← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-3124/2006 od 20. studenoga 2006.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-3124/2006 od

  1. studenoga
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-3124/2006 od
  3. studenoga
  4. NN 133/2006 (11.12.2006.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-3124/2006 od
  5. studenoga
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 3038 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula M. K. iz P., RS, koju zastupa S. K., odvjetnik iz V., na sjednici održanoj
  7. studenoga
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukida se: – presuda Županijskog suda u Vukovaru broj: Gž-2286/06-3 od
  9. srpnja
  10. godine i – presuda Općinskog suda u Vukovaru broj: P-40/04 od
  11. travnja
  12. godine. III. Predmet se vraća Općinskom sudu u Vukovaru na ponovni postupak. IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  13. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj: Gž-2286/06-3 od
  14. srpnja
  15. godine, kojom je odbijena žalba podnositeljice i potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj: P-40/04 od
  16. travnja
  17. godine. Tom je presudom odbijen tužbeni zahtjev podnositeljice kojim je tražila da se tuženiku B. K., ocu malodobnog N. K., naloži naknaditi 50% troškova danih po podnositeljici za uzdržavanje zajedničkog djeteta, malodobnog N. K., za vrijeme od
  18. kolovoza
  19. do
  20. veljače
  21. godine, u visini od 20% od svoje plaće, i to svakog desetog u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskim zateznim kamatama na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos do isplate u roku od 15 dana.
  22. Podnositeljica smatra da su joj osporenim presudama povrijeđena ustavna prava propisana odredbama članka
  23. stavka 2., 18.,
  24. i
  25. stavka
  26. Ustava Republike Hrvatske, te odredbe članaka 3.,
  27. stavka
  28. i
  29. stavka
  30. Ustava. U ustavnoj tužbi podnositeljica ističe da su sudovi pogrešno primijenili mjerodavno materijalno pravo iz članka
  31. Obiteljskog zakonika (»Narodne novine« broj 116/02., 17/
  32. i 136/04.). Ističe da je u spornom razdoblju isključivo ona uzdržavala zajedničko malodobno dijete stranaka. Dijete je uzdržavala od
  33. godine kada je tuženik napustio nju i dijete i otišao u nepoznatom smjeru. U tom razdoblju trošak hrane, odjeće, obuće, školskih knjiga, zdravstveni i drugi troškovi bili su isključivo na teret podnositeljice kao majke djeteta. Ističe da pri odlučivanju treba posebno uzeti u obzir da je člankom
  34. Obiteljskog zakona propisano da je uzdržavanje dužnost i pravo roditelja, dok je člankom
  35. Obiteljskog zakona propisano da su roditelji dužni uzdržavati svoje malodobno dijete, koja obveza je posebno utvrđena i odredbom članka
  36. stavka
  37. istog Zakona, prema kojoj je roditelj dužan uzdržavati dijete ako je radno sposoban i bez obzira je li zaposlen i ostvaruje li prihode. Stoga smatra da ima pravo na naknadu dijela troškova koje je imala za uzdržavanje zajedničkog djeteta u spornom razdoblju. Stoga predlaže usvajanje ustavne tužbe i ukidanje osporenih presuda. Ustavna tužba je osnovana.
  38. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je brak stranaka razveden presudom Općinskog suda u Vukovaru broj: P-434/98 od
  39. rujna
  40. godine, te je sin N. K. povjeren na odgoj i čuvanje podnositeljici. Tom presudom nije odlučeno o uzdržavanju sina stranaka. Obveza doprinosa tuženika uzdržavanju njegova sina pravomoćno je utvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru broj: Gž-2024/03 od
  41. studenoga
  42. godine, te je isti obvezan uzdržavati svoga malodobnog sina plaćanjem 20% svoje plaće na ruke podnositeljice, i to u razdoblju od
  43. veljače
  44. godine (dana kada je podnesena tužba u tom postupku) do kada budu postojale potrebe uzdržavanja. Od početka postupka podnositeljica je tražila i naknadu dijela troškova koje je imala za uzdržavanje sina od dana razvoda pa nadalje. O tom dijelu tužbenog zahtjeva se odlučivalo osporenim presudama. Prvostupanjski sud navodi da je mjerodavna odredba članka
  45. Obiteljskog zakona, koja glasi: Fizička ili pravna osoba koja je snosila troškove uzdržavanja neke osobe, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od onog koji je po ovome Zakonu bio dužan davati uzdržavanje, ako su učinjeni troškovi bili opravdani. Tumačeći navedenu odredbu Obiteljskog zakona, prvostupanjski sud navodi: »Međutim, naknadu tih troškova može tražiti osoba koja je snosila troškove uzdržavanja neke osobe ako nije uopće niti djelomično bila u obvezi uzdržavati tu osobu tako da II-tužitelj, kao majka K. mlt. N. čija je dužnost uzdržavati dijete i koja ga je i uzdržavala od prekida bračne zajednice (...), ne može tražiti naknadu troškova koje je bio dužan plaćati drugi obveznik uzdržavanja.« Drugostupanjski sud potvrdio je takvo stajalište prvostupanjskog suda utvrđujući da podnositeljica ne ulazi u krug osoba koje mogu tražiti naknadu učinjenih troškova za uzdržavanje kroz utuženo razdoblje.
  46. Polazeći od odredbe članka
  47. stavka
  48. Ustava, prema kojoj su roditelji dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu i članka
  49. Obiteljskog zakona po kojoj su roditelji dužni uzdržavati svoje malodobno dijete, Ustavni sud utvrđuje ustavnopravno neprihvatljivim da se tuženik, otac djeteta, isključi od snošenja dijela troškova uzdržavanja djeteta u razdoblju u kojemu je dijete uzdržavala isključivo podnositeljica. Naime, pogrešno je stajalište sudova da pravo na verzijski zahtjev po članku
  50. Obiteljskog zakona ima samo ona osoba koja nije uopće dužna ni djelomično uzdržavati neku osobu. Roditelj koji je sam uzdržavao dijete ima uvijek pravo od drugog roditelja tražiti naknadu dijela učinjenih troškova, jer je zakonska dužnost roditelja da se zajednički brinu za odgoj i uzdržavanje djece. Takvo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Gzz-65/1999-2 od
  51. veljače
  52. godine. Zbog navedenoga je podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno odredbom članka
  53. stavka
  54. Ustava, jer je u konkretnom slučaju pravni propis pogrešno protumačen i primijenjen pri donošenju osporenih presuda. Time je došlo do ustavnopravno neprihvatljivog tumačenja mjerodavne odredbe Obiteljskog zakona, te je podnositeljici povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom.
  55. Kako je ustavna tužba usvojena zbog povrede ustavnog prava zajamčenog člankom
  56. stavkom
  57. Ustava, Ustavni sud nije razmatrao povrede ostalih ustavnih prava koje su istaknute u ustavnoj tužbi.
  58. Odredbe članaka 3.,
  59. i
  60. stavka
  61. Ustava ne sadrže ustav­na prava.
  62. Na temelju odredaba članaka
  63. i
  64. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci pod točkama I. do III. Odluka o objavi ove Odluke temelji se na odredbama članka
  65. Ustavnog zakona (točka IV. izreke). Broj: U-III-3124/2006 Zagreb,
  66. studenoga
  67. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednica Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 133/2006-3038 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 133/2006 Broj dokumenta u izdanju: 3038 Donositelj:Ustavni sud Republike Hrvatske Datum tiskanog izdanja: 11.12.
  68. ELI: /eli/sluzbeni/2006/133/3038 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  69. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.