← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-59/2006 od 22. studenoga 2006. i Izdvojena mišljenja

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-59/2006 od

  1. studenoga
  2. i Izdvojena mišljenja Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-59/2006 od
  3. studenoga
  4. i Izdvojena mišljenja NN 132/2006 (6.12.2006.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-59/2006 od
  5. studenoga
  6. i Izdvojena mišljenja USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 3007 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo B. L. L. iz L., V. B., kojeg zastupa K. K., odvjetnik u Š., na sjednici održanoj
  7. studenoga
  8. godine, donio je ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  9. Ustavna tužba podnijeta je protiv rješenja Visokoga prekršajnog suda Republike Hrvatske broj: Gž-5454/05 od
  10. listopada 2005., kojim je djelomično prihvaćena žalba podnositelja (okrivljenika u prekršajnom postupku) te je preinačeno rješenje Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, Uprave za sigurnost plovidbe i zaštitu mora, Lučke kapetanije Šibenik broj: PR/I-75/05 od
  11. rujna 2005., na način da se podnositelju za počinjeno prekršajno djelo izriče novčana kazna u iznosu od 100.000,00 kn. Prvostupanjskim rješenjem podnositelj je oglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 300.000,00 kn zbog prekršaja iz članka
  12. stavka
  13. Pomorskog zakonika (»Narodne novine«, broj 181/04.), opisanog u izreci tog rješenja. Uz kaznu, podnositelju je primjenom članka
  14. stavka
  15. Pomorskog zakonika izrečena i zaštitna mjera oduzimanja jahte »C. r.«, sa svim pripadcima te pripadajućom opremom, inventarom i ispravama plovila.
  16. Podnositelj smatra da su osporenim odlukama povrijeđena ustavna prava zajamčena odredbama članaka
  17. stavaka
  18. i 4., 30.,
  19. stavka
  20. i
  21. stavka
  22. Ustava. Obrazlažući povredu navedenih ustavnih odredbi, podnositelj ističe da u provedenom prekršajnom postupku nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, što je imalo za posljedicu pogrešnu primjenu mjerodavnoga materijalnog propisa te da je učinjeno niz povreda postupovnog prava, a što je u bitnom iznosio i u žalbenom postupku. Ističe da nije sklopio ugovor o iskorištavanju broda, ugovor o pomorskom plovidbenom poslu ili ugovor o prijevozu putnika morem, odnosno zakupu broda. Namjera mu je bila prodati jahtu te je s kupcem dogovoren pregled jahte. Dakle, radi se o kupnji na pokus iz članka
  23. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91.) te, stoga, podnositelj ne snosi odgovornost za počinjeni prekršaj. Također, ističe da tijekom postupka nisu iz spisa predmeta izdvojeni svi dokazi, koji su morali biti izdvojeni. Predlaže usvajanje ustavne tužbe i donošenje rješenja kojim se odgađa ovrha osporenih rješenja. Ustavna tužba nije osnovana.
  24. Odredbom članka
  25. stavka
  26. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/
  27. i 49/
  28. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), propisano je da svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom. Ustavni sud tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, u pravilu, unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama pojedinca došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode građana.
  29. Prekršaj iz članka
  30. stavka
  31. Pomorskog zakonika čine vlasnik broda i brodar jahte ili brodice, kojom se obavlja prijevoz osoba jahtom ili brodicom uz naknadu, protivno odredbi članka
  32. stavka
  33. tog Zakonika. Tom je odredbom propisano da se prijevoz osoba jahtom ili brodicom uz naknadu u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske može obavljati samo brodicom ili jahtom hrvatske državne pripadnosti, koja je u vlasništvu domaće fizičke ili pravne osobe i koja ispunjava uvjete utvrđene posebnim propisom koji donosi ministar. Predmetna jahta nije hrvatske državne pripadnosti i vlasništvo je strane fizičke osobe – podnositelja, a na dan inspekcijskog nadzora njome se obavljao prijevoz osoba. Jahtom je upravljao S. F. B. zajedno s još tri osobe. U postupku je utvrđeno da postoji pravna veza između te osobe i podnositelja te da je podnositelj bio upoznat i dozvolio korištenje svoje jahte u razdoblju od
  34. do
  35. srpnja
  36. uz naplatu. Stoga su tijela prekršajnog postupka utvrdila da je podnositelj počinio navedeni prekršaj, s tim da je drugostupanjski sud smanjio novčanu kaznu podnositelju, ocijenivši da je u prvostupanjskom postupku kazna prestrogo odmjerena s obzirom na olakotne okolnosti (do sada nije bio kažnjavan). Visoki prekršajni sud odbio je prigovor podnositelja koji se ponavlja u ustavnoj tužbi. Taj sud utvrđuje da u ovom postupku nije relevantan način na koji je jahta korištena. Naime, podnositelj tvrdi da je jahtu dao potencijalnom kupcu na pokus, kako bi on njezinom uporabom, prije konačne isplate kupovnine, provjerio sve njezine karakteristike. Prema odredbama Zakona o obveznim odnosima, u slučaju kupnje na pokus rizik od propasti ili oštećenja stvari snosi prodavatelj do kupčeve izjave da ostaje pri ugovoru. Kako ugovor o kupoprodaji nije realiziran, podnositelj je ostao vlasnik jahte u trenutku počinjenja prekršaja te je protiv njega proveden prekršajni postupak, kao okrivljenika.
