← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-344/2002 od 8. prosinca 2005.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-344/2002 od

  1. prosinca
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-344/2002 od
  3. prosinca
  4. NN 2/2006 (4.1.2006.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-344/2002 od
  5. prosinca
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 71 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom M. D. iz O., koju zastupaju odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda N. i D. R. iz O., na sjednici održanoj
  7. prosinca 2005., jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž-2647/01od
  8. prosinca 2001., te se predmet vraća Županijskom sudu u Osijeku na ponovni postupak. III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama« Obrazloženje
  9. Podnositeljica je ustavnu tužbu podnijela protiv presude Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž-2647/01 od
  10. prosinca 2001., kojom je usvojena žalba tuženika u sporu, Grada Osijeka, i preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, broj: P-874/01 od
  11. lipnja 2001., na način da je podnositeljičin tužbeni zahtjev odbijen, zbog proteka prekluzivnog roka za podnošenje zahtjeva za kupnju stana, propisanog odredbom članka
  12. stavka
  13. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, broj 27/91., 33/92., 43/
  14. – pročišćeni tekst, 69/92., 25/93., 26/93., 48/93., 2/94., 29/94., 44/94., 58/95., 11/96., 11/
  15. i 68/98., u daljnjem tekstu: Zakon o prodaji stanova). Podnositeljica je tužbenim zahtjevom tražila donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o kupoprodaji stana u O., K. P. S. 4a/III, te je taj zahtjev prvostupanjskom parničnom presudom bio usvojen, uz obrazloženje da je podnositeljica stanarsko pravo na spornom stanu, kao uvjet za podnošenje zahtjeva za kupnju, stekla tek pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku, broj: P-492/01 od
  16. ožujka
  18. Podnositeljica izrijekom ističe da su osporenom drugostupanjskom presudom povrijeđene odredbe članaka 17., 18., 19.,
  19. i
  20. Ustava Republike Hrvatske, dok je iz sadržaja ustavne tužbe razvidno stajalište podnositeljice da je u konkretnom slučaju mjerodavni Zakon o prodaji stanova pogrešno primijenjen to jest da je počinjena povreda ustavnog prava na jednakost pred zakonom, zajamčenog odredbom članka
  21. stavka
  22. Ustava. Osporava stajalište drugostupanjskog suda, prema kojem se zahtjev za otkup stana na kojem postoji stanarsko pravo mogao podnijeti do
  23. prosinca 1995., a u daljnjem roku od šest mjeseci zahtjev za sklapanje ugovora o kupoprodaji stana, pa da propuštanje ovog prekluzivnog roka ima za posljedicu gubitak prava, bez obzira na razloge propuštanja. U svezi s navedenim ističe da se u vrijeme dok je tekao rok za otkup stana nalazila na okupiranom području Republike Hrvatske, a stanarsko pravo joj je bilo otkazano. Naknadno je uspjela sa svojim prijedlogom za ponavljanje pravomoćno okončanog parničnog postupka radi otkaza stanarskog prava, te je u tom ponovljenom postupku odbijena tužba tužitelja i podnositeljica je zadržala stanarsko pravo. Stoga je tek tada i stekla mogućnost tražiti sklapanje ugovora o kupoprodaji stana. Predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu tužbu i ukine osporenu presudu Županijskog suda u Osijeku. Ustavna tužba je osnovana.
  24. Prema odredbi članka
  25. stavka
  26. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/
  27. i 49/
  28. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom. Ustavni sud u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositeljice povrijeđeno njezino ustavno pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi ili nadležna tijela pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.
  29. Odredbom članka
  30. stavka
  31. Zakona o prodaji stanova propisano je: Svaki nositelj stanarskog prava (u daljnjem tekstu: stanar) može istaći zahtjev za kupnju stana u pisanom obliku nositelju prava raspolaganja stanom odnosno vlasniku koji je to vlasništvo stekao pretvorbom vlasništva izvršenom prema posebnim propisima (u daljnjem tekstu: prodavatelj), a prodavatelj ga je dužan prodati. Člankom
  32. stavkom
  33. Zakona o prodaji stanova propisano je: Stan ima pravo kupiti stanar pod uvjetima toga Zakona a uz njegovu suglasnost i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva (u daljnjem tekstu: kupac). Stanarom odnosno članom obiteljskog domaćinstva stanara smatraju se osobe određene propisima o stanovanju. Prema članku
  34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova (»Narodne novine«, broj 44/94.), kojim je izmijenjena odredba članka
  35. stavka
  36. Zakona o prodaji stanova, zahtjev za kupnju stana podnosi se do
  37. prosinca 1995., a sklapanje ugovora o kupoprodaji stana mora kupac zatražiti u roku od šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva za kupnju stana.
