatra se zadovoljavajućim s obzirom na razdvajanje sekundarne slike ukoliko na četiri uzorka dostavljena na ispitivanje razdvajanje primarne i sekundarne slike u svakom području ne prelazi sljedeće najveće vrijednosti: Kategorija vozila Područje Najveća vrijednost razdvajanja primarne i sekundarne slike M1 A – prošireno u skladu s točkom 9.2.2.
  15. B – reducirano u skladu s točkom 2.4.a
  16. 15' na luku 25' na luku Kategorije M i N, izuzevši M1 I 15' na luku Poljoprivredni traktori i slično, kod kojih nije moguće odrediti područje I I’ 15' na luku 9.3.5.
  17. Kod vozila kategorija M i N mjerenja se ne smiju izvoditi unutar rubnog područja širine 25 mm. 9.3.5.
  18. Kod traktora za poljoprivredu i šumarstvo i radnih strojeva mjerenja se ne smiju izvoditi unutar rubnog područja širine 100 mm. 9.3.5.
  19. Kod podijeljenih vjetrobranskih stakala provjere se ne vrše unutar trake širine 35 mm mjereno od ruba stakla koji se nalazi uz razdjelni stup. 9.3.5.
  20. Dopuštena su odstupanja do 25' na luku za sve dijelove područja I ili područja A udaljenih manje od 100 mm od rubova vjetrobranskog stakla. 9.3.5.
  21. Blaga odstupanja od zahtjeva toleriraju se u reduciranom području B u skladu s točkom 2.
  22. Priloga
  23. uz uvjet da su mjestimična i da su navedena u ispitnom izvješću. 9.
  24. Ispitivanje raspoznavanja boja Ukoliko je vjetrobransko staklo tonirano, u područjima određenim točkama 9.2.5.1., 9.2.5.
  25. ili 9.2.5.
  26. treba ispitati četiri vjetrobranska stakla na raspoznavanje sljedećih boja: bijele, selektivne žute, crvene, zelene, plave, jantarne.
  27. ISPITIVANJE VATROOTPORNOSTI 10.
  28. Svrha i područje primjene Ovim postupkom omogućeno je određivanje vodoravne brzine gorenja materijala korištenih u prostoru za putnike motornih vozila (putničkih automobila, kamiona, karavana, autobusa) nakon izlaganja malom plamenu. Postupak dopušta da materijali i pokrovi korišteni unutar vozila budu ispitani ili pojedinačno ili skupno, do debljine od 13 mm. Upotrebljava se za prosudbu ujednačenosti proizvodnih partija takvih materijala s obzirom na njihovu gorivost. Iz razloga što postoje mnoge razlike između stvarne situacije i ovdje propisanih preciznih ispitnih uvjeta (primjena i usmjerenost u vozilu, uvjeti upotrebe, inicijalni izvori, itd.), ovaj se postupak ne može smatrati podesnim za ocjenjivanje svih stvarnih značajki gorivosti unutar vozila. 10.
  29. Definicije 10.2.
  30. Brzina gorenja je kvocijent dužine izgorjelog materijala izmjerenoga u skladu s ovim postupkom i vremena koje je potrebno da plamen prijeđe ovu dužinu. Izražava se u milimetrima po minuti. 10.2.
  31. Složeni materijal je materijal koji se sastviše slojeva sličnih ili različitih materijala čije su površine spojene cementiranjem, lijepljenjem, presvlačenjem, varenjem itd. Ako su različiti materijali tek mjestimično povezani (npr. šivanjem, visokofrekvencijskim zavarivanjem, zakivanjem, itd.), tako da je moguće uzimanje pojedinačnih uzoraka u skladu s točkom 10.5., ne smatraju se složenim materijalima. 10.2.
  32. Izložena strana je strana materijala koja je okrenuta prema prostoru za putnike kada je materijal montiran u vozilu. 10.
  33. Princip Uzorak se drži vodoravno u držaču koji ima oblik slova U i izlaže djelovanju definiranoga niskoenergetskog plamena u komori za izgaranje u trajanju od 15 sekundi, tako da plamen djeluje na slobodni kraj uzorka. Ispitivanjem se utvrđuje hoće li se i kada ugasiti plamen, odnosno u kojemu će vremenu plamen prijeći izmjerenu dužinu. 10.
