Pravilnik o praćenju emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora

(1)Ovim Pravilnikom propisuje se način praćenja (mjerenja) emisija iz stacionarnih izvora, mjerni postupci, način provjere isprav­nosti i umjeravanja mjernih uređaja, postupak vrednovanja rezultata, način dostave podataka za potrebe informacijskog sustava o emisijama i način redovitog obavješćivanja javnosti o praćenju emisija.

(2)Odredbe ovog Pravilnika odnose se na prva, povremena, posebna mjerenja (u daljnjem tekstu: pojedinačna mjerenja) i kontinuirana mjerenja emisija iz stacionarnih izvora.

(3)Stacionarni izvori na koje se odnose odredbe ovog Pravilnika propisani su Uredbom o graničnim vrijednostima emisije onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora (u daljnjem tekstu: Uredba o GVE). Članak

1. U smislu ovog Pravilnika razumijeva se: – mjerni postupak: skup postupaka, opisanih prema vrsti, koji se upotrebljavaju za provođenje pojedinih mjerenja u skladu s određenom metodom, – emisijske veličine: masena koncentracija onečišćujuće tvari u otpadnom plinu, emitirani maseni protok onečišćujuće tvari i emisijski faktor, – parametri stanja otpadnih plinova: veličine stanja otpadnih plinova (temperatura, tlak), sastav otpadnih plinova, te zacrnjenje i dimni broj, kao i druge fizikalne veličine za koje su Uredbom o GVE određene granične vrijednosti emisija, – radni uvjeti: vrsta, način i režim rada, opterećenje, snaga odnosno kapacitet postrojenja ili uređaja, te vrsta, količina i kvaliteta ulaznih materijala (sirovine, goriva i drugih dodataka), kao i način rada uređaja za pročišćavanje otpadnih plinova, – uzorak otpadnih plinova: dio toka otpadnih plinova koji se analizira na određenom mjernom mjestu, u određenom vremenskom razdoblju, na određen način, te za njega vrijedi da je relevantan za otpadne plinove izvora onečišćujućih tvari, – ekstraktivna analiza otpadnih plinova: uzimanje uzorka otpadnih plinova iz odvodnog kanala i provođenje analize plinova izvan kanala, – neekstraktivna analiza otpadnih plinova: uzimanje uzorka otpadnih plinova pri kojem se analiza plinova provodi u odvodnom kanalu, – automatsko mjerenje: mjerenje emisijskih veličina uz neprekidnu ekstraktivnu ili neekstraktivnu analizu uzorka, očitanja izmjerenih vrijednosti u vremenskim intervalima ne dužim od 10 s i pohranjivanje izmjerenih vrijednosti. Tako izmjerene vrijednosti jesu trenutne vrijednosti emisijskih veličina, – ručno mjerenje: mjerenje emisijskih veličina uz jednokratno ili ponavljajuće uzimanje uzoraka otpadnih plinova u određenom volumenu i vremenu uz naknadno provođenje ekstraktivnih analiza otpadnih plinova. Tako dobivene vrijednosti su jednake srednjim vrijednostima emisijskih veličina u vremenu uzimanja uzorka, – mjerni instrument: uređaj namijenjen za izvedbu mjerenja, samostalno ili u vezi s dodatnim uređajima, – raspoloživost mjernog instrumenta: omjer sati rada mjernog instrumenta za vrijeme rada stacionarnog izvora i ukupnog broja sati rada stacionarnog izvora u promatranom razdoblju, – vrijeme usrednjavanja: vremenski interval za koji se izračunavaju srednje vrijednosti emisijskih veličina, – vrijeme efektivnog rada stacionarnog izvora: vrijeme rada stacionarnog izvora isključujući vrijeme ulaska u rad i izlazaka iz rada stacionarnog izvora, – standardni uvjeti: uvjeti pri temperaturi 273 K i apsolutnom tlaku 101,3 kPa, – ugađanje: postupak dovođenja mjernog instrumenta u tehničko stanje prikladno za uporabu, – umjeravanje mjernog instrumenta: skup postupaka kojima se u određenim uvjetima uspostavlja odnos između vrijednosti veličina koje pokazuje mjerni instrument ili vrijednosti koje prikazuje neka tvarna mjera ili neka referencijska tvar i odgovarajućih vrijednosti ostvarenih etalonom i provodi se prema propisanom mjeriteljskom postupku, – provjera ispravnosti mjernog instrumenta: skup postupaka kojima se provjerava da li mjerni instrument ima sustavnu pogrešku i provodi se sukladno mjeriteljskim zahtjevima. Članak
2. Praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora obavlja pravna osoba koja je stručno i tehnički osposobljena prema zahtjevu norme HRN EN ISO/IEC
3. Članak 4.

