Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-2723/2003 od 23. studenoga 2005
Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-2723/2003 od 23. studenoga 2005.
Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-2723/2003 od 23. studenoga 2005.
NN 147/2005 (14.12.2005.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-2723/2003 od 23. studenoga 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2826 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom E. H. d.o.o.
Z., koje zastupa V. A., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 23. studenoga 2005. godine, donio je ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija.
II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje 1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2496/1999-2 od 19. prosinca 2002., kojom su odbijene revizije tuženika »G. I.« d.d. iz Z. i »N. l.« d.d. iz R., izjavljene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-9361/98-2 od 1. prosinca 1998., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-3024/96 od 27. veljače 1998. godine.
Osporena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i nižestupanjske presude donesene su u pravnoj stvari tužitelja B. Š. iz Z. protiv tuženika: 1. »G. I.« d.d. iz Z., 2. »N. l.« d.d. iz R. i 3. M. c. »G. S.« d.d. iz O., radi naknade (nematerijalne) štete nastale povredom dostojanstva, časti i ugleda tužitelja objavom u tisku.
Podnositelj ustavne tužbe je pravni sljednik prvotuženika »G. I.« d.d. iz Z. Stoga je Ustavni sud o osnovanosti ustavne tužbe odlučivao razmatranjem utvrđenja i pravnih stajališta sudova samo u odnosu na prvotuženika.
U obrazloženju te odluke prvostupanjski sud navodi da je prvotuženik, kao nakladnik tjednika »G.«, člankom objavljenim u tom tjedniku 2. veljače 1996. pod naslovom »M. Š. uperio pištolj u novinarku E. V.!«, povrijedio dostojanstvo, čast i ugled tužitelja te je utvrdio da je njegov zahtjev za naknadu nematerijalne štete djelomično osnovan. Svoju odluku prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da su tuženici, objavom neistinite informacije o »incidentu« od 26. siječnja 1996., kad je tužitelj, navodno, prijetio pištoljem novinarki E. V. govoreći joj »sad ću te ubiti«, nanijeli štetu tužitelju te da »tuženi nisu, a kako je propisano odredbom članka 23. stavka 1. točke 3. Zakona, poduzeli sve potrebite mjere za provjeru istinitosti informacija o kojima su pisali, zbog čega nema niti uvjeta za njihovu ekskulpaciju u konkretnom slučaju.« U tom postupku sud je, uvidom u spis broj:
K-36/96, također utvrdio da je tužitelj pravomoćnom presudom istog suda od 14. svibnja 1997. oslobođen optužbe da bi u odnosu na privatnu tužiteljicu E. V.
Podnositelj ukazuje i na povredu odredaba članka 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine«
U obrazloženju ustavne tužbe ponavljaju se navodi istaknuti tijekom prethodnog postupka, s tim da se utvrđenja i stajališta sudova uglavnom osporavaju s osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu, po mišljenju podnositelja, pogrešnog poimanja sudova o okolnostima, akterima i značenju štetnog događaja (»incidenta«) za tužitelja, zbog čega podnositelj osporava osnovanost i potrebu naknađivanja štete u konkretnom slučaju. Naime, podnositelj smatra da dosuđivanje novčane satisfakcije tužitelju – »glavnom akteru incidenta«, zbog štete koju je pretrpio »objavom informacije o takvom incidentu«, predstavlja »takvo ograničenje slobode tiska«, koje se »ne može smatrati razmjernim pa stoga ni neophodnim u demokratskom društvu niti za takvim ograničenjem postoji neodgodiva društvena potreba«.
Stoga, podnositelj predlaže usvajanje ustavne tužbe i ukidanje presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i nižestupanjskih presuda te vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Ustavna tužba nije osnovana.
Ustavni sud tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, u pravilu, unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja ustavne tužbe došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode, zajamčene Ustavom.
Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.
Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
Člankom 38. Ustava propisano je:
Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.
Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.
Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji.
Jamči se pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo.
Člankom 10. Konvencije propisano je:
Člankom 6. ZJP propisano je da svaka osoba ima pravo na zaštitu... dostojanstva, ugleda i časti (stavak 1.).
U konkretnom slučaju, sudovi su utvrdili odgovornost prvotuženika za štetni događaj te dosudili tužitelju naknadu štete temeljem odredbi članka 22. ZJP, koje propisuju:
Ustavom zajamčena sloboda izražavanja misli, koja u sebi sadrži i slobodu tiska, nema značenje apsolutne slobode, već je podložna ograničenjima propisanim Ustavom i zakonom.
Ta ograničenja za javna glasila, primjerice, proizlaze iz odredaba članka 13. ZJP, kojima je zakonodavac, utvrđujući obveze tih glasila, propisao: Javna glasila dužna su objavljivati točne, cjelovite i pravodobne informacije, poštujući pravo javnosti da bude upoznata o događajima, pojavama, osobama, predmetima ili djelatnostima, kao i druga pravila novinarskog zanimanja i etike (stavak 1.); javna glasila dužna su poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, a poglavito djece, mladeži i obitelji (stavak 2.).
S obzirom na utvrđenja sudova da je podnositelj ustavne tužbe objavom neistinitih informacija tužitelju povrijedio dostojanstvo, ugled i čast pa je osporenim presudama obvezan naknaditi tužitelju time prouzročenu štetu, neosnovano podnositelj ističe povredu odredbi članka 38. stavaka 1. i 2. Ustava.
