Pravilnik o postupku homologacije određenih sastav­nih dijelova i značajki motornih vozila na dva ili tri kotača TPV 212 - Dio 8.: elektromagnetska ko

(1)te zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za ugradbu u ta vozila s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost. Članak 2. Tehnički zahtjevi u postupku homologacije navedeni su u točkama 6. – 7. Priloga I., a postupak homologacije u točkama 3. i 4. istoga priloga i u člancima 7. – 9. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila na dva ili tri kotača. Svi prilozi I. – VII. čine sastavni dio ovoga Pravilnika. Članak 3. Tijelo nadležno za homologaciju vozila na dva ili tri kotača u smislu odredaba Pravilnika je Državni zavod za mjeriteljstvo (u daljnjemu tekstu: Zavod). Članak 4. Zavod će dodijeliti certifikat o homologaciji tipu vozila, odnosno certifikat o homologaciji sastavnoga dijela tipu zasebne tehničke jedinice s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost ako taj tip vozila, odnosno tip zasebne tehničke jedinice zadovoljava zahtjeve sadržane u ovome pravilniku. Obrasci certifikata o homologaciji za tip vozila, odnosno certifikata o homologaciji sastavnoga dijela za tip zasebne tehničke jedinice prikazani su u Prilogu VIII., odnosno u Prilogu IX. Članak 5. Vozila s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost i zasebne tehničke jedinice mogu se homologirati te uvoziti i stavljati na tržište ako zadovoljavaju zahtjeve ovoga Pravilnika. Iznimno od odredbi ovog Pravilnika, zasebne tehničke jedinice koje ne zadovoljavaju zahtjeve ovog Pravilnika mogu se uvoziti i stavljati na tržište kao zamjenski dijelovi za vozila u uporabi, ako su homologirani prema ranije važećim propisima koji su se primjenjivali na početku uporabe tih vozila. Članak 6. Zavod može ovlastiti pravnu ili fizičku osobu za obavljanje poslova tehničke službe ako ispunjava sljedeće uvjete: – da zadovoljava zahtjeve norme HRN EN ISO/IEC 17025 za osposobljenost ispitnih laboratorija za područje ispitivanja prema zahtjevima ovoga Pravilnika, – da može dokazati poznavanje metoda i postupaka ispitivanja sadržanih u Prilozima II. do VII. ovoga Pravilnika, – da ima najmanje jednog djelatnika školske spreme VII/1 strojarskoga smjera. Članak 7. Odredbe prvog stavka članka 5. ovoga Pravilnika primjenjivat će se od 1. travnja 2007. godine za sva nova vozila koja se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj i na zasebne tehničke jedinice. Članak 8. Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od njegove objave u »Narodnim novinama«. Klasa: 011-02/06-03/11 Urbroj: 558-06/4-06-1-AD Zagreb, 27. prosinca 2006. Ravnatelj Državnog zavoda za mjeriteljstvo Mirko Vuković, dipl. ing., v. r. PRILOG I. UVJETI KOJI SE PRIMJENJUJU ZA VOZILA I ELEKTRIČNE I ELEKTRONIČKE ZASEBNE TEHNIČKE JEDINICE 1. Definicije 1.1 Za svrhu ovoga Pravilnika: 1.1.1 »Elektromagnetska kompatibilnost« označava mogućnost nekoga vozila ili jednoga od njegovih električnih/elektroničkih sustava da funkcioniraju zadovoljavajuće u svojoj elektromagnetskoj okolini bez unošenja nedopuštenih elektromagnetskih smetnja na bilo što u toj okolini. Složeni sastavni dijelovi i posklopovi (elektromotori, termostati, elektroničke ploče (ploče s elektroničkim krugovima), itd.) koji se izravno prodaju krajnjem korisniku i nisu konstruirani isključivo za vozila na dva ili tri kotača, moraju zadovoljavati odredbe ovog Pravilnika ili Pravilnika o elektromagnetskoj kompatibilnosti (EMC) (»Narodne novine« br. 34/00 i 16/05)*. 1.2 »Elektromagnetska smetnja« označava svaku elektromagnetsku pojavu koja može pogoršati radne značajke vozila ili jednoga od njegovih električnih/elektroničkih sustava. Elektromagnetska smetnja može biti elektromagnetski šum, neželjeni signal ili promjena u samome mediju širenja vala. 1.3 »Elektromagnetska otpornost« označava sposobnost vozila ili jednoga od njegovih električnih/elektroničkih sustava da djeluju u prisutnosti posebnih elektromagnetskih smetnja bez pogoršanja radnih značajka. 1.4 »Elektromagnetska okolina« označava ukupnost elektromagnetskih pojava koje postoje u danoj situaciji. 1.5 »Referentna granica« označava nazivnu razinu na koju se pozivaju homologacija tipa sastavnog dijela i granične vrijednosti za sukladnost proizvodnje. 1.6 »Referentna antena« označava simetrični poluvalni dipol ugođen na frekvenciju na kojoj se izvodi mjerenje. 1.7 »Širokopojasna emisija« označava emisija koja ima širinu pojasa veću od one za dani mjerni uređaj ili prijamnik. 1.8 »Uskopojasna emisija« označava svaku emisiju koja ima širinu pojasa manju od one za dani mjerni uređaj ili prijamnik 1.9 »Elektronička/električna zasebna tehnička jedinica (STU)« označava elektronički i/ili električni sastavni dio ili komplet sastavnih dijelova koji su zajedno sa svim električnim spojevima i pridruženim ožičenjem namijenjeni za ugradbu u neko vozilo i da obavljaju jednu ili više specifičnih funkcija. 1.10 »Ispitivanje STU« označava ispitivanje jedne ili više specifičnih zasebnih tehničkih jedinica. 1.11 »Tip vozila u odnosu na elektromagnetsku kompatibilnost« označava vozila koja se međusobno bitno ne razlikuju, posebno, s obzirom na sljedeće: 1.11.1 opći razmještaj električnih i/ili elektroničkih sastavnih dijelova, 1.11.2 ukupnu veličinu, smještaj i oblik motornoga prostora te položaj visokonaponskih kabela, kad postoje, 1.11.3 osnovni materijal od kojega je proizvedena šasija ili nadogradnja vozila (npr. šasija ili karoserija izrađena od staklenih vlakana, aluminija ili čelika). 1.12 »tip zasebne tehničke jedinice s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost« označava zasebnu tehničku jedinicu koja se od drugih jedinica ne razlikuje u bitnim značajkama kao što su: 1.12.1 funkcija koju zasebna tehnička jedinica vrši; 1.12.2 opći razmještaj elektroničkih i/ili električnih sastavnih dijelova. 1.13 »Izravno upravljanje vozilom« označava upravljanje vozilom koje obavlja vozač djelovanjem na upravljač, kočnice i upravljačku napravu za snagu. 2. Zahtjev za homologaciju tipa sastavnog dijela 2.1 Uz zahtjev za homologaciju tipa sastavnog dijela za tip vozila s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost moraju se dostaviti ne samo podaci propisani u Prilogu VIII. (Dodatak 1.) već i sljedeće: 2.1.1. katalog koji opisuje sve specifične kombinacije elektroničkih/električnih sustava ili zasebnih tehničkih jedinica, vrste nadogradnje za tip vozila koji treba homologirati kao sastavni dio i predviđene razmake osovina. Elektronički/električni sustavi i zasebne tehničke jedinice smatraju se specifičnim ako mogu emitirati snažna širokopojasna i uskopojasna zračenja i/ili ometati izravno upravljanje na cijelom vozilom (vidi točku 5.4.2.2 ovoga Priloga); 2.1.2. zasebnu tehničku jedinica koja je kao predstavnik za ispitivanje kompatibilnosti izabrana između različitih kombinacija elektroničkih/električnih sustava konstruiranih za serijsku proizvodnju. 2.2 Uz zahtjev za homologaciju tipa sastavnog dijela s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost za tip zasebne tehnič­ke jedinice mora se dostaviti: 2.2.1. dokumentacija s opisom tehničkih značajka zasebne tehnič­ke jedinice; 2.2.2. zasebna tehnička jedinica koja predstavlja tip. Nadležno tijelo može zahtijevati dodatni uzorak kad to smatra potrebnim. 3. Označivanje 3.1 Svaka zasebna tehnička jedinica, s iznimkom kabela koji nisu spojni kabeli za paljenje, mora nositi: 3.1.1 marku ili naziv proizvođača zasebnih tehničkih jedinica i njihovih sastavnih dijelova; 3.1.2 trgovačku oznaku. 3.2 Te oznake moraju biti neizbrisive i jasno čitljive. 4. Homologacija tipa sastavnog dijela za tip vozila 4.1 Ako vozilo koje je dostavljeno na ispitivanje zadovoljava sve zahtjeve ovog Poglavlja, mora se dodijeliti homologacija tipa sastavnig dijela koja će vrijediti za sve specifične kombinacije navedene u popisu iz točke 2.1.1. 4.2 Međutim, tijela nadležna za homologacijska ispitivanja tipa sastavnoga dijela mogu odustati samo od ispitivanja otpornosti navedenog u točki 5.4 u slučaju vozila na koja su ugrađeni električni ili elektronički uređaji, ako u slučaju kvara takvih uređaja nisu narušene sigurnosne funkcije povezane s kočenjem, svjetlosnom signalizacijom, zvučno upozornim uređajima i uređajima za upravljanje. 4.3 Homologacija tipa sastavnog dijela za vozilo Na raspolaganju su sljedeće mogućnosti za homologaciju tipa sastavnog dijela za vozilo: 4.3.1 Homologacija tipa sastavnog dijela kompletne instalacije na vozilu. Za kompletnu instalaciju na vozilu može se izravno dodijeliti homologaciju tipa sastavnog dijela ako zadovoljava ispitivanja obavljena u skladu s granicama i postupcima navedenima u točki 5. Ako proizvođač vozila odabere taj put, nisu potrebna pojedinačna ispitivanja zasebnih tehničkih jedinica. 4.3.2 Homologacija tipa sastavnog dijela za tip vozila pojedinačnim ispitivanjima zasebnih tehničkih jedinica. Proizvođač vozila može dobiti homologaciju tipa sastavnog dijela za vozilo kad dokaže tijelu za homologaciju da su sve odgovarajuće zasebne tehničke jedinice (vidi točku 2.1.1) pojedinačno homologirane u skladu s ovim Poglavljem te da su ugrađene prema svim uvjetima koji su u njemu predviđeni. 4.4 Homologacija tipa sastavnog dijela za zasebnu tehničku jedinicu Zasebna tehnička jedinica se može homologitati kao tip sastavnog dijela ako zadovoljava ispitivanja obavljena u skladu s granicama i postupcima navedenim u točki 5. Homologacija se može dodijeliti za ugradbu na sve tipove vozila ili na jedan ili više određenih tipova vozila prema zahtjevu proizvođača. 5. Zahtjevi 5.1 Opći zahtjevi Vozila i zasebne tehničke jedinice moraju biti konstruirani i proizvedeni tako da u uobičajenim uvjetima uporabe zadovoljavaju zahtjeve navedene u ovom Poglavlju. Međutim, metode mjerenja koje se upotrebljavaju za provjeru otpornosti vozila i zasebnih tehničkih jedinica na elektromagnetsko zračenje i opisane su u Prilozima IV. i VII. obveze su nakon tri godine od datuma stupanja na snagu ovoga Poglavlja. 5.2 Zahtjevi za širokopojasno zračenje iz vozila 5.2.1 Metoda mjerenja Elektromagnetsko zračenje koje proizvodi tip vozila dostavljen na ispitivanje mjeri se metodom opisanom u Prilogu II. 5.2.2 Referentne granice za širokopojasno zračenje iz vozila 5.2.2.1 Kad su mjerenja izvedena uporabom metode opisane u Prilogu II., s razmakom vozilo/antena od 10,0 ± 0,2 m, referentna granica zračenja je 34 dB mikrovolta/m (50 mikrovolta/

