← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-1362/2003 od 26. siječnja 2006.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-1362/2003 od

  1. siječnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-1362/2003 od
  3. siječnja
  4. NN 20/2006 (20.2.2006.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-1362/2003 od
  5. siječnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 494 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio J. K. iz S., na sjednici održanoj
  7. siječnja
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  9. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka
  10. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/
  11. i 49/
  12. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnio je
  13. travnja
  14. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  15. Dana
  16. kolovoza
  17. godine podnositelj je Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika »F.« iz Z. podnio tužbu radi poništenja »programa osiguranja prava radnicima za čijim radom je prestala potreba«. Postupak se vodio pod brojem Pr-4033/
  18. Do
  19. studenoga
  20. godine donijeta je prvostupanjska presuda kojom je tužbeni zahtjev djelomično odbijen, a djelomično usvojen. Ta presuda potvrđena je od strane žalbenog suda, te je nakon toga tuženik dana
  21. ožujka
  22. godine podnio reviziju. Dana
  23. rujna
  24. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske usvojio je reviziju odlukom pod brojem: Rev-844/1998-2 i ukinuo nižestupanjske presude. Općinski sud u Zagrebu u devet je navrata pokušao dostavu revizijske odluke podnositelju na adresu navedenu u tužbi, a zatim i putem Općinskog suda u Samoboru na čijem području podnositelj ima prebivalište. Dostava je izvršena
  25. veljače
  26. godine. Predmet je dobio novi broj: Pr-2262/
  27. Ročište određeno za
  28. ožujka
  29. godine odgođeno je radi neiskazane dostave za podnositelja. Dostavnica je vraćena s napomenom »obaviješten, nije tražio«. Na ročištu održanom
  30. travnja
  31. godine podnositelj je zatražio rok radi očitovanja u svezi daljnjeg tijeka postupka. Podneskom od
  32. travnja
  33. godine podnositelj je zatražio prekid postupka do okončanja jednog drugog parničnog postupka koji se vodi pred istim sudom. Rješenjem od
  34. travnja
  35. godine sud je po prijedlogu podnositelja odredio prekid postupka. Podnositelju je dostava tog rješenja pokušana u više navrata, no dostavnica je svaki put vraćena s napomenom »obaviješten, nije tražio«. Dostava je zatim pokušana putem sudskog dostavljača Općinskog sud u Samoboru, te je utvrđeno da je podnositelj odselio na područje Omiša. Dostava je izvršena i rješenje je postalo pravomoćno
  36. travnja
  37. godine. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  38. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
  39. stavka
  40. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka
  41. Ustavnog zakona. Ustavna tužba nije osnovana.
  42. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 4.
  43. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Parnični postupak započeo je tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu
  44. kolovoza
  45. godine. Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od
  46. studenoga
  47. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/
  48. – pročišćeni tekst i 8/
  49. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku
  50. stavku
  51. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku. Ustavna tužba podnesena je
  52. travnja
  53. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno jedanaest

(11)godina, sedam
(7)mjeseci i devetnaest
(19)dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao pet
(5)godina, pet
(5)mjeseci i deset
(10)dana. 4.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Ustavni sud je utvrdio da se u pravno relevantnom razdoblju, od
  2. studenoga
  3. godine vodio najprije pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske koji je dana
  4. rujna
  5. godine ukinuo nižestupanjske presude i predmet vratio na ponovno suđenje Općinskom sudu u Zagrebu. Nakon toga postupak se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu. 4.
  6. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU) Ocjena je Ustavnog suda da je podnositelj u pravno relevantnom razdoblju, od
  7. studenoga
  8. godine do podnošenja ustav­ne tužbe
  9. travnja
  10. godine, znatno pridonio duljini trajanja postupka. Najprije sud podnositelju nije mogao dostaviti revizijsku odluku jer podnositelj više nije živio na adresi navedenoj u tužbi, a sud nije obavijestio o promjeni adrese, iako je znao da sudjeluje kao stranka u parničnom postupku, te da je obavijest o promjeni adrese sudu koji vodi postupak nužan preduvjet za sudjelovanje u tom postupku. Time je izazvao zastoj u postupku sve do
  11. veljače
  12. godine. Nakon toga podnositelj je podneskom od
  13. travnja
  14. godine zatražio prekid postupka do okončanje jedne druge parnice. 4.
  15. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se radi o složenom predmetu. OCJENA USTAVNOG SUDA
  16. Ustavni sud je utvrdio da je sve zastoje u postupku izazvao sam podnositelj ustavne tužbe. On je nakon donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske onemogućio sud u postupanju sve do veljače
  17. godine jer nije prijavio promjenu adrese sudu koji vodi postupak. Nakon toga sam je zatražio prekid postupka do okončanja jedne druge parnice. Sud je po prijedlogu samog podnositelja donio rješenje o prekidu postupka. Podnositelj nikada nije predložio nastavak postupka prekinutog po njegovom prijedlogu. I nakon donošenja rješenja o prekidu postupka podnositelj je ponovno promijenio adresu, a ni o tome nije obavijestio sud koji vodi postupak, tako da mu se dostava tog rješenja godinama nije mogla izvršiti. Za napomenuti je da je dužnost stranaka u parničnom postupku, a osobito tužitelja o čijem se zahtjevu odlučuje i u čijem je interesu učinkovito postupanje, obavijestiti sudove koji vode postupke o promjeni svoje adrese kako bi im sudovi mogli bez otezanja dostavljati pozive za ročišta, odluke i druge dopise jer je upravo jedan od načina postupanja u parničnim postupcima i pismeno komuniciranje suda sa strankama u tom postupku. U tom smislu napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da povreda prava na suđenje u razumnom roku postoji samo ako je država ugovornica odgovorna za ta odugovlačenja, to jest ako su odugovlačenja uzrokovala državna tijela (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Monnet protiv Francuske od
  18. listopada 1993., te Šoć protiv Hrvatske od
  19. svibnja
  20. godine). Što se tiče prekida postupka, Ustavni sud utvrđuje da je prekid postupka predložio sam podnositelj do okončanja jedne druge parnice. Osim što podnositelj nikada nije predložio nastavak postupka, on se niti ne žali na duljinu tog drugog parničnog postupka, te taj postupak nije niti predmet razmatranja ove ustavne tužbe. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud ocjenjuje da nije povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  21. stavkom
  22. Ustava Republike Hrvatske. Stoga je, u smislu odredaba članaka
  23. i
  24. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao u izreci.
  25. Odluka o objavi (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka
  26. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-1362/2003 Zagreb,
  27. siječnja
  28. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Željko Potočnjak, v. r. Odluka, NN 20/2006-494 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 20/2006 Broj dokumenta u izdanju: 494 Donositelj:Ustavni sud Republike Hrvatske Datum tiskanog izdanja: 20.2.
  29. ELI: /eli/sluzbeni/2006/20/494 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  30. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.