Pravilnik o postupku homologacije motornih priključ­nih vozila s obzirom na kočenje TPV 109 (izdanje 00)

(1)s obzirom na kočenje i zamjenskih sklopova kočnih obloga namijenjenih za takva vozila. Članak

1. Tehnički zahtjevi u postupku homologacije navedeni su u Prilozima I. do XV., a postupak homologacije u člancima 7.–
2. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila i Prilozima I. i XV. ovoga Pravilnika. Prilozi I. do XIX. čine sastavni dio ovog Pravilnika. Članak
3. Tijelo nadležno za homologaciju motornih i priključnih vozila i zamjenskih sklopova kočnih obloga, u smislu odredaba ovoga Pravilnika je Državni zavod za mjeriteljstvo (u daljnjemu tekstu: Zavod). Članak
4. Zavod će dodijeliti certifikat o homologaciji tipu motorna vozila s obzirom na kočenje, odnosno certifikat o homologaciji sastavnog dijela tipu zamjenskog sklopa kočne obloge ako zadovoljavaju zahtjeve sadržane u ovome Pravilniku. Obrazac certifikata o homologaciji prikazan je za vozilo u Dodatku
5. Priloga IX., odnosno za zamjenski sklop kočne obloge kao zasebne tehničke jedinice u Prilogu XVI. Članak
6. Nova motorna i priključna vozila s obzirom na kočenje i zamjenski sklopovi kočnih obloga mogu se homologirati te uvoziti i stavljati na tržište ako zadovoljavaju zahtjeve ovoga Pravilnika. Iznimno od odredbi Pravilnika, mogu se uvoziti i stavljati na tržište zamjenski sklopovi kočnih obloga i kočne obloge namijenjeni ugradbi u vozila u uporabi koja su bila homologirana prema ranije važećim propisima. U svako slučaju te zamjenske kočne obloge ne smiju sadržavati azbest. Članak
7. Zavod može ovlastiti pravnu ili fizičku osobu za obavljanje poslova tehničke službe ako ispunjava sljedeće uvjete: – da zadovoljava zahtjeve norme HRN EN ISO/IEC 17025 za osposobljenost ispitnih laboratorija za područje ispitivanja prema zahtjevima ovoga Pravilnika, – da može dokazati poznavanje metoda i postupaka ispitivanja sadržanih u Prilozima II. do XV. ovoga Pravilnika, – da ima najmanje jednog djelatnika školske spreme VII./1 strojarskoga smjera. Članak
8. Odredbe članka
9. ovoga Pravilnika primjenjivat će se od
10. travnja
11. godine za sva nova vozila i zamjenske sklopove kočnih obloga koji se uvoze i stavljaju na tržište u Republici Hrvatskoj. Odredbe članka
12. ovoga Pravilnika iznimno će se primjenjivati i za rabljena vozila koja se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj. Za takva vozila prihvaćaju se homologacije izdane prema Pravilniku ECE R 13.
13. Za zamjenske sklopove kočnih obloga prihvaćaju se i homologacije izdane prema Pravilniku ECE R 90.
14. Članak
15. Stupanjem na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti »Naredba o homologaciji motornih vozila kategorija M, N i O s obzirom na kočenje« (»Narodne novine« br. 95/98), Naredba o homologaciji zamjenskih sklopova kočnih obloga (»Narodne novine« br. 69/98, 86/98) i Pravilnik o temeljnim zahtjevima za zamjenske sklopove kočnih obloga (»Narodne novine« br. 14/02). Članak
16. Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«. Klasa: 011-02/07-03/2 Urbroj: 558-04/2-07-1-AD Zagreb,
17. siječnja
18. Ravnatelj Državnog zavoda za mjeriteljstvo Mirko Vuković, dipl. ing., v. r. ______ (*) Pravilnik preuzima sadržaj Direktive Vijeća 71/320/EZ usklađivanju zakonodavstva država članica koje se odnosi uređaje za kočenje određenih kategorija vozila i njihovih prikolica, s uključenim izmjenama i dopunama u Direktivama 74/132/EEZ, 75/254/EEZ, 79/489/EEZ, 85/647/EEZ, 88/194/EEZ, 91/422/EEZ, 98/12/EZ i 2002/78/EZ.

(1)Definicija vozila i kategorizacija dani su u članku 4. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila (»Narodne novine« br. 115/04), a kategorizacija u prilogu II. A istoga pravilnika. PRILOG I. Definicije, zahtjevi s obzirom na konstrukciju i ugradnju, zahtjev za homologaciju, dodjeljvanje homologacije, izmjena tipa i izmjene i dopune homologacije, sukladnost proizvodnje 1. DEFINICIJE U smislu ovoga Pravilnika: 1.1. Izraz »tip vozila s obzirom na kočne uređaje« označava vozila, koja se bitno ne razlikuju s obzirom na sljedeće osnovne značajke: 1.1.1. Kod motornih vozila 1.1.1.1. kategorija vozila, kako je definirano u članku 1. ovoga Pravilnika 1.1.1.2. najveća tehnički dopušta masa, kako je definirano u točki 1.14 1.1.1.3. raspored masa po osovinama 1.1.1.4. najveća konstrukcijski određena brzina 1.1.1.5. različiti tip kočnih uređaja posebno s obzirom na prisutnost ili odsutnost uređaja za kočenje priključnog vozila 1.1.1.6. broj i raspored osovina 1.1.1.7. tip motora 1.1.1.8. broj i prijenosni omjeri brzina 1.1.1.9. prijenosni omjer(

1. i)stražnje osovine(
2. a)1.1.1.10. dimenzije gume 1.1.2. Kod priključnih vozila 1.1.2.1. kategorija vozila, kako je definirano u članku 1. ovoga Pravilnika 1.1.2.2. najveća tehnički dopušta masa, kako je definirano u točki 1.14. 1.1.2.3. raspored masa po osovinama 1.1.2.4. različiti tip kočnog uređaja 1.1.2.5. broj i raspored osovina 1.1.2.6. dimenzije guma. 1.2. Izraz »kočni sustav« znači kombinaciju dijelova čija je zadaća da postepeno smanjuju brzinu vozila koje se kreće ili da ga drže u stanju mirovanja ako je zaustavljeno. Ove su funkcije definirane u točki 2.1.2. Kočni sustav se sastoji od naprave za upravljanje kočnicama, prijenosnog mehanizma i same kočnice. 1.3. Izraz »postupno kočenje« označava kočenje pri kojem kod uobičajenog djelovanja uređaja, bilo pri kočenju ili otpuštanju kočenja, – vozač može u bilo kojem trenutku povećati ili smanjiti kočnu silu uporabom naprave za upravljanje, – kočna sila djeluje u istom smjeru kao i djelovanje naprave za upravljanje (jedinstvena funkcija), – da se jednostavno može postići dovoljno točno podešavanje kočne sile 1.4. Izraz »naprava za upravljanje« označava dio koji neposredno aktivira vozač (ili suvozač kod nekih priključnih vozila), da prijenosni sustav opskrbi s energijom potrebnom za kočenje ili upravljanje kočenjem. Ta energija može biti fizička energija vozača ili energija iz drugog izvora kojim upravlja vozač ili u određenim slučajevima kinetička energija priključnog vozila ili kombinacija svih ovih različitih vrsta energije. 1.5. Izraz »prijenosni sustav« označava kombinaciju sastavnih dijelova koji se nalaze između naprave za upravljanje i kočnice te povezuje njihovo djelovanje. Prijenosni sustav može biti mehanički, hidraulička, pneumatski, električni ili kombinirani. Gdje se kočna snaga ostvaruje potpuno ili djelomično iz izvora energije koji je neovisan od vozača, ali kojim on upravlja, rezerva energije u napravi se također smatra dijelom prijenosnog sustava. 1.6. Izraz »kočnica« označava dio u kojem se razvijaju sile koje se suprotstavljaju gibanju vozila. To može biti tarna kočnica (gdje sile nastaju uslijed trenja između dva dijela vozila koja se kreću relativno jedan prema drugom); električna kočnica (gdje sile nastaju uslijed elektromagnetskog djelovanje između dva dijela vozila koja se kreću relativno jedan prema drugom, iako nisu u međusobnom dodiru); hidraulička kočnica (gdje sile nastaju uslijed djelovanje tekućine, koja se nalazi između dva dijela vozila koji se kreću relativno jedan prema drugom); ili motorna kočnica (gdje sile nastaju uslijed upravljanog povećanja kočenja motorom, koje se prenosi na kotače). 1.7. Izraz »različiti tipovi kočnog uređaja« označava uređaje, koji se bitno razlikuju s obzirom na: 1.7.1. sastavne dijelove različitih značajki 1.7.2. sastavni dio izrađen od materijala koji ima druge značajke ili sastavni dio koji je različit po obliku ili veličini 1.7.3. drugačije sklopljene sastavne dijelove 1.8. Izraz »sastavni dio kočnog sustava« označava svaki pojedini dio koji, kad je sastavljeni čini kočni uređaj. 1.9. Izraz »povezano kočenje« označava kočenje skupine vozila putem kočne instalacije, koja ima sljedeće značajke: 1.9.1. samo jedna naprava za upravljanje kočenjem, koju aktivira vozač samo jednim pokretom sa svojeg sjedala 1.9.2. energija potrebna za kočenje vozila koji čine skupinu vozila dolazi iz istog izvora (to može biti mišićna energija vozača) 1.9.3. kočna instalacija osigurava istovremeno ili odgovarajuće stupnjevano kočenje svakog pojedinog vozila u skupini, bez obzira na njihov položaj u njoj. 1.10. Izraz »polupovezano kočenje« označava kočenje skupine vozila putem kočne instalacije, koja ima sljedeće značajke: 1.10.1. samo jedna naprava za upravljanje kočenjem, koju aktivira vozač samo jednim pokretom sa svojeg sjedala, 1.10.2. energija potrebna za kočenje vozila koji čine skupinu vozila dolazi iz dva različita izvora (jedan može biti mišićna energija vozača) 1.10.3. kočna instalacija osigurava istovremeno ili odgovarajuće stupnjevano kočenje svakog pojedinog vozila u skupini, bez obzira na njihov položaj u njoj. 1.11. Izraz »automatsko kočenje« označava kočenje priključnog vozila ili priključnih vozila do kojeg dolazi automatski u slučaju odvajanja dijela skupine priključnih vozila, uključujući i odvajanje zbog loma spojnice na način da to ne utječe na učinkovitost preostalog dijela skupine. 1.12. Izraz »inercijsko ili naletno kočenje« označava kočenje uporabom sila koje nastaju kad se priključno vozilo približava vučnom vozilu (‘nalijeće na vučno vozilo) 1.13. Izraz »opterećeno vozilo« označava vozilo koje je, ako nije navedeno drugačije opterećeno do »najveće tehnički dopuštene mase«. 1.14. Izraz »najveća tehničko dopuštena masa« označava masu, navedenu od proizvođača, do koje je tehnički dopušto opteretiti vozilo (ta masa može biti veća od »najveće dopuštene mase«). 1.14.1. Izraz »raspodjela mase po osovinama« označava raspodjelu utjecaja sile teže na masu vozila i/ili njegova tereta po osovinama. 1.14.2. Izraz »opterećenje kotača/osovine« označava okomitu statičku silu reakcije površine ceste u točki dodira na kotač/kotače osovina. 1.14.3. Izraz »najveće statičko opterećenje kotača/osovine« označava statičko opterećenje kotača/osovina, kad je vozilo opterećeno. 1.15. Izraz »hidraulički kočni sustav sa spremljenom energijom« označava kočni sustav u kojem energiju dobavlja hidraulička tekućina pod tlakom, pohranjena u jednom ili više spremnika koje napaja jedna ili više crpki, koje su opremljene s napravom za ograničavanjem tlaka na najveću vrijednost. Tu vrijednost određuje proizvođač. 1.16. »Tipovi priključnih vozila kategorije O3 i O4« 1.16.1. Izraz »poluprikolica« označava vučeno vozilo kod kojega je osovina (odnosno osovine) namještena na težište vozila (kad je ravnomjerno opterećeno) i koje je opremljeno spojnom napravom koja dopušta prijenos vodoravnih i okomitih sila na vuč­no vozilo. 1.16.2. Izraz »prikolica« označava vučeno vozilo koje ima dvije osovine i koje je opremljeno vučnom napravom koje se može pomicati okomito (u odnosu na prikolicu) i usmjerava prednju osovinu (osovine) a ne prenosi značajno statičko opterećenje na vučno vozilo. 1.16.3. Izraz »prikolica s središnjom osovinom« označava vučeno vozilo, opremljeno vučnom napravom koja se ne može pomicati okomito (u odnosu na prikolicu) i na kojem je osovina (osovine) postavljena blizu težišta vozila (kad je vozilo jednakomjerno opterećeno) tako da se na vučeno vozilo prenosi samo malo statičkog okomitog opterećenja koje ne prelazi 10% opterećenja koje odgovara najvećoj tehnički dopuštoj masi prikolice ili opterećenju od 1 000 daN (što je manje). 1.17. Izraz »usporivač«

(1)označava dodatni kočni sustav koji omogućuje stvaranje i održavanje kočnog učinka u dužem vremenskom razdoblju bez značajnijeg smanjivanja učinkovitosti. Izraz »usporivač« podrazumijeva cjelovit sustav uključujući i napravu za upravljanje. 1.17.1. Izraz »samostalni usporivač« označava usporivač čija je naprava za upravljanje odvojena od drugih kočnih sustava. 1.17.2. Izraz »ugrađeni usporivač«

(2)označava usporivač čija je naprava za upravljanje ugrađena u napravu za upravljanje radnog kočnog sustava tako da se usporivač i sustav radne kočnice aktiviraju istovremeno ili odgovarajuće stupnjevano uporabom kombinirane naprave za upravljanje kočenjem. 1.17.