1. m)u frekvencijskome pojasu od 30 do 75 MHz i od 34 do 45 dB mikrovolta/m (od 50 do 180 mikrovolta/
2. m)u frekvencijskome pojasu od 75 do 400 MHz. Kako je prikazano u Dodatku 1. ovoga Priloga, ta se granica povećava s logaritmom frekvencije za frekvencije iznad 75 MHz. U frekvencijskome pojasu od 400 do 1000 MHz granica je stalna na 45 dB mikrovolta/m (180 mikrovolta/m). 5.2.2.2 Kad su mjerenja izvedena uporabom metode opisane u Prilogu II. s razmakom vozilo/antena od 3,0 ± 0,05 m, referentne granice zračenja su 44 dB mikrovolta/m (160 mikrovolta/
3. m)u frekvencijskome pojasu od 30 do 75 MHz i od 44 do 55 dB mikrovolta/m (od 160 do 546 mikrovolta/
4. m)u frekvencijskome pojasu od 75 do 400 MHz. Kako je navedeno u Dodatku 2. ovog Priloga, ta se granica povećava s logaritmom frekvencije za frekvencije iznad 75 MHz. U frekvencijskome pojasu od 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 55 dB mikrovolta/m (546 mikrovolta/m). 5.2.2.3 Na vozilu dostavljenom na ispitivanje izmjerene vrijednosti izražene u dB (mikrovolta/
5. m)moraju biti najmanje 2,0 dB ispod referentne granice. 5.3 Zahtjevi za emisije uskopojasnog zračenja iz vozila 5.3.1 Metoda mjerenja Elektromagnetsko zračenje iz vozilo dostavljenog na ispitivanje mjeri se metodom opisanoj u Prilogu III. 5.3.2 Referentne granice za uskopojasno zračenje iz vozila 5.3.2.1 Kad su mjerenja izvedena uporabom metode opisane u Prilogu III., s razmakom vozilo/antena od 10,0 ± 0,2 m, referentna granica zračenja je 24 dB (16 mikrovolta/
6. m)u frekvencijskome pojasu od 30 do 75 MHz i od 24 do 35 dB (od 15 do 56 mikrovolta/
7. m)u frekvencijskome pojasu od 75 do 400 MHz: Kako je navedeno u Dodatku 3. ovog Priloga, ta se granica povećava s logaritmom frekvencije za frekvencije iznad 75 MHz. U frekvencijskome pojasu od 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 35 dB (56 mikrovolta/m). 5.3.2.2 Kad su mjerenja izvedena uporabom metode opisane u Prilogu III., s razmakom vozilo/antena od 3,0 ± 0,05 m, referentne granice zračenja su 34 dB (50 mikrovolta/
8. m)u frekvencijskome pojasu od 30 do 75 MHz i od 34 do 45 dB (od 50 do 180 mikrovolta/
9. m)u frekvencijskome pojasu od 75 do 400 MHz. Kako je navedeno u Dodatku 4. ovog Priloga, ta se granica povećava s logaritmom frekvencije za frekvencije iznad 75 MHz. U frekvencijskome pojasu 400 do 1000 MHz granica je stalna na 45 dB (mikrovolta/m). 5.3.2.3 Na tipu vozila dostavljenom na ispitivanje, izmjerene vrijednosti izražene u dB (mikrovolta/
10. m)moraju biti najmanje 2,0 dB ispod referentne granice. 5.4 Zahtjevi za otpornost vozila na elektromagnetsko zračenje 5.4.1 Metoda mjerenja Ispitivanja za određivanje otpornost tipa vozila na elektromagnetsko zračenje mora biti provedeno u skladu s metodom opisanom u Prilogu IV. 5.4.2 Referentne granice za otpornost vozila 5.4.2.1 Kad se mjerenja izvode uporabom metode opisane u Prilogu IV., referentna razina jakosti polja mora biti 24 volta/m efektivne vrijednosti u preko 90.% frekvencijskoga pojasa od 20 MHz do 1000 MHz, a 20 volta/m efektivne vrijednosti preko čitava frekvencijskoga pojasa od 20 MHz do 1000 MHz. 5.4.2.2 Vozilo, predstavnik određenoga tipa, koje je dostavljeno na ispitivanje ne smije pokazivati bilo kakvo pogoršanje pri izravnom upravljanju vozilom koje bi vozač ili drugi sudionik u prometu mogao zapaziti kad je to vozilo u stanju propisanom u Prilogu IV., točki 4., i izloženo polju čija jakost, izraženo u voltima/m, mora biti 25 % iznad referentne granice. 5.5 Zahtjevi za širokopojasno zračenje zasebne tehničke jedinice 5.5.1 Metoda mjerenja Elektromagnetsko zračenje koje proizvodi zasebna tehnička jedinica dostavljena na homologaciju tipa sastavnog dijela mora se mjeriti metodom koja je opisana u Prilogu V. 5.5.2 Referentne granice za širokopojasno zračenje zasebne tehničke jedinice 5.5.2.1 Kad se mjerenja izvode uporabom metode opisane u Prilogu V., referentna granica zračenja je od 64 do 54 dB (mikrovolta/
11. m)u frekvencijskome pojasu od 30 do 75 MHz, uz snižavavanje te granice s logaritmom frekvencije, i od 54 do 65 dB (mikrovolta/
12. m)u frekvencijskome pojasu od 75 do 400 MHz, uz povećavanje te granice s logaritmom frekvencije, kako je prikazano u Dodatku 5. ovog Priloga. U frekvencijskome pojasu od 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 65 dB (1800 mikrovolta/m). 5.5.2.2 Izmjerene vrijednosti za zasebnu tehničku jedinicu dostavljenu na homologaciju tipa sastavnog dijela, izražene u dB (mikrovolta/m), moraju biti najmanje 2,0 dB ispod referentnih granica. 5.6 Zahtjevi za uskopojasno zračenje zasebne tehničke jedinice 5.6.1 Metoda mjerenja Elektromagnetsko zračenje koje proizvodi zasebna tehnička jedinica dostavljena na homologaciju tipa sastavnog dijela mjeri se metodom koja je opisana u Prilogu VI. 5.6.2 Referentne granice za uskopojasno zračenje zasebne tehničke jedinice 5.6.2.1 Kad se mjerenja izvode uporabom metode opisane u Prilogu VI., referentna granica zračenja je od 54 do 44 dB (mikrovolta/
13. m)u frekvencijskome pojasu od 30 do 75 MHz, uz snižavavanje te granice s logaritmom frekvencije, i od 44 do 55 dB (mikrovolta/
14. m)u frekvencijskome pojasu od 75 do 400 MHz, uz povećavanje te granice s logaritmom frekvencije, kako je prikazano u Dodatku 6. ovog Priloga. U frekvencijskome pojasu od 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 55 dB (560 mikrovolta/m). 5.6.2.2 Izmjerene vrijednosti za zasebnu tehničku jedinicu dostavljenu na homologaciju tipa sastavnog dijela, izražene u dB (mikrovolta/m), moraju biti najmanje 2,0 dB ispod referentnih granica. 5.7 Zahtjevi za otpornost zasebne tehničke jedinice na elektromagnetsko zračenje 5.7.1 Metoda mjerenja Otpornost na elektromagnetsko zračenje zasebne tehničke jedinice dostavljene na homologaciju tipa sastavnog dijela ispituje se jednom od metoda opisanih u Prilogu VII. 5.7.2 Referentne granice za otpornost zasebne tehničke jedinice 5.7.2.1 Kad se mjerenja izvode uporabom metoda opisanih u Prilogu VII., ispitne referentne razine otpornosti su 48 volta/m za ispitnu metodu trakastim vodom od 150 mm, 12 volta/m za ispitnu metodu trakastim vodom od 800 mm, 60 volta/m za metodu ispitivanja TEM komorom, 48 mA za ispitnu metodu uvođenjem velike struje (BCI) i 24 volta/m za metodu ispitivanja slobodnim poljem. 5.7.2.2 Zasebne tehničke jedinice koje predstavljaju tip dostavljen na ispitivanje, ne smiju pokazati nikakve smetnje u funkcioniranju koje bi prouzročile pogoršanje izravnog upravljanja vozilom koje bi vozač ili drugi sudionici u prometu zapazili kad je vozilo u stanju propisanom u Prilogu IV., točki 4., pri jakosti polja ili struje izražene u prikladnim linearnim jedinicama 25 % iznad referentne granice. 6. Sukladnost proizvodnje 6.1 Mjere za osiguravanje sukladnosti proizvodnje moraju se poduzeti u skladu s odredbama propisanim u članku 4. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila na dva ili tri kotača. 6.2 Sukladnost proizvodnje s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost vozila, sastavnoga dijela ili zasebne tehničke jedinice provjerava se na temelju podataka koje sadrži (sadrže) certifikat (certifikati) o homologaciji tipa navedeni u Prilogu VIII. i/ili IX. ovog Pravilnika, ovisno što je primjenjivo. 6.3 Ako nadležno tijelo nije zadovoljno postupkom proizvođačeve ocjene, primjenjuju se točke 1.2.2 i 1.2.3 Priloga VI. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila na dva ili tri kotača i niže navedene točke 6.3.1 i 6.3.2. 6.3.1 Pri provjeri sukladnosti vozila, sastavnoga dijela ili zasebne tehničke jedinice uzetih iz serijske proizvodnje, smatra se da proizvodnja zadovoljava zahtjeve ovog Pravilnika s obzirom na emisije širokopojasnih i uskopojasnih zračenja ako izmjerene razine ne prelaze više od 2 dB (25%) referentne granice propisane u točkama 5.2.2.1, 5.2.2.2, 5.3.2.1 i 6.3.2.2 (ovisno što je primjenjivo). 6.3.2 Pri provjeri sukladnosti vozila, sastavnoga dijela ili zasebne tehničke jedinice uzetih iz serijske proizvodnje, smatra se da proizvodnja zadovoljava zahtjeve ovog Pravilnika s obzirom na otpornost na elektromagnetsko zračenje ako vozilo, sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica ne pokazuju bilo kakvo pogoršanje pri izravnom upravljanju vozilom koje bi mogao zapaziti vozač ili drugi sudionik u prometu kad je vozilo u stanju određenom u točki 4. Priloga IV. i izloženo jakosti polja, izraženoj u voltima/m, sve do 80 % od referentnih granica propisanih u točki 5.4.2.1. ovoga priloga. 7. Iznimke 7.1 Smatra se da vozila s motorima s kompresijskim paljenjem zadovoljavaju zahtjeve propisane u točki 5.2.2. 7.2 Smatra se da vozila ili električne/elektroničke zasebne tehničke jedinice koja ne sadrže elektronički oscilator s radnom frekvencijom većom od 9 kHz zadovoljavaju zahtjeve propisane u točki 5.3.2 i Prilogu III. 7.3 Vozila koja nemaju ugrađen neki osjetljivi elektronički uređaj izuzeta su od ispitivanja propisanih u Prilogu IV. 7.4 Nije potrebno ispitivati na otpornost na smetnje zasebne tehničke jedinice čije se funkcije ne smatraju bitnim za izravno upravljanje vozilom. DODATAK 1. Frekvencija (MHz) – logaritamski (vidi točku 5.2.2.1) DODATAK 2. Frekvencija (MHz) – logaritamski (vidi točku 5.2.2.2) DODATAK 3. Frekvencija (MHz) – logaritamski (vidi točku 5.3.2.1) DODATAK 4. Frekvencija (MHz) – logaritamski (vidi točku 5.3.2.2) DODATAK 5. Frekvencija (MHz) – logaritamski (vidi točku 5.5.2.1) DODATAK 6. Frekvencija (MHz) – logaritamski (vidi točku 5.6.2.1) PRILOG II. METODA MJERENJA ŠIROKOPOJASNOG ELEKTROMAGNETSKOG ZRAČENJA IZ VOZILA 1. Općenito 1.1 Mjerna oprema Mjerna oprema mora zadovoljavati zahtjeve iz Publikacije br. 16, drugo izdanje Posebnog međunarodnog odbora za radiosmetnje (CISPR). Za mjerenje širokopojasnog elektromagnetskog zračenja mora se upotrijebiti detektor prividne vršne vrijednosti. 1.2 Metoda ispitivanja Ovo je ispitivanje namijenjeno za mjerenje širokopojasnog zračenja koje proizvode sustavi za paljenje iskrom i elektromotori u sustavima koji su namijenjeni za kontinuiranu uprabu (npr. pogonski elektromotori, motori u sustavima za grijanje/odmagljivanje i pumpe za gorivo). Što se tiče izbora referentne antene, taj se izbor vrši zajedničkim dogovorom između proizvođača i ispitnih organizacija: udaljenosti od vozila može biti 10 ili 3 m. U oba slučaja moraju biti zadovoljeni zahtjevi iz točke 3. niže. 2. Izražavanje rezultata Rezultati mjerenja izražavaju se u dB (mikrovoltima/
