← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-1150/2006 od 21. ožujka 2007.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-1150/2006 od

  1. ožujka
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-1150/2006 od
  3. ožujka
  4. NN 34/2007 (30.3.2007.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-1150/2006 od
  5. ožujka
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1108 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku koji su ustavnom tužbom pokrenuli S. K., D. M., I. K., V. V., B. J., B. M. i M. P., koje zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj
  7. ožujka
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukida se presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-782/05-2 od
  9. listopada
  10. godine i predmet se vraća Vrhov­nom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak. III. Danom donošenja ove odluke prestaje važiti rješenje Ustav­nog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1150/2006 od
  11. siječnja
  12. godine. IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  13. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-782/05-2 od
  14. listopada
  15. godine, kojom je uvažena revizija tužitelja UTP »Z.« d.d. Z. te su preinačene presuda Županijskog suda u Zlataru, broj: Gž-154/02 od
  16. ožujka
  17. godine i presuda Općinskog suda u Zaboku, broj: P-195/01 od
  18. travnja
  19. godine i prihvaćeni su tužbeni zahtjevi na način da su utvrđeni ništetnima kupoprodajni ugovor sklopljen
  20. rujna
  21. godine između tužitelja kao prodavatelja i S. K.; kupoprodajni ugovor sklopljen
  22. rujna
  23. godine između tužitelja kao prodavatelja i D. M. kao kupca; kupoprodajni ugovor sklopljen
  24. rujna
  25. godine između tužitelja kao prodavatelja te I. K. i V. V. kao kupaca; kupoprodajni ugovor sklopljen
  26. rujna
  27. godine između tužitelja kao prodavatelja i B. J. kao kupca; kupoprodajni ugovor sklopljen
  28. rujna
  29. godine između tužitelja kao prodavatelja i I. M. kao kupca te kupoprodajni ugovor sklopljen
  30. rujna
  31. godine između tužitelja kao prodavatelja i M. P. kao kupca. Također je naložena uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenih kupoprodajnih ugovora u zemljišnim knjigama, te je podnositeljima naloženo tužitelju platiti troškove postupka od 37.179,92 kn svaki. Prvostupanjskom i drugostupanjskom presudom tužbeni su zahtjevi odbijeni.
  32. Podnositelji smatraju da je osporenom presudom povrijeđeno ustavno pravo propisano odredbom članka
  33. stavka
  34. Ustava, a iz sadržaja ustavne tužbe proizlazi da podnositelji smatraju povrijeđenim i ustavno pravo zajamčeno člankom
  35. stavkom
  36. Ustava. U ustavnoj tužbi podnositelji, u bitnome, navode da je revizijski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer je zauzeo stajalište da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan iako nije bilo zakonskih uvjeta za donošenje takve odluke. Smatraju da se za razrješenje spornog odnosa trebaju primijeniti odredbe Zakona o trgovačkim društvima (»Narodne novine«, broj 111/93.). Smatraju da su sklopljeni kupoprodajni ugovori valjani i da nije bilo osnove za utvrđenje ništetnim spornih ugovora. Stoga predlažu usvajanje ustavne tužbe i ukidanje osporene presude Vrhovnog suda. Posebnim podneskom predlažu odgodu ovrhe iseljenja iz spornih poslovnih prostora.
  37. Tijekom ustavnosudskog postupka pribavljen je spis sudskog predmeta. Ustavna tužba je osnovana.
  38. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde ništavim kupoprodajni ugovori sklopljeni između tužitelja kao prodavatelja i podnositelja kao kupaca. Prvostupanjski i drugostupanjski sud utvrdili su sljedeće: – na
  39. sjednici Upravnog odbora tužitelja održanoj
  40. srpnja
  41. godine donesena je odluka o prodaji i najmu lokala i ostalih nekretnina Društva, a cijena pojedinih objekata koji će se prodati prema istoj odluci utvrđena je određeno za svaku nekretninu u skladu s procjenom kod pretvorbe, i to za disco club »S.« u iznosu od 441.000,00 DEM, za krčmu »P.« u iznosu od 60.000,00 DEM, za krčmu »R.« u iznosu od 50.000,00 DEM, za restoran u Sv. K. Z. u iznosu od 64.000,00 DEM, za buffet u Sv. K. Z. u iznosu od 63.000,00 DEM, za krčmu »C.« u iznosu od 121.000,00 DEM, za krčmu »P.« u iznosu od 45.000,00 DEM; – ista odluka donesena je i na
  42. sjednici Upravnog odbora održanoj
  43. rujna
  44. godine; – iz izvatka iz sudskog registra proizlazi da je temeljni kapital Društva, prema cijenama u siječnju
  45. godine, iznosio 2.127.373,00DEM; – upis usklađenja općih akata tužitelja s odredbama Zakona o trgovačkim društvima (u daljnjem tekstu: ZTD) uslijedio je