Sloboda izražavanja predstavlja jedan od bitnih temelja svakog demokratskog društva. Njena zaštita je od posebne važnosti kad se radi o tisku jer je zadaća tiska, pored ostaloga, objava informacija od javnog značenja. Međutim, sloboda objavljivanja informacija u tisku ograničena je zaštitom ugleda i prava drugih osoba. Stoga je važno utvrditi okolnosti u kojima državna tijela poduzimaju mjere koje bi mogle utjecati na djelovanje tiska u slučajevima koji su od legitimnog javnog interesa.
Sloboda izražavanja misli ne odnosi se samo na izražavanje i objavljivanje podataka i ideja koje imaju pozitivan stav, već i na objavljivanje informacija koje bi mogle imati negativan odjek u javnosti. Međutim, sloboda izražavanja nije apsolutna, već podliježe određenim ograničenjima, čak i u odnosu na napise u tisku, koji se tiču informacija od javnog interesa.
Ustavno jamstvo slobodnog izražavanja sadrži obveze i odgovornosti, koje se odnose i na tisak. Te obveze i odgovornosti dolaze do izražaja i kad, kao u ovom predmetu, dođe do povređivanja ugleda državnog dužnosnika. Upravo radi postojanja tih obveza i odgovornosti od strane onih koji se koriste svojim pravom na slobodu izražavanja, tisak je prilikom iznošenja informacija od javnog interesa dužan postupati u dobroj vjeri kako bi pružio vjerodostojne informacije u skladu s novinarskom etikom.
Pri ocjeni je li došlo do povrede slobode izražavanja potrebno je sagledati svaki pojedini slučaj u svjetlu svih okolnosti, uključujući sadržaj spornih navoda, kao i kontekst u kojemu su ti navodi izrečeni. Osobito je potrebno utvrditi jesu li mjere poduzete radi ograničenja slobode izražavanja razmjerne legitimnom cilju koji se tim ograničenjem želi postići. Zaštita državnih dužnosnika od uznemiravanja, međutim, mora uvažavati pravo i interes tiska na slobodno izvještavanje te mu omogućiti slobodno iznošenje informacija od javnog interesa.
Članak, radi kojeg je prednik podnositelja ustavne tužbe sudskom odlukom obvezan oštećenoj osobi platiti naknadu štete, po svom je sadržaju takve naravi da je predstavljao napad na oštećenika, kao javnu osobu, osobito na njegov ugled te je zasigurno utjecao na povjerenje javnosti u njega, s obzirom na njegovu funkciju tadašnjeg potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, a na temelju utvrđenja sudova, utvrđuje da je sporni članak sadržavao navode o ponašanju druge osobe (javne osobe), koji su naštetili ugledu te osobe.
Treba navesti da su se sporni navodi temeljili na izjavi jedne osobe te nisu bili u cijelosti proizvoljne naravi. Naime, iako se radilo o javnoj osobi, podnositelju je bila dužnost provjeriti istinitost informacija prije njihove objave. Poglavito, stoga, što su se sporni navodi odnosili na konkretni događaj. Sudovi su utvrdili da prednik podnositelja ustavne tužbe, objavljujući podatke koji su mogli naštetiti ugledu, časti i dostojanstvu druge osobe, nije poduzeo sve potrebno radi utvrđivanja istinitosti takvih podataka.
U odnosu na dosuđenu naknadu neimovinske štete za povredu ugleda druge osobe, Ustavni sud ističe da sudovi imaju diskrecijsko pravo pri odlučivanju o visini te naknade za pretrpljene duševne boli oštećene osobe, imajući pritom u vidu okolnosti svakog slučaja. Međutim, i odlukom suda o visini te naknade može se narušiti načelo razmjernosti između težine miješanja sudova u slobodu izražavanja i važnosti interesa koji se ograničavanjem te slobode želi postići.
Ustavni sud je utvrdio da je mjera poduzeta radi zaštite ugleda druge osobe, odnosno dosuđivanje naknade štete u navedenom iznosu, razmjerna težini povrede ugleda te osobe, kao i težini miješanja sudova u slobodu izražavanja, koje je tom mjerom učinjeno. S obzirom da se podnositelj u svom djelovanju, kao novinska kuća, nije pridržavao odredbi koje propisuje ZJP, prema mišljenju Ustavnog suda, radilo se o napisu koji je narušio ugled druge osobe te umanjio povjerenje javnosti u tu osobu, kao nositelja funkcija državne vlasti.
Stoga je utvrđeno da je mjera, poduzeta u konkretnom slučaju, radi ograničenja slobode tiska, u svojoj cjelokupnosti razmjerna postizanju opravdanog cilja – zaštiti ugleda druge osobe te da osporenim sudskim odlukama nije došlo do ograničenja slobode ili prava podnositelja, protivno odredbama članka 16. Ustava.
Objava ove odluke temelji se na članku 29.
Ustavnog zakona (točka II. izreke).
Broj: U-III-2723/2003 Zagreb, 23. studenoga 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Suda dr. sc. Petar Klarić, v. r.
Odluka, NN 147/2005-2826 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje:
NN 147/2005 Broj dokumenta u izdanju: 2826 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 14.12.2005.
ELI: /eli/sluzbeni/2005/147/2826 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©2026. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o.
Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno.
Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja.
Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe.
Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom.
Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni.
Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika.
Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.