  37. Odredbom članka
  38. stavka
  39. Ustava propisano je da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. Odredbom članka
  40. stavka
  41. Ustava propisano je da se dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu uporabiti u sudskom postupku. Pravo na pravično suđenje u postupovnom smislu, zajamčeno odredbom članka
  42. stavka
  43. Ustava, bilo bi povrijeđeno ako stranci u postupku nije bila dana mogućnost da bude saslušana i da, u okviru zakona, sudjeluje u postupku; ako joj nije dana mogućnost da iznosi činjenice i predlaže dokaze, a nadležni sud se nije izjasnio o njenim navodima važnim za odlučivanje; ako pojedinačni akt, protivno zakonu, nije obrazložen; te ako stranci na drugi način nije omogućeno pravično suđenje pred nadležnim tijelom ustanovljenim zakonom. Nadalje, Visoki prekršajni sud utvrđuje da propust prvostupanjskoga prekršajnog tijela da, sukladno članku
  44. stavku
  45. i članku
  46. stavku
  47. Zakona o prekršajima (»Narodne novine«, broj 88/02.), izdvoji iz spisa zapisnik o inspekcijskom nadzoru u kojemu je sadržan nevaljali svjedočki iskaz jer S. F. B. (kapetanu jahte) nije osiguran tumač za njemački jezik, nije od utjecaja na pravilnost rješenja o prekršaju jer se odluka prvostupanjskog tijela ne temelji na tom iskazu. Budući da je prekršajni postupak proveden u skladu s odredbama članka
  48. stavaka
  49. i
  50. Ustava, podnositelju nisu povrijeđena ustavna prava na koja se poziva.
  51. Odredbom članka
  52. Ustava propisano je da kaznena osuda za teška i osobito nečasna kaznena djela može, u skladu sa zakonom, imati za posljedicu gubitak stečenih ili zabranu stjecanja, na određeno vrijeme, nekih prava na obavljanje određenih poslova ako to zahtijeva zaštita pravnog poretka. Navedena ustavna odredba nije mjerodavna jer u provedenom postupku podnositelju nije ograničeno bilo koje pravo na obavljanje određenih poslova.
  53. Odredbom članka
  54. stavka
  55. Ustava jamči se pravo vlasništva. No, u ovom slučaju oduzimanje predmeta prekršaja propisano je odredbom članka
  56. stavka
  57. Pomorskog zakonika, koja glasi: Uz kaznu propisanu za pomorski prekršaj iz članka
  58. stavak
  59. točka 2) i članka
  60. stavak
  61. izreći će se zaštitna mjera oduzimanja plovnog objekta kojim je prekršaj učinjen bez obzira tko je vlasnik plovnog objekta.