(1)Pojedinačno i/ili kontinuirano mjerenje emisije onečišćujućih tvari u zrak provodi se na ispustu stacionarnog izvora (u daljnjem tekstu: mjerno mjesto), ako to nije drukčije propisano Ured­bom o GVE.

(2)Pojedinačno mjerenje emisije kod stacionarnog izvora s pretežno nepromjenjivim uvjetima rada provodi se pri uobičajenim radnim uvjetima i za vrijeme efektivnog rada stacionarnog izvora. Članak 5.

(1)Mjerno mjesto mora biti dostupno i opremljeno tako da je mjerenje moguće provoditi pravilno i bez opasnosti za izvođača mjerenja.

(2)Pojedinačna i kontinuirana mjerenja emisije provode se na istim mjernim mjestima, ako to nije drukčije propisano Uredbom o GVE.

(3)Kod mjerenja emisijskih veličina za pojedini stacionarni izvor potrebno je osigurati da se na mjernom mjestu ne miješaju otpadni plinovi tog izvora s otpadnim plinovima iz drugih stacionarnih izvora, ako to nije drukčije propisano Uredbom o GVE.

(4)Dodatni mjerni instrumenti za nadzor provođenja mjerenja ne smiju se postavljati na unutarnju stranu kanala otpadnih plinova kako se ne bi prouzročilo taloženje čestica. Članak 6. Radni uvjeti ostvareni tijekom mjerenja utvrđuju se putem ugrađenih pogonskih uređaja. Ako pogonskim mjerenjima nisu obuhvaćeni svi radni uvjeti, koje je potrebno utvrditi, mora se osigurati odgovarajuća mjerna oprema za njihovo utvrđivanje ili te veličine utvrditi na drugi način (na primjer proračunom). Članak 7.

(1)Za mjerenje emisijskih veličina i parametara stanja otpadnih plinova kod stacionarnih izvora primjenjuju se metode mjerenja prema zahtjevima normi iz priloga 1. ovog Pravilnika.

(2)Osim propisanih metoda mjerenja mogu se koristiti i druge metode mjerenja. Rezultati dobiveni drugim metodama mjerenja moraju biti jednaki rezultatima dobivenim primjenom metoda iz priloga 1. ovog Pravilnika što se dokazuje izvještajem o obavljenom mjerenju u pisanom obliku. Članak 8.

(1)Kod pojedinačnih mjerenja vlasnik i/ili korisnik stacionarnog izvora dužan je osigurati obavljanje mjerenja: – emisijskih veličina za koje su Uredbom o GVE propisane granične vrijednosti emisija za stacionarni izvor, te – parametara stanja otpadnih plinova za koje su Uredbom o GVE propisane granične vrijednosti emisija za stacionarni izvor.

(2)Kod pojedinačnih mjerenja, ako Uredbom o GVE nije druk­čije određeno, ne mora se mjeriti: – volumni udio kisika ako Uredbom o GVE nije propisan volumni udio kisika, – maseni protok ako Uredbom o GVE nije propisana granična vrijednost za količine tvari u otpadnom plinu, te – parametre stanja otpadnih plinova ako se njihove vrijednosti ne mijenjaju ili se mogu odrediti na drugi način. Članak 9.

