← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-576/2000 od 24. siječnja 2007.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-576/2000 od

  1. siječnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-576/2000 od
  3. siječnja
  4. NN 18/2007 (14.2.2007.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-576/2000 od
  5. siječnja
  6. Ustavni sud Republike Hrvatske 767 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, u postupku koji su ustavnom tužbom pokrenuli M., M., A. i J. M. iz S. (posljednji zastupan po majci i z.z. D. M.), koje zastupa M. B., odvjetnik iz S., na sjednici održanoj
  7. siječnja
  8. godine, donio je ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukida se presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-605/97 od
  9. listopada
  10. godine, te se predmet vraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak. III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama« Obrazloženje
  11. Četvero podnositelja ustavne tužbe su djeca čiji su roditelji teško stradali u prometnoj nesreći, od čijih je posljedica otac preminuo, a majci je, u dobi od 42 godine, zbog teške ozljede amputirana noga u natkoljenici, te su kod nje ostale i trajne teške posljedice u vidu otežane pokretljivosti desne ruke i nesposobnosti za obavljanje bilo kakvih poslova osim najlakših. Jedno od djece je osoba s težim duševnim smetnjama, a u vrijeme pokretanja parničnog postupka, koji je prethodio ustavnosudskom, dvoje od njih bili su malodobni. U provedenom parničnom postupku radi naknade nematerijalne štete na temelju članka
  12. stavka
  13. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/
  14. i 112/99.; u daljnjem tekstu: ZOO) protiv tuženika O. z. »B.« iz B., Općinski sud u Splitu (broj: P-2184/94 od
  15. studenoga
  16. godine) i Županijski sud u Splitu (broj: Gž-245/96 od
  17. lipnja
  18. godine) ocijenili su tužbeni zahtjev podnositelja osnovanim, pa je tuženiku naloženo da svakom od njih isplati iznos od po 40.000,00 kuna, na ime naknade štete za duševne bolove zbog invaliditeta majke. Vrhovni sud Republike Hrvatske je osporenom presudom, broj: Rev-605/97 od
  19. listopada
  20. godine, usvojio reviziju tuženika i preinačio nižestupanjske presude na način da je odbio tužbeni zahtjev podnositelja, zauzevši pravno stajalište da se u konkretnom slučaju ne radi o naročito teškom invaliditetu majke podnositelja, pa ne postoje pretpostavke za primjenu članka
  21. stavka
  22. ZOO-a.
  23. Podnositelji ustavne tužbe ukazuju na pogrešnu primjenu materijalnog prava u revizijskom postupku, proizišlu iz, kako smatraju, nedovoljne stručnosti suda u procjeni medicinskih aspekata slučaja, pa u tu svrhu ustavnoj tužbi prilažu mišljenja prim. dr. sc. M. M. i prof. dr. sc. B. U., stalnih sudskih vještaka za područje neurologije i psihijatrije. Smatraju to odlučnim, uzme li se u obzir da članak
  24. stavak
  25. ZOO-a ne sadrži objektivne kriterije za utvrđivanje »naročito teškog invaliditeta« niti njegovog utjecaja na duševno stanje osoba čiji je bliski srodnik, član obitelji, postao teškim invalidom. Na kraju ističu da je »revizijsko vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske pogrešno ocijenilo, procijenilo situaciju koja je jedinstvena, neponovljiva, ipak postojeća, stvarna, teška i životna, a kao što to na kraju svog pismenog mišljenja navodi prof. dr. sc. B. U.«. Podnositelji navode da su osporenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske povrijeđena njihova ustavna prava zajamčena člancima
  26. stavkom
  27. i 16., a da su povrijeđene i odredbe članaka 3.,
  28. i
  29. stavka
  30. Ustava Republike Hrvatske. Predlažu ukidanje osporene presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Ustavna tužba je osnovana.
  31. U konkretnom slučaju mjerodavan je članak
  32. stavka
  33. ZOO-a, koji glasi: Članak
  34. stavak 3.