  62. Slijedom navedenog, utvrđeno je da podnositelju ustavne tužbe nisu povrijeđena ustavna prava na koja upućuje u ustavnoj tužbi te je, na temelju odredbi članaka
  63. i
  64. Ustavnog zakona, Ustavni sud odlučio kao u izreci (točka I.). Točka II. izreke temelji se na odredbi članka
  65. Ustavnog zakona. Kako je donesena odluka o podnositeljevoj ustavnoj tužbi, prestale su postojati pretpostavke za donošenje rješenja o privremenoj odgodi ovrhe osporenih rješenja, u smislu članka
  66. Ustavnog zakona. Broj: U-III-59/2006 Zagreb,
  67. studenoga
  68. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Petar Klarić, v. r. Na temelju članka
  69. stavka
  70. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/
  71. i 49/
  72. – pročišćeni tekst), pisano obrazlažemo IZDVOJENO MIŠLJENJE U PREDMETU, BROJ: U-III-59/2006 OD
  73. STUDENOGA
  74. Protivimo se izreci i obrazloženju Odluke broj: U-III-59/2006 donesene na sjednici Ustavnog suda
  75. studenoga
  76. godine (u daljnjem tekstu: Odluka) iz sljedećih razloga:
  77. Benjamin Leslie Levine, državljanin Velike Britanije podnio je ustavnu tužbu protiv rješenja Visokoga prekršajnog suda Republike Hrvatske, broj: Gž-5454/05 od
  78. listopada
  79. godine, kojim je djelomično prihvaćena njegova žalba te je preinačeno rješenje Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, Uprave za sigurnost plovidbe i zaštitu mora, Lučke kapetanije Šibenik od
  80. rujna
  81. na način da se podnositelju, umjesto prvostupanjskim rješenjem određene novčane kazne u iznosu od 300.000,00 kuna zbog prekršaja iz članka
  82. stavka
  83. Pomorskog zakonika (»Narodne novine«, 181/04.), za počinjeno prekršajno djelo izriče novčana kazna u iznosu od 100.000,00 kuna. Uz kaznu podnositelju je primjenom članka
  84. stavka
  85. Pomorskog zakonika izrečena zaštitna mjera oduzimanja jahte »Cool running«, sa svim pripadcima te pripadajućom opremom i ispravama plovila u vrijednosti od približno 1.500.000,00 EUR-a.
  86. Podnositelj smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđena ustavna prava zajamčena odredbama članka
  87. stavka
  88. i
  89. Ustava te članka 30., članka
  90. stavka
  91. i članka
  92. stavka
  93. Ustava. Nakon opširnog obrazloženja razloga zbog kojih smatra da su mu povrijeđena naprijed navedena ustavna prava, podnositelj predlaže usvajanje ustavne tužbe i ukidanje u cijelosti naprijed navedenih rješenja Visokoga prekršajnog suda Republike Hrvatske i Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka.
  94. Ustavni sud je u Odluci od
  95. studenoga
  96. godine odbio ustavnu tužbu. Nasuprot tome smatramo da je ustavna tužba u ovom predmetu djelomično osnovana i da je u navedenim rješenjima trebalo ukinuti dio koji se odnosi na izricanje zaštitne mjere oduzimanja jahte, a odbiti je u dijelu koji se odnosi na izricanje prekršajne kazne u iznosu od 100.000,00 kuna. Naše stajalište temeljimo na ustavnoj interpretaciji odnosa članka
  97. stavka
  98. Ustava kojim se jamči pravo vlasništva i članka
  99. stavka
  100. Ustava koji propisuje da svako ograničenje slobode i prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. U ovom slučaju očita je i nedvojbena izrazito velika i potpuno neprihvatljiva nesrazmjernost između težine počinjenog prekršaja i nedozvoljene zarade koja je njime ostvarena sa zaštitnom mjerom oduzimanja vlasništva jahte. Činjenica je da je podnositelj prekršaj iz članka
  101. stavka
  102. Pomorskog zakonika, kako je to utvrdio Visoki prekršajni sud u navedenom rješenju, počinio samo jednom te da nije prethodno kažnjavan zbog čega mu je i smanjena novčana kazna s 300.000,00 na 100.000,00 kuna. Vrijednost jahte čije se vlasništvo podnositelju oduzima, naime, višestruko prelazi ostvarenu zaradu, a nerazmjer je očit i kad je riječ o težini prekršaja koji je izražen novčanom kaznom od 100.000,00 kuna i zaštitne mjere oduzimanja vlasništva jahte u vrijednosti od približno 1.500.000,00 EUR-a. Zbog toga smatramo da je navedenom zaštitnom mjerom prekršen članak
  103. stavak
  104. u svezi s člankom
  105. stavkom
  106. Ustava, jer je podnositelju oduzeto pravo vlasništva jahte u okolnostima koje su nerazmjerne potrebi za ograničenjem prava vlasništva.
