← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-1333/2003 od 25. siječnja 2006. i izdvojeno mišljenje

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-1333/2003 od

  1. siječnja
  2. i izdvojeno mišljenje Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-1333/2003 od
  3. siječnja
  4. i izdvojeno mišljenje NN 16/2006 (13.2.2006.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-1333/2003 od
  5. siječnja
  6. i izdvojeno mišljenje USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 409 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo V. P. iz Z., na sjednici održanoj
  7. siječnja
  8. godine, donio je ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukidaju se: – presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Ur-6/02-2 od
  9. siječnja
  10. godine – rješenje Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore broj: 1531/2001 od
  11. veljače
  12. godine – rješenje Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore broj: 1531/2001 od
  13. rujna
  14. godine. III. Predmet se vraća Hrvatskoj odvjetničkoj komori na ponovni postupak. IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama.« Obrazloženje
  15. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Ur-6/02-2 od
  16. siječnja
  17. godine, kojom je odbijen prigovor podnositelja izjavljen protiv rješenja Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore broj: 1531/2001 od
  18. veljače
  19. godine. Tim je rješenjem odbijena žalba podnositelja izjavljena protiv rješenja Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore broj: 1531/2001 od
  20. rujna
  21. godine, kojim je odbijen zahtjev podnositelja za upis u Imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore (u daljnjem tekstu: Imenik odvjetnika) sa sjedištem ureda u P. Izvršni odbor Hrvatske odvjetničke komore odbio je zahtjev podnositelja pozivom na odredbu članka
  22. stavka
  23. Zakona o odvjetništvu (»Narodne novine«broj 9/94.), smatrajući da podnositelj, s obzirom na svoje ranije ponašanje, ne daje jamstvo da će savjesno obavljati odvjetničko zvanje. Pritom se misli na kaznena djela počinjena
  24. i
  25. godine, koja ga, s obzirom na vrstu i okolnosti pod kojima su počinjena, diskvalificiraju za obavljanje dužnosti odvjetnika.
  26. Podnositelj ističe da su mu osporenim aktima povrijeđena ustavna prava zajamčena odredbama članaka 30.,
  27. i
  28. Ustava Republike Hrvatske. Pored toga, iz sadržaja ustavne tužbe može se zaključiti da podnositelj upire i na povredu ustavnog prava jednakosti pred zakonom zajamčenog člankom
  29. stavkom
  30. Ustava. Obrazlažući povrede, navodi da se osporene odluke temelje isključivo na događajima od prije 20 godina, te da osim tih činjenica ne postoje druge zbog kojih bi bio nedostojan za obavljanje odvjetničkog zvanja. Smatra da je za odlučivanje o njegovom zahtjevu za upis u Imenik odvjetnika mjerodavna odredba članka
  31. stavka
  32. Zakona o odvjetništvu, a ne odredba stavka
  33. tog članka. Ističe da mu je osporenim odlukama, zbog »pogreške« učinjene prije 20 godina, suprotno odredbama članaka
