Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva u privatnoj praksi Hrvatske

Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva u privatnoj praksi Hrvatske Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva u privatnoj praksi Hrvatske NN 127/2006 (22.11.2006.), Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva u privatnoj praksi Hrvatske KOLEKTIVNI UGOVORI 2797 Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu Hrvatske, Zagreb, Rugvička 1 (u daljnjem tekstu: Udruga), zastupana po tajniku Udruge Ivanu Gabrilu, dipl. iur. i Sindikat zaposlenika na radu kod poslodavaca u privatnoj praksi Hrvatske, Zagreb, Rugvička 1 (u daljnjem tekstu: Sindikat), zastupan po tajniku Sibel Latin, zaključili su dana

3. g. KOLEKTIVNI UGOVOR ZA DJELATNOST ZDRAVSTVA U PRIVATNOJ PRAKSI HRVATSKE TEMELJNE ODREDBE Članak
4. Ovim Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva u privatnoj praksi Hrvatske (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor) utvrđuju se prava i obveze iz rada i po osnovi rada za radnika kada obavlja poslove i radne zadaće za poslodavca zdravstvenog radnika privatne prakse, domaću i/ili stranu fizičku osobu ili grupu fizičkih osoba (»grupna privatna praksa«), koji je/su, temeljem Zakona o zdravstvenoj zaštiti (u daljnjem tekstu: Zakon) dobili odobrenje da obavljaju djelatnost osobnim radom u jedinici privatne prakse: u ordinaciji, mikrobiološkom/citološkom laboratoriju, ljekarni, medicinsko-biokemijskom laboratoriju, zdravstvenoj njezi i rehabilitaciji bolesnika u kući, zubnom laboratoriju i jedinici za fizikalnu terapiju. Ovim Kolektivnim ugovorom utvrđuju se prava i obveze iz rada i po osnovi rada i za radnika na radu kod poslodavca u zdravstvenim ustanovama: zdravstvenim ustanovama, poliklinikama, ljekarničkim ustanovama, općim i specijalnim bolnicama, lječilištima, ustanovama za palijativnu skrb, ustanovama za zdravstvenu njegu i drugim zdravstvenim ustanovama, odnosno na radu kod poslodavca u trgovačkim društvima, koja su osnovana za obavljanje zdravstvene djelatnosti, u smislu istog Zakona, tj. u pravnim osobama, kojima je zajedničko, da su osnovane s namjerom stjecanja dobiti. Ovim Kolektivnim ugovorom utvrđuju se prava i obveze iz rada i po osnovi rada i za radnika na radu kod poslodavca nezdravstvenog radnika, koji obavlja zdravstvenu djelatnost u privatnoj praksi prema rješenju ministra zdravstva RH. Ovaj Kolektivni ugovor primjenjuje se na poslodavce iz stavka 1.,
5. i
6. ovog članka uz uvjet da su članovi Udruge. Popis poslodavaca koje obvezuje primjena Kolektivnog ugovora, kao i sve promjene u Popisu, Udruga dostavlja na evidentiranje u Registar koji vodi Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, kao nadležno tijelo, u smislu Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZOR). Kolektivni ugovor primjenjuje se i na subjekte iz stavka 1.,
7. i
8. ovog članka, u statusu poslodavca, koji naknadno pristupe u članstvo Udruge. Pridruženi članovi Udruge Članak
9. Fizičke i pravne osobe, koje obavljaju gospodarsku djelatnost, čija je djelatnost poslovno vezana za djelatnost subjekata iz članka
10. Kolektivnog ugovora ili je kompatibilna toj djelatnosti, te zdravstvene ustanove u vlasništvu države ili županija, mogu postati pridruženi članovi Udruge da bi konzumirale određeni interes iz članstva u Udruzi, pa i interes iz domene radnih odnosa. Subjekti iz prethodnog stavka ostvaruju navedena prava bez svojstva stranke ovoga Kolektivnog ugovora. Razrada pojma radnika i poslodavca Članak
11. Radnik, na kojeg se primjenjuju odredbe ovoga Kolektivnog ugovora je fizička osoba, koja u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca, bez obzira bio ili ne član Sindikata, potpisnika ovoga Kolektivnog ugovora. Poslodavac, na kojeg se primjenjuju odredbe ovoga Kolektivnog ugovora je fizička ili pravna osoba, za koju radnik u radnom odnosu obavlja određene poslove samo ako je postao član Udruge. Temeljna prava i obveze iz radnog odnosa za radnika i za poslodavca Članak
12. Poslodavac, koji primjenjuje odredbe ovoga Kolektivnog ugovora obvezan je u radnom odnosu radniku dati posao, te mu za obavljeni rad isplaćivati plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca, datim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Upute poslodavca iz prethodnog stavka, u izvršenju, za radnika su obvezne, bez obzira u kojoj su formi date. I usmena uputa ima jednaku pravnu snagu, kao i pismena uputa. NAČELA, KOJA UVJETUJU OSTVARENJA POJEDINIH PRAVA I OBVEZA, GLEDE PRIMJENE ODREDBI OVOG KOLEKTIVNOG UGOVORA, KAKO ZA POSLODAVCA TAKO I ZA RADNIKA Područje primjene Kolektivnog ugovora – načelo ingerencije1 Članak
13. Kolektivni ugovor primjenjuje se u vlasničkom području privatnog zdravstva, za razliku od vlasničkog područja javnog zdravstva. Zajedničko, jednom i drugom području obavljanja djelatnosti je: zdravstvena djelatnost, kao djelatnost od posebnoga društvenog interesa. Pravila struke, propisana posebnim zakonima i podzakonskim aktima identična su za jedno i drugo područje vlasničkog interesa. Različitost vlasničkog područja2 subjekata provođenja zdravstvene zaštite iskazuje se i zavisi o tome, tko je vlasnik imovine – kapitala uloženog u djelatnost, tko je odgovoran za obveze subjekta zdravstva, tko pokriva gubitak iz poslovanja, tko osigurava sredstva za zanavljanje opreme i sredstva za razvoj, investicijsko i tekuće održavanje, te tko je obveznik plaćanja poreza iz dohotka/dobiti, a tko ne. Nabrojene različitosti vlasničkog područja prejudiciraju/uvjetuju različitost u dimenzioniranju obima pojedinog prava iz ovoga Kolektivnog ugovora u odnosu na subjekte javnog sektora zdravstva, drugoga vlasničkog područja. Vlasničko područje ukazuje na područje ingerencije vlasnika u pravima i obvezama glede reguliranja odnosa, koji su predmet ovoga Kolektivnog ugovora. Vlasničko područje, tj. područje ingerencije vlasnika, počiva na načelu: »Granice mog prava završavaju tamo gdje počinje pravo drugoga«. Nečelo ingerencije upućuje na granice dosega mogućeg utjecaja odluka poslodavca iz članka
14. ovoga Kolektivnog ugovora u njihovoj primjeni, kada konzumira status svog pravnog subjektiviteta i svoje poslovne sposobnosti, tj. aktivnim djelovanjem stjecati prava i obveze. Načelo »međuzavisnost troškova i prihoda« Članak
