← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-2062/2004 od 23. ožujka 2006.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-2062/2004 od

  1. ožujka
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-2062/2004 od
  3. ožujka
  4. NN 43/2006 (19.4.2006.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-2062/2004 od
  5. ožujka
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1078 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio J. S. iz O., na sjednici održanoj
  7. ožujka
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Revr-594/04 (ranije: Pr-16/92-12, Pr-225/00-2 i Pr-1774/03-1) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam

(8)mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/
  3. i 49/
  4. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe J. S. iz O., K. A. S. 8, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  5. stavka
  6. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/
  7. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.700,00 kn. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  8. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka
  9. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/
  10. i 49/
  11. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je
  12. lipnja
  13. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  14. Podnositelj je
  15. siječnja
  16. podnio tužbu Općinskom sudu u Osijeku protiv tuženika Republike Hrvatske – Policijska uprava Osijek, radi poništenja presude Disciplinskog suda br. DS-24/91 od
  17. listopada 1991., te presude Disciplinskog suda Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od
  18. prosinca
  19. kao nezakonitih, te da ga se vrati na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije pokretanja disciplinskog postupka. Do
  20. studenoga
  21. godine donijeta je jedna prvostupanjska odluka (presuda Općinskog suda u Osijeku, broj: Pr-16/92-12 od
  22. srpnja 1992.) i jedna drugostupanjska odluka (presuda Okružnog suda u Osijeku, broj: Gž-999/92-2 od
  23. listopada 1992.). Podnositelj je protiv drugostupanjske presude izjavio reviziju u prosincu
  24. Spis je otpremljen Okružnom sudu u Osijeku
  25. ožujka
  26. Vrhovni sud Republike Hrvatske vratio je
  27. svibnja
  28. reviziju Općinskom sudu u Osijeku te zatražio da se spisu priloži cjeloviti Pravilnik o radnim odnosima radnika MUP-a. Spis je nadopunjen i vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske
  29. travnja
  30. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-744/1996-2 od
  31. ožujka
  32. prihvaćena je revizija podnositelja i ukinuta presuda suda drugog i prvog stupnja, te predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno postupanje
  33. svibnja 2000., te se je predmet nastavio voditi pod brojem: Pr-225/00-
  34. Ročišta su održana
  35. rujna
  36. te
  37. listopada
  38. na koje nije pristupio uredno pozvani svjedok, te je riješeno da će se zatražiti od Policijske uprave osječko-baranjske podaci o prebivalištu, a koja je tražene podatke dostavila sudu
  39. listopada
  40. Rješenjem suda, broj: 10-Su-742/00-3 od
  41. studenoga
  42. odbijen je zahtjev podnositelja za izuzeće suca u ovom predmetu. Na ročištu
  43. veljače
  44. saslušan je svjedok i podnositelj, dok na ročište
  45. ožujka
  46. nije pristupio uredno pozvani svjedok. Rješenjem suda od
  47. ožujka
  48. određeno je prinudno dovođenje svjedoka D. O., koji nije pristupio na ročište
  49. travnja
  50. Podneskom od
  51. svibnja
  52. podnositelj je predložio provođenje vještačenja. Policijska uprava osječko-baranjska obavijestila je sud
  53. svibnja
  54. da svjedok D. O. nema prebivalište u O. Na ročištu
  55. studenoga
  56. određeno je da će se provesti knjigovodstveno-financijsko vještačenje na okolnost razlike plaće. Na ročištu
  57. prosinca
  58. saslušani su svjedoci. Vještak je nalaz dostavio sudu
  59. veljače 2002., te je na ročištu održanom
  60. svibnja
  61. saslušan. Raspravnim rješenjem suda riješeno je da će se pribaviti podaci od Trgovačkog suda u Osijeku o osnivaču, vlasniku i direktoru firme »R.« i »A.« d.o.o. Nakon toga održano je ročište
  62. lipnja
  63. na kojem je određeno da će se provesti dodatno knjigovodstveno-financijsko vještačenje. Dopunu nalaza i mišljenja vještak je sudu dostavio
  64. rujna
  65. Na ročištu
  66. studenoga
  67. naloženo je podnositelju da u roku od osam dana specificira tužbeni zahtjev u pogledu glavnih i sporednih potraživanja, a što je učinio podneskom od
  68. studenoga
  69. Na ročištu
  70. veljače
  71. naloženo je tuženiku da dostavi videosnimku koja je predmet ovoga spora, te podatke o plaći. Dopisom suda od
  72. veljače
  73. zatraženo je od Županijskog suda u Osijeku da sudu dostavi podatak da li je protiv podnositelja pokretan kazneni postupak zbog oružane pobune protiv Republike Hrvatske, te da li je zbog tog djela kažnjavan. Na ročištu
  74. ožujka
  75. zaključena je glavna rasprava i donijeta presuda, broj: Pr-225/00-67 kojom je usvojen tužbeni zahtjev podnositelja. Protiv navedene presude tužena je podnijela žalbu
  76. svibnja 2003., a podnositelj odgovor na žalbu
  77. svibnja
  78. Spis je otpremljen Županijskom sudu u Osijeku
  79. lipnja
  80. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž-2058/03-2 od
  81. listopada
