← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-3384/2005 i U-III-3385/2005 od 1. lipnja 2006.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-3384/2005 i U-III-3385/2005 od

  1. lipnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-3384/2005 i U-III-3385/2005 od
  3. lipnja
  4. NN 67/2006 (14.6.2006.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-3384/2005 i U-III-3385/2005 od
  5. lipnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1614 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula S. S. S. iz Z., na sjednici održanoj
  7. lipnja 2006., jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavne tužbe se usvajaju te se ukida: – presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-9143/01 od
  8. travnja
  9. godine, – rješenje predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Su-111/2001-2 od
  10. srpnja
  11. godine, – rješenje predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske broj: O-Su-153 od
  12. srpnja
  13. godine, te – presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-2771/02 od
  14. travnja
  15. godine – rješenje predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Su-16/2002-2 od
  16. veljače
  17. godine – rješenje predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske broj: O-Su-153 od
  18. prosinca
  19. godine. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  20. Ustavna tužba podnijeta je protiv presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-9143/01 i broj: Us-2771/02 obje od
  21. travnja
  22. godine. S obzirom na činjenicu da su osporene presude proizašle iz postupka raspoređivanja podnositeljice na službeničko mjesto, te s obzirom na okolnost da se ustavne tužbe podnositeljice zasnivaju na istim osporavajućim razlozima, Sud je riješio o tužbama podnositeljice odlučiti jednom odlukom.
  23. U konkretnom slučaju podnositeljica je rješenjem predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske broj: O-Su-153 od
  24. srpnja
  25. godine, raspoređena na radno mjesto sudskog savjetnika u Upravnom sudu Republike Hrvatske i to počevši od
  26. lipnja
  27. godine pa nadalje. Prvostupanjskim rješenjem podnositeljici je utvrđen koeficijent složenosti poslova radnog mjesta u iznosu 2,00 koji se uvećava za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te pravo na plaću koja će se prema tom rješenju isplaćivati od
  28. lipnja
  29. godine. Protiv prvostupanjskog rješenja podnositeljica je uložila prigovor. Rješenjem predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Su-111/2001-2 od
  30. srpnja
  31. godine, prigovor podnositeljice odbijen je kao neosnovan. Protiv konačnog upravnog akta podnositeljica je podnijela tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske. Osporenom presudom broj: Us-9143/01 od
  32. travnja
  33. godine, tužba podnositeljice je u cijelosti odbijena kao neosnovana te je potvrđena zakonitost konačnog upravnog akta protiv kojeg je tužba podnesena.
  34. Rješenjem predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske broj: O-Su-153 od
  35. prosinca
  36. godine podnositeljica je raspoređena na radno mjesto sudskog savjetnika u Upravnom sudu Republike Hrvatske i to s danom
  37. siječnja
  38. godine. Prvostupanjskim rješenjem podnositeljici je utvrđen koeficijent složenosti poslova radnog mjesta u iznosu 2,00 koji se uvećava za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te pravo na plaću koja će se prema tom rješenju isplaćivati od
  39. siječnja
  40. godine. Navedenim rješenjem utvrđeno je i da se njime zamjenjuje rješenje predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske broj: O-Su-153 od
  41. srpnja
  42. godine. Protiv prvostupanjskog rješenja podnositeljica je uložila prigovor. Rješenjem predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Su-16/2002-2 od
  43. veljače
  44. godine, prigovor podnositeljice odbijen je kao neosnovan. Protiv konačnog upravnog akta podnositeljica je podnijela tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske. Osporenom presudom broj: Us-2771/02 od
  45. travnja
  46. godine, tužba podnositeljice je u cijelosti odbijena kao neosnovana te je potvrđena zakonitost konačnog upravnog akta protiv kojeg je tužba podnesena.
  47. Iz sadržaja navedenih rješidaba proizlazi da je podnositeljica na dan
  48. lipnja
  49. godine ispunjavala uvjete koji se traže za službeničko mjesto savjetnika na Upravnom sudu Republike Hrvatske, te da je raspored podnositeljice izvršen na način sukladan mjerodavnim odredbama Pravilnika o unutarnjem redu Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Su-65/2001-8 od
  50. lipnja
  51. godine.