15. U domeni razrade materijalnih prava radnika iz rada za poslodavca u privatnoj praksi/zdravstvu Hrvatske primjenjuje se načelo »međuzavisnosti troškova i prihoda«. Primjena tog načela uvjetuje ostvarenje minimalnog obima prava/osnova, tj. u iznosu njegove srazmjerne zastupljenosti u prihodu u odnosu na kalkulativni iznos/osnov. Nadležnost za primjenu – načelo kompetencije3 Članak
16. Za primjenu ovoga Kolektivnog ugovora kompetentan je poslodavac iz članka
17. istog Kolektivnog ugovora. Kompetentnost poslodavca izvire iz vlasničkog područja za koje je propisana primjena ovoga Kolektivnog ugovora. U području primjene ovoga Kolektivnog ugovora poslodavac je autonoman, sa svim vlasničkom slobodama i obvezama. Kompetencije koje proizlaze iz konzumacije svojih vlasničkih prava/obveza, glede primjene ovoga Kolektivnog ugovora, član Udruge svojevoljno ostvaruje zajedno sa ostalim članovima Udruge i neposredno. Primjena Kolektivnog ugovora je pravo/obveza radnika, člana Sindikata, potpisnika ovoga Kolektivnog ugovora Članak
18. Odredbe ovoga Kolektivnog ugovora primjenjuju se na radnike poslodavca iz članka
19. ovoga Kolektivnog ugovora, a koji su članovi Sindikata, potpisnika ovoga Kolektivnog ugovora. Načelo zabrane diskriminacije Kolektivni ugovor primjenjuju i radnici poslodavca, koji nisu pristupili u članstvo Sindikata, potpisnika ovoga Kolektivnog ugovora Članak
20. Prava i obveze utemeljena ovim Kolektivnim ugovorom, primjenjuju se i na radnike poslodavaca iz članka 1., koji nisu članovi Sindikata, potpisnika ovoga Kolektivnog ugovora, pozivom na načelo »zabrane diskriminacije«. Primjena općih propisa obveznog prava Članak
21. Osim Kolektivnog ugovora, glede pravnih pravila koja se primjenjuju na sklapanje, valjanost, prestanak ili druga pitanja u svezi s ugovorom o radu, a koja nisu uređena ZOR-om ili drugim zakonom ili ovim Kolektivnim ugovorom, primjenjuju se u skladu s naravi ugovora opći propisi obveznog prava. Dužnost poslodavca upoznati radnika s propisima o radnim odnosima, organizacijom rada i zaštitom na radu, prije početka njegovog rada Članak
22. Poslodavac je dužan upoznati svakog radnika prije početka njegovog rada s propisima o radnim odnosima, odnosno s organizacijom rada poslodavca i propisima iz zaštite na radu. Upoznavanje s odredbama ovoga Kolektivnog ugovora u pravilu konzumira obvezu poslodavca glede upoznavanja radnika s propisima o radnim odnosima i zaštitom na radu. Iz navedenih razloga, ovaj Kolektivni ugovor mora uvijek biti dostupan radnicima poslodavca. Uvjeti za zaposlenje maloljetnika Članak
23. Zabranjeno je poslodavcu zaposliti maloljetnika, bez odobrenja njegovoga zakonskog zastupnika. Poslodavac ne smije sklopiti ugovor o radu s radnikom koji ne zadovoljava posebne uvjete Članak
24. Poslodavac ne smije sklopiti ugovor o radu s radnikom koji ne udovoljava zahtjevima posebne zdravstvene sposobnosti za obavljanje poslova radnog mjesta, jer su poslovi zdravstvenog radnika/zdravstvenog suradnika utvrđeni kao poslovi s posebnim uvjetima rada. Zabrana traženja podataka od radnika koji nisu u svezi s radnim odnosom, kao i podatke o trudnoći Članak
25. Poslodavac ne smije, pod prijetnjom sankcija tražiti od radnika podatke, koji nisu u neposrednoj svezi s radnim odnosom, kao i podatke o trudnoći žene. Podatak o trudnoći može tražiti poslodavac ako su u svezi s poslovima radnog mjesta, koje bi radnik žena trebala obavljati, sve radi zaštite njene trudnoće. Dužnost poslodavca provjeriti zdravstvenu sposobnost radnika za rad na poslovima radnog mjesta koji su označeni kao poslovi s posebnim uvjetima rada Članak
26. Poslodavac je dužan provjeriti zdravstvenu sposobnost kandidata za status radnika poslodavca prije sklapanja ugovora o radu, ali i tijekom konzumacije radnog odnosa, u propisanim rokovima i to za ona radna mjesta koja su općim aktom poslodavca ili ovim Kolektivnim ugovorom označena kao radna mjesta za koja se traži ispunjenje uvjeta posebne zdravstvene sposobnosti. Poslodavac je obvezan uručiti radniku obračun plaće Članak
27. Poslodavac je obvezan prilikom isplate plaće, naknade plaće ili otpremnine uručiti radniku obračun njegove plaće, iz kojeg mora biti vidljivo kako je utvrđen iznos plaće, pod prijetnjom sankcija za prekršaj. Plaća, kao obračun zarade radnika/porezno razdoblje utvrđuje se u bruto iznosu. Poslodavac je dužan uručiti radniku kopiju prijave i odjave osiguranja radnika Članak
28. Poslodavac je dužan u propisanom roku uručiti radniku kopiju njegove prijave kao i kopiju odjave osiguranja radnika za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, pod prijetnjom sankcija za prekršaj. Poslodavac je dužan utvrditi raspored korištenja godišnjih odmora radnika Članak
29. Poslodavac mora radniku omogućiti korištenje godišnjeg odmora, prema rasporedu, koji je dužan donijeti na način i u roku kako je propisano ovim Kolektivnim ugovorom, pod prijetnjom primjene sankcija za prekršaj. Poslodavac mora radniku osigurati korištenje prava na godišnji odmor Članak
30. Poslodavac ne smije s radnikom sklopiti sporazum o odricanju njegovog prava na godišnji odmor, odnosno ugovoriti isplatu naknade, umjesto korištenja godišnjeg odmora, kako bi radnik odmorom osigurao fizičke i psihičke predispozicije za sljedeći reproduktivan ciklus svog rada, pod prijetnjom sankcija za prekršaj. Pravo radnika sudjelovati u odlučivanju o pitanjima od njegovog interesa Članak
31. Radnici zaposleni kod poslodavca koji redovito zapošljava 20 i više radnika, imaju pravo sudjelovati u odlučivanju o pitanjima u svezi s njihovim gospodarskim i socijalnim pravima i interesima, na način i pod uvjetima propisanim ZOR-om i ovim Kolektivnim ugovorom. Neposredna primjena Kolektivnog ugovora Članak
32. Prava i obveze radnika utvrđene ovim Kolektivnim ugovorom, kao minimum prava radnika iz rada i po osnovi rada, čine jedinstveni sustav pravnih normi, pa se njegove odredbe mogu primjenjivati neposredno, poštivajući propisani postupak. Primjena drugih propisa, koji za radnika uvjetuju ostvarenje povoljnijeg obima pojedinog prava Članak
33. Drugim propisom ili ugovorom o radu ili odlukom poslodavca, pojedina prava radnika utvrđena ovim Kolektivnim ugovorom poslodavac može utvrditi u obimu koji je za radnika povoljniji od utvrđenog minimuma. Primjena Kolektivnog ugovora u dobroj vjeri Članak
34. Stranke, potpisnice ovoga Kolektivnog ugovora, obvezuju se primjenjivati Kolektivni ugovor u dobroj vjeri. Zabrana diskriminacije osobe koja traži zaposlenje i radnika Članak