15. m)za širinu pojasa od 120 kHz. Ako stvarna širina pojasa B (izraženo u kHz) mjerne opreme nije točno 120 kHz, očitanja treba pretvoriti na širinu pojasa od 120 kHz dodavanjem 20 log(120/B), gdje B mora biti manje od 120 kHz. 3. Ispitni uvjeti 3.1 Ispitna površina mora biti vodoravna i čista, bez površina koje odbijaju elektromagnetsko zračenje unutar kruga polumjera najmanje 30 m, mjereno iz točke koja se nalazi na polovici razmaka između vozila i antene (vidi sliku 1. u Dodatku 1.). Kao druga mogućnost, ispitna površina može biti svaki prostor koji koji ispunjava uvjete prikazane na slicDodatku 1. 3.2 Mjerna oprema, ispitna prostorija ili vozilo u kojemu je smještena mjerna oprema trebaju se nalaziti unutar dijela ispitne površine prikazanog na slici 1. Dodatka 1. Kad ispitna površina ispunjava uvjete navedene na slici 2. u Dodatku 1., mjerna oprema mora se nalaziti izvan dijela prikazanog na slici 2. 3.3 Zatvoreni prostori mogu se upotrijebiti za ispitivanja ako se može dokazati postojanje korelacije između tih zatvorenih prostora i vanjske ispitne površine. Takvi prostori ne trebaju zadovoljavati dimenzijske zahtjeve navedene na slikama 1. i 2. u Dodatku 1., osim zahtjeva za razmak između vozila i antene i za visinu antene. 3.4 Kako bi se osiguralo da ne bude nikakva šuma ili vanjskih signala takve veličine da bi to moglo bitno utjecati na mjerenja, takva mjerenja moraju se obaviti prije i nakon glavnog ispitivanja. Kad se tijekom tih mjerenja tu nalazi i vozilo, potrebno je poduzeti korake kako bi se osiguralo da nikakva emisija iz vozila ne može značajno utjecati na ta mjerenja (npr. vađenjem ključa za paljenje ili odspajanjem akumulatora kad se vozilo ukloni s ispitne površine). U obje vrste mjerenja, šum ili vanjski signal mora biti najmanje 10 dB ispod granica koje su navedene u Prilogu I. (točke 5.2.2.1 ili 5.2.2.2, ovisno o vrsti mjerenja), osim namjernih uskopojasnih emisija iz okoline. 4. Stanje vozila tijekom ispitivanja 4.1 Motor Motor mora raditi pri uobičajenoj radnoj temperaturi, a mjenjač, kad je ugrađen, mora biti u neutralnom položaju. Kad to iz praktičnih razloga nije moguće, sporazum o drugim mogućnostima može se postići između proizvođača i tijela nadležnih za provođenje ispitivanja. Mora se osigurati da mehanizam za mijenjanje stupnjeva prijenosa u mjenjaču ne utječe na elektromagnetska zračenja iz vozila. Pri svakom mjerenju motor mora raditi na sljedeći način. Tip motora Metode mjerenja Paljenje iskrom Prividna vršna vrijednost Jedan cilindar 2500 o/min ± 10% Više od jednog cilindra 1500 o/min ± 10% Elektromotori ¾ najveće radne snage koju je naveo proizvođač 4.2 Oprema kojom upravlja vozač Oprema kojom upravlja vozač predviđena je za 100 %-tni neprekinuti radni ciklus (uključujući takve sastavne dijelove kao što su motori ventilatora za grijanje i klima-uređaje te isključujući druge sastavne dijelove kao što su motori za namještanje sjedala ili za brisače vjetrobranskog stakla) i mora djelovati tako da apsorbira najveću struju. 4.3 Ispitivanja se ne smiju provoditi dok pada kiša, niti 10 minuta nakon što kiša prestane padati. 4.4 Vozač mora zauzeti sjedalo predviđeno za njega ako, prema ocjeni tehničke službe, to predstavlja najnepovoljniji slučaj. 5. Vrsta, položaj i orijentacija antene 5.1 Vrsta antene Dopušena je svaka vrsta linearno polarizirane antene, pod uvjetom da se može umjeriti u odnosu na referentnu antenu. 5.2 Visina i razmak pri mjerenju 5.2.1 Visina 5.2.1.1 Ispitivanje s 10 m Središte faze antene treba biti 3,00 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj se nalazi vozilo. 5.2.1.2 Ispitivanje s 3 m Središte faze antene mora biti 1,80 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj se nalazi vozilo. 5.2.1.3 Ni jedan dio bilo kojega elementa prijamne antene ne smije biti bliži od 0,25 m ravnini na kojoj se nalazi vozilo. 5.2.2 Mjerni razmak 5.2.2.1 Ispitivanje s 10 m Vodoravni razmak od središta faze antene do vanjske površine vozila mora biti 10,00 ± 0,2 m. 5.2.2.2 Ispitivanje s 3 m Vodoravni razmak od središta faze antene do vanjske površine vozila mora biti 3,00 ± 0,05 m. 5.2.2.3 Kad se ispitivanje provodi u zatvorenom prostoru sa svrhom da stvara elektromagnetski zaslon protiv radijskih frekvencija, elementi prijamne antene ne smiju biti bliže od 0,5 m bilo kojemu materijalu koji apsorbira radijske frekvencije niti bliže od 1,5 m zidu zatvorenoga prostora. Između prijamne antene i vozila koje se ispituje ne smije biti apsorpcijskoga materijala. 5.3 Položaj antene u odnosu na vozilo Antena se mora postaviti redom na obje strane vozila, usporedno sa središnjom uzdužnom ravninom vozila i usmjereno u središnju točku motora (vidi sliku 3. u Dodatku 1.). 5.4 Položaj antene Na svakoj od mjernih točaka treba očitavati rezultate, prvo s antenom u vertikalnoj polarizaciji, a nakon toga u horizontalnoj polarizaciji (vidi sliku 3. u Dodatku 1.) 5.5 Mjerenja Najveće vrijednosti od četiri mjerenja obavljena na svakoj frekvenciji u skladu s točkama 5.3 i 5.4 uzimaju kao karakteristično mjerenje na toj na toj frekvenciji. 6. Frekvencije Mjerenja treba provoditi preko čitavoga frekvencijskoga područja od 30 do 1 000 MHz. Smatra se da vozilo zadovoljava tražene granice na cijelom frekvencijskom području ako zadovoljava tražene granice za sljedećih jedanaest frekvencija: 45, 65, 90, 150, 180, 220, 300, 450, 600, 750 i 900 MHz. U slučaju da se tijekom ispitivanja prijeđe granična vrijednost, potrebno je dokazati da je tomu uzrok vozilo, a ne zračenje iz okoline. 6.2 Dopuštena odstupanja Ispitna frekvencija (MHz) Dopušteno ostupanje (MHz) 45, 65, 90, 150, 180 i 220 ± 5 300, 450, 600, 750 i 900 ± 20 Dopuštena se odstupanja primjenjuju na navedene frekvencije u cilju izbjegavanje smetnje od odašiljača koji rade za vrijeme mjerenja na nazivnim ili njima bliskim frekvencijama. DODATAK 1. Slika 1. POVRŠINA ZA ISPITIVANJE VOZILA Čista vodoravna površina bez elektromagnetskih refleksija Vidi CISPR 12, Drugo izdanje Slika 2. POVRŠINA ZA ISPITIVANJE VOZILA Čista vodoravna površina bez elektromagnetske refleksije Vidi CISPR 12, Drugo izdanje Slika 3. POLOŽAJ ANTENE U ODNOSU NA VOZILO Dipol antena u položaju za mjerenje vertikalnih zračenih komponenata Dipol antena u položaju za mjerenje horizontalnih zračenih komponenata PRILOG III. METODA MJERENJA USKOPOJASNOG ELEKTROMAGNETSKOG ZRAČENJA IZ VOZILA 1. Općenito 1.1 Mjerna oprema Mjerna oprema mora zadovoljavati zahtjeve iz Publikacije br. 16, drugo izdanje Posebnog međunarodnog odbora za radiosmetnje (CISPR). Za mjerenje uskopojasnog elektromagnetskog zračenja upotrebljava se detektor prosječne vrijednosti. 1.2 Ovo je ispitivanje namijenjeno za mjerenje uskopojasnog elektromagnetskog zračenja koje bi mogao proizvoditi mikroprocesorski sustav ili neki drugi uskopojasni izvor. Udaljenost antene od vozila može biti 10 ili 3 m, a izbor se vrši zajedničkim dogovorom između proizvođača i tehničke službe. U oba slučaja moraju se zadovoljavati zahtjevi propisani u točki 3. ispod. U prvom koraku (2 – 3 minute) moguće je, izborom položaja i polarizacije antene, pregledati frekvencijsko područje određeno u točki 6.1 pomoću analizatora spektra ili automatskog prijamnika kako bi se odredile najveće frekvencije odašiljanja. To može olakšati izbor ispitnih frekvencija u svakom pojasu (vidi točku 6.). 2. Izražavanje rezultata Rezultati mjerenja izražavaju se u dB (mikrovolti/m). 3. Ispitni uvjeti 3.1 Ispitna površina mora biti vodoravna i čisto područje bez elektromagnetskih refleksija unutar promjera od najmanje 30 m, mjereno iz točke koja se nalazi na polovici razmaka između vozila i antene (vidi sliku 1. u Dodatku 1. Priloga II.). Kao druga mogućnost, ispitna površina može biti svaki prostor koji ispunjava uvjete prikazane na slici 2. u Dodatku 1. Priloga II. 3.2 Mjerna oprema, ispitna prostorija ili vozilo u kojemu je smještena mjerna oprema trebaju se nalaziti unutar ispitne površine, ali samo u području prikazanom na slici 1. u Dodatku 1. Priloga II. Kad ispitna površina ispunjava uvjete navedene na slici 2. u Dodatku 1. Priloga II., mjerna oprema mora se nalaziti izvan dijela prikazanog na toj slici. 3.3 Zatvoreni prostori mogu se upotrijebiti za ispitivanja ako se može dokazati postojanje korelacije između tih zatvorenih prostora i vanjske ispitne površine. Takvi prostori ne trebaju zadovoljavati dimenzijske zahtjeve navedene na slikama 1. i 2. u Dodatku 1. Priloga II, osim zahtjeva za razmak između vozila i antene i za visinu antene. 3.4 Kako bi se osiguralo da ne bude nikakva šuma ili vanjskih signala takve veličine da bi to moglo stvarno utjecati na mjerenja, takva mjerenja moraju se obaviti prije i nakon glavnog ispitivanja. Potrebno je poduzeti korake kako bi se osiguralo da nikakva emisija iz vozila ne može značajno utjecati na ta mjerenja (npr. treba izvaditi ključ za paljenje ili odspojiti akumulator kad se vozilo ukloni s ispitne površine). U obje vrste mjerenja, šum ili vanjski signal mora biti najmanje 10 dB ispod granica koje su navedene u Prilogu I. (točke 5.2.2.1 ili 5.2.2.2, ovisno o razmaku između vozila i antene), osim namjernih uskopojasnih emisija iz okoline. 4. Stanje vozila tijekom ispitivanja 4.1 Elektronički sustavi vozila moraju biti u uobičajenom radnom stanju, a vozilo mora mirovati. 4.2 Paljenje mora biti uključeno. Motor ne smije raditi. 4.3 Ispitivanja se ne smiju provoditi dok pada kiša, niti 10 minuta nakon što kiša prestane padati. 5. Vrsta, položaj i orijentacija antene 5.1 Vrsta antene Dopušena je svaka vrsta linearno polarizirane antene, pod uvjetom da se može umjeriti u odnosu na referentnu antenu. 