← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-3735/2003 od 12. travnja 2006.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-3735/2003 od

  1. travnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-3735/2003 od
  3. travnja
  4. NN 58/2006 (26.5.2006.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-3735/2003 od
  5. travnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1407 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio J. P. iz Z., kojega zastupa J. M., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj
  7. travnja
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  9. Na temelju članka
  10. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/
  11. i 49/
  12. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je
  13. studenoga
  14. godine podnio ustavnu tužbu radi duljine izvanparničnog postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  15. Izvanparnični postupak započeo je
  16. prosinca
  17. godine prijedlogom H. P. i dr., podnesenim Općinskom sudu u Zagrebu radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini koja je u naravi obiteljska stambena zgrada na Z., Z., koje su suvlasnici podnositelj ustavne tužbe i predlagatelji. Podnositelj ustavne tužbe je zajedno s R. S. iz Z., na početku izvanparničnog postupka imao položaj protustranke. Na ročištu održanom
  18. veljače
  19. godine podnositelj ustavne tužbe potvrdio je svoje suvlasništvo u 1/10 dijela na nekretnini, što je proizlazilo i iz valjanog izvatka iz zemljišne knjige, tada priloženog dokumentaciji spisa predmeta. Stranke su suglasno predložile da sud očevidom na licu mjesta s vještakom građevinske struke utvrdi stanje nekretnine, izvrši procjenu i nakon toga pokuša dogovoriti nagodbu između stranaka, u smislu prijedloga za civilnu diobu nekretnine ili isplatu suvlasnika. Rješenjem suda od
  20. ožujka
  21. godine određen je uviđaj na licu mjesta, imenovan je vještak i pozvani su predlagatelji da uplate predujam troškova vještačenja. Sud je
  22. ožujka
  23. godine sastavio zapisnik na licu mjesta, Z., Z., uz prisustvo stranaka i vještaka. Sud je građevinskom vještaku dodijelio rok od 40 dana da sačini diobeni elaborat, s prijedlogom da se dio suvlasnika, podnositelja ustavne tužbe J. P. odvoji, te da se prikaže realni dio tog suvlasnika na spornoj nekretnini (1/10 dijela) i dio koji bi mu pripadao u novcu. Dana
  24. lipnja
  25. godine vještak je dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje. Podneskom od
  26. rujna
  27. godine predlagatelji su prigovorili pisanom vještačkom nalazu i mišljenju i tražili novi diobni prijedlog i vještački nalaz, osporavajući pri tome dio koji bi prema vještačkom nalazu trebao pripasti J. P., podnositelju ustavne tužbe. Predlagatelji su predložili novog vještaka, ukoliko se vještak koji je izradio nalaz ne očituje na njihove prigovore. Na ročištu održanom
  28. rujna
  29. godine predlagatelji su osporili vještački nalaz i prijedlog vještaka za diobu sporne nekretnine. Protustranka J. P., podnositelj ustavne tužbe, prihvatio je nalaz vještaka i prijedlog za diobu nekretnine. Sud je, u smislu prigovora predlagatelja, zakazao novo ročište za
  30. listopada
  31. godine i pozvao vještaka da se tada očituje o prigovorima predlagatelja. Dana
  32. rujna
  33. godine protustranka J. P., podnositelj ustavne tužbe, odgovorio je na prigovore predlagatelja, očitovao se na nalaz vještaka prihvaćajući ga u cijelosti i predložio da se nalaz vještaka prihvati kao osnova za razvrgnuće suvlasničke zajednice. Podneskom od
  34. listopada