(1)Pojedinačna mjerenja se provode automatskim i/ili ručnim mjerenjem. Mjerni instrumenti koji se koriste za pojedinačna mjerenja emisije onečišćujućih tvari moraju udovoljavati zahtjevima normi iz priloga 1. ovog Pravilnika.

(2)Pravna osoba koja obavlja pojedinačna mjerenja dužna je osigurati redovito održavanje mjernih instrumenata za pojedinačno mjerenje (servisiranje, ugađanje, umjeravanje, provjeru ispravnosti).

(3)Mjerni instrument za pojedinačno mjerenje mora posjedovati potvrdu o umjeravanju.

(4)Umjeravanje mjernog instrumenta obavlja se sukladno propisanim metodama mjerenja i zahtjevu norme HRN EN ISO/IEC 17025.

(5)Ako za mjerni instrument kojim se obavlja pojedinačno mjerenje nije propisana učestalost umjeravanja, umjeravanje se obavlja najmanje jedanput godišnje.

(6)Podaci o umjeravanju mjernog instrumenta za obavljanje pojedinačnih mjerenja čuvaju se pet godina. Članak 10.

(1)Mjerni instrument za pojedinačno mjerenje emisija onečišćujućih tvari kod stacionarnih izvora podliježe, najmanje dvaput godišnje, provjeri ispravnosti.

(2)Podaci o provjeri ispravnosti mjernog instrumenta za pojedinačno mjerenje čuvaju se pet godina. Članak 11.

(1)Kontinuirano mjerenje provodi se automatskim mjerenjem emisijskih veličina tijekom neprekidnog rada stacionarnog izvora.

(2)Mjerni sustav za kontinuirano mjerenje emisije onečišćujućih tvari obuhvaća mjerne instrumente te automatski sustav za kontinuirano bilježenje, pohranjivanje, obradu izmjerenih vrijednosti i prijenos podataka do centralne jedinice.

(3)Mjerni instrument za kontinuirano mjerenje emisija mora udovoljavati sljedećim uvjetima: – pouzdanosti i dugotrajan kontinuirani rad, – područje rada mjernog instrumenta mora omogućiti bilježenje svih iznosa izmjerene veličine tako da najmanja vrijednost gornje granice mjerenja bude najmanje 2,5 puta veća od GVE za mjerenu onečišćujuću tvar, – sustav za uzorkovanje mora osigurati dovođenje ispravnog uzorka u mjerni instrument (dovoljan protok, pravilno pročišćavanje, sprječavanje kondenzacije, i drugo), – opremljenosti s internim sustavom za provjeru rada, – omogućivanje ručne provjere rada, ispravnosti i točnosti, – opremljenosti zvučnim signalom za dojavu o prekoračenju granične vrijednosti emisije.

(4)Automatski sustav za kontinuirano bilježenje, pohranjivanje, obradu i prijenos podataka mora omogućiti: – bilježenje i pohranjivanje svih rezultata mjerenja, te relevant­nih vrijednosti parametara stanja otpadnih plinova i parametara režima rada stacionarnog izvora, – vrednovanje rezultata mjerenja, odnosno vrijednosti utvrđenih emisijskih veličina i vrijednosti parametara stanja otpadnih plinova, – dnevno, mjesečno i godišnje izvješćivanje. Članak 12.

(1)Vlasnik i/ili korisnik stacionarnog izvora osigurava isprav­nost i neometani rad mjernog sustava za kontinuirano mjerenje i zaštitu od neovlaštene uporabe.

(2)Korisnik i/ili vlasnik stacionarnog izvora dužan je osigurati redovito održavanje mjernih instrumenata za kontinuirano mjerenje (servisiranje, ugađanje, umjeravanje, provjeru) te voditi evidenciju o bitnim značajkama (nepravilnostima tijekom rada, prekidima u radu, uzrocima kvarova, kalibriranju, umjeravanju, i drugo).