35. Zabranjeni su svi oblici izravne i neizravne diskriminacije osobe koja traži zaposlenje u/za subjekte iz članka
36. Kolektivnog ugovora, prema opisu i sadržaju, kako je utvrđeno člankom
37. ZOR-a. Poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika Članak
38. Poslodavac je tijekom radnog odnosa radnika dužan zaštititi njegovo dostojanstvo tako, da mu osigura uvjete rada, prema kojima neće biti izložen šikaniranju ili spolnom uznemiravanju, na način, kako je propisano odredbama ovoga Kolektivnog ugovora. Vrijeme valjanosti Kolektivnog ugovora Članak
39. Ovaj Kolektivni ugovor stranke zaključuju na vrijeme od tri godine, računajući od dana njegovog stupanja na snagu. Pregovore o obnovi ovoga Kolektivnog ugovora obje stranke će započeti najmanje 30 dana prije isteka roka na koji je sklopljen. RADNI ODNOSI Zasnivanje radnog odnosa Forma Članak
40. Radni odnos između poslodavca i radnika zasniva se ugovorom o radu. Ugovor o radu mora biti u pisanom obliku. Ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan radniku uručiti pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru prije početka rada, u sadržaju koji je propisan za sadržaj ugovora o radu. Sadržaj ugovora o radu propisan je odredbama ZOR-a. Uvjeti Članak
41. Radnik zasniva radni odnos sa poslodavcem iz članka
42. ovoga Kolektivnog ugovora, prema uvjetima koji su propisani općim propisima o radu i zaštiti na radu, propisima iz djelatnosti zdravstva, ovim Kolektivnim ugovorom i općim aktima poslodavca. Vrijeme trajanja radnog odnosa Članak
43. Radni odnos zasniva se ugovorom o radu na neodređeno ili određeno vrijeme, s punim ili nepunim radnim vremenom. Ugovor o radu na neodređeno i određeno vrijeme u privatnoj praksi Hrvatske imaju jednaki pravni tretman, a tip ugovora ovisi o volji i izboru poslodavca, sukladno ZOR-u. Ugovor o radu na određeno vrijeme, u privatnoj praksi Hrvatske, stranke sklapaju/mogu sklopiti bez ograničenja ukupnoga vremenskog trajanja radnog odnosa, kao zbir vremena više sklopljenih ugovora. Ugovor o radu na određeno vrijeme Članak
44. Ako poslodavac zasnuje s radnikom radni odnos na određeno vrijeme, mora, prije isteka roka/osnove za koji je ugovor o radu sklopljen obavijestiti radnika o konzumaciji roka/osnove i prestanku ugovora o radu ili ponuditi radniku nastavak radnog odnosa, ali s novim vremenom – osnovom rada, također za rad na određeno vrijeme. Poslodavac mora, najkasnije dan prije dana označenog kao dan isteka prethodnog ugovora o radu na određeno vrijeme, ponuditi radniku sklapanje aneksa ugovoru, s novim vremenom trajanja radnog odnosa. Ako poslodavac ne postupi na opisani način, pa radnik nastavi rad za poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je radnik sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Probni rad Članak
45. Prilikom sklapanja Ugovora o radu na neodređeno ili određeno vrijeme, stranke mogu ugovoriti probni rad. Probni rad može trajati najduže do 6 mjeseci. Dužinu trajanja probnog rada u okviru vremena trajanja iz prethodnog stavka ugovaraju poslodavac i radnik, prema datim okolnostima. Ako stranke ugovaraju probni rad u kraćem trajanju od 6 mjeseci, mogu iznimno ugovoriti produženje probnog rada za novih 1, 2 ili više mjeseci, sve u okviru maksimalnog roka od 6 mjeseci, iz razloga, ako je prethodno, prilikom sklapanja ugovora o radu, poslodavac nerealno procijenio potrebu provjere rada radnika, mjereno brojem mjeseci, pa je iz tih razloga ponudio radniku produljenje probnog rada u okviru zakonskog roka, a radnik potpisom ugovora to i prihvatio. Članak
46. Ako radnik nije zadovoljio kriterije probnog rada, poslodavac mora svoju obavijest o prestanku ugovora o radu dostaviti radniku u pismenoj formi i istu obrazložiti, da bi prekid radnog odnosa s radnikom bio zakonit. Ako poslodavac ne postupi na opisani način i ne dostavi obavijest iz prethodnog stavka radniku i to do posljednjeg dana probnog rada, smatrat će se da je radnik zadovoljio kriterije probnog rada i da je na taj način stekao svojstvo radnika na radu za istog poslodavca na neodređeno odnosno određeno vrijeme, zavisno kako je ugovor sklopljen. Zaključenje ugovora o službi Članak
47. Ako poslodavac – zdravstvena ustanova, radnika s kojim je zasnovala radni odnos ugovorom o radu na neodređeno ili određeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta iz općeg akta o sistematizaciji poslova i radnih zadaća imenuje da obavlja i poslove s posebnim ovlaštenjima u procesu rada, sve u okviru punoga radnog vremena njegovog rada, za obavljanje tih poslova, poslodavac i radnik zaključuju ugovor o službi. Ugovor o službi iz prethodnog stavka sadrži odredbe o ovlaštenjima za rukovođenje većom ili manjom grupom radnika, naznaku organizacijske forme takve jedinice, naznaku koordinacije rada radnika i organizacijske jedinice kojom rukovodi s drugim radnicima i organizacijskim jedinicama ustanove, naznaku subordinacije prema pretpostavljenima, u svako vrijeme, mogućnosti opoziva ugovora o službi i prije isteka mandata, odredbe o plaći u svezi izvršenja ugovora o službi i dr. Opozivom ugovora o službi ne raskida se ugovor o radu, suprotno da. Izvršenje poslova prema ugovoru o djelu, kao zamjena za rad prema ugovoru o radu Članak
48. Ako poslodavac iskaže i dokaže namjeru zasnivanja radnog odnosa za određeno radno mjesto iz općeg akta i/ili iz plana/godina, pa utvrdi da nitko s traženim uvjetima/radno mjesto nije dostavio ponudu ili da je ponudu dostavila osoba koja ne ispunjava tražene uvjete, poslodavac može obavljanje poslova toga/takvoga radnog mjesta iz prijave potrebe za radnikom, oglasa ili natječaja, povjeriti radniku koji je zaposlen kod drugog poslodavca ili umirovljeniku i to prema ugovoru o djelu. Namjeru zasnivanja radnog odnosa prema ugovoru o radu s nezaposlenom ili djelomično zaposlenom osobom traženih uvjeta ili s umirovljenikom, za potrebe rada s punim ili nepunim radnim vremenom, poslodavac ponavlja – svakih 6 mjeseci, kako bi potrebu za radom radnika konzumirao zaključenim ugovorom o radu, umjesto s ugovorom o djelu, kako je navedeno u prethodnom stavku. »Na« i »iz« primitka od drugog dohotka obračunat za rad po ugovoru o djelu, poslodavac, naručitelj takvog rada obračunava obustavlja i uplaćuje na propisane račune doprinose, porez i prirez u korist radnika – izvršitelja, bez prava na obračun o.o.o. Članak