  34. stavka 2., 30.,
  35. i
  36. Ustava, onemogućeno pravo na rad, biranje poziva i primanje u javnu službu. Ustavna tužba je osnovana.
  37. Uvidom u spis Hrvatske odvjetničke komore utvrđeno je sljedeće: Dana
  38. svibnja
  39. godine podnositelj je podnio zahtjev za upis u Imenik odvjetnika. Dopisom od
  40. lipnja
  41. godine, Odvjetnički zbor P. obavijestio je Hrvatsku odvjetničku komoru da nema zapreka za upis podnositelja u Imenik odvjetnika. Dopisom od
  42. lipnja
  43. godine, Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave obavijestilo je Hrvatsku odvjetničku komoru da u vrijeme podnositeljevog obnašanja dužnosti suca Općinskog suda u Pakracu ne postoje činjenice niti razlozi koji bi sprečavali odobravanje njegovog upisa u Imenik odvjetnika. Dana
  44. rujna
  45. godine Komisija za ispitivanje dostojnosti kandidata za upis u Imenik odvjetnika i odvjetničkih vježbenika Hrvatske odvjetničke komore (u daljnjem tekstu: Komisija za ispitivanje dostojnosti kandidata) donijela je mišljenje da je podnositelj nedostojan za obavljanje odvjetništva s obzirom »na veliki broj kaznenih djela, koja su sama po sebi takva da diskvalificiraju kandidata za obavljanje dužnosti odvjetnika«. Prihvaćajući mišljenje Komisije za ispitivanje dostojnosti kandidata, Izvršni odbor Hrvatske odvjetničke komore je osporenim rješenjem, pozivom na odredbu članka
  46. stavka
  47. Zakona o odvjetništvu, odbio zahtjev podnositelja za upis u Imenik odvjetnika. Upravni odbor Hrvatske odvjetničke komore je osporenim rješenjem odbio podnositeljevu žalbu protiv prvostupanjskog rješenja kao neosnovanu priklonivši se mišljenju Komisije za ispitivanje dostojnosti kandidata. U obrazloženju presude Vrhovnog suda kojom je odbijen podnositeljev prigovor protiv drugostupanjskog rješenja navedeno je da u konkretnom slučaju posebnu težinu ima činjenica da je kaznena djela koja uvjetuju nedostojnost za obavljanje odvjetništva podnositelj počinio u razdoblju u kojemu je obnašao dužnost suca. Vrhovni sud smatra da je u takvoj situaciji, Hrvatska odvjetnička komora ovlaštena procjenjivati moralnu dostojnost za obavljanje odvjetništva u smislu odredbe članka
  48. stavka
  49. Zakona o odvjetništvu i nakon proteka roka iz članka
  50. stavka
  51. Zakona o odvjetništvu.
  52. Odredbe članka
  53. Zakona o odvjetništvu glase:

(1)Nije dostojna za obavljanje odvjetništva osoba osuđena za kazneno djelo protiv Republike Hrvatske, za kazneno djelo protiv službene dužnosti, za kazneno djelo izvršeno iz koristoljublja ili za drugo kazneno djelo izvršeno iz nečasnih pobuda ili koje je čini moralno nedostojnom za obavljanje odvjetništva. Takva osoba nema pravo na upis u Imenik odvjetnika deset godina poslije izdržane, oproštene ili zastarjele kazne, a ako je osoba osuđena na novčanu kaznu, pet godina od dana pravomoćnosti presude, osoba kojoj je izrečena uvjetna osuda nema pravo na upis za vrijeme za koje joj je pravomoćnom odlukom određen rok kušnje.
(2)Nije dostojna za obavljanje odvjetništva ni osoba čije ranije ponašanje ili djelatnost ne jamči da će ona savjesno obavljati odvjetničko zvanje.
(3)Ako je zahtjev za upis u Imenik odvjetnika odbijen zato što podnositelj zahtjeva nije dostojan za obavljanje odvjetništva zbog razloga navedenih u stavku
  1. ovoga članka, novi zahtjev za upis ne može se podnijeti prije isteka roka od dvije godine od pravomoćnosti odluke kojom je zahtjev odbijen.
  2. Iz osporenih akata razvidno je da je od dana kad je podnositelj izdržao kaznu zatvora zbog počinjenih kaznenih djela, pa do dana donošenja prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen njegov zahtjev za upis u Imenik odvjetnika, proteklo preko trinaest godina. Podnositeljev zahtjev za upis u Imenik odvjetnika odbijen je isključivo zbog kaznenih djela počinjenih u razdoblju od kraja
  3. do kraja
  4. godine. Prema članku
  5. stavku
  6. Zakona o odvjetništvu, podnositelj nije imao pravo na upis u Imenik odvjetnika deset godina poslije izdržane kazne. Ustavni sud smatra potrebnim istaknuti da odbijanje podnositeljevog zahtjeva nadležna tijela temelje na kaznenim djelima od čijeg je počinjenja, odnosno izdržane kazne proteklo razdoblje propisano člankom