(3)Mjerni instrument za kontinuirano mjerenje mora posjedovati potvrdu o umjeravanju.

(4)Umjeravanje mjernog instrumenta za kontinuirano mjerenje obavlja se sukladno propisanim metodama mjerenja i zahtjevu norme HRN EN ISO/IEC 17025.

(5)Ako za pojedini mjerni instrument za kontinuirano mjerenje nije propisana učestalost umjeravanja, umjeravanje se provodi najmanje jedanput u dvije godine.

(6)Podaci o umjeravanju mjernog instrumenta za kontinuirano mjerenje čuvaju se pet godina. Članak 13.

(1)Mjerni instrument za kontinuirano mjerenje emisija onečišćujućih tvari kod stacionarnih izvora podliježe, najmanje jedanput godišnje, provjeri ispravnosti.

(2)Podaci o provjeri ispravnosti mjernog instrumenta za kontinuirano mjerenje čuvaju se pet godina. Članak 14.

(1)Vrednovanje rezultata mjerenja emisija obavlja se usporedbom rezultata mjerenja s propisanim graničnim vrijednostima prema Uredbi o GVE.

(2)Ako je najveća vrijednost rezultata E mjerenja (Emj) onečišćujuće tvari jednaka ili manja od propisane granične vrijednosti (Egr), bez obzira na iskazanu mjernu nesigurnost, Emj < Egr stacionarni izvor onečišćavanja udovoljava odredbama Uredbe o GVE.

(3)Ako je najveća vrijednost rezultata mjerenja onečišćujuće tvari veća od propisane granične vrijednosti, ali unutar područja mjerne nesigurnosti odnosno ako vrijedi: Emj + [ µEmj ]<= Egr gdje je: [ µEmj ] – apsolutna vrijednost mjerne nesigurnosti mjerenjem utvrđenog iznosa emisijske veličine onečišćujuće tvari prihvaća se da stacionarni izvor onečišćavanja udovoljava odred­bama Uredbe o GVE.

(4)Ako je najveća vrijednost rezultata mjerenja onečišćujuće tvari uvećana za mjernu nesigurnost veća od propisane granične vrijednosti, odnosno ako vrijedi odnos: Emj + [ µEmj ] > Egr gdje je: [ µEmj ] – apsolutna vrijednost mjerne nesigurnosti mjerenjem utvrđenog iznosa emisijske veličine onečišćujuće tvari stacionarni izvor onečišćavanja ne udovoljava odredbama Ured­be o GVE.

(5)Iznos mjerne nesigurnosti ovisi o primijenjenim metodama mjerenja i karakteristikama upotrijebljenih mjernih instrumenata, a utvrđuje se na osnovi metoda mjerenja iz priloga 1. ovog Pravilnika. Članak 15.

(1)Rezultati pojedinačnog mjerenja iskazuju se kao polusatne srednje vrijednosti u skladu s primijenjenom metodom mjerenja iz priloga 1. ovog Pravilnika.

(2)Polusatne srednje vrijednosti preračunavaju se na jedinicu volumena suhih ili vlažnih otpadnih plinova pri standardnim uvjetima i referentnom volumnom udjelu kisika. (

1. a)Preračun na suhe otpadne plinove: Preračun masenih koncentracija onečišćujućih tvari u vlažnim plinovima na suhe provodi se prema jednadžbi: gdje je: Es – masena koncentracija u suhim otpadnim plinovima u mg/m3 Ev – masena koncentracija u vlažnim otpadnim plinovima u mg/m3 eH2O – sadržaj vlage u otpadnim plinovima u vol % (
2. b)Preračun na normirano stanje (standardne uvjete): Ako su masene koncentracije onečišćujućih tvari izmjerene za stanje otpadnih plinova u kanalu različito od normiranog, preračun na normirano stanje obavlja se prema jednadžbi: gdje je: EN – koncentracija za normirano stanje u mg/m3 Esk – koncentracija za stanje u kanalu u mg/m3 P – apsolutni tlak u kanalu u kPa, T – apsolutna temperatura u kanalu u K (
3. c)Preračun na referentni volumni udio kisika: Preračun masenih koncentracija na referentni volumni udio kisika u otpadnim plinovima obavlja prema jednadžbi: gdje je: En – masena koncentracija u mg/m3 za referentni volumni udio kisika Emj – masena koncentracija mg/m3 za mjereni volumni udio kisika u otpadnim plinovima O2n – propisana vrijednost sadržaja kisika u otpadnom plinu u vol % Omj – izmjereni sadržaj kisika otpadnom plinu vol %. Članak 16.