1. Izraz »kombinirani usporivač« označava ugrađeni usporivač s isključnom napravom koji omogućuje kombiniranoj napravi za upravljanje da aktivira samo sustav radne kočnice. 1.
2. Izraz »međugradski autobus« označava vozilo, konstruirano i opremljeno za međugradski prijevoz, koje nema mjesta namijenjena za stojeće putnike, ali je u mogućnosti na kratke udaljenosti prevoziti putnike koji stoje u srednjem prolazu. 1.
3. Izraz »turistički autobus« označava vozilo, konstruirano i opremljeno za duga putovanja koje uređeno tako da pruža udobnost putnicima koji sjede i ne prevozi stojeće putnike. 1.
4. Izraz »protublokirajući sustav« Vidjeti točku 2.
5. u Prilogu X. _____ 1 Dok se ne usvoje jedinstveni postupci za izračun učinka usporivača prema zahtjevima dodatka k točki 1.1.4.
6. Priloga II., ova definicija ne uključuje vozila, koja su opremljena regeneracijskim kočnim sustavima.
7. ZAHTJEVI S OBZIROM NA KONSTRUKCIJU I UGRADNJU 2.
8. Općenito 2.1.
9. Kočni uređaj 2.1.1.
10. Kočni uređaj treba biti konstruiran, proizveden i ugrađen tako da, pri uobičajenoj uporabi vozila, bez obzira na moguće vibracije omogućuje da vozilo ispunjava zahtjeve ovoga Pravilnika. 2.1.1.
11. Posebno, kočni uređaj treba biti konstruiran, proizveden i ugrađen tako da je otporan na koroziju i starenju kojima je izložen. 2.1.1.
12. Kočne obloge ne smiju sadržavati azbest 2.1.
13. Funkcije kočnog uređaja Kočni uređaj, definiran u točki 1.2, mora ispunjavati sljedeće funkcije: 2.1.2.
14. Radni kočni sustav Radni kočni sustav omogućuje vozaču da nadzire gibanje vozila i zaustavi ga sigurno, brzo i uspješno bez obzira na brzinu i opterećenje vozila, bilo na uzbrdici ili nizbrdici. Kočenje se mora moći izvesti stupnjevano. Vozač treba moći kočiti sa svojeg sjedala bez potrebe micanja ruku s volana. 2.1.2.
15. Pomoćni kočni sustav Pomoćni kočni sustav omogućuje zaustavljanje vozila u prihvatljivoj udaljenosti u slučaju kvara radnog kočnog sustava. Kočenje se mora moći izvesti stupnjevano. Vozač treba moći kočiti sa svojega sjedala s tim da bar jedna ruka treba biti na upravljaču. Zbog ovog zahtjeva pretpostavlja se da se istovremeno može pojaviti samo jedan kvar radnog kočnog sustava. 2.1.2.
16. Parkirni kočni sustav Parkirni kočni sustav omogućuje da vozilo ostane u stanju mirovanja na nizbrdici ili uzbrdici i u slučaju kad vozača nema vozilu kada radne dijelove u blokiranom položaju drži potpuno mehanička naprava. Vozač treba moći kočiti sa svojega sjedala s tim da za priključna vozila vrijede zahtjevi iz točke 2.2.2.
17. Pneumatskim kočnim sustavom priključnog vozila i parkirnim kočnim sustavom vučnoga vozila se smije upravljati istovremeno uz uvjet da vozač može uvijek provjeriti je li učinak parkirne radne kočnice cijele skupine vozila, koji se ostvaruje potpuno mehaničkim djelovanjem parkirnog kočnog sustava dovoljan. 2.1.
18. Pneumatski priključci između motornog vozila i priključnog vozila 2.1.3.
19. Kočni sustav koji djeluje na stiješnjeni zrak mora imati pneumatsku vezu s priključnim vozilom preko dva ili više vodova. U svakom slučaju, zahtjevi ovoga Pravilnika moraju ispunjeni već s uporabom dva voda, spojni ventili koji se ne aktiviraju automatski nisu dopušteni. Kod vučnog vozila s poluprikolicom savitljiva crijeva trebaju pripadati vučnom vozilu. U svim ostalim slučajevima savitljiva crijeva trebaju pripadati priključnom vozilu. 2.
20. Značajke kočnih sustava 2.2.
21. Vozila kategorije M i N 2.2.1.
22. Skup kočnih sustava s kojima je opremljeno vozilo, mora zadovoljavati zahtjeve, koji su propisani za radni, pomoćni i parkirni kočni sustav. 2.2.1.
23. Uređaji koji čine radni, pomoćni i parkirni sustav mogu imati zajedničke sastavne dijelove, ako oni zadovoljavaju sljedeće zahtjeve: 2.2.1.2.
24. Trebaju postojati najmanje dvije naprave za upravljanje međusobno neovisne i koje vozač iz svog uobičajenog položaja tijekom vožnje lako dosegne. Za sve kategorije vozila osim M2 i M, svaka naprava za upravljanje kočenjem (osim naprave za upravljanje usporivačem) mora biti konstruirana tako da se poslije otpuštanja vrati u potpuno isključeni položaj. Taj se zahtjev ne odnosi na napravu za upravljanje parkirne kočnice (ili taj dio kombinirane naprave) kad je mehanički blokirana u radnom položaju. 2.2.1.2.
25. Naprava za upravljanje radnim kočnim sustavom mora biti neovisna od naprave za upravljanje parkirnim kočnim sustavom. 2.2.1.2.
26. Ako radni i pomoćni kočni sustav koriste istu napravu za upravljanje, učinkovitost spojne veze između naprave i raznih sastavnih dijelova prijenosnog sustava se ne smije, nakon određenog vremena uporabe smanjiti. 2.2.1.2.
27. Ako radni i pomoćni kočni sustav koriste istu napravu za upravljanje, mora sustav parkirne kočnice biti zasnovan tako da ga je moguće aktivirati u vožnji. Ova se odredba ne primjenjuje u slučaju da naprava za upravljanje pomoćnog kočnog sustava omogućuje bar djelomično aktiviranje radnog kočnog sustava kako je navedeno u točki 2.1.3.6 Priloga II. 2.2.1.2.
28. U slučaju kvara bilo kojeg sastavnog dijela osim kočnice (kako je definirano u točki 1.6), ili sastavnih dijelova navedenih u točki 2.2.1.2.7, ili u slučaju bilo kakvog drugog kvara radnog kočnog sustava (greška u radu, djelomično ili potpuno pražnjenje rezerve energije) se mora uporabom pomoćnoga kočnog sustava ili dijela radnog kočnog sustava na kojega kvar ne utječe, vozilo zaustaviti pod uvjetima propisanim za kočenje pomoćnom kočnicom. 2.2.1.2.
29. Posebno, u slučaju kad pomoćni i radni kočni sustav imaju zajedničku napravu za upravljanje i zajednički prijenosni sustav: 2.2.1.2.6.
30. Gdje radni kočni sustav aktivira vozač svojom energijom mišića uz pomoć jedne ili više zaliha energije treba, u slučaju kvara te rezerve, osigurati djelovanje pomoćne kočnice energijom mišića vozača uz pomoć preostale zalihe energije (ako ikakve) na koju kvar nije utjecao, pri čemu sila kojom se djeluje na napravu za upravljanje, ne smije prijeći propisanu gornju granicu. 2.2.1.2.6.
31. Gdje sile aktiviranja sustava radne kočnice i prijenosnog sustava ovise isključivo od zaliha energije čijom uporabom upravlja vozač trebaju postojati najmanje dvije neovisne zalihe energije, pri čemu svaka od njih treba imati neovisan prijenosni sustav; svaka od njih smije djelovati na kočnice od najmanje dva ili više kotača koja su izabrana tako da sama mogu ostvariti propisani stupanj učinka pomoćne kočnice pri čemu ne smije biti narušena stabilnost vozila kod kočenja; dodatno, svaka od tih zaliha energije treba biti opremljena s upozornim uređajem kako je navedeno u točki 2.2.1.
32. 2.2.1.2.
33. Određeni dijelovi, kao što su pedala i njezin ležaj, glavni kočni cilindar i njegov klip (hidraulički sustavi), upravljački ventil (hidraulički/ili pneumatski sustavi), spojni dijelovi između pedale i glavnog cilindra ili upravljačkog ventila, kočnih cilindara i njihovih klipova (hidraulički i/ili pneumatski sustavi) te sklop poluge i podiznog brijega, ne smatraju se, ako su dovoljno veliki, dijelovima sklonim kvarovima, pristupni su za održavanje i sigurni su bar toliko koliko je propisano za druge bitne dijelove (kao upravljačko polužje). Kako bi kvar nekog od ovih dijelova onemogućio kočenje vozila s učinkom koji propisan za pomoćni kočni sustav, ti dijelovi moraju biti izrađeni od metala ili materijala sličnih svojstava i ne smiju biti izloženi znatnijim deformacijama pri uobičajenom djelovanju kočnog uređaja. 2.2.1.
34. Gdje postoje odvojene naprave za upravljanje radnim i pomoćnim kočnim sustavom, istovremeno aktiviranje ne smije izazvati prestanak djelovanja radnog i pomoćnog kočnog sustava u slučaju kad su oba kočna sustava ispravna niti u slučaju kad je jedan od njih neispravan. 2.2.1.
35. U slučaju kvara u prijenosnom sustavu radnog kočnog sustava trebaju biti zadovoljeni sljedeći uvjeti: 2.2.1.4.
36. Aktiviranjem radnog kočnog sustava vozilo treba kočiti dovoljnim brojem kotača bez obzira na opterećenje. 2.2.1.4.
37. Ti kotači trebaju biti izabrani tako da preostali kočni učinak radnog kočnog sustava zadovoljava zahtjeve navedene u točki 2.1.
38. Priloga II. 2.2.1.4.
39. Gore navedeni zahtjevi ne odnose se na vučna vozila poluprikolica ako je prijenosni sustav radne kočnice poluprikolice neovisan od sustava vučnog vozila. 2.2.1.
40. Kada se, osim mišićne energije vozača koristi druga vrsta energije dovoljan je samo jedan izvor energije (hidraulička pumpa, zračni kompresor itd.), ali tada, način pogona naprave koja čini taj izvor energije mora biti što pouzdaniji. 2.2.1.5.
41. U slučaju kvara na bilo kojem dijelu prijenosa u kočnim sustavima vozila, treba biti osigurana opskrba prema ispravnom dijelu ako je to potrebno za zaustavljanje vozila s učinkovitošću koja je propisana za preostalo i/ili pomoćno kočenje. Ovaj uvjet treba biti ispunjen na način jednostavnog aktiviranja naprave dok vozilo miruje ili na automatski način. 2.2.1.5.
42. Nadalje, spremnici energije smješteni u krugu iza te naprave trebaju biti takvi da se vozilo, u slučaju kvara opskrbe energijom nakon četiri puna aktiviranja upravljačke naprave radnog kočnog sustava, pod uvjetima koji su propisani u točki 1.
43. Priloga IV. (točka A i B) može, nakon petog aktiviranja zaustaviti s učinkovitošću propisanom za pomoćno kočenje. 2.2.1.5.
44. Kod hidrauličkih kočnih sustava sa spremljenom energijom može se smatrati da su te odredbe ispunjene ako su zadovoljeni zahtjevi iz točke 1.2.
45. u dijelu C Priloga IV. 2.2.1.
46. Zahtjevi točaka 2.2.1.2., 2.2.1.
47. i 2.2.1.
48. moraju biti ispunjeni bez uporabe neke automatske naprave čija bi se neučinkovitost mogla previdjeti jer se dijelovi koji su obično u položaju mirovanja aktiviraju tek u slučaju kvara kočnog sustava. 2.2.1.
49. Radni kočni sustav mora djelovati na sve kotače vozila. 2.2.1.
50. Djelovanje radnog kočnog sustava treba biti odgovarajuće raspodijeljeno po osovinama. Kod vozila s više od dvije osovine a da bi se spriječilo blokiranje kotača ili zaglađenje kočnih obloga, kočna sila se na određenim osovinama smije automatski smanjiti na ništicu ako je opterećenje vrlo malo uz uvjet da vozilo zadovoljava zahtjeve učinka koji su propisani u Prilogu II. 2.2.1.
51. Djelovanje radnog kočnog sustava mora biti raspodijeljeno na kotače iste osovine i to simetrično s obzirom na uzdužnu središnju ravninu vozila. 2.2.1.
52. Radni i parkirni kočni sustav moraju djelovati na kočne površine koje su preko dijelova odgovarajuće čvrstoće trajno povezani s kotačima. Kočne površine ne smije biti moguće odvojiti od kotača, makar se kod radnog i pomoćnog kočnog sustava takvo trenutačno odvajanje dopušta (npr. kod mijenjanja brzina) uz uvjet da radni i pomoćni kočni sustav nastavljaju djelovati s propisanom učinkovitošću. Takvo odvajanje je dopušteno i kod parkirnog kočnog sustava ako njime upravlja samo vozač sa svojega sjedala preko sustava koji s ne može aktivirati ako dođe do propuštanja.

(1). ______ 1 Ovu točku treba tumačiti na sljedeći način: učinak radnog i pomoćnog kočnog sustava treba ostati u granicama koje propisuje ovaj Pravilnik, čak i kod trenutačnog prekida veze. 2.2.1.

1. Trošenje kočnica mora se jednostavno kompenzirati uporabom sustava za ručno ili automatsko namještanje kočnih obloga. Osim toga, naprava za upravljanje kočenjem, sastavni dijelovi prijenosa i kočnica trebaju imati rezervu hoda i, ako je potrebno odgovarajuću napravu za namještanje koja kod pregrijavanja kočnica ili dostizanja određene razine istrošenja, osigurava učinkovito kočenje bez potrebe trenutačnog namještanja obloga kočnica. 2.2.1.11.
2. Namještanje kočnih obloga zbog trošenja mora kod radnih kočnica biti automatsko. Ugradnja naprave za automatsko namještanje kočnih obloga za terenska vozila kategorija N2 i N3 i za stražnje kočnice vozila kategorija M1 i N1 je neobavezna. Naprave za automatsko namještanje radnih kočnica trebaju biti izvedene tako da kočenje ostaje učinkovito i nakon što se kočnice zagriju i potom ohlade. Posebno, vozilo mora normalno funkcionirati i nakon provođenja ispitivanja u skladu s točkom 1.3 Priloga II. (Ispitivanje tipa I) i točkom 1.
3. Priloga II. (Ispitivanje tipa II.) ili točkom 1.
4. (Ispitivanje tipa III.). 2.2.1.11.
5. Trošenje radnih kočnica mora se jednostavno provjeravati s vanjske ili donje strane vozila samo uz pomoć alata ili opreme koja se uobičajeno isporučuje s vozilom; na primjer kroz odgovarajuće rupe za nadzor ili na drugi način. Također se prihvaćaju zvučni ili svjetlosni uređaji koji upozoravaju vozača na njegovom sjedalu kada je potrebno mijenjati obloge. Skidanje prednjih i/ili stražnjih kotača zbog potrebe ove provjere dopušteno je samo na vozilima kategorije M1 i N
6. 2.2.1.
7. Kod hidrauličkih kočnih sustava: 2.2.1.12.
8. otvori za punjenje spremnika tekućine moraju biti lako dostupni, osim toga, posude za rezervnu tekućinu moraju biti izvedene tako da je razinu tekućine jednostavno provjeriti bez potrebe otvaranja posude. Ako ovaj uvjet nije ispunjen, mora upozorna svjetiljka upozoriti vozača kada razina rezervne tekućine padne toliko nisko da postoji mogućnost otkazivanja kočnog sustava. Vozač mora biti u mogućnosti provjeriti djeluje li svjetiljka ispravno. 2.2.1.12.
9. Na kvar dijela hidrauličkog prijenosnog sustava vozača mora upozoriti uređaj koji se sastoji od upozorne crvene svjetiljke koja će se upaliti najkasnije kod aktiviranja naprave za upravljanje kočnicama i svijetlit će sve dok kvar postoji, a uključen je prekidač (start) paljenja motora. Također, prihvatljiva je i naprava s crvenom upozornom svjetiljkom koja će zasvijetliti kad se tekućina u spremniku spusti ispod vrijednosti koju je odredio proizvođač. Upozorna svjetiljka treba biti vidljiva i pri dnevnom svijetlu čije djelovanje mora moći uočiti vozač sa svojega sjedišta. Kvar sastavnog dijela uređaja ne smije dovesti do potpune neučinkovitosti predmetnog kočnog sustava. 2.2.1.12.
10. Tip tekućine koja se upotrebljava za hidraulički prijenos u kočnim sustavima treba biti sukladan normi ISO 9128:
11. Odgovarajući simbol prema slici
12. ili 2., treba na neizbrisivi način biti postavljen na vidljivo mjesto, najviše 100 mm od otvora za punjenje spremnika tekućine, proizvođač može dati i dodatne informacije. 2.2.1.
13. Svako vozilo opremljeno radnim kočnim sustavom koji se aktivira pomoću spremnika energije mora, u slučaju da se propisani učinak pomoćne kočnice ne može postići bez uporabe spremljene energije, biti opremljeno s upozornim uređajem – pored manometra ako je ugrađen – koji svjetlosnim ili zvučnim signalom upozorava kad se razina spremljene energije spusti na vrijednost pri kojoj je moguće bez ponovnog punjenja spremnika i bez obzira na opterećenost vozila nakon četverokratnog aktiviranja i peti put aktivirati napravu za upravljanje radnim kočnim sustavom i postići propisani učinak pomoćnog kočenja (bez kvarova u prijenosu radne kočnice i sa što bliže namještenim kočnicama). Upozorni uređaj mora biti neposredno i stalno priključen na kočni sustav. Kad motor djeluje u normalnim radnim uvjetima i u kočnom sustavu nema kvarova upozorni uređaj ne smije davati nikakav signal osim za vrijeme punjenja spremnika energije nakon startanja motora. 2.2.1.13.
14. Za vozila za koja se smatra da zadovoljavaju samo zahtjeve točke 2.2.1.5.1, jer zadovoljavaju zahtjeve točke 1.2.
15. u dijelu C Priloga IV., upozorni uređaj treba osim svjetlosnog imati i zvučni signal. Ovi uređaji ne trebaju djelovati istovremeno uz uvjet da oba zadovoljavaju navedene zahtjeve i da se zvučni signal ne aktivira prije svjetlosnog. 2.2.1.13.
16. Taj zvučni uređaj smije bit isključen pri uporabi parkirne kočnice i/ili po izboru proizvođača kod automatskog mjenjača kad je ručica birača u parkirnom položaju. 2.2.1.
17. Bez utjecaja na zahtjeve iz točke 2.1.2.3, kad je uporaba pomoćnog izvora energije nužna za djelovanje kočnoga sustava, zaliha energije mora biti takva da osigura zadovoljavajući kočni učinak za zaustavljanje vozila u propisanom uvjetima ako dođe do zaustavljanja motora ili gubitka pogona izvora energije. Osim toga, ako vozačevu mišićnu energiju kod upravljanja parkirnim kočnim sustavom podupire neki pomoćni izvor, u slučaju kvara tog izvora aktiviranje parkirnog kočnog sustava mora biti osigurano ako je potrebno i zalihom energije neovisnom od one koja opskrbljuje taj pomoćni izvor. Ta zaliha energije može biti ona koja je namijenjena za radni kočni sustav. Izraz aktiviranje podrazumijeva također i otpuštanje kočnice. 2.2.1.
18. Motorno vozilo na koje se može priključiti prikolica koja je opremljena s kočnicom kojom upravlja vozač vučnog vozila mora imati radni kočni sustav opremljen napravom koja je konstruirana tako je moguće zakočiti vučno vozilo s učinkovitošću koja je propisano za pomoćni kočni sustav u slučaju da dođe do kvara u kočnom sustavu priključnog vozila ili, ako se vod napajanja (ili neka druga vrsta veze) između vučnog i priključnog vozila prekine. Posebno, ta naprava treba biti ugrađena na vučno vozilo

(1). ______ 1 Ovu točku treba tumačiti na sljedeći način: u svakom slučaju je bitno da je radni kočni sustav opremljen s napravom (na primjer graničnim ventilom) koja i dalje osigurava kočenje radnim kočnim sustavom, ali s učinkom propisanim za pomoćni kočni sustav. 2.2.1.