  7. stavkom
  8. Zakona o odvjetništvu, pozivajući se na odredbu članka
  9. stavka
  10. Zakona o odvjetništvu.
  11. Odredbe članka
  12. stavaka
  13. i
  14. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/
  15. i 111/03.) glase:
(4)Protekom rokova određenih u stavku 5. ovoga članka počinitelj kaznenog djela smatra se neosuđivanim i svaka uporaba podataka o građaninu kao počinitelju kaznenog djela zabranjena je, a u slučaju uporabe nema pravni učinak. Rehabilitirani građanin ima pravo nijekati prijašnju osuđivanost i zbog toga ne može biti pozvan na odgovornost niti može imati bilo kakve pravne posljedice.
(5)Pod uvjetom da počinitelj kaznenog djela nije ponovno osuđen zbog novoga kaznenog djela, rehabilitacija nastupa po sili zakona kad proteknu ovi rokovi: (...) – tri godine od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne kod osude na kaznu zatvora do pet godina (...). Odredbom članka 473. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«broj 110/97., 27/98. – ispravak, 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. – ispravak i 62/03. – pročišćeni tekst) propisano je:
(3)Podaci o kaznenom djelu za koje je nastupila rehabilitacija ne mogu se davati nikome na uvid.
  1. U vrijeme podnošenja zahtjeva podnositelja za upis u Imenik odvjetnika, proteklo je razdoblje u kojemu (prema odredbi članka
  2. stavka
  3. Zakona o odvjetništvu) podnositelj nije imao pravo upisa u Imenik odvjetnika. Pored toga, Ustavni sud utvrđuje da je u vrijeme podnošenja zahtjeva, podnositelj, u smislu članka
  4. stavka
  5. Kaznenog zakona, bio rehabilitiran. Stoga su tijela koja su podnositeljev zahtjev za upis u Imenik odvjetnika odbila zbog podnositeljeve osuđivanosti u razdoblju od kraja
  6. do kraja
  7. godine, postupila suprotno izričitoj zakonskoj zabrani uporabe podataka o kaznenom djelu za koje je nastupila rehabilitacija. Postupivši suprotno odredbi članka
  8. stavka
  9. Kaznenog zakona, tijela koja su odlučivala o podnositeljevom zahtjevu za upis u Imenik odvjetnika, povrijedila su podnositeljevo ustavno pravo jednakosti pred zakonom zajamčeno člankom
  10. stavkom
  11. Ustava.
  12. S obzirom na utvrđenu povredu ustavnog prava zajamčenog člankom
  13. stavkom
  14. Ustava, Sud nije razmatrao eventualne povrede ostalih ustavnih prava na čiju povredu podnositelj također ukazuje.
  15. Stoga je na temelju odredaba članaka
  16. i
  17. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/
  18. i 49/
  19. – pročišćeni tekst) odlučeno kao u izreci.
  20. Objava odluke (točka IV. izreke) temelji se na članku
  21. stavku
  22. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-III-1333/2003 Zagreb,
  23. siječnja
  24. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Petar Klarić, v. r. * * * Na temelju članka
  25. stavaka
  26. i
  27. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske i članaka
  28. i
  29. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske, dana
  30. veljače
  31. godine, prilažem sljedeće IZDVOJENO MIŠLJENJE uz Odluku Ustavnog suda, broj:U-III-1333/2003 od
  32. siječnja
  33. godine I. Donesenom Odlukom usvojena je ustavna tužba predlagatelja u predmetu njegova zahtjeva za upis u Imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, te su ukinute: presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Ur-6/02-2 od
  34. siječnja
  35. godine, rješenje Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore, broj: 1531/2001 od
  36. veljače
  37. godine i rješenje Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore, broj: 1531/2001 od
  38. rujna