  46. rujna
  47. godine; – M. K. razriješen je dužnosti direktora tužitelja s danom
  48. rujna 1996., kada je i prestao raditi kod tužitelja, a B. J. odlukom tužitelja od
  49. rujna
  50. izabrana je za v.d. direktora tužitelja; – u sudskom registru nisu upisana nikakva ograničenja glede zastupanja direktora kod sklapanja pravnih poslova; – podnositelji su s tužiteljem sklopili ugovore o kupoprodaji početkom rujna
  51. godine, kojima su kupili navedene poslovne prostore za cijenu koja je određena odlukom Upravnog odbora tužitelja. Vrhovni sud je utvrdio da su nižestupanjski sudovi za razrje­še­nje spornog odnosa pravilno primijenili odredbe Zakona o podu­zećima (»Narodne novine«, broj 53/91., 26/
  52. i 158/
  53. – u daljnjem tekstu: ZP) s obzirom da je usklađenje općih akata UTP »Z.« d.d. s odredbama ZTD-a uslijedilo
  54. rujna
  55. godine, a prema odred­bi članka
  56. stavka
  57. ZTD-a, ZP se primjenjuje i na dionička društva sve dok se u skladu s odredbama ZTD-a ne upišu u sudski registar. Odredbom članka
  58. Statuta tužitelja (koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornih ugovora) propisano je, među inim, da Upravni odbor odlučuje o sklapanju poslova i preuzimanju drugih vrsta rizika čija vrijednost odnosno visina ne prelazi 6% temeljnog kapitala društva. Odredbom članka
  59. Statuta propisano je da Skupština društva odlučuje o preuzimanju poslova i drugih vrsta rizika čija vrijednost odnosno visina prelaze 6% temeljnog kapitala društva. Polazeći od navedenih utvrđenja i navedenih odredbi Statuta tužitelja, te utvrđenja koja proizlaze iz sudskog registra da direktor zastupa Društvo samostalno i pojedinačno, te da nisu upisana nikakva ograničenja glede zastupanja poduzeća, nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev prema tuženiku »R.« d.o.o., s obzirom da je disco club »S.« koji je prodan tom tuženiku po svojoj vrijednosti prelazio 6% temeljnog kapitala Društva, zbog čega Upravni odbor tužitelja nije bio ovlašten odlučivati o sklapanju poslova koji prelaze 6% temeljnog kapitala Društva, dok su prema ostalim tuženicima (podnositeljima ustavne tužbe) tužbeni zahtjevi odbijeni, jer niti jedan od objekata, koji su predmetom navedenih kupoprodajnih ugovora, pojedinačno uzevši, ne prelazi 6% temeljnog kapitala Društva.
  60. Vrhovni sud utvrđuje da je takvo stajalište nižestupanjskih sudova pogrešno, jer je Upravni odbor na sjednicama
  61. srpnja i
  62. rujna
  63. godine donio odluku da se prodaju sve navedene nekretnine, pa je riječ o jedinstvenoj poslovnoj odluci, tako da je za ocjenu ovlaštenja odlučivanja o tome mjerodavna ukupna vrijednost objekata koji su predmet navedenih kupoprodajnih ugovora. Budući da je zbroj vrijednosti navedenih nekretnina, koje su navedenim ugovorima prešle 6% vrijednosti trajnog kapitala Društva, to je Upravni odbor donoseći navedenu Odluku postupao suprotno Statutu tužitelja. Prema odredbi članka
  64. ZP-a pojedini akti koje donose organi i ovlašteni radnici u društvenom poduzeću moraju biti u skladu s odgovarajućim samoupravnim općim aktom poduzeća. Navedena zakonska odredba, prema stajalištu Vrhovnog suda, upućuje da su i ugovori koje je tužitelj sklopio s podnositeljima ništetni u smislu članka
  65. stavka
  66. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/
  67. i 112/99.). Stoga je na temelju članka
  68. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/
  69. i 112/99.) Vrhovni sud preinačio nižestupanjske presude i prihvatio tužbene zahtjeve tužitelja i u odnosu na podnositelje.
  70. Člankom
  71. Zakona o poduzećima propisano je da je zastupnik ovlašten u ime poduzeća, a u granicama svojih ovlaštenja zaključivati ugovore i obavljati druge pravne radnje, a ovlašten je i na zastupanje poduzeća pred sudovima i drugim organima s tim da se Statutom poduzeća može ograničiti ovlaštenje zastupnika za sklapanje određenog ugovora te se ovlaštenje zastupnika upisuje u sudski registar. Dakle, prema mjerodavnom zakonskom propisu u ovom slučaju, zastupnik poduzeća, odnosno njegov direktor, ovlašten je zastupati poduzeće pri sklapanju svih pravnih poslova neograničeno. Eventualna ograničenja u zastupanju mogu biti navedena u Statutu poduzeća, a moraju biti upisana u sudskom registru poduzeća. U konkretnom slučaju direktorica poduzeća B. J. nije imala bilo kakva ograničenja u zastupanju poduzeća, odnosno tužitelja, te je mogla sklapati sve vrste pravnih poslova bez ograničenja u odnosu prema trećima, odnosno prema kupcima imovine poduzeća (odnosno podnositeljima).
  72. Odredba članka
  73. Zakona o poduzećima primjenjivala se na sva poduzeća i trgovačka društva sve dok ona nisu po Zakonu o trgovačkim društvima uskladila svoj status s tim Zakonom, te na temelju njega izabrala svoje organe i provedeno usklađenje upisala u sudski registar. Tek nakon upisa u sudski registar dioničko društvo prelazi u pravni režim Zakona o trgovačkim društvima. Stoga je za ocjenu radnji zastupanja društva mjerodavan pravni režim pod koji društvo potpada u vrijeme poduzimanja pravne radnje zastupanja. Odredbama članka
  74. Zakona o poduzećima uređena je ovlast zastupnika poduzeća koji zastupa poduzeće na temelju zakona ili statuta. Takav zastupnik ovlašten je u ime poduzeća i u granicama svojih ovlasti sklapati ugovore i obavljati druge pravne radnje te zastupati poduzeće pred sudovima i drugim organima. U slučaju da zastupnik poduzeća sklopi s trećom osobom ugovor pri tome ne poštujući ograničenja ovlasti za zastupanje propisano statutom, takav ugovor je valjan. Naime, u vrijeme važenja Zakona o poduzećima bila je mjerodavna odredba članka
  75. Zakona o obveznim odnosima, kojom je propisano da društva i građanske pravne osobe u zasnivanju obveznog odnosa postupaju u skladu sa svojim statutom i drugim općim aktima. Ali, ugovor koji je sklopljen ili druga pravna radnja koja je poduzeta suprotno tim aktima ostaje na snazi, osim ako je za to druga strana znala ili morala znati ili ako je tim zakonom drugačije određeno. Nevaljanost ugovora je stoga izuzetak i temelji se na postojanju subjektivne pretpostavke znanja ili obveze znanja treće osobe za ograničenje ovlasti za zastupanje. Ako interna ograničenja za zastupanje nisu upisana u sudski registar, ugovor sklopljen protivno njima načelno je valjan. Treći se smije pouzdati u stanje upisa u sudskom registru i od njega se ne može zahtijevati da provjerava postoje li neka ograničenja koja nisu u njemu upisana. Izuzetak postoji u slučaju da je treći ipak znao ili morao znati za postojanje internih ograničenja. Teret dokazivanja da je treći znao ili morao znati je na pravnoj osobi u čijem se zastupanju nije poštovalo interno ograničenje za zastupanje. Tužitelj u provedenom postupku nije tvrdio niti dokazao da je treća osoba (podnositelji) znala za interna ograničenja ovlasti za zastupanje, a ta ograničenja nisu bila upisana u sudskom registru. Ako je zastupnica poduzeća (direktorica) povrijedila sklapanjem spornih ugovora odredbe Statuta, tada bi u obzir dolazila samo njezina odgovornost za štetu nanesenu društvu, a ne i utvrđenje ništavim ugovora. Stoga Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ništavost ugovora nije mogla utvrđivati temeljem povreda odredbi Statuta o zastupanju društva.
  76. Dakle, Vrhovni sud je pri donošenju osporene presude primijenio navedene statutarne odredbe i bez zakonskog uporišta preinačio nižestupanjske presude. Zbog navedenoga je podnositeljima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno odredbom članka
  77. stavka
  78. Ustava, jer je u konkret­nom slučaju pravni propis pogrešno protumačen i primijenjen pri donošenju odluke revizijskog suda. Time je došlo do ustavnopravno neprihvatljivog tumačenja mjerodavne odredbe Zakona o poduzećima, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornih kupoprodajnih ugovora, te je podnositeljima povrijeđeno ustavno jamstvo jednakosti pred zakonom.
  79. Kako je ustavna tužba usvojena zbog povrede ustavnog prava zajamčenog člankom
  80. stavkom
  81. Ustava, Ustavni sud nije raz­matrao povrede ostalih ustavnih prava koje su istaknute u ustavnoj tužbi.
  82. Na temelju odredaba članaka
  83. i
  84. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
  85. Danom donošenja ove odluke prestaje važiti rješenje Ustav­nog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1150/2006 od
  86. siječnja
  87. godine, kojim je odgođena ovrha osporene presude Vrhovnog suda do okončanja ovog ustavnosudskog postupka. Ukidanjem osporene presude prestala je mogućnost vođenja ovršnog postupka, te je Ustavni sud odlučio točkom III. izreke odluke da rješenje o odgodi prestane važiti. Broj: U-III-1150/2006 Zagreb,
  88. ožujka
  89. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednica Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 34/2007-1108 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 34/2007 Broj dokumenta u izdanju: 1108 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 30.3.
  90. ELI: /eli/sluzbeni/2007/34/1108 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  91. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.