← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-3136/2003 od 25. siječnja 2006.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-3136/2003 od

  1. siječnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-3136/2003 od
  3. siječnja
  4. NN 20/2006 (20.2.2006.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-3136/2003 od
  5. siječnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 491 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo D. T. iz S., kojega zastupa punomoćnica N. K., odvjetnica iz S., na sjednici održanoj
  7. siječnja
  8. godine, donio je ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukidaju se: – presuda Županijskog suda u Sisku broj: Gž-450/03 od
  9. travnja
  10. godine – presuda Općinskog suda u Sisku broj: P-302/01 od
  11. rujna
  12. godine. III. Predmet se vraća Općinskom sudu u Sisku na ponovni postupak. IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  13. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u Sisku broj: Gž-450/03 od
  14. travnja
  15. godine, kojom je odbijena žalba podnositelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj: P-302/01 od
  16. rujna
  17. godine. Prvostupanjskom presudom odbijen je podnositelj s tužbenim zahtjevom, da se nekretnine upisane u zk. ul. 2436 k.o. Sisak Novi i to: stan broj 6 – dvosobni stan površine 44,60 m2, drvarnice br. 2 i ostava za zimnicu br. 12 u stambenoj kući br. 5 u Ulici S. Ogulinca na čestici br. 512, utvrde kao bračna stečevina podnositelja i tužene Nataše Podunavac.
  18. Podnositelj u ustavnoj tužbi navodi da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, jer su utvrdili da sporni stan ne predstavlja bračnu stečevinu u smislu članka
  19. Obiteljskog zakona (»Narodne novine« broj 162/98., 17/
  20. i 136/04.; u daljnjem tekstu: OZ), pa smatra da su mu osporenim presudama sudova povrijeđena ustavna prava propisana odredbama članka
  21. stavka
  22. i članka
  23. stavka
  24. Ustava Republike Hrvatske. Stoga predlaže ukidanje osporenih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
  25. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Sisku broj: P-302/
  26. Ustavna tužba je osnovana.
  27. Prema članku
  28. stavku
  29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02., 49/
  30. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom (ustavno pravo). Ustavni sud, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama povrijeđeno ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe. Ustavni sud ne ispituje povrede zakona, nego povrede ustavnih prava. Stoga je pozivanje na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu primjenu materijalnog prava i/ili bitne povrede postupka kao polazište za podnošenje ustavne tužbe neosnovano, jer Ustavni sud nije žalbeni sud. Odlučujući o ustavnoj tužbi Ustavni sud ispituje jesu li aktima protiv kojih je ustavna tužba podnesena povrijeđena ustavna prava, a sudska kontrola njihove zakonitosti zajamčena je Ustavom pred redovnim sudovima. Zato bi se takvim razlozima Ustavni sud, odlučujući o ustavnoj tužbi, mogao baviti samo kad bi se oni pojavili kao odrednice sadržaja povrijeđenog ustavnog prava ili kao neki oblik njegove povrede. Isto tako, u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom Ustavni sud ispituje eventualne povrede samo onih ustavnih prava koja podnositelj navodi u ustavnoj tužbi, istodobno označujući mjerodavne odredbe Ustava u kojima su ta prava zajamčena.
  31. Tijekom parničnog postupka koji je podnositelj pokrenuo radi utvrđivanja bračne stečevine utvrđeno je da je podnositelj u travnju
  32. godine podnio zahtjev za otkup stana od I.-r. S. U ožujku
  33. godine podnositelj je napustio Republiku Hrvatsku i otišao živjeti u Južnoafričku Republiku. Na temelju punomoći od
  34. rujna
  35. godine podnositelj je opunomoćio tuženu da ga zastupa u imovinskopravnim poslovima, te je tužena stupila na mjesto podnositelja kao tužitelja u sporu oko otkupa stana. Presudom Općinskog suda u Sisku broj: P-987/93 od
  36. siječnja
  37. (koja je postala pravomoćna
  38. lipnja 1994.), naloženo je tuženiku I. i. n. p.o. Z., R. n. S. da s tužiteljicom N. T. zaključi ugovor o prodaji spornog stana, tako da tuženik prodaje, a tužiteljica kupuje stan na kojem postoji stanarsko pravo. Kako je ta presuda u cijelosti zamijenila ugovor o kupoprodaji stana, njome je određena i cijena spornog stana kao i broj obroka za otplatu. Tužena je tijekom
  39. godine podnijela tužbu za rastavu braka, te je podnositelju nadležni Centar za socijalnu skrb postavio staratelja za poseban slučaj i brak je razveden
  40. godine. Odlučujući o tužbenom zahtjevu podnositelja o utvrđivanju bračne stečevine prvostupanjski sud je utvrdio da je bračna zajednica između podnositelja i tužene prestala postojati nakon što je podnositelj u ožujku
  41. godine otišao iz Republike Hrvatske, tako da se imovina koja je stečena nakon
  42. godine prema mišljenju sudova više ne smatra bračnom stečevinom u smislu članka
  43. Obiteljskog zakona. U odnosu na stanarsko pravo sud je utvrdio da ono ne predstavlja vlasničko pravo, već se pravo vlasništva stječe tek kupnjom stana, pa je u konkretnom slučaju za sud bilo odlučno tko je kupio stan i čijom imovinom, te je li stan kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice. S obzirom na navedeno, činjenicu da je brak formalno rastavljen tek
  44. godine prvostupanjski sud nije smatrao odlučujućom u ovom predmetu, te je odbio tužitelja s njegovim zahtjevom. U žalbenom postupku Županijski sud u Sisku je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje te da je na temelju takvog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo.
  45. Ocjenjujući osnovanost ustavne tužbe, Ustavni sud polazi od sljedećeg: Za pitanje stjecanja bračne stečevine prema Obiteljskom zakonu (»Narodne novine« broj 162/98.) mjerodavna je odredba članka
  46. Obiteljskog zakona, kojom je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da su bitna obilježja bračne stečevine, da je stečena radom ili da potječe iz imovine stečene radom, te da je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice.
  47. Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine« broj 27/91., 43/92., 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 47/94., 58/95., 11/96., 11/
  48. i 68/98; u daljnjem tekstu: Zakon) propisani su između ostalog uvjeti i način prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Tako je odredbom članka
  49. stavka
  50. propisano da stan ima pravo kupiti stanar (nositelj stanarskog prava) pod uvjetima iz tog Zakona, a uz njegovu suglasnost i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva, dok je stavkom
  51. toga članka propisano da kad stanarsko pravo imaju supružnici, stan mogu kupiti zajednički, a jedan od njih samo uz suglasnost drugog. U konkretnom slučaju podnositelj je bio nositelj stanarskog prava na spornom stanu koji je dobio na korištenje kao zaposlenik I. R. n. S.
  52. godine, te je u travnju
  53. godine podnio zahtjev za otkup stana, s kojim je odbijen. Prema mišljenju Ustavnog suda time što je odbijen sa zahtjevom za otkup stana podnositelj nije izgubio stanarsko pravo, jer odbijanje zahtjeva za otkup stana nije zakonom predviđeno kao pravni temelj za prestanak stanarskog prava, već je odredbom članka
  54. Zakona propisano da danom sklapanja ugovora o kupoprodaji stana, stanaru prestaje stanarsko pravo. Nakon što je podnositelj odbijen sa zahtjevom za otkup stana, tužena je uz suglasnost podnositelja podnijela zahtjev za otkup stana na svoje ime, te u ovom slučaju ugovor o kupoprodaji stana nije ni bio sklopljen, nego je zamijenjen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku broj: P-987/93 od
  55. siječnja
  56. godine. Polazeći od toga da ta presuda zamjenjuje ugovor u svakom pogledu, a tako i u pogledu učinka na stanarsko pravo, Ustavni sud cijeni da je pravomoćnošću te presude prestalo stanarsko pravo podnositelja i tužene na spornom stanu. Nadalje, Ustavni sud smatra potrebnim istaći da je pravo na otkup stana za podnositelja nastalo na temelju Zakona u vrijeme dok je podnositelj bio nositelj stanarskog prava. To pravo je po svojoj naravi bilo imovinsko pravo, koje je za nositelje stanarskog prava nastalo na temelju Zakona u procesu pretvaranja društvenog vlasništva i koje je postojalo pored stanarskog prava. S obzirom da je pravo na otkup stana svojeg nositelja ovlašćivalo da otkupi stan na kojem je imao stanarsko pravo i da na tom pravnom temelju stekne pravo vlasništva tog stana, pravo na otkup stana bilo je pravo imovinske naravi, koje je ovlašćivalo na stvaranje imovinskog prava – prava vlasništva. U odnosu na stanarsko pravo sudovi su u osporenim presudama utvrdili da ono ne predstavlja vlasničko pravo, već da se pravo vlasništva stječe tek kupnjom stana. Međutim, s obzirom na naprijed navedeno, Ustavni sud utvrđuje da pravo vlasništva na spornom stanu koji je tužena otkupila na svoje ime, potječe od prava na otkup stana, koje je bilo bračna stečevina podnositelja i tužene (njegove tadašnje supruge).
  57. U odnosu na trajanje bračne zajednice sudovi nisu utvrdili stvarni prestanak bračne zajednice već su pošli od utvrđenja da je bračna zajednica prestala postojati u ožujku
  58. godine, kada je podnositelj otišao iz Republike Hrvatske u Južnoafričku Republiku. Polazeći od utvrđenja da pravo vlasništva na spornom stanu potječe od prava na otkup stana koje je bilo bračna stečevina podnositelja i tužene, razvidno je da je ono za njih nastalo stupanjem na snagu Zakona, dakle u vrijeme u kojem postojanje bračne zajednice u postupku pred nadležnim sudovima nije upitno.
  59. Polazeći od toga da je pravo na otkup stana bilo pravo imovinske naravi, koje je ovlašćivalo imatelja tog prava na stvaranje imovinskog prava – prava vlasništva, pravo na otkup stana, kao imovinsko pravo bilo je bračna stečevina podnositelja i tužene, stoga Ustavni sud utvrđuje da su sudovi pogrešno primijenili odredbu članka
  60. Obiteljskoga zakona, čime je presudama Općinskog suda u Sisku i Županijskog suda u Sisku povrijeđeno podnositeljevo ustavno pravo jednakosti pred zakonom zajamčeno člankom
  61. stavkom
  62. Ustava, te ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom
  63. stavkom
  64. Ustava.
  65. Na temelju odredbe članaka
  66. i
  67. Ustavnog zakona donijeta je odluka kao u izreci.
  68. Odluka o objavi (točka IV. izreke) temelji se na odredbi članka
  69. Ustavnog zakona. Broj: U-III-3136/2003 Zagreb,
  70. siječnja
  71. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Petar Klarić, v. r. Odluka, NN 20/2006-491 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 20/2006 Broj dokumenta u izdanju: 491 Donositelj:Ustavni sud Republike Hrvatske Datum tiskanog izdanja: 20.2.
  72. ELI: /eli/sluzbeni/2006/20/491 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  73. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.