49. Ako poslodavac postupi na način kako je propisano u prethodnom članku, pa zdravstvenom radniku, zaposlenom u drugoj zdravstvenoj ustanovi povjeri poslove, temeljem kojih bi on na teret poslodavca stekao primitak od drugog dohotka, ukupna vremenska angažiranost zdravstvenog radnika za poslodavca, za njega drugog poslodavca, može trajati najviše do 1/3 punoga radnog vremena. Obveza radnika je dobiti suglasnost svog poslodavca za takav rad kod drugog poslodavca, ako se ne želi izlagati riziku primjene pravnih posljedica zbog »zakonske zabrane utakmice«. Obveza poslodavca u realizaciji ugovora o djelu je »iz« primitka od drugog dohotka radnika obračunati doprinos za m.o., poreze/prirez prema propisanim stopama, a doprinos za z.o. »na« teret svojih posebnih sredstava, prema iznosu iste osnovice, sve pod prijetnjom novčane kazne za prekršaj, u smislu propisa o državnom inspektoratu. Izvršitelj rada po ugovoru o djelu ima i određena prava iz zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, u obimu, kako je propisano posebnim zakonima Članak
50. Zaposleni radnik ili umirovljenik, koji temeljem ugovora o djelu obavlja poslove za poslodavca iz članka
51. ovoga Kolektivnog ugovora ima prava iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja propisana posebnim zakonima, prema uplaćenim doprinosima/osnovi u poreznom razdoblju. Poslodavac je obvezan osobi iz prethodnog stavka, do
53. tekuće godine, za prethodnu godinu izdati odgovarajuću potvrdu o njegovim ukupnim primicima od drugog dohotka i iznosima uplaćenog doprinosa za mirovinsko osiguranje »iz« drugog dohotka. Doprinose za zdravstveno osiguranje u ime i za račun osobe iz stavka 1., od osnovice, koju čini bruto primitak od drugog dohotka, na teret svojih posebnih sredstava, uplaćuje poslodavac, naručitelj rada po ugovoru o djelu/radnik u korist izvoditelja takvog rada. Edukacija pripravnika Članak
54. Radi osposobljavanja za samostalan rad, zdravstvenih radnika, nakon završetka školovanja/studiranja, za koje je zakonom propisana obveza pripravničkog staža, poslodavac iz članka
55. ovoga Kolektivnog ugovora s takvim osobama zasniva radni odnos na određeno vrijeme, u statusu pripravnika/stažiste. Trajanje pripravničkog staža, način provođenja, mjesto edukacije, sadržaj programa edukacije, ovlaštenja mentora i sl. regulirano je Zakonom i odgovarajućim podzakonskim propisima. Broj pripravničkih mjesta utvrđuje poslodavac svojom odlukom. Volonterski rad Članak
56. Iz razloga što je stručni ispit propisan Zakonom kao uvjet za samostalno obavljanje poslova zdravstvenog zanimanja, poslodavac može osobu koja je završila školovanje za takvo zanimanje primiti na stručno osposobljavanje i bez zasnivanja radnog odnosa, sukladno ZOR-u (volonterski rad). Razdoblje volonterskog rada iz prethodnog stavka ovog članka ubraja se u pripravnički staž, ali s tim, da se stečeno radno iskustvo priznaje kao uvjet za rad u određenom zanimanju radi polaganja stručnog ispita. Na volontera se primjenjuju odredbe o radnim odnosima iz ZOR-a i ovoga Kolektivnog ugovora, osim odredbi o sklapanju ugovora o radu, plaći i naknadi plaće, te prestanku ugovora o radu. Za vrijeme edukacije, volonter ima pravo na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, te osiguranje od ozljeda na radu i profesionalno oboljenje, prema propisima o doprinosima za obvezna osiguranja, sve na teret sredstava poslodavca. Ugovor o volonterskom radu mora se sklopiti u pisanom obliku. Završni ispit pripravnika, kao uvjet za samostalan rad Članak
57. Nakon obavljenog pripravničkog staža, pripravnik polaže stručni ispit pred nadležnim tijelom Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Na temelju dokaza o položenom stručnom ispitu, pripravnik stiče uvjet za samostalni rad u struci. Uvjerenje, koje legitimira zdravstvenog radnika za samostalni rad zdravstvenom radniku izdaje nadležna komora. Obveza stručnog usavršavanja Članak
58. Radnici poslodavca u statusu zdravstvenog radnika imaju pravo i obvezu stručno se usavršavati, na teret poslodavca, radi održavanja i unaprjeđenja kvalitete zdravstvene zaštite, a na način i po postupku kako je propisano općim aktom nadležne komore. Specijalizacija Članak
59. Specijalizacija je oblik edukacije zdravstvenih radnika s položenim stručnim ispitom i licencom nadležne komore, u tijeku koje radnik – specijalizant, koji je u radnom odnosu, u propisanom roku stiče teoretska i praktična znanja za obavljanje poslova specijalista iz grane medicine, stomatologije, farmacije ili medicinske biokemije iz Pravilnika o specijalističkom usavršavanju zdravstvenih djelatnika, za koju se usavršava. Pored ugovora o radu zaključenog na određeno ili neodređeno vrijeme, poslodavac i radnik – specijalizant zaključuju ugovor o specijalizaciji. Sadržaj ugovora o specijalizaciji propisan je Pravilnikom iz stavka prvoga ovog članka. Zaštita dostojanstva radnika Članak
60. Poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo svog radnika za svo vrijeme obavljanja poslova iz radnog odnosa tako, da radnik ne bude izložen uznemiravanju ili spolnom uznemiravanju. U cilju sprječavanja mogućnosti nastanka posljedica takvog uznemiravanja, poslodavac provodi preventivne aktivnosti, poduzimajući sljedeće mjere: • zabraniti rad pod utjecajem alkohola i drugih opijata, što bi, zbog pada kontrole i samokontrole pojedinca, moglo rezultirati takvim ponašanjem prema drugom radniku, • zabraniti unošenje i raspačavanje svih slika ili časopisa ili video zapisa s erotskim ili porno sadržajem, koji utječu na maštu, u negativnom smislu, pogotovo u kombinaciji s osnovom iz prethodne alineje, • propagirati decentno, ne izazovno oblačenje, • propagirati uljudno, prijateljsko ponašanje radnika prema radniku, a poglavito poslodavca prema radnicima, s određenom dozom distance, • propagirati poštivanje osobnosti radnika, • sprečavati i disciplinskim mjerama sankcionirati svako izazovno i/ili provokativno ponašanje, bilo usmenim govorom, »govorom« tijela, insinuacijama i sl., • disciplinski sankcionirati i sam pokušaj spolnog uznemiravanja i dr. Članak
61. Svaki oblik povrede dostojanstva radnika, izvršen u sadržaju i prema opisu kako je navedeno u prethodnom članku, kao mjeru prevencije, poslodavac sankcionira provođenjem sustava odgovornosti za povredu obveza radnika iz radnog odnosa, na način i po postupku kako je propisano ovim Kolektivnim ugovorom. Članak