1. Pomoćni uređaji trebaju se napajati energijom na način da se da se za vrijeme njihovog djelovanja dosegne propisani učinak a da, u slučaju kvara izvora energije djelovanje ovih uređaja ne smije izazvati da zaliha energije kojom se napaja kočni sustav padne ispod razine određene u točki 2.2.1.
2. 2.2.1.
3. Priključna vozila kategorija O3 ili O4, moraju imati radni kočni sustav povezanog ili polupovezanog tipa. 2.2.1.
4. Kočni sustav vozila koja vuku priključna vozila kategorije O3 ili O4 mora zadovoljavati sljedeće uvjete: 2.2.1.18.
5. kad se aktivira pomoćni kočni sustav vučnoga vozila na priključnom vozilu treba doći do stupnjevanog kočenja. 2.2.1.18.
6. u slučaju otkaza radnog kočnog sustava vučnog vozila i ako se taj sustav sastoji od dva neovisna sklopa, sklop (ili sklopovi) na koje ne utječe kvar mora biti sposoban, djelomično ili potpuno aktivirati kočnice priključnog vozila. Takvo kočenje treba moći izvesti stupnjevano, ako se za tu radnju koristi ventil koji u uobičajenom položaju miruje, treba ga koristiti samo ako vozač može jednostavno provjeriti njegovo pravilno djelovanje, i to iz kabine ili s vanjske strane vozila bez uporabe alata. 2.2.1.18.
7. U slučaju loma ili puštanja na jednom od vodova za dovod zraka (ili na drugoj vrsti spoja koji je upotrijebljen) vozač mora imati mogućnost da potpuno ili djelomično aktivira kočnice priključnog vozila preko naprave za upravljanje radnog kočnog sustava ili pomoćnog kočnog sustava ili parkirnog kočnog sustava osim, ako lom ili puštanje automatski ne dovodi kočenja prikolice učinkovitošću koja je propisana u točki 2.2.3 Priloga II. 2.2.1.18.
8. Kod sustava s dva voda za dovod zraka smatra se da su zahtjevi točke 2.2.1.18.
9. zadovoljeni ako su ispunjeni sljedeći zahtjevi: 2.2.1.18.4.
10. Kad je određena naprava za upravljanje kočnicama navedena u točki 2.2.1.18.
11. potpuno aktivirana, tlak u vodu napajanja treba u roku dvije sekunde pasti na 1,5 bar. 2.2.1.18.4.
12. pri padu tlaka u vodu napajanja brzinom od najmanje 1 bar/s, aktivira se automatsko kočenje prikolice prije nego tlak u vodu napajanja padne na 2 bara. 2.2.1.
13. Sljedeći tipovi vozila trebaju zadovoljiti zahtjeve ispitivanja tipa II.A, opisanog u točki 1.5 Priloga II., a ne zahtjeve ispitivanja tipa II, opisanog u točki 1.4 istog priloga: – međugradski i turistički autobusi kategorije M3 – i motorna vozila kategorije N3, namijenjena vući priključnih vozila kategorije O
14. Kada najveća tehnički dopuštena masa tog vozila ne prelazi 26000 kilograma, ispitna masa se ograničava na 26000 kilograma, a i kad masa neopterećenog vozila prelazi 26000 kilograma, ta se masa uzima kod izračuna. 2.2.1.
15. Kod motornog vozila opremljenog za vuču priključnog vozila s električnim kočnim sustavom trebaju biti ispunjeni sljedeći zahtjevi: 2.2.1.20.
16. napajanje motornog vozila električnom energijom (generator, akumulator) treba imati zadovoljavajuću snagu da opskrbi električni kočni sustav strujom. U praznom hodu motora koje preporuča proizvođač, a s uključenim svim električnim napravama koji spadaju u serijsku opremu vozila, napon u električnim vodovima pri najvišoj potrošnji struje u električnom kočnom sustavu (15 A) ne smije pasti ispod vrijednosti od 9,6 V, mjereno na priključku. Električni vodovi ne smiju izazvati kratki spoj pa makar bili i preopterećeni. 2.2.1.20.
17. U slučaju kvara u radnom kočnom sustavu vučnog vozila, ako se sustav sastoji od najmanje dvije odvojene jedinice, jedinica (jedinice) koja nije u kvaru treba biti u mogućnosti djelomično ili potpuno aktivirati kočnice priključnog vozila. 2.2.1.20.
18. Uporaba prekidača kočnog svjetla i voda za aktiviranje električnoga kočnog sustava je dopušta ako je vod za aktiviranje spojen paralelno s kočnim svjetlom i kočnim prekidačem, a vod može podnijeti to dodatno opterećenje. 2.2.1.
19. Kod pneumatsko kočnog sustava koji se sastoji od dvije ili više odvojenih jedinica, svako se puštanje između tih sustava ili kod naprave za upravljanje tim jedinicama ili niže od njega treba ispuštati u atmosferu. 2.2.1.
20. Motorna vozila kategorija M2, M3, N2 i N3 koja nemaju više od četiri osovine moraju biti opremljena s protublokirajućim sustavima kategorije 1 u skladu sa zahtjevima Priloga X. 2.2.1.
21. Ako su motorna vozila, koja nisu navedena u točki 2.2.1.22, opremljena s protublokirajućim sustavima, moraju zadovoljavati zahtjeve Priloga X. 2.2.1.
22. Ako motorno vozilo vuče priključno vozilo kategorije O3 ili O4, radni kočni sustav priključnog vozila smije se aktivirati samo u sprezi s radnim, pomoćnim ili parkirnim kočnim sustavom vučnog vozila. 2.2.1.
23. Motorna vozila koja vuku priključno vozilo opremljeno s protublokirajućim kočnim sustavom, osim vozila kategorije M1 i N1, moraju biti opremljena s posebnim svjetlosnim upozornim signalom za protublokirajući sustav priključnog vozila, koji zadovoljava zahtjeve točaka 4.1, 4.
24. i 4.3 Priloga X. Također moraju biti opremljena s posebnim električnim priključkom za protublokirajuće sustave priključnih vozila, sukladno točki 4.
25. Priloga X. ovoga Pravilnika. 2.2.1.
26. Motorna vozila kategorije M1 smiju biti opremljena s privremenim rezervnim kotačem ako on ispunjava zahtjeve Priloga XIII. 2.2.
27. Vozila kategorije O 2.2.2.
28. Priključna vozila kategorije O1 ne moraju biti opremljena radnim kočnim sustavom ali, ako su opremljena istim trebaju zadovoljavati iste zahtjeve koji su određeni za kategoriju O
29. 2.2.2.
30. Svako priključno vozilo kategorije O2 mora biti opremljeno radnim kočnim sustavom povezanog ili polupovezanoga tipa odnosno inercijskog tipa. Inercijski tip kočnice dopušten za priključna vozila koja nisu poluprikolice. Dopušteni su električni kočni sustavi sukladni zahtjevima Priloge XI. 2.2.2.
31. Svaka prikolica o kategorije O3 ili O4 mora biti opremljena s radnim kočnim sustavom povezanoga ili polupovezaneg tipa. 2.2.2.
32. Radni kočni sustav treba djelovati na sve kotače priključnoga vozila. 2.2.2.
33. Djelovanje radnog kočnog sustava mora biti odgovarajuće razdijeljeno po osovinama. 2.2.2.
34. Djelovanje svakog kočnog sustava mora biti razdijeljeno po kotačima iste osovine simetrično s obzirom na uzdužnu i središnju (okomitu) ravninu vozila. 2.2.2.
35. Kočne površine potrebne za dosezanje propisane razine učinkovitošću, moraju biti u stalnom dodiru s kotačima, povezane preko sastavnih dijelova, koji nisu skloni kvarovima. 2.2.2.
36. Trošenje kočnica mora se jednostavno kompenzirati uporabom sustava za ručno ili automatsko namještanje kočnih obloga. Osim toga, naprava za upravljanje kočenjem, sastavni dijelovi prijenosa i kočnica trebaju imati rezervu hoda i, ako je potrebno odgovarajuću napravu za namještanje koja kod pregrijavanja kočnica ili nakon dostizanja određene razine istrošenosti, osiguravaju učinkovito kočenje bez potrebe trenutačnog namještanja obloga kočnica. 2.2.2.8.
37. Namještanje kočnih obloga zbog istrošenja kod radnih kočnica mora biti automatsko. Ugradnja naprava za automatsko namještanje nije obavezna za vozila kategorije O1 i O. Naprave za automatsko namještanje radnih kočnica trebaju biti izvedene tako da kočenje ostaje učinkovito i nakon što se kočnice zagriju i potom ohlade. Posebno, vozilo mora normalno djelovati i nakon provođenja ispitivanja u skladu s točkom 1.
38. Priloga II. (Ispitivanje tipa I.) i točkom 1.
39. Priloga II. (Ispitivanje tipa II.) ili točkom 1.6.(Ispitivanje tipa III.). 2.2.2.8.
40. Istrošenje radnih kočnica mora biti moguće jednostavno provjeravati s vanjske ili donje strane vozila samo uz pomoć alata ili opreme koja se uobičajeno isporučuje s vozilom; na primjer kroz odgovarajuće rupe za nadzor ili na drugi način. 2.2.2.
41. Kočni sustavi trebaju biti izvedeni tako da se priključno vozilo automatski zaustavi ako se spojnica odvoji dok se priključno vozilo kreće. Ovaj se zahtjev ne odnosi na priključna vozila najveće tehničke dopuštene mase koja nije veća od 1,5 tone, ako ta priključna vozila, osim glavne spojnice imaju i pomoćni spoj (lanac, čelično uže, itd.) koji u slučaju odvajanja glavne spojnice može spriječiti da rudo dodirne tlo i može omogućiti preostalo upravljanje priključnog vozila. 2.2.2.
42. Na svakom priključnom vozilu koje mora biti opremljeno s radnim kočnim sustavom treba osigurati kočenje parkirnom kočnicom i kad je priključno vozilo odvojeno od vučnoga vozila. Parkirni kočni sustav može aktivirati osoba koja se nalazi na tlu uz parkirno vozilo dok se kod priključnih vozila koja se upotrebljavaju za prijevoz putnika aktiviranje tog kočnog sustava treba moći izvesti iz unutrašnjosti priključnog vozila. Izraz aktiviranje podrazumijeva i radnju otpuštanja kočnice. 2.2.2.
43. Ako je priključno vozilo opremljeno napravom koja omogućuje isključivanje pneumatskog aktiviranja, osim parkirnog kočnog sustava ta naprava mora biti konstruirana i izvedena tako da se vrati u radni položaj najkasnije kod ponovnog dotoka komprimiranog zraka u priključno vozilo. 2.2.2.
44. Priključna vozila kategorije O3 i O4, koja su opremljena dvostrukim sustavom za dovod zraka, moraju zadovoljavati zahtjeve navedene u točki 2.2.1.18.
45. 2.2.2.
46. Priključna vozila kategorije O3 i O4 moraju biti opremljena s protublokirajućim sustavima u skladu sa zahtjevima Priloga X. 2.2.2.
47. Ako su priključna vozila, koja nisu navedena u točki 2.2.2.13., opremljena s protublokirajućim sustavima, ti sustavi trebaju zadovoljavati zahtjeve Priloga X. 2.2.2.
48. Pomoćni uređaji trebaju se napajati s energijom tako da se u napravi, odnosno napravama za spremanje energije radne kočnice održava tlak u vrijednosti od najmanje 80% najmanjeg dobavnog tlaka vučnog vozila kako je propisano u točki 3.1.2.
49. Dodatka u Prilogu II. 2.2.2.15.
50. U slučaju loma ili puštanja pomoćnih uređaja ili cijevi koje su s njima povezane mora zbroj sila koje djeluju na obodu kočenih kotača iznositi najmanje 80% vrijednosti koja je propisana za predmetno priključno vozilo točki 2.2.1.2.
51. Priloga II. Ako taj lom ili puštanje izazove kontrolni signal posebne naprave koja je navedena u točki 6 dodatka Priloga II., vrijede zahtjevi o djelovanju navedeni u toj točki. 2.
52. Kočne obloge i sklopovi kočnih obloga 2.3.
53. Sklopovi kočnih obloga koji se upotrebljavaju za zamjenske kočne obloge istrošenih dijelova moraju zadovoljavati zahtjeve Priloga XV. za kategorije vozila, navedene u točki 1.1 Priloga XV. 2.3.
54. Međutim, ako su sklopovi kočnih obloga tipa navedenog u točki 1.2 Dopune Prilogu IX. i ako su namijenjeni za ugradnju na vozilo/osovinu/kočnicu na koje se odnosi odgovarajući certifikat o homologaciji, sukladnost s Prilogom XV. nije potrebna ako su ispunjeni zahtjevi točaka 2.3.2.
55. do 2.3.2.
56. 2.3.2.
57. Označavanje Sklopovi kočnih obloga moraju nositi najmanje sljedeće oznake: 2.3.2.1.
58. naziv i trgovačku oznaku proizvođača vozila i/ili sastavnog dijela; 2.3.2.1.
59. marku i identifikacijski broj dijela sklopa kočnih obloga prema podacima navedenima u točki 2.3.
60. 2.3.2.
61. Pakiranje Sklopi kočnih obloga moraju biti pakirani u kompletima za jednu osovinu prema sljedećim zahtjevima: 2.3.2.2.
62. svaka pakovina mora biti zapečaćena i izvedena tako da se može opaziti ako je prethodno otvarana; 2.3.2.2.
63. na svakoj pakovima moraju biti navedeni najmanje sljedeći podaci: 2.3.2.2.2.
64. broj sklopova kočnih obloga u pakovini; 2.3.2.2.2.
65. naziv ili trgovačka oznaka proizvođač vozila i/ili sastavnoga dijela; 2.3.2.2.2.
66. oznaka i/ili identifikacijski broj (brojevi) dijela (dijelova) sklopa (sklopova) kočnih obloga prema podacima navedenima u točki 2.3.
67. 2.3.2.2.2.
68. broj (brojevi) dijela kompleta za jednu osovinu prema podacima navedenima u točki 2.3.
69. 2.3.2.2.2.
70. podaci koji su dovoljni kupcu da ustanovi za koja vozila/osovine/kočnice je sadržaj pakovine homologiran. 2.3.2.2.
71. Svakoj pakovini moraju biti priložena uputstva za ugrad­nju s posebnim naglaskom na dijelove pribora i napomenom da se sklopovi kočnih obloga moraju zamijeniti s kompletom za cijelu osovinu. 2.3.2.2.3.
72. Uputstva za ugradnju mogu biti i priložena pakovini u posebnoj prozirnoj vrećici. 2.3.
73. Zahtjevi iz točaka 2.3.2.
74. i 2.3.2.
75. ne odnose se na sklopove kočnih obloga koji se koriste za prvu ugradnju kod sastavljanja vozila. 2.3.
76. Proizvođač vozila dostavlja tehničkoj službi i/ili nadležnom homologacijskom tijelu organu potrebne podatke u elektronskom obliku koji omogućavaju povezivanje brojeva dijela i odgovarajuće homologacijske dokumentacije. Ti podaci sadrže sljedeće: – marku (marke) i tip (tipove) vozila – marku (marke) i tip (tipove) kočne obloge – broj (brojeve) dijela i broj sklopova kočnih obloga – broj (brojeve) dijela kompleta za jednu osovinu – homologacijsku oznaku kočnog sustava predmetnog tipa/tipova vozila.
77. ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU 3.
78. Zahtjev za dodjelu homologacije u skladu s člankom
79. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila za tip vozila s obzirom na kočne uređaje podnosi proizvođač vozila. 3.
80. Obrazac opisnog dokumenta dan je u Prilogu XVIII. za motorna vozila odnosno Prilogu XIX. za priključna vozila s kočnim sustavom osim kočnih sustava s inercijskom kočnicom. 3.
81. Primjerak tipa vozila u postupku homologacije dostavlja se tehničkoj službi koja je ovlaštena za provođenje homologacijskih ispitivanja.
82. DODJELJIVANJE HOMOLOGACIJE 4.
83. Ako su ispunjeni svi potrebni zahtjevi, dodijelit će se homologacija prema članku
84. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila. 4.
85. Obrazac certifikata o homologaciji je dan u Dodatku 1 Priloga IX. 4.
86. Za svaki homologirani tip vozila dodijelit će se homologacijski broj prema Prilogu VII. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila. Isti homologacijski broj država članica ne smije dodijeliti drugom tipu vozila.
87. PREINAKE TIPA I IZMJENE I DOPUNE HOMOLOGACIJE 5.
88. U slučaju preinake tipa vozila homologiranog prema ovom Pravilniku primjenjuju se odredbe iz članaka članaka
89. i
90. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.
91. SUKLADNOST PROIZVODNJE 6.
92. Mjere za utvrđivanje sukladnosti proizvodnje treba poduzeti u skladu s odredbama članka
93. do
94. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila. PRILOG II. Ispitivanja kočenja i učinak kočnih sustava
95. ISPITIVANJE KOČENJA 1.
96. Općenito 1.1.
97. Učinak propisan za kočne sustave temelji se na zaustavnom putu i/ ili prosječnom punom usporenju. Učinak kočnog sustava određuje se mjerenjem zaustavnog puta u odnosu na početnu brzinu vozila i/ili mjerenjem prosječnog punog usporenja kod ispitivanja. 1.1.
98. Zaustavni put je udaljenost koju vozilo prijeđe od trenutka, kad vozač počne aktivirati napravu za upravljanje kočnog sustava do trenutka kad se vozilo zaustavi; početna brzina vozila (V1) je brzina pri kojoj vozač počne aktivirati napravu za upravljanje kočnog sustava; početna brzina ne smije biti manja od 98% brzine propisane za predmetno ispitivanje. Prosječno puno usporenje dm se računa kao usporenje čiji se prosjek vrijednost izračunava ostvareno s obzirom na udaljenost u intervalu od Vb do Ve prema sljedećoj jednadžbi: gdje je V1 = kako je definirano gore Vb = brzina vozila pri 0,8 v1 u km/h Ve = brzina vozila pri 0,1 v1 u km/h Sb = udaljenost u metrima prijeđena od V1 do Vb S1 = udaljenost u metrima prijeđena od V1 i Ve Brzina i udaljenost se određuju uporabom mjernih instrumenata s točnošću ± 1% propisane ispitne brzine. dm se može odrediti i na drugi način osim mjerenjem brzine i udaljenosti; u tom slučaju točnost dm treba biti unutar ± 3%. 1.1.
99. Za homologaciju vozila učinak kočenja treba odrediti ispitivanjima na cesti koja se provode u sljedećim uvjetima: 1.1.3.
100. stanje vozila s obzirom na masu treba biti takvo kako je propisano za tu vrstu ispitivanja i treba biti točno navedeno u ispitnom izvještaju (Dodatak
101. Priloga IX.). 1.1.3.
102. ispitivanje treba provoditi kod brzina propisanih za svaku vrstu ispitivanja. Ako je vozilo konstruirano tako da je njegova najveća brzina manja od brzine propisane ispitne brzine, ispitivanje treba provesti kod najveće brzine vozila. 1.1.3.
103. sila kojom se djeluje na napravu za upravljanje kočnog sustava da bi se ostvario propisani učinak ne smije priječi najveću silu određenu za kategoriju vozila koji se ispituje. 1.1.3.
104. bez obzira na zahtjeve iz točke 1.1.4.2., cesta treba imati površinu s dobrom prianjanjem. 1.1.3.
105. ispitivanja treba izvoditi kada nema vjetra koji bi mogao utjecati na rezultate. 1.1.3.
106. na početku ispitivanja gume trebaju biti hladne s tlae s tlai je propisan za opterećenje kojem su izloženi kotači kad vozilo miruje. 1.1.3.
107. propisani kočni učinak treba ostvariti bez blokiranja kotača, bez pomaka vozila s njegove putanje i bez neuobičajenih vibracija. Blokiranje kotača je dopušteno samo tamo gdje je to navedeno. 1.1.
108. Ponašanje vozila kod kočenja 1.1.4.
109. Kod ispitnih kočenja, posebno kod velikih brzina treba provjeravati općenito ponašanje vozila. 1.1.4.
110. Ponašanje vozila kategorija M, N, O3 i O4 kod kočenja na površini ceste sa smanjenom adhezijom, mora ispunjavati uvjete navedene u dodatku ovog priloga. 1.
111. Ispitivanje tipa O (obično ispitivanje kočnog učinka kod hladnih kočnica) 1.2.
112. Općenito 1.2.1.
113. Kočnice moraju biti hladne. Smatra se da su kočnice hladne ako je temperatura izmjerena na disku ili na vanjskoj strani bubnja niža od 100° C. 1.2.1.
114. Ispitivanje treba izvoditi u sljedećim uvjetima: 1.2.1.2.
115. Vozilo treba biti opterećeno, pri čemu njegova masa treba biti raspoređena po osovinama kako navodi proizvođač. Ako su predviđena različita osovinska opterećenja raspodjela najveće tehnički dopuštene mase po osovinama mora biti takva da je opterećenje svake osovine razmjerno najvećem dopuštenom opterećenju pojedine osi; kod tegljača poluprikolica opterećenje se smije pomaknuti približno na sredinu između položaja vučnog svornjaka u uvjetima gore navedenih opterećenja i središta stražnje osovine (stražnjih osovina). 1.2.1.2.
116. Svako ispitivanje treba ponoviti na neopterećenom vozilu. U motornim vozilima, osim vozača na prednjem sjedalu smije biti i osoba zadužena za bilježenje rezultata ispitivanja. Kod motornih vozila namijenjenih za vuču poluprikolice ispitivanja neopterećenog vozila izvode se samo s vučnim vozilom, bez prikolice ali s dodanim teretom koji predstavlja masu vučnog sedla. To uključuje i opterećenje koje stvara rezervni kotač ako je on dio serijske opreme vozila. Kod vozila koji je sastoji samo od kabine i šasije, za simuliranje mase karoserije može se dodati opterećenje koje ne smije iznositi više od najmanje mase vozila koju je naveo proizvođaču Prilogu XVIII. 1.2.1.2.
117. Propisane vrijednosti najmanjeg učinka, kod ispitivanja neopterećenog i opterećenog vozila su navedene u nastavku za svaku pojedinu kategoriju vozila. Vozilo mora zadovoljiti propisani zaustavni put i propisanu vrijednost prosječnog punog usporenja za predmetnu kategoriju vozila s tim da nije nužno stvarno izmjeriti oba parametra. 1.2.1.2.
118. Cesta mora biti ravna. 1.2.
119. Ispitivanje tipa O s odspojenim motorom 1.2.2.
120. Ispitivanje se izvodi pri brzini propisanoj za predmetnu kategoriju vozila, za vrijednosti propisane u vezi s tim vrijede određena odstupanja. Potrebno je ostvariti najmanji učinak propisan za pojedinu kategoriju. 1.2.
121. Ispitivanje tipa 0 s spojenim motorom 1.2.3.
122. Osim ispitivanja propisanog u točki 1.2.2, provode se i dodatna ispitivanja pri različitim brzinama s spojenim motorom, pri čemu je najmanja brzina iznosi 30% najveće brzine vozila, a najveća 80% te brzine. Potrebno je izmjeriti vrijednosti stvarnog kočnog učinka i zabilježiti ponašanje vozila u ispitnom izvještaju. Vučna vozila (tegljači) poluprikolica koja su opterećena dodanim teretom kojim se simulira utjecaj opterećene poluprikolice se ne ispituju na brzinama iznad 80 km/h. 1.2.3.
123. Izvode se i daljnja ispitivanja sa spojenim motorom od brzine koja je propisana za kategoriju kojoj vozilo pripada. Potrebno je ostvariti najmanji učinak propisan za pojedinu kategoriju. Vučna vozila (tegljači) poluprikolica koja su opterećena dodanim teretom kojim se simulira utjecaj opterećene poluprikolice se ne ispituju na brzinama iznad 80 km/h. 1.2.
124. Ispitivanje tipa 0 za vozila kategorije O, opremljena pneumatskim kočnicama 1.2.4.
125. Kočni učinak priključnoga vozila se može izračunati iz stupnja kočenja vučnog vozila s priključnim vozilom i izmjerene sile (potiska) na vučnoj spojnici ili u nekim slučajevima iz kočnog odnosa vučnog vozila s priključnim vozilom gdje koči samo priključno vozilo. Motor vučnog vozila treba tijekom ispitivanja biti odvojen. Kad koči samo priključno vozilo, zbog uzimanja u obzir dodatne mase koja se koči kočni učinak se provjerava samo preko prosječnog punog usporenja. 1.2.4.
126. Osim prOsim prnavedenih u točkama 1.2.4.3 i 1.2.4.
127. za određivanje stupnja kočenja priključnog vozila potrebno je izmjeriti stupanj kočenja vučnog vozila s priključnim vozilom i silu na vučnoj spojnici. Vučno vozilo treba zadovoljavati zahtjeve navedene u dodatku točki 1.1.4.
128. Priloga II obzirom na odnos kvocijenta i tlaka pm. Stupanj kočenja priključnog vozila se izračunava prema sljedećoj formuli: u kojoj je: ZR = stupanj kočenja priključnog vozila ZR+M = stupanj kočenja vučnog vozila s priključnim vozilom D = sila na vučnoj spojnici (vučna sila D < 0) (tlačna sila D < 0) PR = ukupna statična (okomita) reakcija između površine ceste i kotača priključnog vozila 1.2.4.
129. Ako priključno vozilo ima povezani ili polupovezani kočni sustav gdje se tlak u kočnim cilindrima pri kočenju ne mijenja usprkos pomaku dinamičkog opterećenja po osovinama i u slučaju poluprikolica može kočiti i sama poluprikolica. Stupanj kočenja prikolice izračunava se prema sljedećoj formuli. gdje je: R = vrijednost otpora kotrljanja = 0,01 PM = ukupna statična (okomita) reakcija između površine ceste i kotača vučnog vozila 1.2.4.
130. Isto tako se stupanj kočenja prikolice može odrediti samo kočenjem prikolice. U tom slučaju treba upotrijebiti tlak jednak onom koji je bio izmjeren u kočnim cilindrima tijekom kočenja vučnog vozila i prikolice. 1.
131. Ispitivanje tipa I (ispitivanje slabljenja kočnog učinka) 1.3.1 Kod ponovljenog kočenja 1.3.1.
132. Radni kočni sustav svih motornih vozila treba ispitati višekratnim uzastopnim aktiviranjem i otpuštanjem kočnica opterećenog vozila u skladu s uvjetima navedenim u sljedećoj tablici: Kategorija vozila Uvjeti V1 km/h V2 km/h pt'> Δt (s) n M1 80% Vmax ≤ 120 1/2 V₁ 45 15 M2 80% Vmax ≤ 1 1/2 V₁ 55 15 M3 80% Vmax ≤ 60 1/2 V₁ 60 20 N1 80% Vmax ≤ 120 1/2 V₁ 55 15 N2 80% Vmax ≤ 60 1/2 V₁ 60 20 N3 80% Vmax ≤ 60 1/2 V₁ 60 20 gdje je: V1 = vidjeti točku 1.1.2 V2 = brzina na kraju kočenja Vmax = najveća brzina vozila nt:1'> n =tyle='mso-tab-count:1'> broj aktiviranja kočnica t = trajanje jednog ciklusa kočenja (vrijeme koje prođe od početka prvog do početka drugog aktiviranja kočnica) 1.3.1.
133. Ako značajke vozila ne omogućuju zadovoljavanje vremenskog razmaka propisanog za Dt, to se trajanje može produžiti; u svakom slučaju treba, osim vremena potrebnog za kočenje i ubrzavanje vozila dopustiti 10 sekundi vremena za stabiliziranje brzine v
134. 1.3.1.
135. Kod tih ispitivanja treba silu, kojom se djeluje na napravu za upravljanje kočnicama prilagoditi tako, da se prosječno puno usporenje od 3 m/s2 ostvari kod prve uporabe kočnica. Ta sila treba ostati jednaka kod svih sljedećih uporaba kočnica. 1.3.1.
136. Tijekom kočenja treba biti stalno uključen najviši stupanj prijenosa (osim štednog hoda itd.). 1.3.1.
137. Za postizanje brzine nakon kočenja mjenjač treba koristiti na takav način da se dostigne brzina v u što kraćem vremenu (najveće ubrzanje koje dopušta motor i mjenjač) 1.3.2 Kod trajnog kočenja 1.3.2.1 Radni kočni sustav priključnih vozila kategorija O2 i O3 ispituje se tako, da se pri opterećenom vozilu ostvari kočna energija jednaka onoj koja je zabilježena u istom vremenskom periodu kod opterećenog vozila koje vozi brzinom od 40 km/h na nizbrdici od 7% u dužini od 1,7 km. 1.3.2.
138. Ispitivanje se može izvesti i na ravnoj cesti kad motorno vozilo vuče prikolicu; tijekom ispitivanja treba sila koja djeluje na napravu za upravljanje kočenjem biti prilagođena tako da održava jednolik otpor prikolice (7% najvećeg osovinskog opterećenja prikolice). Ako snaga potrebna za vuču nije dovoljna, ispitivanje se smije izvesti i pri manjoj brzini ali na dužem putu kako je navedeno u sljedećoj tablici: Brzina (km/h) Udaljenost (u metrima) 40 1700 30 1950 20 2500 15 3100 1.3.
139. Ispitivanje kočenja vrućim kočnicama 1.3.3.
140. Na kraju ispitivanja tipa I. (ispitivanje opisano u točki 1.3.1, ali ispitivanje opisano u točki 1.3.2 ovog priloga) učinkovitost kočenja vrućim kočnicama se mjeri pod istim uvjetima (i posebno uporabom nepromijenjene sile za aktiviranje koja nije veća od stvarno uporabljene prosječne sile) kao kod ispitivanja tipa 0 s odspojenim motorom (toplinski uvjeti mogu biti različiti). Kod motornih vozila učinkovitost kočenja vrućim kočnicama ne smije biti manja od 80% propisane učinkovitosti za pojedinu kategoriju vozila niti manja od 60% vrijednosti, zabilježene kod ispitivanja tipa 0 s odspojenim motorom. Kod priključnih vozila, kočna sila (vrućih kočnica) na obodu kotača, izmjerena kod brzine 40 km/h, ne smije biti manja od 36% najvećeg statičkog opterećenja kotača niti manja od 60% vrijednosti ostvarene kod ispitivanja tipa 0 pri istoj brzini. 1.3.3.
141. Motorno vozilo koje zadovoljava zahtjev od 60% pripisanog učinka navedenog u točki 1.3.3.1, a ne zadovoljava zahtjev od 80% učinka iz iste točke, može se podvrgnuti dodatnom ispitivanju kočenja s vrućim kočnicama pri kojem se treba koristiti sila za aktiviranje kočnica koja nije veća od one navedene u točki 2.1.1.
142. ovog priloga. Rezultati oba ispitivanja se unose u izvještaj. 1.
143. Ispitivanje tipa II. (ispitivanje ponašanja vozila na nizbrdici) 1.4.
144. Opterećena motorna vozila ispituju se tako da se ostvari kočna energija jednaka onoj koja je zabilježena u istom vremenskom periodu kod opterećenog vozila koje vozi prosječnom brzinom od 30 km/h na nizbrdici od 6% u dužini od 6 km u odgovarajućem stupnju prijenosa i s usporivačem, ako je njime opremljen. Koristi sa stupanj prijenosa koja onemogućuje da motor prijeđe najveću brzinu vrtnje propisanu od proizvođača. 1.4.
145. Za vozila, kod koji se energija apsorbira samo kočenjem motora dopušteno je odstupanje prosječne brzine od ± 5 km/h, i uporaba stupnja prijenosa koji omogućuje da se brzina stabilizira na vrijednosti koja je najbliža 30 km/h na 6% nizbrdice. Ako se učinak kočenja samim motorom određuje mjerenjem usporenja, dovoljno je ako prosječno usporenje iznosi bar 0,5 m/s
146. 1.4.
147. Na kraju ispitivanja se izmjeri učinak kočenja s vrućim kočnicama radnog kočnog sustava pod istim uvjetima kao kod ispitivanja tipa 0 s odspojenim motorom (toplinski uvjeti naravno mogu biti različiti). Kod kočenja kod ovog ispitivanja zaustavni put ne smije prijeći sljedeće vrijednosti i prosječno puno usporenje ne smije biti manje od sljedećih vrijednosti, a pri tom sila za aktiviranje ne smije prijeći 700 N: kategorija M3: (drugi član ovog izraza odgovara prosječnom punom usporenju od 3,75 m/s2): kategorija N3: (drugi član odgovara prosječnom punom usporenju od 3,3 m/s2): 1.
148. Ispitivanje tipa II.A 1.5.
149. Opterećena vozila ispituju se tako da se ostvari kočna energija jednaka onoj koja je zabilježena u istom vremenskom periodu kod opterećenog vozila koje vozi prosječnom brzinom od 30 km/h na nizbrdici od 7% u dužini od 6 km. Kod ispitivanja se ne smije koristiti radni, pomoćni i parkirni kočni sustav. Koristi se onaj stupanj prijenosa koja onemogućuje da motor prijeđe najveću brzinu vrtnje propisanu od proizvođača. Može se koristiti ugrađeni usporivač uz uvjet da je odgovarajuće podešen tako da se ne treba aktivirati radni kočni sustav što se može provjeriti tako da se utvrdi da su kočnice ostale hladne kako je navedeno u točki 1.2.1.1 ovog priloga. 1.5.
150. Za vozila, kod koji se energija apsorbira samo kočenjem motora dopušteno je odstupanje prosječne brzine od ± 5 km/h, i uporaba stupnja prijenosa koji omogućuje da se brzina stabilizira na vrijednosti koja je najbliža 30 km/h na 7% nizbrdice. Ako se učinak kočenja samim motorom određuje mjerenjem usporenja, dovoljno je ako prosječno usporenje iznosi bar 0,6 m/s
151. 1.
152. Ispitivanje tipa III (ispitivanje slabljenja kočnog učinka za vozila kategorije O4) 1.6.
153. Ispitivanje na ispitnoj stazi Za cestovna ispitivanja trebaju biti zadovoljeni sljedeći uvjeti: broj kočenja: 20 trajanje ciklusa kočenja: 60 s početna brzina na početku kočenja: 60 km/h kočenje: odgovara usporenju priključnog vozila 3 m/s2 Stupanj kočenja priključnog vozila računa se prema točki 1.2.4.3 ovog priloga: Brzina na kraju kočenja (točka 3.1.
154. Dodatka 1 Priloga VII.): gdje je: ZR = stupanj kočenja priključnog vozila ZR+M = stupanj kočenja skupine vozila (vučno vozilo s priključnim vozilom) R = vrijednost otpora kotrljanja = 0,01 PM = ukupna statična (okomita) reakcija između površine ceste i kotača vučnog vozila (kg) PR = ukupna statična (okomita) reakcija između površine ceste i kotača priključnog vozila P1 = dio mase priključnog vozilnosi osovina (osovine) koja nije kočena (kg) P2 = dio mase priključnog vozila koju nosi osovina (osovine) koja je kočena (kg) v1 = početna brzina (km/h) v2 = konačna brzina (km/h) 1.6.
155. Ispitivanje kočenja vrućim kočnicama Na kraju ispitivanja prema točki 1.6.
156. potrebno je izmjeriti učinak radnog kočnoga sustava pod istim uvjetima kao kod ispitivanja tipa 0 ali pod različitim toplinskim uvjetima i pri početnoj brzini od 60 km/h. Kočna sila (vrućih kočnica) na obodu kotača ne smije biti manja od 40% najvećeg statičkog opterećenja kotača, niti manja od 60% vrijednosti zabilježene kod ispitivanja tipa 0 pri istoj brzini.
157. UČINAK KOČNIH SUSTAVA 2.
158. Vozila kategorije M i N 2.1.
159. Radni kočni sustavi 2.1.1.
160. Odredbe vezane za ispitivanja 2.1.1.1.
161. Radne kočne sustave vozila kategorija M i N treba ispitivati pod uvjetima navedenim u sljedećoj tablici: Tip ispitivanja M1 0-I M2 0-I M3 0-I-II/IIA N1 0-I N2 0-I N3 0-I-II/IIA Ispitivanje tipa 0 s odspojenim motorom Propisana brzina s ≤ dm ≥ 80 km/h 0,1 v + v2/150 5,8 m/s2 60 km/h 60 km/h 80 km/h 60 km/h 60 km/h 0,15 v + v2/130 5 m/s2 Ispitivanje tipa 0 sa spojenim motorom v = 80%vmax ali ≤ s ≤ dm ≥ 160 km/h 0,1 v + v2/130 5 m/s2 100 km/h 90 km/h 120 km/h 100 km/h 90 km/h 0,15 v + v2/103,5 4 m/s2 F ≤ 500 N 700 N gdje je: v = ispitna brzina u km/h s = zaustavni put u m dm = prosječno puno usporenje kod uobičajenog broja okretaja motora F = sila kojom se djeluje na pedalu vmax = najveća brzina vozila 2.1.1.1.
162. U slučaju motornog vozila koje vuče nekočenu prikolicu; potrebno je ostvariti najmanji učinak koji je propisan za odgovarajuću kategoriju vozila (za ispitivanje tipa 0 s odspojenim motorom) kad je nekočena prikolica priključena na motorno vozilo i kad je opterećena do najveće tehnički dopuštene mase određene od proizvođača. Kod vozila M najmanji kočni učinak ne smije biti manji od od 5,4 m/s2, kako u opterećenom tako i u neopterećenom stanju. Učinak skupine vozila se provjerava izračunom koji se odnosi na najveći kočni učinak koji stvarno može ostvariti samo motorno vozilo, opterećeno (za kategoriju M1 i neopterećeno) tijekom ispitivanja pa 0 s odspojenim motorom, putem sljedeće formule (nisu potrebna stvarna ispitivanja s priključenom nekočenom prikolicom): gdje je: dM+R =izračunato prosječno puno usporenje motornog vozila kad je na njega priključena nekočena prikolica, u m/s2 dM = najveće prosječno puno usporenje samog motornog vozila ostvareno tijekom ispitivanja tipa 0 s odspojenim motorom u m/s2 PM = masa motornog vozila, opterećena (i neopterećena u slučaju kategorije M1) PR= najveća tehnički dopušta masa nekočene prikolice koja se smije priključiti, kako navodi proizvođač motornog vozila. 2.1.
163. Pomoćni kočni sustavi 2.1.2.
164. Pomoćni kočni sustav čija se naprava koja ga aktivira koristi također i za druge kočne funkcije mora omogućiti zaustavni puavni put koji ne prelazi sljedeće vrijednosti i prosječno puno je koje nije manje od sljedećih vrijednosti: kategorija M1: (drugi član u ovom izrazu odgovara prosječnom punom usporenju od 2,9 m/s2): kategorije M2, M3: (drugi član u ovom izrazu odgovara prosječnom punom usporenju od 2,5 m/s2): kategorija N: (drugi član u ovom izrazu odgovara prosječnom punom usporenju od 2,2 m/s2): 2.1.2.
165. Ako je naprava za upravljanje pomoćnim kočnim sustavom ručna, propisani učinak mora se ostvariti djelovanjem sile koja nije veća od 400 N za kategoriju vozila M1 i 600 N za sva ostala vozila a sama naprava za upravljanje kočnicama mora biti postavljena tako da je vozač može jednostavno i lako dohvatiti. 2.1.2.
166. Ako je naprava za upravljanje pomoćnim kočnim sustavom nožna (pedala), propisani učinak se mora ostvariti djelovanjem sile koja nije veća od 500 N za kategoriju vozila M1 i 700 N za sva ostala vozila dok sama naprava za upravljanje kočnicama mora biti postavljena tako da je vozač može jednostavno i brzo aktivirati. 2.1.2.
167. Učinak pomoćnog kočnog sustava provjerava se ispitivanjem tipa 0 s odspojenim motorom, od sljedećih početnih brzina: M1 = 80 km/h M2 = 60 km/h M3 = 60 km/h | N1 = 70 km/h N2 = 50 km/h N3 = 40 km/h | 2.1.2.
168. Ispitivanje učinkovitosti pomoćnog kočnog sustava treba izvesti simuliranjem stvarnih kvarova u kočnog radnog sustava. 2.1.
169. Parkirni kočni sustavi 2.1.3.
170. Parkirni kočni sustav mora biti, makar u kombinaciji s nekim od drugih kočnih sustava sposoban držati opterećeno vozilo u stanju mirovanja na nizbrdici ili uzbrdici od 18%. 2.1.3.
171. Na vozilima na koja se može priključiti prikolica mora parkirni kočni sustav vučnoga vozila biti sposoban držati skupinu vozila u stanju mirovanja na nizbrdici ili uzbrdici od 12%. 2.1.3.
172. Ako je naprava za upravljanje pomoćnim kočnim sustavom ručna, sila kojom se na nju djeluje ne smije biti veća od 400 N za vozila kategorije M1 i 600 N za sva druga vozila. 2.1.3.
173. Ako je naprava za upravljanje pomoćnim kočnim sustavom nožna, sila kojom se na nju djeluje ne smije biti veća od 500 N za vozila kategorije M1 i 600 N za sva druga vozila. 2.1.3.
174. Parkirni kočni sustav kojeg treba aktivirati višekratno da bi se ostvario propisani učinak je dopušten. 2.1.3.
175. Za provjeru zahtjeva iz točke 2.2.1.2.
176. Priloga I. izvodi se ispitivanje tipa 0 s odspojenim motorom, pri početnoj brzini od 30 km/h. Prosječno usporenje nakon uporabe naprave za upravljanje i usporenje prije samog zaustavljanja vozila ne smije biti manje od 1,5 m/s
177. Ispitivanje se izvodi s opterećenim vozilom. Sila kojom se djeluje na napravu za upravljanje kočnicama ne smije prijeći, ne smije preći navedene vrijednosti. 2.1.
178. Preostali kočni učinak radne kočne naprave nakon kvara prijenosnoga mehanizma 2.1.4.
179. U slučaju kvara dijela dijela prijenosnog sustava, mora preostali kočni učinak radnog kočnog sustava omopostizanje zaustavnog puta koji nije veći od sljedećih vrijednosti i prosječnog punog usporenja koristeći silu aktiviranja koja nije veća od 700 N, tijekom ispitivanja tipa 0 s odspojenim motorom od sljedećih početnih brzina za odgovarajuću kategoriju vozila. Zaustavni put (m) i prosječno puno usporenje m/s2 Tip km/h Opterećenje m/s2 Neopterećeno m/s2 M1 80 1,7 1,5 M2 60 1,5 1,3 M3 60 1,5 1,5 N1 70 1,5 1,1 N2 50 1,5 1,1 N3 40 1,5 1,3 2.1.4.
180. Ispitivanje preostalog kočnog učinka radne kočne naprave se provodi simuliranjem kvara u radnom kočnom sustavu. 2.
181. Vozila kategorije O 2.2.
182. Radni kočni sustav 2.2.1.
183. Zahtjevi s obzirom na ispitivanje vozila kategorije O
184. 2.2.1.1.
185. Kada je postojanje radnog kočnog sustava obvezno, učinkovitost sustava treba zadovoljiti zahtjeve koji su određeni za vozila kategorije O
186. 2.2.1.
187. Zahtjevi s obzirom na ispitivanje vozila kategorije O
188. 2.2.1.2.
189. Ako je radni kočni sustav povezanog ili polupovezanog tipa, suma sila koje djeluju na obodu kočenih kotača mora biti bar X% najvećeg statičnog opterećenja kotača, gdje X ima sljedeće vrijednosti: Prikolica, opterećena i neopterećena 50 Poluprikolica, opterećena i neopterećena 45 Prikolica s središnjom osovinom, 50 Ako je prikolica opremljena pneumatskim kočnim sustavom, tlak u upravljačkom vodu tijekom ispitivanja ne smije prijeći 6,5 bara

(1)i tlak u vodu napajanja ne smije prijeći 7,0 bara

(1). Ispitna brzina mora biti 60 km/h60 km/h. Radi usporedbe s rezultatima ispitivanja tipa I opterećenim vozilom izvesti dodatno ispitivanje pri brzini od 40 km/h. 2.2.1.2.

1. Ako je kočni sustav inercijskog tipa treba ispunjavati uvjete navedene u Prilogu VIII. 2.2.1.2.
2. Dodatno, vozila se trebaju podvrgnuti ispitivanju tipa I. 2.2.1.2.
3. Kod ispitivanja tipa I za prikolice, masa koja se koči njenom osovinom (osovinama) treba odgovarati najvećem opterećenju osovine (koje ne uključuje opterećenje sedla). 2.2.1.
4. Zahtjevi s obzirom na ispitivanja vozila kategorije O
5. 2.2.1.3.
6. Za tu kategoriju vrijede isti zahtjevi kao i za kategoriju O
7. 2.2.1.
8. Zahtjevi s obzirom na ispitivanja vozila kategorije O
9. 2.2.1.4.
10. Ako je radni kočni sustav povezanog ili polupovezanog tipa, suma sila koje djeluju na obodu kočenih kotača mora biti bar X% najvećeg statičnog opterećenja kotača, gdje X ima sljedeće vrijednosti: Prikolica, opterećena i neopterećena 50 Poluprikolica, opterećena i neopterećena 45 Prikolica s središnjom osovinom, opterećena i neopterećena 50 Ako je prikolica opremljena pneumatskim kočnim sustavom, tlak u upravljačkom vodu tijekom ispitivanja ne smije prijeći 6,5 bara

(1)i tlak u vodu napajanja ne smije prijeći 7,0 bara. Ispitna brzina je 60 km/h. 2.2.1.4.

1. Dodatno, vozila se trebaju podvrgnuti ispitivanju tipa III. 2.2.1.4.
2. Kod ispitivanja tipa III za poluprikolice, masa koja se koči njenom osovinom (osovinama) treba odgovarati najvećem opterećenju osovine (osovina). 2.2.
3. Parkirni kočni sustavi 2.2.2.
4. Parkirni kočni sustav kojim je opremljena prikolica ili poluprikolica mora biti sposoban držati opterećeno vozilo u stanju mirovanja, odspojeno od vučnoga vozila na nizbrdici ili uzbrdici nagiba 18%. Sila koja djeluje na napravu za upravljanje kočnice, ne smije prijeći 600 N. 2.2.
5. Automatski kočni sustavi 2.2.3.
6. Učinak automatskog kočnog sustava u slučaju potpunog pada tlaka u vodu napajanja, kod ispitivanja opterećenog vozila pri brzini od 40 km/h ne smije biti manji od 13,5% najvećeg statičnog opterećenja kotača. Blokiranje kotača je dopušteno pri učinku koji je veći od 13,5%. 2.
7. Vrijeme odziva Ako je vozilo opremljeno radnim kočnim sustavom koji je potpuno ili djelomično ovisan od izvora energije a ne samo od učinka mišića vozača moraju biti zadovoljeni sljedeći uvjeti: 2.3.
8. Kod kočenja u nuždi, vrijeme koje teče od trenutka aktiviranja naprave za upravljanje kočnica do trenutka kad kočna sila na najnepovoljnije postavljenoj osovini dostigne razinu koja odgovara propisanom učinku ne smije biti veće od 0,6 sekundi. 2.3.
9. Za vozila opremljena pneumatskim kočnim sustavom smatra se da zadovoljavaju zahtjeve navedene u točki 2.3.1, ako vozilo odgovara odredbama iz Priloga III. 2.3.
10. Za vozila opremljena hidrauličkim sustavom smatra se da zadovoljavaju zahtjeve navedene u točki 2.3.1, ako kod kočenja u nuždi ostvare usporenje ili tlak (u najnepovoljnije postavljenom kočnom cilindru) koji odgovara propisanom učinku za vrijeme manje od 0,6 sekundi. ______ 1 Navedeni tlakovi u ovom u ovom prilogu i u sljedećim prilozima predstavljaju tlakove navedene u barima. Dodatak (vidjeti točku 1.1.4.2.) Raspodjela kočne sile po osovinama vozila
11. OPĆI ZAHTJEVI Vozila kategorija M, N, O3 i O4, koja nisu opremljena protublokirajućim sustavom kako je definiran u Prilogu X., moraju zadovoljavati sve zahtjeve ovog dodatka. Ako se upotrijebi posebna naprava, ona mora djelovati automatski. Vozila, osim onih u kategoriji M koja su opremljena protublokirajućim sustavom kako je definiran u Prilogu X. moraju zadovoljavati zahtjeve točaka
12. i
13. ako su dodatno opremljena s posebnom automatskom napravom koja nadzire raspodjelu kočne sile po osovinama. U slučaju kvara ove naprave mora biti moguće zaustaviti vozilo kako je određeno u točki 6 ovoga priloga.
14. SIMBOLI i = indeks osovine (i = 1, prednja osovina; i = 2, druga osovina; itd.) Pi = pravokutna (okomita) reakcija površine ceste na osovinu u stanju mirovanja Ni = pravokutna (okomita) reakcija površine ceste na osovinu pri kočenju Ti = sila, kojom djeluju kočnice na osovinu i u normalnim uvjetima kočenja na cesti fi = Ti/Ni, prionjivost koju koristi osovina

(1)J = usporenje vozila g = ubrzanje djelovanjem sile teže g = 10 m/s2 z = stupanj kočenja vozila = J/g

(2)P = masa vozila h = visina težišta od tla koju je odredio proizvođač i s kojom se složila tehnička služba koja provodi homologacijsko ispitivanje E = međuosovinski razmak k = teoretski koeficijent prianjanja između gume i površine ceste Kc = korekcijski faktor – opterećena poluprikolica Kv = korekcijski faktor – neopterećena poluprikolica TM = suma sila kočenja na obodu kotača vučnog vozila poluprikolice ili prikolice PM = ukupna okomita statična reakcija između površine ceste i kotača prikolice ili poluprikolice kako je navedeno u točkama 3.1.

1. odnosno 3.1.
2. Pm = tlak na spojnoj glavi upravljačkog voda TR = zbroj kočnih sila na obodu svih kotača poluprikolice ili prikolice PR = ukupna okomita reakcija površine ceste na kotače poluprikolice ili prikolice u stanju mirovanja PRmax = vrijednost PR kod najveće tehnički dopuštene mase poluprikolice ili prikolice ER = razmak između vučnog svornjaka i središta osovine odnosno osovina poluprikolice hR = visina težišta poluprikolice od tla koju je odredio proizvođač i s kojom se složila tehnička služba koja provodi homologacijsko ispitivanje ______ 1 Krivulje prianjana iskorištene od pojedinih osovina su krivulje koje prikazuju iskorištenu prionjivost svake osovine »i« u odnosu na stupanj kočenja vozila u pojedinim uvjetima opterećenosti 2 Za poluprikolice, »z« je kočna sila podijeljena sa statičnom masom na osovini (osovinama) poluprikolice.
3. ZAHTJEVI ZA MOTORNA VOZILA 3.
4. Dvoosovinska vozila 3.1.1.

(3)Za sve kategorije vozila s vrijednošću k između 0,2 i 0,8: z ³ 0,1 + 0,85 (k-0,2) Za sve stupnjeve opterećenja vozila mora se krivulja prianjanja prednje osovine nalaziti iznad krivulje prianjanja stražnje osovine: – za sve stupnjeve kočenja između 0,15 i 0,8 za vozila kategorije M1. Međutim za vozila te kategorije koja prelaze raspon vrijednosti »z« između 0,3 i 0,45, dopuštena je inverzija krivulja iskoristivosti prianjanja ako je krivulja iskoristivosti prianjanja zadnje osovine ne prelazi crtu određenu formulom k = z (granična crta idealne iskoristivosti prianjanja – vidjeti dijagram 1A.), za više od 0,05, – za sve stupnjeve kočenja između 0,15 i 0,5 za vozila kategorije N1

(1). Smatra se da je ovaj uvjet također ispunjen ako se za stupnjeve kočenja između 0,15 i 0,30 krivulje iskoristivosti prianjanja svake osovine nalaze između dvije usporedne crte idealnog prianjanja koje su dane jednadžbama k = z + 0,08 i k = z – 0,08, kako je prikazano na dijagramu 1C, gdje krivulja iskoristivosti prianjanja stražnje osovine smije prijeći crtu k = z – 0,08 a za stupnjeve kočenja između 0,3 i 0,5 odgovara stupnju z k – 0,08 te između 0,5 i 0,61 stupnju z 0,5 k + 0,21, – za sve stupnjeve kočenja između 0,15 i 0,30 za druge kategorije vozila. Smatra se da je ovaj uvjet također ispunjen ako se za stupnjeve kočenja između 0,15 i 0,30 krivulje iskoristivosti prianjanja svake osovine nalaze između dvije crte usporedne sa crtom idealnog prianjanja koje su dane jednadžbama k = z + 0,08 i k = z – 0,08, kako je prikazano na dijagramu 1B, gdje krivulja iskoristivosti prianjanja stražnje osovine za stupnjeve kočenja između z 0,3 odgovara stupnju z 0,3 + 0,74 (k – 0,38). 3.1.2. Motorna vozila koja vuku priključna vozila kategorija O3 ili O4, opremljena s pneumatskim kočnim sustavima: 3.1.2.1. kod ispitivanja s isključenim izvorom energije, blokiranim vodom napajanja vodom i posudom obujma 0,5 litre povezanom s upravljačkim vodom, s tlakom sustava koji odgovara uključenom i isključenom tlaku tlačnoga regulatora, mora biti tlak kod punog kočenja između 6,5 i 8,5 bara na spojnim glavama voda napajanja i upravljanja bez obzira na opterećenje vozila. Prisutnost tih tlakova na vučnom vozilu se mora dokazati kad je odvojen od prikolice. Područja kompatibilnosti u dijagramima 2, 3 i 4A ovog Dodatka Prilogu II ne smiju prijeći 7,5 bara. 3.1.2.2. Treba osigurati da je na spojnoj glavi voda napajanja tlak najmanje 7 bara kada je sustav na uklopnom tlaku; ovaj tlak treba biti prisutan i bez uporabe radnog kočnog sustava. 3.1.3. Provjera zahtjeva navedenih u točki 3.1.1 Za provjeru zahtjeva iz točke 3.1.1. proizvođač daje krivulje iskoristivosti prianjanja za prednje i stražnje osi koje se izračunavaju prema formulama: Za oba navedena stanja opterećenosti potrebno je nacrtati krivulje: – Neopterećeno vozilo, u stanju pripremljenom za vožnju s vozačem. Kod vozila koji je sastoji samo od kabine i šasije, za simuliranje mase karoserije može se dodati opterećenje koje ne smije iznositi više od najmanje mase vozila koju je naveo proizvođaču Prilogu XVIII. – Opterećeno vozilo. Ako postoje različite mogućnosti raspodjele opterećenja, u obzir se uzima ona kod koje prednja osovina najviše opterećena. 3.1.4. nt:1'> Vučna vozila osim onih koja vuku poluprikolice 3.1.4.1. Za motorna vozila koja vuku prikolice kategorija O3 ili O4 opremljena s pneumatskim kočnim sustavom mora se dopušteni odnos između stupnja kočenja i tlaka pm nalaziti unutar područja prikazanih na dijagramu 2. 3.1.5. Tegljači poluprikolica 3.1.5.1. Tegljači s neopterećenom poluprikolicom Neopterećeni skup vučnog vozila i poluprikolice predstavlja tegljač spreman za vožnju s vozačem i priključenom neopterećenom poluprikolicom. Dinamičko opterećenje poluprikolice na tegljaču treba činiti statička masa postavljena na mjestu vučnog čepa sedla koja iznosi 15% najveće tehničko dopuštene mase na sedlu. Kočne sile, između stanja tegljača s neopterećenom poluprikolicom i stanja samog tegljača (bez poluprikolice) moraju se regulirati (podešavati); provjeravaju se kočne sile samo na tegljaču. 3.1.5.2. Tegljači s opterećenom poluprikolicom Opterećeni skup vučnog vozila i poluprikolice predstavlja tegljač spreman za vožnju s vozačem i priključenom opterećenom poluprikolicom. Dinamičko opterećenje poluprikolice na tegljaču treba činiti statička masa Ps, postavljena na mjestu vučnog čepa sedla i koja iznosi: Ps = Pso (1 + 0,45

1. z)Gdje Pso predstavlja razliku između najveće mase opterećenoga tegljača i neopterećenog tegljača Za h se uzima sljedeća vrijednost: gdje je: ho visina težišta tegljača hs je visina sedla na koje je oslonjena poluprikolica Po je masa neopterećenoga tegljača P = P0 + Ps = P1 + P2 3.1.5.3. Za vozila opremljena s pneumatskim kočnim sustavom se dopušteni odnos između stupnja kočenja i tlaka pm treba nalaziti unutar područja prikazanih na dijagramu 3. 3.2. Vozila s više od dvije osovine Za vozila s više od dvije osovine vrijede zahtjevi navedeni u točki 3.1. Zahtjevi iz točke 3.1.1 s obzirom na redoslijed blokiranja kotača smatraju se zadovoljeni ako su za stupnjeve kočenja između 0,3 i 0,5 iskorišteno prianjanje barem jedne od prednjih osovina veće od iskorištenog prianjanja bar jedne od stražnjih osovina. ______ 3 Odredbe iz točke 3.1.1. ne utječu na zahtjeve iz Priloga II. s obzirom na učinkovitost kočenja. Ako se kod provjeravanja odredaba iz točke 3.1.1. ustanovi da je učinkovitost kočenja veća od one propisane u Prilogu II., primjenjuju se odredbe koje se odnose na krivulju iskorištenja prionjivosti na područjima dijagrama IA i IB, određenih ravnim crtama k = 0,8 i z = 0,8. 1 Vozila kategorije N1, kod kojih odnos opterećenja stražnje osovine u stanju opterećenosti i neopterećenosti ne prelazi 1,5 ili čija najveća tehnički dopuštena masa ne prelazi 2 tone, moraju, od 1. listopada 1990. zadovoljavati zahtjeve za vozila kategorije M1 ove točke. 4. ZAHTJEVI ZA POLUPRIKOLICE 4.1. Za poluprikolice opremljene pnem kočnim sustavima Dopušteni odnos između stupnja kočenja i tlaka pm treba se nalaziti unutar područja prikazanih na dijagramu 4A i 4B, za opterećena i neopterećena vozila. Ovaj zahtjev treba biti zadovoljen za sva dopuštena opterećenja osovina poluprikolice. 4.2. Ako zahtjevi točke 4.1. ne mogu biti zadovoljeni zajedno s zahtjevima točke 2.2.1.2.1. Priloga II. za poluprikolice s faktorom Kc, manjim od 0,8, tada poluprikolica treba doseći najmanji kočni učinak naveden u točki 2.2.1.2.1. Priloga II. i mora biti opremljena s protublokirajućim sustavom sukladnom zahtjevima Priloga X., osim zahtjeva kompatibilnosti iz točke 1. Priloga X. 5. ZAHTJEVI ZA PRIKOLICE I POLUPRIKOLICE SA SREDIŠNJOM OSOVINOM 5.1. Za poluprikolice opremljene pneumatskim kočnim sustavima: 5.1.1. Za dvoosovinske prikolice vrijede zahtjevi iz točke 3.1. (osim kada je razmak osovina manji od dva metra). 5.1.2. Prikolice s više od dvije osovine moraju zadovoljavati zahtjeve iz točke 3.2. 5.1.3. Dopušteni odnos između stupnja kočenja i tlaka pm treba se nalaziti unutar područja prikazanih na dijagramu 2. za opterećeno i neopterećeno stanje. 5.2. Za poluprikolice sa središnjom osovinom opremljene pneumatskim kočnim sustavom: 5.2.1. Dopušteni odnos između stupnja kočenja i tlaka pm treba se nalaziti unutar područja prikazanih na dijagramu 2 tako da se vrijednosti okomite osi množe s 0,95 za opterećena i neopterećena vozila. 5.2.2. Ako zahtjevi iz točke 2.2.1.2.1 Priloga II. ne mogu biti zadovoljeni zbog nedovoljne prionjivosti, poluprikolica sa središnjom osovinom mora biti opremljena s protublokirajućim sustavom sukladnom zahtjevima Priloga X. 6. UVJETI KOJI MORAJU BITI ZADOVOLJENI U SLUČAJU KVARA SUSTAVA RASPODJELE KOČENJA (REGULATORA KOČNE SILE) Ako su zahtjevi ovog dodataka ispunjeni uporabom posebne naprave (npr. mehanički upravljane ovjesom vozila), u slučaju kvara te naprave ili njenog upravljanja mora biti moguće zaustaviti vozilo pod uvjetima određenim za pomoćno kočenje motornih vozila; na vozilima koja vuku prikolice opremljena pneumatskim kočnicama na spojnoj glavi upravljačkog voda mora biti moguće doseći tlak u rasponu određenom u točki 3.1.2. ovog dodatka. 7. OZNAKE 7.1. Na vozilima, osim onih M1 kategorije koja zadovoljavaju zahtjeve ovog dodatka uporabom posebne naprave koja je mehanički upravljana ovjesom vozila, dijelovi te naprave moraju biti označeni tako da pokazuju uporabni hod naprave između položaja neopterećenog i opterećenog vozila te ostale podatke koji omogućuju provjeru namještenosti naprave. 7.1.1. Ako se regulatorom kočne sile za različita opterećenja vozila a preko ovjesa vozila na neki drugi način, na vozilu trebaju biti označeni podaci koji omogućuju provjeru namještenosti naprave. 7.2. Ako su zahtjevi iz ovog dodatka zadovoljeni uporabom naprave koja podešava tlak zraka u prijenosnom sustavu kočne naprave, na vozilu moraju biti oznake koje pokazuju mase koje odgovaraju opterećenjima osovina na tlo, nominalni izlazni tlak u napravi i ulazni tlak koji ne smije biti manji od 80% najvećeg konstrukcijskog od proizvođača određenog tlaka za sljedeće stupnjeve opterećenja: 7.2.1. najveće tehnički dopušto opterećenje osovine (osovina) koje upravljaju napravom; 7.2.2. opterećenje odnosno opterećenja osovina koja odgovaraju masi vozila u stanju pripremljenom za vožnju kako je definirano u točki 2.6. Priloga I. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila; 7.2.3. opterećenje odnosno opterećenja osovina koja približno odgovaraju masi vozila u stanju pripremljenom za vožnju (s predviđenom nadogradnjom), gdje opterećenje odnosno opterećenja osovina navedena u točki 7.2.2., vrijede za šasiju s kabinom; 7.2.4. opterećenje odnosno opterećenja osovina označeno od proizvođača koje omogućuje podešavanje naprave pri vozilu u uporabi ako je različito od vrijednosti opterećenja navedenih u točkama u točkama 7.2.1., 7.2.2. i 7.2.3. 7.3. Točka 1.7.2. dodatka certifikatu o homologaciji (Dodatak 1. Priloga IX.) mora sadržavati podatke koji omogućuju provjeru sukladnosti s zahtjevima iz točke 7.1. i 7.2. 7.4. Oznake, navedene u točkama 7.1. i 7.2, su postavljene na vozilu na vidnom mjestu i u neizbrisivom obliku. U dijagramu 5. je prikazan primjer oznake za mehanički upravljanu napravu na vozilu, opremljenu pneumatskim kočnicama. 8. PRIKLJUČCI ZA PROVJERAVANJE TLAKA 8.1. Kočni sustavi koji imaju naprave navedene u točki 7.2, su opremljeni priključcima za provjeravanje tlaka tlačnog voda na najbližem dostupnom mjestu ispred i iza naprave. Priključak za napravu nije potreban ako je tlak na tom mjestu moguće provjeriti na priključku kojeg zahtjeva točka 4.1. Priloga III. 8.2. Priključci za provjeru tlaka trebaju zadovoljavati uvjete točke 4. norme HRN ISO 3583: 2003. 9. PROVJERA VOZILA Tijekom homologacijskih ispitivanja, tehnička služba treba potvrditi sukladnost sa zahtjevima koji se nalaze u ovom dodatku i provesti sve druga potrebna ispitivanja ako smatra potrebnim. Izvještaj o dodatnom ispitivanjima treba biti priložen certifikatu o homologaciji. Dijagram 1 A Vozila kategorije M1 i određena vozila kategorija N1 od 1. listopada 1990. (vidjeti točku 3.1.1.) Dijagram 1 B Motorna vozila (osim vozila kategorije M1 i N1 i pravih prikolica) (vidjeti točku 3.1.1.) Opaska: Donja granica područja ne primjenjuje se za tenje prianjanja zadnje osovine. Dijagram 1 C Vozila kategorije N1 (s nekim izmjenama od1. listopada 1990.) (vidjeti točku 3.1.1) Opaska: Donja granica područja ne primjenjuje se za iskorištenje prianjanje zadnje osovine. Dijagram 2 Vučna vozila i prikolice (vidjeti točku 3.1.4. i 5.) Opaska: 1. Smatra se da je između vrijednosti nije potrebno postojanje proporcionalnosti između stupnja kočenja i tlaka upravljačkog voda pm na spojnoj glavi. 2. Odnosi, koje zahtjeva dijagram ostvaruju se progresivno za stanja opterećenja između opterećenog i neopterećenog stanja i trebaju se postići automatski. Dijagram 3 Tegljači poluprikolica (vidjeti točku 3.1.5) Opaska: 1. Smatra se da između vrijednosti nije potrebno postojanje proporcionalnosti između stupnja kočenja i tlaka upravljačkog voda pm na spojnoj glavi. 2. Odnosi, koje zahtjeva dijagram ostvaruju se progresivno za međuopterećenja,ećenja, između opterećenog i neopterećenog stanja i trebaju se postići automatski. Di 4 A Poluprikolice (vidjeti točku 4) Opaska: 1. Smatra se da između vrijednosti nije potrebno postojanje proporcionalnosti između stupnja kočenja i tlaka upravljačkog voda pm na spojnoj glavi. 2. Odnos između stupnja kočenja i tlaka upravljačkog voda u opterećenom i neopterećenom stanju određuje se na sljedeći način: Faktori Kc (opterećeno), Kv (neopterećeno) određuju se pomoću Dijagrama 4B. Područja opterećenog i neopterećenog određuju se tako da se pomnože vrijednosti gornje i donje granične vrijednosti područja u Dijagramu 4 A s dobivenim faktorima Kc i Kv. Dijagram 4 B (vidjeti točku 4) Objašnjenje uporabe Dijagrama 4B 1. Dijagram 4B crta se prema sljedećoj formuli: 2. Opis upotrijebljene metode uz pomoć primjera. 2.1. Isprekidane crte s dijagrama 4B služe za određivanje faktora Kc i Kv za sljedeće vozilo, gdje je: opterećeno neopterećeno P 24 tone 4,2 tone PR 15 tona 3 tone PRmax 15 tona 15 tona hR 1,8 m 1,4 m ER 6,0 m 6,0 m U sljedećim točkama se vrijednosti u zagradama odnose samo na vozilo, koje se koristi za prikaz načina uporabe dijagrama 4B. 2.2. Izračun omjera: (
2. a)opterećeno (= 1,6) | (
3. b)neopterećeno (= 1,4) (
4. c)neopterećeno (= 0,2) 2.3. Određivanje korekcijskog faktora (za opterećenu poluprikolicu) Kc: (
5. a)Početi od odgovarajuće vrijednosti hR (hR = 1,8 m). (
6. b)Pomaknuti se vodoravno na odgovarajuću crtu gP/PR (gP/PR = 1,6). (
7. c)Pomaknuti se okomito na odgovarajuću crtu ER (ER = 6,0
8. m)(
9. d)Pomaknuti se vodoravno na mjerilo Kc, Kc je zahtijevani korekcijski faktor za opterećenu poluprikolicu (Kc = 1,04). 2.4. Određivanje korekcijskog faktora (za neopterećenu poluprikolicu) Kv: 2.4.1. Određivanje faktora K2 (
10. a)Početi od odgovarajuće vrijednosti hR (hR = 1,4 m). (
11. b)Pomaknuti se vodoravno na odgovarajuću crtuPR/PRmax u skupini krivulja najbližih okomitoj osi(PR/PRmax = 0,2) (
12. c)Pomaknuti se na vodoravnu os i očitati vrijednost K2 (K2 = 0,13 m). 2.4.2. Određivanje faktora K1 (
13. a)Početi od odgovarajuće vrijednosti hR (hR = 1,4 m). (
14. b)Pomaknuti se vodoravno na odgovarajuću crtu gP/PR (gP/PR = 1,4). (
15. c)Pomaknuti se okomito na odgovarajuću crtu ER (ER = 6,0
16. m)(
17. d)Pomaknuti se vodoravno na odgovarajuću crtuPR/PRmax u skupini krivulja najdaljih od okomite osi (PR/PRmax = 0,2). (
18. e)Pomaknuti se na vodoravnu os i očitati vrijednost K1 (K1 = 1,79). 2.4.3. Određivanje faktora Kv Korekcijski faktor (za neopterećenu poluprikolicu) Kv izračuna se prema sljedećoj formuli: Kv = K1 – K2 (Kv = 1,66) Dijagram 5 Regulator kočne sile za različita opterećenja (vidjeti točku 7.4) Kontrolni podaci Opterećenje vozila Osovina br. 2 Opterećenje (daN)o:p> Ulazni tlak (bar) Nazivni izlazni tlak (bar) Opterećeno Neopterećeno 10 000 1500 6 6 6 2,4 PRILOG III. Postupak izračuna vremena reakcije za vozila s pneumatskim kočnim sustavima 1. OPĆI ZAHTJEVI 1.1. Vrijeme reakcije određuje se kod vozila u stanju mirovanja, a tlak se mjeri na otvoru najnepovoljnije postavljenog kočnog cilindra. Na vozilima koja su opremljena kombiniranim pneumatskim i hidrauličkim kočnim sustavom tlak se može mjeriti na otvoru najnepovoljnije postavljene pneumatske jedinice. Na vozilima koja su opremljena regulatorima kočne sile za različita opterećenja, regulatori trebaju biti postavljeni u položaj »opterećeno«. 1.2. Tijekom ispitivanja, hod kočnih cilindara pojedinih osovina mora odgovarati kočnicama koje su podešene s najmanjim zazorom. 1.3. Vremena koja se određuju kod provjere zahtjeva iz ovog priloga zaokružuju se na najbližu desetinku sekunde. Ako je znamenka koja prikazuje stotinke, pet ili više od pet, vrijeme reakcije se zaokružuje na više na najbližu desetinku. 2. MOTORNA VOZILA 2.1. Na početku svakog ispitivanja tlak u tlačnim spremnicima treba biti jednak najnižem tlaku pri kojem regulator tlaka ponovo uključuje napajanje sustava zrakom. Kod sustava koji nisu opremljeni regulatorom tlr. kompresor s ograničenim tlakom), tlak u spremnicima na početku svakog ispitivanja treba biti 90% vrijednosti tlaka kojeg navodi proizvođač, a definiran je u točki 1.2.2.1.Priloga IV. za ispitivanja propisana u ovom prilogu. 2.2. Vremena reakcije u ovisnosti od vremena aktiviranja pedale (
19. tt)treba odrediti višekratnim punim aktiviranjem počevši od najkraćeg mogućeg aktiviranja pa do 0,4 sekunde. Izmjerene vrijednosti treba prikazati na dijagramu. 2.3. Za ispitivanja su odlučujuća reakcijska vremena koja odgovaraju vremenu aktiviranja od 0,2 sekunde. To se vrijeme aktiviranja jednostavno određuje iz dijagrama interpolacijom. 2.4. Kod vremena aktiviranja od 0,2 sekundi, vrijeme koje prođe od početka aktiviranja pedale, do trenutka kada tlak u kočnom cilindru dosegne 75% svoje asimptotske vrijednosti, ne smije biti duže od 0,6 sekunde. 2.5. Kod motornih vozila s priključkom za kočnu instalaciju prikolice vrijeme reakcije, uz uvažavanje zahtjeva iz točke 1.1 se mjeri na kraju 2,5 metarske cijevi unutarnjeg promjera 13 mm, koja treba biti priključena na spojnu glavu upravljačkog voda radnog kočnog sustava. Tijekom ovog ispitivanja mora, na spojnu glavu voda za napajanje biti priključen obujam od 385 cm3 ± 5 cm3 (što odgovara obujmu 2,5-metarske cijevi unutarnjeg promjera 13 mm pod tlakom od 6,5 bara). Tegljači poluprikolica moraju biti opremljeni savitljivim cijevima za priključivanje poluprikolica. Spojne glave se tako nalaze na kraju tih savitljivih cijevi. Dužina i unutarnji promjer cijevi se unosi pod točkom 2.6.3. ispitnog izvještaja (Dodatak 2. Priloga IX.). 2.6. Vrijeme koje prođe od početka aktiviranja pedale do trenutka kada tlak na spojnoj glavi upravljačkog voda dosegne X% svoje asimptotske vrijednosti, ne smije prijeći vrijednosti navedene u sljedećoj tablici: x (%) t (sekunde) 10 0,2 75 0,4 2.7. Kod motornih vozila koja vuku priključna vozila kategorije O3 ili O4 a opremljena su pneumatskim kočnim sustavima, osim gore navedenih zahtjeva trebaju se provjeriti i odredbe navedene u točki 2.2.1.18.4.1 Priloga I što se utvrđuje sljedećim ispitivanjem: (
20. a)mjerenjem tlaka na kraju 2,5-metarske cijevi unutarnjeg promjera 13 mm koja se priključi na spojnu glavu voda za napajanje; (
21. b)simulacijom kvara upravljačkog voda na spojnoj glavi; (
22. c)aktiviranjem upravljačke naprave radnog kočnog sustava za 0,2 sekunde, kako je navedeno u točki 2.3. 3. PRIKOLICE (uključujući poluprikolice) 3.1. Vrijeme reakcije za priključna vozila se mjere bez vučnih vozila. Za simulaciju vučnog vozila potreban je simulator, na koji se priključuje spojna glava upravljačkog voda i voda za napajanje priključnog vozila. 3.2. Tlak u vodu za napajanje mora biti 6,5 bara. 3.3. Simulator mora imati sljedeće značajke: 3.3.1. Mora imati tlačni spremnik obujma 30 litara, koji se nabije tlakom do 6,5 bara prije svakog ispitivanja i ne nadopunjuje se tijekom ispitivanja. Na izlazu naprave za upravljanje kočnicama simulator ima otvor promjera od 4,0 do, uključujući 4,3 mm. Obujam cijevi mjeren od otvora do spojne glave (uključujući i spojnu glavu) treba iznositi 385 cm3 ± 5 cm3 (što odgovara obujmu 2,5-metarske cijevi unutarnjeg promjera 13 mm pod tlakom od 6,5 bara).Tlakovi u upravljačkom vodu navedeni u točki 3.3.3, se mjere u donjem toku, odmah iza otvora. 3.3.2. Naprava za upravljanje kočnica treba biti konstruirana tako da ispitna naprava ne utječe na njezino djelovanje. 3.3.3. Simulator se npr. izborom otvora u skladu s točkom 3.3.1. podesi tako da, kad je na njega priključen spremnik od 385 cm3 ± 5 cm3, vrijeme potrebno za dizanje tlaka s 0,65 na 4,9 bara (što predstavlja 10% i 75% nominalnog tlaka od 6,5 bara), iznosi 0,2 ± 0,01 sekunde. Ako se gore navedeni spremnik zamijeni sa spremnikom obujma 1155 cm3, vrijeme potrebno za dizanje tlaka s 0,65 na 4,9 bara, bez dodatnih podešavanja iznosi 0,38 ± 0,02 sekunde. Između te dvije vrijednosti, tlak se mora dizati približno linearno. Tlačni spremnici trebaju biti povezani sa spojnom glavom bez uporabe savitljivih cijevi, a njihov unutarnji promjer mora iznositi najmanje 10 mm. 3.3.4. Dijagram u dodatku ovog priloga prikazuje primjer pravilne izvedbe i uporabe simulatora. 3.4. Vrijeme koje prođe od trenutka kada tlak, kojeg u upravljački vod nabije simulator dosegne 0,65 bara, do trenutka kada tlak u kočnom cilindru dosegne 75% svoje asimptotske vrijednosti, ne smije biti duže od 0,4 sekunde. 4. PRIKLJUČCI ZA PROVJERU TLAKA 4.1. Na svakom samostalnom sklopu kočnog sustava priključak za provjeru tlaka treba postaviti na lako dostupno mjesto što bliže kočnom cilindru koji je, s obzirom na vrijeme reakcije najnepovoljnije postavljen. 4.2. Priključci za provjeru tlaka trebaju odgovarati točki 4. norme HRN ISO 3583:2003. Dodatak PRIMJER SIMULATORA (vidjeti točku 3. Priloga III.) 1. Namještanje simulatora 2. Ispitivanje kočnog sustava prikolice pomoću simulatora A = dovodni priključak sa zapornim ventilom C1 = tlačni prekidač u simulatoru namješten na 0,65 bara i na 4,9 bara C2 = tlačni prekidač, koji se priključi na kočni cilindar priključnoga vozila da djeluje pri 75% asimptotskog tlaka u kočnom cilindru CF CF = kočni cilindar L = vod od otvora e O do spojne glave (uključujući i nju) TC, koji ima obujam od 385 ± 5 cm3 pod tlakom 6,5 bara M = manometar O = otvor promjera, najmanje 4 mm a najviše 4,3 mm PP = priključak za provjeru tlaka R1 = 30-litarski zračni spremnik s ispusnim ventilom R2 = spremnik za umjeravanje koji zajedno sa spojnom glavom TC, ima obujam od 385 ± 5 cm3 R3 = spremnik za uik za umjeravanje koji zajedno sa spojnom glavom TC, ima obujam od 1155 ± 15 cm3 RA = zaporni ventil TAstyle='mso-tab-count:1'> = spojna glava, vod za napajanje TC = spojna glava, upravljački vod V = naprava za upravljanje kočnim sustavom VRU = kočni ventil priključnoga vozila PRILOG IV. Spremnici i izvori energije A. Pneumatski kočni sustavi 1. VELIČINA OBUJMA SPREMNIKA ENERGIJE 1.1. Opći zahtjevi 1.1.1. Vozila, čiji kočni sustavi za svoje djelovanje trebaju stiješnjeni zrak, moraju biti opremljeni spremnicima obujma koji treba odgovarati zahtjevima točaka 1.2. i 1.3. 1.1.2. Međutim, ako kočni sustav koji u slučaju pomanjkanja zalihe energije lako postigne kočni učinak, najmanje onaj propisan za pomoćni kočni sustav, spremnici ne trebaju biti propisanog obujma. 1.1.3. Kod provjera zahtjeva iz točaka 1.2. i 1.3. kočnice trebaju biti namještene što bliže (sa što manjim zazorom). 1.2. Motorna vozila 1.2.1. Spremnici u pneumatskom kočnom sustavu motornih vozila moraju biti konstruirani tako da po osmokratnom punom aktiviranju naprave za upravljanje radnog kočnog sustava, tlak u spremniku ne bude niži od tlaka potrebnog za propisani učinak pomoćnog kočenja. 1.2.2. Tijekom ispitivanja trebaju biti ispunjeni sljedeći zahtjevi: 1.2.2.1. Početni tlak u spremnicima treba odgovarati vrijednostima koje je odredio proizvođač

(1).Taj tlak treba biti toliki da omogući postizanje propisanog učinka radnog kočnog sustava. 1.2.2.

1. Spremnik ili spremnici se ne smiju napajati; dodatno, potrebno je odspojiti spremnik ili spremnike dodatnih uređaja. 1.2.2.
2. Kod motornih vozila koja vuku priključna vozila, vod za napajanje se zatvori a spremnik od 0,5 litara se priključi na upravljački vod. Prije svakog aktiviranja kočnica taj se spremnik treba isprazniti. Nakon ispitivanja navedenog u točki 1.2.1., tlak u upravljačkom vodu ne smije biti niži od polovice vrijednosti tlaka koji je izmjeren kod prve uporabe kočnica. 1.
3. Prikolice (uključujući poluprikolice) 1.3.
4. Spremnici na priključnim vozilima trebaju bit izvedeni tako da po osmokratnom punom aktiviranju naprave za upravljanje radnog kočnog sustava tegljača tlak koji se dobavlja dijelovima radnog mehanizma, ne padne ispod polovice vrijednosti koja je bila kod prve uporabe kočnica i da na dođe do aktiviranja automatskog ili parkirnog sustava priključnog vozila. 1.3.
5. Tijekom ispitivanja trebaju biti ispunjeni sljedeći zahtjevi: 1.3.2.
6. Na početku ispitivanja tlak u spremnicima treba biti 8,5 bara. 1.3.2.
7. Vod napajanja treba biti zatvoren, dodatno, potrebno je odspojiti spremnike energije pomoćnih uređaja. 1.3.2.
8. Tijekom ispitivanja spremnik se ne smije napajati. 1.3.2.
9. Za svaku uporabu kočnica tlak u upravljačkom vodu treba biti 7,5 bara. _____ 1 Početni tlak mora biti naveden u opisnom listu
10. KAPACITET IZVORA ENERGIJE 2.
11. Opće odredbe Kompresor mora zadovoljiti zahtjeve sljedećih točaka: 2.
12. Definicije 2.2.
13. p tlak, koji odgovara 65% tlaka p2, definiranog u točki 2.2.
14. 2.2.
15. p2 je vrijednost određena od proizvođača a navedena je u točki 1.2.2.
16. 2.2.
17. T1 je vrijeme potrebno da se relativni tlak digne od 0 do p1; T2 je vrijeme potrebno da se relativni tlak digne od 0 do p. 2.
18. Uvjeti mjerenja 2.3.
19. U svim slučajevima brzina vrtnje kompresora treba odgovarati brzini motora koja odgovara njegovoj najvećoj snazi ili brzini koju dopušta regulator. 2.3.
20. Tijekom ispitivanja za određivanje vremena T1 i T2 spremnici energije pomoćnih uređaja trebaju biti odspojeni. 2.3.
21. Na motornim vozilima konstruiranim za vuču prikolica, prikolicu predstavlja spremnik čiji je najviši relativni tlak p (izražen u barima) onaj koji se može dovesti preko sustava napajanja vučnoga vozila i čiji je obujam V (izražen u litrama) dan u formuli p × V = 20 R (gdje je R najveće moguće opterećenje izraženo u tonama, na osovinama prikolice ili poluprikolice). 2.
22. Tumačenje rezultata 2.4.
23. Vrijeme T1 za spremnik koji se nalazi u najnepovoljnijem položaju ne smije prijeći: – tri minute za vozila koja nisu predviđena za vuču prikolica ili poluprikolica – šest minuta za vozila koja su predviđena za vuču prikolica ili poluprikolica 2.4.
24. Vrijeme T2 za spremnik koji se nalazi u najnepovoljnijem položaju ne smije prijeći: – šest minuta za vozila koja nisu predviđena za vuču prikolica ili poluprikolica – devet minuta za vozila koja su predviđena za vuču prikolica ili poluprikolica 2.
25. Dodatno ispitivanje 2.5.
26. Kada je vozilo opremljeno spremnikom ili spremnikom za pomoćne uređaje ukupnog obujma koji je veći od 20% od ukupnog obujma spremnika zaliha energije kočnog sustava, provodi se dodatno ispitivanje tijekom kojeg ne smije doći do utjecaja na djelovanje ventila koji upravljaju napajanjem spremnika odnosno spremnika pomoćnih uređaja. Tijekom ovog ispitivanja se provjerava je li vrijeme T3, potrebno za dizanje tlaka u spremnicima kočnog sustava s vrijednosti 0 na p2, manje od: – osam minuta na vozilima, koja nisu predviđena za priključivanje prikolica i poluprikolica – jedanaest minuta za vozila na koja se priključuje prikolica ili poluprikolica. 2.5.
27. Ispitivanje se mora provoditi pod uvjetima propisanim u točkama 2.3.
28. i 2.3.
29. 2.
30. Vučna vozila 2.6.
31. Vozila, na koja se priključuju vozila kategorije O moraju također zadovoljavati gore navedene zahtjeve za vozila na koja se ne priključuju poluprikolice i prikolice. U tom slučaju se ispitivanja navedena u točkama 2.4.1, 2.4.2 (i 2.5.1) provode bez spremnika spomenutog u točki 2.3.
32. ovog priloga.
33. PRIKLJUČCI ZA PROVJERU TLAKA 3.
34. Priključak za provjeru tlaka mora biti ugrađen na najbližem lako dostupnom mjestu najnepovoljnije postavljenog spremnika u smislu točke 2.4 ovog priloga. 3.
35. Priključak za provjeru tlaka trebaju odgovarati točki 4.norme HRN ISO 3583:
36. B. Podtlačni kočni sustavi
37. VELIČINA OBUJMA PODTLAČNIH SPREMNIKA 1.
38. Općenito 1.1.
39. Vozila, kod kojih kočni sustav za djelovanje treba podtlak, moraju biti opremljena s spremnicima kapaciteta koji odgovaraju zahtjevima točaka 1.
40. i 1.
41. 1.1.
42. Međutim, to nije potrebno za kočne sustave koji u slučaju nedostatka energije mogu postići bar takvu učinkovitost koja je propisana za pomoćne kočnice. 1.1.
43. Pri provjeri zahtjeva iz točaka 1.
44. i 1.
45. kočnice trebaju biti namještene što bliže (sa što manjim praznim hodom). 1.
46. Motorna vozila 1.2.
47. Spremnici motornih vozila moraju biti takvi da se učinkovitost propisana za sustav također može doseći: 1.2.1.
48. po osmokratnom punom aktiviranju sustava radne kočnice čiji je izvor energije vakuumska crpka; a 1.2.1.
49. po četverokratnom punom aktiviranju sustava radne kočnice čiji je izvor energije motor. 1.2.
50. Ispitivanja se provode u skladu sa sljedećim zahtjevima: 1.2.2.
51. Početnu razinu energije u spremniku odnosno spremnicima treba odrediti proizvođač. Početna razina energije mora osigurati propisanu učinkovitost radne kočnice i odgovarati podtlaku koji nije veći od 90% najvećeg podtlaka, kojeg ostvaruje izvor energije

(1); 1.2.2.

1. Spremnik, odnosno spremnici se ne smiju napajati a osim toga je potrebno spremnik, odnosno spremnike energije pomoćnih uređaja, odspojiti. 1.2.2.
2. Kod motornih vozila koja vuku priključna vozila, vod za napajanje se zatvori a spremnik od 0,5 litara se priključi na upravljački vod. Nakon ispitivanja navedenog u točki 1.2.1, podtlak u upravljačkom vodu ne smije biti niži od polovice vrijednosti podtlaka koji je izmjeren kod prve uporabe kočnica. 1.
3. Prikolice (samo kategorije O1 i O2) 1.3.
4. Spremnici na priključnim vozilima trebaju biti izvedeni tako da, po četverokratnom punom aktiviranju naprave za upravljanje radnog kočnog sustava tegljača tlak koji se dobavlja dijelovima radnog mehanizma ne padne ispod polovice vrijednosti koja je bila kod prve uporabe kočnica. 1.3.
5. Ispitivanja treba provoditi u skladu sa sljedećim zahtjevima: 1.3.2.
6. Početnu razinu energije u spremniku odnosno spremnicima određuje proizvođač. Početna razina energije mora osigurati propisanu učinkovitost radne kočnice

(2). 1.3.2.

1. Spremnik, odnosno spremnici se ne smiju napajati pajati a osim toga potrebno je spremnik, odnosno spremnike energije pomoćnih uređaja, odspojiti. ______ 1 Početna razina energije treba biti navedena u opisnom listu 2 Početna razina e treba biti navedena u opisnom listu
2. KAPACITET IZVORA ENERGIJE 2.
3. Općenito 2.1.
4. Počevši od atmosferskoga tlaka, izvor energije treba omogućiti da se u podtlačnoj posudi, odnosno posudama u roku od tri minute uspostavi početna razina, propisana u točki 1.2.2.
5. Kod motornog vozila na koje se priključuje prikolica vrijeme za uspostavu te razine, pod uvjetima propisanim u točki 2.2., ne smije biti duže od šest minuta. 2.
6. Uvjeti mjerenja 2.2.
7. Brzina vrtnje izvora podtlaka mora biti: 2.2.1.
8. Ako je izvor podtlaka motor vozila, broj okretaja motora vozila u mirovanju s mjenjačem u slobodnom toku; 2.2.1.
9. Ako je izvor podtlaka vakuumska crpka, 65% okretaja motora pri najvećoj snazi motora; i 2.2.1.
10. Ako je izvor podtlaka vakuumska crpka a motor je opremljen regulatorom, 65% okretaja motora koju dopušta regulator. 2.2.
11. Ako je motorno vozilo namijenjeno vući prikolice koja ima podtlačni sustav radne kočnice, za simulaciju priključnog vozila treba uporabiti napravu za spremanje energije s obujmom V u litrama koja se određuje prema sljedećoj formuli: V = 15 x R gdje je R najveća dopušta masa u tonama na osovinama prikolice. C. Hidraulički kočni sustavi sa spremljenom energijom
12. KAPACITET NAPRAVE ZA SPREMANJE ENERGIJE (AKUMULATORI ENERGIJE) 1.
13. Općenito 1.1.
14. Vozila, koja za djelovanje kočnog sustava trebaju spremljenu energiju, koju čini hidraulička tekućina pod tlakom, moraju biti opremljena napravama za spremanje energije (akumulatori energije) čiji kapacitet odgovara zahtjevima točke 1.
15. 1.1.
16. Međutim, naprave za spremanje energije propisanog kapaciteta nisu potrebne za kočne sustave koji u slučaju nedostatka energije mogu postići bar takvu učinkovitost koja je propisana za pomoćne kočnice. 1.1.
17. Pri provjeri zahtjeva iz točaka 1.2.1., 1.2.
18. i 2.
19. kočnice trebaju biti namještene što bliže; osim toga redoslijed punih aktiviranja kočnice treba biti usklađen s točkom 1.2.
20. tako da između pojedinih aktiviranja postoji stanka od najmanje jedne minute. 1.
21. Motorna vozila 1.2.
22. Motorna vozila, opremljena hidrauličkim kočnim sustavom sa spremljenom energijom moraju zadovoljavati sljedeće zahtjeve: 1.2.1.
23. nakon osmokratnog punog aktiviranja sustava radne kočnice, kod devete uporabe je moguće doseći učinkovitost propisanu za sustav pomoćne kočnice. 1.2.1.
24. Ispitivanja treba provesti u skladu sa sljedećim zahtjevima: 1.2.1.2.
25. Ispitivanje se počne pri tlaku kojeg je odredio proizvođač ali koji nije viši od uklopnog tlaka. 1.2.1.2.
26. Akumulator odnosno akumulatori se ne smiju napajati; osim toga je potrebno akumulator odnosno akumulatore energije pomoćnih uređaja, odspojiti. 1.2.
27. &nbssp; Za motorna vozila, opremljena hidrauličkim kočnim sustavom sa spremljenom energijom koja ne zadovoljavaju zahtjeve točke 2.2.1.5.
28. Priloga I, se smatra da zadovoljavaju tu točku ako ispunjavaju sljedeće zahtjeve: 1.2.2.
29. nakon svakog pojedinog kvara u prijenosnom sustavu mora biti moguće, nakon osmokratnog punog aktiviranja sustava radne kočnice; kod devetog aktiviranja doseći najmanje onu učinkovitost koja je propisana za pomoćni kočni sustav ili, gdje pomoćni kočni sustav koji zahtjeva uporabu spremljene energije putem posebne naprave za upravljanje kočenjem, mora biti moguće nakon osmokratnog punog aktiviranja; kod devetog aktiviranja postići preostalu učinkovitost, propisanu u točki 2.2.1.4 Priloga I. 1.2.2.
30. Ispitivanja treba izvoditi u skladu sa sljedećim zahtjevima: 1.2.2.2.
31. ako je izvor energije u stanju mirovanja ili radi s brojem okretaja koji odgovara slobodnom radu motora, može se izazvati kvar u prijenosnom sustavu kočnog sustava. Prije izazivanja kvara mora naprava, odnosno naprave za spremanje energije, biti pod tlakom kojeg može odrediti proizvođač ali ne smije biti veći od uklopnog tlaka. 1.2.2.2.
32. pomoćni uređaji i njihovi akumulatori energije, ako postoje trebaju biti odspojeni.
33. KAPACITET HIDRAULIČKIH IZVORA ENERGIJE 2.
34. Izvori energije trebaju zadovoljavati zahtjeve, navedene u sljedećim točkama: 2.1.
35. Definicije 2.1.1.
36. »p1« predstavlja najveći radni tlak (isklopni tlak) u akumulatoru odnosno akumulatorima energije, kojeg određuje proizvođač. 2.1.1.
37. »p2« predstavlja tlak nakon četverokratnog punog aktiviranja sustava radne kočnice, počevši od tlaka p1, bez napajanja akumulatora. 2.1.1.
38. »t« predstavlja vrijeme koje je potrebno da tlak naraste od p2 do p u akumulatoru odnosno akumulatorima, bez uporabe naprave za upravljanje sustavom u tom trenutku 2.1.
39. Uvjeti mjerenja 2.1.2.
40. Tijekom ispitivanja za određivanje vremena t, brzina napajanja izvora energije treba odgovarati onoj kada motor radi s okretajima koji odgovaraju njegovoj najvećoj snazi ili okretajima koje dopušta regulator. 2.1.2.
41. Tijekom ispitivanja za određivanje vremena t, akumulator odnosno akumulatori energije za pomoćne uređaje ne smiju se odspojiti, osim ako se to ne čini automatski. 2.1.
42. Tumačenje rezultata 2.1.3.
43. Kod svih vozila, osim onih kategorije M3, N2 i N3, vrijeme t ne smije prijeći 20 sekundi. 2.1.3.
44. Kod vozila kategorije M3, N2 i N3, vrijeme t ne smije prijeći 30 sekundi.
45. ZNAČAJKE NAPRAVA ZA UPOZORAVANJE S motorom u mirovanju i početnim tlakom kojeg može odrediti proizvođač, ali koji nije veći od uklopnog tlaka, upozorna naprava se mora isključiti nakon dvokratnog punog aktiviranja radnog kočnog sustava. PRILOG V. Opružne kočnice
46. DEFINICIJE 1.
47. Izraz »opružne kočnice« označava kočne naprave kojima energiju potrebnu za kočenje daje jedna ili više opruga koje djeluju kao akumulatori energije. 1.1.
48. Energiju, koja je potrebna za stlačivanje (kompresiju) opruge čime se otpušta kočnica dobavlja i njome upravlja »naprava za upravljanje kočnica« koju aktivira vozač (vidjeti definiciju u točki 1.
49. Priloga I.). 1.
50. Izraz »opružni cilindar« označava komoru, gdje promjene tlaka uzrokuju stlačivanje opruge. 1.
51. Ako stlačivanje opruge čini podtlačna naprava, izraz »tlak« u ovom prilogu označava podtlak.
52. OPĆENITO 2.
53. Opružna kočnica se ne smije koristiti kao radna. Međutim, u slučaju kvara dijela prijenosnog sustava u sustavu radne kočnice za ostvarivanje preostalog kočnog učinka propisanog u točki 2.2.1.4 Priloga I, smije se upotrijebiti opružna kočnica ako vozač može kočiti postepeno. Kod motornih vozila, osim vučnih vozila i poluprikolica, koja zadovoljavaju zahtjeve navedene u točki 2.2.1.4.
54. Priloga I., opružna kočnica ne smije biti jedini izvor preostalog kočnog učinka. Podtlačne opružne kočnice se ne smiju koristiti za priključna vozila. 2.
55. Male promjene tlaka, koje se mogu pojaviti u vodu napajanja opružnog cilindra ne smiju prouzročiti značajnije odstupanje kočne sile. 2.
56. Vod napajanja opružnog cilindra mora imati svoju vlastitu pričuvu energije ili ga moraju napajati dvije neovisne pričuve energije. Vod napajanja prikolice se može granati iz toga voda napajanja pod uvjetom da pad tlaka u vodu priključnog vozila ne smije prouzročiti aktiviranje opružnih kočnih cilindara. Pomoćni uređaj smiju crpiti potrebnu energiju iz voda napajanja samo pod uvjetom, da njegovo djelovanje, također u slučaju kvara izvora energije ne dovede do pada pričuvne energije za opružne cilindre ispod razine koja bi dovela do otpuštanja i jednog opružnog kočnog cilindra. U svakom slučaju, tijekom punjenja spremnika stiješnjenog zraka kočnog sustava čiji je tlak pao na 0, opružne kočnice ne smiju popustiti sve dok tlak u sustavu radne kočnice ne postane dovoljan za ostvarivanje propisane učinkovitosti pomoćne kočnice opterećenog vozila pri čemu se koristi naprava za upravljanje sustavom radne kočnice. Slično, opružne kočnice, iako aktivirane ne smiju otpustiti dok se u sustavu radne kočnice ne postigne dovoljan tlak za ostvarivanje najmanje propisanog preostalog kočnog učinka uporabom naprave za upravljanje sustavom radne kočnice. Ova se točka ne odnosi na priključna vozila. 2.
57. Kod motornih vozila sustav mora biti konstruiran tako, da je kočnice moguće aktivirati i otpustiti najmanje tri puta ako je početni tlak u opružnom cilindru jednak najvećem konstrukcijskom tlaku. Kod priključnih vozila mora biti moguće otpustiti kočnice tri puta nakon odvajanja priključnog vozila, pri tome mora tlak u vodu napajanja prije odvajanja biti 6,5 bara. Ti uvjeti trebaju biti ispunjeni kada su kočnice namještene s najmanjom zazorom. Osim toga, mora biti moguće aktivirati i otpustiti parkirnu kočnicu kako je navedeno u točki 2.2.2.
58. Priloga I., ako je prikolica priključena na vučno vozilo. 2.
59. Kod motornih vozila, tlak u opružnom cilindru, pri kojem počinju opruge aktivirati kočnice, namještene s najmanjim zazorom ne smije biti veći od 80% najniže vrijednosti normalno raspoloživog tlaka. Kod priključnih vozila tlak u opružnom cilindru kod kojeg opruge aktiviraju kočnice ne smije biti veći od tlaka, koji ostane nakon četverokratnog aktivirana sustava radne kočnice u skladu s Prilogom IV., točko 1.
60. početni tlak mora biti 6,5 bara. 2.
61. Kada tlak u vodu koji dovodi energiju u opružni cilindar – osim vodova pomoćne naprave za otpuštanje kočnica koja koristi tekućinu pod tlakom – padne na vrijednost, pri kojoj se dijelovi kočnica počinju pomicati, mora se aktivirati svjetlosna ili zvučna upozorna naprava. Ako je taj zahtjev ispunjen, upozorna naprava može biti ista koja je navedena u točki 2.2.1.
62. Priloga I. Ova se odredba na odnosi na prikolice. 2.
63. Na motornih vozilima opremljenima kočnim opružnim kočnicama i koji vuku priključno vozilo s povezanim ili polupovezanim kočnicama, automatsko aktiviranje opružnih kočnica mora dovesti do aktiviranja kočnica priključnog vozila.
64. SUSTAV ZA OTPUŠTANJE KOČNICA 3.
65. Opružni kočni sustav treba biti konstruiran tako da je kočnice moguće otpustiti u i u slučaju kvara. To se može ostvariti uporabom pomoćne naprave za otpuštanje kočnica (pneumatske, mehaničke itd.). Pomoćna naprave za otpuštanje kočnica koja za otpuštanje koristi energiju, tu energiju mora crpsti iz pričuvne energije, neovisno od pričuvne energije koja se obično koristi za opružni kočni sustav. Stiješnjeni zrak ili hidraulička tekućina u takvoj pomoćnoj napravi za otpuštanje kočnica može djelovati na istu površinu klipa u opružnom cilindru koja se koristi za uobičajeni opružni kočni sustav, pod uvjetom da pomoćna naprava za otpuštanje kočnica koristi poseban vod. Spoj ovog voda s uobičajenim vodom koji povezuje napravu za upravljanje kočnicama s opružnim kočnim cilindrima mora biti izveden kod svake naprave za aktiviranje opružnih kočnica tik pred otvorom tlačnog cilindra ako ona nije ugrađena u tijelo opružnog kočnog cilindra. Taj spoj treba uključivati napravu koja sprječava utjecaj