  107. Posebno smatramo potpuno neprihvatljivim i načelno ustav­nopravno neprimjerenim obrazloženje Odluke Ustavnog suda od
  108. studenoga
  109. u dijelu kojim se u točki
  110. obrazloženja argumentira zašto zaštitnom mjerom oduzimanja vlasništva jahte podnositelju nisu povrijeđena ustavna prava na koje upućuje u ustavnoj tužbi. U točki
  111. obrazloženja kao argument se navodi sljedeće: »Odredbom članka
  112. stavka
  113. Ustava jamči se pravo vlasništva. No, u ovom slučaju oduzimanje predmeta prekršaja propisano je odredbom član­ka
  114. stavka
  115. Pomorskog zakonika koja glasi:...«. Iz naprijed na­vedenog obrazloženja izrijekom slijedi potpuno neprihvatljivo ustavnopravno shvaćanje da zakonska odredba može derogirati zajamčeno ustavno pravo. Ovakvo obrazloženje ne samo da ne može biti temelj za odbijanje ustavne tužbe u navedenoj Odluci Ustavnog suda od
  116. studenoga 2006., nego je i načelno s motrišta buduće prakse Ustavnog suda neprihvatljivo, jer je protivno obvezi zakonodavca da poštuje ustavnopravni poredak. Iz njega proizlazi, naime, ne samo shvaćanje da pri odlučivanju o ustavnim tužbama Ustavni sud odlučuje o zakonitosti, a ne o povredi ustavnih prava već i shvaćanje da se zakonom može obrazložiti neprimjenjivanje ustavnih odredaba kojima se jamče ljudska prava i temeljne slobode. Zagreb,
  117. studenoga
  118. Suci dr. sc. Smiljko Sokol, v. r. dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Agata Račan, v. r. mr. sc. Ivan Matija, v. r. Emilija Rajić, v. r. Mario Kos, v. r. * * * Na temelju članka
  119. stavaka
  120. i
  121. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pro­čišćeni tekst, dalje u tekstu: Ustavni zakon) i članaka
  122. i
  123. Po­slovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 181/03) prilažem IZDVOJENO MIŠLJENJE UZ ODLUKU, BROJ: U-III-59/2006 OD
  124. STUDENOGA
  125. GODINE Iako sam u ovom predmetu glasovao za odbijanje ustavne tuž­be, nisam suglasan s obrazloženjem predmetne odluke, naročito s točkom
  126. toga obrazloženja. Naime, mislim da je pobijanim rješenjima, donesenim u prekršajnom postupku, podnositelju ograničeno pravo vlasništva zajamčeno člankom
  127. stavkom
  128. Ustava. U takvom slučaju Ustavni sud u povodu podnesene ustavne tužbe, po mojem mišljenju, mora provjeriti da li u konkretnom slučaju ograničenje Ustavom zajamčenog prava vlasništva udovoljava standardima iz članka
  129. Ustava. Smatram da je stav o kontroli ustavnosti, a naročito razmjernosti ograničenje Ustavom zajamčenog prava vlasništva trebao biti izražen u točki
  130. obrazloženja predmetne odluke. Međutim, cijeneći sve u obrazloženju odluke navedene okolnosti predmetnog slučaja (narav prekršaja, teškoće u utvrđivanju stvarne dobiti koje je podnositelj ostvario radnjama koje čine biće toga prekršaja), osobno smatram da pobijanim rješenjima podnositelju nije nerazmjerno ograničeno Ustavom zajamčeno pravo vlasništva. Pri tome napominjem da je odluka o odbijanju ustavne tužbe u skladu s dosadašnjom praksom Ustavnog suda da krajnje restriktiv­no ispituje visine kazni i mjera sigurnosti izrečenih u kaznenim i prekršajnim postupcima. Okolnosti ovog predmeta, po mojem miš­ljenju, nisu takve da bi u svezi s njim Ustavni sud trebao značajnije izmijeniti svoju dosadašnju praksu. Zagreb,
  131. studenoga
  132. Sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske dr. sc. Željko Potočnjak, v. r. Odluka, NN 132/2006-3007 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 132/2006 Broj dokumenta u izdanju: 3007 Donositelj:Ustavni sud Republike Hrvatske Datum tiskanog izdanja: 6.12.
  133. ELI: /eli/sluzbeni/2006/132/3007 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  134. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.