(1)Kod automatskog pojedinačnog mjerenja polusatna srednja vrijednost vrijedi ako je za njezin izračun pravilno izmjereno najmanje 50 % trenutnih vrijednosti unutar polusatnog vremenskog intervala. Kod malih uređaja za loženje i ostalih izvora onečišćujućih tvari, kada nije moguće ostvariti polusatni kontinuirani rad izvora, vrijeme usrednjavanja može biti kraće od pola sata.

(2)Kod ručnog pojedinačnog mjerenja polusatna srednja vrijednost je jednaka izmjerenoj srednjoj vrijednosti u vremenu uzorkovanja otpadnih plinova koje može biti različito od pola sata. Vrijeme uzorkovanja mora odgovarati propisanoj metodi mjerenja.

(3)Ako je za stacionarni izvor iz Uredbe o GVE, za pojedinu onečišćujuću tvar, propisano vrijeme određivanja srednje vrijednosti, tada se umjesto polusatne srednje vrijednosti izračunava i iskazuje srednja vrijednost za propisano vrijeme određivanja. Članak 17.

(1)Kod malih uređaja za loženje, koja koriste kruto gorivo i gdje se loženje obavlja ručno, mjerenje emisija započinje pet minuta nakon što je u ložište ubačena količina goriva koja osigurava potreb­no toplinsko opterećenje.

(2)Pojedinačno mjerenje iz stavka

1. ovog članka temelji se na izračunu 15 minutne srednje vrijednosti. Utvrđene emisijske veličine predstavljaju polusatne vrijednosti. Članak
2. Kod malih uređaja za loženje, koja koriste tekuće gorivo, s mjerenjem emisija može se započeti već nakon dvije minute pošto je postignuto potrebno toplinsko opterećenje. Članak 19.

(1)Rezultati kontinuiranog mjerenja iskazuju se kao polusatne i dnevne srednje vrijednosti.

(2)Za svaku onečiščujuću tvar, koja je obuhvaćena mjerenjem, trenutne vrijednosti masenih koncentracija preračunavaju se na jedinicu volumena suhih ili mokrih otpadnih plinova pri standardnim uvjetima.

(3)Na temelju preračunatih trenutnih vrijednosti masenih koncentracija izračunavaju se polusatne srednje vrijednosti. Polusatne srednje vrijednosti preračunavaju se na referentni volumni udio kisika u otpadnim plinovima.

(4)Polusatna srednja vrijednost vrijedi ako je za njen izračun pravilno izmjereno najmanje 50% trenutnih vrijednosti unutar polusatnog vremenskog intervala i ako su sve izmjerene trenutne vrijednosti unutar efektivnog vremena rada stacionarnog izvora.

(5)Iz svih važećih polusatnih srednjih vrijednosti za svaki dan se izračunava dnevna srednja vrijednost. Dnevna srednja vrijednost vrijedi ako je za njen izračun na raspolaganju najmanje dvanaest važećih polusatnih srednjih vrijednosti. Članak 20.

(1)U slučaju kada postoji osnovana sumnja u vjerodostojnost rezultata i/ili mjerenja korisnik i/ili vlasnik stacionarnog izvora mora osigurati provedbu posebne provjere ispravnosti mjernog instrumenta. Provjeru ispravnosti provodi pravna osoba ovlaštena za ocjenu sukladnosti.