62. Uznemiravanje i spolno uznemiravanje radnika predstavlja povredu iz radnog odnosa, kako je utvrđeno ovim Kolektivnim ugovorom. Posebna obveza poslodavca koji zapošljava 21 i više radnika, glede zaštite dostojanstva radnika Članak
63. Poslodavac koji zapošljava 21 i više radnika dužan je imenovati osobu, koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika. U zdravstvenoj ustanovi i trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost i koja/e zapošljavaju 21 i više radnika, dužnost poslodavca u smislu odredbi prethodnog stavka, obavlja rav­natelj zdravstvene ustanove, odnosno direktor trgovačkog društva. U grupnoj privatnoj praksi, koja zapošljava 21 i više radnika, funkciju poslodavca, u smislu odredbi stavka
64. ovog članka, obavlja voditelj grupne prakse. Subjekti iz stavka
65. i
66. ovog članka, pored osoba koje obav­ljaju funkciju poslodavca, imenuju posebnu osobu, koja je/će biti ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika. Iznimka od pravila iz prethodnog članka Članak
67. Ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da će poslodavac zaštititi dostojanstvo radnika, npr., ako je dostojanstvo radnika ugroženo odnosom poslodavca prema radniku, radnik nije dužan dostaviti pritužbu poslodavcu i ima pravo u takvim okolnostima prekinuti rad i zatražiti zaštitu pred nadležnim sudom, o čemu mora obavijestiti poslodavca, u roku od 8 dana od dana prekida rada. Za vrijeme prekida rada u smislu odredbi prethodnog stavka, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini kao da je radio. Članak
68. Svi podaci utvrđeni u postupku zaštite dostojanstva radnika su tajni, za što je odgovoran poslodavac. Radno vrijeme Puno radno vrijeme Članak
69. Puno radno vrijeme radnika na radu u privatnoj praksi iznosi 40 sati rada tjedno. Poslodavac može ugovorom o radu s radnikom ili svojom posebnom odlukom utvrditi za radnika kraće radno vrijeme, od vremena kako je propisano u prethodnom stavku. Ako poslodavac utvrdi kraće radno vrijeme od 40 sati tjedno, kako je navedeno u prethodnom stavku, tako utvrđeno radno vrijeme smatra se punim radnim vremenom. Nepuno radno vrijeme Članak
70. Ako poslodavac ocijeni, da prema uvjetima poslovanja, može zadani volumen poslova obaviti svojim radom i radom članova svoje obitelji i to prema njihovom znanju i sposobnostima u odnosu na registriranu djelatnost, i/ili s radom radnika s punim ili s nepunim radnim vremenom, ili u kombinaciji u odnosu na puno radno vrijeme iz članka
71. ovoga Kolektivnog ugovora, može zasnovati radni odnos s radnikom i za nepuno radno vrijeme. Neka prava iz rada i po osnovi rada, koja su uvjetovana fondom sati rada radnika, radnik ostvaruje srazmjerno vremenu rada u odnosu na procjenu za puno radno vrijeme, ali ne manje od propisanog minimuma/osnove. Skraćeno radno vrijeme Članak
72. Ako radnik obavlja poslove na kojima se i uz primjenu mjera zaštite na radu ne može zaštiti radnika od štetnih utjecaja, puno radno vrijeme za takvog radnika poslodavac skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika. Radnicima koji rade na poslovima u sferi ionizirajućeg zračenja skraćuje se svaki sat rada sa 60 na 45 minuta. Ako radnik iz prethodnog stavka ne obavlja poslove u sferi ionizirajućeg zračenja puno radno vrijeme, već samo jedan njegov dio, u preostalom dijelu do punoga radnog vremena radnik obavlja druge poslove po rasporedu i uputama poslodavca, a najduže do za njega izvedenoga punoga radnog vremena, vodeći računa o činjenicama iz prethodnog stavka. Skraćeno radno vrijeme u smislu odredbi stavka
73. ovog članka za radnika, izjednačeno je s punim radnim vremenom. Članak
74. Radnik koji obavlja poslove u sferi ionizirajućeg zračenja ne smije na takvim poslovima raditi prekovremeno, niti smije kod drugog poslodavca obavljati iste poslove po ugovoru o djelu. Prekovremeni rad Članak
75. Poslodavac može u slučajevima iz članka
76. ZOR-a narediti radniku rad duži od punoga radnog vremena (prekovremeni rad). Trajanje prekovremenog rada i oznaka kome je zabranjen, propisano je citiranim člankom
77. ZOR-a. Raspored radnog vremena Članak
78. Tjedno radno vrijeme u privatnoj praksi Hrvatske u pravilu traje šest dana u tjednu, tj. od ponedjeljka do subote. Poslodavac može odrediti drugačiji raspored broja radnih dana/tjedan i slijedom toga i broj sati radnog vremena/dan. Tjedni i dnevni raspored radnih dana/tjedan i broja sati rada/dan utvrđuje poslodavac posebnom pisanom odlukom. Poslodavac mora obavijestiti radnike o rasporedu iz stavka
79. ovog članka ili promjeni takvoga rasporeda najmanje tjedan dana unaprijed. Članak
80. Ako raspored radnog vremena za rad ordinacije ili drugog oblika rada privatne prakse ili zdravstvene ustanove koja je ugovorni partner Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: HZZO) utvrdi ministar zdravstva RH svojim podzakonskim aktom, tada, poslodavac svoj opći akt o rasporedu radnog vremena prilagođava rasporedu iz takvoga podzakonskog akta. Preraspodjela radnog vremena Članak
81. Poslodavac može puno ili nepuno radno vrijeme iz članka
82. odnosno
83. ovoga Kolektivnog ugovora preraspodijeliti tako, da tijekom jednog razdoblja puno ili nepuno radno vrijeme radnika traje duže, a tijekom drugog razdoblja kraće od punog, odnosno nepunoga radnog vremena, s tim, da prosječno radno vrijeme tijekom kalendarske godine za radnika ne smije trajati duže, u odnosu na propisano za puno odnosno nepuno radno vrijeme prema odredbama ovoga Kolektivnog ugovora. Ako je poslodavac preraspodijelio puno radno vrijeme u smislu odredbi prethodnog stavka, tako preraspoređeno radno vrijeme za radnika ne može u pravilu trajati duže od 52 sata rada/tjedan. Kada u mjestu sjedišta rada poslodavca npr. za vrijeme trajanja turističke sezone boravi više osoba u odnosu na broj pučanstva koje ima prebivalište u tom mjestu, ili kada poslodavac ima zahtjeve za intervencijama iz registrirane djelatnosti prosječno više u odnosu na ustaljeni prosjek – ritam rada, npr. za vrijeme veće učestalosti bolesti (epidemije, endemije i sl.), tada poslodavac može, za to vrijeme, puno radno vrijeme iz stavka prvog i drugog ovog članka, preraspodijeliti tako, da radno vrijeme traje duže od 52 sata tjedno, ali ne duže od 60 sati rada/tjedan, ali uz uvjete iz st.
84. ovog članka. Odluku o preraspodjeli radnog vremena u smislu odredbi ovog članka donosi poslodavac u pisanom obliku. Duže vrijeme rada u okviru preraspoređenoga radnog vremena nema karakter prekovremenog rada. Odmori i dopusti Odmor radnika u tijeku radnog dana Članak
85. Radnik, koji radi najmanje 6 sati dnevno, ima pravo svakog radnog dana na stanku od 30 minuta, a koristi je sukladno rasporedu koji odredi poslodavac. Vrijeme stanke iz stavka
86. ovoga članka ubraja se u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva dva sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena. Odmor radnika između dva uzastopna radna dana Članak
87. Između dva uzastopna radna dana radnik ima pravo na odmor od najmanje 12 sati neprekidno. Tjedni odmor radnika Članak
88. Radnik ima pravo na tjedni odmor u trajanju 24 sata neprekidno. Dan tjednog odmora u pravilu je nedjelja, kao produkt naslijeđa, učenja i tradicije kršćanstva. Ako radnik iznimno radi na dan tjednog odmora, poslodavac mu osigurava korištenje tjednog odmora tijekom sljedećeg tjedna. Godišnji odmor radnika Članak
89. Radnik ima pravo u svakoj kalendarskoj godini koristiti plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 18 radnih dana, a više od toga prema utvrđenim kriterijima i to kako slijedi: a) prema dužini radnog staža za istog poslodavca: – od 5 do 10 godina 2 radna dana – od 10 do 15 godina 3 radna dana – od 15 do 20 godina 4 radna dana – od 20 do 25 godina 5 radnih dana – od 25 do 30 godina 6 radnih dana – od 30 do 35 godina 7 radnih dana – preko 35 godina 8 radnih dana b) prema zalaganju i odnosu prema radu, po ocjeni poslodavca od 1 do 5 radnih dana. Poslodavac može radniku utvrditi pravo na godišnji odmor i za druge osnove. Godišnji odmor radnika može trajati najduže 30 radnih dana. Raspored korištenja godišnjeg odmora Članak
90. Raspored korištenja godišnjeg odmora za svoje radnike utvrđuje poslodavac posebnom pismenom odlukom, u pravilu najmanje 15 dana prije početka korištenja godišnjeg odmora. Prethodno, poslodavac utvrđuje parametre za izradu rasporeda korištenja, kako je navedeno u prethodnom stavku, i to:
91. dužinu trajanja godišnjeg odmora/radnik, u smislu odredbi članka
92. ovoga Kolektivnog ugovora, tako, da iskazuje pravo radnika na minimalni broj dana godišnjeg odmora, koji mu pripadaju temeljem istog članka, stavak
93. Kolektivnog ugovora,
94. eventualno, veći broj dana godišnjeg odmora od minimuma, temeljem članka
95. stavak
96. Kolektivnog ugovora,
97. broj radnih dana godišnjeg odmora na osnovi zalaganja i odnosa prema radu,
98. ukupan broj minimalnog broja radnih dana godišnjeg odmora (zbir osnova pod 1 i 3),
99. ukupan broj radnih dana godišnjeg odmora po odluci poslodavca (zbir osnova 1, 2 i 3)
100. predvidivo vrijeme korištenja godišnjeg odmora,
101. te raspored korištenja godišnjeg odmora u dijelovima – predvidivo vrijeme korištenja prvog dijela godišnjeg odmora kao i drugog dijela. Predvidivo vrijeme korištenja godišnjeg odmora/radnik utvrđuje poslodavac planom, respektirajući planirani – očekivani obim rada u vremenu korištenja godišnjeg odmora, prema rasporedu iz stavka
102. ovog članka, eventualno usuglašene želje radnika i uvjete za korištenje godišnjeg odmora u dva dijela. Poslodavac koji je uključen u mrežu osnovne zdravstvene djelatnosti, pri utvrđivanju trajanja godišnjeg odmora/godina i rasporeda godišnjeg odmora, mora respektirati svoje obveze iz članka
103. Zakona i obveze iz ugovora sa HZZO-om, o kontinuitetu i jednakom obimu pružanja zdravstvene zaštite osiguranicima/godina, o kojima skrbi, te činjenice, da je HZZO svojim aktima svojim poslovnim partnerima i za njihov rad osigurao opisano pravo u trajanju od 30 kalendarskih dana/godina. Članak
104. Raspored korištenja godišnjeg odmora iz prethodnog članka izvršava poslodavac svojim rješenjem. Ništavost sporazuma o odricanju prava radnika na godišnji odmor Članak
105. Ništav je sporazum poslodavca i radnika o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade radniku umjesto korištenja godišnjeg odmora, pod prijetnjom primjene prekršajne sankcije za poslodavca. Pravo na godišnji odmor za rad u sferi ionizirajućeg zračenja Članak
106. Radnik, koji za poslodavca obavlja poslove iz sfere ionizirajućeg zračenja iz članka
107. ovoga Kolektivnog ugovora, ima pravo na godišnji odmor u trajanju od 30 radnih dana. Dani koji se ne uračunavaju u godišnji odmor Članak
108. U dane godišnjeg odmora radnika iz članka
109. ovoga Kolektivnog ugovora ne uračunavaju se: dan tjednog odmora iz članka
110. ovoga Kolektivnog ugovora te blagdani i neradni dani određeni Zakonom.... (»Narodne novine«, br. 33/96.). Razdoblje privremene nesposobnosti za rad, koju je utvrdio izabrani doktor medicine, odnosno stomatologije, ne uračunava se u trajanje godišnjeg odmora. U trajanje godišnjeg odmora, uračunava se i subota, kao da je dnevni raspored rada radnika raspoređen na šest radnih dana, bez obzira na stvarni raspored. Pravo na godišnji odmor radnika koji se prvi put zapošljava Članak
111. Radnik, koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od 8 dana, stječe pravo na godišnji odmor nakon 6 mjeseci neprekidnog rada za novog poslodavca. Privremena nesposobnost za rad, vojna služba ili drugi zakonom određeni slučaj opravdanog odsustvovanja s rada, ne smatra se prekidom rada u smislu stavka
112. ovog članka. Pravo na godišnji odmor radnika koji nije ispunio uvjet 6 mjeseci neprekidnog rada za poslodavca Članak
113. Radnik, koji nije ispunio uvjet radnog staža iz prethodnog članka u tekućoj godini za korištenje godišnjeg odmora iz članka
114. ovoga Kolektivnog ugovora, ima pravo na 1/12 pripadajućega godišnjeg odmora za svaki mjesec dana rada za poslodavca, određenog na način propisan istim člankom
115. ovoga Kolektivnog ugovora, kao i u slučaju da mu radni odnos prestane prije završetka šestomjesečnog roka. Pravo na godišnji odmor radniku poslodavca za tekuću godinu, kojemu je prestao ugovor o radu prije
117. tekuće godine Članak
118. Radniku kojemu je prestao ugovor o radu, po bilo kojoj osnovi prije
120. tekuće godine, ima pravo na godišnji odmor za tekuću godinu, prema broju radnih dana godišnjeg odmora, obračunati na identičan način, kako je propisano prethodnim člankom. Korištenje godišnjeg odmora u dva dijela Članak
121. Radnik može koristiti godišnji odmor u dva dijela. Ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, prvi dio u trajanju od najmanje 12 radnih dana neprekidno, mora koristiti tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor, a drugi dio godišnjeg odmora iskoristiti najkasnije do