  38. Ustavni sud ističe da svaki pojedinačni akt nadležnog tijela kojim se odlučuje o pravima i obvezama stranaka mora biti donesen u skladu i sa svrhom zakona koji se na određeni slučaj primjenjuje. Svrha Zakona o prodaji stanova, u pogledu društvenih stanova na kojima su postojala stanarska prava, jest omogućiti da na dotadašnjem društvenom vlasništvu bude jasno određen titular prava vlasništva i da to, u prvom redu, budu osobe koje su stanove i ranije zakonito koristile. S obzirom na složenost okolnosti vezanih uz njegovu primjenu, Zakon o prodaji stanova višekratno je mijenjan i dopunjavan, pa su se pojedine izmjene odnosile, pored ostalog, i na produljenje rokova u kojima su nositelji stanarskih prava odnosno drugi ovlaštenici imali poduzeti određene radnje radi ostvarivanja prava vezanih uz kupnju društvenih stanova. Stoga je očigledno da je zakonodavac uvažavao objektivne okolnosti koje su u pojedinim situacijama onemogućavale građane da određene radnje poduzmu u predviđenim rokovima, pa je i iz navedenog razvidno da cilj zakonodavca nije bio gubitak prava građana zbog prekluzije rokova, jer bi to bilo suprotno svrsi Zakona.
  39. Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud ocjenjuje neutemeljenim i suprotnim svrsi Zakona o prodaji stanova pravno stajalište drugostupanjskog suda koji je donio osporenu presudu u konkretnom slučaju. Taj je sud zauzeo stajalište da su rokovi propisani člankom
  40. stavkom
  41. Zakona o prodaji stanova prekluzivne prirode, odnosno da njihovim bezuspješnim protekom bezuvjetno nastupa gubitak prava na strani adresata pravne norme, u konkretnom slučaju podnositeljice. Pritom taj sud nije imao u vidu činjenicu da se, u vrijeme dok je tekao rok za podnošenje zahtjeva za kupnju stana naveden u odredbi članka
  42. stavka
  43. Zakona o prodaji stanova, podnositeljica nije niti mogla smatrati adresatom navedene zakonske odredbe, jer joj je presudom Općinskog suda u Osijeku, broj: P-756/92 od
  44. ožujka 1993., koja je postala pravomoćna
  45. travnja 1993., bilo otkazano stanarsko pravo. Izgubila je, prema tome, svojstvo stanara (nositelja stanarskog prava, kupca) iz članka
  46. stavka
  47. i iz članka
  48. stavka
  49. Zakona o prodaji stanova. Podnositeljica je to svojstvo ponovno stekla tek presudom istog prvostupanjskog suda, broj: P-492/01 od
  50. veljače 2001., koja je postala pravomoćna
  51. ožujka
  53. Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka
  54. stavka
  55. Ustava, Ustavni sud je utvrdio da se pravno stajalište navedeno u osporenoj presudi ne zasniva na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju mjerodavnog materijalnog prava. Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je podnositeljici osporenom presudom povrijeđeno ustavno pravo na jednakost pred zakonom, zajamčeno odredbom članka
  56. stavka
  57. Ustava.
  58. Povrede ostalih ustavnih prava i ustavnih odredaba na koje podnositeljica ukazuje u svojoj ustavnoj tužbi Ustavni sud nije posebno razmatrao, budući da je utvrđena povreda ustavnog prava dostatan razlog za usvajanje ustavne tužbe.
  59. Na temelju članaka
  60. i
  61. Ustavnog zakona odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke.
  62. Odluka o objavi (točka III. izreke) temelji se na odredbi članka
  63. Ustavnog zakona. Broj: U-III-344/2002 Zagreb,
  64. prosinca
  65. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Željko Potočnjak, v. r. Odluka, NN 2/2006-71 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 2/2006 Broj dokumenta u izdanju: 71 Donositelj:Ustavni sud Republike Hrvatske Datum tiskanog izdanja: 4.1.
  66. ELI: /eli/sluzbeni/2006/2/71 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  67. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.