  34. Naprave 10.4.
  35. Komora za izgaranje (Slika 15.), po mogućnosti izrađena od nehrđajućega čelika, dimenzija danih na Slici
  36. Prednji dio komore sadrži vatrootporno okno za promatranje, koje može pokrivati čitavu površinu prednjega dijela komore i koje se može izvesti kao prilazni poklopac. Dno komore ima zračne otvore, a gornja je ploha obavijena zračnim kanalićem. Komora stoji na četiri nožice visine 10 mm. Komora može na jednom kraju imati otvor za uvođenje držača s uzorkom u komoru; na suprotnoj se strani nalazi otvor za dovod plina. Taljevina se skuplja u plitici (vidi Sliku 17.) koja je smještena na dnu komore između zračnih otvora tako da niti jednim dijelom ne prekriva površinu otvora za prozračivanje. Slika 15: PRIMJER KOMORE ZA IZGARANJE S DRŽAČEMUZORKA I PLITICOM ZA TALJEVINU 10.4.
  37. Držač uzorka koji se sastoji od dvije metalne pločice ili okvira u obliku slova U od korozivno otpornog materijala. Dimenzije su dane na Slici
  38. Donja je pločica opremljena pribadačama, a gornja odgovarajućim rupicama radi ujednačenog držanja uzorka. Pribadače također služe kao mjerne točke na početku i kraju dužine gorenja. Duž donjeg U-okvira stalka potrebno je napeti vatrootpornu žicu promjera 0,25 mm u razmacima od 25 mm (vidi Sliku 19.). Donja strana uzorka treba biti 178 mm iznad podne ploče. Udaljenost od prednjega ruba držača uzorka do kraja komore je 22 mm; udaljenost od uzdužnih strana držača uzorka do bočnih stranica komore je 50 mm (sve unutrašnje dimenzije) (vidi Slike
  39. i 16.). 10.4.
  40. Plinski plamenik Mali izvor paljenja čini Bunsenov plamenik unutrašnjega promjera 9,5 mm. Nalazi se u ispitnoj komori tako da se središte sapnice nalazi 19 mm ispod središta donjeg ruba otvorenoga kraja uzorka (vidi Sliku 16.). 10.4.
  41. Ispitni plin Ispitni plin koji dolazi u plamenik treba imati ogrjevnu vrijednost oko 38 MJ/m3 (npr. prirodni plin). 10.4.
  42. Metalni češalj, najmanje dužine 110 mm, sa sedam do osam blago zaobljenih zubaca na 25 mm. Dimenzije u mm Tolerancije u skladu s ISO 2768 Slika 16: PRIMJER KOMORE ZA IZGARANJE Dimenzije u mm >Tolerancije u skladu s ISO 2768 Slika 17: UOBIČAJENA PLITICA ZA TALJEVINU Dimenzije u mm Tolerancije u skladu s ISO 2768 Slika 18: PRIMJER DRŽAČA UZORKA Dimenzije u mm Tolerancije u skladu s ISO 2768 Slika 19:PRIMJER DIJELA DONJEG U-OKVIRA ZA ŽIČANI NOSAČ 10.4.
  43. Štoperica točnosti mjerenja 0,5 sekundi. 10.4.
  44. Odsisnik dimova (napa) Komora za izgaranje može biti smještena unutar odsisnika dimova (nape) pod uvjetom da je njegov unutrašnji volumen najmanje 20 puta, ali ne više od 110 puta veći od volumena komore za izgaranje i pod uvjetom da niti jedna pojedinačna dimenzija visine, širine ili dužine odsisnika dimova nije više od 2,5 puta veća od ostale dvije dimenzije. Prije ispitivanja se vertikalna brzina zraka kroz odsisnik dimova mjeri 100 mm ispred i 100 mm iza konačnog položaja gdje će biti smještena komora za izgaranje. Brzina treba biti između 0,10 i 0,30 m/s kako ispitivač ne bi osjećao neugodu uslijed produkata izgaranja. Moguće je koristiti odsisnik dimova s prirodnom ventilacijom i primjerenom brzinom zraka. 10.
  45. Uzorci 10.5.
  46. Oblik i dimenzije Oblik i dimenzije uzoraka su dani na Slici
  47. Debljina uzorka odgovara debljini proizvoda koji se ispituje. Debljina ne smije biti veća od 13 mm. Kada uzimanje uzorka to dopušta, uzorak ima ujednačen presjek po čitavoj dužini. Ako oblik i dimenzije proizvoda ne dopuštaju uzimanje uzorka dane veličine, moraju se zadovoljiti sljedeće najmanje dimenzije: (a) kod uzoraka širine 3 do 60 mm duljina mora biti 356 mm. U ovom se slučaju materijal ispituje preko širine proizvoda (b) kod uzoraka širine 60 do 100 mm duljina mora biti najmanje 138 mm. U ovom slučaju potencijalna duljina gorenja odgovara duljini uzorka, a mjerenje počinje u prvoj mjernoj točki (c) uzorci širine manje od 60 mm i duljine manje od 356 mm i uzorci širine 60 do 100 mm i duljine manje od 138 mm, kao i uzorci širine manje od 3 mm ne mogu biti ispitani u skladu s postojećim postupkom. Dimenzije u mm Slika 20: UZORAK 10.5.
  48. Uzorkovanje Najmanje pet uzoraka treba uzeti od materijala koji se ispituje. Kod materijala koji imaju različitu brzinu gorenja u različitim smjerovima materijala (ovo se utvrđuje preliminarnim ispitivanjima), treba uzeti pet (ili više) uzoraka i postaviti ih u ispitnu napravu na način da se izmjeri najveća brzina gorenja. Ako se materijalerijal dostavlja u širinama potrebno je odrezati dužinu od nnajmanje 500 mm u punoj širini. Od tako izrezanog komada treba uzeti uzorke na udaljenosti od najmanje 100 mm materijala i na jednakoj udaljenosti jedan od drugoga. Uzorci se na isti način uzimaju i od gotovih proizvoda kada to dopušta oblik proizvoda. Ako je debljina proizvoda veća od 13 mm, treba je smanjiti na 13 mm mehaničkim djelovanjem na strani koja nije okrenuta prostoru za putnike. Složene materijale (vidi točku 10.2.2.) treba ispitati kao da su homogeni. Kod materijala koji se sastoje od slojeva različitoga sastava položenih jedan na drugoga, a koji nisu složeni materijali, svi slojevi materijala koji se nalaze na dubini do 13 mm od površine koja je okrenuta prema prostoru za putnike ispituju se pojedinačno. 10.5.
  49. Kondicioniranje Uzorci se kondicioniraju najmanje 24 sata, ali ne više od 7 dana, na temperaturi od 23 ± 2 °C i uz relativnu vlagu 50 ± 5% i održavaju se u ovakvim uvjetima do neposredno prije ispitivanja. 10.
  50. Postupak 10.6.
  51. Uzorke s kovrčavom ili čupavom površinom postavlja se na ravnu površinu i prijeđe se češljem dva puta po čupavoj strani u smjeru suprotnom od smjera vlakana (točka 10.4.5.). 10.6.
  52. Staviti uzorak u držač (točka 10.4.2.) tako da izložena strana bude okrenuta dolje prema plamenu. 10.6.
  53. Podesiti plinski plamen na visinu od 38 mm koristeći se oznakom u komori, pri čemu dovod zraka u plamenik mora biti zatvoren. Prije početka prvoga ispitivanja plamen mora gorjeti radi stabilizacije najmanje 1 minutu. 10.6.
  54. Umetnuti držač uzorka u komoru za izgaranje tako da kraj uzorka bude izložen plamenu te nakon 15 sekundi prekinuti dotok plina. 10.6.
  55. Mjerenje vremena gorenja počinje u trenutku kada podnožje plamena prođe prvu mjernu točku. Promatra se širenje plamena na strani koja gori brže od druge (gornja ili donja strana). 10.6.
  56. Mjerenje vremena gorenja prestaje kada plamen dođe do zadnje mjerne točke ili kada se plamen ugasi prije dolaska do zadnje mjerne točke. Ako plamen ne dosegne zadnju mjernu točku izmjeri se dužina izgorjelog materijala do točke gdje se plamen ugasio. Dužina izgorjelog materijala je raspadnuti dio uzorka koji je gorenjem uništen na površini ili u unutrašnjosti. 10.6.
  57. Ukoliko se uzorak ne zapali ili ne nastavi gorjeti nakon gašenja plamenika, ili ako se plamen ugasi prije nego što dosegne prvu mjernu točku tako da vrijeme gorenja ne može biti izmjereno, u izvještaj o ispitivanju upisuje se da je brzina gorenja 0 mm/min. 10.6.
  58. Ako se provodi niz ispitivanja ili ponovljena ispitivanja, treba biti siguran da komora za izgaranje i držač uzorka nemaju temperaturu veću od 30 °C prije pristupanja sljedećem ispitivanju. 10.
  59. Izračun Brzina gorenja, B, u milimetrima po minuti, dana je formulom: pri čemu je: s dužina izgorjelog materijal

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.