123. iduće godine. Pravo radnika koristiti 1 dan godišnjeg odmora, prema svojoj želji Članak
124. Radnik ima pravo koristiti jedan dan godišnjeg odmora po vlastitoj želji, uz obvezu da o tome izvijesti poslodavca ili osobu koju on ovlasti i to najmanje tri dana ranije. Pravo radnika koristiti neiskorišteni godišnji odmor zbog mobilizacije ili radne obveze Članak
125. Radnici, koji zbog mobilizacije u Hrvatsku vojsku ili zbog izvršenja radne obveze nisu koristili godišnji odmor u tekućoj godini, imaju pravo koristiti neiskorišteni godišnji odmor za prethodnu godinu nakon demobilizacije ili po prestanku radne obveze, najkasnije do
127. tekuće godine, po rasporedu poslodavca. Odgoda korištenja godišnjeg odmora radnika, prema rasporedu iz rješenja Članak
128. Poslodavac može radniku odgoditi izvršenje rješenja o korištenju godišnjeg odmora, odnosno prekinuti započeto korištenje, samo radi izvršenja osobito važnih i neodgodivih potreba procesa rada poslodavca. Odluku iz stavka prvog donosi poslodavac u pisanoj formi i dostavlja je radniku. Radniku kojem je poslodavac odgodio ili prekinuo korištenje godišnjeg odmora, poslodavac mora omogućiti naknadno korištenje odnosno nastavak neiskorištenog dijela godišnjeg odmora. Radnik ima pravo na naknadu stvarnih troškova prouzročenih odgodom odnosno prekidom korištenja godišnjeg odmora na teret poslodavca. Troškovima iz stavka
129. ovoga članka smatraju se npr. troškovi stvarno uplaćenog aranžmana u hotelu i sl., te putni i drugi troškovi uvjetovani prekidom korištenja godišnjeg odmora. Putnim troškovima smatraju se stvarni troškovi prijevoza za sredstva koja je radnik koristio u polasku i povratku iz mjesta zaposlenja do mjesta u kojem je koristio godišnji odmor u trenutku prekida, kao i troškovi dnevnica povratka do mjesta zaposlenja i to u visini određenoj ovim Kolektivnim ugovorom. Drugim troškovima smatraju se ostali izdaci koje je radnik imao zbog odgode odnosno prekida godišnjeg odmora, koja je radnik dokazao odgovarajućom dokumentacijom. Prekid kontinuiteta korištenja godišnjeg odmora radnika Članak
130. Radnik može prekinuti korištenje godišnjeg odmora zbog bolesti ili porodnog dopusta, a isti nastaviti koristiti i u sljedećoj godini najkasnije do
131. 6., pod uvjetom, da je u prethodnoj godini radio najmanje 6 mjeseci u odnosu na godinu u kojoj se vratio na rad. Plaćeni dopust Članak
132. Radnik ima pravo na plaćeni dopust tijekom jedne kalendarske godine do ukupno najviše 6 radnih dana ili pojedinačno za: ■ sklapanje braka 6 radnih dana ■ rođenje djeteta 2 radna dana ■ smrt supružnika, djeteta, roditelja i unuka 3 radna dana ■ selidbe u istom mjestu stanovanja 1 radni dan ■ selidbe u drugo mjesto stanovanja 2 radna dana Iznimno, radnik ima pravo na plaćeni dopust za svaki smrtni slučaj naveden u stavku
133. ovoga članka, nezavisno o ukupnom broju dana koje je tijekom godine iskoristio po svim osnovama u odnosu na broj iz stavka
134. ovog članka. Poslodavac može radniku utvrditi pravo na plaćeni dopust i u dužem trajanju, kako je utvrđeno u stavku
135. ovog članka. Plaćeni dopust za stručno usavršavanje Članak
136. Za potrebe stručnog usavršavanja ili obrazovanja, poslodavac može radniku odobriti plaćeni dopust za: – polaganje državnog ili stručnog ispita do 6 radnih dana – polaganje specijalističkog ispita do 12 radnih dana – vrijeme praktičnog rada u specijalističkoj ordinaciji privatne prakse ili zdravstvenoj ustanovi sukladno izvršenju obveze iz ugovora sa HZZO-om do 6 radnih dana/god. – sudjelovanje u radu stručnih skupova na kojem sudjelovanje daje određeni broj bodova za relicenciranje dozvole za samostalni rad prema propisima nadležne komore do 2 radna dana/ god. – stručno usavršavanje 30 radnih dana u god. u inozemstvu. Duljinu plaćenog dopusta do broja radnih dana utvrđuje poslodavac rješenjem. Poslodavac može radniku utvrditi pravo na plaćeni dopust i u dužem trajanju, u odnosu kako je utvrđeno u stavku
137. ovog članka. Naknada plaće za plaćeni dopust Članak
138. Plaćeni dopust i naknadu plaće za plaćeni dopust, radnik ostvaruje na osnovi rješenja poslodavca. Neplaćeni dopust Članak
139. Radnik ima pravo na dopust bez naknade plaće (neplaćeni dopust) do 30 radnih dana u tijeku kalendarske godine pod uvjetom da je takav dopust za njega opravdan i da tu opravdanost može dokazati, te uvjetom da njegovo odsustvo neće izazvati teškoće u obavljanju poslova za poslodavca. Smatra se opravdanim dopust ako je potreban radi gradnje, popravka ili adaptacije kuće ili stana radnika, njege člana uže obitelji, liječenja na vlastiti trošak, sudjelovanja na kulturno-umjetničkim i športskim priredbama, vlastitog školovanja, doškolovanja, osposobljavanja, usavršavanja ili specijalizacije. Iznimno, poslodavac može odobriti radniku neplaćeni dopust i u duljem trajanju, s obvezom ponovnog zasnivanja radnog odnosa za iste ili druge poslove. Radnik ostvaruje pravo iz stavka
140. ovog članka na osnovi posebnog rješenja poslodavca. Naknada štete poslodavcu Članak
141. Radnik, koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je nadoknaditi poslodavcu počinjenu štetu. Ako štetu uzrokuje više radnika, svaki radnik odgovara za dio štete koju je uzrokovao. Ako se za svakog radnika ne može utvrditi dio štete koju je on uzrokovao, smatra se, da su svi radnici podjednako odgovorni i štetu nadoknađuju u jednakim dijelovima. Ako je više radnika uzrokovalo štetu kaznenim djelom s umišljajem, za štetu odgovaraju solidarno. Iznos naknade štete iz stavka
142. ovog članka poslodavac će smanjiti radniku/cima, ako utvrdi da štetu nije/su učinio/li namjerno, ako radnik do tada nije uzrokovao sličnu štetu, te ako je radnik u konkretnom slučaju poduzeo sve potrebne radnje da se šteta otkloni i ako utvrdi da: – se šteta može u cijelosti ili djelomično otkloniti radom radnika kod poslodavca i sredstvima rada poslodavca, ili – je radnik u teškoj materijalnoj situaciji ili da bi ga naknada štete teško pogodila, ili – se radi o invalidu, starijem radniku ili samohranom roditelju ili skrbniku, ili ako se radi o manjoj šteti. Smanjenje štete iz prethodnog stavka ovoga članka može iznositi najmanje 20%, a najviše da se radnika oslobodi od plaćanja naknade štete u cijelosti. Naknada štete radniku Članak
143. Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku nadoknaditi štetu po općim propisima o odgovornosti prema Zakonu o obveznim odnosima. Za osiguranje izvršenja obveze iz prethodnog stavka, radnik ima pravo, a poslodavac obvezu osigurati izvršenje prava radnika na naknadu štete osiguranjem nastupa tog rizika kod osiguravajućeg društva uplatom premije za tzv. osiguranje od odgovornosti. Odgovornost pravne osobe za kazneno djelo koje je učinila fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe Članak
