Pravilnik o postupku homologacije određenih sastav­nih dijelova i značajki motornih vozila na dva ili tri kotača TPV 212 - Dio 5.: mjere protiv onečiš

(1)s obzirom na mjere protiv onečišćavanja zraka koje prouzrokuju takva vozila. Članak

1. Tehnički zahtjevi u postupku homologacije navedeni su u Prilozima I., II. i III., a postupak homologacije u člancima
2. –
3. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila na dva ili tri kotača. Prilozi I. do VI. čine sastavni dio ovog Pravilnika. Članak
4. Tijelo nadležno za homologaciju motornih vozila na dva ili tri kotača s obzirom na mjere protiv onečišćavanja zraka koje prouzrokuju takva vozila, u smislu odredaba ovoga Pravilnika je Državni zavod za mjeriteljstvo (u daljnjemu tekstu: Zavod). Članak
5. Zavod će dodijeliti certifikat o homologaciji tipu motorna vozila na dva ili tri kotača s obzirom na mjere protiv onečišćavanja zraka, ako zadovoljavaju zahtjeve sadržane u ovome Pravilniku. Obrazac certifikata o homologaciji prikazan je u Prilogu VI. Članak
6. Nova vozila na dva ili tri kotača s obzirom s obzirom na mjere protiv onečišćavanja zraka mogu se homologirati te uvoziti i stavljati na tržište ako zadovoljavaju zahtjeve ovoga Pravilnika. Članak
7. Zavod može ovlastiti pravnu ili fizičku osobu za obavljanje poslova tehničke službe ako ispunjava sljedeće uvjete: – da zadovoljava zahtjeve norme HRN EN ISO/IEC 17025 za osposobljenost ispitnih laboratorija za područje ispitivanja prema zahtjevima ovoga Pravilnika, – da može dokazati poznavanje metoda i postupaka ispitivanja sadržanih u Prilozima I. II. i III. ovoga Pravilnika, – da ima najmanje jednog djelatnika školske spreme VII/1 strojarskoga smjera. Članak
8. Odredbe članka
9. ovoga Pravilnika primjenjivat će se od
10. listopada
11. godine za sva nova vozila koja se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj, u skladu s graničnim vrijednostima za emisiju iz ispušnog sustava koje su dane: – u točki 2.2.1.1.
12. Priloga I., za mopede i lake četverocikle, – u redovima A

(2003)tablice u točki 2.2.1.5 Priloga II., za motocikle, tricikle i četverocikle – u Dodatku 3. Priloga III., za motorna vozila na dva ili tri kotača opremljena motorom s kompresijskim paljenjem. Odredbe članka 5. ovoga Pravilnika iznimno će se primjenjivati od 1. travnja 2007. godine i za rabljena vozila koja se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj, s učinkom do dana prijema RH u punopravno članstvo Europske unije. Za takva vozila primjenjivat će se sljedeće granične vrijednosti: – za mopede: CO 6 (g/

1. km)i HC + NOx 3 (g/km), odnosno mopede na tri kotača i lake četverocikle: CO 12 (g/
2. km)i HC + NOx 6 (g/km – za dvotaktne motocikle: CO = 8 g/km i HC = 4 g/km, NOx = 0,1 g/km, odnosno dvotaktne tricikle i četverocikle: CO = 12 g/km, HC = 6 g/km i NOx = 0,15 g/km, – za četverotaktne motocikle: CO = 13 g/km, HC = 3 g/km i NOx = 0,3 g/km, odnosno tricikle i četverocikle: CO = 19,5 g/km, HC = 4,5 g/km NOx = 0,45 g/km. Granične vrijednosti navedene u prethodnom stavku primjenjivat će se do 1. listopada 2007. godine i za nova vozila. Do 1. travnja 2007. godine, za mopede prihvaćaju se homologacije izdane prema Pravilniku ECE R 47.00 i za motocikle Pravilniku ECE R 40.01. Članak 8. Stupanjem na snagu ovoga Pravilnika prestaju važiti »Naredba o homologaciji mopeda s oto-motorom što se tiče ispuštanja štetnih sastojaka iz motora (»Narodne novine« br. 53/91) i Naredba o homologaciji motocikala s oto-motorom što se tiče ispuštanja štetnih sastojaka iz motora (»Narodne novine« br. 53/91). Članak 9. Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od njegove objave u »Narodnim novinama«. Klasa: 011-02/06-03/18 Urbroj: 558-04/4-06-1-AD Zagreb, 27. prosinca 2006. Ravnatelj Državnog zavoda za mjeriteljstvo Mirko Vuković, dipl. ing., v. r. PRILOG I. ODREDBE O MJERAMA PROTIV ONEČIŠĆAVANJA ZRAKA KOJE PROUZROKUJU MOPEDI 1. DEFINICIJE Za potrebe ovoga Pravilnika: 1.1. »Tip vozila s obzirom na emisiju plinovitih štetnih sastojaka iz motora« označava mopede koji se ne razlikuju prema sljedećim bitnim značajkama: 1.1.1. po ekvivalentnoj inerciji određenoj u ovisnosti o referentnoj masi, kao što je propisano u točki 5.2. Dodatka 1.; 1.1.2. po značajkama motora i mopeda koje su određene u Prilogu V.; 1.2. »Referentna masa« označava masu mopeda u voznome stanju, uvećanu za jediničnu masu 75 kg. Masa mopeda masu mopeda u voznome stanju ukupna neopterećena masa s svim posudama napunjenim 90 % najvećeg njihovog obujma; 1.3. »Plinoviti štetni spojevi« označava ugljični monoksid, ugljikovodike i dušikove okside izražene kao ekvivalentni dušikov dioksid (NO) 2. SPECIFIKACIJE ISPITIVANJA 2.1. Općenito Sastavni dijelovi koji mogu utjecati na emisiju plinovitih štetnih sastojaka moraju biti konstruirani, izrađeni i sastavljeni tako, da moped pri uobičajenoj usprkos vibracijama, kojima može biti izložen zadovoljava zahtjeve ovoga Priloga. 2.2. Opis ispitivanja 2.2.1. Moped mora biti povrgnut ispitivanjima tipa I.i II., koja su niže određena: 2.2.1.1. Ispitivanje tipa I. (provjeravanje prosječnih emisija plinovitih štetnih sastojaka u gradskom području s gustim prometom) 2.2.1.1.1. Vozilo treba postaviti na dinamometar, opremljen kočnicom i zamašnjakom. Ispitivanje, koje u cijelosti traje 448 sekunda i sastoji se od četiri ciklusa, obavlja se bez prekidanja. Svaki se ciklus sastoji od sedam faza (prazni hod, ubrzavanje, ustaljena brzina, usporavanje itd.). Tijekom ispitivanja ispušni plinovi se razrjeđuju sa zrakom tako, da obujamski protok smjese ostane stalan. Za vrijeme ispitivanja: – stalni protok uzoraka smjese mora se uvoditi u jednu vreću tako, da se redoslijedom odrede koncentracije (prosječne ispitne vrijednosti) ugljikovog monoksida, neizgorenih ugljikovodika i dušikovih oksida; – mjeri s ukupni obujam smjese. Na kraju ispitivanja zabilježi se duljina stvarno prijeđenog puta iz ukupnog pokazivanja na ugrađenom brojilu okretaja koji pogoni valjak. 2.2.1.1.2. Ispitivanje se provodi po postupku opisanom u Dodatku 1. Metode koje se upotrebljavaju za sakupljanje i analizu plinova su propisane. 2.2.1.1.3. Uzimajući u obzir odredbe točke 2.2.1.1.4. ispitivanje se provodi tri puta. Masa ugljikovog monoksida, ugljikovodika i dušikovih oksida dobivena u svakom ispitivanju mora biti manja od graničnih vrijednosti navedenih u sljedećoj tablici. Homologacija tipa sastavnog dijela i sukladnost proiz­vodnje CO (g/
3. km)L1 HC +NOx (g/
4. km)L2 1

(1)1.2

(1)Granična vrijednost za masu CO je 3,5 g/km za mopede na tri kotača i lake četverocikle. 2.2.1.1.3.

1. Međutim, za svaki od gore navedenih štetnih sastojaka, jedan od tri dobivena rezultata može prekoračiti propisanu graničnu vrijednost za odgovarajući moped najviše 10%, pod uvjetom da aritmetička sredina triju rezultata bude manja od propisane granične vrijednosti. Kad više od jednog štetnog sastojka prekoračuje propisane granične vrijednosti, nije bitno je li se to dogodilo u istom ili različitim ispitivanjima. 2.2.1.1.
2. Broj ispitivanja propisanih u točki 2.2.1.1.
3. smanjuje se pod niže opisanim uvjetima, gdje je V1 rezultat prvoga ispitivanja i V2 rezultat drugoga ispitivanja, za svaki štetni sastojak naveden točki u 2.2.1.1.
4. 2.2.1.1.4.
5. Potrebno je samo jedno ispitivanje ako je za svaki od odgovarajućih štetnih sastojaka V1 0,70 L. 2.2.1.4.
6. Potrebna su samo dva ispitivanja ako je za svaki od odgovarajućih štetnih sastojaka V1 0,85 i ako je barem i za jedan štetni sastojak V1 > 0,70 L. Dodatno, za svaki od odgovarajućih štetnih sastojaka V2 mora biti takav, da V1 + V2 < 1,70 L i V2 < L. 2.2.1.
7. Ispitivanje tipa II (ispitivanje emisije ugljikovog monoksida i neizgorenih ugljikovodika pri brzini vrtnje na praznom hodu) 2.2.1.2.
8. Emitirana masa ugljikovog monoksida i neizgorenih ugljikovodika iz motora pri brzini vrtnje na praznom hodu mjeri se jednu minutu. 2.2.1.2.
9. To se ispitivanje mora obavljati sukladno postupku opisanom u Dodatku
11. SUKLADNOST PROIZVODNJE 3.
12. Za provjeravanje sukladnosti proizvodnje primjenjuju se odredbe točke
13. Priloga VI. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila na dva ili tri kotača. 3.1.
14. Međutim, kod provjere sukladnosti s obzirom na ispitivanje tipa I. mora se primijeniti sljedeći postupak: 3.1.1.
15. vozilo se uzme s proizvodne linije i podvrgne ispitivanju opisanom u točki 2.2.1.
16. Propisane granične vrijednosti treba uzeti iz tablice u točki 2.2.1.1.
17. 3.1.2 Kad vozilo koje je uzeto s proizvodne linije ne zadovoljava zahtjeve točke 3.1.1., njegov proizvođač može zahtijevati da se obave mjerenja na uzorku vozila s proizvodne linije koji uključuje i prvobitno izbrano vozilo. Na proizvođaču je da odluči o broju n vozila u uzorku. Nakon toga određuju se aritmetička srednja vrijednost rezultata dobivenih na uzorku i standardno odstupanje S

(1)uzorka za emisiju ugljikovog monoksida i ukupnih emisija ugljikovodika i dušikovih oksida. Smatra se da je serijska proizvodnja sukladna ako je zadovoljen sljedeći uvjet: gdje je: L: granična vrijednost propisana u tablici u točki 2.2.1.1.3. za emisiju ugljikovog monoksida i ukupnih emisija ugljikovodika i dušikovih oksida; k: statistički faktor koji ovisi od n i određen je u sljedećoj tablici: n 2 3 4 5 6 8 9 10 k 0,973 0,613 0,489 0,421 0,376 0,342 0,317 0,296 0,279 n 11 12 13 14 15 16 17 18 19 k 0,265 er"> style="font-size:11.0pt">0,253 0,242 0,233 0,224 0,216 0,210 0,203 0,198 u kojoj je za _____

(1)gdje je x1 bilo koji od pojedinačnih rezultata dobivenih u uzorku n, a

1. PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE 4.
2. Tipovi vozila s različitim referentnim masama Homologacija se može proširiti na tipove vozila koji se razlikuju od homologiranoga tipa samo po referentnoj masi, pod uvjetom da referentna masa tipa vozila za koji je zatraženo proširenje homologacije jedino kao posljedicu ima uporabu sljedeće više ili niže istovrijedne inercijske mase. 4.
3. Tipovi vozila sa različitim ukupnim prijenosnim omjerima 4.2.
4. Homologacija tipa vozila može se proširiti pod sljedećim uvjetima na takve tipove vozila koji se razlikuju od homologiranoga tipa samo po ukupnih prijenosnim omjerima. 4.2.1.
5. Za svaki stupanj prijenosa upotrijebljen pri ispitivanjima tipa I. mora se odrediti omjer: gdje su V1 i V2 brzine, koje odgovaraju brzini vrtnje motora od 1000 o/min, homologiranog tipa vozila i tipa vozila za koji je zatraženo proširenje homologacije. 4.2.
6. Ako se omjer E 8% primjenjuje za svaki stupanj prijenosa, proširenje se mora odobriti bez ponavljanja ispitivanja tipa I. 4.2.
7. Ako je omjer E 8% barem u jednom stupnju prijenosa i E 13% u svim stupnjevima, ispitivanja tipa I. moraju se ponoviti; međutim, ona se obaviti u laboratoriju koji izbere sam proizvođač i odobri tijelo nadležno za homologaciju sastavnog dijela. Izvještaj o ispitivanju mora se dostaviti tehničkoj službi. 4.
8. Tipovi vozila s različitim referentnim masama i različitim ukupnim prijenosnim omjerima Homologacija tipa vozila može se proširiti na tipove vozila koji se od homologiranoga tipa razlikuju samo u referentnoj masi i ukupnim prijenosnim omjerima ako zadovoljavaju zahtjeve točaka 4.
9. i 4.
10. 4.
11. Mopedi na tri kotača i laki četverocikli Homologacija dodijeljena za mopede na tri kotača može se proširiti na mopede na tri kotača i lake četverocikle ako oni imaju isti motor, isti ispušni sustav i isti prijenosnik snage koji se razlikuje samo u prijenosnom omjeru, pod uvjetom da referentna masa tipa vozila za koji je zatraženo proširenje homologacije kao posljedicu jedino ima uporabu sljedeće više ili niže istovrijedne inercijske mase. 4.
12. Nije dopušteno daljnje proširivanje homologacija za proširenja koja su dodijeljena sukladno točkama 4.
13. do 4.
14. Dodatak
15. Ispitivanje tipa I. (provjeravanje prosječne emisije štetnih sastojaka u gradskom području s gustim prometom)
16. UVOD Postupak za ispitivanje tipa I. propisan je u točki 2.2.1.
17. Priloga I.
18. RADNI CIKLUS NA DINAMOMETRU 2.
19. Opis ciklusa Radni ciklus na dinamometru je prikazan u sljedećoj tablici u shematski u Poddodatku
20. Radni ciklus na dinamometru Faza Radna operacija Ubrzavanje Brzina Trajanje Ukupno vrijeme m/s2 pt"> km/h s s
21. Prazni hod – – 8 8
22. Ubrzavanje zaklopka za snagu u krajnjem položaju 0-max 57 –
23. Ustaljena brzina zaklopka za snagu u krajnjem položaju max –
24. Usporavanje – 0,56 max–20 65
25. Ustaljena brzina – 20 36 101
26. Usporavanje – 0,93 20–0 6 107
27. Prazni hod – – 5 112 2.
28. Opći uvjeti za obavljanje ciklusa Prethodno se moraju obaviti ispitni ciklusi radi određivanja kako je najbolje aktivirati papučici za snagu i, po potrebi, stupnjeve prijenosa i kočnicu. 2.
29. Uporaba mjenjača Mjenjač se mora upotrebljavati u skladu s proizvođačevim uputama. Ako proizvođačeve upute ne postoje, primjenjuju se sljedeća pravila: 2.3.
30. Ručni mjenjač Pri Ustaljenoj brzini 20 km/h, brzina vrtnje motora mora čim dulje ostati između 50% i 90% brzine vrtnje pri najvećoj snazi. Ako se ta brzina postiže s više od jednog stupnja prijenosa, moped se ispituje u najvećem stupnju prijenosa. Tijekom ubrzavanja, moped se ispituje u onom stupnju prijenosa koji omogućava najveće ubrzavanje. Sljedeće viši stupanj prijenosa mora se uključiti najkasnije kad brzina vrtnje motora dosegne 110% brzine vrtnje pri najvećoj snazi. Tijekom usporavanja, sljedeći niži stupanj prijenosa mora se uključiti prije nego motor počne nemirno raditi, a najkasnije kad brzina vrtnje motora padne na 30% brzine vrtnje pri najvećoj snazi. Tijekom usporavanja ne smije se uključivati prvi stupanj prijenosa. 2.3.
31. Automatski mjenjač i pretvarač zakretnog momenta Treba upotrijebiti položaj »Drive«. 2.
32. Dopuštena odstupanja 2.4.
33. U svim fazama ispitivanja dopušta se odstupanje 1 km/h od teorijske brzine, naviše i naniže. Veća odstupanja od propisanih dopuštena su pri prijelazu iz jedne faze u drugu, pod uvjetom da trajanje tih odstupanja nikada ne prekorači 0,5 s. Ako moped usporava brže od očekivanog bez uporabe kočnica, primjenjuje se postupak koji je propisan u točki 6.2.6.
34. 2.4.
35. Dopuštena su odstupanja od propisanih ± 0,5 s naviše ili naniže od teorijskih vremena. 2.4.
36. Odstupanja od brzine i vremena se moraju se kombinirati, kao što je prikazano u Poddodatku
38. MOPED I GORIVO 3.
39. Ispitivani moped 3.1.
40. Moped mora biti dostavljen u dobrom mehaničkom stanju. Prije ispitivanja on mora biti izvožen i imati najmanje 250 prevezenih km. 3.1.
41. Ispušni uređaj ne smije propuštati ništa što bi moglo smanjiti količina sakupljenih ispušnih plinova, koja mora biti jednaka količini plinova koji izlaze iz motora. 3.1.
42. Nepropusnost usisnog sustava treba provjeriti radi osiguravanja da na miješanje goriva i zraka ne utječe dodatni dotok zraka. 3.1.
43. Namještanja motora i upravljačke elementi mopeda moraju biti oni koje je propisao proizvođač. To se također primjenjuje, dodatno, za namještanje praznog hoda (brzina vrtnje i sadržaj ugljikovog monoksida u ispušnim plinovima), automatski čok i sustav za pročišćavanje ispušnih plinova. 3.1.
44. Laboratorij može provjeriti da li moped postiže radne značajke koje je propisao proizvođač,zvođač, može li se upotreblja uobičajenu vožnju, a posebno je li ga moguće pokrenuti kad je hladan ili vruć i može li raditi na praznom hodu bez gašenja. 3.
45. Gorivo Za ispitivanje mora se upotrebljavati referentno gorivo za koje su specifikacije navedene u Prilogu IV. Ako se motor podmazuje s mješavinom, kvaliteta i količina ulja koje se dodaje referentnom gorivu mora zadovoljavati preporuke proizvođača.
46. ISPITNANA OPREMA 4.
47. Dinamometar Glavne značajke dinamometra su sljedeće: – jednadžba krivulje opterećenja: na dinamometru mora biti moguće reproducirati, s dopuštenim odstupanjem ± 15%, od početne brzine 12 km/h, snagu koju razvija motor kad moped vozi po ravni cesti, pri brzini vjetra koja ne praktično nula. U protivnom, snaga koju apsorbiraju kočnice i unutarnje trenje dinamometra (PA), mora biti: pri brzini 0 < V £12 km/h: 0 £ PA£ kV312 + 5% kV312 + 5% PV50

(1)pri brzini V > 12 km/h: PA = kV3 ± 5% kV3 ± 5% PV50

(1)i ne može biti negativna (postupak umjeravanja mora zadovoljavati odredbe Poddodatka 4.) – osnovna inercijska masa: 100 kg – dodatne inercijske mase

(2): od 10 kg i po 10 kg – valjak mora imati brojilo obrtaja koje se može namjestiti na ništicu, tako da omogući mjerenje stvarno prevožene udaljenosti. 4.

1. Oprema za sakupljanje ispušnih plinova Oprema za sakupljanje ispušnih plinova mora se sastojati od sljedećih elemenata (vidi Poddodatke
2. i 3.): 4.2.
3. Uređaj za sakupljanje ispušnih plinova proizvedenih tijekom ispitivanja, uz održavanje atmosferskoga tlaka na ispušnom (ispušnim) otvoru (otvorima) mopeda. 4.2.
4. Cijev koja povezuje opremu za sakupljanje ispušnih plinova i sustav uzorkovanja ispušnih plinova. Ta spojna cijev i oprema za sakupljanje ispušnih plinova moraju biti izrađeni iz nehrđajućeg čelika ili drugoga materijala koji ne utječe na sastav sakupljenih plinova i otporan je na njihovu temperaturu. 4.2.
5. Uređaj za usisavanje razrijeđenih plinova. Taj uređaj mora osiguravati stalan protok dovoljno velik da omogućava usisavanje svih ispušnih plinova. 4.2.
6. Sonda za uzorkovanje koja je pričvršćena na vanjskoj strani uređaja za sakupljanje plinova, koja može tijekom trajanja ispitivanja zahvaćati stalni uzorak razrijeđenog zraka uporabom pumpe, filtra i mjerila protoka. 4.2.
7. Sonda za uzorkovanje koja je usmjerena protiv toka razrijeđenih plinova za uzorkovanje smjese tijekom ispitivanja, pri stalnom protoku, po potrebi s uporabom filtra, mjerila protoka i pumpe. Najmanja veličina protoka plinova u oba naviše opisana sustava za uzorkovanje mora biti barem 150 l/h. 4.2.
8. Trokraki ventili na naviše opisanim krugovima uzorkovanja, za usmjeravanje toka uzoraka u atmosferu ili u vreće za odgovarajuće uzorkovanje tijekom ispitivanje. 4.2.
9. Nepropusne vreće za uzorkovanje za sakupljanje razrijeđenog zraka i smjese razrijeđenih plinova. Te vreće za uzorkovanje moraju imati naprave za automatsko brtvljenje koje na kraju ispitivanja mogu brzo i nepropusno zatvoriti, i na krugu za uzorkovanje ili krugu za analiziranje. 4.2.
10. Mora postojati metoda mjerenja ukupnog obujma razrijeđenih plinova koji prolaze kroz uređaj za uzorkovanje tijekom ispitivanja. 4.
11. Analitička oprema 4.3.
12. Sonda za uzorkovanje može se sastojati od cijevi za uzorkovanje koja vodi u sabirne vreće ili cijevi za pražnjenje vreće. Sonda mora biti izrađena iz nehrđajućeg čelika ili drugoga materijala koji ne utječe na sastav plinova. Sonda za uzorkovanje i cijev koja je spaja na analizator mora biti na temperaturi. 4.3.
13. Analizatori moraju biti sljedećih tipova: – nedisperzijski infracrveni apsorpcijski za ugljikov monok­sid, – jonizacijski u plamenu za ugljikovodike, – kemiluminiscentni za dušikove okside. 4.
14. Točnost mjerne opreme i mjerenja 4.4.
15. Kad se kočnica umjeri u posebnom ispitivanju (točka 5.1), nije potrebno navoditi točnosti dinamometra. Ukupna inercija rotirajućih masa, uključujući mase valjaka i rotirajućih dijelova kočnice (vidi točku 4.1), mora biti dana s točnošću ± 5 kg. 4.4.
16. Duljina koju prevozi moped određuje se iz broja obrtaja koje napravi valjak, s točnošću ± 10 m. 4.4.
17. Brzina mopeda mjeri se preko brzine vrtnje valjaka. Ona se mora moći izmjeriti s točnošću s ± 1 km/h pri brzinama iznad 10 km/h. 4.4.
18. Temperatura okoline mora se moći izmjeriti s točnošću ± 2 °C. 4.4.
19. Atmosferski tlak mora se moći izmjeriti s točnošću ± 0,2 kPa. 4.4.
20. Relativna vlažnost okolnoga zraka mora se moći mjeriti s točnošću ± 5%. 4.4.
21. Bez obzira na točnost s kojom se određuju uzorkovani plinovi, zahtijevana točnost pri mjerenju sadržaja različitih štetnih sastojaka mora biti ± 3%. Ukupno vrijeme odziva kruga analiziranja mora biti manje od jedne minute. 4.4.
22. Sadržaj etalon plinova (za umjeravanje) ne smije se razlikovati više od ± 2% od referentne vrijednosti svakoga plina. Ugljikov monoksid i dušikovi oksidi se razrjeđuju s dušikom i ugljikovodici (propan) sa zrakom. 4.4.
23. Brzina rashladnog zraka mora se izmjeriti s točnošću ± 5 km/h. 4.4.
24. Dopušteno odstupanje trajanja ciklusa i operacija uzorkovanja plina je ± 1 s. Ta se vremena moraju izmjeriti s točnošću 0,1 s. 4.4.
25. Ukupni obujam razrijeđenih plinova mora se izmjeriti s točnošću ± 3%. 4.4.12 Ukupni protok i protok uzorkovanja mora biti stalan unutar ± 5%. _______

(1)Za jedan valjak promjera 400 mm

(2)Te dodatne mase mogu se kad je prikladno zamijeniti elektroničkim uređajem pod uvjetom da se dokaže istovrijednost rezultata. 5. PRIPREMA ISPITIVANJA 5.1. Namještanje kočnice dinamometra Kočnica se mora namjestiti tako, da je brzina mopeda na dinamometru sa zaklopkom za snagu u krajnjem položaju jednaka najvećoj brzini koju može postići na cesti, s dopuštenim odstupanjem ± 1 km/h. Ta najveća brzina se ne smije se razlikovati za više od ± 2 km/h od predviđene najveće brzine koju je odredio proizvođač. Ako je moped opremljen s ograničivačem najveće brzine na cesti, učinak takvog uređaja mora se uzeti u obzir. Kočnica se može namjestiti s drukčijom metodom ako proizvođač dokaže njezinu istovrijednost. 5.2. Određivanje inercijskih masa koje su istovrijedne inercijskim masama mopeda u pravocrtnom gibanju. Jedan ili više zamašnjaka upotrebljava se da se omogući postizanje ukupne inercijske mase rotirajućih dijelova koja je proporcionalna referentnoj masi mopeda u sljedećim granicama: Referentna masa mopeda RM (

1. kg)Istovrijedna inercijska masa (
2. kg)RM ≤ 105 105 < RM ≤ 115 115 < RM ≤ 125 125 < RM ≤ 135 135 < RM ≤ 145 145 < RM ≤ 165 165 < RM ≤ 185 185 < RM ≤ 205 205 < RM ≤ 225 225 < RM ≤ 245 245 < RM ≤ 270 270 < RM ≤ 300 300 < RM ≤ 330 330 < RM ≤ 360 360 < RM ≤ 395 395 < RM ≤ 435 435 < RM ≤ 475 100 110 120 130 140 150 170 190 210 230 260 280 310 340 380 410 – 5.3. Hlađenje mopeda 5.3.1. Tijekom ispitivanja, ispred mopeda treba biti postavljen pomoćni uređaj za prinudno hlađenje tako, da se struja rashladnog zraka usmjeri na motor. Brzina zračnoga toka je 25 ± 5 km/h. Presjek izlaznog otvora za zrak na ventilatoru mora biti najmanje 0,2 m2, u njegovoj ravnini koja je okomita na uzdužnu os mopeda, i on mora biti postavljen između 30 i 45 cm ispred prednjeg kotača mopeda. Uređaj za mjerenje linearne brzine rashladnog zraka mora biti postavljen u središtu zračnog toka 20 cm od izlaznog otvora za zrak. Brzina zraka mora biti što više stalna po cijelom presjeku izlaznog otvora. 5.3.2. Moped se također može hladiti uporabom niže opisane metode. Zračni tok s promjenjivom brzinom treba usmjeriti na moped. Regulator se mora regulirati tako, da je u radnom području od 10 do uključivo 45 km/h linearna brzina u otvoru ventilatora jednaka odgovarajućoj brzini valjka s točnošću ± 5 km/h. Na odgovarajućoj brzini valjka koja je manja od 10 km/h, je zraka za prinudno hlađenje može biti ništica. Presjek otvora ventilatora mora biti najmanje 0,2 m2 i njegov donji rub između 15 i 20 cm iznad razine tla. Ravnina otvora mora biti okomita na uzdužnu os mopeda i biti postavljen između 30 i 45 cm ispred pred­njeg kotača mopeda. 5.4. Kondicioniranje mopeda 5.4.1. Izravno prije početka prvog ispitnog ciklusa, za zagrijavanje motora na mopedu se moraju obaviti četiri uzastopna ispitna ciklusa, od kojih svaki traje 112 sekunda. 5.4.2. Tlak u gumama mora biti onaj koji je odredio proizvođač za uobičajenu cestovnu uporabu. Međutim, ako je promjer valjaka manji od 500 mm, tlak u gumama može se povećati za 30 – 50%. 5.4.3. Opterećenje na pogonskom kotaču: opterećenje na pogonskom kotaču mora odgovarati opterećenju s točnošću ± 3 kg na mopedu pri uobičajenoj cestovnoj uporabi s vozačem mase 75 kg ± 5 kg koji sjedi u uspravnom položaju. 5.5 Provjeravanje protutlaka 5.5.1 Tijekom prethodnih ispitivanja mora se provjeriti da se protutlak koji prouzrokuje uređaj za uzorkovanje ne razlikuje od atmosferskoga za više od ± 0,75 kPa. 5.6. Umjeravanje analitičke opreme 5.6.1. Umjeravanje analizatora Količina plina na tlaku koji je namješten da odgovara ispravnom funkcioniranju opreme uvodi se u analizator s pomoću mjerila potoka i regulatora tlaka koji je ugrađen na svakoj boci. Oprema se mora namjestiti tako, da kao konstantnu vrijednost pokazuje onu vrijednost koja je navedena na boci s etalon plinom. Polazeći od namještanja s bocom s najvišim sadržajem, treba crtati krivulju odstupanja analizatora kao funkciju sadržaja upotrijebljenih različitih boca s etalon plinom. 5.6.2. Ukupno vrijeme odziva opreme Plin iz boce s najvećim sadržajem uvodi se u kraj sonde za uzorkovanje. Provjera se mora obaviti da se osigura da li je pokazana vrijednost koja odgovara najvećem odstupanju postignuta u manje od jedne minute. Ako ta vrijednost nije postignuta, krug analizatora mora se provjeriti na nepropusnost od jednog do drugog kraja. 6. POSTUPAK ISPITIVANJA NA DINAMOMETRU 6.1. Posebni uvjeti za obavljanje ciklusa 6.1.1. Temperatura u prostoru u kojem je postavljen dinamometar tijekom ispitivanja mora biti između 20 i 30 °C. 6.1.2. Tijekom ispitivanja moped mora biti postavljen što je više moguće vodoravno da bi se spriječila neuobičajena razdioba goriva ili motornog ulja. 6.1.3. Tijekom ispitivanja brzina se grafički prikazuje u ovisnosti od vremena tako, da se može ocijeniti ispravnost izvođenja ciklusa. 6.2. Pokretanje motora 6.2.1. Pošto se obave prethodne operacije na opremi za sakupljanje, razrjeđivanje, analiziranje i mjerenje plinova (vidi točku 7.1.). motor treba pokrenuti s pomoću uređaja predviđenih za tu svrhu, kao što je zaklopka za snagu, startni ventil, itd., u sladu s uputama proizvođača. 6.2.2. Uzimanje uzoraka i mjerenje protoka kroz usisni uređaj mora početi na početku prvoga ciklusa. 6.2.3. Prazni hod 6.2.3.1. Ručni mjenjač: Da bi se omogućilo ubrzavanje u skladu s uobičajenom ciklusom, vozilo mora biti u prvom stupnju prijenosa, s isključenom spojkom, pet sekunda prije početka ubrzavanja nakon odgovarajućeg perioda praznog hoda. 6.2.3.2. Automatski mjenjač i pretvarač zakretnog momenta: Birač treba upotrijebiti na početku ispitivanja. Ako postoje dva položaja – »grad« i »cesta« – mora se upotrijebiti položaj »cesta«. 6.2.4. Ubrzavanja Na kraju perioda svakog praznog hoda ubrzavanje se mora provesti dovođenjem u krajnji položaj zaklopke za snagu i, po potrebi, uporabom mjenjača tako, da se čim prije dosegne najveća brzina. 6.2.5. Ustaljena brzina Najveća Ustaljena brzina mora se postići držeći zaklopke za snagu u krajnjem položaju dok ne počne faza ubrzavanja. Tijekom faze u kojoj se drži Ustaljena brzina 20 km/h, položaj zaklopke za snagu mora se držati nepromijenjenim koliko je to moguće. 6.2.6. Usporavanja 6.2.6.1. Sva usporavanja treba postići potpunim zatvaranjem zaklopke za snagu, s uključenom spojkom. Motor se mora odspojiti ručno pri brzini od 10 km/h, bez pomicanja ručice mjenjača. 6.2.6.2. Ako je period usporavanja dulji od propisanoga za odgovarajuću fazu, treba uporabiti kočnice na mopedu da se zadovolji ciklus. 6.2.6.3. Ako je period usporavanja kraći od propisanoga za odgovarajuću fazu, sukladnost s vremenskim trajanjem teoretskog ciklusa postiže se dodavanjem perioda praznog hoda sljedećoj fazi praznog hoda. U tom se slučaju ne primjenjuje točka 2.4.3. 6.2.6.4. Na koncu drugog perioda usporavanja (zaustavljanje mopeda na valjku) mjenjač se postavlja u neutralni položaj i spojka uključi. 7. POSTUPAK UZORKOVANJA I ANALIZE 7.1. Uzorkovanje 7.1.1. Uzorkovanje počinje čim počne ispitivanje navedeno u točki 6.2.2. 7.1.2. Vreće se moraju nepropusno zatvoriti čim se napune. 7.1.3. Na kraju završnog ciklusa uređaj za sakupljanje razrijeđenih ispušnih plinova i zraka za razrjeđivanje mora se zatvoriti i ispušni plinovi iz motora pa preusmjeriti u atmosferu. 7.2. Analiza 7.2.1. Plinovi koji su sakupljeni u vrećama moraju se analizirati čim prije, a najkasnije 20 minuta nakon početka punjenja vreća. 7.2.2. Ako sonda za uzorkovanje nije stalno u vrećama, mora se spriječiti ulazak zraka u vreće tijekom uvlačenja sonde i izlazak plinova iz vreća tijekom izvlačenja sonde. 7.2.3. Analizator mora pokazivati ustaljenu vrijednost jednu minutu nakon što se spoji s vrećom. 7.2.4. Koncentracije HC, CO i NOx u uzorcima razrijeđenih ispušnih plinova i u vrećama sa sakupljenim zrakom za razrjeđivanje određuju se iz vrijednosti koje su prikazane ili zapisane na mjernoj opremi primjenprimjenjujući odgovarajuće u krivulje. 7.2.5. Vrijednost koja se uzima kao sadržaj plinovitih štetnih sastojaka je vrijednost očitana nakon stabiliziranja mjernoga instrumenta. 8. ODREĐIVANJE KOLIČINE EMISIJE PLINOVITIH ŠTETNIH SASTOJAKA 8.1. Masa emitiranoga ugljikovoga monoksida tijekom ispitivanja određuje se s pomoću formule: u kojoj je: 8.1.1. COM masa ugljikovoga monoksida, emitiranoga tijekom ispitivanja, izražena u g/km, 8.1.2. S stvarno prijeđeni put izražena u km, koja se dobije s množenjem s opsegom valjka ukupnog broja obrtaja prikazanog na brojilu okretaja; 8.1.3. dCO gustoća ugljikovog monoksida pri temperaturi 0 °C i tlaku 101,33 kPa (= 1,250 kg/m3), 8.1.4. COc obujamska koncentracija ugljikovog monoksida u razrijeđenim plinovima, izražena u ppm i ispravljena da se uzme u obzir onečišćenje razrijeđenog zraka: pri čemu je: 8.1.4.1. COe koncentracija ugljikovog monoksida, izmjerena u ppm i, u uzorku razrijeđenim plinova sakupljenih u vreći Sa, 8.1.4.2. COd koncentracija ugljikovog monoksida, izmjerena u ppm, u uzorku razrijeđenog zraka sakupljenog u vreći Sb, 8.1.4.3. DF koeficijent koji je određen u točki 8.4, 8.1.5. V ukupni obujam, izražena u m3/ispitivanje, razrijeđenih plinova na referentnoj temperaturi 0 °C (273 K) i referentnom tlaku 101,33 kPa: pri čemu je: 8.1.5.1. Vo dobavljena količina plina po jednom okretaju pumpe P1,. izražena u m3/okretaj. Ta je količina ovisna od razlike tlakova između ulaznog i izlaznog dijela same pumpe. 8.1.5.2. N broj okretaja pumpe P1 obavljenih tijekom četiri ispitna ciklusa, 8.1.5.3. Pa atmosferski tlak izražen u kPa, 8.1.5.4. Pi srednja vrijednost pada tlaka na ulaznom dijelu pumpe P1 tijekom izvođenja četiriju ciklusa, izražena u kPa, 8.1.5.5. Tp vrijednost temperature razrijeđenih plinova na ulaznom dijelu pumpe P1 tijekom izvođenja četiriju ciklusa. 8.2. Masa neizgorenih ugljikovodika emitiranih kroz ispuh mopeda tijekom ispitivanja izračunava se s pomoću formule: u kojoj je: 8.2.1. HCM masa ugljikovodika, emitiranih tijekom mjerenje, izražena u g/min; 8.2.2. S razdaljina, određena u točki 8.1.2.; 8.2.3. dHC gustoća ugljikovodika pri temperaturi 0 °C i tlaku 101,33 kPa (za prosječni omjer ugljik/vodik od 1 : 1,85)(= 0,619 kg/m3), 8.2.4. HCc koncentracija razrijeđenih plinova, izražena u ppm ekvivalenta ugljika (na primjer: koncentracija propana pomnožena s 3) i ispravljena s uzimanjem u obzir zraka za razrjeđivanje: gdje je: 8.2.4.1. HCe koncentracija ugljikovodika u uzorku razrijeđenih plinova sakupljenih u vreći Sa, izražena u ppm ekvivalenta ugljika; 8.2.4.2. HCd koncentracija ugljikovodika u uzorku razrijeđenih plinova sakupljenih u vreći Sb, izražena u ppm ekvivalenta ugljika; 8.2.4.3. DF koeficijent, određen u točki 8.4.; 8.2.5. V ukupni obujam (vidi točku 8.1.5.). 8.3. Masa dušikovih oksida, emitiranih kozi ispuh mopeda, izračuna se s pomoću sljedeće formule: u kojoj je: 8.3.1. NOxM masa dušikovih oksida emitiranih tijekom ispitivanja, izražena u g/km, 8.3.2. S duljina, određena u točki 8.1.2.; 8.3.3. dNO2 gustoća dušikovih oksida u ispušnim plinovima, izražena kao ekvivalent NO2, pri temperaturi 0 °C i tlaku 101,33 kPa (= 2,05 kg/m3); 8.3.4. NOxc koncentracija dušikovih oksida u razrijeđenim plinovima, izražena u ppm i ispravljena da se uzme u obzir zrak za razrjeđivanje: gdje je: 8.3.4.1. NOxe koncentracija dušikovih oksida, izražena u ppm, u uzorku razrijeđenih plinova sakupljenih u vreći Sa; 8.3.4.2. NOxd koncentracija dušikovih oksida, izražena u ppm, u uzorku zraka za razrjeđivanje sakupljenoga u vreći Sb; 8.3.4.3. DF koeficijent, određen u točki 8.4.; 8.3.5. Kh je faktor ispravka za vlažnost gdje je: 8.3.5.1. H apsolutna vlažnost u gramima vode na kg suhoga zraka gdje je: 8.3.5.1.1. U sadržaj vlage izražen u postocima; 8.3.5.1.2. Pd tlak zasićene vodne pare, izražen u kPa, pri ispitnoj temperaturi; 8.3.5.1.3. Pa je atmosferski tlak u kPa. 8.4. DF je koeficijent, izražen s pomoću formule: u kojoj su: 8.4.1. CO, CO2 i HC koncentracije ugljikovog monoksida, ugljikovog dioksida i ugljikovodika izražene kao postotak uzorka razrijeđenih plinova sakupljenih u vreći Sa; 9. PRIKAZIVANJE REZULTATA Rezultati se izražavaju o g/km: HC u g/km = HC masa/S CO u g/km = CO masa/S NOx u g/km = NOx masa/S gdje je: masa HC: vidi definiciju u točki 8.2. masa CO: vidi definiciju u točki 8.1. masa NOx: vidi definiciju u točki 8.3. S: put koji stvarno prijeđe moped tijekom ispitivanja. Poddodatak 1. RADNI CIKLUS NA DINAMOMETRU (ISPITIVANJE TIPA I.) Poddodatak 2. Primjer br. 1 ZA SUSTAV SAKUPLJANJA ISPUŠNIH PLINOVA Poddodatak 3. Primjer br. 2 za sustav sakupljanja ispušnih plinova Poddodatak 4. Metoda za umjeravanje dinamometra 1. SVRHA Ovaj Poddodatak opisuje metodu koja se upotrebljava za provjeru da li se krivulja snage koju apsorbira dinamometar podudara s krivuljom apsorbirane snage propisane u točki 4.1. Dodatka 1. Izmjerena apsorbirana snaga uključuje snagu koja se apsorbira radi trenja i snagu koju apsorbira kočnica dinamometra, ali ne uključuje snagu koja se troši na savladavanje trenja između gume i valjka. 2. TEMELJNO NAČELO METODE Ova metoda omogućava izračunavanje apsorbirane snage mjerenjem usporavanja valjka. Kinetičku energiju uređaja troši kočnica i trenje dinamometra. Ova metoda ne uzima u obzir promjene unutarnjeg trenja valjka koje nastaju radi mase mopeda. 3. POSTUPAK 3.1. Treba uključiti sustav za simulaciju inercije koji odgovara masi mopeda koji se ispituje. 3.2. Kočnicu treba namjestiti u skladu s točkom 5.1. Dodatka 1. 3.3. Valjak treba zavrtjeti s brzinom v + 10 km/h. 3.4. Pogonski sustav valjka treba isključiti i omogućiti da se valjak slobodno usporava. 3.5. Zapisati vrijeme koje je bila potrebno za usporavanja valjka od brzine v + 0,1 v na brzinu v – 0,1 v. 3.6. Apsorbirana snaga se izračunava s pomoću formule: u kojoj je: PA: snaga koju apsorbira dinamometar, izražena v kW M: ekvivalentna inercijska masa, izražen u kg v: ispitna brzina propisana u točki 3.3., izražena u m/s t: vrijeme, izraženo i sekundama, koje je potrebno za usporavanja valjka od brzine v + 0,1 v na brzinu v – 0,1 v. 3.7. Faze opisane u točkama 3.3. d 3.3. do 3.6. ponavljaju se da pokriju područje brzina od 10 do 50 km/h, stupnjevano po 10 km/h. 3.8. Treba nacrtati krapsorbirane snage u ovisnosti o brzini. 3.9. Mora se provjeriti da li se krivulja nalazi unutar dopuštenih odstupanja navedenih u točki 4.1. Dodatka 1. dodatak 2. Ispitivanje tipa II. (mjerenje emisija ugljikovog monoksida i ugljikovodika na brzini vrtnje praznog hoda) 1. UVOD Postupak za ispitivanje tipa II. je određen u točki 2.2.1.2. Priloga I. 2. UVJETI MJERENJA 2.1. Gorivo je propisano u točki 3.2. Dodatka 1. 2.2. Upotrijebljeno sredstvo za podmazivanje također mora biti u skladu s odredbama točke 3.2. Dodatka 1. 2.3. Masa emitiranoga ugljikovog monoksida i ugljikovodika mora se izmjeriti odmah nakon ispitivanja tipa I. koje je opisano u točki 2.1. Dodatka 1., na praznom hodu motora kad se vrijednosti stabiliziraju. 2.4. U slučaju mopeda s ručnim mjenjačima, ispitivanje se obavlja s ručicom mjenjača u »neutralnom« položaju i uključenom spojkom. 2.5. U slučaju mopeda s automatskim mjenjačima, ispitivanje se obavlja s uključenom spojkom i blokiranim pogonskim kotačem. 2.6. Brzina vrtnje motora na praznom hodu tijekom praznog hoda mora biti namještena sukladno proizvođačevim uputama. 3. UZORKOVANJE I ANALIZA ISPUŠNIH OLINOVA 3.1. Elektromagnetski ventili moraju se postaviti u položaj ta izravnu analizu razrijeđenih plinova i zraka za razrjeđivanje. 3.2. Analizator mora pokazivati ustaljenu vrijednost jednu minutu nakon što se spoji s vrećom. 3.3. Koncentracije HC i CO u uzorcima razrijeđenih ispušnih plinova i u zraku za razrjeđivanje određuju se iz vrijednosti koje su prikazane ili zapisane na mjernoj opremi primjenjujući odgovarajuće umjerne krivulje. 3.4. Vrijednost koja se uzima kao sadržaj plinovitih štetnih sastojaka u analiziranim plinovima je vrijednost očitana nakon stabiliziranja mjernoga instrumenta. 4. ODREĐIVANJE KOLIČINE EMITIRANIH PLINOVITIH ŠTETNIH SASTOJAKA 4.1. Masa ugljikovoga monoksida emitiranoga tijekom ispitivanja određuje se pomoću formule: u kojoj je: 4.1.1. COM masa ugljikovoga monoksida, emitiranoga tijekom ispitivanja, izražena u g/km; 4.1.2. dCO gustoća ugljikovog monoksida pri temperaturi 0 °C i tlaku 101,33 kPa (= 1,250 kg/m3); 4.1.3. COc koncentracija ugljikovog monoksida u uzorku razrijeđenih plinova, izražena u ppm i ispravljena da se uzme u obzir onečišćenje zraka za razrjeđivanje: gdje je: 4.1.3.1. COc koncentracija ugljikovog monoksida u uzorku razrijeđenih plinova, mjerena u ppm; 4.1.3.2. COd koncentracija ugljikovog monoksida u uzorku zraka za razrjeđivanje izmjerena u ppm,; 4.1.3.3. DF koeficijent koji je određen u točki 4.3.; 4.1.4. V ukupni obujam, izražen u m3/min, razrijeđenih plinova na referentnoj temperaturi 0 °C (273 K) i referentnom tlaku 101,33 kPa: gdje je: 4.1.4.1. Vo dobavljeni obujam plina po jednom okretaju pumpe P1,.izražen u m3/okretaj. Taj je obujam ovisan od razlike tlakova između ulaznog i izlaznog dijela same pumpe; 4.1.4.2. N broj okretaja koji pumpa P1 učini tijekom ispitivanja na praznom hodu podijeljen s vremenom u minutama; 4.1.4.3. Pa atmosferski tlak izražen u kPa, 4.1.4.4. Pi srednja vrijednost pada tlaka na ulaznom dijelu pumpe P1 tijekom ispitivanja, izražena u kPa, 4.1.4.5. Tp temperatura razrijeđenih plinova mjerena na ulaznom dijelu pumpe P tijekom izvođenja četiriju ciklusa. 4.2. Masa neizgorenih ugljikovodika emitiranih kroz ispuh mopeda tijekom ispitivanja izračunava se pomoću formule: u kojoj je: 4.2.1. HCM masa ugljikovodika, emitiranih tijekom ispitivanja, izražena u g/min; 4.2.2. dHC gustoća ugljikovodika pri temperaturi 0 °C i tlaku 101,33kPa (za prosječni omjer ugljik/vodik od 1:1,85) (= 0,619 kg/m3), 4.2.4. HCc koncentracija razrijeđenih plinova, izražena u ppm ekvivalenta ugljika (na primjer: koncentracija propana pomnožena s 3 i ispravljena s uzimanjem u obzir zraka za razrjeđivanje: gdje je: 4.2.3.1. HCe koncentracija ugljikovodika izražena u ppm ekvivalenta ugljika u uzorku razrijeđenih plinova; 4.2.3.2. HCd koncentracija ugljikovodika izražena u ppm ekvivalenta ugljika u uzorku razrijeđenih plinova; 4.2.3.3. DF koeficijent, određen u točki 4.3.; 4.2.4. V ukupni obujam (vidi točku 8.1.5.). 4.3. DF je koeficijent, izražen s pomoću formule: u kojoj su: 4.3.1. CO, CO2 i HC koncentracije ugljikovog monoksida, ugljikovog dioksida i ugljikovodika izražene kao postotak uzorka razrijeđenih plinova. PRILOG II. ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA MJERE PROTIV ONEČIŠĆAVANJA ZRAKA KOJE PROUZROKUJU MOTOCIKLI I MOTORNI TRICIKLI 1. DEFINICIJE Za svrhu ovoga Pravilnika: 1.1. »Tip vozila s obzirom na ograničenje emisije plinovitih štetnih sastojaka iz motora« označava motocikle i motorne tricikle koji se ne razlikuju prema sljedećim bitnim značajkama: 1.1.1. po ekvivalentnoj inerciji određenoj u ovisnosti o referentnoj masi, kako je propisano u točki 5.2. Dodatka 1.; 1.1.2. po značajkama motora i vozila koje su određene u Prilogu V.; 1.2. »Referentna masa« označava masu vozila u voznome stanju, uvećanu za jediničnu masu od 75 kg. Masa motocikla i motornih tricikla u voznome stanju je njihova ukupna masa u neopterećenom stanju sa svim posudama napunjenim s najmanje do 90% najvećeg njihovog obujma; 1.3. »Kućište koljenastog vratila« označava prostore unutar ili izvan motora, povezanim uljnim koritom s unutarnjim ili vanjskim kanalima, kroz koje mogu izlaziti plinovi i pare; 1.4. »Plinoviti štetni sastojci« označava emisiju u ispušnom plinu ugljikovog monoksida, dušikovih oksida izraženo kao ekvivalentni dušikov dioksid (NO) i ugljikovodika izraženo u omjeru: – CH1,85 za benzin; – CH1,86 za dizelsko gorivo. 1.5. »Poremećajni uređaj« (»defeat device«) označava uređaj koji mjeri, ustanovljava ili reagira na radne varijable (npr. brzinu vozila, brzinu vrtnje motora, upotrijebljeni stupanj prijenosa, temperaturu, tlak u usisnom vodu ili neki drugi parametar) za potrebe aktiviranja, modulacije, usporavanja ili deaktiviranja funkcije nekog dijela ili funkcije u sustavu za smanjene štetne emisije pri čemu se smanjuje učinkovitost sustava za smanjene štetne emisije, u uvjetima koji mogu nastupiti pri uobičajenoj uporabi vozila, osim ako je uporaba takvog uređaja bitno uključena u postupak ispitivanja koji je primijenjen u homologaciji emisije. 1.6. »Iracionalna strategija za nadzor emisije« označava svaku strategiju ili mjeru koja, pri radu vozila pod uobičajenim uvjetima uporabe, smanjuje učinkovitost sustava za smanjene štetne emisije ispod one koja je očekivana u primijenjenom postupku ispitivanja emisije. 2. SPECIFIKACIJE ISPITIVANJA 2.1. Općenito Sastavni dijelovi koji mogu utjecati na emisiju plinovitih štetnih sastojaka moraju biti konstruirani, izrađeni i sastavljeni tako, da motocikl ili motorni tricikli pri uobičajenoj uporabi, usprkos vibracijama kojima mogu biti izloženi, zadovoljavaju zahtjeve ovoga Prioga Priloga. 2.2. Opis ispitivanja 2.2.1. Motocikl ili motorni tricikl, ovisno o njihovoj kategoriji koja je niže objašnjena, mora biti povrgnut niže određenim ispima tipa I.i II.: 2.2.1.1. Ispitivanje tipa I. (provjera prosječne emisije iz ispušnog sustava u gradskom području s gustim prometom). 2.2.1.1.1. Ispitivanje treba obaviti po postupku opisanomu Dodatku 1. Za sakupljanje i analizu plinova upotrebljavaju se niže propisane metode. 2.2.1.1.2. Na slici 1.2.1. shematski su prikazane različite mogućnosti za ispitivanje tipa I. 2.2.1.1.3. Vozilo treba postaviti na dinamometar s valjcima opremljen napravama za simulaciju opterećenja i inercije. 2.2.1.1.4. Tijekom ispitivanja ispušni plinovi se razrjeđuju i njihov proporcionalni dio sakuplja u jednu ili više vreća. Ispušni plinovi ispitivanog vozila se razrjeđuju, uzorkuju i analiziraju prema niže opisanom postupku te se mjeri ukupna količina razrijeđenog ispušnog plina. Slika 1.2.2. DIJAGRAM TOKA ZA ISPITIVANJE TIPA I. 2.2.1.1.5. Uzimajući u obzir zahtjeve iz točke 2.2.1.1.6., ispitivanje se mora ponoviti tri puta. Mase plinovitih emisija koje se dobiju pri svakom ispitivanju moraju biti manje od graničnih vrijednosti navedenih u donjoj tablici (redovi A za 2003. i redovi B za 2006.): Razred Masa ugljikovog monoksida (CO) Masa ugljikovodika (HC) Masa dušikovih oksida (NOx) L1 (g/
3. km)L2 (g/
4. km)L3 (g/
5. km)Granične vrijednosti za motocikle (na dva kotača) za homologaciju tipa i sukladnost proizvodnje A

(2003)I (< 150 cm3) 5,5 1,2 0,3 II (≥ 150 cm3) /td> 5,5 1,0 0,3 B

(2006)I < 150 cm3) (UDC hlađen)

(1)2,0 0,8 0,15 II (≥ 150 cm3) (UDC + EUD hlađen)

(2)2,0 0,3 0,15 Granične vrijednosti za tricikle i četverocikle za homologaciju tipa i sukladnost proizvodnje (vanjski izvor paljenja) A

(2003)svi 7,0 1,5 0,4 Granične vrijednosti za tricikle i četverocikle za homologaciju tipa i sukladnost proizvodnje (kompresijsko paljenje) A

(2003)svi 2,0 1,0 0,65

(1)Ispitni ciklus: ECE R 40 (s mjerenjem emisija u svih šest faza ispitivanja – početak uzimanja uzorka je pri T = 0).

(2)Ispitni ciklus: ECE R 40 + EUDC (s mjerenjem emisija u svih šest faza ispitivanja – početak uzimanja uzorka je pri T = 0), s najvećom brzinom 120 km/h. 2.2.1.1.5.

1. Bez obzira na zahtjeve iz točke 2.2.1.1.5., za svaki štetni sastojak ili kombinaciju štetnih sastojaka, jedna od tri dobivene mase može prekoračiti propisanu graničnu vrijednosti najviše za 10%, pod uvjetom da aritmetička sredina triju rezultata bude ispod propisane granične vrijednosti. Kad su propisane granice prekoračene za više štetnih spojeva, nije bitno događa li se to u istom ili različitim ispitivanjima. 2.2.1.1.5.
2. Pri ispitivanjima za provjeru sukladnosti s graničnim vrijednostima u redovima B za
3. za motocikle čija je najveća dopuštena brzina 110 km/h, najveća brzina u izvangradskom ciklusu vožnje ograničena je na 90 km/h. 2.2.1.1.
4. Broj ispitivanja propisanih u točki 2.2.1.1.
5. smanjuje se pod niže određenim uvjetima, kad je V1 rezultat prvoga ispitivanja i V2 rezultat drugoga ispitivanja za svaki štetni sastojak. 2.2.1.1.6.
6. Samo jedno ispitivanje se obavlja ako je rezultat dobiven za svaki štetni sastojak manji od 0,70 L, ili jednak (tj. V1 0,70 L) 2.2.1.1.6.
7. Ako nije zadovoljen zahtjev iz točke 2.2.1.1.6.1., obavljaju se samo dva ispitivanja ako su za svaki štetni sastojak zadovoljeni ovi zahtjevi: V1£ 0,85 L i V1 + V2£ 1,7 L i V2 £L. 2.2.1.
8. Ispitivanje tipa II. (ispitivanje emisije ugljikovog monoksida pri brzini vrtnje na praznom hodu) i podaci o emisijama koji su potrebni za tehnički pregled. 2.2.1.2.
9. Ovaj se zahtjev primjenjuje za sva vozila pogonjena motorom s vanjskim izvorom za koja je zatražena EZ homologacija tipa sukladno ovom Pravilniku. 2.2.1.2.
10. Pri ispitivanju sukladno Dodatku
11. (ispitivanje tipa II.) na uobičajenoj brzini vrtnje na praznom hodu: – treba zapisati obujamski sadržaj ugljikovog monoksida u ispušnim plinovima; – treba zapisivati brzinu vrtnje motora tijekom ispitivanja, s dopuštenim odstupanjima. 2.2.1.2.
12. Pri ispitivanju na ‘povišenoj brzini vrtnje na praznom hodu’ (npr. > 2 000 min-1): – treba zapisati obujamski sadržaj ugljikovog monoksida u ispušnim plinovima; – treba zapisivati brzinu vrtnje motora tijekom ispitivanja, s dopuštenim odstupanjima. 2.2.1.2.
13. Temperatura ulja motora za vrijeme ispitivanja mora se mjeriti i zapisivati. 2.2.1.2.
14. Sa zapisanim podacima treba popuniti odgovarajuće točke dokumenta, navedenoga u Prilogu VII. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila na dva ili tri kotača. 2.
15. Zabranjena je uporaba poremećajnog uređaja i/ili iracionalne strategije za smanjenje štetnih emisija. 2.3.
16. Uređaj, funkcija, sustav ili mjera za smanjenje štetne emisije može se ugraditi u vozilo pod uvjetom: – da se aktivira samo radi zaštite motora, pokretanja hladnog motora ili zagrijavanja, ili – se aktivira samo radi sigurnog djelovanja motor ili strategija sigurnog i prinudnoga pogona vozila. 2.3.
17. Uporaba uređaja, funkcije, sustava ili mjere za upravljanje motorom koja bi kao posljedicu imala uporabu strategije za upravljanje motorom koja se razlikuje i preinačena je u odnosu na onu koja se uobičajeno upotrebljava tijekom primijenjenih ciklusa ispitivanja, dopušta se ako se sukladno zahtjevima iz točke 2.3.
18. u cijelost dokaže da ta mjera ne smanjuje učinkovitost sustava za smanjenje štetne emisije. U svim drugim slučajevima takvi uređaji smatraju se poremećajnim uređajem. 2.3.
19. Proizvođač mora osigurati opisnu dokumentaciju koja omogućava sagledavanje osnovne konstrukcije sustava i načina za upravljanje njegovim izlaznim promjenjivim veličinama, bez obzira je li je to upravljanje izravno ili neizravno. (a) Službena opisna dokumentacija koja se prilaže tehničkoj službi zajedno s podnošenjem zahtjeva za homologaciju, treba sadržavati potpuni opis sustava. Dokumentacija može biti u sažetom obliku pod uvjetom da predstavlja dokaz da su bili identificirani svi izlazni podaci koje dopušta matrica dobivena za područje upravljanja ulaznim podacima za pojedinačne jedinice. Dokumentacija također treba sadržavati opravdanje uporabe svakog uređaja, funkcije, sustava ili mjere za upravljanje motorom i uključivati dodatnu dokumentaciju i podatke o ispitivanju za dokazivanje učinka na emisije ispušnih plinova ugrađenih takvih naprava u vozilo. Takve podatke treba priložiti uz dokumentaciju koja se zahtijeva u Prilogu V. (b) Dodatnu dokumentaciju koja prikazuje parametre koje su uređaj, funkcija, sustav ili mjera za upravljanje motorom promijenili i granične uvjete u kojima takve mjere djeluju. Dodatna dokumentacija mora sadržavati opis logike upravljanja sustavom za gorivo, strategije o određivanju točke početka izgaranja i dodirne točke tijekom svih načina djelovanja. Taj podatak treba ostati potpuno povjerljiv i proizvođač ga treba čuvati, ali mora biti dostupan za provjeru u postupku homologacije.
20. SUKLADNOST PROIZVODNJE 3.
21. Za provjeravanje sukladnoskladnosti proizvodnje primjenjuju se odredbe točke
22. Priloga VI. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila na dva ili tri kotača. 3.1.
23. Ispitivanja opisana u točki 2.obavljaju se na vozilu izbranom iz serije. Granične vrijednosti za provjeravanje sukladnosti proizvodnje su navedene u tablici u točki 2.2.1.1.
24. 3.1.
25. Međutim, ako masa ugljikovog monoksida, ugljikovodika i dušikovog oksida koje proizvodi vozilo izabrano s proizvodne linije prekoračuje granične vrijednosti navedene u tablici u točki 2.2.1.1.5., proizvođač može zahtijevati da se obave mjerenja na uzorku serijski proizvedenih vozila koji uključuje i prvobitno izbrano vozilo. Proizvođač mora odrediti broj n vozila u uzorku. Nakon toga određuju se aritmetička srednja vrijednost x rezultata dobivenih na uzorku i standardno odstupanje S

(1)uzorka za svaki štetni plinoviti sastojak. Smatra se da je serijska proizvodnja sukladna ako je zadovoljen sljedeći uvjet: x + k·S £ L

(1), gdje je: L: granične vrijednosti propisane u tablici u točki 2.2.1.1.

1. pod naslovom ‘sukladnost proizvodnje’ za svaki od odgovarajućih plinovitih štetnih sastojak; k: statistički faktor koji ovisi od n i određen je u sljedećoj tablici: n 2 3 4 5 6 7 8 9 10 k 0,973 0,613 0,489 0,421 0,376 0,342 0,317 0,296 0,279 n 11 12 13 14 15 16 17 18 19 k 0,265 0,253 0,242 0,233 0,224 0,216 0,210 0,203 0,198 u kojoj je za n ³20, k =
2. PROŠIRENJE PODRUČJA PRIMJENE HOMOLOGACIJE 4.
3. Tipovi vozila s različitim referentnim masama Homologacija se može proširiti na tipove vozila koji se razlikuju od homologiranoga tipa samo po referentnoj masi, pod uvjetom da referentna masa tipa vozila za koji je zatraženo proširenje homologacije jedino kao posljedicu ima uporabu sljedeće veće ili manje istovrijedne inercijske mase. 4.
4. Tipovi vozila s različitim ukupnim prijenosnim omjerima 4.2.
5. Homologacija tipa vozila može se proširiti pod sljedećim uvjetima na takve tipove vozila koji se razlikuju od homologiranoga tipa samo po ukupnih prijenosnim omjerima. 4.2.1.
6. Za svaki stupanj prijenosa upotrijebljen pri ispitivanjima tipa I. mora se odrediti omjer: gdje su V1 i V2 brzine, koje odgovaraju brzini vrtnje motora od 1000 o/min, homologiranog tipa vozila i tipa vozila za koji je zatraženo proširenje homologacije. 4.2.
7. Ako se omjer E £ 8% primjenjuje za svaki stupanj prijenosa, proširenje se mora odobriti bez ponavljanja ispitivanja tipa I. 4.2.
8. Ako je omjer E > 8% najmanje u jednom stupnju prijenosa i E £13% u svim stupnjevima, ispitivanja tipa I. moraju se ponoviti; međutim, ona se mogu obaviti u laboratoriju koji izbere sam proizvođač i odobri tijelo nadležno za homologaciju sastavnog dijela. Izvještaj o ispitivanju mora se dostaviti tehničkoj službi. 4.
9. Tipovi vozila sa različitim referentnim masama i različitim ukupnim prijenosnim omjerima Homologacija tipa vozila može se proširiti na tipove vozila koji se od homologiranoga tipa razlikuju samo u referentnoj masi i ukupnim prijenosnim omjerima ako zadovoljavaju zahtjeve točaka 4.
10. i 4.
11. 4.
12. Tricikli i četverocikli osim lakih četverocikala Homologacija dodijeljena za mopede na dva kotača može se proširiti na tricikle i četverocikle, osim lakih četverocikala, ako oni imaju isti motor, isti ispušni sustav i isti prijenosnik snage koji se razlikuje samo u prijenosnom omjeru, pod uvjetom da referentna masa tipa vozila za koji je zatraženo proširenje homologacije kao posljedicu jedino ima uporabu sljedeće veće ili manje istovrijedne inercijske mase. 4.
13. Ograničenja Nije dopušteno daljnje proširivanje homologacija za proširenja koja su dodijeljena sukladno točkama 4.
14. do 4.
15. ______

(1)gdje je x1 bilo koji od pojedinačnih rezultata dobivenih u uzorku n i Dodatak

1. Ispitivanje tipa I. (provjeravanje prosječne emisije štetnih sastojaka gradskom području s gustim prometom)
2. UVOD Postupak za ispitivanje tipa I. propisano u točki 2.2.1.
3. Priloga I. 1.
4. Motocikl ili motorni tricikl treba postaviti na dinamometar opremljen kočnicom i zamašnjakom. Ispitivanje traje ukupno 23 minuta i sastoji se od četiri ciklusa koja se obavljaju bez prekida. Tijekom ispitivanja ispušni plinovi se razrjeđuju sa zrakom tako, da se obujamski protok smjese ostane konstantan. Za vrijeme ispitivanja neprekinuti protok uzoraka smjese mora se uvoditi u vreću tako, da se koncentracije (prosječne ispitne vrijednosti) ugljikovog monoksida, neizgorenih ugljikovodika, dušikovih oksida i ugljikovog dioksida mogu redoslijedom određivati.
5. RADNI CIKLUS NA DINAMOMETRU 2.
6. Opis ciklusa Radni ciklus na dinamometru je prikazan u sljedećoj tablici i shematski u Poddodtku
7. 2.
8. Opći uvjeti za obavljanje ciklusa Prethodno se moraju obaviti ispitni ciklusi radi određivanja kako je najbolje aktivirati papučici za snagu i, po potrebi, stupnjeve prijenosa i kočnicu. 2.
9. Uporaba mjenjača 2.3.
10. Propisana je uporaba mjenjača prema sljedećem: 2.3.1.
11. Pri stalnoj brzini, brzina vrtnje motora mora čim dulje ostati između 50% i 90% brzine vrtnje pri najvećoj snazi. Ako se ta brzina postiže s više od jednog stupnja prijenosa, motor se ispituje u najvišem stupnju prijenosa. 2.3.1.
12. Tijekom ubrzavanja, motor se mora ispitati u onom stupnju prijenosa koji omogućava najveće ubrzavanje. Sljedeći viši stupanj prijenosa mora se uključiti najkasnije kad brzina vrtnje motora dosegne 110% brzine vrtnje pri najvećoj snazi. Ako motocikl ili motorni tricikl doseže brzinu od 20 km/h u prvom stupnju prijenosa ili 35 km/h u drugom, pri tim brzinama mora se uključiti sljedeći viši stupanj prijenosa. U tim slučajevima nije dopušteno uključivanje viših stupnjeva prijenosa. Ako se tijekom faze ubrzavanja mijenjaju stupnjevi prijenosa na određenim brzinama motocikla ili motornog tricikla, sljedeća faza ustaljene brzine mora se provesti u istom stupnju prijenosa u kojem motocikl ili motorni tricikl počinje fazu ustaljene brzine, bez obzira na brzinu vrtnje motora. 2.3.1.
13. Tijekom usporavanja, sljedeće niži stupanj prijenosa mora se uključiti prije nego motor dosegne očekivanu brzinu vrtnje praznog hoda i najkasnije kad se brzina vrtnje motora smanji na 30% brzine vrtnje pri najvećoj snazi, ovisno što se prije dogodi. Tijekom usporavanja ne smije se uključivati prvi stupanj prijenosa. 2.3.
14. Motocikli ili motorni tricikli koji su opremljeni s automatskim mjenjačima trebaju se ispitati s uključenim najvišim stupnjem prijenosa (»drive«). Papučica za snagu mora se aktivirati tako, da se postigne što je moguće ravnomjernije ubrzavanje i da se stupnjevi prijenosa u prijenosniku snage uključuju po uobičajenom redoslijedu. Primjenjuju se dopuštena odstupanja navedena u točki 2.4 2.
15. Dopuštena odstupanja 2.4.
16. U svim fazama ispitivanja dopušta se odstupanje 1 km/h od teorijske brzine, naviše i naniže. Veća odstupanja od propisanih dopuštena su pri prijelazu iz jedne faze u drugu, pod uvjetom da trajanje tih odstupanja nije dulje od 0,5 s, u svim slučajevima na koje se odnose odredbe u točkama 6.5.
17. i 6.6.
18. 2.4.
19. Mora se dopustiti odstupanje ± 0,5 s naviše ili naniže od teorijskih vremena 2.4.
20. Dopuštena odstupanja za brzinu i vrijeme moraju se kombinirati kao što je prikazano u Poddodatku
21. 2.4.
22. Prijeđeni put tijekom ciklusa mora se mjeriti s dopuštenim odstupanjem ± 2%. RADNI CIKLUS NA DINAMOMETRU Broj operacije Radna operacija Faza Ubrzavanje (m/s2) Brzina (km/h) Trajanje svake Ukupno vrijeme (s) Trajanje uporabe stupnja prijenosa u slučaju ručnog mjenjača operacije (s) faze (s)
23. Prazni hod 1 11 11 11 6 s PM/5 s K

(1)PM: Mjenjač u neutralnom položaju, uključena spojka. K: Isključena spojka ______

(1)Te dodatne mase mogu se kad je prikladno zamijeniti elektroničkim uređajem pod uvjetom da se dokaće istovrijednost rezultata.

1. MOTOCIKL ILI MOTORNI TRICIKL I GORIVO 3.
2. Ispitivani motocikl ili motorni tricikl 3.1.
3. Motocikl ili motorni tricikl mora biti dostavljen u dobrom mehaničkom stanju. Prije ispitivanja on mora biti razrađen i vožen najmanje 1 000 km. Laboratorij može odlučiti da li se može prihvatiti motocikl ili motorni tricikl koji je provezao manje od 1 000 km. 3.1.
4. Ispušni uređaj ne smije propuštati ništa što bi moglo smanjiti količina sakupljenih ispušnih plinova, koja mora biti jednaka količini plinova koji izlaze iz motora. 3.1.
5. Nepropusnost usisnog sustava može se provjeriti radi osiguravanja da na miješanje goriva i zraka ne utječe dodatni dotok zraka. 3.1.
6. Namještanja motocikla ili motornog tricikla moraju biti ona koje je propisao proizvođač. 3.1.
7. Laboratorij može provjeriti da li motocikl ili motorni tricikl postiže radne značajke koje je propisao proizvođač, može li se upotrebljavati za uobičajenu vožnju i, posebno, je li ga moguće pokrenuti kad je hladan ili vruć. 3.
8. Gorivo Za ispitivanje mora se upotrebljavati referentno gorivo za koje su specifikacije navedene u Prilogu IV. Ako se motor podmazuje s mješavinom, kvaliteta i količina ulja koje se dodaje referentnom gorivu mora zadovoljavati preporuke proizvođača.
9. ISPITNA OPREMA 4.
10. Dinamometar Glavne značajke dinamometra su sljedeće: Dodir između valjka i gume na pogonskim kotačima: – promjer valjka 400 mm; – jednadžba krivulje apsorpcije snage: od početne brzine 12 km/h, na dinamometru mora biti moguće reproducirati snagu koju razvija motor kad motocikl ili motorni tricikl vozi po ravnoj cesti, s dopuštenim odstupanjem ± 15%, pri brzini vjetra koja je praktično zanemariva. Snaga koju apsorbiraju kočnice i unutarnje trenje dinamometra mora se izračunati u skladu s odredbama točke
11. Pododatka
12. Dodatka 1., ili snaga koju apsorbiraju kočnice i unutarnje trenje dinamometra treba biti: KV3 ± 5% od KV3 ± 5% od PV50 – dodatne inercijske mase: od 10 kg i po 10 kg

(1). 4.1.1. Stvarno prijeđeni put mjeri se s brojilom okretaja koje pogoni valjak koji pogoni kočnicu i zamašnjake. 4.2. Oprema za uzorkovanje ispušnih plinova i mjerenje njihovog obujma Poddodaci 2. i 3. sadrže shemu koja prikazuje postupak sakupljanja, razrjeđivanja, uzorkovanja i mjerenja obujma ispušnih plinova tijekom ispitivanju. 4.2.2. U sljedećim točkama opisani su sastavni dijelovi ispitne opreme (uz svaki sastavni dio dana je skraćenica koja se upotrebljava na shemi u Poddodacima 2. i 3). Tehnička služba može odobriti uporabu drukčije opreme pod uvjetom da daje istovrijedne rezultate: 4.2.2.1. uređaj za sakupljanje svih ispušnih plinova proizvedenih tijekom ispitivanja; općenito to je neki otvoreni uređaj koji održava atmosferski tlak na izlazu ispušne (ispušnih) cijevi. Također, može se upotrebljavati zatvoreni sustav, ali moraju biti zadovoljeni uvjeti za protutlak (unutar ± 1,25 kPa). Plinovi se moraju sakupljati tako, da se ne smije pojaviti kondenzacija koja bi značajno utjecala na prirodu ispušnih plinova na ispitnoj temperaturi; 4.2.2.2. cijev (Tu) koja povezuje opremu za sakupljanje ispušnih plinova i sustav uzorkovanja ispušnih plinova. Ta spojna cijev i oprema za sakupljanje ispušnih plinova moraju biti izrađeni iz nehrđajućeg čelika ili drugoga materijala koji ne utječe na sastav sakupljenih plinova i otporan je na njihovu temperaturu; 4.2.2.3. izmjenjivač topline (Sc), koji tijekom trajanja ispitivanja može ograničiti promjene temperature razrijeđenih plinova na ulazu pumpe na ± 5 °C. Taj izmjenjivač mora biti opremljen sa sustavom za predgrijavanje koji može dovesti plinove na svoju radnu temperaturu (s dopuštenim odstupanjem ± 5 °C); 4.2.2.4. dobavna pumpa (P) za usisavanje razrijeđenih plinova koju pogoni motor koji može djelovati pri različitim pot­puno stalnim brzinama. Pumpa mora osiguravati stalan protok dovoljno velik da omogućava usisavanje svih ispušnih plinova. Može se također upotrijebiti uređaj, koji djeluje s pomoću Venturijeve cijevi s kritičnim protokom; 4.2.2.5. uređaj koji može stalno zapisivati temperaturu razrijeđenih plinova koji ulaze u pumpu; 4.2.2.6. sonda za uzorkovanje (S3), pričvršćena na vanjskoj strani uređaja za sakupljanje plinova, kojom se tijekom trajanja ispitivanja može sakupljati stalni uzorak razrijeđenog zraka uporabom pumpe, filtra i mjerila protoka; 4.2.2.7. sonda za uzorkovanje (S2), postavljena ispred dobavne pumpe i usmjerena protiv toka razrijeđenih plinova, koja omogućava uzimanje uzorka pri stalnom protoku smjese razrijeđenih plinova tijekom ispitivanja, po potrebi s uporabom filtra, mjerila protoka i pumpe. Najmanja veličina protoka plinova u oba naviše opisana sustava za uzorkovanje mora biti barem 150 l/h; 4.2.2.8. dva filtra (F2 i F3), postavljena redom redom iza sonda S2 i S3, namijenjena za filtriranje tvrdih čestica koje su raspršene u uzorku sakupljenom u vrećama. Posebno se mora paziti da one ne promijene koncentracije plinovitijaka u uzorcima; 4.2.2.9. dvije pumpe (P2 i P3) za uzimanje uzoraka redoslijedom s pomoću sonda S2 i S3 i punjenje vreća Sa i Sb; 4.2.2.10. dva ventila s ručnim namještanjem (V2 i V3), serijski ugrađena iza odgovarajućih pumpa P2 i P3 za reguliranje protoka uzorka koji se doprema u vreće; 4.2.2.11. dva mjerila protoka (R2 i R3), serijski ugrađena na vodovima »sonda, filtar, pumpa, ventil, vreća« (S2, F2, P2, V2, Sa, odnosno S3, F3, P3, V3, Sb) tako, da se izravno vizualno može provjeriti trenutnu protok uzorka; 4.2.2.12. nepropusne vreće za uzorkovanje za sakupljanje zraka za razrjeđivanje i smjese razrijeđenih plinova koje su dovoljno velike, da ne prekidaju normalni protok uzorkovanja. Te vreće za uzorkovanje moraju imati naprave za automatsko zatvaranje, sa strane, koje se mogu na kraju ispitivanja brzo i nepropusno zatvoriti ili na krugu za uzorkovanje ili na krugu za analiziranje. 4.2.2.13. dva diferencijalna mjerila tlaka (g1 i g2) koja su ugrađena: g1: ispred pumpe P1 za mjerenje razlika tlakova između smjese ispušnih plinova i zraka za razrjeđivanje i atmosfere; g2: ispred i iza pumpe P1 za mjerenje porasta koji se javlja u toku plinova; 4.2.2.14. brojilo okretaja za brojanje okretaja rotacione dobavne pumpe P1; 4.2.2.15. trokraki ventili u prije opisanim krugovima uzorkovanja za izravno umjeravanje toka uzoraka u atmosferu ili u njihove odgovarajuće vreće za uzorkovanje tijekom ispitivanja. Moraju se upotrebljavati brzodjelujući ventili. Oni moraju biti izrađeni iz materijala koji ne utječu na sastav plinova; također moraju imati prolazne otvore i oblike takve da smanjuju na najmanju tehnički moguću mjeru otpore strujanja. 4.3. Analitička oprema 4.3.1. Mjerenje koncentracije ugljikovodika 4.3.1.1. Jonizacijski analizator u plamenu upotrebljava se za mjerenje koncentracije neizgorenih ugljikovodika u uzorcima sakupljenim tijekom ispitivanja u vrećama Sa i Sb. 4.3.2. Mjerenje koncentracije CO i CO2 4.3.2.1. Nedisperzijski infracrveni apsorpcijski analizator upotrebljava se za mjerenje koncentracije ugljikovoga monoksida CO i ugljikovog dioksida CO2 u uzorcima sakupljenim tijekom ispitivanja u vrećama Sa i Sb. 4.3.3. Mjerenje koncentracije NOx 4.3.3.1. Kemiluminiscentni analizator upotrebljava se za mjerenje koncentracije dušikovih oksida (NOx) u uzorcima sakupljenim tijekom ispitivanja u vrećama Sa i Sb. 4.4. Točnost mjerne opreme i mjerenja 4.4.1. Kad se kočnica umjeri u posebnom ispitivanju, nije potrebno navoditi točnosti dinamometra. Ukupna inercija rotirajućih masa, uključujući mase valjaka i rotirajućih dijelova kočnice (vidi točku 5.2.), mora biti dana s točnošću ± 2%. 4.4.2. Brzina motocikla ili motornog tricikla mjeri se preko brzine vrtnje valjaka koji su spojeni na kočnicu i zamašnjake. Ona se mora moći izmjeriti s točnošću s ± 2 km/h pri brzinama od 0 do 10 km/h i s točnošću s ± 1 km/h pri brzinama iznad 10 km/h. 4.4.3. Temperatura koja se navodi u točki 4.2.2.5. mora biti izmjerena s točnošću ± 1 °C, a temperatura koja se navodi u točki 6.1. s točnošću ± 2 °C. 4.4.4. Atmosferski tlak mora se moći izmjeriti s točnošću± 0,133 kPa. 4.4.5. Smanjenje tlaka u smjesi razrijeđenih plinova koji ulaze u pumpu P (vidi točku 4.2.2.13.), u odnosu na atmosferski tlak, mora se moći izmjeriti s točnošću ± 0,4 kPa. Razlika u tlakovima razrijeđenih plinova na ulaznom i izlaznom otvoru pumpe P (vidi točku 4.2.2.13.) mora se moći izmjeriti s točnošću ± 0,4 kPa. 4.4.6. Dobavljeni obujam po jednom punom okretaju pumpe P i dobavljeni obujam pri najmanjoj mogućoj brzini pumpe koju pokaže brojilo okretaja mora omogućiti određivanje ukupnog obujma smjese ispušnih plinova i zraka za razrjeđivanje koji dobavi pumpa P tijekom ispitivanja, s točnošću ± 2%. 4.4.7. Mjerno područje analizatora mora biti spojivo sa zahtijevanom točnošću pri mjerenju sadržaja različitih štetnih sastojaka s točnošću ± 3%, bez obzira na točnost etalon plinova. Analizator s ionizacijom u plamenu s kojim se mjeri koncentracija ugljikovodika mora moći dosegnuti 90% punoga opsega ljestvice za manje od jedne sekunde. 4.4.8. Sadržaj etalon plinova (za umjeravanje) ne smije se razlikovati više od ± 2% od referentne vrijednosti svakoga plina. Dušik se mora upotrijebiti za razrjeđivanje. 5. PRIPREMA ISPITIVANJA 5.1. Namještanje kočnice dinamometra 5.1.1. Kočnica se mora namjestiti tako, da je brzina motocikla ili motornog tricikla tijekom faze ustaljene brzine na ravnoj suhoj cesti između 45 km/h i 55 km/h. 5.1.2. Kočnica se namješta na sljedeći način: 5.1.2.1. U uređaj za dovod goriva treba ugraditi namjestivi graničnik s kojim se može držati najveća brzina između 45 km/h i 55 km/h. Brzina motocikla ili motornog tricikla se mjeri s preciznim tahometrom ili se utvrdi iz izmjerenog vremena na poznatoj razdaljini na ravnoj suhoj cesti u oba smjera s uključenim graničnikom. Mjerenja se moraju ponoviti najmanje tri puta oba smjera i obaviti na razdaljini najmanje 200 m, s dovoljno dugom razdaljinom za ubrzavanje. Izračunava se prosječna brzina. 5.1.2.2. Drugi se sustavi mogu upotrebljavati za mjerenje snage koja je potrebna za pogon vozila (npr. mjerenjem zakretnog momenta na prijenosniku snage, mjerenjem usporavanja, itd.) 5.1.2.3. Motocikl ili motorni tricikl mora se nakon toga postaviti na dinamometar i kočnica namjesti tako, da se postigne ista brzina kao ona koja se postigne pri ispitivanju na cesti (s uključenim graničnikom za reguliranje dotoka goriva i uključenim istim stupnjem prijenosa). Takvo namještanje kočnice mora se zadržati tijekom cijelog ispitivanja. Kad se kočnica jednom namjesti, namjestivi graničnik za reguliranje dotoka goriva treba ukloniti. 5.1.2.4. Namještanje kočnice temeljem cestovnih ispitivanja dopušteno je jedino ako razlika barometarskoga tlaka na cesti i u prostoru u kojem je dinamometar ne prelazi ± 1,33 kPa i razlika u temperaturi zraka nije veća od ± 8 °C. 5.1.3. Ako se gornja metoda ne može primijeniti, dinamometar treba nastaviti u skladu s vrijednostima u tablici iz točke 5.2. Tablica prikazuje vrijednosti snage u ovisnosti od referentne mase pri brzini 50 km/h. Ta se snaga određuje s metodom opisanom u Poddodatku 4. 5.2. Prilagođavanje inercijskih masa istovrijednim inercijskim masama motocikla ili motornog tricikla u pravocrtnom gibanju. Jedan ili više zamašnjaka upotrebljava se da se omogući postizanje ukupne inercijske mase rotirajućih dijelova koja je proporcionalna referentnoj masi motocikla ili motornog tricikla u sljedećim granicama: Referentna masa RM (u

1. kg)Istovrijedna inercijska masa (u
2. kg)Apsorbirana snaga (u kW) RM ≤ 105 105 < RM ≤ 115 115 < RM ≤ 125 125 < RM ≤ 135 135 < RM ≤ 150 150 < RM ≤ 165 165 < RM ≤ 185 185 < RM ≤ 205 205 < RM ≤ 225 225 < RM ≤ 245 245 < RM ≤ 270 270 < RM ≤ 300 300 < RM ≤ 330 330 < RM ≤ 360 360 < RM ≤ 395 395 < RM ≤ 435 435 < RM ≤ 480 480 < RM ≤ 540 540 < RM ≤ 600 600 < RM ≤ 650 650 < RM ≤ 710 710 < RM ≤ 770 770 < RM ≤ 820 820 < RM ≤ 880 100 110 120 130 140 150 170 190 210 230 260 280 310 340 380 410 450 510 570 620 680 740 800 850 0,88 0,90 0,91 0,93 0,94 0,96 0,99 1,02 1,05 1,09 1,14 1,17 1,21 1,26 1,33 1,37 1,44 1,50 1,56 1,61 1,67 1,74 1,81 1,89 880 < RM ≤ 940 940 < RM ≤ 990 990 < RM ≤ 1050 1050 < RM ≤ 1110 1110 < RM ≤ 1160 1160 < RM ≤ 1220 1220 < RM ≤ 1280 1280 < RM ≤ 1330 1330 < RM ≤ 1390 1390 < RM ≤ 1450 1450 < RM ≤ 1500 1500 < RM ≤ 1560 1560 < RM ≤ 1620 1620 < RM ≤ 1670 1670 < RM ≤ 1730 1730 < RM ≤ 1790 1790 < RM ≤ 1870 1870 < RM ≤ 1980 1980 < RM ≤ 2100 2100 < RM ≤ 2210 2210 < RM ≤ 2320 2320 < RM ≤ 2440 2440 < RM 910 960 1020 1080 1130 1190 1250 1300 1360 1420 1470 1530 1590 1640 1700 1760 1810 1930 2040 2150 2270 2380 2490 1,99 2,05 2,11 2,18 2,24 2,30 2,37 2,42 2,49 2,54 2,57 2,62 2,67 2,72 2,77 2,83 2,88 2,97 3,06 3,13 3,20 3,34 3,48 5.3. Kondicioniranje motocikla ili motornog tricikla 5.3.1. Prije ispitivanja, motocikl ili motorni tricikl mora biti u prostoru s relativno stalnom temperaturom između 20 °C i 30 °C. To kondicioniranje mora trajati dok temperature motornog ulja i rashladnog sredstva, ako postoji, ne budu unutar ± 2 K od temperature tog prostora. Prije sakupljanja ispušnih plinova treba napraviti dva potpuna ciklusa predkondicioniranja. 5.3.2. Tlak u gumama mora biti onaj koji je odredio proizvođač za obavljanje prethodnog cestovnog ispitivanja radi namještanja kočnice. Međutim, ako je promjer valjaka manji od 500 mm, tlak u gumama može se povećati za 30% – 50%. 5.3.3. Masa na pogonskom kotaču je ista kao za motocikl ili motorni tricikl kad se upotrebljava u uobičajenim uvjetima vožnje s vozačem težine 75 kg. 5.4. Umjeravanje analitičke opreme 5.4.1. Umjeravanje analizatora Količina plina na tlaku koji je namješten da odgovara ispravnom funkcioniranju opreme uvodi se u analizator s pomoću mjerila potoka i mjerila tlaka koji je ugrađen na svakoj boci. Oprema se mora namjestiti tako, da kao konstantnu vrijednost pokazuje onu vrijednost koja je navedena na boci s etalon plinom. Polazeći od namještanja s bocom s najvišim sadržajem, treba crtati krivulju odstupanja analizatora kao funkciju sadržaja upotrijebljenih različitih boca s etalon plinom. Za ispravno umjeravanje jonizacijskog analizatora u plamenu, koje treba obavljati jedan put mjesečno, upotrebljavaju se smjese zraka i propana (ili heksana) s nazivnim koncentracijama ugljikovodika, koje su jednake 50% i 90% cijelog mjernog područja. Za ispravno umjeravanje nedisperzivnih infracrvenih analizatora, upotrebljavaju se smjese dušika s CO i CO2 mjerenjem redoslijedom s nazivnim koncentracijama 10%, 40%, 60%, 85% i 90% cijelog mjernog područja. Za umjeravanje kemiluminescentnog NOx analizatora, upotrebljavaju se smjese dušikova oksida (N2O) koji je razrijeđen u dušiku s nazivnom koncentracijom 50% i 90% cijelog mjernog područja. Za provjeru umjeravanja, koja se mora obaviti prije svakog niza ispitivanja, potrebno je za sva tri tipa analizatora upotrebljavati smjese od plinova koje treba mjeriti na koncentraciji koja je jednaka 80% cijelog mjernog podrog područja. Za razrjeđivanje plina za umjeravanje od koncentracije 100% na zahtijevanu, može se upotrebljavati uređaj za razrjeđivanje. 6. POSTUPAK ISPITIVANJA NA DINAMOMETRU 6.1. Posebni uvjeti ljanje ciklusa 6.1.1. Temperatura u prostoru u kojem je postavljen dinamometar tijekom ispitivanja mora biti između 20 °C i 30 °C i mora biti što je moguće bliža temperaturi prostora u kojem je motocikl ili motorni tricikl kondicioniran. 6.1.2. Tijekom ispitivanja motocikl ili motorni tricikl mora biti postavljen što je više moguće vodoravno da bi se spriječila neuobičajena razdioba goriva ili motornog ulja. 6.1.3. Prije početka prvoga ciklusa predkondicioniranja treba usmjeriti tok zraka s promjenjivom brzinom na motocikl ili motorni tricikl. Nakon toga slijede dva potpuna ciklusa tijekom kojih se ne sakupljaju ispušni plinovi. Ventilacijski sustav mora imati ugrađen mehanizam kojim se upravljan preko brzine valjka dinamometra tako, da je u području od 10 km/h do 50 km/h linearna brzina zraka na izlazu iz ventilatora jednaka relativnoj brzini valjka s točnošću ± 10%. Brzina zraka može biti ništica za brzine valjaka manje od 10 km/h Presjek izlaznog otvora ventilatoru mora imati sljedeće značajke: (
3. i)površinu presjeka najmanje 0,4 m2; (
4. ii)donji rub između 0,15 i 0,20 m iznad razine tla; (iii) udaljenost od prednjeg ruba motocikla ili motornog tricikla između 0,3 i 0,45 m. 6.1.4. Tijekom ispitivanja brzina se grafički prikazuje u ovisnosti od vremena tako, da se može ocijeniti ispravnost izvođenja ciklusa. 6.1.5. Temperatura rashladne vode i ulja u kućištu koljenastog vratila može se zapisivati. 6.2. Pokretanje motora 6.2.1. Pošto se obave prethodne radne operacije na opremi za sakupljanje, razrjeđivanje, analiziranje i mjerenje plinova (vidi točku 7.1.). motor treba pokrenuti s pomoću uređaja predviđenih za tu svrhu, kao što je čok, dekompresijski ventil, itd., u sladu s uputama proizvođača. 6.2.2. Početak prvoga ciklusa podudara se s početkom uzimanja uzoraka i mjerenja okretaja pumpe.’ 6.3. Uporaba ručnog čoka Čok se mora isključiti što je prije moguće, a u načelu prije ubrzavanja od 0 do 50 km/h. Ako se taj zahtjev ne može ispuniti, mora se navesti trenutak stvarnog isključivanja. Čok se mora namjestiti u skladu s proizvođačevim uputama. 6.4. Prazni hod 6.4.1. Ručni mjenjač: 6.4.1.1. U razdobljima praznog hoda spojka mora biti uključena i mjenjač u neutralnom položaju. 6.4.1.2. Da bi se omogućilo obavljanje ubrzavanja u skladu s uobičajenom ciklusom, vozilo mora biti u prvom stupnju prijenosa, s isključenom spojkom, pet sekunda prije početka ubrzavanja nakon odgovarajućeg perioda praznog hoda. 6.4.1.3. Prvo razdoblje praznog hoda na početku ciklusa sastoji se od šest sekunda u neutralnom položaju s uključenom spojkom i pet sekunda u prvom stupnju prijenosa s isključenom spojkom. 6.4.1.4. U razdobljima praznog hoda tijekom svakog ciklusa, odgovarajuća vremena su 16 sekunda u neutralnom položaju i pet sekunda u prvom stupnju prijenosa s isključenom spojkom 6.4.1.5. Posljednji prazni hod u ciklusu sastoji se od sedam sekunda u neutralnom položaju s isključenom spojkom 6.4.2. Poluautomatski mjenjači: Mora se postupiti po proizvođačevim uputama za vožnju u gradu, ili ako ne postoje takve upute, uputama koje se primjenjuju za ručne mjenjače. 6.4.3. Automatski mjenjači: Birač se ne smije pomicati tijekom cijelog ispitivanja, osim ako proizvođač ne odluči drukčije. U ovom drugom slučaju primjenjuje se postupak za ručne mjenjače. 6.5. Ubrzavanja 6.5.1. Ubrzavanja se moraju izvesti tako da se osigura što je više moguće jednoliko ubrzanje tijekom te radne operacije. 6.5.2. Ako su mogućnosti ubrzavanja motocikla ili motornog tricikla nedovoljne za obavljanje ciklusa ubrzavanja unutar propisanih dopuštenih odstupanja, motocikl ili motorni tricikla mora se ubrzavati s potpuno otvorenom zaklopkom za snagu dok se ne dosegne brzina koja je propisana za ciklus; nakon toga ciklus se može nastaviti uobičajeno. 6.6. Usporavanja 6.6.1. Sva usporavanja moraju se postići potpunim zatvaranjem zaklopke za snagu, s uključenom spojkom. Motor se mora odspojiti ručno pri brzini od 10 km/h. 6.6.2. Ako je period usporavanja dulji od propisanoga za odgovarajuću fazu, treba uporabiti kočnice na vozilu da se zadovolji ciklus. 6.6.3. Ako je period usporavanja kraći od propisanoga za odgovarajuću fazu, sukladnost s vremenskim trajanjem teoretskog ciklusa postiže se dodavanjem perioda ustaljene brzine ili praznog hoda sljedećoj fazi ustaljene brzine ili praznog hoda. U tom se slučaju ne primjenjuje točka 2.4.3. 6.6.4. Na kraju perioda usporavanja (zaustavljanje motocikla ili motornog tricikla na valjcima) mjenjač se postavlja u neutralni položaj i spojka uključi. 6.7. Ustaljene brzine 6.7.1. Pri prijelazu od ubrzavanja na ustaljenu brzinu koja slijedi mora se izbjeći »pumpanje« ili zatvaranje zaklopke za snagu. 6.7.2. Razdoblja ustaljene brzine moraju se postići držanjem zaklopke za snagu u određenom položaju. 7. POSTUPAK UZORKOVANJA, ANALIZE I MJERJENJA EMITIRANIH KOLIČINA 7.1. Radnje koje treba obaviti prije pokretanja motocikla ili motornog tricikla. 7.1.1. Vreće za sabiranje uzoraka Sa i Sb treba isprazniti i nepropusno zatvoriti. 7.1.2. Rotacijska dobavna pumpa P1 treba se uključiti bez uključivanja brojila okretaja. 7.1.3. Pumpe P2 i P3 za uzimanje uzoraka uključuju se s ventilima koji su namješteni da proizvedene ispuštaju plinove u atmosferu; protok kroz ventile V2 i V3 se regulira. 7.1.4. Uključuju se naprave za zapisivanje temperature T i tlakova g1 i g2. 7.1.5. Brojilo okretaja CT i brojilo okretaja valjka treba se namjestiti na ništicu. 7.2. Početak uzorkovanja i mjerenja obujma 7.2.1. Nakon dva ciklusa predkondicioniranja (početni trenutak prvoga ciklusa), istodobno se obavljaju radnje navedene i točkama 7.2.2. do 7.2.5. 7.2.2. Usmjeravajući ventili trebaju se namjestiti tako da kontinuirano sakupljaju uzorke, koje su prethodno usmjeravali u atmosferu, kroz sonde S2 i S3 u vreće Sa i Sb. 7.2.3. Trenutak početka ispitivanja treba biti označen je na analognim zapisima koji zapisuju rezultate iz mjerila temperature i mjerila diferencijalnog tlaka g1 i g2. 7.2.4. Uključuje se uređaj koji bilježi ukupni broj okretaja pumpe P, naveden u točki 6.1.3.. koji usmjerava tok zraka na motocikl ili motorni tricikl. 7.2.5. Uključuje se uređaj, naveden u točki 6.1.3. koji usmjerava tok zraka na motocikl ili motorni tricikl. 7.3. Završetak uzorkovanja i mjerenja obujma 7.3.1. Na kraju četvrtoga ispitnog ciklusa radnje opisane u točkama 7.3.2. do 7.3.5. odvijaju se istodobno. 7.3.2. Usmjeravajući ventili trebaju se namjestiti tako, da zatvore vreće Sa i Sb te ispuste u atmosferu uzorke koje su kroz sonde S2 i S3 usisale pumpe P2 i P3. 7.3.3. Trenutak završetka ispitivanja treba biti označen na analognim zapisima navedenim u točki 7.2.3. 7.3.4. Brojilo okretaja pumpe P1 treba isključiti. 7.3.5. Isključuje se uređaj, naveden u točki 6.1.3.. koji usmjerava tok zraka na motocikl ili motorni tricikl. 7.4. Analiza 7.4.1. Ispušni plinovi sakupljeni u vreći moraju se analizirati čim prije, a u svakom slučaju najkasnije 20 minuta nakon završetka ispitnog ciklusa. 7.4.2. Prije svake analize uzorka mjerno se područje analizatora, koje se upotrebljava za svaki štetni sastojak, mora s pomoću odgovarajućeg nultog plina namjestiti u položaj ništice. 7.4.3. Analizatori se nakon toga namještaju na umjerne krivulje s pomoću referencijskih plinova nazivnih koncentracijatracija između 70 i 100% mjerenog područja. 7.4.4. Ponovno treba provjeriti položaje ništice analizatora. Ako se očitana vrijednost razlikuje više od 2% mjernog opsega od namještanja određenog u točki ., postupak se ponavlja. 7.4.5. Nakon toga se uzorci analiziraju. 7.4.6. Po završenoj analizi, ponovno se provjeravaju položaji ništica i referentnih točaka uporabom istih plinova. Analiza se smatra prihvatljivom ako se rezultati ponovnih provjera ne razlikuje više od 2% od onih iz točke 7.4.3. 7.4.7. U svim fazama opisanim u ovoj točki, protok i tlak različitih plinova moraju biti jednaki onima koji su upotrijebljeni pri umjeravanju analizatora. 7.4.8. Broj koji se prihvaća kao koncentracija svakoga štetnog sastojka izmjerenog u plinovima, vrijednost je očitana nakon stabilizacije na mjernom uređaju. 7.5. Mjerenje prijeđenog puta Duljina stvarno prijeđenog puta S, izražena u km, određuje se množenjem ukupnog broja okretaja koji je prikazan na brojilu okretaja s opsegom valjka (vidi točku 4.1.1). 8. ODREĐIVANJE KOLIČINE EMISIJE PLINOVITIH ŠTETNIH SASTOJAKA 8.1. Masa emitiranoga ugljikovoga monoksida tijekom ispitivanja određuje se s pomoću formule: u kojoj je: 8.1.1. COM masa ugljikovoga monoksida, emitiranoga tijekom ispitivanja, izražena u g/km; 8.1.2. S duljina određena u točki 7.5.; 8.1.3. dCO gustoća ugljikovog monoksida pri temperaturi 0 °C i tlaku 101,33 kPa (= 1,250 kg/m3); 8.1.4. COc je obujamska koncentracija ugljikovog monoksida u razrijeđenim plinovima, izražena u ppm i ispravljena da se uzme u obzir onečišćenje razrijeđenog zraka: gdje je: 8.1.4.1. COe koncentracija ugljikovog monoksida, izmjerena u ppm, u uzorku razrijeđenih plinova sakupljenih u vreći Sb; 8.1.4.2. COd koncentracija ugljikovog monoksida, izmjerena u ppm, u uzorku zraka za razrjeđivanje sakupljenog u vreći Sa; 8.1.4.3. DF koeficijent koji je određen u točki 8.4. 8.1.5. V ukupni obujam, izražena u m3/ispitivanje, razrijeđenih plinova na referentnoj temperaturi 0 °C (273 K) i referentnom tlaku 101,33 kPa: gdje je: 8.1.5.1. Vo dobavljena količina plina po jednom okretaju pumpe P1,.izražena u m3/okretaj. Taj je obujam ovisan od razlike tlakova između ulaznog i izlaznog otvora same pumpe. 8.1.5.2. N broj okretaja pumpe P1 obavljenih tijekom četiri ispitna ciklusa; 8.1.5.3. Pa atmosferski tlak izražen u kPa; 8.1.5.4. Pi srednja vrijednost smanjenja tlaka na ulaznom dijelu pumpe P1 tijekom izvođenja četiriju ciklusa, izražena u kPa; 8.1.5.5. Tp vrijednost temperature razrijeđenih plinova na ulaznom dijelu pumpe P1 tijekom izvođenja četiriju ciklusa. 8.2. Masa neizgorenih ugljikovodika emitiranih kroz ispuh mopeda tijekom ispitivanja izračunava se s pomoću formule: u kojoj je: 8.2.1. HCM masa ugljikovodika emitiranih tijekom ispitivanja, izražena u g/km; 8.2.2. S duljina, određena u točki 7,5.; 8.2.3. dHC gustoća ugljikovodika pri temperaturi 0 °C i tlaku101,33 kPa (za prosječni omjer ugljik/vodik od 1:1,85)(= 0,619 kg/m3); 8.2.4. HCc koncentracija razrijeđenih plinova, izražena u ppm ekvivalenta ugljika (na primjer: koncentracija propana pomnožena s 3) i ispravljena s uzimanjem u obzir zraka za razrjeđivanje: gdje je: 8.2.4.1. HCe koncentracija ugljikovodika u uzorku razrijeđenih plinova sakupljenih u vreći Sb, izražena u ppm ekvivalenta ugljika; 8.2.4.2. HCd koncentracija ugljikovodika u uzorku razrijeđenih plinova sakupljenih u vreći Sb, izražena u ppm ekvivalenta ugljika; 8.2.4.3. DF koeficijent, određen u točki 8.4.; 8.2.5. V ukupni obujam (vidi točku 8.1.5.). 8.3. Masa dušikovih oksida, emitiranih kroz ispuh motocikla ili motornog tricikla tijekom ispitivanja, izračunava se s pomoću sljedeće formule: u kojoj je: 8.3.1. NOxM masa dušikovih oksida emitiranih tijekom ispitivanja, izražena u g/km; 8.3.2. S duljina, određena u točki 7.5.; 8.3.3. gustoća dušikovih oksida u ispušnim plinovima, izražena kao ekvivalent NO, pri temperaturi 0 °C i tlaku 101,33 kPa (= 2,05 kg/m3); 8.3.4. NOxc koncentracija dušikovih oksida u razrijeđenim plinovima, izražena u ppm i ispravljena da se uzme u obzir zrak za razrjeđivanje: gdje je: 8.3.4.1. NOxe koncentracija dušikovih oksida, izražena u ppm, u uzorku razrijeđenih plinova sakupljenih u vreći Sa; 8.3.4.2. NOxd koncentracija dušikovih oksida, izražena u ppm, u uzorku zraka za razrjeđivanje sakupljenoga u vreći Sb; 8.3.4.3. DF koeficijent, određen u točki 8.4. 8.3.5. Kh je faktor ispravka za vlažnost gdje je: 8.3.5.1. H apsolutna vlažnost u gramima vode na kg suhoga zraka gdje je: 8.3.5.1.1. U sadržaj vlage izražen u postocima; 8.3.5.1.2. Pd tlak zasićene vodene pare, izražen u kPa, pri ispitnoj temperaturi; 8.3.5.1.3. Pa je atmosferski tlak u kPa. 8.4. DF je koeficijent, izražen s pomoću formule: u kojoj su: 8.4.1. CO, CO2 i HC koncentracije ugljikovog monoksida, ugljikovog dioksida i ugljikovodika izražene kao postotak uzorka razrijeđenih plinova sakupljenih u vreći Sa; PODODATAK 1. RADNI CIKLUS MOTORA KOD ISPITIVANJA TIPA i. PODODATAK 2. Primjer br. 1. za sustav sakupljanja ispušnih plinova PODODATAK 3. Primjer 2. ZA SUSTAV SAKUPLJANJA ISPUŠNIH PLINOVA Pododatak 4. Metoda umjeravanja apsorpcije snage na cesti pomoću dinamometra za motocikle ili motorne tricikle Ovaj Poddodatak opisuje metodu koja se upotrebljava za određivanje apsorpcije snage na cesti pomoću dinamometra. Izmjerena apsorbirana snaga na cesti uključuje snagu koja se apsorbira trenjem i snagu koju apsorbira uređaj za apsorpciju snage. Dinamometar se pokreće brzinom koja je veća od najveće ispitne brzine. Uređaj koji se upotrebljava za pokretanje dinamometra nakon toga se odvaja od dinamometra i brzina vrtnje valjka (valjaka) smanjuje. Kinetička energija uređaja troši se u uređaju dinamometra za apsorpciju snage i na trenje dinamometra. Ta metoda ne uzima u obzir promjene unutrašnjeg trenja valjka prouzročene rotirajućim masama motocikla ili motornog tricikla. Razlika između vremena zaustavljanja stražnjeg valjka koji se slobodno okreće i valjka s motornim pogonom može se zanemariti u slučaju dinamometra s dva valjka. Postupci su sljedeći: 1. Treba izmjeriti brzinu vrtnje valjka ako to nije već obavljeno. Dodatni mjerni kotač, brojilo okretaja ili druga metoda mogu se upotrijebiti. 2. Postaviti motocikl ili motorni tricikl na dinamometar ili upotrijebiti neku drugu metodu za pokretanje dinamometra. . 3. Upotrijebiti zamašnjak ili bilo koji drugi sustav za simulaciju inercije, koji se uobičajeno upotrebljava na dinamometru, za određenu kategoriju mase motocikla ili motornog tricikla 4. Dovesti dinamometar na brzinu 50 km/h. 5. Zapisati apsorbiranu snagu. 6. Dovesti dinamoa brzinu 60 km/h. 7. Odvojiti uređaj koji se upotrebljava za pokretanje dinamometra. 8. Zapisati vrijeme koje je bila potrebno za usporavanja dinamometra od brzine 55 km/h na brzinu 45 km/h. 9. Namjestiti uređaj za apsorpciju snage na drugu vrijednost. 10. Postupci opisani u točkama 4. do 9. ponavljaju se koliko je potrebno da pokriju područje upotrijebljenih snaga na cesti. 11. Apsorbirana snaga se izračunava s pomoću formule: u kojoj je: Pd = snaga u kW M = istovrijedna inercijska masa u kg V1= početna brzina u m/s (55 km/h = 15,28 m/
5. s)V1 = krajnja brzina u m/s (45 km/h = 12,50 m/
6. s)t = vrijeme koje je potrebno za usporavanja valjka od brzine 55 km/h na brzinu 45 km/h 12. Dijagram koji prikazuje snagu koju apsorbira dinamometar u odnosu na pokazanu snagu za ispitivanje brzinom 50 km/h navedenoj u točki 4. Dodatak 2. Ispitivanje tipa II. (mjerenje emisija ugljikovog monoksida na brzini vrtnje praznog hoda) 1. UVOD Postupak za ispitivanje tipa II. je određen u točki 2.2.1.2. Priloga II. 2. UVJETI MJERENJA 2.1. Gorivo je propisano u Prilogu IV. 2.2. Ispitivanje tipa II. određeno u točki 2.2.1.2. Priloga II. mora se obavljati izravno nakon ispitivanja tipa I., s motorom pri uobičajenoj i povišenoj brzini vrtnje na praznom hodu. 2.3. U slučaju motocikala ili motornih tricikla s ručnim ili poluautomatskim mjenjačima, ispitivanje se obavlja s ručicom mjenjača u »neutralnom« položaju i uključenom spojkom. 2.4. U slučaju motocikala ili motornih tricikla s automatskim mjenjačima, ispitivanje se obavlja s biračem u »neutralnom« ili »parkirnom« položaju. 3. UZORKOVANJE PLINOVA 3.1. Ispušni otvor mora biti opremljen s dovoljno nepropusnim produžetkom, tako da se sonda za uzorkovanje ispušnih plinova može uvući barem 60 cm duboko bez povećavanja protutlaka za više od 1,25 kPa i bez utjecaja na rad motocikla ili motornog tricikla. K tomu, oblik toga produžetka mora biti takav, da nije moguće značajno razrjeđivanje ispušnih plinova zrakom u točki sonde za uzorkovanje. Ako motocikla ili motornog tricikla ima više od jednog ispušnog otvora, ti otvori moraju biti spojeni na zajedničku cijev ili se koncentracije ugljikovog monoksida moraju ispitivati na svakom otvoru, uzimajući za rezultate mjerenja srednju aritmetičku vrijednost tih koncentracija. 3.2. Koncentracije CO(CCO) i CO2(CCO2) određuju se iz vrijednosti koje su prikazane na mjernoj opremi ili pisačima i primjenjujući odgovarajuće tablice za umjeravanje. 3.3. Ispravna koncentracija ugljikovog monoksida kod dvotaktnih motora je: 3.4. Ispravna koncentracija ugljikovog monoksida kod četverotaktnih motora je: 3.5. Koncentracije CCO (točka 3.2) izmjerene prema formuli iz točke 3.3. ili 3.4. nije potrebno ispravljati ako je zbir izmjerenih koncentracija (CCO + CCO2) 10 ili veći za dvotaktne motore, odnosno 15 ili veći za četverotaktne motore. PRILOG III. ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA MJERE PROTIV VIDLJIVOG ONEČIŠĆAVANJA ZRAKA KOJE PROUZROKUJU MOTORNA VOZILA NA DVA ILI TRI KOTAČA OPREMLJENA MOTOROM S KOMPRESIJSKIM PALJENJEM 1. DEFINICIJE Za svrhu ovoga Pravilnika: 1.1. »Tip vozila« označava motorna vozila koji se ne bitno s obzirom na značajke vozila i motora prema definiciji u Prilogu V. 2. SPECIFIKACIJE ISPITIVANJA 2.1. Općenito Sastavni dijelovi koji mogu utjecati na emisiju plinovitih štetnih sastojaka moraju biti konstruirani, izrađeni i sastavljeni tako, da vozilo pri uobičajenoj uporabi, usprkos vibracijama kojima može biti izložen, zadovoljava zahtjeve ovoga Priloga. 2.2. Zahtjevi za uređaj za pokretanje hladnog motora 2.2.1. Uređaj za pokretanje hladnog motora moraju biti konstruiran i proizveden tako, da može nastaviti djelovati ili početi djelovati dok motor uobičajeno radi. 2.2.2. Odredbe točke 2.2.1. ne primjenjuju se ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta: 2.2.2.1. Dok uređaj za pokretanje hladnog motora djeluje, koeficijent apsorpcije svjetlosti plinova iz motora, pri radu u ustaljenim uvjetima te mjerenju postupkom propisanim u Dodatku 1., mora ostati unutar granica popisanih u Dodatku 3. 2.2.2.2. Nastavljanje djelovanja uređaja za pokretanje hladnog motora prouzrokuje isključivanje motora nakon razumnog raz­doblja. 2.3. Zahtjevi za emisije vidljivih štetnih sastojaka 2.3.1. Emisije vidljivih štetnih sastojaka iz tipa vozila za koji je podnesen zahtjev za homologaciju mjere se porabom dviju metoda opisanih u Dodacima 1. i 2., koji opisuju odgovarajuća ispitivanja u radnoj operaciji ustaljene brzine i ispitivanja slobodnim ubrzavanjem. 2.3.2. Emisije vidljivih štetnih sastojaka izmjerene u sladu s metodom opisanom u Dodatku 1. ne smiju prekoračiti granice navedene u Dodatku 3. 2.3.3. U slučaju motora s kompresorom, koeficijent apsorpcije u neutralnom položaju mjenjača ne smiju prekoračiti granicu navedenu u Dodatku 3. za vrijednost nazivnog protoka, koja odgovara najvećem koeficijentu apsorpcije pri ispitivanju u radnoj operaciji stalne brzine, za više od 0,5 m-1. 2.3.4. Uporaba istovrijedne mjerne opreme je dopuštena. Ako se upotrebljava oprema koja se razlikuje od opisane u Dodatku 4., njezina istovrijednost mora se dokazati za odgovarajući tip motora. 3. SUKLADNOST PROIZVODNJE 3.1. Za provjeravanje sukladnosti proizvodnje primjenjuju se zahtjevi točke 1. Priloga VI. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila na dva ili tri kotača. 3.2. Za provjeravanje sukladnosti koje je propisano u točki 3.1. uzima se serijski proizvedeno vozilo. 3.3. Sukladnost vozila s homologiranim tipom provjerava se temeljem opisa priloženog uz certifikat o homologaciji. Dodatno se obavljaju kao provjere ispitivanja u sljedećim uvjetima: 3.3.1. Vozilo nije razrađeno podvrgava se ispitivanju slobodnim ubrzavanjem koje je propisano u Dodatku 2. Smatra se da je vozilo sukladno s homologiranim tipom ako određeni koeficijent apsorpcije ne prelazi više od 0,5 m-1 ispravljenu vrijednost koeficijenta apsorpcije navedena u certifikatu o homologaciji. Na zahtjev proizvođača, može se upotrijebiti gorivo dostupno na tržištu umjesto referentnog goriva. U slučaju spora, mora se upotrijebiti referentno gorivo. 3.3.2. Ako vrijednost određena u ispitivanju navedenom u točki 3.3.1. ne prelazi više od 0,5 m-1 vrijednost navedenu u certifikatu o homologaciji, motor vozila podvrgava se ispitivanju sa stalnim brzinama u području cijele krivulje punog opterećenja, kako je propisano u Dodatku 1. Razine vidljive emisije ne smiju prekoračiti granice propisane u Dodatku 3. Dodatak 1. Ispitivanje u uvjetima ustaljenog rada na krivulji punog opterećenja 1. UVOD 1.1. Postupak za određivanje emisija vidljivih štetnih sastojaka na krivulji punog opterećenja. 1.2. Ispi2. Ispitivanje mora biti provedeno na motoru ili vozilu. 2. NAČELO MERJENJA 2.1. Zacrnjenje ispušnih plinova iz motora mjeri se pri punom opterećenju u uvjetima ustaljenog djelovanja. 2.2. Treba obaviti najmanje šest mjerenja raspoređenih od najveće nazivne brzine vrtnje do najmanje. Krajnje točke mjerenja na na dva kraja gore određenog intervala i jedna točka mjerenja mora se podudarati s brzinom vrtnje na kojoj motor razvija najveću snagu i s brzinom vrtnje na kojoj razvija najveći zakretni moment. 3. UVJETI MJERENJA 3.1. Motorno vozilo 3.1.1. Motor ili vozilo mora biti u dobrom mehaničkom stanju. Motor mora biti razrađen. 3.1.2. Motor se ispituje s opremom navedenom u Prilogu V. 3.1.3. Pri ispitivanju motora mjeri se njegova snaga u skladnu s Pravilnikom TPV 211, uzimajući u obzir dopuštena odstupanja propisana u točki 3.1.4. Kad se ispituje vozilo, mora se provjeriti da protok goriva nije manji od onog koji je propisao proizvođač. 3.1.4. Što se tiče snage motora, izmjerene na dinamometru pri ustaljenim uvjetima rada na krivulji punog opterećenja, dopuštena su sljedeća odstupanja u odnosu na snagu koju je naveo proizvođač: – za najveću snagu: ± 2% – na drugim točkama mjerenja: + 6%/ 2%. 3.1.5. Na ispušnom sustavu ne smije biti bilo kakvih koji propuštanja koja mogu razrijediti plinove koje ispušta motor. Ako motor ima više od jednog ispušnog otvora, oni se moraju spojiti na jedan otvor na kojem se mjeri zacrnjenje. 3.1.6. Namještanja motora moraju biti takva, kakve propiše proizvođač za uobičajenu uporabu. Dodatno, rashladna voda i ulje moraju biti na uobičajenim temperaturama, kakve je propisao proizvođač. 3.2. Gorivo Za ispitivanje upotrebljava se referentno dizelsko gorivo u skladu sa specifikacijama navedenim u Prilogu IV. 3.3. Ispitni laboratorij 3.3.1. Apsolutna temperatura zraka T, izražena u K, koji se dovodi u motor mjeri se najviše 15 cm ispred ulaza zraka u zračni filtar ili, ako nema zračnog filtra, 15 cm ispred usisnog otvora za zrak. Atmosferski tlak suhog zraka ps, izražen u kPa, također treba mjeriti i odrediti atmosferski faktor fa u skladu sa sljedećim odredbama: gdje je: ps = pb pµ pb = barometarski tlak pµ = tlak vodne pare 3.3.2. Da bi se ispitivanje smatralo valjanim, parametar fa mora biti takav da je 0,98 < fa < 1,02. 3.4. Oprema za uzorkovanje i mjerenje Koeficijent apsorpcije svjetlosti u ispušnim plinovima mjeri se s uređajem za mjerenje zacrnjenja koji ispunjava zahtjeve Dodatka 4. i ugrađen je u skladu sa zahtjevima Dodatka 5. 4. OCJENA KOEFICIJENTA APSORPCIJE SVJETLOSTI 4.1. Nazivni protok plina izračunava se za svaku brinu vrtnje na kojoj se mjeri apsorpcijski koeficijent u skladu s točkom 2.2. s pomoću sljedeće formule: – za dvotaktne motore: – za četverotaktne motore: u kojoj je: G = nazivni protok plina u litrama u sekundi (l/
7. s)V = radni obujam motora izražen u litrama (
8. l)n = brzina vrtnje izražena u okretajima u minuti. 4.2. Ako se vrijednost nazivnog protoka ne podudara ni s jednom od vrijednosti iz tablice u Dodatku 3., upotrebljava se granična vrijednost koja se određuje umetanjem proporcionalne vrijednosti. Dodatak 2 Ispitivanje slobodnim ubrzavanjem 1. UVJETI ISPITIVANJA 1.1. Ispitivanja se obavljaju na motoru ugrađenom na dinamometar ili vozilo. 1.1.1. Ako se motor ispituje na dinamometru, to se ispitivanje mora obaviti što je prije moguće nakon ispitivanja provjerom zacrnjenja pri punom opterećenju u ustaljenim uvjetima. Dodatno, rashladna voda i ulje moraju biti na uobičajenim temperaturama, kakve je propisao proizvođač. 1.1.2. Ako se motor ispituje na vozilu koje miruje, motor prethodno mora raditi u uobičajenom uvjetima na cesti ili s dinamičkim ispitivanjem. Ispitivanje mjerenjem mora se obaviti što je prije moguće nakon tog završetka perioda zagrijavanja. 1.2. Prostor izgaranja ne smije se na praznom hodu previše ohladiti ili zaprljati. 1.3. Za ispitivanje primjenjuju se uvjeti navedeni su točkama 3.1., 3.2. i 3.3. Dodatka 1. 1.4. Za opremu za uzorkovanje i mjerenje primjenjuju se uvjeti navedeni u točki 3.4. Dodatka 1. 2. POSTUPAK POSTUPAK ISPITIVANJA 2.1. Kad se ispitivanje obavlja na dinamometru, motor se odspoji od kočnice koja se zamijeni s pogonjenim rotirajućim dijelovima kad je mjenjač u neutralnom položaju ili s inercijskom masom koja je približno istovrijedna tim dijelovima. 2.2. Kad se ispitivanje obavlja na vozilu, ručica mjenjača mora biti u neutralnom položaju i spojka uključena. 2.3. Upravljačka naprava za snagu se pri praznom hodu aktivira brzo, ali ne grubo, kako bi se dobio najveći protok iz pumpe za ubrizgavanje. U tom se položaju zadrži dok se ne dosegne najveća brzina vrtnje motora i uključi regulator. Čim se dosegne ta brzina, upravljačka naprava za snagu se otpušta dok se motor ne vrati na brzina vrtnje praznog hoda i uređaj za mjerenje zacrnjenja ponovno počne bilježiti odgovarajuće vrijednosti. 2.4. Postupak, opisan u točki 2.3., se ponavlja najmanje šest puta da se očisti ispušni sustav i, po potrebi, mjerna oprema vrati u početni položaj. Najveće vrijednosti zacrnjenja dobivene pri svakom uzastopnom ubrzavanju zapisuju se dok se ne dobije ustaljena vrijednost. Vrijednosti koje se bilježe tijekom perioda praznog hoda nakon svakog ubrzavanja ne uzimanju se u obzir. Smatra se da su se vrijednosti ustalile kad se četiri uzastopne vrijednosti nalaze u pojasu čija širina ne prelazi 0,25 m1 i ne čine padajući niz. Zapisani koeficijent apsorpcije XM je aritmetička sredina tih četiriju vrijednosti. 2.5. Za motore koji su opremljeni kompresorom trebaju se, kad je primjenjivo, primjenjuju se sljedeći posebni uvjeti: 2.5.1. u slučaju motora opremljenih s kompresorom koji se motorom pogoni preko spojke ili mehanički i može se odspojiti, obavljaju se dva puna ciklusa mjerenja s prethodnim ubrzavanjem, od kojih je kompresor u jednom spojen, a u drugom odspojen. Prihvaća se veći od ta dva rezultata mjerenja; 2.5.2. ako motor ima više od jednog ispušnog otvora, ispitivanja se provode povezivanjem svih otvora u jedan prikladni uređaj koji osigurava miješanje plinova i njihovo ispuštanje samo kroz jedan otvor; međutim, ispitivanja pri slobodnom ubrzavanju mogu se obaviti na svakom od otvora, u kojem je slučaju vrijednost upotrijebljena za izračunavanje ispravljenog koeficijenta apsorpcije aritmetička sredina vrijednosti izmjerenih na svakom otvoru i ispitivanje se smatra valjanim samo ako se najviše izmjerene vrijednosti ne razlikuju za više od 0,15 m1. 3. ODREĐIVANJE ISPRAVLJENE VRIJEDNOSTI APSORP­CIJSKOG KOEFICJIENTA Ove se odredbe primjenjuju ako je apsorpcijski koeficijent u ustaljenim uvjetima rada ako je apsorpcijski koeficijent stvarno određen na istoj izvedbi tipa motora. 3.1. Oznake XM = apsorpcijski koeficijent stvarno pri ubrzavanju u neutralnom položaju, izmjeren kako je određeno u točki 2.4.; XL = ispravljena vrijednost apsorpcijskog koeficijenta pri slobodnom ubrzavanju; SM = vrijednost apsorpcijskog koeficijenta izmjerenog u ustaljenim uvjetima (vidi točku 2.1. Dodatka 1.) koja je bliža propisanoj granici i koja odgovara istom nazivnom protoku; SL = vrijednost apsorpcijskog koeficijenta koja je propisana točki 4.2. Dodatka 1. izmjerenog u ustaljenim uvjetima (vidi točku 2.1. Dodatka 1.) za nazivni protok koji odgovara mjernoj točki koja je dala vrijednost SM. 3.2. Kad su apsorpcijski koeficijenti izraženi u m1, u m1, ispravljena vrijednost XL je manja od dobivenih iz sljedećih dviju jednadžbi: ili XL = XM + 0,5 Dodatak 3. Granične vrijednosti koje se primjenjuju u ispitivanjima u ustaljenim uvjetima rada Nazivni protok G (litara/sekunda) Apsorpcijski koeficijent k (m–1) < 42 45 50 2,26 2,19 2,08 55 60 65 70 1,985 1,90 1,84 1,775 75 80 85 1,72 1,665 1,62 90 95 100 1,575 1,535 1,495 105 110 115 1,465 1,425 1,395 120 125 130 1,37 1,345 1,32 135 140 145 1,30 1,27 1,25 150 155 160 1,225 1,205 1,19 165 170 175 1,17 1,155 1,14 180 185 190 1,125 1,11 1,095 195 > 200 1,08 1,065 Napomena: Iako su gornje vrijednosti zaokružene na niži 0,01 ili 0,005, to ne znači da se mjerenja ne moraju obaviti s tim stupnjem točnosti. Dodatak 4. Zahtjevi za uređaje za mjerenje zacrnjenja 1. SVRHA U ovom su Dodatku određeni uvjeti koje moraju zadovoljavati uređaji za mjerenje zacrnjenja koji se upotrebljavaju u ispitivanjima opisanim u Dodacima 1. i 2. 2. OSNOVNI ZAHTJEVI ZA UREĐAJE ZA MJERENJE ZACRNJENJA 2.1. Plin koji treba mjeriti mora biti u komori s unutrašnjom površinom koja ne reflektira svjetlost. 2.2. Stvarna duljina puta svjetlosnih zraka kroz plin mjereni plin određuje se uzimanjem u obzir mogući učinak dijelova za zaštitu izvora svjetlosti i fotoelektrične ćelije. Ta duljina mora biti navedena na uređaju. 2.3. Pokazivač mjerenih vrijednosti na uređaju za mjerenje zacrnjenja mora imati dvije ljestvice, jednu u apsolutnim jedinicama apsorpcije svjetlosti od 0 do (m-1) i drugu s linearnom podjelom od 0 do 100; na obje ljestvice 0 pokazuje ukupnu propuštanje svjetlosti i najveća vrijednost potpuno zatamnjenje. 3. ZAHTEVI ZA PROIZVODNJU 3.1. Općenito Uređaj za mjerenje zacrnjenja mora biti takav, da se dimna komora pri ustaljenim radnim uvjetima napuni dimom ujednačenog zacrnjenja. 3.2. Dimna komora i kućište uređaja za mjerenje zacrnjenja 3.2.1. Mogućnost neželjene svjetlosti koja doseže fotoelektričnu ćeliju kao posljedica unutarnje refleksije ili učinka difuzije mora se svesti na najmanju mjeru (npr. s bojenjem unutrašnjih površina zagasito crno i njihovom prikladnom rasporedom). 3.2.2. Optičke značajke moraju biti takve, da zajednički učinak difuzije i refleksije ne prelazi jednu jedinicu na linearnoj ljestvici kad je dimna komora puna dima čiji apsorpcijski koeficijent približno 1,7 m1. 3.3. Izvor svjetlosti Izvor svjetlosti mora biti žarulja sa žarnom niti s temperaturom boje između 2800 i 3250 K. 3.4. Prijamnik 3.4.1. Prijamnik se sastoji od fotoelektrične ćelije s krivuljom spektralnoga odziva sličnoj fotooptičkoj krivulji ljudskog oka (najviši odziv u području 550/ 570 nm, manji od 4% od tog najvišeg odziva ispod 430 nm i iznad 680 nm). 3.4.2. Izrada električnog kruga koji sadrži pokazni uređaj mora biti takva, da je izlazna struja linearna funkcija primljene svjetlosne jakosti u području radnih temperatura fotoelektrične ćelije. 3.5. Mjerna ljestvica 3.5.1. Koeficijent apsorpcije svjetlosti se izračunava s pomoću formule Ø = Øo·e-KL, u kojoj je L stvarna duljina puta svjetlosti kroz plin koji se mjeri, Øo je upadni svjetlosni tok i Ø odbijeni. Kad se stvarna duljina L tipa uređaja za mjerenje zacrnjenja ne može ocijeniti izravno iz njegove geometrije, stvarna duljina L određuje se: – s metodom opisanom u točki 4., ili – usporedbom s drugim tipom uređaja za mjerenje zacrnjenja za koji je poznata stvarna duljina. 3.5.2. Odnos između linearne ljestvice od 0 do 100 i apsorpcijskog koeficijenta određen je sljedećom formulom: u kojoj je N očitanje na linearnoj ljestvici i k odgovarajuća vrijednost apsorpcijskog koeficijenta. 3.5.3. Pokazni uređaj na uređaju za mjerenje zacrnjenja mora omogućavati očitanje apsorpcijskog koeficijenta 1,7 m1 s točnošću 0,025 m1. 3.6. Namještanje i ispitivanje mjerne opreme 3.6.1. Električni krug foto električne ćelije i indikatora mora se moći namještati tako, da se kazaljka može postaviti na ništicu kad svjetlosni tok prolazi kroz dimnu komoru napunjenu s čistim zrakom ili komoru s istim značajkama. 3.6.2. S ugašenom žaruljom i otvorenim ili kratko spojenim mjernim krugom, očitanje na ljestvici apsorpcijskog koeficijenta je i očitana vrijednost s ponovno spojenim mjernim krugom mora ostati . 3.6.3. Međuispitivanje treba se obaviti tako, da se u dimnu komoru postavi filtar koji predstavlja plin s apsorpcijskim koeficijentom k, izmjerenim kako je opisano u točki 3.5.1, za koji je poznato da je između 1,6 m1 i 1,8 m1. Vrijednost k mora biti poznata s točnošću 0,025 m1. Cilj te provjere je utvrditi da se ta vrijednost ne razlikuje za više od 0,05 m1 od očitanja na pokaznom uređaju kad se između izvora svjetlosti i fotoelektrične ćelije postavi filtar. 3.7. Odziv uređaja za mjerenje zacrnjenja 3.7.1. Vrijeme odziva mjernog električnog kruga, koje predstavlja vrijeme potrebno da indikator dosegne otklon od 90% pune ljestvice kad se prekrije zaslonom koji potpuno zatamni foto električnu ćeliju, mora biti između 0,9 i 1,1 sekunde. 3.7.2. Prigušenje mjernog električnog kruga mora biti tako, da početno prekoračenje konačne ustaljene vrijednosti nakon trenutnih promjena ulazne vrijednosti (npr. provjerni filtar) nije veće od 4% te vrijednosti u jedinicama na linearnoj ljestvici. 3.7.3. Vrijeme odziva uređaja za mjerenje zacrnjenja na fizičke pojave u dimnoj komori, koje predstavlja vrijeme koje protekne od početka ulaska plinova u mjerni uređaj i potpunog ispunjenja dimne komore, ne smije biti veće od 0,4 sekunda. 3.7.4. Ove se primjenjuju samo za uređaje za mjerenje zacrnjenja koji se upotrebljavaju za mjerenje zacrnjenja ispušnih plinova pri slobodnom ubrzavanju. 3.8. Tlak plinova koje treba mjeriti i tlak zraka za ispiranje 3.8.1. Tlak ispušnih plinova u dimnoj komori ne smije se razlikovati od okolnoga zraka za više od 0,75 kPa. 3.8.2. Promjene tlaka mjerenih plinova i zraka za ispiranje ne smiju prouzročiti promjene apsorpcijskog koeficijenta za više od 0,05 m1 za plin koji odgovara apsorpcijskom koeficijentu 1,7 m1. 3.8.3. Uređaj za mjerenje zacrnjenja mora biti opremljen s uređajima prikladnim za mjerenje tlaka u dimnoj komori. 3.8.4. Proizvođač uređaja mora navesti grasti granične vrijednosti za promjenu tlaka plina i zraka za ispiranje u dimnoj komori. 3.9. Temperatura mjerenih plinova 3.9.1. U svakoj točki dimne komore, temperatura plina u trenutku mjerenja mora biti između 70 °C i najviše temperature koju je naveo proizvođač uređaja za mjerenje zacrnjenja, tako da se očitanja izvan tog područja temperatura u razlikovati za više od 0,1 m1 kad je dimna komora ispunjena s plinom s apsorpcijskim koeficijentom 1,7 m1. 3.9.2. Uređaj za mjerenje zacrnjenja mora biti opremljen s uređajima prikladnim za mjerenje temperature u dimnoj komori. 4. STVARNA DULJINA »L« UREĐAJA ZA MJERENJE ZACRNJENJA 4.1. Općenito 4.1.1. U nekim tipovima uređaja za mjerenje zacrnjenja, plinovi između izvora svjetlosti i foto električne ćelije, ili između prozirnih sastavnih dijelova koji štite izvor svjetlosti i foto električnu ćeliju, nemaju konstantno zacrnjenje. U takvim slučajevima stvarna duljina L odgovara stupcu plina s jednolikim zacrnjenjem koji je rezultat iste apsorpcije svjetlosti koja se opaža kad plinovi uobičajeno prolaze kroz uređaj za mjerenje zacrnjenja. 4.1.2. Stvarna duljina puta svjetlosti određuje se očitanja N na normalno djelujućem uređaju za mjerenje zacrnjenja s očitanjem No, dobivenim s uređajem za mjerenje zacrnjenja koji j preinačen tako, da ispitni plin ispuni točno određenu duljinu Lo. 4.1.3. Usporedna očitanja treba obaviti brzo jedno za drugim radi određivanja ispravnog položaja ništice. 4.2. Postupak određivanja L 4.2.1. Ispitivani plinovi su ispušni plinovi s stalnim zacrnjenjem ili apsorbirajući plinovi s gustoćom reda one od ispušnih plinova. 4.2.2. Stupac Lo uređaja za mjerenje zacrnjenja koji se može jednoliko s ispuniti s ispitnim plinovima i čija su osnovice manje ili više okomite na smjer svjetlosnih zraka mora se točno odrediti. Ta duljina Lo mora biti približno jednaka pretpostavljenoj stvarnoj duljini uređaja za mjerenje zacrnjenja. 4.2.3. Mjeri se prosječna temperatura ispitnih plinova u dimnoj komori. 4.2.4. Po potrebi, ekspanzijska posuda s dovoljnim kapacitetom za neutralizaciju pulsiranja i kompaktnog oblika može se ugraditi u vodu za uzorkovanje, što je moguće bliže sondi. Također se može ugraditi rashladni uređaj. Dodavanje ekspanzijske posude i rashladnog uređaja ne smije pretjerano utjecati na sastav ispušnih plinova. 4.2.5. Ispitivanje za određivanje stvarnog duljine sastoji se od propuštanja uzorka ispitnog plina izmjenično kroz uobičajeno djelujući uređaj za mjerenje zacrnjenja i kroz isti uređaj koji je preinačen kako je opisano u točki 4.1.2. 4.2.5.1. Očitanja na uređaju za mjerenje zacrnjenja zapisuju se kontinuirano tijekom ispitivanja s pisačem čije je vrijeme odziva što je više moguće jednako vremenu odziva uređaja za mjerenje zacrnjenja. 4.2.5.2. Pri uobičajenom djelovanju uređaja za mjerenje zacrnjenja, očitanje na linearnoj ljestvici je N i prosječne temperature plinova izražene u kelvinima, T. 4.2.5.3. Za poznatu duljinu Lo napunjenu s istim ispitnim plinom, očitanje na linearnoj ljestvici je No i prosječne temperature plinova izražene u kelvinima, To. 4.2.6. Stvarna duljina je: 4.2.7. Ispitivanje treba ponoviti najmanje s trima ispitnim plinovima, da se dobiju jednoliko raspoređena očitanja od 20 do 80 uzduž linearne ljestvice. 4.2.8. Stvarna duljina L uređaja za mjerenje zacrnjenja je aritmetička sredina stvarnih duljina, dobivenih kako je određeno u točki 4.2.6. za svaki od ispitnih plinova. Dodatak 5. Ugradba i uporaba uređaja za mjerenje zacrnjenja 1. PODRUČJE PRIMJENE Ovaj Dodatak sadrži zahtjeve za ugradbu i uporabu uređaja za mjerenje zacrnjenja konstruiranih za uporabu u ispitivanjima opisanim u Dodacima 1. i 2. 2. UREĐAJ ZA MJERENJE ZACRNJENJA ZA UZORKOVANJE 2.1. Ugradba za ispitivanje u ustaljenim uvjetima 2.1.1. Omjer između veličine površine poprečnog presjeka sonde i one od ispušne cijevi mora biti najmanje 0,05. Protutlak u ispušnoj cijevi, mjeren na ulazu sonde, ne smije prelaziti 0,75 kPa. 2.1.2. Sonda je cijev s naprijed usmjerenim otvorenim dijelom, postavljena u osi ispušne cijevi, ili njezina produžetka ako se upotrebljava. Ona se postavlja na dijelu u kojem je razdioba plina približno jednolika. Da se to postigne, sonda se mora postaviti čim dublje uzvodno u ispušnu cijev, ili u produžetku, ako se upotrebljava, tako da je, ako je D promjer ispušne cijevi na izlaznom otvoru, kraj sonde postavljen u pravocrtnom dijelu duljine najmanje 6 D uzvodno od točke uzorkovanja i 3 D nizvodno. Ako se upotrebljava produžetak, zrak ne smije moći ulaziti na spojnom mjestu. 2.1.3. Tlak u ispušnoj cijevi i značajka smanjivanja tlaka u vodu za uzorkovanje mora biti takva, da sonda sakupi uzorak koji je zapravo istovrijedan onomu koji bi se dobio s izokinetičkim uzorkovanjem. 2.1.4. Po potrebi, ekspanzijska posuda s dovoljnim kapacitetom za neutralizaciju pulsiranja i kompaktnog oblika može se ugraditi u vodu za uzorkovanje, što je moguće bliže sondi. Također se može ugraditi rashladni uređaj. Ekspanzijska posude i rashladni uređaj moraju biti konstruirani tako, da ne utječu pretjerano na sastav ispušnih plinova. 2.1.5. Prigušni ventil, ili drugo sredstvo za povećavanje tlaka pri uzorkovanju, može se ugraditi ispušnu cijev najmanje 3 D nizvodno od sonde za uzorkovanje. 2.1.6. Cijevi između sonde, rashladnog uređaja, ekspanzijske posude (ako se upotrebljava) i uređaja za mjerenje zacrnjenja moraju biti što je moguće kraće, uz zadovoljavanje zahtjeva za tlak i temperaturu koji su određeni u točkama 3.8. i 3.9. Dodatka 4. Cijevi moraju od točke uzorkovanja do uređaja za mjerenje zacrnjenja biti s nagibom prema gore i ne smiju imati oštrih pregiba u kojima se može nakupljati čađa. Preusmjerni ventil se ugrađuje uzvodno ako nije uključen u uređaj za mjerenje zacrnjenja. 2.1.7. Tijekom ispitivanja moraju se obaviti provjere da li su zadovoljene odredbe točke 3.8. Dodatka 4. za tlak i točke 3.9. za temperaturu u mjernoj komori. 2.2. Ugradba za ispitivanje s slobodnim ubrzavanjem 2.2.1. Omjer između veličine površine poprečnog presjeka sonde i one od ispušne cijevi mora biti najmanje 0,05. Protutlak u ispušnoj cijevi, mjeren na ulazu sonde, ne smije prelaziti 0,75 kPa. 2.2.2. Sonda je cijev s naprijed usmjerenim otvorenim dijelom, postavljena u osi ispušne cijevi, ili produžetka ako se upotrebljava. Ona se postavlja na dijelu u kojem je razdioba plina približno jednolika. Da se to postigne, sonda se mora postaviti čim dublje uzvodno u ispušnu cijev, ili u produžetku, ako se upotrebljava, tako da je, ako je D promjer ispušne cijevi na izlaznom otvoru, kraj sonde postavljen u pravocrtnom dijelu duljine najmanje 6 D uzvodno od točke uzorkovanja i 3D nizvodno. Ako se upotrebljava produžetak, zrak ne smije moći ulaziti na spojnom mjestu. 2.2.3. Sustav uzorkovanja mora biti takav, da je pri svim brzinama vrtnje motora tlak uzorka u uređaju za mjerenje zacrnjenja unutar granica određenih u točki 3.8.2. Dodatka 4. To se može provjeriti sa zapisivanjem tlaka uzorka na brzini vrtnje praznog hoda i pri najvećoj brini vrtnje bez opterećenja. Ovisno od tipa uređaja za mjerenje zacrnjenja, tlak uzorka može se regulirati ugradbom prigušnice ili prigušnog ventila u ispušnu cijev ili produžetak. Kakva god se metoda upotrijebi, protutlak izmjeren u ispušnoj cijevi na ulaznom dijelu sonde ne smije prelaziti 0,75 kPa. 2.2.4. Cijevi koje su spojene s uređajem za mjerenje zacrnjenja moraju biti što je moguće kraće, Cijevi moraju od točke uzorkovanja do uređaja za mjerenje zacrnjenja biti s nagibom prema gore i ne smiju imati oštrih pregiba u kojima se može nakupljati čađa. Preusmjerni ventil može se ugradi ugraditi ispred uređaja za mjerenje zacrnjenja da se preusmjere ispušni plinovi kad se ne obavljaju mjerenja. 3. UREĐAJ ZA MJERENJE ZACRNJENJA S PUNIM PROTOKOM Pri ispitivanjima u ustaljenim uvjetima i sa slobodnim ubrzavanjem jedino se treba pridržavati sljedećih općih mjera predostrožnosti: 3.1. Cijevi koje povezuju ispušni sustav i uređaj za mjzacrnjenja moraju biti takve da nije moguće ulaženje vanjskog zraka. 3.2. Cijevi koje su spojene s uređajem za mjerenje zacrnjenja moraju biti što je moguće kraće, kao kod uređaja za mjerenje zacrnjenja s uzorkovanjem. Cijevi moraju od ispušne cijevi do uređaja za mjerenje zacrnjenja biti s nagibom prema gore i ne smiju imati oštrih pregiba u kojima se može nakupljati čađa. Preusmjerni ventil može se ugraditi ispred uređaja za mjerenje zacrnjenja da se preusmjere ispušni plinovi kad se ne obavljaju mjerenja. 3.3. Rashladni uređaj uzvodno od uređaja za mjerenje zacrnjenja također može biti potreban. PRILOG IV. SPECIFIKACIJE ZA REFRENTNO GORIVO (BENZIN) Referentno gorivo je gorivo koje je opisano u točki 1. Priloga IX. Pravilnika TPV 102

(1). SPECIFIKACIJE ZA REFERENTNO GORIVO (DIZELSKO GORIVO) Referentno gorivo je gorivo koje je opisano u točki 2. Priloga IX. Pravilnika TPV 102

(1). PRILOG V. OPISNI DOKUMENT KOJI SE ODNOSI NA MJERE PROTIV ONEČIŠĆENJA ZRAKA KOJE PROUZROKUJE TIP MOTORNOG VOZILA NA DVA ILI TRI KOTAČA (treba priložiti uz zahtjev za homologaciju tipa sastavnog dijela kad je podnesen odvojeno od zahtjeva za homologaciju tipa vozila) Broj narudžbe (određuje podnositelj zahtjeva):…………………. Zahtjev za homologaciju tipa sastavnog dijela s obzirom na mjere protiv onečišćenje zraka koje prouzrokuje tip motornog vozila na dva ili tri kotača mora sadržavati podatke navedene u Dijelu A Prilogu II. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila na dva ili tri kotača, u točkama: 0.1, 0.2, 0.4. do 0.6, 2. do 2.3.2, 3. do 3.2.2, 3.2.4. do 3.2.6.7, 3.2.7. do 3.2.13, 3.5. do 3.6.3.2, 4. do 4.6. ______

(1)U pripremi PRILOG VI. CERTIFIKAT O HOMOLOGACIJI TIPA SASTAVNOG DIJELA KOJI SE ODNOSI NA MJERE PROTIV ONEČIŠĆENJA ZRAKA KOJE PROUZROKUJE TIP VOZILA NA DVA ILI TRI KOTAČA Naziv tijela nadležnog za homologaciju Izvještaj o ispitivanju br.: .............. Tehničke službe: .............. Datum: ..................... Homologacija tipa sastavnog dijela br.: ............................................... Proširenje br.: ....................................................................................

1. Marka ili trgovačka oznaka vozila: ..................................................
2. Tip vozila: ......................................................................................
3. Naziv i adresa proizvođača: ............................................................
4. Ako je potrebno, ime i adresa ovlaštenoga predstavnika proizvođača ......................................................................................................
5. Vozilo dostavljeno na ispitivanje dana:............................................
6. Homologacija tipa sastavnog dijela je dodijeljena/odbijena

(1).........

1. Mjesto: .........................................................................................
2. Datum: .........................................................................................
3. Potpis: ......................................................................................... ______

(1)Prekriži što se ne primjenjuje Pravilnik, NN 12/2007-537 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Pravilnik Izdanje: NN 12/2007 Broj dokumenta u izdanju: 537 Donositelj:Državni zavod za mjeriteljstvo Datum tiskanog izdanja: 1.2.

1. ELI: /eli/sluzbeni/2007/12/537 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
2. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge