← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-2325/2006 od 31. siječnja 2007.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-2325/2006 od

  1. siječnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-2325/2006 od
  3. siječnja
  4. NN 25/2007 (7.3.2007.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-2325/2006 od
  5. siječnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 944 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku koji su ustavnom tužbom pokrenuli Ž. Ž., I. N., B. S. i Đ. J.-M., koje zastupaju N. V. i I. B., dipl. pravnici iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, Z., na sjednici održanoj
  7. siječnja
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  9. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Županijskog suda u Zadru broj: Gž-1888/05 od
  10. svibnja
  11. godine, kojom je odbijena žalba podnositelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj: P-575/04 od
  12. listopada
  13. godine. Tom su presudom odbijeni tužbeni zahtjevi podnositelja (tužitelja u postupku) za isplatu božićnice u iznosu od 1.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama od
  14. prosinca
  15. do isplate, odnosno za isplatu istog iznosa na ime naknade štete, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
  16. Podnositelji smatraju da su im osporenim presudama povrijeđena ustavna prava propisana člancima
  17. stavkom 1.,
  18. i
  19. stavkom
  20. Ustava Republike Hrvatske. Ocjenjuju neprihvatljivim pravno stajalište drugostupanjskog suda o primjeni članaka
  21. stavka
  22. i
  23. stavka
  24. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike za
  25. godinu (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), odnosno stajalište da obveza poslodavca iz tih odredbi nije odrediva. Podnositelji smatraju da su pretrpjeli štetu »zbog nepostupanja Vlade Republike Hrvatske u dobroj vjeri prigodom pregovora o visini božićnice i dara za djecu za
  26. godinu, odnosno postupanju suprotno obvezi iz članaka
  27. stavka
  28. i
  29. stavaka
  30. i
  31. Kolektivnog ugovora«. Smatraju da je Vlada Republike Hrvatske svojim postupanjem dovela do negiranja preuzete obveze prilikom potpisivanja Kolektivnog ugovora
  32. travnja
  33. godine, te je tako postupala protivno načelu savjesnosti i poštenja. Ističu da su diskriminirani, jer sudovi na drugim područjima Republike Hrvatske usvajaju takve tužbene zahtjeve, čime između državnih službenika i namještenika dolazi do neravnopravnosti. Ustavna tužba nije osnovana.
  34. Članak
  35. stavak
  36. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/
  37. i 49/
  38. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), propisuje: Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, (...) kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama (...), povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, (...). U postupku pokrenutom ustavnom tužbom Ustavni sud ispituje je li podnositelju povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom (ustavno pravo) na koje upućuje u ustavnoj tužbi, pri čemu se u pravilu ne upušta u pitanje jesu li upravna tijela i sud pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava koje podnositelj navodi u ustavnoj tužbi.
  39. Uvidom u prvostupanjsku presudu, utvrđeno je da su odbijeni tužbeni zahtjevi podnositelja radi naknade štete zbog neisplate božićnice i dara za djecu za
  40. godinu, kao i za isplatu božićnice za
  41. godinu. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da Kolektivnim ugovorom nije određena visina božićnice i dara za djecu u
  42. godini, a ne postoje ni elementi na temelju kojih bi sud sam odredio njihovu visinu. Stoga su odredbe članka
  43. stavka
  44. i članka
  45. stavka
  46. Kolektivnog ugovora ništave u smislu članka
  47. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/
  48. i 88/01.). Prvostupanjski sud stoga utvrđuje da tuženik nije mogao povrijediti obvezu iz Kolektivnog ugovora, jer ta obveza nije ni nastala zbog njezine neodredivosti i neodređenosti. Ako ugovorna obveza ne postoji, ona se ne može ni povrijediti, pa tužitelji zbog toga ne mogu biti oštećeni zbog neisplate božićnice i dara za djecu za
  49. godinu. Pretpostavka za traženje naknade štete jest da jedna strana povrijedi obvezu određenu kolektivnim ugovorom, što propisuje odredba članka
  50. stavka
  51. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/
  52. i 114/03., u daljnjem tekstu: ZR). Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe podnositelja i potvrđena je navedena prvostupanjska presuda, te je pri tome u obrazloženju navedeno da je tuženik mogao povrijediti samo obvezu kolektivnog pregovaranja iz članka
  53. ZR-a, ali ta obveza nije navedena u članku
  54. stavku
  55. ZR-a, kao temelj za isplatu naknade štete radniku.
  56. Člankom
  57. Ustava, propisano je: Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki. Članak
  58. stavak
  59. Ustava sadrži ustavno jamstvo nediskriminacije. Diskriminacija po osnovi članka
  60. stavka
  61. Ustava nije samostalna pravna osnova za ustavnu tužbu, već mora biti istaknuta zajedno s nekim drugim (materijalnim) ustavnim pravom koje jamči Ustav. U ustavnoj tužbi podnositelji nisu naveli razloge na temelju kojih bi se moglo ocjenjivati jesu li podnositelji u provedenom postupku diskriminirani po ma kojoj osnovi, a ni Ustavni sud takvu povredu nije utvrdio. Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka
  62. stavka
  63. Ustava, Ustavni sud je utvrdio da osporenim presudama podnositeljima u konkretnom slučaju nije povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom. Pravna stajališta navedena u osporenoj presudi drugostupanjskog suda zasniva se na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju tog prava. Ustavni sud utvrđuje da je nadležni sud, polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom dokaznom postupku, obrazložio svoja stajališta iznesena u osporenoj presudi, za koja je nedvojbeno da nisu posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog prava. Ustavni sud iz navedenih razloga nije prihvatio navode podnositelja da im u konkretnom slučaju nije osigurana jednakost pred zakonom, zajamčena člankom
  64. stavkom
  65. Ustava.
  66. Odredbom članka
  67. Ustava propisano je da su svi držav­ljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti te nije mjerodavna u ovom slučaju (stajalište Ustavnog suda izraženo u odluci broj: U-III-884/2004, »Narodne novine«, broj 2/05.).
  68. Člankom
  69. stavkom
  70. Ustava propisano je: Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...) Sadržaj ustavnog prava propisanog navedenom ustavnom odredbom ograničen je na postupovna jamstva pravičnog suđenja pa Ustavni sud, ocjenjujući navode ustavne tužbe sa stajališta tog ustavnog prava, ispituje eventualno postojanje postupovnih povreda u postupcima pred sudovima i na temelju toga ocjenjuje je li postupak bio vođen na način koji je podnositeljima osiguravao pravično suđenje. Pravo na pravično suđenje bilo bi povrijeđeno ako stranci u postupku ne bi bila dana mogućnost da bude saslušana i da, u okviru zakona, sudjeluje u postupku, ako joj ne bi bila dana mogućnost da iznosi činjenice i predlaže dokaze, a nadležni sud se ne bi izjasnio o njenim navodima važnim za odlučivanje, ako pojedinačni akt, protivno zakonu, ne bi bio obrazložen, te ako stranci na drugi način ne bi bilo omogućeno pravično suđenje pred nadležnim sudom ustanovljenim zakonom. Budući da su parnični postupak proveli nadležni sudovi u skladu s odgovarajućim zakonskim odredbama postupovnog prava, Ustavni je sud ocijenio da podnositeljima nije povrijeđeno navedeno ustavno pravo.
  71. Odluka se temelji na odredbama članaka
  72. i
  73. Ustavnog zakona, a odluka o objavi na članku
  74. Ustavnog zakona. Broj: U-III-2325/2006 Zagreb,
  75. siječnja
  76. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednica Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 25/2007-944 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 25/2007 Broj dokumenta u izdanju: 944 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 7.3.
  77. ELI: /eli/sluzbeni/2007/25/944 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  78. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.