← Hrvatska

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-I-1706/2004 od 20. prosinca 2006.

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-I-1706/2004 od

  1. prosinca
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-I-1706/2004 od
  3. prosinca
  4. NN 3/2007 (8.1.2007.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-I-1706/2004 od
  5. prosinca
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 211 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, rješavajući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj
  7. prosinca
  8. godine, donio je RJEŠENJE I. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka
  9. stavka
  10. i članka
  11. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 38/95., 54/96., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03., 123/03., 142/
  12. i 30/04.). II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  13. »Vjesnik«, d.d. iz Zagreba podnio je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbi članka
  14. stavka
  15. i članka
  16. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 38/95., 54/96., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03., 123/03., 142/
  17. i 30/04.)
  18. Osporeni članak
  19. stavak
  20. i članak
  21. Zakona o radu glase: Zasnivanje radnog odnosa Članak
  22. (...)

(2)Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. Ugovor o radu na određeno vrijeme Članak 10.
(1)Ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen objek­tivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja.
(2)Poslodavac ne smije sklopiti jedan ili više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme na temelju kojih se radni odnos na istim poslovima zasniva za neprekinuto razdoblje duže od tri godine, osim u slučaju zamjene privremeno nenazočnog radnika ili ako je to zakonom ili kolektivnim ugovorom dopušteno.
(3)Prekid kraći od dva mjeseca ne smatra se prekidom razdoblja od tri godine iz stavka 2. ovoga članka.
(4)Ugovor o radu na određeno vrijeme prestaje istekom vremena utvrđenoga tim ugovorom.
(5)Ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovoga Zakona ili ako radnik ostane raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je radnik sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
(6)Poslodavac je dužan obavijestiti radnike koji su kod njega zaposleni na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme, o poslovima za koje bi ti radnici mogli kod poslodavca sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme te im omogućiti usavršavanje i obrazovanje pod istim uvjetima kao i radnicima koji su sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
  1. Predlagatelj smatra da su osporene odredbe u suprotnosti s člankom
  2. stavkom
  3. Ustava. Smatra naime, da poduzetnička sloboda zajamčena tim člankom Ustava »u osnovi znači da poduzetnici slobodno odlučuju o načinu ostvarenja što veće dobiti«. Ističe da se dobit ostvaruje povećanjem prihoda »u međusobnoj zavisnosti i punoj kontroli troškova«, a da su troškovi poslovanja »bitno utvrđeni troškovima radne snage«. Prema mišljenju predlagatelja »prisilnim ugovaranjem i raznim pretpostavkama, kao što je sadržaj članka
  4. stavka
  5. i članka
  6. nastoji se prisiliti poslodavca na primanje novih radnika«, a takva zakonska prisila u ugovornom pravu i poduzetnička sloboda se isključuju. Prijedlog nije osnovan.
  7. Ovlaštenje je Hrvatskog sabora da samostalno odlučuje o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj u skladu s Ustavom i zakonom (članak
  8. stavak
  9. alineja
  10. Ustava). Pri uređivanju tih odnosa zakonodavac je dužan uvažavati zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav, a osobito one koji proizlaze iz načela vladavine prava i one kojima se štite određena ustavna dobra i vrednote. Neposredno mjerodavne za ocjenu suglasnosti osporenih odred­bi Zakona o radu s Ustavom odredbe su članka 3., članka
  11. i članka
  12. stavka
  13. Ustava koje glase: Članak
  14. Sloboda, jednakost... socijalna pravda... vladavina prava... najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava. Članak
  15. Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava, mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Članak
  16. stavak
  17. Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.
  18. Pravna osnova radnog odnosa, prema članku
  19. stavku
  20. Zakona o radu, ugovor je o radu. No, u pravnom poretku Republike Hrvatske moguće je sklopiti s određenom osobom neki drugi pravni posao, predmet kojega je rad; odnosno, osnova obavljanja tog posla ne mora biti radni odnos. Međutim, ako poslodavac s tom osobom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, prema osporenom članku
  21. stavku
  22. Zakona o radu, smatra se da je poslodavac s tom osobom (radnikom) sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. Dakle, ako je neki pravni posao po bitnim obilježjima ugovor o radu, onda se, prema članku
  23. stavku
  24. Zakona o radu, smatra ugovorom o radu. Pri tome je teret dokazivanja da se ne radi o ugovoru o radu na poslodavcu. Ako poslodavac ne uspije dokazati da se radi o nekom drugom pravnom poslu (na primjer – ugovoru o djelu, ugovoru o autorskom djelu, ugovoru o zastupanju i slično) smatrat će se da je sklopljen ugovor o radu.
  25. Temeljno je pravilo da se ugovor o radu sklapa na neodređeno vrijeme. Iznimno, Zakon o radu predviđa mogućnost sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja (članak
  26. stavak
  27. Zakona o radu). Zakon o radu sadrži i nekoliko presumpcija kada će se smatrati da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme. Jedna od njih određena je osporenim člankom
  28. stavkom
  29. Zakona o radu: ako je ugovor na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama Zakona o radu ili ako radnik ostane raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Ugovor o radu na određeno vrijeme ne može se sklopiti za obavljanje istih poslova za neprekidno razdoblje duže od tri godine. Iznimka je zamjena privremeno nenazočnog radnika ili ako je to zakonom ili kolektivnim ugovorom dopušteno (stavak
  30. članka
  31. Zakona o radu). Zakon o radu propisuje i određene obveze poslodavca u odnosu na ugovore o radu na određeno vrijeme. Poslodavac je tako dužan: – obavijestiti radnike koji su kod njega zaposleni na određeno vrijeme, o poslovima za koje bi mogli kod tog poslodavca sklopiti ugovor na neodređeno vrijeme (stavak
  32. članka 10.), – radnicima koji rade na određeno vrijeme omogućiti usavršavanje i obrazovanje pod istim uvjetima kao i radnicima koji su sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme (stavak
  33. članka 10.) te – tromjesečno izvješćivati radničko vijeće o broju radnika koji rade na određeno vrijeme i razlozima njihova zapošljavanja (članak
  34. stavak
  35. alineja
  36. Zakona o radu).
  37. Razlozi osporavanja suglasnosti osporenih odredbi Zakona o radu s Ustavom temelje se na stajalištu predlagatelja da je Ustavom zajamčena poduzetnička i tržišna sloboda apsolutna, te da stoga »prisilno ugovaranje«, obveze i »pretpostavke« propisane osporenim odredbama narušavaju slobodu ugovaranja prilikom zasnivanja radnog odnosa. Osporavajući ustavnost članka
  38. stavka
  39. i članka
  40. Zakona o radu predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke da su slobode i prava zajamčena Ustavom, pa tako i poduzetnička sloboda, apso­lutna. Navedeno stajalište predlagatelja je pogrešno jer, ima li se u vidu članak
  41. Ustava, slobode i prava mogu se ograničiti u slučajevima propisanim u Ustavu. Granice Ustavom zajamčenim pravima i slobodama predstavljaju jednaka prava drugih, ali i zajednički interesi zajednice kao cjeline. Zakonodavac dakle ima pravo zakonom ograničiti slobode ili prava, međutim, to ograničenje mora imati legitimni cilj te mora postojati razumna razmjernost između ograničenja i cilja koji se tim ograničenjem želi postići (članak
  42. Ustava). U tom smislu niti poduzetnička sloboda zajamčena Ustavom nije apsolutna, što proizlazi, između ostalog, iz odredbi članka
  43. stavaka
  44. i
  45. Ustava (Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjena je zlouporaba monopolskog položaja određenog zakonom. Država potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana i brine se za gospodarski razvitak svih svojih krajeva). Osim toga, Republika Hrvatska je prema definiciji iz članka
  46. Ustava i socijalna država u kojoj je socijalna pravda jedna od najviših vrednota ustavnog poretka (članak
  47. Ustava). Imajući u vidu navedeno, a na temelju ovlasti propisane člankom
  48. stavkom
  49. alinejom
  50. Ustava, zakonodavac je, razrađujući svoju ustavnu ovlast za uređenje gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj, bio ovlašten u Zakonu o radu, kao općem zakonu kojim se uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj, propisati načela u svezi sa zasnivanjem radnog odnosa odnosno sklapanjem ugovora o radu. Iako je u Zakonu o radu prihvaćena privatnopravna koncepcija radnog odnosa pri čemu je dobrovoljnost izražena kroz slobodu ugovaranja i sklapanja ugovora o radu jedna od značajnih obilježja ugovora o radu, prema stajalištu Suda, zakonodavac je ovlašten propisati i određena ograničenja slobode ugovaranja. Ustavni sud pritom polazi od toga da je radnik prema svojoj gospodarskoj snazi u pravilu slabija stranka ugovora o radu, pa je u cilju zaštite radnika zakonodavac ovlašten ograničiti slobodu ugovaranja stranaka ugovora o radu. U tom smislu su i ograničenja slobode ugovaranja propisana osporenim odredbama usmjerena na zaštitu radnika. Prema ocjeni Suda takvo zakonodavno uređenje nije u suprotnosti s navedenim ustavnim načelima o poduzetničkoj i tržišnoj slobodi. Poduzetnička i tržišna sloboda ne mogu se tumačiti na način da bi jedino apsolutna sloboda ugovaranja u području radnih odnosa, odnosno »nepostojanje« zakonske regulative vezano uz sklapanje ugovora o radu bilo u skladu s tim ustavnim slobodama.
  51. Razmatrajući razloge osporavanja kao i osporene odredbe članka
  52. stavka
  53. i članka
  54. Zakona o radu u odnosu na sadržaj u točki
  55. obrazloženja ovog rješenja navedenih ustavnih odredbi, Ustavni sud ocjenjuje da osporene odredbe nisu u nesuglasju s Ustavom. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka
  56. stavka
  57. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, riješeno je kao u izreci pod točkom I. Rješenje o objavi u »Narodnim novinama« iz točke II. izreke, temelji se na članku
  58. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-I-1706/2004 Zagreb,
  59. prosinca
  60. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Petar Klarić, v. r. Rješenje, NN 3/2007-211 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Rješenje Izdanje: NN 3/2007 Broj dokumenta u izdanju: 211 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 8.1.
  61. ELI: /eli/sluzbeni/2007/3/211 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  62. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.