144. Ako fizička osoba, sa statusom radnika ili bez tog statusa, koja vodi poslovanje zdravstvene ustanove ili trgovačkog društva (pravne osobe), učini kazneno djelo, kojim je povrijeđena neka dužnost prav­ne osobe ili je njime pravna osoba ostvarila ili je trebala ostvariti protupravnu imovinsku korist za sebe ili za drugoga, kaznit će se pravna osoba za kazneno djelo propisano za odgovornu osobu u Kaznenom zakonu i drugim zakonima. Odgovorna osoba iz prethodnog stavka je radnik – fizička osoba koja vodi poslovanje pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja pravne osobe, kao ravnatelj zdravstvene ustanove, privremeni ravnatelj zdravstvene ustanove ili v.d. ravnatelj ili direktor trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost. Članak
145. Odgovornost pravne osobe iz prethodnog članka temelji se na krivnji odgovorne osobe. Članak
146. Za kaznena djela učinjena od strane fizičke osobe mogu se izreći kazne pravnim osobama iz članka
147. ovoga Kolektivnog ugovora u obliku novčane kazne, uvjetne osude i sigurnosne mjere ukidanja pravne osobe. Visina novčane kazne za pravnu osobu Članak
148. Visina novčane kazne za pravnu osobu ovisi o visini trajanja kazne zatvora propisane za kazneno djelo koje je učinila odgovorna osoba pravne osobe, u rasponu kako je propisano posebnim zakonom. Primjena posebnih propisa glede odgovornosti pravne osobe za rad fizičke – odgovorne osobe za rad pravne osobe Članak
149. Detaljnije odredbe glede odgovornosti pravne osobe u svezi s radom njenog radnika – fizičke, odgovorne osobe u pravnoj osobi, regulirane su Zakonom o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela. PLAĆE I NAKNADE PLAĆE Plaće i dodaci na plaću Zajedničke odredbe Članak
150. Radnik ima pravo na plaću za svoj rad za poslodavca. Poslodavac utvrđuje plaću radniku množenjem iznosa osnovice i koeficijenta koji je propisan za radno mjesto za koje je radnik zasnovao radni odnos, a manje/više od toga, sukladno odredbama ovoga Kolektivnog ugovora Plaća radniku računa se u bruto iznosu. Ako dvije osobe različitog spola obavljaju jednaki rad i rad jednake vrijednosti za poslodavca, imaju pravo na jednaku plaću, prema kriterijima iz ovoga Kolektivnog ugovora. Osnovica za obračun plaće Članak
151. Osnovica za obračun plaće radnika u privatnoj praksi Hrvatske, računajući od dana stupanja na snagu ovoga Kolektivnog ugovora iznosi 4.232,43 kn bruto i jednaka je za izračun plaće svih radnika, nezavisno od zanimanja i stupnja njihove stručne spreme. Novi iznos osnovice u odnosu na iznos iz stavka
152. ovog članka potpisnici Kolektivnog ugovora utvrđuju posebnim aneksom ovom Kolektivnom ugovoru. Koeficijenti za izračun obračuna plaće radniku Članak
153. Koeficijenti za izračun obračuna plaće radniku, sa svojom brojčanom oznakom, predstavljaju izraz relativne vrijednosti svakog radnog mjesta i odnosa iste takve vrijednosti prema prethodnom ili sljedećem radnom mjestu, zbog čega je svaki koeficijent/radno mjesto veći u odnosu na koeficijent za prethodno radno mjesto. Za radna mjesta u privatnoj praksi Hrvatske utvrđuju se koeficijenti za izračun obračuna plaće radnika i to kako slijedi:
154. VSS – zdravstveni radnik specijalist u bolnici i trgovačkom društvu koje obavlja poslove u stacionarnom dijelu djelatnosti 2,09
155. VSS – zdravstveni radnik specijalist 2,00
156. VSS – ugovorni zdravstveni radnik primarne zdravstvene zaštite 1,85
157. VSS zdravstveni radnik 1,61
158. VSS nezdravstveni radnik 1,39
159. VŠS zdravstveni radnik u intenzivnoj skrbi, inž. med. radiologije u bolničkoj djelatnosti 1,42
160. VŠS zdravstveni radnik u patronaži 1,30
161. VŠS zdravstveni radnik u primjeni citostatika i otvorenim izvorima zračenja 1,36
162. VŠS zdravstveni radnik u neurofiziološkom laboratoriju 1,13
163. VŠS zdravstveni radnik na bolničkom odjelu 1,21
164. VŠS zdravstveni radnik u hitnoj službi 1,18
165. VŠS zdravstveni radnik u primarnoj zz, specijalističko konzilijarnoj djelatnosti (med. sestra, zdravstv. tehničar, ing. med. radiologije itd.) 1,07
166. VŠS nezdravstveni radnik 1,01
167. SSS zdravstveni radnik u bolničkoj djelatnosti: u jedinici intenzivne skrbi, na otvorenim izvorima zračenja, u primjeni citostatika, u operacijama (instrumentiranje i anestezija) 1,32
168. SSS zdravstveni radnik u rađaoni, hitnoj službi i hemodijalizi 1,21
169. SSS zdravstveni radnik na bolničkim odjelima, forenzičkoj psihijatriji 1,08
170. SSS zdravstveni radnik u centralnoj sterilizaciji 1,04
171. SSS zdravstveni radnik u bolničkoj, u specijalističko- -konzilijarnoj djelatnosti primarne zdravstvene zaštite, djelatnosti kućne njege i djelatnost dijagnostike, bez obzira na razinu zz kao npr.: medicinska sestra, zdravstveni tehničar, zdravstv. tehničar laborat. smjera, farm. tehničar i dr. 0,92
172. SSS nezdravstveni radnik 0,88
173. VKV radnici 0,92
174. KV radnici 0,75
175. NSS zdravstveni radnici (bolničari, babice, dječje njegovateljice i laboranti) 0,70
176. NSS i PKV radnici 0,
177. Članak
178. Za radna mjesta s posebnim ovlaštenjima u procesu rada ili radna mjesta koja nisu navedena od 1 do 23 iz prethodnog članka, koeficijent ili druga mjerila za izračun plaće, utvrđuje sam poslodavac. Kalkulativna plaća radnika Članak
179. Obračunata plaća primjenom osnovice iz članka
180. ovoga Kolektivnog ugovora s koeficijentom iz prethodnog članka, za radnika je kalkulativna plaća. Kalkulativna plaća/radnik iz prethodnog stavka znači plaća, koja je/ako je u obračunatom iznosu zastupljena u prihodu poslodavca, prema njegovom financijskom planu/porezno razdoblje, prema načelu međuzavisnosti troškova i prihoda (kalkulativni prihod). Kalkulativni prihod, u smislu odredbi prethodnog stavka, za poslodavce iz članka
181. ovoga Kolektivnog ugovora, utvrđen je odred­bama ovoga Kolektivnog ugovora. Ako poslodavac realizira manji iznos kalkulativnog prihoda u poreznom razdoblju, obračunatu kalkulativnu plaću iz stavka
182. ovog članka smanjuje, srazmjerno ostvarenom prihodu, u odnosu na pretpostavljeni – kalkulativni prihod, i obrnuto. Obračunata plaća na način kako je navedeno u prethodnom stavku za radnika dobiva karakter primjerene plaće, tj. plaće koja se redovito plaća za jednaki rad. Pravno značenje pojedinih izraza, koji se dovode u svezu s plaćom radnika Članak
183. Pojedini izrazi u svezi s plaćom/obračunom plaće radnika imaju sljedeće pravno značenje: