← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-4712/2005 od 17. siječnja 2007.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-4712/2005 od

  1. siječnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-4712/2005 od
  3. siječnja
  4. NN 25/2007 (7.3.2007.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-4712/2005 od
  5. siječnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 943 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tuž­bi koju je podnio B. Ć. iz S., zastupan po A. J., odvjetniku u Z., na sjednici održanoj
  7. siječnja
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gžn-2388/06 (ranije predmet Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-3304/92) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset

(10)mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02.i 49/
  3. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe B. Ć. iz S., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  4. stavka
  5. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/
  6. – pročišćeni tekst) u iznosu od 13.000,00 kn. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  7. Podnositelj je, na temelju članka
  8. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/
  9. i 49/
  10. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio
  11. studenoga
  12. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-5382/98 (ranije: Pn-3304/92), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  13. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka
  14. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Županijskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-5382/98 (ranije: Pn-3304/92), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom
  15. stavkom
  16. Ustava. Podnositelj je
  17. srpnja
  18. godine podnio Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, radi naknade štete počinjene od strane vojnog policajca. Do
  19. studenoga
  20. godine Općinski sud u Zagrebu donio je presudu, broj: Pn-3304/92 od
  21. studenoga
  22. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev. Podnositelj je
  23. prosinca
  24. godine izjavio žalbu protiv presude. Spis je
  25. veljače
  26. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu. Nakon
  27. studenoga
  28. godine, Županijski sud u Zagrebu je rješenjem, broj: Gž-953/96 od
  29. veljače
  30. godine, ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu i predmet
  31. lipnja
  32. godine vratio tom sudu na ponovno suđenje. Na ročištu
  33. veljače
  34. godine dopunski je saslušan svjedok D. R. Podneskom od
  35. veljače
  36. godine podnositelj je precizirao tužbeni zahtjev. Sud je dopisom od
  37. veljače
  38. godine zatražio od Ministarstva obrane pravila službe koja su vrijedila na dan štetnog događaja. Sud je dopisom također od
  39. veljače
  40. godine zatražio od Općinskog suda u Sesvetama na uvid spis broj: K-22/98, koji mu je dostavljen
  41. ožujka
  42. godine. Sud je dopisom od
  43. srpnja
  44. godine ponovno zatražio pravila službe od Ministarstva obrane, koje je
  45. kolovoza
  46. godine dostavilo pravila službe za vojnu policiju. Podnositelj je podnescima od
  47. travnja
  48. godine,
  49. svib­nja
  50. godine i
  51. srpnja
  52. godine požurivao postupanje suda u ovom predmetu. Na ročištu
  53. veljače
  54. godine tužena je predložila da sud odredi prekid postupka na temelju Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine, broj 112/99.), kojem prijed­logu se podnositelj usprotivio. Sud je dopisom od
  55. veljače
  56. godine zatražio od Ministarstva obrane dostavu pravila službe na dan
  57. svibnja
  58. godine za cijelu Hrvatsku vojsku, te je povodom požurnice podnositelja od
  59. lipnja
  60. godine sud ponovio dopis Ministarstvu obrane
  61. srpnja
  62. godine, a ono je
  63. kolovoza
  64. godine ponovno dostavilo samo pravila službe za vojnu policiju. Sud je
  65. rujna
  66. godine donio rješenje o prekidu postupka na temelju članka
  67. Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 112/99.). Podnositelj je
  68. listopada
  69. godine izjavio žalbu protiv rješenja. Spis je
  70. listopada
  71. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem, broj: Gž-9578/00 od
  72. listopada
  73. godine, ukinuo rješenje Općinskog suda u Zagrebu i predmet
  74. studenoga
  75. godine vratio tom sudu na ponovni postupak. Županijski sud u Zagrebu je u obrazloženju svog rješenja istaknuo da Općinski sud u Zagrebu nije naveo zašto smatra da je šteta uzrokovana u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe kao jednoj od pretpostavki za primjenu Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima. Na ročištu
  76. rujna
  77. godine sud je riješio ponovo od Ministarstva obrane zatražiti pravila službe za sve postrojbe Hrvatske vojske na dan
  78. svibnja
  79. godine. Sud je navedeno zatražio dopisima od
  80. rujna
  81. godine,
  82. srpnja
  83. godine i
  84. rujna
  85. godine. U međuvremenu, podneskom od
  86. rujna
  87. godine podnositelj je precizirao tužbeni zahtjev, a podnescima od
  88. veljače
  89. godine,
  90. srpnja
  91. godine i
  92. listopada
  93. godine je požurio postupanje suda. Ministarstvo obrane je
  94. siječnja
  95. godine udovoljilo traženju suda. Na ročištu
  96. veljače
  97. godine sud je pozvao stranke da izvrše uvid u propise koje je dostavilo Ministarstvo obrane, te da stave daljnje dokazne prijedloge. Podneskom od
  98. ožujka
  99. godine tužena se očitovala i navela da osporava odgovornost za štetu. Ročište zakazano za
  100. ožujka
  101. godine nije održano zbog bolesti suca. Podneskom od
  102. lipnja
  103. godine podnositelj je dostavio svoje očitovanje i zamolio sud da zakaže ročište. Podneskom od
  104. listopada
  105. godine podnositelj je ponov­no zamolio sud da zakaže ročište. Na ročištu
  106. ožujka
  107. godine zaključena je glavna rasprava. Na ročištu
  108. ožujka
  109. godine objavljena je presuda, broj: Pn-5382/98, kojom je odbijen tužbeni zahtjev. U obrazloženju presude sud je, između ostaloga, naveo da podnositelj nije u smislu članka
  110. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/
  111. i 88/05.) predložio dokaze kojima bi potvrdio svoje navode da je štetni događaj nastupio prilikom obavljanja vojne službe, te da je stoga na temelju članka 221a. Zakona o parničnom postupku ocijenio tu tvrdnju podnositelja nedokazanom. Presuda je dostavljena podnositelju
  112. svibnja
  113. godine, a tuženoj
  114. svibnja
  115. godine. Podnositelj je
  116. svibnja
  117. godine izjavio žalbu protiv presude. Od
  118. srpnja
  119. godine postupak je u tijeku pred Županijskim sudom u Zagrebu. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  120. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
  121. stavka
  122. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka
  123. Ustavnog zakona. Ustavna tužba je osnovana.
  124. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 4.
  125. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta
  126. srpnja
  127. godine. Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od
  128. studenoga
  129. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/
  130. – pročišćeni tekst, 8/
  131. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku
  132. stavku
  133. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku. Ustavna tužba podnijeta je
  134. studenoga
  135. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno trinaest
(13)godina, tri
(3)mjeseca i trideset
(30)dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam
(8)godina i dvadeset četiri
(24)dana. 4.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu koji je nakon tri mjeseca i devetnaest dana donio rješenje kojim je ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu i predmet
  2. lipnja
  3. godine vratio tom sudu na ponovno suđenje. Nakon toga, Općinski sud u Zagrebu je održao dva ročišta (
  4. veljače
  5. i
  6. veljače 2000.) i
  7. rujna
  8. godine donio rješenje o prekidu postupka. Podnositelj je izjavio žalbu protiv rješenja pa se postupak od
  9. listopada
  10. godine vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu. Taj sud je nakon oko dvije godine donio rješenje kojim je ukinuo rješenje Općinskog suda u Zagrebu i predmet
  11. studenoga
  12. godine vratio tom sudu na ponovno postupak. Zatim je Općinski sud u Zagrebu održao tri ročišta (
  13. rujna 2003.,
  14. veljače
  15. i
  16. ožujka 2006.), te na četvrtom,
  17. ožujka
  18. godine, objavio presudu. Podnositelj je izjavio žalbu protiv presude pa je od
  19. srpnja
  20. godine postupak u tijeku pred Županijskim sudom u Zagrebu. U konkretnom slučaju dugotrajnost postupka je posljedica neaktivnosti i neučinkovitog postupanja sudova, kao i Ministarstva obrane koje je tek
  21. siječnja
  22. godine dostavilo sva pravila službe i to nakon nekoliko uzastopnih traženja suda, od kojih je prvo bilo
  23. veljače
  24. godine. Okolnost da je prvostupanjski sud u dva navrata donio presudu nije od značaja jer tim presudama postupak nije pravomoćno okončan, to jest, o pravima i obvezama podnositelja nije odlučeno, već je postupak i dalje u tijeku iako je tužba podnesena prije više od četrnaest godina. 4.
  25. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU) Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije doprinio duljini trajanja postupka. 4.
  26. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari. OCJENA USTAVNOG SUDA
  27. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od osam godina i dvadeset četiri dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neaktivnost i neučinkovito postupanje sudova (utvrđenja pod točkom
  28. obrazloženja ove odluke), te posebno okolnost da postupak do sada nije pravomoćno okončan, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom
  29. stavkom
  30. Ustava Republike Hrvatske. Stoga je, u smislu odredbe članka
  31. stavka
  32. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
  33. Sukladno odredbi članka
  34. stavka
  35. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
  36. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka
  37. Ustavnog zakona.
  38. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam
(8)dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam
(8)dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku
  1. stavcima
  2. i
  3. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-4712/2005 Zagreb,
  4. siječnja
  5. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Željko Potočnjak, v. r. Odluka, NN 25/2007-943 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 25/2007 Broj dokumenta u izdanju: 943 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 7.3.
  6. ELI: /eli/sluzbeni/2007/25/943 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  7. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.