5.2 Visina i razmak pri mjerenju 5.2.1 Visina 5.2.1.1 Ispitivanje s 10 m Središte faze antene treba biti 3,00 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj se nalazi vozilo. 5.2.1.2 Ispitivanje s 3 m Središte faze antene mora biti 1,80 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj se nalazi vozilo. 5.2.1.3 Ni jedan dio bilo kojega elementa prijamne antene ne smije biti bliži od 0,25 m ravnini na kojoj se nalazi vozilo. 5.2.2 Mjerni razmak 5.2.2.1 Ispitivanje s 10 m Vodoravni razmak od središta faze antene do vanjske površine vozila mora biti 10,00 ± 0,2 m. 5.2.2.2 Ispitivanje s 3 m Vodoravni razmak od središta faze antene do vanjske površine vozila mora biti 3,00 ± 0,05 m. 5.2.2.3 Kad se ispitivanje provodi u zatvorenom prostoru sa svrhom da stvara elektromagnetskagnetski zaslon protiv radijskih frekvencija, elementi prijamne antenemiju biti bliže od 0,5 m bilo kojemu materijalu koji apsorbira radijske frekvencije ili ne bliže od 1,5 m zidu odgovarajućeg zatvorenoga prostora. Između prijamne antene i vozila koje se ispituje ne smije biti apsorpcijskoga materijala. 5.3 Položaj antene u odnosu na vozilo Antena se mora postaviti redom na obje strane vozila usporedno sa središnjom uzdužnom ravninom vozila i usmjereno u središnju točku motora (vidi sliku 3. Dodatku 1. Priloga II.). 5.4 Položaj antene Na svakoj od mjernih točaka treba očitavati vrijednosti, s antenom u horizontalnoj i u vertikalnoj polarizaciji (vidi sliku 3. u Dodatku 1. priloga II.). 5.5 Mjerenja Najveće vrijednosti od četiri mjerenja obavljena na svakoj frekvenciji u skladu s točkama 5.3 i 5.4 uzimaju kao karakteristično mjerenje na toj frekvenciji. 6. Frekvencije 6.1 Mjerenja Mjerenja treba provoditi preko čitavoga frekvencijskoga područja od 30 do 1 000 MHz. To se područje treba podijeliti u 11 pojasa. U svakome se pojasu obavlja ispitivanje na frekvenciji s najvećom vrijednost kako bi se provjerilo je li ona u traženim granicama. Smatra se da vozilo zadovoljava tražene granice na cijelom frekvencijskom području ako zadovoljava izabranu frekvenciju u svakome od sljedećih 11 frekvencijskih pojasa: od 30 – 45, 45 – 80, 80 – 130, 130 – 170, 170 – 225, 225 – 300, 300 – 400, 400 – 525, 525 – 700, 700 – 850 i 850 – 1 000 MHz. 6.2 Ako je, pri prvom obavljenom mjerenju u skladu s metodom ispitivanja opisanoj u točki 1.2, uskopojasno zračenje za svaki od pojasa određenih u točki 6.1 najmanje 10 dB ispod referentne granice, tad se smatra da vozilo ispunjava uvjete propisane u ovom Prilogu za određeno frekvencijsko područje. U tom slučaju nije potrebno cijelo ispitivanje. PRILOG IV. METODA ISPITIVANJA OTPORNOSTI VOZILA NA ELEKTROMAGNETSKO ZRAČENJE 1. Općenito 1.1. Metode ispitivanja Ova ispitivanja su namijenjena za dokazivanje neosjetljivosti vozila na utjecaje koji mogu pogoršati kvalitetu izravnog upravljanja vozilom. Vozilo se mora izložiti djelovanju elektromagnetskih polja, kako je opisano u ovome Prilogu, i mora biti promatrano tijekom tih ispitivanja. 2. Iskazivanje rezultata Jakost polja pri ispitivanjima opisanim u ovome Prilogu iskazuje se u voltima/m. 3. Uvjeti ispitivanja Ispitna oprema mora omogućivati stvaranje jakosti polja u području frekvencija koje su određene u ovome Prilogu i mora zadovoljavati (nacionalne) zakonske propise o emisiji elektromagnetskih signala. Oprema za upravljanje i promatranje ne smije biti osjetljiva na zračena polja, čime bi se mogla obezvrijediti ispitivanja. 4. Stanje vozila tijekom ispitivanja 4.1 Masa vozila mora biti jednaka masi vozila u voznome stanju. 4.1.1 Motor mora pogoniti pogonske kotače pri stalnoj brzini koju tehnička služba prethodno odredi u dogovoru s proizvođačem vozila. Vozilo se mora postaviti na odgovarajuće opterećenu dinamometru ili, kad nema dinamometra, ili mora biti oslonjeno na elektronički izolirane oslonce osovina tako da razmak od tla bude najmanji. 4.1.2 Glavna kratka svjetla moraju biti uključena. 4.1.3 Lijevi ili desni pokazivač smjera moraju biti uključeni. 4.1.4 Svi drugi sustavi vozila moraju biti u uobičajenom radnom stanju. 4.1.5 Vozilo ne smije biti u električnoj vezi s površinom na kojoj se ispituje niti s opremom, osim ako točke 4.1.1 ili 4.2 to zahtijevaju. Dodir kotača s ispitnom površinom ne smatra se električnom vezom. 4.2 Kada u zasebne tehničke jedinice sudjeluju u izravnom upravljanju vozilom i kad takvi sustavi ne djeluju pod uvjetima koji su opisani u točki 4.1.1, tehnička služba može odvojeno obaviti ispitivanja na odgovarajućim sustavima pod uvjetima koja dogovori s proizvođačem vozila. 4.3 Tijekom ispitivanja na vozilu, može se upotrebljavati samo oprema koja ne stvara nikakve smetnje (vidi točku 8.). 4.4 U uobičajenim uvjetima, vozilo mora biti okrenuto prema anteni. 5. Vrsta, položaj i orijentacija generatora polja, 5.1 Vrsta generatora polja 5.1.1 Kriterij za izbor vrste generatora polja je njegova sposob­nost da stvori propisanu jakost polja na referentnoj točki (vidi točku 5.4) i na odgovarajućim frekvencijama. 5.1.2 Jedna ili više antena ili sustav odašiljanja (‘Transmission Line System’ – TLS) mogu se koristiti kao generator (generatori) polja. 5.1.3 Konstrukcija i orijentacija generatora polja mora biti takva da je polje polarizirano i horizontalno i vertikalno, pri frekvencijama između 20 i 1 000 MHz. 5.2 Visina i razmak pri mjerenju 5.2.1 Visina 5.2.1.1 Središte faze antene ne smije biti manje od 1,5 m iznad ravnine na kojoj se nalazi vozilo. 5.2.1.2 Ni jedan dio zračećeg elementa antene ne smije biti manje od 0,25 m iznad ravnine na kojoj se nalazi se nalazi vozilo. 5.2.2 Mjerni razmak 5.2.2.1 Bolja homogenost polja može se dobiti postavljanjem generatora polja što je tehnički moguće dalje od vozila. Taj razmak uobičajeno treba biti unutar područja od 1 i 5 m. 5.2.2.2 Kad se ispitivanje provodi u zatvorenu prostoru, zračeći elementi generatora polja ne smiju biti bliže od 0,5 m bilo od kojemu materijalu koji apsorbira radijske frekvencije ili ne bliže od 1,5 m zidu odgovarajućeg zatvorenoga prostora. Između odašiljačke antene i vozila koje se ispituje ne smije biti apsorpcijskoga materijala. 5.3 Položaj antene u odnosu na vozilo 5.3.1 Generator polja mora biti smješten u središnjoj uzdužnoj ravnini vozila. 5.3.2 Nijedan dio TLS-a, osim ravnine na kojoj se vozilo, ne smije biti na manje od 0,5 m od bilo kojeg dijela vozila. 5.3.3 Svaki generator polja koji se smješta nad vozilom mora prekrivati najmanje 75% duljine vozila. 5.4 Referentna točka 5.4.1 Referentna točka je točka na kojoj se mjere jakosti polja, a određena je kako slijedi: 5.4.1.1 najmanje 2 m vodoravno od središta faze antene ili najmanje 1 m vertikalno od zračećih elemenata TLS-a; 5.4.1.2 u središnjoj uzdužnoj ravnini vozila; 5.4.1.3 na visini od 1,0 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj se nalazi vozilo; 5.4.1.4 ili: 1,0 ± 0,2 m iza vertikalne osi prednjeg kotača vozila (točka C u Dodatku 1.), u slučaju tricikala ili: 0,2 ± 0,2 m iza vertikalne osi prednjeg kotača vozila (točka D u Dodatku 2.), u slučaju motocikala. 5.5 Ako tehnička služba odluči zračiti stražnji dio vozila, referentna točka mora se odrediti kao što je navedeno u točki 5.4. U tom slučaju vozilo treba postaviti s prednjim krajem nasuprot anteni kao da se zaokrenulo vodoravno za 1800 oko svoje središnje točke. Razmak od antene do najbližega dijela vanjske površine vozila mora ostati isti (vidi Dodatak 3.). 6. Propisani ispitni uvjeti 6.1 Područje frekvencija, trajanje ispitivanja, polarizacija Vozilo se mora izložiti elektromagnetskomu zračenju u frekvencijskome području od 20 do 1 000 MHz. 6.1.1 Ispitivanja se provode na sljedećih dvanaest frekvencija: 27, 45, 65, 90, 150, 180, 220, 300, 450, 600, 750 i 900 MHz ± 10 % s trajanjem 2 s ± 10 % u svakoj frekvenciji. 6.1.2 Jedna od vrsta polarizacije opisanih u točki 5.1.3 mora se izabrati uz zajednički dogovor između proizvođača i tehničke službe (vidi točku 5.1.3). 6.1.3 Svi drugi ispitni parametri su kako su određeni u ovome Prilogu. 6.2. Ispitivanja za provjeru pogoršanja izravnog upravljanja vozilom 6.2.1 Smatra se da vozilo zadovoljava uvjete propisane otpornosti ako, pri obavljanju ispitivanja prema odredbama ovog Priloga, nema neuobičajenih promjena brzine pogonskih kotača vozila, ako djelovanje ne pokazuje nikakve znakove pogoršnja koje može dovesti u zabunu druge korisnike ceste i ako nema nikakvih drugih uočljivih pojava koja bi mogle prouzročiti pogoršanje izravnog upravljanja vozilo vozilom. 6.2.2. Za svrhu promatranja, može se upotrebljavati sama za promatranje propisana u točki 8. 6.2.3. Ako vozilo ne zadovoljava zahtjeve ispitivanja određenih u točki 6.2, mora se potvrditi da su se nedostaci pojavili pri uobičajenim uvjetima, a ne kao rezultat stvaranja nenadziranih polja. 7. Stvaranje potrebne jakosti polja 7.1 Metoda ispitivanja 7.1.1 Kako bi se uspostavili uvjeti za ispitno polje, upotrebljava se ‘supstitucijska metoda’. 7.1.2 Supstitucijska metoda Na svakoj zahtijevanoj ispitnoj frekvenciji, generator polja mora se namjestiti na razinu RF snage tako da se proizvede zahtijevana jakost ispitnog polja na referentnoj točki u ispitnome području bez prisutnog vozila. Ta razina RF snage, kao i sva druga odgovarajuća namještanja na generatoru polja moraju se zapisati u izvještaju o ispitivanju (krivulja umjeravanja). Zapisane podatke treba upotrijebiti u postupku homologacije tipa. Supstitucijska metoda mora se ponoviti ako se izvrše bilo kakve preinake na opremi na ispitnom mjestu. 7.1.3 Vozilo se nakon umjeravanja uvodi u ispitni prostor i postavlja u skladu sa zahtjevima navedenim u točki 5. Nakon toga, snaga koja se zahtijeva u točki 7.1.2. dovodi se generatoru polja na svakoj od frekvencija određenih u točki 6.1.1. 7.1.4 Kakav god je parametar za određivanje polja odabran u skladu s uvjetima navedenim u točki 7.1.2, isti parametar mora se upotrijebiti za određivanje jakosti tog polja pri ispitivanju. 7.1.5 Za svrhu tog ispitivanja, mora se upotrijebiti ista oprema za stvaranje polja i ista konfiguracija opreme kao i pri radnjama obavljenim u primjeni točke 7.1.2. 7.1.6 Mjerilo jakosti polja U supstitucijskoj metodi, kao mjerilo koje se koristi za određivanje jakosti polja u fazi umjeravanja služiti kompaktna izotropna sonda za mjerenje jakosti polja ili umjerena prijamna antena. 7.1.7 Tijekom faze umjeravanja supstitucije metode, središte faze mjerila jakosti polja mora biti u referentnoj točki. 7.1.8 Ako se upotrebljava umjerena prijamna antena kao mjerilo jakosti polja, očitavanja se trebaju dobiti u tri međusobno okomita smjera. Istovrijedna izotropna vrijednost koja odgovara tim mjerenjima uzima se kao jakost polja. 7.1.9 Kako bi se uzela u obzir razlike u geometriji vozila, mora se uspostaviti izvjestan broj referentnih točaka za postavku odgovarajućeg ispitivanja. 7.2 Obris jakosti polja 7.2.1 Tijekom faze umjeravanja (prije nego što se vozilo uvede na ispitnu površinu) jakost polja ne smije biti manja od 50 % od nazivne jakosti polja na sljedećim mjestima: (
16. i)za sve generatore polja, 1,0 ± 0,02 m s obje strane referentne točke na crti koja prolazi kroz ti točku, a okomito na središnju uzdužnu ravninu vozila; (
17. ii)u slučaju TLS-a, 1,5 ± 0,02 m na crti koja prolazi kroz referentnu točku i nalazi se u središnjoj uzdužnoj ravnini vozila. 7.3 Značajke koje treba imati proizvedeni ispitni signal 7.3.1. Vršna vrijednost jakosti moduliranog ispitnog polja Vršna vrijednost jakosti moduliranog ispitnog polja mora odgovarati vršnoj vrijednosti jakosti nemoduliranog ispitnog polja, čija je stvarna vrijednost u voltima/m određena u točki 5.4.2 Priloga I. 7.3.2. Valni oblik ispitnog signala Ispitni signal mora biti sinusni val radijske frekvencije, amplitudno modulirane sinusnim valom frekvencije 1 kHz, s omjerom modulacije m od 0,8 ± 0,04. 7.3.3 Omjer modulacije Omjer modulacije m definira se kao: Ovojnica opisuje krivulju koju prave krajnje vrijednosti moduliranog nosača signala prikazanog na zaslonu oscilografa. 8. OPREMA ZA NADZOR I PROMATRANJE 8.1 Za promatranje vanjskog dijela vozila i prostora za putnike te utvrđivanje je su li zadovoljeni uvjeti navedeni u točki 6.2, upotrebljava se jedna ili više videokamera. DODATAK 1. DODATAK 2. DODATAK 3. PRILOG V. METODA MJERENJA ŠIROKOPOJASNOG ELEKTROMAGNETSKOG ZRAČENJA IZ ZASEBNIH TEHNIČKIH JEDINICA (STU) 1. Općenito 1.1 Mjerna oprema Mjerna oprema mora zadovoljavati zahtjeve iz Publikacije br. 16, drugo izdanje Posebnog međunarodnog odbora za radiosmetnje (CISPR). Za mjerenje širokopojasnog elektromagnetskog zračenja mora se upotrijebiti detektor prividne vršne vrijednosti. 1.2 Metoda ispitivanja Ovo je ispitivanje namijenjeno za mjerenje emisija širokopojasnog zračenja koje proizvode sustavi za paljenje iskrom ili elektromotori u sustavima koji su namijenjeni za kontinuiranu uprabu (npr. pogonski elektromotori, motori u sustavima za grijanje/odmagljivanje, pumpe za gorivo itd.). 2. Izražavanje rezultata Rezultati mjerenja izražavaju se u dB (mikrovoltima/
18. m)za širinu pojasa od 120 kHz. Ako stvarna širina pojasa B (izraženo u kHz) mjerne opreme nije točno 120 kHz, očitanja treba pretvoriti na širinu frekvencijskoga pojasa od 120 kHz dodavanjem 20 log(120/B), gdje B mora biti manje od 120 kHz. 3. Ispitni uvjeti 3.1 Ispitna površina mora zadovoljavati zahtjeve iz Publikacije br. 16, drugo izdanje Posebnog međunarodnog odbora za radiosmetnje (CISPR) (vidi sliku 1. u Dodatku 1. ovoga Priloga). 3.2 Mjerna oprema i ispitna prostorija ili vozilo u kojemu je smještena mjerna oprema mora se nalaziti izvan područja prikazanog na slici 1. u Dodatku 1. ovoga Priloga. 3.3 Zatvoreni prostori mogu se upotrijebiti za ispitivanje ako se može dokazati postojanje korelacije između rezultata dobivenih u tim prostorima i rezultata dobivenih korištenjem vanjske površine odobrene za ispitivanje. Prednost je ispitivališta u zatvorenom prostoru što omogućava provođenje ispitivanja u svim vremenskim uvjetima, unutar nadzirane okoline i s poboljšanom ponovljivosti mjerenja koja proizlazi iz stabilnijih električnih značajka. Takav zatvoreni prostor ne treba zadovoljavati dimenzijske zahtjeve navedene na slici 1. u Dodatku 1. ovoga Priloga, osim zahtjeva za razmak između antene i zajedničke tehničke jedinice i za visinu antene. 3.4 Kako bi se osiguralo da ne bude nikakva vanjskog šuma ili signala takve veličine da bi to moglo stvarno utjecati na mjerenja, pozadinsko zračenje se mjeri prije i nakon glavnog ispitivanja. U oba ta mjerenja, šumovi ili vanjski signali moraju biti za najmanje 10 dB ispod granica danih u točki 5.5.2.1 Priloga I., osim u slučaju namjernih uskopojasnih odašiljanja iz okoline. 4. Stanje zasebne tehničke jedinice tijekom ispitivanja 4.1 Zasebna tehnička jedinica mora biti u uobičajenu radnom stanju. 4.2 Mjerenja se ne provode dok pada kiša, ni 10 minuta nakon što kiša prestane padati. 4.3 Zasebna tehnička jedinica i njezino ožičenje mora se nalaziti na izoliranom osloncima 50 +10/-5 mm iznad uzemljene ploče. Međutim, ako je neki od dijelova zasebne tehničke jedinice namijenjen da bude električno povezan s metalnom nadogradnjom vozila, taj dio treba postaviti na uzemljenu ploču i s njom električno spojiti. Uzemljena ploča mora biti metalna ploča debljine najmanje 0,25 mm. Najmanje dimenzije uzemljene ploče ovise o veličini zasebne tehničke jedinice, ali treba biti dovoljno velika da prihvati ožičenje i sastavne dijelova sustava vozila. Uzemljena ploča mora biti spojena s vodičem uzemljenja i postavljena usporedno s tlom na visini od 1,0 ± 0,1 m. Zasebna tehnička jedinica mora biti pripremljena za djelovanje i spojena u skladu s propisanim uvjetima. Kabeli za napajanje moraju biti postavljeni usporedno s rubovima uzemljene ploče i ne smiju biti udaljeni više od 100 mm od ruba ploče koji je najbliži anteni. Zasebna tehnička jedinica mora povezana s uana s uzemljenjem sukladno proizvođačevim uputama: nikakvi dodatni spojevi uzemljenja nisu dopušr> Najmanji razmak između zasebne tehničke jedinice i svih drugih provodljivih struktura, kao što su zidovi ekraniziranog prostora (međutim, s iznimkom uzemljene ploče ispod ispitivanoga predmeta), mora biti najmanje 1,0 m. 4.4 Napajanje zasebne tehničke jedinice dovodi se preko 50 µH mreže za stabiliziranje impedancije mrežnog napajanja (LISN) koja je električno povezana s uzemljenom pločom. Napon napajanja mora se održavati na vrijednosti nazivnoga radnog napona sustava uz dopušteno odstupanje ± 10%. Bilo kakva izmjenična valna komponenta mora biti manja od 1,5% nazivne vrijednosti radnog napona sustava kad se mjeri na priključku za promatranje na LISN-u. 4.5 Kad se zasebna tehnička jedinica sastoji od više elemenata, najbolji način njihovog spajanja je da se upotrijebi međuspojni kabel koji je namijenjen za uporabu u vozilu. Ožičenje treba što je moguće vjernije reproducirati stvarno i po mogućnosti biti spojeno sa stvarnim teretima i aktuatorima. Kad je za rad zasebne tehničke jedinice u skladu s pravilnicima potrebna druga oprema koja nije uključena u mjerenje, udio njezinih zračenih emisija izmjerenih tijekom cijelog mjerenja mora se uzeti u obzir. 5. Vrsta, položaj i orijentacija antene 5.1 Vrsta antene Dopušena je svaka vrsta linearno polarizirane antene, pod uvjetom da se može umjeriti u odnosu na referent­nu antenu. 5.2 Visina i razmak pri mjerenju 5.2.1 Visina Središte faze antene treba biti 0,5 ± 0,05 m iznad uzemljene ploče. 5.2.2 Mjerni razmak Vodoravni razmak mjeren od središta faze antene do ruba uzemljene ploče mora biti 1,00 ± 0,05 m. Ni jedan dio antene ne smije biti bliže od 0,5 m uzemljenoj ploči. Antena se mora postaviti usporedno s ravninom koja je okomita na uzemljenu ploču i podudarati s rubom uzemljene ploče uzduž kojeg su postavljeni glavni dijelovi ožičenja. 5.2.3 Kad se ispitivanja provode u zatvorenu prostoru sa svrhom da stvara elektromagnetski zaslon protiv radijskih frekvencija, elementi prijamne antene ne smiju biti bliže od 0,5 m bilo kojemu materijalu koji apsorbira radijske frekvencije i ne bliže od 1,5 m zidu zatvorenoga prostora. Između prijamne antene i zasebne tehničke jedinice za vozilo koje se ispituje, ne smije biti apsorpcijskoga materijala. 5.3 Orijentacija i polarizacija antene U mjernoj točki potrebno je vršiti očitavanja je s antenom prvo u vertikalnoj i nakon tog u horizontalnoj polarizaciji. 5.4 Mjerenje Veća vrijednost od dva mjerenja obavljena na svakoj pojedinoj frekvenciji u skladu s točkom 5.3 mora se uzeti kao karakteristično mjerenje na toj frekvenciji. 6. Frekvencije 6.1 Mjerenja Mjerenja treba provoditi preko čitavoga frekvencijskoga područja od 30 do 1000 MHz. Smatra se da zasebna tehnička jedinica zadovoljava tražene granice na cijelom frekvencijskom području ako ne prelazi tražene granice za sljedećih jednaest frekvencija: 45, 65, 90, 150, 180, 220, 300, 450, 600, 750 i 900 MHz. U slučaju da se tijekom ispitivanja prijeđe granična vrijednost, mora se dokazati da je tomu uzrok zasebna tehnička jedinica, a ne zračenje iz okoline. 6.2 Dopuštena odstupanja Ispitna frekvencija (MHz) Dopušteno odstupanje (MHz) 45, 65, 90, 150, 180 i 220 ± 5 300, 450, 600, 750 i 900 ± 20 Dopuštena se odstupanja primjenjuju na gore navedene frekvencije u cilju izbjegavanje smetnja od odašiljača koji rade za vrijeme mjerenja na nazivnim ili njima bliskim frekvencijama. DODATAK 1. Slika 1. Granice ispitne površine Čisto područje bez površina koje reflektiraju elektromagnetska zračenja Vidi CISPR 16 (nacrt) PRILOG VI. METODA MJERENJA USKOPOJASNOG ELEKTROMAGNETSKOG ZRAČENJA IZ ZASEBNIH TEHNIČKIH JEDINICA (STU) 1. Općenito 1.1 Mjerna oprema Mjerna oprema mora zadovoljavati zahtjeve iz Publikacije br. 16, drugo izdanje Posebnog međunarodnog odbora za radiosmetnje (CISPR). Za mjerenje uskopojasnog elektromagnetskog zračenja mora se upotrijebiti detektor prosječne vrijednosti. 1.2 Metoda ispitivanja Ovo je ispitivanje namijenjeno za mjerenje elektromagnetskog uskopojasnog zračenja koje može emitirati neki mikroprocesorski sustav. U početnoj fazi (2 – 3 minute), nakon što se izabere jedna polarizacija antene, moguće je pregledati frekvencijsko područje određeno u točki 6.1 uporabom analizatora spektra kako bi se točno odredile frekvencije najvećeg zračenja. To može olakšati izbor frekvencija za ispitivanje (vidi točku 6.). 2. Izražavanje rezultata Rezultati mjerenja izražavaju se u dB (mikrovolti/m). 3. Uvjeti ispitivanja 3.1 Ispitna površina mora zadovoljavati zahtjeve iz Publikacije br. 16, drugo izdanje Posebnog međunarodnog odbora za radiosmetnje (CISPR) (vidi sliku 1. u Dodatku 1. ovoga Priloga V.). 3.2 Mjerna oprema, ispitna prostorija ili vozilo u kojemu je smještena mjerna oprema može se nalaziti izvan područja prikazanog na slici 1. u Dodatku 1. ovoga Priloga V. 3.3 Zatvoreni prostori mogu se upotrijebiti za ispitivanja, pod uvjetom da se može dokazati postojanje korelacije između mjerenja u tim prostorima i na vanjskoj površini. Prednost je tih ispitivališta što je mjerna oprema cijelo vrijeme radno sposobna unutar nadzirane okoline i s poboljšanom ponovljivosti mjerenja koja proizlazi iz stabilnijih električnih značajka. Na zatvorena ispitivališta ne primjenjuju se dimenzijski zahtjevi navedeni na slici 1. u Dodatku V., osim zahtjeva za razmak između zasebne tehničke jedinice i antene i za visinu antene. 3.4 Kako bi se osiguralo da ne bude nikakva šuma ili vanjskih signala takve razine da bi to moglo stvarno utjecati na mjerenja, pozadinsko zračen zračenje mora se izmjeriti prije i nakon glavnog ispitivanja. U oba tipa mjerenja, šum ili vanjski smoraju biti najmanje 10 dB ispod vrijednosti navedene u točki 5.6.2.1 u Prilogu I., osim namjernih uskopojasnih emisija. 4. Stanje zasebne tehničke jedinice tijekom ispitivanja 4.1 Zasebna tehnička jedinica mora biti u uobičajenu radnom stanju. 4.2 Ispitivanja se ne provode dok pada kiša, ni 10 minuta nakon što kiša prestane padati. 4.3 Zasebna tehnička jedinica i njezino ožičenje mora se nalaziti na izoliranom osloncima 50 +10/-5 mm iznad uzemljene ploče. Međutim, ako je neki od dijelova zasebne tehničke jedinice namijenjen da bude električno povezan s metalnom nadogradnjom vozila, taj dio treba postaviti na uzemljenu ploču i s njom električno spojiti. Uzemljena ploča mora biti metalna ploča debljine najmanje 0,25 mm. Najmanja veličina uzemljene ploče ovisi o veličini zasebne tehničke jedinice, ali mora biti dovoljno velika da se na nju postave sastavni dijelovi sustava vozila i ožičenje. Uzemljena ploča mora biti spojena sa vodičem uzemljenja i biti postavljena usporedno s tlom na visini od 1,0 ± 0,1 m iznad njega. Zasebna tehnička jedinica mora biti pripremljena za djelovanje i spojena u skladu s propisanim uvjetima. Kabeli za napajanje moraju biti postavljeni usporedno s rubovima uzemljene ploče i ne smiju biti udaljeni više od 100 mm od ruba ploče koji je najbliži anteni. Zasebna tehnička jedinica mora biti uzemljena sukladno proizvođačevim uputama: nikakvi dodatni spojevi uzemljenja nisu dopušteni. Razmak između zasebne tehničke jedinice i svih drugih provodljivih struktura, kao što su zidovi ekraniziranog prostora (međutim, s iznimkom uzemljene ploče ispod ispitivanoga predmeta) mora biti najmanje 1,0 m. 4.4 Napajanje zasebne tehničke jedinice dovodi se preko jedne 50 µH mreže za stabiliziranje impedancije mrežnog napajanja (LISN) koja je električno povezana s uzemljenom pločom. Napon napajanja mora se održavati na vrijednosti nazivnoga radnog napona sustava uz dopušteno odstupanje ± 10%. Bilo kakva izmjenična valna komponenta napona mora biti manja od 1,5% nazivne vrijednosti radnog napona sustava kad se mjeri na priključku za promatranje na LISN-u. 4.5 Kad se zasebna tehnička jedinica sastoji od više elemenata, najbolji način njihovog spajanja je da se upotrijebi ožičenje koje je namijenjeno za uporabu u vozilu. Ožičenje mora što je moguće vjernije reproducirati stvarno i po mogućnosti biti spojeno sa stvarnim teretima i aktuatorima. Kad je za rad zasebne tehničke jedinice u skladu s propisima potrebna je druga oprema koja nije uključena u mjerenje, udio njezinih zračenih emisija izmjerenih tijekom cijelog mjerenja mora se uzeti u obzir. 5. Vrsta, položaj i orijentacija antene 5.1 Vrsta antene Dopušena je svaka vrsta linearno polarizirane antene, pod uvjetom da se može umjeriti u odnosu na referentnu antenu. 5.2 Visina i razmak pri mjerenju 5.2.1 Visina Središte faze antene treba biti 0,5 ± 0,05 m iznad uzemljene ploče. 5.2.2 Mjerni razmak Vodoravni razmak mjeren od središta faze antene do ruba uzemljene ploče mora biti 1,00 ± 0,05 m. Ni jedan dio antene ne smije biti bliže od 0,5 m uzemljenoj ploči. Antena mora biti postavljena usporedno s ravninom koja je okomita na uzemljenu ploču i podudarati se s rubom uzemljene ploče uzduž koje su postavljeni glavni dijelovi ožičenja. 5.2.3 Kad se ispitivanja provode u zatvorenu prostoru sa svrhom da se stvori elektromagnetski zaslon protiv radijskih frekvencija, elementi prijamne antene ne smiju biti bliže od 0,5 m bilo kojemu materijalu koji apsorbira radijske frekvencije ili bliže od 1,5 m zidu odgovarajućeg zaslona. Između prijamne antene i vozila koje se ispituje ne smije biti apsorpcijskoga materijala. 5.3 Orijentacija i polarizacija antene U mjernoj točki potrebno je vršiti očitavanja je s antenom prvo u vertikalnoj i nakon tog u horizontalnoj polarizaciji. 5.4 Mjerenje Veća vrijednost od dva mjerenja obavljena na svakoj pojedinoj frekvenciji u skladu s točkom 5.3 mora se uzeti kao karakteristično mjerenje na toj frekvenciji. 6. Frekvencije 6.1 Mjerenja Mjerenja treba izvoditi preko cijeloga frekvencijskoga područja od 30 do 1 000 MHz. To frekvencijsko područje podijeli se u jedanaest frekvencijskih pojasa. U svakome pojasu obavlja se ispitivanje na frekvenciji koja ima najveću vrijednost kako bi se provjerilo da je ona u zahtijevanim granicama. Smatra se da vozilo zadovoljava tražene granice na cijelom frekvencijskom području ako zadovoljava propisane granice za odabranu frekvenciju u svakom od sljedećih jedanaest frekvencijskih pojasa: 30 – 45, 45 – 80, 80 – 130, 130 – 170, 170 – 225, 225 – 300, 300 – 400, 400 – 525, 525 – 700, 700 – 850 i 850 – 1 000 MHz. 6.2 Ako su tijekom prvog mjerenja koje je izvedeno u skladu s točkom 1.2, zračene uskopojasne emisije za bilo koji od pojasa iz točke 6.1 najmanje 10 dB ispod referentne granice, tada se smatra da zasebna tehnička jedinica zadovoljava zahtjeve navedene u ovom Prilogu za taj frekvencijski pojas. U tom slučaju nije potrebno obaviti cijelo ispitivanje. PRILOG VII. METODE ISPITIVANJA OTPORNOSTI ZASEBNIH TEHNIČKI JEDINICA NA ELEKTROMAGNETSKO ZRAČENJE 1. Općenito 1.1. Metode ispitivanja 1.2.1 Zasebne tehničke jedinice moraju zadovoljava granice (vidu točku 5.7.2.1 Priloga I.) jedne od sljedećih metoda ispitivanja, po slobodnom izboru njihovog proizvođača, u području od 20 – 1 000 MHz: – ispitivanje trakastim vodom 150 mm: vidi sliku 1. u Dodatku 1.; – ispitivanje trakastim vodom 800 mm: vidi slike 2. i 3. u Dodatku 1.; – ispitivanje uvođenjem velike struje: vidi slike 1. i 2. u Dodatku 2.; – ispitivanje TEM komorom: vidi sliku 1. u Dodatku 3.; – ispitivanje otpornosti zasebne tehničke jedinice slobod­nim poljem: vidi sliku 1. u Dodatku 4. Napomena: Da bi se zračenje elektromagnetskih polja pri ispitivanjima, ispitivanja se moraju izvoditi u ekraniziranom prostoru. 2. Izražavanje rezultata Za sva ispitivanja koja su opisana u ovom Prilogu, jakost polja izražava se u voltima/m, a uvedena struja u miliamperima. 3. Ispitni uvjeti 3.1 Ispitna oprema mora omogućivati stvaranje ispitnog signala koji se zahtijeva u frekvencijskim područjima određenim u ovome Prilogu. Ispitna mjesta moraju zadovoljavati (nacionalne) zakonske propise za emisije elektromagnetskih signala. 3.2 Oprema za nadzor i promatranje ne smije biti osjetljiva na elektromagnetska polja koja bi mogla obezvrijediti ispitivanja. 4. Stanje zasebne tehničke jedinice tijekom ispitivanja 4.1 Zasebna tehnička jedinica mora biti u uobičajenu radnom stanju. Ona mora biti postavljena kako je prikazano u ovom Prilogu, osim kad specifična metoda ispitivanja zahtijeva drukčije. 4.2 Zasebna tehnička jedinica i njezino ožičenje mora se nalaziti na izoliranom osloncima 50 ± 10/- 0 mm iznad uzemljene ploče. Međutim, ako je neki od dijelova zasebne tehničke jedinice namijenjen da bude električno povezan s metalnom nadogradnjom vozila, taj dio mora se postaviti na uzemljenu ploču i s njom električno spojiti. Uzemljena ploča mora biti metalna ploča debljine najmanje 0,25 mm, osim kad se primjenjuje ispitivanje TEM komorom. Najmanje dimenzije uzemljene ploče ovise o veličini zasebne tehničke jedinice, ali mora biti dovoljno velika da nosi sastavne dijelove zasebne tehničke jedinice i ožičenje. Uzemljena ploča mora biti spojena sa vodičem uzemljenja, postavljena usporedno s tlom na visini od 1,0 ± 0,1 m. Najmanji razmak između zasebne tehničke jedinice i svih drugih vodljivih struktura, kao što su zidovi ekraniziranog prostora (međutim, s iznimkom uzemljene ploče ispod ispitivanoga predmeta) mora biti najmanje 1,0 m, osim kad se primjenjuje ispitivanje TEM komorom. 4.3 Nap4.3 Napajanje zasebne tehničke jedinice dovodi se preko jedne 50 µH mreže za stabiliziranje impedancijeg napajanja (LISN) koja je električno povezana s uzemljenom pločom. Napon napajanja mora se održavati konstantnim. Konstantni napon napajanja ne smije odstupati više od ± 10 % nazivnoga radnog napona zasebne tehničke jedinice Bilo kakva izmjenična valna komponenta napona kad se mjeri na priključku za praćenje električnog napajanja ne smije prijeći 1,5 % nazivnog radnog napona zasebne tehničke jedinice. 4.4 Vanjska oprema koja je potrebna za rad zasebne tehničke jedinice mora biti na svom mjestu tijekom faze umjeravanja. Tijekom umjeravanja ona se mora nalaziti najmanje 1 m od referentne točke. 4.5 Ispitivanja i mjerenja se ponavljaju kako bi postigla ponovljivost rezultata. Oprema koja stvara ispitni signal i njezin razmještaj moraju biti isti kao u svakoj od odgovarajućih faza umjeravanja (vidi točke 7.2, 8.2, i 10.3 ovoga Priloga). 5. Frekvencijsko područje, trajanje ispitivanja 5.1 Mjerenja se izvode u frekvencijskome području od 20 do 1 000 MHz. 5.2 Ispitivanja je potrebno provesti na sljedećih 12 frekvencija: 27, 45, 65, 90, 150, 180, 220, 300, 450, 600, 750 i 900 MHz ± 10 % u vremenu od 2 s ± 10 % na svakoj frekvencija. 6. Značajke koje treba imati proizvedeni ispitni signal 6.1 Vršna vrijednost jakosti moduliranog ispitnog polja Vršna vrijednost jakosti moduliranog ispitnog polja mora odgovarati jakosti nemoduliranog ispitnog polja čija je stvarna vrijednost određena u točki 6.4.2. Priloga I. 6.2 Valni oblik ispitnog signala Ispitni signal treba biti sinusni val radijske frekvencije, amplitudno moduliran sa sinusnim valom 1 kHz, s dubinom modulacije, m, od 0,8 ± 0,04. 6.3 Faktor modulacije Omjer modulacije m definira se kao: Ovojnica opisuje krivulju koju prave krajnje vrijednosti moduliranog nosača signala prikazanog na zaslonu oscilografa. 7. Ispitivanje trakastim vodom 7.1 Metoda ispitivanja Ta se metoda ispitivanja sastoji u podvrgavanju ožičenja kojim se spajaju sastavni dijelovi zasebne tehničke jedinice poljima utvrđene jakosti. Metoda ispitivanja omogućava stvaranje homogenih polja između aktivnog vodiča (trakasti vod) i uzemljene ploče (vodljiva površina ispitnog stola), između kojih se može postaviti ožičenje. 7.2 Mjerenje jakosti polja u trakastom vodu Ispitni trakasti vod napaja se na svakoj zahtijevanoj ispitnoj frekvenciji, na početku bez zasebne tehničke jedinice, određenom razinom RF snage kako bi se proizvela tražena jakost polja u području ispitivanja.Ta se razina RF snage i sva druga odgovarajuća namještanja na generatoru RF snage moraju zapisati u izvještaju o ispitivanju (krivulja umjeravanja). Zapisani podaci će se upotrijebiti za potrebe homologacije tipa. U slučaju bilo kakvih preinaka ispitne opreme na ispitnom mjestu, mora se ponoviti umjeravanje trakastog voda. 7.3 Postavljanje zasebne tehničke jedinice 7.3.1 Ispitivanje trakastim vodom od 150 mm Elektronički upravljački dio (dijelovi) zasebne tehničke jedinice mora (moraju) se postaviti na uzemljenu ploču, ali izvan trakasog voda, s jednim od svojih rubova usporednim s aktivnim vodičem trakastog voda. To treba biti 200 ± 10 mm od crte na uzemljenoj ploči koja se nalazi odmah ispod ruba aktivnog vodiča. Razmak između rubova aktivnog vodiča i bilo kojeg vanjskog mjernog uređaja mora biti najmanje 200 mm. Ožičenje zasebne tehničke jedinice treba biti postavljeno u vodoravnome položaju između aktivnog vodiča i uzemljene ploče. 7.3.1.1 Najmanja duljina ožičenja, koja se postavlja ispod trakastog voda i obuhvaća vodove za napajanje elektroničke upravljačke jedinice, mora biti 1,5 m, osim ako ožičenje u vozilu nije kraće od 1,5 m. U tome slučaju duljina ožičenja treba biti jednaka onoj najduljeg ožičenja kakvo se ugrađuje u vozilo. Svi ogranci iz toga ožičenja moraju biti usmjereni okomito na njegovu uzdužnu os. 7.3.1.2 Kao druga mogućnost, puna duljina ožičenja zajedno s duljinom najduljeg ogranka treba biti 1,5 m. 8. Alternativno ispitivanje trakastim vodom od 800 mm 8.1 Metoda ispitivanja Trakasti vod se sastoji od dvije usporedne metalne ploče razmaknute 800 mm. Ispitivana oprema postavlja se u središte između ploča i izlaže se elektromagnetskom polju (vidi slike 3. i 4. Dodatka 1. ovoga Priloga). Tom se metodom mogu ispitivati cjeloviti elektronički sustavi zajedno s osjetilima i aktuatorima kao i uprav­ljačkim jedinicama i ožičenjem. Metoda je pogodna za uređaj čija je najveća dimenzija manja od jedne trećine razmaka ploča. 8.2 Položaj trakastog voda Trakasti vod mora se staviti u ekraniziranu komoru (da se spriječe emisije izvana) na razmaku 2 m od zidova i bilo koje metalne ograde kako bi se spriječile elektromagnetske refleksije. Za prigušivanje tih refleksija može se upotrijebiti RF apsobirajući materijal. Trakasti vod mora se postaviti na nevodljive oslonce najmanje 0,4 m iznad poda. 8.3 Umjeravanje trakastog voda Mjerna sonda polja postavlja se u središte na trećini uzdužne, vertikalne i poprečne dimenzije prostora između usporednih ploča bez sustava koji se ispituje. Pridružena mjerna oprema mora se postaviti se izvan ekranizirane komore. Trakasti vod napaja se na svakoj željenoj frekvenciji signalom određene razine snage kako bi se proizvela zahtjevana jakost polja. Ta će se razina ulazne snage, ili neki drugi parametar u izravnome odnosu s ulaznom snagom potrebnom da se odredi polje, izmjeriti i rezultati zapisati. Ti će se rezultati upotrijebiti za homologacijska ispitivanja tipa, osim ako se dogode promjene na napravama ili opremi zbog kojih se taj postupak treba ponoviti. 8.4 Postava ispitivane zasebne tehničke jedinice Glavna upravljačka jedinica mora se postaviti u središte na trećinu uzdužne, okomite i poprečne dimenzije prostora između usporednih ploča. Ona se mora oslanjati na stalak od nevodljivoga materijala. 8.5 Glavni kabelski snop i kabeli za osjetila i aktuatore Glavni kabelski snop i svi kabeli za osjetila i aktuatore moraju se peti vertikalno iz upravljačke jedinice prema vrhu uzemljene ploče (time se pojačava spoj s elektromagnetskim poljem). Zatim slijede donju stranu ploče prema jednom od njezinih slobodnih rubova gdje se presavijaju i prolaze po vrhu uzemljene ploče do spojeva za napajanje trakastog voda. Kabeli se tada usmjeravaju k odgovarajućoj opremi koja se mora nalaziti u području izvan utjecaja elektromagnetskoga polja, tj. na podu ekranizirane komore, 1 m uzdužno od trakastog voda. 9. Ispitivanje uvođenjem velike struje 9.1 Metoda ispitivanja To je metoda ispitivanja otpornosti na smetnje izravnim uvođenjem električnih struja u ožičenje uporabom sonde za uvođenje struje. Sonda za uvođenje sastoji se od jedne obujmice za spregu kroz koju prolaze kabeli zasebne tehničke jedinice. Ispitivanje otpornosti tada se može izvoditi mijenjanjem frekvencije induciranih signala. Zasebna tehnička jedinica može biti postavljena na jednu uzemljenu ploču kao što je opisano u točki 4.2 ili u vozilo prema konstrukcijskoj specifikaciji tog vozila. 9.2 Umjeravanje sonde za uvođenje velike struje Sonda za uvođenje postavlja se u alat za umjeravanje prikazan na slici 2. u Dodatku 2. ovoga Priloga. Nakon toga postupno se pregleda frekvencijsko područje. Ulazna RF snaga na sondi za uvođenje povećava se na svakoj ispitnoj frekvenciji dok inducirana struja u zabrtvljenom ispitnom krugu ne postigne vrijednost određenu u Prilogu I. Razina RF snage koja je za to potrebna mora se zapisati u izvještaju o ispitivanju (krivulja umjeravanja). Uporabom te metode, zahtijevana RF snaga generatora polja primjenjuje na ispitivanje radijske smetnje inducirane u umjerenom krugu. Tijekom ispitivanja otpornosti zasebne tehničke jedinice na radijske smetnje, RF snaga proaga promjenjiva s frekvencijom, kako je određena tijekom postupka umjeravanja, uvodi se zatim na svakoj frekve sondu za uvođenje. 9.3 Postava zasebne tehničke jedinice Kad se sustav postavi na uzemljenu ploču kao što je opisano u točki 4.2 svi kabeli u ožičenju moraju biti završeni što je moguće vjernije stvarnosti i po mogućnosti sa stvarnim teretima i aktuatorima. Za sustave ugrađene u vozilo kao i postavljene na uzemljenu ploču, sonda za uvođenje struje mora se postaviti obuhvaćajući sve žice ožičenja na 100 ± 10 mm od svakog spojnika elektroničkih upravljačkih jedinica zasebne tehničke jedinice, mjernih modula ili aktivnih osjetila, kao što je prikazano na slici 2. u Dodatku 1. 9.4 Žice za napajanje, za prijenos signala i za upravljanje Kad je zasebna tehnička jedinica postavljena na uzemljenu ploču kao što je opisano u točki 4.2, ožičenje treba spajati LISN i glavnu elektroničku upravljačku jedinicu. To ožičenje mora se voditi usporedno s rubom uzemljene ploče, 100 ± 10 mm od njezinoga ruba. To ožičenje ima pozitivni vodič koji spaja akumulator vozila s tom elektroničkom upravljačkom jedinicom i, pri uporabi na vozilu, negativni vodič. Razmak od elektroničke upravljačke jedinice do LISN-a treba biti 1,5 ± 0,1 m ili jednak duljini ožičenja između elektronički upravljačke jedinice i akumulatora kakva je na vozilu, ako je poznata, ovisno o tomu što je kraće. Ako se upotrebljava ožičenje vozila, tada se svi linijski ogranci koji se pojavljuju na njegovoj duljini trebaju usmjeriti uzduž uzemljene ploče, ali okomito na os njezinog ruba. U protivnom, žice zasebne tehničke jedinice koje se nalaze unutar te duljine moraju završiti na LISN-u. 10. Ispitivanje u TEM komori 10.1. Metoda ispitivanja TEM (Transverse Electromagnetic Mode) komora stvara homogena polja između unutrašnjeg vodiča (pregrada) i kućišta (uzemljena ploča). Ona se upotrebljava za ispitivanje zasebnih tehničkih jedinica. 10.2. Mjerenje jakosti polja u TEM komori Osjetilo jakosti polja postavlja se u gornju polovicu TEM komore. U tom dijelu TEM komore elektronička upravljačka jedinica (elektroničke upravljačke jedinice) ima (imaju) samo mali utjecaj na ispitno polje. Izlaz tog osjetila određuje jakost polja. Sljedeća jednadžba može se upotrijebiti kao druga mogućnost za određivanje električnog polja: E = jakost električnog polja (volta/
19. m)P = ulazna snaga komore (W) Z = impedancija komore

(50)d = razmak u metrima između gornjeg zida i ploče (pregrada). 10.3 Dimenzije TEM komore Za održavanje homogenoga polja u TEM komori i za dobivanje ponovljivih rezultata mjerenja, visina zasebna tehnička jedinica ne smije biti veća od jedne trećine unutrašnje visine komore. 10.4. Žice za napajanje, za prijenos signala i za upravljanje TEM komora pričvršćuje se na pločicu opremljenu koaksijalnom utičnicom i utikačem s odgovarajućim brojem zatika. Vodiči za napajanje i signalni vodiči iz utikača u zidu komore izravno se spajaju na ispitni predmet. Vanjski sastavni dijelovi, kao što su osjetila, izvor napajanja i upravljački elementi, spojeni su: (

1. i)preko ekranizirane vanjske jedinice; (