(3)U slučaju naročito teškog invaliditeta neke osobe sud može dosuditi njezinu bračnom drugu, djeci i roditeljima pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove. Sukladno navedenom, primjena članka
  1. stavka
  2. ZOO-a pretpostavlja ispunjenje dviju pretpostavki: postojanje određenog stupnja težine invaliditeta (to jest, naročito teškog invaliditeta) tzv. izravnog oštećenika, s jedne strane, i postojanje duševnih bolova određenog intenziteta i trajanja kod njegovog bračnog druga, djece, odnosno roditelja (tzv. posrednih oštećenika), koji su bolovi u uzročnoj vezi s nastupom naročito teškog invaliditeta izravnog oštećenika, s druge strane. Odredba članka
  3. stavka
  4. ZOO-a ne propisuje mjerila za prosudbu »naročito teškog invaliditeta«.
  5. Razmatrajući okolnosti konkretnog slučaja, u ustavnosudskom postupku je utvrđeno da u provedenom prvostupanjskom sudskom postupku među strankama nisu bile sporne sljedeće činjenice (što je utvrđeno u obrazloženju preinačene prvostupanjske presude Općinskog suda u Splitu): – da se dana
  6. kolovoza
  7. godine, na cesti Šestanovac-Cista Provo u mjestu Kutina dogodila teška prometna nezgoda koju je skrivio osiguranik tuženika, vozač M. S., upravljajući osobnim automobilom marke BMW, reg. oznake IL 3UU, austrijske nacionalne oznake; – da je u navedenoj prometnoj nezgodi teško stradala majka tužitelja D. M., kojoj je zbog zadobivenih ozljeda visoko amputirana lijeva noga, a zadobila je i više ozljeda u predjelu prsa i pazuha, radi čega je došlo do bitnog smanjenja pokretljivosti desne ruke; – da invalidnost D. M., majke tužitelja, zbog zadobivenih ozljeda u prometnoj nezgodi iznosi 80%, a za poslove izvan kuće 100%. U obrazloženju preinačene prvostupanjske presude, nadležni sud je između ostaloga utvrdio sljedeće: »Iz dokaza izvedenih u ovom postupku razvidno je da je majka tužitelja D. M., zbog zadobivenih ozljeda u prometnoj nezgodi od
  8. kolovoza
  9. g. postala gotovo 100% invalid. Ovu ocjenu dali su vještaci prim. dr. I. Z. iz S. i prim. dr. V. B. iz Z., s tim što prim. dr. V. B. iz Z. u svom pismenom vještvu od
  10. prosinca
  11. g. raščlanjuje invalidnost oštećene D. M. za poslove u kući u omjeru od 80%, a za poslove izvan kuće (to jest, za radove u poljoprivredi i povrtlarstvu koje je majka tužitelja ranije obavljala – str.
  12. prvostupanjske presude – op.), da kod iste postoji 100% invaliditet trajno«. Drugostupanjski sud u cijelosti se suglasio s pravnim stajalištem suda prvog stupnja. Preinačujući odluke nižestupanjskih sudova, Vrhovni sud Republike Hrvatske u osporenoj je presudi zauzeo suprotno pravno stajalište u vezi s (ne)postojanjem »naročito teškog invaliditeta« u konkretnom slučaju. Obrazloženje revizijske presude iscrpljuje se u sljedećem: »Uvažavajući svu težinu slučaja, a imajući u vidu da se radi o ženskoj osobi sa četvero djece koja je ostala bez noge u dobi od 42 godine ipak treba reći da to nije slučaj naročito teškog invaliditeta, kada zakon priznaje naknadu nematerijalne štete određenom krugu posredno oštećenih (u ovom slučaju djece stradale majke). Nije, naime, dovoljno da se radi o teškom invaliditetu u koji bi se mogao ubrojiti i invaliditet stradale D. M., već se pretpostavlja naročito težak slučaj invaliditeta, dakle takvog koji bi se morao kretati u granicama potpunog invaliditeta. Posredno oštećenima iznimno se priznaje pravo na nadoknadu nematerijalne štete, samo u takvim slučajevima«.
  13. Nakon razmatranja spisa predmeta Općinskog suda u Splitu broj: P-2184/94, odluka donesenih u provedenom parničnom postupku, osporene revizijske odluke, mjerodavnih zakonskih odredaba, sudske prakse, te navoda i razloga ustavne tužbe, Ustavni sud je ocijenio da je revizijskom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske podnositeljima ustavne tužbe povrijeđeno njihovo ustavno pravo na jednakost pred zakonom, zajamčeno člankom
  14. stavkom
  15. Ustava. Vrhovni sud Republike Hrvatske osporenom je presudom preinačio presude nižestupanjskih sudova i odbio tužbeni zahtjev podnositelja ustavne tužbe ograničavajući se isključivo na razmatranje i tumačenje (ne)postojanja »naročito teškog invaliditeta« njihove majke, izravne oštećenice. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u konkretnom slučaju ne postoji dovoljan stupanj invaliditeta izravne oštećenice (majke podnositelja ustavne tužbe), to jest takav stupanj koji bi predstavljao naročito teški invaliditet u smislu članka
  16. stavka
  17. ZOO-a, pri čemu Vrhovni sud Republike Hrvatske »naročito teški invaliditet« tumači kao takav »koji bi se morao kretati u granicama potpunog invaliditeta«. Ustavni sud napominje da nije nadležan tumačiti razliku između »naročito teškog« i »potpunog« invaliditeta, jer je to zadaća redovnih sudova u primjeni prava na pojedinačne slučajeve. Ustavni sud ograničava se stoga na utvrđenje da tumačenje prema kojem »naročito teški invaliditet« postoji samo »ako se kreće u granicama potpunog invaliditeta« nije prihvatljivo, jer to ne proizlazi iz sadržaja mjerodavnog članka
  18. stavka
  19. ZOO-a. Navedeno utvrđenje osobito je važno u konkretnom slučaju, jer se Vrhovni sud Republike Hrvatske u osporenoj presudi uopće ne osvrće na utvrđenja nižestupanjskih sudova o stupnju invaliditeta izravne oštećenice (majke podnositelja ustavne tužbe). Iz osporene revizijske presude, naime, nije razvidno zbog čega Vrhovni sud Republike Hrvatske nije prihvatio činjenično utvrđenje nadležnih nižestupanjskih sudova da invaliditet izravne oštećenice (majke podnositelja ustavne tužbe), zbog zadobivenih ozljeda u prometnoj nezgodi iznosi 80%, a za poslove izvan kuće 100%, a time i ocjenu tih sudova da se u konkretnom slučaju nesporno radi o »naročito teškom invaliditetu« iz članka
  20. stavka
  21. ZOO-a. Štoviše, okolnosti konkretnog slučaja upućuju na to, da bi se tužbeni zahtjev podnositelja morao prihvatiti čak i prema (inače neprihvatljivom) mjerilu Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji u osporenoj presudi zahtijeva takav stupanj invaliditeta »koji se kreće u granicama potpunog«. Ukratko, ta presuda ne sadrži navode iz kojih bi bili razvidni razlozi zbog kojih Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra neosnovanim pravno stajalište nižestupanjskih sudova o postojanju »naročito teškog invaliditeta« izravne oštećenice u konkretnom slučaju. Ustavni sud također primjećuje da se u obrazloženju razloga, zbog kojih invaliditet izravne oštećenice (majke podnositelja ustavne tužbe) ne smatra »naročito teškim«, Vrhovni sud Republike Hrvatske ograničava samo na njezin gubitak noge, što je nepotpuno i očito netočno utvrđenje promotri li se cjelokupni spis predmeta. Konačno, nije jasno zbog čega Vrhovni sud Republike Hrvatske u osporenoj presudi ističe da se posrednim oštećenicima samo »iznimno« priznaje pravo na naknadu nematerijalne štete u slučajevima naročito teškog invaliditeta izravnog oštećenika. Pravo na nematerijalnu štetu u slučaju iz članka
  22. stavka
  23. ZOO-a, naime, nije propisano kao »iznimka«: do njegove primjene dolazi uvijek kad se ispune pretpostavke propisane tom pravnom normom (postojanje naročito teškog invaliditeta izravnog oštećenika i postojanje duševnih bolova određenog intenziteta i trajanja kod posrednih oštećenika, koji su bolovi u uzročnoj vezi s nastupom naročito teškog invaliditeta izravnog oštećenika). Sukladno navedenom, polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom prvostupanjskom postupku, Ustavni sud prihvatio je navode podnositelja da im u konkretnom slučaju nije osigurana jednakost pred zakonom, zajamčena člankom
  24. stavkom
  25. Ustava, jer se osporena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske može ocijeniti samovoljnom, a time i ustavnopravno neprihvatljivom.
  26. Zbog utvrđenja povrede njihovog ustavnog prava na jednakost pred zakonom, Ustavni sud u ovom ustavnosudskom postupku nije razmatrao eventualne povrede drugih ustavnih prava na koje upućuju podnositelji u ustavnoj tužbi.
  27. Budući da je predmet ovog ustavnosudskog postupka ispitivanje prihvatljivosti pravnog stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske o prosuđivanju (ne)postojanja naročito teškog invaliditeta po osnovi iz članka
  28. stavka
  29. ZOO-a u konkretnom slučaju, Ustavni sud nije posebno razmatrao činjenice koje su važne pri prosuđivanju postojanja, trajanja i intenziteta duševnih boli posrednih oštećenika, kao druge pretpostavke za primjenu članka
  30. stavka
  31. ZOO-a. To se u prvom redu odnosi na činjenicu da je jedno dijete izravne oštećenice osoba s težim duševnim smetnjama, što podrazumijeva njegovu potrebu za doživotnom, intenzivnom i svakovrsnom skrbi majke (koja će mu zbog njezina invaliditeta biti uskraćena), činjenicu da je u istoj prometnoj nezgodi smrtno stradao otac podnositelja ustavne tužbe (pa je majka u svojstvu invalida istodobno postala i samohrana majka četvero djece), kao i činjenicu da se radi o Ustavom zaštićenom odnosu roditelja (majke) i djece, koji žive u istoj obiteljskoj zajednici, zbog čega vanjske manifestacije majčinog invaliditeta (podrobno opisane u obrazloženju prvostupanjske presude), svakodnevno i neprekidno utječu da podnositelji ustavne tužbe, posredni oštećenici, trpe duševne bolove, a koje činjenice Vrhovni sud Republike Hrvatske u osporenoj presudi smatra okolnošću koja »doista nije od odlučnog značenja za priznavanje prava za duševne bolove zbog naročito teškog invaliditeta bliskog srodnika«.
  32. U ustavnoj tužbi podnositelji ističu i povrede članaka 3.,
  33. i
  34. stavka
  35. Ustava. Ustavni sud napominje da navedene ustavne odredbe ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom, koja bi Ustavni sud štitio u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, podnesenom na temelju članka
  36. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/
  37. i 49/
  38. – pročišćeni tekst).
  39. Zbog izloženih razloga, na temelju članaka
  40. i
  41. stavka
  42. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, donesena je odluka kao u izreci.
  43. Odluka o objavi (točka III. izreke) temelji se na odredbama članka
  44. Ustavnog zakona. Broj: U-III-576/2000 Zagreb,
  45. siječnja
  46. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Petar Klarić, v. r. Odluka, NN 18/2007-767 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 18/2007 Broj dokumenta u izdanju: 767 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 14.2.
  47. ELI: /eli/sluzbeni/2007/18/767 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  48. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.