  35. godine vještak se očitovao na prigovore predlagatelja. Na ročištu održanom
  36. listopada
  37. godine pristupile su obje stranke, a punomoćnik predlagatelja zatražio je rok za očitovanje na odgovor J. P., podnositelja ustavne tužbe, i na očitovanje vještaka, jer je, kako je na ročištu izjavio opunomoćenik predlagatelja, došlo do određenih promjena između suvlasnika. Sud je opunomoćeniku predlagatelja dodijelio rok od 30 dana za dostavljanje pisanog očitovanja. Na ročištu održanom
  38. siječnja
  39. godine sud je utvrdio promjenu na strani predlagatelja, jer se od sada kao predlagatelji smatraju novi suvlasnici sporne nekretnine, L. M. i M. Opunomoćenik novih predlagatelja zatražio je imenovanje novog vještaka i provođenje nove diobe. Sud je rješenjem odredio provođenje novog uviđaja s novim vještakom, o čemu će stranke biti obaviještene pisanim putem. Rješenjem od
  40. veljače
  41. godine sud je odredio uviđaj na licu mjesta za
  42. veljače
  43. godine, uz prisustvo novog vještaka. Zapisnikom od
  44. veljače
  45. godine utvrđeno je da su na lice mjesta pristupile obje stranke i novi vještak. Sud je vještaku dao dva mjeseca za izradu pisanog nalaza i mišljenja te diobenog elaborata. Novi vještak je
  46. prosinca
  47. godine sudu dostavio pisani nalaz i mišljenje, s diobenim prijedlogom. Na ročištu održanom
  48. ožujka
  49. godine pristupile su stranke i vještak. Predlagatelji su prigovorili nalazu vještaka i zatražili njegovo očitovanje na te prigovore. Protustranka J. P. nije imao prigovora na nalaz novog vještaka. Na ročištu od
  50. travnja
  51. godine opunomoćenik predlagatelja podneskom je zatražio izuzeće suca i vještaka. Opunomoćenik protustranke J. P., podnositelja ustavne tužbe, usprotivio se zahtjevu za izuzećem suca i vještaka. Sud je rješenjem odredio da će se spis predmeta dostaviti predsjedništvu suda, radi odluke o zahtjevu za izuzećem suca. Rješenjem broj: Su-35/90 od
  52. siječnja
  53. godine, predsjednik Općinskog suda u Zagrebu odbio je zahtjev za izuzeće raspravnog suca. Podneskom od
  54. travnja
  55. godine protustranka J. P., podnositelj ustavne tužbe, požuruje rad suda. Predlagatelji su podneskom (datum tog podneska nije vidljiv iz preslike podneska) zatražili odgodu ročišta zakazanog za
  56. svibnja
  57. godine. Stoga je sud zakazao novo ročište za
  58. rujna
  59. godine. Na ročištu održanom
  60. rujna
  61. godine opunomoćenik predlagatelja izjavio je da predlagatelji traže civilnu diobu i da se protive realnoj diobi, jer smatraju da je stan unutar sporne nekretnine, koji bi pripao protustranci, veći od 1/10 dijela nekretnine. Punomoćnik predlagatelja zatražio je da vještak izradi dopunu nalaza. Sud je rješenjem odredio da će se spis dostaviti vještaku radi »revalorizacije i procjene vrijednosti« i da je protustranka J. P., podnositelj ustavne tužbe, preuzeo obavezu ovjere diobenog elaborata. Na prijedlog protustranke, sud je
  62. svibnja
  63. godine dostavio spis nadležnom upravnom tijelu, radi ovjere diobenog elaborata. Dopisom od
  64. studenoga
  65. godine, nadležno upravno tijelo obavijestilo je Općinski sud u Zagrebu da se diobeni elaborat ne može ovjeriti, jer mu treba prethoditi ishođenje građevne dozvole, uključivo do uporabne dozvole, kao što je uvjetovano već i diobenim elaboratom. Na ročištu održanom
  66. veljače
  67. godine nisu pristupili predlagatelji, a opunomoćenik protustranke je od suda zatražio dodjelu originala vještačkog nalaza i diobenog elaborata, radi ovjere diobenog elaborata. Sud mu je dodijelio rok od 2 mjeseca da ovjeri diobeni elaborat. Dana
  68. svibnja