  52. U ustavnoj tužbi podnositeljica ističe da su osporenim presudama i njima prethodećim upravnim aktima, uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povreda odredaba postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđena ustavna prava sadržana u članku
  53. stavku 2., članku
  54. i članku
  55. stavku
  56. Ustava. Obrazlažući ustavnu tužbu podnositeljica navodi kako osporena upravna rješenja imaju retroaktivni učinak. Smatra da su joj njima uskraćena stečena prava jer je prethodno bila raspoređena na službeničko mjesto višeg sudskog savjetnika u Upravnom sudu Republike Hrvatske. Cijeni da je u vrijeme donošenja osporenih rješidbi ispunjavala sve zakonom i drugim općim aktima propisane uvjete potrebne za raspored na službeničko mjesto višeg sudskog savjetnika. Zaključno, smatrajući osporene presude, kao i njima prethodeće upravne akte nezakonitima, podnositeljica predlaže Sudu ustavne tužbe usvojiti te osporene rješidbe ukinuti.
  57. Za potrebe ovosudnog postupka pribavljen je spis Upravnog suda Republike Hrvatske broj: O-Su-
  58. Ustavne tužbe su osnovane.
  59. Prema odredbama članka
  60. stavka
  61. i stavka
  62. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/
  63. i 49/
  64. – pročišćeni tekst), svatko može po iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta podnijeti Ustavnom sudu ustav­nu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova, nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima, radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku iz kojega je proizašla osporavana odluka i unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode.
  65. U konkretnom slučaju podnositeljica zahtijeva ustavnosudsku zaštitu u vezi s postupcima tijekom kojih je raspoređena na radno mjesto sudskog savjetnika u Upravnom sudu Republike Hrvatske. U konkretnom slučaju Sud je utvrdio: – da je podnositeljica rješenjem predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske broj: O-Su-153 od
  66. ožujka
  67. godine raspoređena na poslove višeg sudskog savjetnika u Upravnom sudu Republike Hrvatske te da je navedeno rješenje postalo konačno i pravomoćno; – da je podnositeljica rješenjem predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske broj: O-Su-153 od
  68. srpnja
  69. godine, raspoređena na radno mjesto sudskog savjetnika u Upravnom sudu Republike Hrvatske s
  70. lipnjem
  71. godine; – da je rješenjem predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske broj: O-Su-153 od
  72. prosinca
  73. godine podnositeljica raspoređena na radno mjesto sudskog savjetnika u Upravnom sudu Republike Hrvatske s danom
  74. siječnja
  75. godine, te da to rješenje zamjenjuje rješenje predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske broj: O-Su-153 od
  76. srpnja
  77. godine; – da odredba članka
  78. stavka
  79. Zakona o državnim službenicima i namještenicima (»Narodne novine«, broj 27/01.) glasi: Službenici i namještenici zatečeni u službi odnosno na radu u državnim tijelima na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, nastavljaju s radom na svojim dosadašnjim službeničkim, odnosno radnim mjestima i zadržavaju plaće prema dosadašnjim propisima, do donošenja rješenja o rasporedu na radna mjesta prema pravilniku o unutarnjem redu usklađenim s odredbama ovoga Zakona. – da odredba članka
  80. Pravilnika o sudskim službenicima i namještenicima (»Narodne novine«, broj 55 od
  81. srpnja
  82. godine) glasi: Pravilnik o unutarnjem redu u sudovima uskladit će se s odredbama ovoga Pravilnika najkasnije u roku propisanom člankom
  83. stavkom
  84. Zakona o državnim službenicima i namještenicima. Predsjednik suda će u roku od 15 dana od stupanja na snagu Pravilnika o unutarnjem redu suda, sukladno članku
  85. stavku
  86. u svezi s člankom
  87. stavkom
  88. Zakona o državnim službenicima i namještenicima donijeti rješenje o rasporedu službenika i namještenika na radna mjesta. – da odredba članka
  89. Pravilnika o sudskim službenicima i namještenicima glasi: Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
  90. Raspoređivanje određene osobe na službeničko mjesto, sukladno odredbama sadržanim u članku
  91. stavku
  92. i stavku
  93. Zakona o državnim službenicima i namještenicima, izvršava se konstitutivnim upravnim aktom. Upravni akti kojima se uspostavlja neki odnos i iz kojega proizlaze određena prava i obveze za njegove adresate ne mogu imati povratno djelovanje. Osnovni razlozi zabrane njihovog povratnog djelovanja jesu pravna sigurnost i zaštita načela zakonitosti, odnosno zaštita subjektivnih prava pojedinaca. U konkretnom slučaju rješenje predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske broj: O-Su-153 od
  94. srpnja
  95. godine, ima retroaktivno djelovanje. Njime se izvršava novi raspored podnositeljice i mijenja njezin dotadašnji, ali za razdoblje od
  96. lipnja
  97. godine pa nadalje, odnosno i za razdoblje koje je prethodilo donošenju navedenog rješenja. Za ovakvo postupanje predsjednik Upravnog suda Republike Hrvatske nije imao uporište u odredbama zakona ili drugih propisa. Zakon o državnim službenicima i namještenicima, kao ni Pravilnik o sudskim službenicima i namještenicima ne ovlašćuju predsjednike sudova na donošenje pojedinačnih rješenja o rasporedu čije bi pravne posljedice nastupale prije stupanja na snagu pravilnika kojim se utvrđuje novi unutarnji red tijela državne vlasti.
  98. Donošenjem konstitutivnog upravnog akta s povratnim djelovanjem, predsjednik Upravnog suda Republike Hrvatske povrijedio je zakon na štetu podnositeljice iz čega je proizašla i povreda ustavnog prava kojim se jamči jednakost svih pred zakonom sadržanog u članku
  99. stavku
  100. Ustava. Propustivši sankcionirati retroaktivnost pojedinačnog akta u konkretnom slučaju, odnosno otkloniti nezakonitosti u tuženom upravnom aktu, Upravni sud Republike Hrvatske osporenom presudom broj: Us-9143/01 od
  101. travnja
  102. godine. povrijedio je ustavno pravo sadržano u članku
  103. stavku
  104. Ustava kojim se jamči sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. Ustavno jamstvo kontrole zakonitosti akata državne uprave ne iscrpljuje se u pravu stranaka na podnošenje tužbe nadležnom sudu. Navedeno ustavno jamstvo ostvaruje se kroz kontrolu i otklanjanje iz pravnog poretka Republike Hrvatske svih pojedinačnih akata državne uprave koji su formalno ili materijalno nezakoniti.
  105. Povrede ustavnih prava podnositeljice počinjene u postupku iz kojega je proizašla presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-9143/01 od
  106. travnja
  107. godine, protežu se i na postupak iz kojega je proizašla presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-2771/02 od
  108. travnja
  109. Upravni sud Republike Hrvatske, tijekom kontrole zakonitosti akta državne uprave, osporenom presudom broj: Us-2771/02 od
  110. travnja
  111. godine, u konkretnom slučaju propustio je sankcionirati nezakonitosti u upravnom aktu, čime su prema ocjeni ovog Suda i u tom postupku povrijeđena ustavna prava sadržana u članku
  112. stavku
  113. i članku
  114. stavku
  115. Ustava.
  116. Utvrdivši postojanje povreda ustavnih prava sadržanih u članku
  117. stavku
  118. i članku
  119. stavku
  120. Ustava, Ustavni sud ostale prigovore podnositeljice nije razmatrao.
  121. Slijedom svega iznijetoga, Sud je odlučio kao u izreci. Točka I. izreke utemeljena je na odredbama članka
  122. i članka
  123. stavka
  124. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Točka II. izreke utemeljena je na odredbama članka
  125. stavka
  126. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-III-3384/2005 U-III-3385/2005 Zagreb,
  127. lipnja
  128. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Željko Potočnjak, v. r. Odluka, NN 67/2006-1614 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 67/2006 Broj dokumenta u izdanju: 1614 Donositelj:Ustavni sud Republike Hrvatske Datum tiskanog izdanja: 14.6.
  129. ELI: /eli/sluzbeni/2006/67/1614 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  130. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.