  82. ukinuta je presuda suda prvog stupnja i predmet vraćen tom sudu na ponovno postupanje
  83. listopada
  84. Sud je dopisom od
  85. listopada
  86. zatražio od Policijske uprave osječko-baranjske kompletan disciplinski spis vođen protiv podnositelja, te od Županijskog suda u Osijeku da mu dostavi spis Vojnog suda u Osijeku, broj: K-966/
  87. Na ročištu
  88. veljače
  89. saslušani su svjedoci i zaključena glavna rasprava, dok je presuda kojom je tužbeni zahtjev podnositelja odbijen kao neosnovan objavljena
  90. veljače
  91. Protiv navedene presude podnositelj je podnio žalbu
  92. ožujka 2004., dok je tužena dala odgovor na žalbu
  93. travnja
  94. Spis je otpremljen Županijskom sudu u Osijeku
  95. travnja
  96. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž-1450/04-2 od
  97. srpnja
  98. potvrđena je prvostupanjska presuda. Podnositelj je izjavio reviziju
  99. kolovoza 2004., te se predmet pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodi pod brojem: Revr-594/
  100. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  101. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
  102. stavka
  103. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka
  104. Ustavnog zakona. Ustavna tužba je osnovana.
  105. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 4.
  106. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Parnični postupak započeo je podnositelj
  107. siječnja
  108. tužbom Općinskom sudu u Osijeku protiv tuženika Republike Hrvatske – Policijska uprava Osijek, radi poništenja presuda Disciplinskog suda. Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od
  109. studenoga
  110. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/
  111. – pročišćeni tekst, 8/
  112. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku
  113. stavku
  114. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku. Ustavna tužba podnijeta je
  115. lipnja
  116. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvanaest
(12)godina, četiri
(4)mjeseca i jedanaest
(11)dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest
(6)godina, šest
(6)mjeseci i dvadeset šest
(26)dana. 4.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA U razmatranom, pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u trajanju od dvije godine, pet mjeseci i dvadeset osam dana. Nakon što je taj sud ukinuo presudu Okružnog suda u Osijeku i presudu Općinskog suda u Osijeku, postupak se vodio pred Općinskim sudom u Osijeku u trajanju od tri godine i dvadeset jedan dan, zatim pred Županijskim sudom u Osijeku u trajanju od tri mjeseca i dvanaest dana. Nakon što je taj sud ukinuo presudu prvog stupnja, postupak se ponovno vodio pred Općinskim sudom u Osijeku u trajanju od šest mjeseci i šesnaest dana, te ponovo pred Županijskim sudom u Osijeku do podnošenja ustavne tužbe u trajanju od jedan mjesec i deset dana. Nakon podnošenja ustavne tužbe (
  2. lipnja 2004.) donijeta je drugostupanjska presuda, protiv koje je podnositelj izjavio reviziju, te je spis trenutno pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske. 4.
  3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU) Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonio duljini postupka. 4.4 SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Ustavni sud utvrđuje da se radi o složenom predmetu, međutim ta činjenica ne može opravdati dugotrajnost postupka u konkretnom predmetu. OCJENA USTAVNOG SUDA
  4. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, te pred sudom prvog i drugog stupnja u trajanju od šest godina, šest mjeseci i dvadeset šest dana. Tijekom tog razdoblja donijete su dvije prvostupanjske i jedna drugostupanjska odluka. U radu sudova prvog i drugog stupnja nije bilo razdoblja neaktivnosti, međutim, smatramo potrebnim istaći dugo trajanje postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske koji obuhvaća i razdoblje prije
  5. studenoga
  6. (šest godina, dva mjeseca i devetnaest dana). Imajući u vidu ukupno trajanje postupka te da je u konkretnom predmetu riječ o radnom sporu koji je žurne prirode, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom
  7. stavkom
  8. Ustava Republike Hrvatske. Stoga je, u smislu odredbe članka
  9. stavka
  10. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
  11. Sukladno odredbi članka
  12. stavka
  13. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke. Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije
  14. studenoga
  15. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakoga pojedinog slučaja.
  16. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka
  17. Ustavnog zakona.
  18. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam
(8)dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam
(8)dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku
  1. stavcima
  2. i
  3. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-2062/2004 Zagreb,
  4. ožujka
  5. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Željko Potočnjak, v. r. Odluka, NN 43/2006-1078 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 43/2006 Broj dokumenta u izdanju: 1078 Donositelj:Ustavni sud Republike Hrvatske Datum tiskanog izdanja: 19.4.
  6. ELI: /eli/sluzbeni/2006/43/1078 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  7. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.