  69. godine protustranka J. P., podnositelj ustavne tužbe, obavještava sud da je nadležno upravno tijelo ovjerilo diobni elaborat i predložio je sudu da donese rješenje o fizičkoj diobi nekretnine. Ročište od
  70. svibnja
  71. godine održano je u odsutnosti predlagatelja, a protustranka J. P., podnositelj ustavne tužbe, i dalje je ostao kod prijedloga da se provede fizička dioba nekretnine, uz prijedlog da se revalorizira iznos naveden u vještačkom nalazu, koji protustranka treba platiti predlagateljima na ime viška kvadrata stambenog prostora koji bi protustranci takvom diobom pripali. Rješenjem broj: R1-3657/86 od
  72. lipnja
  73. godine, sud je pozvao punomoćnicu predlagatelja da u roku od 8 dana obavijesti sud imaju li njezine stranke pravni interes za vođenje tog izvanparničnog postupka, uz prijetnju obustavom postupka. Rješenjem broj: R1-3657/86 od
  74. rujna
  75. godine sud je ponovio poziv od
  76. lipnja, upućen opunomoćenici predlagatelja, ponovno uz prijetnju obustave postupka. Protustranka J. P., podnositelj ustavne tužbe, podneskom od
  77. listopada
  78. godine predložio je sudu fizičku diobu nekretnine. Ročište zakazano za
  79. prosinca
  80. godine odgođeno je zbog odsutnosti predlagatelja, za
  81. prosinca
  82. godine. Ročište zakazano za
  83. prosinca
  84. godine odgođeno je zbog bolesti suca. Na ročištu održanom
  85. veljače
  86. godine protustranka ponovno predlaže revalorizaciju vrijednosti viška dijela nekretnine, a predlagatelj M. L. moli od suda rok za očitovanje, u kojem bi o svemu obavijestio svog opunomoćenika. Sud je rješenjem broj: R1-3657/86 od
  87. veljače
  88. godine pozvao vještaka da izradi revalorizaciju iznosa utvrđenog u nalazu vještaka od
  89. lipnja
  90. godine, koji se odnosi na višak stambenog prostora koji bi protustranka J. P., podnositelj ustavne tužbe, koristio po izvršenoj diobi nekretnine. Protustranka dopisima od
  91. studenoga
  92. i
  93. veljače
  94. godine požuruje rad suda. Sud je
  95. veljače
  96. godine pozvao vještaka da dostavi nalaz ili da navede razloge za njegovo nedostavljanje. Dana
  97. ožujka
  98. godine vještak dostavlja sudu dopunu nalaza i mišljenja, s revalorizacijom vrijednosti nekretnine. Na ročištu održanom
  99. travnja
  100. godine predlagatelji su osporili vještački nalaz i predložili dopunsko vještačenje. Dana
  101. svibnja
  102. godine sud je odredio očevid na licu mjesta za
  103. lipnja
  104. godine, što je odgođeno za
  105. srpnja
  106. godine, kada je očevid i proveden. Vještak je preuzeo spis
  107. rujna
  108. godine radi izrade nalaza i mišljenja. Sud je
  109. ožujka i
  110. studenoga
  111. godine, te
  112. veljače
  113. godine pozvao vještaka da hitno dostavi nalaz i mišljenje, a
  114. ožujka
  115. godine, kada je spis preuzeo i novi sudac, da odmah vrati sudu spis koji je preuzeo radi izrade nalaza. Dana
  116. ožujka
  117. godine vještak je vratio sudu spis, uz napomenu da nije mogao izvršiti vještačenje na licu mjesta, pokušano dva puta, jer nije zatekao predlagatelje. Na ročištu održanom
  118. svibnja
  119. godine nisu pristupili predlagatelji, a njihov punomoćnik telegramom je obavijestio sud da ne može pristupiti ročištu i da će se pisanim putem očitovati o daljnjim prijedlozima svojih stranaka. Podneskom od
  120. veljače
  121. godine predlagatelji su obavijestili sud da nisu do sada primili vještački nalaz i da radi duljeg proteka vremena očekuju izradu novog nalaza. Na ročištu održanom
  122. ožujka
  123. godine opunomoćenici obiju stranaka suglasno su predložili izradu diobenog elaborata, nakon izrade kojega će se stranke pokušati dogovoriti o načinu diobe. Sud je stoga vještaku dao nalog da izradi diobeni elaborat. U rujnu