(2)O provedenoj provjeri ispravnosti mjernog sustava sastavlja se izvještaj koji je korisnik i/ili vlasnik stacionarnog izvora dužan čuvati pet godina. Članak

1. Način provjere kakvoće mjerenja i podataka, način obrade i prikaza rezultata te ocjena njihove pouzdanosti i vjerodostojnosti, provodi se prema zahtjevu norme HRN EN ISO/IEC
2. Članak 22.

(1)O svakom obavljenom pojedinačnom mjerenju izrađuje se izvještaj koji mora sadržavati: – podatke o pravnoj osobi koja je obavila mjerenje, – podatke o pravnoj osobi vlasniku i/ili korisniku izvora onečišćavanja zraka i njegovoj djelatnosti, – podatke o glavnim tehničkim značajkama izvora onečišćenja, o namjeni i vrsti mjerenja, te o emisijskim veličinama koje se mjere, – podatke o mjernim mjestima, mjestu uzimanja uzoraka i mjerenja s prikazom na procesnoj shemi postrojenja, – podatke o primijenjenim propisima, mjernim postupcima i mjernim instrumentima, – podatke o provedbi pojedinačnih mjerenja, značajkama rada pogona i posebnostima rada, radnim uvjetima (vrsti i količini upotrijebljenoga goriva, opterećenju, stanju uređaja za pročišćavanje, itd.) i parametrima otpadnih plinova, – rezultate svakog pojedinačnog mjerenja, – usporedbu izmjerenih emisijskih veličina s graničnim vrijednostima, – ime i potpis odgovorne osobe za mjerenje i izradu izvještaja.

(2)Uz izvještaj iz stavka

1. ovog članka prilaže se potvrda o provjeri ispravnosti rada mjernog uređaja ili mjernog sustava kojim se provodi mjerenje i potvrda o provedenom umjeravanju. Članak
2. O rezultatima kontinuiranih mjerenja vode se dnevni, mjesečni i godišnji izvještaji. Članak 24.

(1)Dnevni izvještaj o provedenom kontinuiranom mjerenju u obliku tablice treba sadržavati: – podatke o pravnoj osobi, vlasniku i/ili korisniku stacionarnog izvora, – datum, oznaku ispusta stacionarnog izvora i naziv postrojenja, – polusatno lokalno vrijeme (od 0 do 24 h), – pogonske parametre obuhvaćenih izvora onečišćenja (stanje pogona, napomena o ulascima u rad i izlascima iz rada, opterećenje, vrsta i količina goriva), – izmjerene polusatne srednje vrijednosti (uključivo i vrijednosti izvan vremena efektivnog rada izvora) svih mjerenih veličina (onečišćujuće tvari, volumni udio kisika u otpadnim plinovima i temperatura otpadnih plinova), referentni sadržaj kisika, graničnu vrijednost za sve mjerene tvari, – dnevnu srednju vrijednost relevantnih radnih uvjeta, – važeću dnevnu srednju vrijednost mjerenih veličina, – dopuštenu graničnu vrijednost emisije za sve mjerene onečišćujuće tvari.

(2)Mjesečni izvještaj o provedenom kontinuiranom mjerenju u obliku tablice treba sadržavati: – podatke o pravnoj osobi, vlasniku i/ili korisniku stacionarnog izvora, – kalendarski mjesec, oznaku ispusta stacionarnog izvora i naziv postrojenja, – ukupno mjesečno vrijeme rada pogona u satima i vrijeme efektivnog rada, – broj i postotak važećih polusatnih srednjih vrijednosti koje su veće od 1,2 GVE za svaki dan i svaku onečišćujuću tvar posebno, – broj i postotak važećih polusatnih srednjih vrijednosti koje su veće od 2 GVE za svaki dan i svaku onečišćujuću tvar posebno, – broj i postotak važećih dnevnih srednjih vrijednosti koje prelaze GVE za svaku onečišćujuću tvar, – raspoloživost mjernog instrumenta i ukupan broj sati za vrijeme rada stacionarnog izvora kada mjerenje nije provedeno za svaku mjerenu tvar posebno, – najduže neprekidno razdoblje rada stacionarnog izvora bez mjerenja za svaku tvar posebno.