  39. godine, te je predmet vraćen Hrvatskoj odvjetničkoj komori na ponovni postupak. Na sjednici Ustavnog suda održanoj
  40. siječnja
  41. godine usmeno sam obrazložio svoje protivljenje izreci i obrazloženju navedene odluke i najavio svoje izdvojeno mišljenje. Sukladno Poslovniku Ustavnog suda Republike Hrvatske ovime dostavljam svoje pisano obrazloženje i molim da se ono temeljem članka
  42. stavka
  43. Poslovnika objavi u »Narodnim novinama«. II. Smatram da donesena Odluka ima šire implikacije i dovodi u pitanje pravo autonomnog utvrđivanja i procjene moralne dostojnosti kandidata za upis ne samo u Imenik odvjetnika, nego i pitanje moralne dostojnosti diplomiranog pravnika i za još dvije bitne institucije pravne države: sudačke i državno odvjetničke. Pitanje prava na procjenu moralne dostojnosti kandidata kako za odvjetništvo tako i za izbor, odnosno imenovanje na dužnost u odnosu na suce i državne odvjetnike, izuzetno je važno pitanje, jer za sve tri spomenute institucije postoje vrlo slični kriteriji za procjenu dostojnosti svakog od kandidata. III. Ustavni sud je do danas donio dvije odluke kojima se usvajaju ustavne tužbe protiv presuda Vrhovnog suda i rješenja Upravnog i Izvršnog odbora HOK-a, kojima je odbijen zahtjev predlagatelja za upis u Imenik odvjetnika. Odlukom broj: U-III-439/1995 od
  44. prosinca
  45. godine (»Narodne novine«, broj 106/95.) usvojen je zahtjev predlagatelja jer mu je odbijen zahtjev za upis u Imenik odvjetnika iz razloga jer kao sudac nije došao na svoje radno mjesto u trajanju duljem od 5 dana. U odluci broj: U-III-706/2003 od
  46. srpnja
  47. godine (»Narodne novine«, broj 120/03.) usvojen je tužbeni zahtjev bivšeg odvjetnika koji je brisan iz Imenika odvjetnika jer svoju dužnost nije obavljao duže od 6 mjeseci. U obrazloženju citiranih odluka Ustavni sud je u bitnom naveo, da se prilikom ocjene dostojnosti neke osobe za obavljanje odvjetništva treba ocijeniti ukupnost njegovog ranijeg ponašanja i djelatnosti, a ta ocjena ne može se temeljiti samo na jednom životnom postupku određene osobe u prošlosti. Međutim, ponašanje predlagatelja u ovom slučaju je činjenično i pravno bitno drugačije, od ponašanja predlagatelja u gore citiranim ranijim odlukama. Iz spisa Ustavnog suda vidljiva je činjenica, koju ne osporava niti sam podnositelj, da je kao sudac Općinskog suda tijekom
  48. i
  49. godine »… predujam od troškova uredovanja od stranaka uzimao u gotovu novcu … i tako naplaćeni novac zadržavao za sebe…«. Nadalje, da je kao sudac »… sastavio zapisnik iz kojeg proizlazi da je sudu pristupila jedna osoba … iako ta osoba tog dana nije bila na sudu …«. Podnositelj je dakle, obavljajući izuzetno važnu i odgovornu dužnost suca, u vršenju dužnosti u kontinuitetu, i to šesnaest puta uzastopce, postupao nezakonito. Navedene činjenice, mogu se utvrditi ne samo uvidom u krivični spis, nego i uvidom u arhivu suda, nalaz vještaka, uvidom u arhivu Ministarstva pravosuđa itd. Zbog svega navedenog, Vrhovni sud je u obrazloženju svoje presude kojom odbija žalbu predlagatelja bio sasvim određen i nedvojben: posebnu težinu ovog predmeta čini činjenica da je predlagatelj nezakonito postupao tijekom obavljanja dužnosti suca, pa je »… zbog toga pravilno stajalište da je u takovoj situaciji Hrvatska odvjetnička komora ovlaštena procjenjivati moralnu dostojnost za obavljanje odvjetništva i u smislu odredbe članka
  50. stavka
  51. Zakona o odvjetništvu i nakon proteka roka iz članka
  52. stavka
  53. Zakona o odvjetništvu.«. IV. U obrazloženju donesene Odluke u najmanju ruku se vrlo slobodno interpretiraju odredbe Kaznenog zakonika i Zakona o kaznenom postupku u vezi instituta rehabilitacije. Tako se navodi da postoji »… izričita zakonska zabrana uporabe podataka o kaznenom djelu za koje je nastupila rehabilitacija«. Iz citiranog obrazloženja slijedi zaključak, da se nakon rehabilitacije, nesporne činjenice iz profesionalnog života okrivljenika više ne smiju razmatrati niti uzeti u obzir kod ocjene njegove dostojnosti za obavljanje bitnih institucija pravne države: odvjetničke, sudačke i državno odvjetničke! U obrazloženju se konačno navodi, da je povrijeđeno podnositeljevo ustavno pravo na jednakost pred zakonom zajamčeno člankom
  54. stavkom
  55. Ustava. U svezi toga postavlja se pitanje: kakva je pozicija onih kandidata za upis u Imenik odvjetnika koji su, također tijekom karijere suca postupali protuzakonito, na sličan način kao i predlagatelj, ali stjecajem određenih okolnosti nisu za to postupanje krivično odgovarali, primjerice zbog zastare gonjenja?! Odgovor je sasvim nedvojben, mogli bi reći gotovo apsurdan. U slučaju da sudac nije krivično odgovarao zbog utvrđenog nezakonitog postupanja, prilikom njegovog zahtjeva za upis u Imenik odvjetnika takovo njegovo nezakonito postupanje nadležni organ ima pravo razmatrati i valorizirati, a u slučaju da je za takovo djelo krivično i odgovarao – ne može!! Nije li upravo na taj način povrijeđeno ustavno pravo takovog kandidata iz članka
  56. stavka
  57. Ustava, jer očito da navedeni kandidati nisu pred zakonom jednaki. V. Temeljem gore istaknutih činjenica smatram da se nameće zaključak, da ono što se protekom određenog roka i nastupanjem rehabilitacije briše – jest kazneno djelo – ali samo ponašanje i postupanje počinitelja tog djela ostaje kao činjenica iz njegovog profesionalnog života, bez obzira na to da li je tim postupanjem i ponašanjem počinio kazneno djelo i da li je za to osuđen ili nije. U konkretnom slučaju činjenica jest da je podnositelj u jednom razdoblju svog života, u kojem je obavljao dužnost suca, prisvajao novac koji mu nije pripadao i u službenu ispravu unio neistiniti podatak. Treba istaknuti, da je pitanje dostojnosti za obavljanje dužnosti odvjetnika, a isto tako i suca i državnog odvjetnika, znatno šire od postojanja kaznenog djela u životopisu. Činjenice o nečijem ponašanju tijekom njegove profesionalne karijere, jesu i ostaju dijelom njegovog životopisa, bez obzira je li na temelju tih činjenica bio vođen kazneni postupak, kao i bez obzira je li nastupila rehabilitacija ili nije. U suprotnom, evidentni počinitelj kaznenog djela, po isteku roka rehabilitacije, u povoljnijem je položaju od onog, koji za svoje nedopušteno postupanje nije nikada bio niti optužen niti suđen, iako postoje dokumenti koji potvrđuju nezakonito postupanje. Po toj logici, ako se prihvati pravno stajalište Odluke, predlagatelj bi nakon rehabilitacije, mogao biti izabran ne samo za odvjetnika, nego ponovno za suca, pa i za državnog odvjetnika! Mišljenja sam, što sam na početku istaknuo, da osporena Odluka ima šire konotacije od jednog upisa u Imenik odvjetnika. VI. Zbog svega gore navedenog smatram da su postojali svi činjenični, pravni i napose ustavno pravni osnovi da Ustavni sud svojom odlukom odbije zahtjev predlagatelja. Sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske Mario Kos, v. r. Odluka, NN 16/2006-409 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 16/2006 Broj dokumenta u izdanju: 409 Donositelj:Ustavni sud Republike Hrvatske Datum tiskanog izdanja: 13.2.
  58. ELI: /eli/sluzbeni/2006/16/409 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  59. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.