  124. godine vještak je obavijestio sud da vraća spis, jer mu i nakon njegovog izričitog traženja nije bilo omogućeno da pregleda objekt. Naime, vještak je opunomoćenika predlagatelja obavijestio da na objektu postoje određene razlike u odnosu na stanje iz
  125. godine, koje je utvrdio tadašnji vještak i zamolio ga za dogovor radi utvrđivanja novog termina posjeta predlagateljima, te dostavu novog zemljišnog izvatka i katastarskog plana. Predlagatelji se nisu očitovali na traženje suda da postupe po traženju vještaka, a protustranka je u siječnju
  126. godine dostavila sudu traženu dokumentaciju. Istom vještaku sud je ponovno dostavio spis radi izrade nalaza i mišljenja, no vještak je u svibnju
  127. godine ponovo vratio spis sudu, zbog nemogućnosti pregleda objekta, jer mu se predlagatelji nisu javili radi dogovora termina izlaska na lice mjesta. Sud je pozvao opunomoćenika predlagatelja radi dogovora za omogućavanje vještaku da pregleda objekt. Budući da opunomoćenik predlagatelja nije odgovorio sudu, sud je zakazao ročište za
  128. listopada
  129. godine, na koje opunomoćenik predlagatelja nije pristupio, ali je obavijestio sud da će otkazati punomoć, jer ne može stupiti u kontakt s predlagateljima. Podneskom od
  130. listopada
  131. godine punomoćnik predlagatelja je obavijestio sud da je predlagateljima otkazao punomoć. Na ročište zakazano za
  132. listopada
  133. godine sud je pozvao osobno predlagatelje, no oni nisu pristupili iako je dostava bila uredna. Opunomoćenik protustranke je zamolio rok radi očitovanje hoće li protustranka stupiti na stranu predlagatelja i dalje nastaviti postupak. Podneskom od
  134. prosinca
  135. godine protustranka J. P., podnositelj ustavne tužbe, obavijestio je sud da stupa na stranu predlagatelja i predložio sudu da donese odluku u skladu s postojećom dokumentacijom. Ročište je potom zakazano za travanj
  136. godine, a zadnja rasprava je održana
  137. studenoga
  138. godine, kada je sud sadašnjem predlagatelju, J. P., podnositelju ustavne tužbe, dodijelio rok od 15 dana (koji rok je sud naknadno i produljio) za pisano očitovanje o daljnjem tijeku postupka i dostavljanje valjanog zemljišnog izvatka. Sud je
  139. siječnja
  140. godine donio rješenje o obustavi postupka, jer se stranke nisu odazivale na ročišta niti su se očitovale na prijedloge suda da dostave potrebne podatke i dokumentaciju. Rješenje o obustavi postupka postalo je pravomoćno
  141. veljače
  142. godine, budući da nijedna od stranaka nije podnijela žalbu. OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU
  143. Na temelju članka
  144. stavka
  145. Ustavnog zakona, od Općinskog suda u Zagrebu zatraženo je izjašnjenje o navodima ustavne tužbe. Uređujući sudac, koji je spis preuzeo
  146. godine, u očitovanju je izložio ukupnu kronologiju postupanja u predmetu i razloge zbog kojih je, prema njegovom mišljenju, postupak bio dugotrajan: »Navodi protustranke da na navedene nalaze vještaka nije bilo primjedbi nisu točni, a ustrajanje protustranke da se razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina provede prema diobnom elaboratu iz 1987., koji je sačinio ing. R. P., nije moguće s obzirom da je navedeni diobni elaborat sačinjen između pravnih prednika stranaka kao predlagatelja i protustranaka, tj. između potpuno različitih osoba od sadašnjih sudionika u postupku, a jednako tako diobni elaborat je sačinjen prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz
  147. godine, te je u ovom času istog potrebno uskladiti s novim Zakonom i novim strankama u postupku. Valja dodati da se postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice vodi po prijedlogu predlagatelja, u ovom slučaju M. i M. L., koji su u tijeku postupka što se mora priznati, pokazivali veliku pasivnost i neaktivnost u očitovanju na traženja suda i određenog građevinskog vještaka, a protustranka je tek svojim podneskom od prosinca
  148. g. predložila da stupi na stranu predlagatelja. Jednako tako sud nema procesnih mogućnosti nasilno ući u objekt koji treba pregledati, a stranke to u ovom slučaju nisu omogućile. Stoga ovaj sud smatra da ovaj postupak traje toliko vremena samo zbog pasivnosti predlagatelja, po čijem prijedlogu se postupak i vodi«. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  149. Odredbom članka
  150. stavka
  151. Ustava Republike Hrvatske propisano je: Članak
  152. Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«. Odredbom članka
  153. Ustavnog zakona propisano je: Članak 63.

(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu. Ustavna tužba nije osnovana.
  2. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 5.
  3. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Izvanparnični postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu započeo je
  4. prosinca
  5. godine prijedlogom tadašnjih predlagatelja za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina. Podnositelj ustavne tužbe, J. P., imao je tada položaj protustranke, a
  6. prosinca
  7. godine stupio je u položaj predlagatelja. Duljina postupka uzima se u obzir od
  8. studenoga
  9. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine-Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/
  10. – pročišćeni tekst, 8/
  11. – ispravak, 14/02.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku
  12. stavku
  13. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku. Ustavna tužba podnesena je
  14. studenoga
  15. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno šesnaest
(16)godina, deset
(10)mjeseci i dvadeset četiri
(24)dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest
(6)godina i trinaest
(13)dana. 5.
  1. POSTUPANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU U razmatranom, pravno relevantnom razdoblju sud je održavao zadovoljavajući ritam zakazivanja ročišta, imajući u vidu ukupne okolnosti slučaja, navedene u točki
  2. obrazloženja ove odluke. Razdoblje neaktivnosti suda bilo je od
  3. do
  4. godine (oko četiri godine), u kojem razdoblju je sud čekao nalaz i mišljenje vještaka. Vještak, međutim, nije mogao izraditi nalaz i mišljenje zbog toga što mu predlagatelji nisu omogućili pregledati lice mjesta. Sud je
  5. siječnja
  6. godine donio rješenje o obustavi postupka, zbog potpune neaktivnosti obiju stranaka. To rješenje postalo je pravomoćno
  7. veljače
  8. godine. 5.
  9. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(PROTUSTRANKE/PREDLAGATELJA U IZVANPARNIČNOM POSTUPKU) Podnositelj ustavne tužbe je
  10. prosinca
  11. godine na vlastiti prijedlog stupio u položaj predlagatelja i time pokazao postojanje svog pravnog interesa da se izvanparnični postupak dovrši. To predmnijeva da je želio meritorno rješenje spora, a time i konačno rješenje spornog pitanja razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina. Imajući u vidu ukupne okolnosti slučaja, prema shvaćanju Ustavnog suda podnositelj je nakon promjene svog pravnog položaja u cijelosti odgovoran za dugotrajnost izvanparničnog postupka, koji je dovršen pravomoćnim rješenjem o obustavi postupka, uslijed neaktivnosti obiju stranaka. 5.
  12. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Ustavni sud utvrđuje da je riječ o izrazito složenom postupku, u kojem je bilo potrebno provesti građevinsko vještačenje i izraditi diobeni elaborat u okolnostima promjene suvlasnika sporne nekretnine i u okolnostima fizičkih promjena na objektu uslijed proteka vremena, unutar kojega su i prvotni predlagatelji iskazali neaktivnost te su time, zapravo, i oni zloupotrijebili svoje pravo na pokretanje i vođenje izvanparničnog postupka. OCJENA USTAVNOG SUDA
  13. Postojanje valjanog podnositeljevog pravnog interesa za konačni završetak izvanparničnog postupka bilo je razvidno iz podnošenja ustavne tužbe
  14. studenoga
  15. godine, dakle šesnaest dana prije nego što je podnositelj u izvanparničnom predmetu stupio na stranu predlagatelja. Međutim, taj pravni interes više nije razvidan uslijed donošenja rješenja o obustavi i svih okolnosti slučaja koje su tom rješenju prethodile. Prema shvaćanju Ustavnog suda, ne može se smatrati da podnositeljev pravni interes za dovršenje izvanparničnog postupka i dalje postoji, jer je uređujući sudac Općinskog suda u Zagrebu u siječnju
  16. godine rješenjem, koje je u međuvremenu steklo i svojstvo pravomoćnosti, obustavio postupak zbog neaktivnosti obiju stranaka. Uslijed potpunog pomanjkanja podnositeljevog interesa za dovršenje spornog izvanparničnog postupka, prema shvaćanju Ustavnog suda ne može se smatrati da je podnositelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku pred Općinskim sudom u Zagrebu. U svjetlu svih okolnosti slučaja, iako je on ukupno trajao šesnaest godina, ni s jednog aspekta prava na suđenje u razumnom roku ne proizlazi odgovornost države za duljinu postupka, pa ni u razdoblju prije stupanja na snagu Konvencije. Sve okolnosti spornog izvanparničnog predmeta upućuju na mogućnost da se stupanje podnositelja u položaj predlagatelja i njegovo ponašanje do donošenja rješenja o obustavi postupka, ocijeni kao nepostojanje podnositeljevog valjanog pravnog interesa u izvanparničnom postupku. Ustavni sud primjećuje da bi se takvim moglo ocijeniti i ukupno ponašanje ranijih predlagatelja (koji su nakon stupanja protustranke u njihov položaj stekli položaj protustranaka). Oni su, prema ocjeni Ustavnog suda, tijekom cijelog izvanparničnog postupka iskazali neaktivnost koja upućuje na nezainteresiranost za dovršetak postupka, kojega su
  17. godine prijedlogom sami pokrenuli. Budući da je podnositelj podnio ustavnu tužbu skoro istodobno s danom stupanja u položaj predlagatelja u izvanparničnom postupku, u kojem je potom iskazao potpunu nezainteresiranost, može se smatrati da podnositelj nije imao valjani pravni interes za podnošenje ustavne tužbe. Naime, iako je zbog podnositeljeve neaktivnosti sudac morao obustaviti postupak, podnositelj i dalje održava svoju ustavnu tužbu egzistentnom, smatrajući da je za dugotrajnost izvanparničnog postupka odgovoran isključivo sudac. Prema ocjeni Ustavnog suda, takvo podnositeljevo ponašanje nije prihvatljivo s aspekta svrhe Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom zajamčenog prava stranke da nadležan sud u razumnom roku odluči o njenom pravu i obvezi.
  18. Stoga je na temelju članaka
  19. i
  20. Ustavnog zakona odlučeno kao u točki I. izreke.
  21. Odluka o objavi odluke (točka II. izreke) temelji se na članku
  22. stavku
  23. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-3735/2003 Zagreb,
  24. travnja
  25. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednica Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 58/2006-1407 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 58/2006 Broj dokumenta u izdanju: 1407 Donositelj:Ustavni sud Republike Hrvatske Datum tiskanog izdanja: 26.5.
  26. ELI: /eli/sluzbeni/2006/58/1407 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  27. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.