(3)Godišnji izvještaj o provedenom kontinuiranom mjerenju u obliku tablice treba sadržavati: – podatke o pravnoj osobi, vlasniku i/ili korisniku stacionarnog izvora, – kalendarska godina, oznaka ispusta stacionarnog izvora i naziv postrojenja, – ukupno vrijeme rada pogona u satima i vrijeme efektivnog rada, ukupni broj dana s prekoračenjem GVE, za svaku onečišćujuću tvar posebno, – podatke o danima s prekoračenjem GVE: datum, broj i postotak važećih polusatnih srednjih vrijednosti koje su veće od 1,2 GVE za svaku onečišćujuću tvar posebno, broj i postotak važećih polusatnih srednjih vrijednosti koje su veće od 2 GVE za svaku onečišćujuću tvar posebno, broj i postotak važećih dnevnih srednjih vrijednosti koje prelaze GVE za svaku onečišćujuću tvar posebno, – raspoloživost mjernog instrumenta i ukupan broj sati za vrijeme rada stacionarnog izvora kada mjerenje nije obavljeno, za svaku onečišćujuću tvar posebno, – najduže neprekidno razdoblje rada stacionarnog izvora bez mjerenja, za svaku onečišćujuću tvar posebno.

(4)Kod procesa termičke obrade otpada mjesečni i godišnji izvještaj mora sadržavati broj i postotak polusatnih i dnevnih srednjih vrijednosti koje su veće od GVE. Članak

1. Vlasnik i/ili korisnik stacionarnog izvora dužan je dnevni i mjesečni izvještaj čuvati dvije godine, a izvještaj o provedenom pojedinačnom mjerenju te godišnji izvještaj o kontinuiranom mjerenju pet godina. Članak
2. Godišnji izvještaj o obavljenim pojedinačnim mjerenjima i kontinuiranom mjerenju vlasnik i/ili korisnik stacionarnog izvora mora dostaviti do
3. ožujka tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu Agenciji za zaštitu okoliša. Članak 27.

(1)Informacijski sustav o praćenju emisija vodi Agencija za zaštitu okoliša, a nadzire ga Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

(2)Vlasnik i/ili korisnik mjernog sustava za kontinuirano mjerenje emisija dužan je osigurati kontinuirani prijenos podataka računalnom mrežom u informacijski sustav o praćenju emisija. Članak

1. Na temelju prikupljenih i obrađenih podataka iz godišnjih izvještaja o mjerenju emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora te drugih raspoloživih podataka o emisijama, Agencija za zaštitu okoliša izrađuje godišnji izvještaj o praćenju emisija na teritoriju Republike Hrvatske i dostavlja ga Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva do
2. srpnja tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu. Članak
3. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva i Agencija za zaštitu okoliša godišnji izvještaj o praćenju emisija onečišćujućih tvari u zrak na teritoriju Republike Hrvatske objavljuju na svojim web stranicama. Prijelazne i završne odredbe Članak
4. Godišnji izvještaj iz članka
5. ovog Pravilnika izrađuje se u
6. godini prema raspoloživim podacima u
7. godini. Godišnji izvještaj o praćenju emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora na teritoriju Republike Hrvatske iz članka
8. ovog Pravilnika izrađuje se u
9. godini prema podacima iz stavka
10. ovog članka. Članak
11. Odredba članka
12. ovog Pravilnika primjenjuje se od
13. siječnja
14. godine. Članak
15. Odredba članka
16. stavka
17. ovog Pravilnika primjenjuje se od
18. siječnja
19. godine. Članak
20. Prilog
21. s odgovarajućim sadržajem tiskan je uz ovaj Pravilnik i njegov je sastavni dio. Članak
22. Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«. Klasa: 351-01/05-04/0033 Urbroj: 531-01-05-1 Zagreb,
23. prosinca
24. Ministrica Marina Matulović Dropulić, dipl. ing. arh., v. r. PRILOG
25. POPIS NORMI ZA MJERENJE EMISIJSKIH VELIČINA I PARAMETARA STANJA OTPADNIH PLINOVA Emisijske veličine i parametri Norma

(1)Mjerenje brzine i obujamskog protoka plinova u odvodnom kanalu HRN ISO 10780:1997 Određivanje volumnog udjela kisika – referentna metoda: paramagnetizam HRN EN 14789:2005 Određivanje masene koncentracije krutih čestica – ručna gravimetrijska metoda HRN ISO 9096:1997 HRN EN 13284-1:2001 Određivanje masene koncentracije krutih čestica – automatsko praćenje masenih kon­centracija čestica HRN ISO 10155:1997 HRN EN 13284-2:2004 Dimni broj DIN 51402-1 Zacrnjenje otpadnih plinova BS 2742 Određivanje masene koncentracije sumporovog dioksida – vodikov peroksid/barijev perklorat/thorin metoda HRN ISO 7934:1997 Određivanje masene koncentracije sumporovog dioksida HRN EN 14791:2005 Određivanje masene koncentracije sumporovog dioksida – značajke rada automatskih mjernih metoda HRN ISO 7935:1997 Određivanje koncentracije plinova: – uzorkovanje za automatsko određivanje HRN ISO 10396:1997 – usrednjavanje HRN ISO 9169:1998 Određivanje ukupne emisije As, Cd, Cr, Co, Cu, Mn, Ni, Pb, Sb, Tl i V HRN EN 14385:2004 Ručna metoda određivanja HCl – uzorkovanje plinova HRN EN 1911-1:1998 Ručna metoda određivanja HCl – apsorp­cija plinovitih spojeva HRN EN 1911-2: 1998 Ručna metoda određivanja HCl – analiza apsorpcijom i izračunavanje HRN EN 1911-3:1998 Određivanje masene koncentracije dušikovih oksida – značajke rada automatskih mjernih metoda HRN ISO 10849:1996 Određivanje masene koncentracije dušikovih oksida – referentna metoda: kemilumi­niscencija HRN EN 14792:2005 Određivanje masene koncentracije ukup­nog organskog ugljika u otpadnom plinu male koncentracije – referentna metoda: kontinuirana plamena ionizacija HRN EN 12619:1999 Određivanje masene koncentracije ukupnog organskog ugljika u otpadnom plinu kod procesa koji koriste otapala – referentna metoda: kontinuirana plamena ionizacija HRN EN 13526:2001 Određivanje masene koncentracije pojedinih plinovitih organskih spojeva – referentna metoda: aktivni ugljik i desorpcija otapalom HRN EN 13649:2001 Ručna metoda za određivanje koncentracije ukupne žive HRN EN 13211:2001 Određivanje masene koncentracije dioksina i furana: – uzorkovanje HRN EN 1948-1:1996 – ekstrakcija HRN EN 1948-2:1996 – identifikacija i kvantifikacija HRN EN 1948-3:1996 Osiguranje kvalitete automatskih mjernih sustava HRN EN 14181:2004 _____

(1)Za praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora za koje nisu standardizirane CEN norme mogu se koristiti nacionalne ili ISO metode mjerenja. Mogu se koristiti i druge metode mjerenja ako se može dokazati njihova ekvivalentnost. Pravilnik, NN 1/2006-4 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Pravilnik Izdanje: NN 1/2006 Broj dokumenta u izdanju: 4 Donositelj:MINISTARSTVO ZAŠTITE OKOLIŠA, PROSTORNOG UREĐENJA I GRADITELJSTVA Datum tiskanog izdanja: 2.1.

1. ELI: /eli/sluzbeni/2006/1/4 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
2. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.