2. ii)preko vozila blizu TEM komore (iii) izravno na ekraniziranu prespojnu ploču. Ekranizirani kabeli moraju se upotrebljavati za spajanje TEM komore s vanjskim jedinicama ili s vozilom. 11. Ispitivanje u ‘slobodnome polju’ 11.1. Ta se metoda sastoji od ispitivanja zasebnih tehničkih jedinica izlaganjem cijele zasebne tehničke jedinice elektromagnetskomu zračenju. 11.2. Vrsta, položaj i orijentacija generatora polja 11.2.1 Vrsta generatora polja 11.2.1.1 Izabrani generator polja mora omogućavati stvaranje željene jakosti polja na referentnoj točki na odgovarajućim frekvencijama. 11.2.1.2 Uređaj za stvaranje polja mogu biti jedna ili više antena ili pločasta antena. 11.2.1.3 Konstrukcija i orijentacija generatora polja mora biti takva da je polje polarizirano horizontalno i vertikalno na frekvencijama od 20 do 1 000 MHz. 11.2.2 Visina i razmak pri mjerenju 11.2.2.1. Visina 11.2.2.1.1. Središte faze bilo koje antene ne smije biti manje od 0,5 m iznad uzemljene ploče na kojoj se nalazi zasebna tehnička jedinica. 11.2.2.1.2. Nijedan zračeći dio antene ne smije biti bliži od 250 mm ravnini na kojoj se nalazi zasebna tehnička jedinica. 11.2.2.2. Mjerni razmak 11.2.2.2.1 Najbolja homogenost polja dobit će se postavljanjem generatora polja što je tehnički moguće dalje od zasebne tehničke jedinice. Taj razmak uobičajeno je između 1 i 5 m. 11.2.2.2.2 Kad se ispitivanje provodi u zatvorenom prostoru, zračeći dijelovi antene ne smiju biti bliže od 0,5 m bilo kojemu materijalu koji apsorbira elektromagnetsko zračenje i ne bliže od 1,5 m zidu tog prostora. Između odašiljačke antene i zasebne tehničke jedinice ne smije biti apsorpcijskoga materijala. 11.2.3. Položaj antene u odnosu na ispitivani zasebnu tehničku jedinicu 11.2.3.1 Generator polja ne smije biti bliže od 0,5 m rubu uzemljene ploče. 11.2.3.2 Središte faze generatora polja mora biti u ravnini: (
3. i)koja je okomita na uzemljenu ploču (
4. ii)koja je okomita na rub uzemljene ploče uzduž kojeg prolazi glavnina ožičenja i (iii) koja presijeca na dva dijela rub uzemljene ploče u središnjoj točki glavnine ožičenja. Antena treba biti smještena usporedno s ravninom koja je okomita uzemljenu ploču i sadrži njezin rub uzduž kojeg prolazi glavnina ožičenja. 11.2.3.3 Svaki generator polja koji je smješten iznad uzemljene ploče ili zasebne tehničke jedinice mora potpuno prekrivati zasebnu tehničku jedinicu. 11.2.4 Referentna točka 11.2.4.1. Referentna točka je točka u kojoj se mjeri jakost polja. Ona je određena kako slijedi: 11.2.4.1.1. najmanje 1 m vodoravno od središta faze antene ili najmanje 1 m vertikalno od zračećih elemenata pločaste antene. 11.2.4.1.2. na ravnini: (
5. i)koja je okomita na uzemljenu ploču (
6. ii)koja je okomita na rub uzemljene ploče uzduž kojeg prolazi glavnina ožičenja, i (iii) koja presijeca na dva dijela rub uzemljene ploče u središnjoj točki glavnine ožičenja. 11.2.4.1.3. 100 ± 10 mm iznad uzemljene ploče 11.3. Stvaranje tražene jakosti polja 11.3.1 Metoda ispitivanja 11.3.1.1 Treba koristiti supstitucijsku metodu kako bi se osiguralo da su zadovoljeni uvjeti za ispitno polje 11.3.1.2 Supstitucijska metoda Na svakoj zahtijevanoj ispitnoj frekvenciji, generatoru polja dovodi se takva razina RF snage da se dobije zahtijevana jakost ispitnog polja na referentnoj točki u ispitnome području bez prisutne zasebne tehničke jedinice. Ta razina RF snage, kao i sva druga odgovarajuća namještanja na generatoru polja moraju se zapisati u izvještaju o ispitivanju (krivulja umjeravanja). Zapisane podatke treba upotrijebiti u postupku homologacije tipa. Ako se izvrše bilo kakve preinake na opremi na ispitnom mjestu, supstitucijska metoda mora se ponoviti. 11.3.1.3 Zasebna tehnička jedinica koja može sadržavati jednu dodatnu uzemljenu ploču potom se unosi u ispitni prostor pod uvjetima navedenim u točki 11.2. Ako se koristi i druga uzemljena ploča, ona mora biti unutar 5 mm od uzemljene ploče stola i s njom biti električno povezana. Generatoru polja zatim se dovodi zahtijevana snaga, određena u točki 11.3.1.2, na svakoj od frekvencija određenih u točki 5. 11.3.1.4 Tijekom umjeravanja vanjska oprema treba biti najmanje 1 m od referentne točke. 11.3.1.5 Kakav god je parametar za određivanje polja odabran u skladu s točkom 11.3.1.2, isti parametar mora se upotrijebiti da bi se iznova stvorila željena jakost polja pri ispitivanju. 11.3.1.6 Mjerilo jakosti polja Za određivanje jakosti polja tijekom faze umjeravanja supstitucijske metode treba se koristiti kompaktnom izotropnom sondom za mjerenje polja.<> 11.3.1.7 Središte faze mjerila jakosti polja mora biti u referentnoj točki. 11.3.2 Obris jakosti polja DODATAK 1. Slika 1. ISPITIVANJE TRAKASTIM VODOM 1= Ekranizirana komora 2= Ožičenje 3= STU 4= Zaključni otpor 5= Generator frekvencije 6/7= Akumulator u pričuvi 8= Izvor napajanja 9= Filtar 10= Vanjske jedinice 11= Filtar 12= Vanjska jedinica za videonadzor 13= Optoelektronički pretvarač 14= Svjetlovodne linije 15= Neekranizirana vanjska jedinica 16= Ekranizirana vanjska jedinica 17= Optoelektronički pretvarač 18= Izolacijska podloga 19= Videokamera Slika 2. Ispitivanje trakastim vodom od 800 mm 1 = Uzemljena ploča 2 = Glavni snop ožičenja i kabeli za senzore i aktuatore 3 = Drveni okvir 4 = Noseća ploča 5 = Izolator 6 = Ispitivani predmet Slika 3. Dimenzije traka od 800 m Tlocrt Sve dimenzije u milimetrima DODATAK 2. Slika 1. ISPITIVANJE UNOŠENJEM VELIKE STRUJE Slika 2. SHEMATSKI PRIKAZ KRUGA UMJERAVANJA ZA UMJERAVANJE SONDE DODATAK 3. Slika 1. ISPITIVANJE METODOM TEM KOMORE 1 = Vanjski vodič, zaštitni zaslon 2 = Unutrašnji vodič (pregrada) 3 = Izolator 4 = Ulaz 5 = Izolator 6 = Otvor 7 = Razvodna ploča 8 = Izvor napajanja zasebne tehničke jedinice 9 = Zaključni otpornik 50 10 =Izolacija 11 = Zasebna tehnička jedinica (najveća visina: jedna trećina unutrašnje visine komore) DODATAK 4. Slika 1. ISPITIVANJA U SLOBODNOME POLJU Preporučeni raspored ekraniziranog prostora PRILOG VIII. DODATAK 1. Opisni dokument s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost za tip motornog vozila na dva ili tri kotača Obrazac (treba priložiti uz zahtjev za homologaciju tipa sastavnoga dijela kad je podnesen odvojeno od zahtjeva za homologaciju tipa vozila) Serijski broj (određuje podnositelj zahtjeva): ................................... Zahtjev za homologaciju tipa sastavnoga dijela s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost za tip motornog vozila na dva ili tri kotača mora sadržavati podatke navedene u Priloga II. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila na dva ili tri kotača: u Dijelu A. u točkama: 0.1, 0.2, 0.4 do 0.6, 1.1 i 1.4, 3.0 do 3.6, 3.1.2, 4.1 i 4.2 u Dijelu B. u točkama: 1.1 do 1.1.5. u Dijelu C. u točkama: 2.1, 2.1.3, 2.1.4, 2.3 do 2.7.2, 2.8 do 2.8.2.4. Kad je prikladno, podnositelj zahtjev za homologaciju tipa sastavnoga dijela također mora dostaviti karatak opis električnih i/ili elektroničkih sastavnih dijelova upotrijebljenih u sustavima prijenosnika snage, ovjesa, kočenja, za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju i za upravljane. DODATAK 2. Certifikat o homologaciji s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost za tip motornog vozila na dva ili tri kotača Obrazac Naziv tijela nadležnog za homologaciju Izvještaj br.: .............. Tehničke službe: .............. Datum: ..................... Homologacija tipa sastavnog dijela br.: ................................................. Izmjena/dopuna br.: ............................................................................. 1. Marka ili trgovačka oznaka vozila: ................................................... 2. Tip vozila(s detaljima za izvedbe ili inačice): ..................................... 3. Naziv i adresa proizvođača: ............................................................ 4. Ime i adresa ovlaštenoga predstavnika proizvođača (ako postoji): ... 5. Vozilo dostavljeno na ispitivanje dana: ............................................ 6. Homologacija tipa je dodijeljena/odbijena

(1)...................................

1. Mjesto. .........................................................................................
2. Datum: ..........................................................................................
3. Potpis: .......................................................................................... Prilog IX. Dodatak
4. Opisni dokument s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost tipa zasebne tehničke jedinice Obrazac (treba priložiti uz zahtjev za homologaciju tipa sastavnoga dijela) Serijski broj (određuje podnositelj zahtjeva): ................................... Zahtjev za homologaciju tipa sastavnoga dijela s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost tipa zasebne tehničke jedinice mora sadržavati podatke navedene u Prilogu II. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila na dva ili tri kotača koji se odnose na određenu zasebnu tehničku jedinicu Dodatak
5. CERTIFIKAT O HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOG DIJELA S OBZIROM NA ELEKTROMAGNETSKU KOMPATIBILNOST TIPA ZASEBNE TEHNIČKE JEDINICE Obrazac Naziv tijela nadležnog za homologaciju Izvještaj br.: .............. Tehničke službe: .............. Datum: ..................... Homologacija tipa sastavnog dijela br.: ................................................. Izmjena/dopuna br.: .............................................................................
6. Marka zasebne tehničke jedinice: .....................................................
7. Tip zasebne tehničke jedinice (s detaljima za izvedbe ili inačice): ........
8. Naziv i adresa proizvođača: .............................................................
9. Ime i adresa predstavnika proizvođača (ako postoji) ........................
10. Zasebna tehnička jedinica dostavljena na ispitivanje dana: ................
11. Homologacija je tipa sastavnog dijela dodijeljena/odbijena

(1)...........

1. Mjesto. .........................................................................................
2. Datum:. .........................................................................................
3. Potpis:. ......................................................................................... ______

(1)Prekrižiti što se ne primjenjuje. Pravilnik, NN 12/2007-540 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Pravilnik Izdanje: NN 12/2007 Broj dokumenta u izdanju: 540 Donositelj:Državni zavod za mjeriteljstvo Datum tiskanog izdanja: 1.2.

1. ELI: /eli/sluzbeni/2007/12/540 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
2. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.