Pravilnik o postupku homologacije traktora za poljoprivredu i šumarstvo s obzirom na sprečavanje elektromagnetskih smetnja (elektromagnetska kompatibi

(1)te električ­nih/elektroničkih podsklopova kao sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za ugradbu u ta vozila, s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost. Članak

1. Tehnički zahtjevi u postupku homologacije navedeni su u točkama
2. i
3. Priloga I., a postupak homologacije u točkama
4. i
5. istoga Priloga. Svi prilozi I. – IX. čine sastavni dio ovoga Pravilnika. Članak
6. Tijelo nadležno za homologaciju vozila odnosno električnih/elektroničkih podsklopova u smislu odredaba ovoga Pravilnika je Državni zavod za mjeriteljstvo (u daljnjemu tekstu: Zavod). Članak
7. Zavod će dodijeliti certifikat o homologaciji tipu vozila, odnosno certifikat o homologaciji tipu sastavnoga dijela za električni/elektronički podsklop s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost ako taj tip vozila, odnosno električnog/elektroničkog podsklopa zadovoljava zahtjeve iz Priloga I. Obrasci certifikata o homologaciji za tip vozila, odnosno certifikata o homologaciji sastavnoga dijela za tip električnoga/elektroničkoga podsklopa prikazani su u Prilogu III.A, odnosno Prilogu III.B. Članak
8. Nova vozila s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost i električni/elektronički podsklopovi mogu se homologirati, uvoziti i stavljati na tržište ako zadovoljavaju zahtjeve ovoga Pravilnika i njegovih priloga. Iznimno od odredbi stavka
9. ovoga članka, električni/elektronički podsklopovi koji ne zadovoljavaju odredbe ovoga Pravilnika mogu se homologirati, uvoziti i stavljati na tržište ako su kao zamjenski dijelovi namijenjeni za ugradbu na vozila homologirana prema prije važećim propisima. Članak
10. Zavod može ovlastiti pravnu ili fizičku osobu za obavljanje poslova tehničke službe ako ta osoba ispunjava sljedeće uvjete: – da zadovoljava zahtjeve norme HRN EN ISO/IEC 17025 za osposobljenost ispitnih laboratorija za područje ispitivanja prema zahtjevima ovoga Pravilnika – da može dokazati poznavanje metoda i postupaka ispitivanja sadržanih u prilozima IV. – IX. – da ima najmanje jednoga djelatnika školske spreme VII/1 strojarskog smjera Članak
11. Odredbe članka
12. ovoga Pravilnika primjenjivat će se od
13. listopada
14. godine za sva nova vozila koja se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj. Članak
15. Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od njegove objave u »Narodnim novinama«. Klasa: 011-02/07-02/8 Urbroj: 558-04/2-07-1-AD Zagreb,
16. ožujka
17. Ravnatelj Državnog zavoda za mjeriteljstvo Mirko Vuković, dipl. ing., v. r. _______ (*) Pravilnik preuzima sadržaj Direktive Vijeća 75/322/EEZ o usklađivanju zakonodavstva država članica koje se odnosi na sprečavanje radijskih smetnja koje proizvode motori s vanjskim izvorom paljenja ugrađeni na traktore na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo, s uključenim izmjenama i dopunama u direktivama 2000/2/EZ i 2001/3/EZ.

(1)Definicija vozila i kategorizacija dani su u točki 4. članka 4. Pravilnika o homologaciji tipa traktora za poljoprivredu i šumarstvo (»Narodne novine« br. 15/06). PRILOG l. ZAHTJEVI KOJE TREBAJU UDOVOLJAVATI VOZILA I ELEKTRIČNI/ELEKTRONIČKI PODSKLOPOVI UGRAĐENI U VOZILO 1. Područje primjene 1.1 Ovaj se pravilnik primjenjuje na elektromagnetsku kompatibilnost vozila obuhvaćenih člankom 1. Također, primjenjuje se na električne i elektroničke zasebne tehničke jedinice namijenjene za ugradbu u vozila. 2. Definicije 2.1 Za svrhu ovoga Pravilnika: 2.1.1 Elektromagnetska kompatibilnost označava mogućnost nekoga vozila, sastavnoga dijela (sastavnih dijelova) ili zasebne tehničke jedinice (zasebnih tehničkih jedinica) da funkcioniraju zadovoljavajuće u svojemu elektromagnetskome okružju bez unošenja nedopuštenih elektromagnetskih poremećaja na bilo što u tome okružju. 2.1.2 Elektromagnetska smetnja označava svaku elektromagnetsku pojavu koja može umanjiti radne značajke vozila, sastavnoga dijela (sastavnih dijelova) ili zasebne tehničke jedinice (zasebnih tehničkih jedinica). Elektromagnetski poremećaj može biti elektromagnetski šum, neželjeni signal ili promjena u samome mediju širenja vala. 2.1.3 Elektromagnetska otpornost označava mogućnost vozila, sastavnoga dijela (sastavnih dijelova) ili zasebne tehničke jedinice (zasebnih tehničkih jedinica) da rade bez umanjenja njihovih radnih značajka i u području gdje postoje elektromagnetski poremećaji. 2.1.4 Elektromagnetsko okružje označava ukupnost elektromagnetskih pojava koje postoje na danoj lokaciji. 2.1.5 Referentno ograničenje označava nazivnu razinu na koju se pozivaju homologacija tipa i granične vrijednosti suklad­nosti proizvodnje. 2.1.6 Referentna antena za frekvencijsko područje od 20 do 80 MHz označava skraćeni simetrični dipol, tj. jedan poluvalni rezonancijski dipol pri 80 MHz, a za frekvencijsko područje iznad 80 MHz označava simetrični poluvalni rezonancijski dipol ugođen na frekvenciju na kojoj se izvodi mjerenje. 2.1.7 Širokopojasna emisija označava emisija koja ima širinu pojasa veću od one koju mjeri dani mjerni aparat ili prijamnik. 2.1.8 Uskopojasna emisija označava emisiju koja ima širinu pojasa manju od one koju mjeri dani mjerni uređaj ili prijamnik. 2.1.9 Električni/elektronički sustav označava električni i/ili elektronički uređaj (uređaje) ili skupinu (skupine) uređaja zajedno s pridruženim električnim spojevima koji su dio nekoga vozila, ali nisu namijenjeni za homologaciju odvojeno od vozila. 2.1.10 Električni/elektronički podsklop (ESA) označava električni i/ili elektronički uređaj ili skupina (skupine) uređaja koji su zajedno s pridruženim električnim spojevima i ožičenjem namijenjeni da budu dio nekoga vozila i da obavljaju jednu ili više specijaliziranih funkcija. ESA se može homologirati na zahtjev proizvođača kao »sastavni dio« ili »zasebna tehnička jedinica (STU)« (članak 4. Pravilnika o homologaciji tipa traktora za poljoprivredu i šumarstvo). 2.1.11 Tip vozila u odnosu na elektromagnetsku kompatibilnost obuhvaća vozila koja se bitno ne razlikuju s obzirom na sljedeće: 2.1.11.1 ukupnu veličinu i oblik motornoga prostora 2.1.11.2 opći razmještaj električnih i/ili elektroničkih sastavnih dijelova i ožičenja 2.1.11.3 osnovni materijal od kojega je napravljena nadogradnja ili oplata, ako je primjenjivo, (primjerice oplata karoserije od čelika, aluminija ili od staklenih vlakana). Postojanje ploha od različitih materijala ne mijenja tip vozila pod uvjetom da je nepromijenjen osnovni materijal nadogradnje. Takve se različitosti međutim ipak moraju prijaviti. 2.1.12 ESA tip s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost obuhvaća ESA podsklopove koji se ne razlikuju u bitnim značajkama kao što su: 2.1.12.1 funkcija koju ESA podsklopovi vrše 2.1.12.2 opći razmještaj električnih i/ili elektroničkih sastavnih dijelova, ako je primjenjivo. 3. Zahtjev za homologaciju tipa 3.1 Homologacija tipa vozila 3.1.1 Zahtjev za homologaciju tipa vozila s obzirom na njegovu elektromagnetsku kompatibilnost prema članku 6. Pravilnika o homologaciji tipa traktora za poljoprivredu šumarstvo podnosi proizvođač vozila. 3.1.2 Obrazac opisnoga dokumenta dan je u Prilogu II. A. 3.1.3 Proizvođač vozila sastavlja program opisujući sve projektirane kombinacije relevantnih električnih/elektroničkih sustava ili ESA podsklopova, vrste materijala nadogradnje1, opći raspored ožičenja, inačice motora, verzije s upravljačem na lijevoj/desnoj strani i verzije razmaka osovina. Butni su električni/elektronički sustavi ili ESA podsklopovi oni koji mogu emitirati snažno širokopojasno ili uskopojasno zračenje i/ili oni koji su uključeni u vozačevo izravno upravljanje vozilom (vidi točku 6.4.2.3 ovoga Priloga). 3.1.4 Iz toga se programa odabire vozilo predstavnik u svrhu ispitivanja uz uzajamnu suglasnost proizvođača i nadležnoga tijela. To vozilo predstavlja tip vozila (vidi Dodatak 1. Priloga II. A). Izbor vozila temelji se na električnim/elektroničkim sustavima koje je ponudio proizvođač. Može se odabrati još jedno vozilo iz toga programa u svrhu ispitivanja kad se smatra, uz uzajamnu suglasnost proizvođača i nadležnoga tijela, da su uključeni različiti električni/elektronički sustavi koji bi mogli znatno utjecati na elektromagnetsku kompatibilnost vozila u usporedbi s prvim vozilom predstavnikom. 3.1.5 Izbor vozila u skladu s točkom 3.1.4 treba ograničiti na kombinacije električnih/elektroničkih sustava vozila koje su namijenjene stvarnoj proizvodnji. 3.1.6 Proizvođač može dopuniti zahtjev izvještajem o provedenim ispitivanjima. Tijelo za homologaciju može upotrijebiti svaki tako dobiven podatak u svrhu sastavljanja certifikata o homologaciji tipa. 3.1.7 Kad tehnička služba odgovorna za homologacijska ispitivanja sama izvodi ispitivanje, tada treba osigurati vozilo koje predstavlja tip koji će se homologirati u skladu s točkom 3.1.4. 3.2 Homologacija tipa ESA podsklopa 3.2.1 Zahtjev za homologaciju tipa ESA podsklopa s obzirom na njegovu elektromagnetsku kompatibilnost prema članku 6. Pravilnika o homologaciji tipa traktora za poljoprivredu šumarstvo podnosi proizvođač vozila ili proizvođač ESA podsklopa. 3.2.2 Obrazac opisnoga dokumenta dan je u Prilogu II. B. 3.2.3 Proizvođač može dopuniti zahtjev izvještajem o provedenim ispitivanjima. Tijelo za homologaciju može upotrijebiti svaki tako dobiven podatak u svrhu sastavljanja certifikata o homologaciji tipa. 3.2.4 Kad tehnička služba odgovoran za homologacijska ispitivanja sama izvodi ispitivanje, tada treba osigurati uzorak ESA sustava koji predstavlja tip koji će se homologirati, ako je potrebno nakon rasprave s proizvođačem o npr. mogućim promjenama rasporeda, broja sastavnih dijelova, broja osjetila. Kada to tehnička služba smatra potrebnim, može odabrati Dodatni uzorak. 3.2.5 Uzorak (uzorci) mora (moraju) biti jasno i neizbrisivo označen (označeni) trgovačkim nazivom proizvođača ili oznakom marke i tipa. 3.2.6 Gdje je primjenjivo, moraju se naznačiti sva ograničenja uporabe. Svako takvo ograničenje treba biti uneseno u Priloge II. B i/ili III. B. 4. Homologacija tipa 4.1 Razne mogućnosti za homologaciju tipa 4.1.1 Homologacija tipa vozila Proizvođač vozila može slobodno odabrati jednu od sljedećih alternativnih mogućnosti za homologaciju tipa. 4.1.1.1 Homologacija instalacije vozila Instalacija vozila može dobiti homologaciju tipa izravno slijedom odredaba danih u točki 6. ovoga Priloga. Ako proizvođač vozila odabere taj put, ne zahtijeva se nikakvo zasebno ispitivanje električnih/elektroničkih sustava ili ESA podsklopova. 4.1.1.2 Homologacija tipa vozila ispitivanjem pojedinih ESA podsklopova Proizvođač vozila može dobiti homologaciju za vozilo kad tijelu za homologaciju dokaže da su svi bitni (vidi točku 3.1.3 ovoga Priloga) električni/elektronički sustavi ili ESA podsklopovi pojedinačno homologirani u skladu s ovim Pravilnikom te da su ugrađeni prema svim uvjetima koji su uz nju priloženi. 4.1.1.3 Proizvođač, ako to želi, može dobiti homologaciju prema ovome Pravilniku ako vozilo nema opremu takvog tipa koja podliježe ispitivanjima otpornosti na smetnje ili emisije. Takvo vozilo ne smije imati nikakve sustave koji su određeni u točki 3.1.3 (otpornost na smetnje) niti opremu za paljenje iskrom. Takve homologacije ne zahtijevaju ispitivanje. 4.1.2 Homologacija tipa za ESA podsklop Homologacija tipa može se dodijeliti za neki ESA podsklop koji se ugrađuje u bilo koji tip vozila ili u poseban tip vozila ili tipove prema zahtjevu proizvođača. ESA podsklopovi uključeni u izravno upravljanje vozilima normalno će dobiti homologaciju tipa zajedno s proizvođačem vozila. 4.2 Dodjeljivanje homologacije tipa 4.2.1 Vozilo 4.2.1.1 Kada vozilo predstavnik ispunjava zahtjeve ovoga Pravilnika, dodjeljuje se homologacija tipa prema članku 8. Pravilnika o homologaciji tipa traktora za poljoprivredu šumarstvo. 4.2.1.2 Obrazac certifikata o homologaciji tipa dan je u Prilogu III. A. 4.2.2 ESA podsklop 4.2.2.1 Kada predstavnik ESA sustava ispunjava zahtjeve ovoga Pravilnika, dodjeljuje se homologacija tipa prema članku 10. Pravilnika o homologaciji tipa traktora za poljoprivredu šumarstvo 4.2.2.2 Obrazac certifikata o homologaciji tipa dan je u Prilogu III. B. 4.2.3 Za sastavljanje certifikata iz točaka 4.2.1.2 ili 4.2.2.2, nadležno tijelo države članice koje dodjeljuje homologaciju može upotrijebiti izvještaj koji je pripremio odobreni ili priznati laboratorij ili koji je pripremljen u skladu s odred­bama ovoga Pravilnika. 4.3 Izmjene i dopune homologacija 4.3.1 U slučaju izmjena i dopuna homologacija dodijeljenih prema ovomu pravilniku, primjenjuju se odredbe članaka 15. i 16. Pravilnika o homologaciji tipa traktora za poljoprivredu i šumarstvo. 4.3.2 Izmjene i dopune homologacija tipa vozila radi dodavanja ili zamjene ESA podsklopa 4.3.2.1. Kad proizvođač vozila koji je dobio homologaciju za instalaciju vozila želi ugraditi dodatni ili zamijeniti električni/elektronički sustav ili ESA podsklop koji već ima homologaciju prema ovome pravilniku i koji će biti ugrađen u skladu sa svim uvjetima koji se na njega primjenjuju, homologacija vozila može se izmijeniti ili dopuniti bez daljnjeg ispitivanja. Dodatni ili zamjenski električni/elektronski sustav ili ESA podsklop smatra se dijelom vozila u svrhu sukladnosti proizvodnje. 4.3.2.2 Kad dodatni ili zamjenski dio ili više njih nisu homologirani u skladu s ovim pravilnikom te ako se ocijeni da je potrebno ispitivanje, smatra se da vozilo u cijelosti zadovoljava ako se može pokazati da je (

1. su)novi ili zamijenjeni dio (dijelovi) u skladu s odgovarajućim zahtjevima iz točke 6. ili ako se usporednim ispitivanjem može pokazati da nije vjerojatno da će novi dio narušiti sukladnost tipa vozila. 4.3.2.3. Kad proizvođač vozila dodaje kojemu homologiranu vozilu uobičajenu kućansku ili poslovnu opremu, osim opreme pokretnih komunikacija (*), koja je u skladu s Pravilnikom o elektromagnetskoj kompatibilnosti (EMC) (»Narod­ne novine« br. 34/00)** i ako je takva oprema ugrađena, zamijenjena ili uklonjena u skladu s preporukama proizvođača opreme i vozila, to ne obezvrjeđuje homologaciju vozila. To ne sprečava proizvođače vozila da ugrađuju komunikacijsku opremu prema odgovarajućim uputama za ugradbu koje je razradio proizvođač vozila i/ili proizvođač/proizvođači takve komunikacijske opreme. Proizvođač vozila treba osigurati dokaz (kad to zahtijeva tijelo nadležno za ispitivanje) da takvi odašiljači ne utječu negativno na radne značajke vozila. To može biti izjava da su razine snage i način ugradbe takvi da razine otpornosti na smetnje iz ovoga Pravilnika osiguravaju dovoljnu zaštitu kad se radi o samome odašiljanju, tj. ne obuhvaćajući odašiljanje u sklopu ispitivanja utvrđenih u točki 6. Taj pravilnik ne daje odobrenje za uporabu nekoga komunikacijskog odašiljača kad se primjenjuju drugi zahtjevi na takvu opremu ili na njezinu uporabu. Proizvođač vozila može odbiti ugrađivanje u vozilo uobičajene kućanske ili poslovne opreme koja je u skladu s Pravilnikom o elektromagnetskoj kompatibilnosti (EMC). 5. Označivanje 5.1 Svaki ESA podsklop koji je sukladan homologiranu tipu prema ovom pravilniku treba nositi oznaku homologacije tipa. 5.2 Ta se oznaka sastoji od pravokutnika u kojemu je slovo »e«, iza kojega slijedi broj 25 (razlikovni broj za Republiku Hrvatsku) U blizini pravokutnika mora se naći četveroznamenkasti redni broj, s vodećom ništicom kad je to primjenjivo (u daljnjemu tekstu: osnovni broj homologacije) koji se nalazi u 4. dijelu broja homologacije tipa prikazana na certifikatu o homologaciji tipa izdanog za tip predmetnog uređaja (vidi Prilog III. B), ispred kojega je dvoznamenkasti redoslijedni broj koji se dodjeljuje najnovijim većim tehničkim izmjenama i dopunama Direktive 75/322/EEZ na dan dodjeljivanja homologacije tipa. U ovome pravilniku taj je redoslijedni broj »02«. 5.3 Oznaka homologacije tipa mora biti postavljena na glavnome dijelu ESA podsklopa (npr. elektronička upravljačka jedinica) tako da bude jasno čitljiva i neizbrisiva. 5.4 Primjer oznake homologacije tipa prikazan je u Dodatku 7. 5.5 Označivanje se ne zahtijeva za električke/elektroničke sustave obuhvaćene tipovima vozila koji su homologirani prema ovomu pravilniku. 5.6 Oznake na ESA podsklopovima prema točki 5.3 ne moraju biti vidljive kad je ESA podsklop ugrađen u vozilo. 6. Zahtjevi 6.1 Opći zahtjevi 6.1.1 Vozilo i njegovi električni/elektronički sustav(sustavi) ili ESA podsklopovi moraju biti tako projektirani, izgrađeni i ugrađeni da u uobičajenim uvjetima uporabe zadovoljavaju zahtjeve ovoga Pravilnika. 6.2 Zahtjevi za širokopojasno elektromagnetsko zračenje vozila opremljenih sustavom paljenja iskrom 6.2.1 Metoda mjerenja Elektromagnetsko zračenje koje proizvodi vozilo predstavnik određenoga tipa mjeri se uporabom metode opisane u Prilogu IV. pri bilo kojoj određenoj udaljenosti antene. O izboru odlučuje proizvođač vozila. 6.2.2 Širokopojasne referentne granice za vozilo 6.2.2.1 Kad su mjerenja izvedena uporabom metode opisane u Prilogu IV. s razmakom vozilo/antena od 10,0 ± 0,2 m, referentne su granice zračenja 34 dB mikrovolta/m (50 mikrovolta/
2. m)u frekvencijskome pojasu od 30 do 75 MHz i od 34 do 45 dB mikrovolta/m (od 50 do 180 mikrovolta/
3. m)u frekvencijskome pojasu od 75 do 400 MHz i, kako je navedeno u Dodatku 1. ovoga Priloga, ta se granica povećava logaritamski (linearno) s frekvencijama iznad 75 MHz. U frekvencijskome pojasu 400 do 1000 MHz granica je stalna na 45 dB mikrovolta/m (180 mikrovolta/m). 6.2.2.2 Kad su mjerenja izvedena uporabom metode opisane u Prilogu IV. s razmakom vozilo/antena od 3,0 ± 0,05 m, referentne granice zračenja su 44 dB mikrovolta/m (160 mikrovolta/
4. m)u frekvencijskome pojasu od 30 do 75 MHz i od 44 do 55 dB mikrovolta/m (od 160 do 562 mikrovolta/m)u frekvencijskome pojasu od 75 do 400 MHz i, kako je navedeno u Dodatku 2. ovoga Priloga, ta se granica povećava logaritamski (linearno) s frekvencijama iznad 75 MHz. U frekvencijskome pojasu od 400 do 1000 MHz granica je stalna na 55 dB mikrovolta/m (562 mikrovolta/m). 6.2.2.3 Na vozilu predstavniku određenoga tipa izmjerene vrijednosti izražene u dB mikrovolta/m (mikrovolta/
5. m)moraju biti najmanje 2,0 dB (20.%) ispod referentnih granica. 6.3 Zahtjevi za uskopojasno elektromagnetsko zračenje vozila 6.3.1 Metoda mjerenja Elektromagnetsko zračenje koje proizvodi vozilo predstavnik određenoga tipa mjeri se uporabom metode opisane u Prilogu V. pri bilo kojoj određenoj udaljenosti antene. O izboru odlučuje proizvođač vozila. 6.3.2 Uskopojasne referentne granice za vozilo 6.3.2.1 Kad su mjerenja izvedena uporabom metode opisane u Prilogu V. s razmakom vozilo/antena od 10,0 ± 0,2 m, referentne su granice zračenja 24 dB mikrovolta/m (16 mikrovolta/
6. m)u frekvencijskome pojasu od 30 do 75 MHz i od 24 do 35 dB mikrovolta/m (od 15 do 56 mikrovolta/
7. m)u frekvencijskome pojasu od 75 do 400 MHz i, kako je navedeno u Dodatku 3. ovoga Priloga, ta se granica povećava logaritamski (linearno) s frekvencijama iznad 75 MHz. U frekvencijskome pojasu od 400 do 1000 MHz granica je stalna na 35 dB mikrovolta/m (180 mikrovolta/m). 6.3.2.2 Kad su mjerenja izvedena uporabom metode opisane u Prilogu V. s razmakom vozilo/antena od 3,0 ± 0,05 m, referentne granice zračenja su 34 dB mikrovolta/m (50 mikrovolta/
8. m)u frekvencijskome pojasu od 30 do 75 MHz i od 34 do 45 dB mikrovolta/m (od 50 do 180 mikrovolta/
9. m)u frekvencijskome pojasu od 75 do 400 MHz i, kako je navedeno u Dodatku 4. ovoga Priloga, ta se granica povećava logaritamski (linearno) s frekvencijama iznad 75 MHz. U frekvencijskome pojasu 400 do 1000 MHz granica je stalna na 45 dB mikrovolta/m (180 mikrovolta/m). 6.3.2.3 Na vozilu predstavniku određenoga tipa izmjerene vrijednosti izražene u dB mikrovolta/m (mikrovolta/
10. m)moraju biti najmanje 2,0 dB (20.%) ispod referentnih granica. 6.3.2.4 Usprkos granicama određenim u točkama 6.3.2.1, 6.3.2.2 i 6.3.2.3 ovoga Priloga, kad je tijekom početnog koraka opisana u točki 1.3 Priloga V. jakost signala izmjerenoga na radijskoj anteni vozila manja od 20 dB mikrovolta/m (10 mikrovolti) u frekvencijskome području od 88 do 108 MHz, tada se za to vozilo treba smatrati da zadovoljava ograničenja za uskopojasne emisije i ne zahtijeva se nikakvo daljnje ispitivanje. 6.4 Zahtjevi za otpornost vozila na elektromagnetsko zračenje 6.4.1 Metoda ispitivanja Otpornost tipičnog vozila određenoga tipa na elektromagnetsko zračenje ispituje se metodom koja je opisana u Prilogu VI. 6.4.2 Referentna ograničenja za otpornost vozila 6.4.2.1 Kad se ispitivanja izvode uporabom metode opisane u Prilogu VI., referentna razina jakosti polja mora biti 24 volta/m efektivne vrijednosti u preko 90.% frekvencijskoga pojasa od 20 do 1000 MHz, a 20 volta/m efektivne vrijednosti preko čitava frekvencijskoga pojasa od 20 do 1000 MHz. 6.4.2.2 Za vozilo predstavnik određenoga tipa smatra se da zadovoljava zahtjeve otpornosti na smetnje ako tijekom ispitivanja koja se izvode u skladu s Prilogom VI. i tijekom kojih je to vozilo izloženo polju čija je jakost, izraženo u voltima/m, 25.% iznad referentne razine ne pokazuje abnormalnu promjenu brzine pogonskih kotača vozila, ako nema pogoršanja radnih značajka koje bi prouzročilo zbrku drugim sudionicima u prometu te ako nema pogoršanja vozačeva izravnog upravljanja vozilom koje bi vozač ili drugi sudionici u prometu zapazili. 6.4.2.3 Izravni vozačev nadzor nad vozilom izvodi se npr. upravljanjem, kočenjem i nadzorom nad brzinom motora. 6.5 Zahtjevi za širokopojasne elektromagnetske smetnje koje proizvode ESA podsklopovi 6.5.1 Metoda mjerenja Elektromagnetsko zračenje koje proizvodi ESA podsklop predstavnik određenoga tipa mjeri se metodom koja je opisana u Prilogu VII. 6.5.2 ESA širokopojasna referentna ograničenja 6.5.2.1 Ako se mjerenja izvode uporabom metode opisane u Prilogu VII., referentne su granice zračenja od 64 do 54 dB mikrovolta/m (od 1600 do 500 mikrovolta/
11. m)u frekvencijskome pojasu od 30 do 75 MHz, ta se granica snižava logaritamski (linearno) s frekvencijama iznad 30 MHz, i od 54 do 65 dB mikrovolta/m (od 500 do 1800 mikrovolta/
12. m)u frekvencijskome pojasu od 75 do 400MHz, kako je prikazano u Dodatku 5. ovoga Priloga. U frekvencijskome pojasu od 400 do 1000 MHz granica je stalna na 65 dB mikrovolta/m (1800 mikrovolta/m). 6.5.2.2 Na ESA podsklopu predstavniku određenog tipa, izmjerene vrijednosti izražene u dB mikrovoltima/m (mikrovolta/
13. m)moraju biti najmanje 2,0 dB (20.%) ispod referentnih granica. 6.6 Zahtjevi za uskopojasne elektromagnetske smetnje koje proizvode ESA podsklopovi 6.6.1 Metoda mjerenja Elektromagnetsko zračenje koje proizvodi tipični ESA podsklop određenoga tipa mjeri se metodom koja je opisana u Prilogu VIII. 6.6.2 ESA uskopojasna referentna ograničenja 6.6.2.1 Ako su mjerenja izvedena uporabom metode opisane u Prilogu VIII., referentne su granice zračenja od 54 do 44 dB mikrovolta/m (od 500 do 160 mikrovolta/
14. m)u frekvencijskome pojasu od 30 do 75 MHz, ta se granica snižava logaritamski (linearno) s frekvencijama iznad 30 MHz i od 44 do 55 dB mikrovolta/m (od 160 do 560 mikrovolta/
15. m)u frekvencijskome pojasu od 75 do 400MHz, kako je prikazano u Dodatku 6. ovoga Priloga. U frekvencijskome pojasu od 400 do 1000 MHz granica je stalna na 55 dB mikrovolta/m (560 mikrovolta/m).. 6.6.2.2 Na ESA podsklopu predstavniku određenoga tipa izmjerene vrijednosti izražene u dB mikrovolta/m (mikrovolta/
16. m)moraju biti najmanje 2,0 dB (20.%) ispod referentnih granica. 6.7 Zahtjevi za otpornost ESA podsklopova na elektromagnetsko zračenje 6.7.1 Metoda (metode) ispitivanja Otpornost na elektromagnetsko zračenje ESA podsklopa predstavnika određenoga tipa ispituje se metodom (metodama) koja (koje) se odabere (odaberu) od onih opisanih u Prilogu IX. 6.7.2 ESA referentna ograničenja za otpornost 6.7.2.1 Kad se ispitivanja izvode uporabom metoda opisanih u Prilogu IX., ispitne referentne razine otpornosti moraju biti 48 volta/m za metodu s trakom od 150 mm, 12 volta/mza ispitnu metodu s trakom od 800 mm, 60 volta/m za ispitnu metodu s TEM kavezom, 48 mA za metodu ispitivanja s uvođenjem struje (BCI) i 24 volta/m za metodu ispitivanja slobodnim poljem. 6.7.2.2 Na ESA podsklopu predstavniku odgovarajućega tipa pri jakosti polja ili struje izražene u prikladnim linearnim jedinicama, 25 % iznad referentne granice, ESA podsklop ne smije pokazati nikakve smetnje u funkcioniranju koje bi prouzročile bilo kakvo pogoršanje radnih značajka koje bi moglo prouzročiti zbrku drugim sudionicima u prometu, ili bilo kakvo pogoršanje u vozačevom izravnom nadzoru vozila opremljenim tim sustavom što bi mogao zapaziti vozač ili drugi sudionik u prometu. 7. Sukladnost proizvodnje 7.2 Sukladnost proizvodnje s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost vozila ili sastavnoga dijela zasebne tehničke jedinice provjerava se na temelju podataka koje sadrži (sadrže) certifikat (certifikati) o homologaciji tipa utvrđeni u Prilogu III.A i/ili III. B ovoga Pravilnika, ako je to prikladno. 8. Iznimke 8.1 Kad neko vozilo ili električni/elektronički sustav ili ESA podsklop ne sadrže elektronički oscilator s radnom frekvencijom većom od 9 kHz, smatra se da je u skladu s točkama 6.3.2 i 6.6.2 Priloga I. i s prilozima V. i VIII. 8.2 Vozila koja u izravnome upravljanju vozilom nemaju uključene električke/elektroničke sustave ili ESA podsklopove nije potrebno ispitivati na otpornost na smetnje, pa treba smatrati da su u skladu s točkom 6.4 Priloga I. i s Prilogom VI. ovoga Pravilnika. 8.3 ESA podsklopove čije funkcije nisu uključene u izravno upravljanje vozilom, nije potrebno ispitivati na otpornost na smetnje, pa treba smatrati da su u skladu s točkom 6.7 Priloga I. i s Prilogom IX. ovoga Pravilnika. 8.4 Elektrostatičko pražnjenje Kod vozila opremljenih gumama nadogradnju/podvozje vozila valja uzeti kao električni izdvojenu strukturu. Jake elektrostatičke sile u odnosu na vanjsko okruženje vozila opažaju se samo u trenutku ulaska i izlaska iz vozila. Kako vozilo u tim trenucima miruje, ispitivanje na elektrostatičko pražnjenje u svrhu homologacije tipa nije potrebno. 8.5 Prijelazne pojave vođenjem Kako tijekom uobičajene vožnje nema nikakvih vanjskih električnih spojnih vodova prema vozilima, nikakve prijelazne pojave se ne proizvode i ne vode prema vanjskomu okruženju. Proizvođačeva je odgovornost osigurati da oprema može podnijeti prijelazne pojave unutar samog vozila, npr. one koje nastaju prekidanjem (uključeno/isključeno) strujnih krugova ili međudjelovanjem pojedinih sustava. Ispitivanje na prijelazne pojave vođenjem u svrhu homologacije tipa nije potrebno. _______ 1 Ako je primjenjivo * Na primjer: radiotelefon i radio u građanskom pojasu (CB radio). ** Usklađen s Direktivom 89/336/EEZ. DODATAK 1. REFERENTNE GRANICE ZA ŠIROKOPOJASNE EMISIJE KOD VOZILA Razmak antena/vozilo: 10,0 m Frekvencija (MHz) – logaritamski Vidi točku 6.2.2.1 u Prilogu l. DODATAK 2. REFERENTNE GRANICE ZA ŠIROKOPOJASNE EMISIJE KOD VOZILA Razmak antena – vozilo: 3,0 m. Frekvencija (MHz) – logaritamski Vidi točku 6.2.2.2 u Prilogu l. DODATAK 3. REFERENTNE GRANICE ZA USKOPOJASNE EMISIJE KOD VOZILA Razmak antena – vozilo 10,0 m. Frekvencija (MHz) – logaritamski Vidi točku 6.2.2.2 u Prilogu l. DODATAK 4. REFERENTNE GRANICE ZA USKOPOJASNE EMISIJE KOD VOZILA Razmak antena – vozilo 3,0 m. Frekvencija (MHz) – logaritamski Vidi točku 6.8.2.2 u Prilogu l. DODATAK 5. ELEKTRIČNI/ELEKTRONIČKI PODSKLOP Referentne granice širokopojasnih emisija Frekvencija (MHz) – logaritamski Vidi točku 6.5.2.1 u Prilogu l. DODATAK 6. ELEKTRIČNI/ELEKTRONIČKI PODSKLOP Referentne granice uskopojasnih emisija Frekvencija (MHz) – logaritamski Vidi točku 6.6.2.1 u Prilogu l. DODATAK 7. PRIMJER OZNAKE HOMOLOGACIJE TIPA ESA podsklop koji nosi oznaku homologacije tipa uređaj je koji je bio homologiran u Njemačkoj (e1) pod osnovnim homologacijskim brojem 0148. Prve dvije znamenke

(02)pokazuju da je taj uređaj sukladan sa zahtjevima Direktive 72/245/EEZ, s njezinim posljednjim izmjenama i dopunama Direktivom 95/54/EZ. Upotrijebljene brojke su dane samo kao primjer. PRILOG II.A OPISNI DOKUMENT br..… prema Prilogu l. Pravilnika o homologaciji tipa traktora za poljoprivredu šumarstvo koji se odnosi na homologaciju tipa vozila s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost Sljedeći podaci, ako su potrebni, moraju biti priloženi u tri primjerka zajedno sa sadržajem. Svi crteži moraju biti dostavljeni u prikladnu mjerilu i dovoljno podrobni na formatu A4 ili presavijeni na taj format. Ako su priložene fotografije, moraju prikazivati potrebne. Pojedinosti se moraju navesti za sti za način rada sustava, sastavnih dijelova iliih tehničkih jedinica s elektroničkim upravljanjem.

1. OPĆI PODACI ......................................................................... 0.1 Marka (registrirani proizvođačev zaštitni znak): ......................... 0.2 Tip (navesti inačice i izvedbe): 0.3 Identifikacijska oznaka tipa, ako je postavljena na vozilu: .......... 0.3.1 Proizvođačeva pločica (mjesto i način postavljanja): .............. 0.4 Kategorija vozila: ..................................................................... 0.5 Naziv i adresa proizvođača: ..................................................... 0.8 Adresa (adrese) pogona za sklapanje: ......................................
2. OPĆE KONSTRUKCIJSKE ZNAČAJKE VOZILA Fotografije i/ili crteži vozila predstavnika: ........................................ 1.2 Mjesto i način ugradbe pogonskog motora: .............................. 3 POGONSKI MOTOR 3.1.2 Tip i trgovačka oznaka osnovnog motora (postavljena na motor ili drugi način označivanja: ............................................................... 3.1.4 Naziv i adresa proizvođača: ................................................... 3.1.6 Radni postupak: .................................................................... – vanjski izvor paljenja/kompresijsko paljenje

(1)– izravno ubrizgavanje/ubrizgavanje

(1)– četverotaktni/dvotaktni

(1)3.2.1.6 Broj i raspored cilindara: .................................................... 3.2.1.9 Najveći zakretni moment: ........................................... min-1 3.2.3.1 Napajanje gorivom: ........................................................... Tlak

(2)ili dijagram pumpe: .................................................... kPa 3.2.3.2 Sustav ubrizgavanja: .......................................................... 3.2.4.2.1 Opis sustava: ................................................................. 3.2.5 Funkcije elektroničkog upravljanja Opis sustava: ................................................................................ 3.11 Električni sustav 3.11.1 Nazivni napon: ........... V, pozitivno/negativno uzemljenje

(1)3.11.2 Generator 3.11.2.1 Tip: .................................................................................. 3.2.5.2.2 Nazivna snaga: .......................................................... VA 4 PRIJENOSNIK SNAGE 4.2 Vrsta (mehanički, hidraulički, električni, itd.): ............................. 4.2.1 Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova (ako postoje): .........................................................................................

1. OVJES (kad je potrebno) 6.2.2 Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova (ako postoje): ........................................................................................
2. UREĐAJ ZA UPRAVLJANJE 7.2.2.1 Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova (ako postoje): ........................................................................................ 7.2.6 Područje i način namještanja naprave za upravljanje, ako pos- toji: ................................................................................................
3. SUSTAVI KOČENJA 8.5 Za traktore opremljene sustavima protiv blokiranja kotača, opis rada sustava (uključujući elektroničke dijelove), električna blok shema, crtež hidrauličnog i zračnog razvoda:
4. VIDNO POLJE, SIGURNOSNA STAKLA, BRISAČI VJETRO­ BRANSKOG STAKLA I RETOVIZORI 9.4.6 Kratak opis elektroničkih sastavnih dijelova (ako postoje) sustava za namještanje: 9.2 Sigurnosna stakla: ........................................................................ 9.2.3.4 Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova (ako su ugrađeni) mehanizma za podizanje bočnih stakala: ............................... 9.3 Brisači vjetrobranskog stakla: ....................................................... Tehnički opis: ..................................................................................... 9.5 Odleđivanje i odmagljivanje: ......................................................... 9.5.1 Tehnički opis: ............................................................................ 9.4 Retrovizor (retrovizori) (položaj za svaki retrovizor) ...................... 9.4.6 Kratak opis elektroničkih/elektroničkih sastavnih dijelova (ako su ugrađeni) sustava za namještanje: .........................................................
5. ZAŠTITNE STRUKTURE PRI PREVRTANJU, ZAŠTITA PRO- TIV VREMENSKIH UTJECAJA, SJEDALA, PLATFORME ZA TE- RET 10.3 Sjedala i oslonci za stopala: .......................................................... 10.3.1.4 Položaj i glave značajke: ........................................................ 10.3.1.5 Sustav za namještanje: ........................................................... 10.3.1.6 Naprave za pomicanje i blokiranje položaja: ........................... 10.5 Sprečavanje radijskih smetnja: ..................................................... 10.5.1 Opis i crteži/fotografije oblika i materijali od kojih je izrađen dio nadogradnje koja čini motorni prostor i dijelovi prostora za putnike u nje- govoj blizini: 10.5.2 Crteži ili fotografije položaja kovinskih sastavnih dijelova smještenih u motornome prostoru (npr. uređaji za grijanje, zamjenski kotač, filtar zra- ka, upravljački mehanizam, itd.): ............................................................ 10.5.3 Tablica i crteži opreme za nadzor radijskih smetnja: ..................... 10.5.4 Pojedinosti o nazivnoj vrijednosti djelatnog otpora istosmjerne stru- je i, u slučaju otporskih kabela za paljenje, njihov nazivni otpor po metru: ..
6. UREĐAJI ZA OSVJETLJAVANJE I SVJETLOSNU SIGNALIZACIU 11.3 Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova, osim svjetala (ako postoje): .........................................................................................
7. RAZNO 12.8 Opis ugrađene elektronike koja se upotrebljava za djelovanje i uprav- ljanje strojeva koje vozilo nosi ili vuče: ...................................................... _______

(1)Prekrižiti što se ne primjenjuje.

(2)Navesti dopušteno odstupanje. DODATAK

1. Opis vozila koje je izabrano da predstavlja određeni tip: ............................ Oblik nadogradnje: ................................................................................... Upravljač na desnoj ili lijevoj strani: ........................................................... Razmak kotača: ........................................................................................ Izbor sastavnih dijelova: ............................................................................ DODATAK
2. Odgovarajući ispitni izvještaj (izvještaji) koje dostavlja proizvođač ili odobreni/ priznati laboratoriji u svrhu sastavljanja certifikata o homologaciji tipa. PRILOG II.B OPISNI DOKUMENT br. ….. koji se odnosi na homologaciju tipa električnog/elektroničkog podsklopa s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost Sljedeći podaci, ako su potrebni, moraju biti priloženi u tri primjerka zajedno sa sa sa sadržajem. Svi crteži moraju biti dostavljenkladnom mjerilu i dovoljno podrobni na formatu A4 ili presavijeni na taj format. Ako su priložene, fotografije moraju prikazivati potrebne pojedinosti. Ako su sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice s elektroničkim upravljanjem, moraju se dodati podaci o njihovim značajkama.
3. OPĆI PODACI ................................................................................... 0.1 Marka (trgovački naziv proizvođača): ................................................. 0.2 Tip i opća trgovačka oznaka (oznake): ................................................ 0.5 Naziv i adresa proizvođača: ................................................................ 0.7 Za sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, mjesto i način postavlja- nja homologacijske oznake: ....................................................................... 0.8 Adresa (adrese) pogona za sklapanje: .................................................
4. Ovaj se ESA podsklop homologira kao sastavni dio/STU (*)
5. Svako ograničenje uporabe i uvjeti za ugradbu: ...................................... DODATAK
6. Opis ESA podsklopa koji je izabran da predstavlja određeni tip: DODATAK
7. Odgovarajući ispitni izvještaj (izvještaji) koje dostavlja proizvođač ili odobreni/priznati laboratoriji u svrhu sastavljanja certifikata o homologaciji tipa. _______ * Prekrižiti što se ne primjenuje. PRILOG III.A CERTIFIKAT O HOMOLOGACIJI TIPA Obrazac (najveći format: A4 (210 x 297 mm) Naziv tijela nadležnog za homologaciju Izjava o: – homologaciji

(1)– izmjeni/dopuni homologacije

(1)– odbijanju homologacije

(1)– povlačenju homologacije

(1)za tip vozila/sastavnoga dijela/zasebne tehničke jedinice

(1)s obzirom na Direktivu …/…./EEZ prema zadnjim izmjenama i dopunama Direktivom ..../..../EZ Broj homologacije tipa: ....................................................................... Razlog za izmjenu/dopunu: .................................................................. DIO I. 0.1 Marka (trgovački naziv proizvođača): ............................................ 0.2 Tip i opća trgovačka oznaka (oznake): ........................................... 0.3 Identifikacijska oznaka tipa, ako je postavljena na vozilu/sastavnomu dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici

(2): ................................................. 0.3.1 Položaj te oznake: ...................................................................... 0.4 Vozilo: .......................................................................................... 0.5 Naziv i adresa proizvođača: ........................................................... 0.7 Za sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, položaj i način pos- tavljanja homologacijske oznake: ......................................................... 0.8 Adresa (adrese) pogona za sklapanje: ............................................ DIO II.

1. Dodatni podaci (kad je potrebno): vidi Dodatak
2. Tehnička služba odgovorna za provođenje homologacijskih ispitivanja:
3. Datum izvještaja o ispitivanju: ...........................................................
4. Broj izvještaja o ispitivanju. ..............................................................
5. Napomene (ako ih ima): vidi Dodatak
6. Mjesto: ...........................................................................................
7. Datum:. ...........................................................................................
8. Potpis:. ............................................................................................
9. Popis opisne dokumentacije koja je podnesena tijelu za homologaciju i koja se može dobiti na zahtjev Dodatak certifikatu o homologaciji tipa br. … o homologaciji tipa vozila s obzirom na Direktivu 75/322/EEZ, kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2000/2/EZ Dodatak certifikatu o homologaciji tipa br. …. o homologaciji tipa Direktivu 75/322/EEZ, kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2000/2/EZ
10. Dodatni podaci 1.1 Posebni uređaji u svrhu Priloga IV. ove Direktive (ako je primjenjivo): (npr. …….) 1.2 Nazivni napon elektrosustava: V. pozitivni pol/negativni pol na masi 1.3 Vrsta nadogradnje: ........................................................................... 1.4 Popis elektroničkih sustava ugrađenih u ispitivano (ispitivana) vozilo (vozila), a dodatno uz točke u opisnom dokumentu (vidi Dodatak
11. Prilo- ga II.): .................................................................................................... 1.5 Odobreni/priznati laboratorij odgovoran za provedbu ispitivanja: .......
12. Primjedbe: ......................................................................................... (npr.: vrijedi za vozila za vožnju s upravljačem na lijevoj strani i za vozila s upravljačem na desnoj strani.) PRILOG III.B CERTIFIKAT O HOMOLOGACIJI TIPA Obrazac (najveći format: A4 (210 x 297 mm) Naziv tijela nadležnog za homologaciju Izjava o: – homologaciji

(1)– izmjeni/dopuni homologacije

(1)– odbijanju homologacije

(1)- povlačenju homologacije

(1)za tip vozila/sastavnoga dijela/zasebne tehničke jedinice

(1)s obzirom na Direktivu …/…./EEZ prema zadnjim izmjenama i dopunama Direktivom ..../..../EZ Broj homologacije tipa: ........................................................................ Razlog za izmjenu/dopunu: ................................................................... DIO l. 0.1 Marka (trgovački naziv proizvođača): ............................................ 0.2 Tip i opća trgovačka oznaka (oznake): ........................................... 0.3 Identifikacijska oznaka tipa, ako je postavljena na vozilu/sastavnom dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici

(2): ................................................. 0.3.1 Položaj te oznake: ...................................................................... 0.4 Vozilo: .......................................................................................... 0.5 Naziv i adresa proizvođača: .................................................................. 0.7 Za sastavne dijelove i ztehničke jedinice, mjesto i način pos- tavljana homologacijske oznake: .......................................................... 0.8 Adresa (adrese) pogona za sklapanje: ........................................... DIO II.

1. Dodatni podaci (kad je potrebno): vidi Prilog
2. Tehnička služba odgovorna za provođenje homologacijskih ispitivanja:
3. Datum izvještaja o ispitivanju: ............................................................
4. Broj izvještaja o ispitivanju. ...............................................................
5. Napomene (ako ih ima): vidi Dodatak
6. Mjesto: .............................................................................................
7. Datum:. ............................................................................................
8. Potpis:.
9. Popis opisne dokumentacije koja je podnesena tijelu za homologaciju i koja se može dobiti na zahtjev. Dodatak certifikatu o homologaciji tipa br. … o homologaciji tipa električnog/elektroničko sklopa

(1)s obzirom na Direktivu 75/322/EEZ, kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2000/2/EZ

1. Dodatni podaci 1.1 Nazivni napon elektrosustava: .......................................................... 1.2 Ovaj se ESA podsklop može upotrijebiti na svakome tipu vozila uz sljedeća ograničenja: ............................................................................. 1.2.1 Uvjeti ugradnje, ako postoje: ........................................................ 1.3 Ovaj se ESA podsklop može upotrijebiti na sljedećim tipovima vozila: 1.3.1 Uvjeti ugradnje, ako postoje: ........................................................ 1.4 Posebna (posebne) ispitna (ispitne) metoda (metode) koja (koje) je(su) upotrijebljena (upotrijebljene) i frekvencijska područja za određiva- nje otpornosti na smetnje jesu: ................................................................ (navesti točno upotrijebljenu metodu iz Priloga IX.) 1.5 Odobreni/priznati laboratorij odgovoran za provedbu ispitivanja: .......
2. Napomene: ........................................................................................ _______

(1)Prekrižiti što se ne primjenjuje.

(2)Ako podaci za oznaku tipa sadrže znakove koji nisu bitni za opis vozila, sastavnoga dijela ili zasebne tehničke jedinice na koje se odnosi ovaj certifikat o homologaciji, takvi se znakovi moraju u dokumentaciji zamijeniti znakom ‘?’ (npr. ABC??123???). PRILOG IV. METODA MJERENJA ZRAČENIH ŠIROKOPOJASNIH ELEKTROMAGNETSKIH EMISIJA IZ VOZILA 1. Općenito 1.1 Ispitna metoda koja je opisana u ovome Prilogu primjenjuje se samo na vozila. 1.2 Mjerna oprema Mjerna oprema mora zadovoljavati zahtjeve iz publikacije br. 16-1

(93)Posebnog međunarodnog odbora za radiosmetnje (CISPR). Za mjerenje širokopojasnih elektromagnetskih emisija u ovome Prilogu mora se upotrijebiti detektor prividne vršne vrijednosti, ili ako se upotrebljava detektor vršne vrijednosti, mora se upotrijebiti odgovarajući faktor ispravka, ovisno o broju pulsova iskre. 1.3 Ispitna metoda Ovo je ispitivanje namijenjeno za mjerenje širokopojasnih elektromagnetskih emisija koje proizvode sustavi za paljenje iskrom i elektromotori (pogonski elektromotori, motori sustava za grijanje ili odleđivanje, pumpe za gorivo, vodene pumpe) koji su trajno ugrađeni na vozilu. Dopuštene su dvije alternativne udaljenosti referentne antene: 10 ili 3 m od vozila. U oba je slučaja potrebno zadovoljavati zahtjeve iz točke

1. ovoga Priloga.
2. Izražavanje rezultata Rezultati mjerenja izražavaju se u dB mikrovoltima/m (mikrovoltima/m) za širinu frekvencijskoga pojasa od 120 kHz. Ako se stvarna širina frekvencijskoga pojasa B (izraženo u kHz) mjerne opreme razlikuje od 120 kHz, očitanja u mikrovoltima treba pretvoriti na širinu frekvencijskoga pojasa od 120 kHz množenjem faktorom 120/B.
3. Mjerno mjesto 3.1 Mjerno mjesto mora biti ravno čisto područje bez površina koje odbijaju elektromagnetsko zračenje unutar kruga promjera od najmanje 30 m mjereno iz točke koja se nalazi na polovici razmaka između vozila i antene (vidi sliku
4. u Dodatku
5. ovoga Priloga). 3.2 Mjerna oprema, ispitna prostorija ili vozilo u kojemu je smještena mjerna oprema može se nalaziti unutar mjernoga mjesta, ali samo u dopuštenu području prikazanu na slici
6. Dodatka
7. ovoga Priloga. Unutar ispitnoga područja dopušteno je imati i druge mjerne antene na najmanjoj udaljenosti od 10 m od prijamne antene i od vozila koje se ispituje, pod uvjetom da se može pokazati da to neće utjecati na rezultate mjerenja. 3.3 Može se upotrijebiti i zatvoreni prostor za ispitivanje ako se može pokazati veza između toga zatvorenog ispitnog prostora i vanjskoga mjernog mjesta. Zatvoreni ispitni prostor ne treba zadovoljavati dimenzijske zahtjeve sa slike
8. u Dodatku
9. ovoga Priloga, osim razmaka između mjerne antene i vozila i visine antene. Emisije iz okružja također se ne trebaju provjeravati ni prije ni poslije ispitivanja, kako je naznačeno u točki 3.4 ovoga Priloga. 3.4 Okružje Kako bi se osiguralo da ne bude nikakva vanjskog šuma ili signala takve veličine da bi mogao utjecati na mjerenje, potrebno je obaviti mjerenja prije i nakon glavnog ispitivanja. Kad se tijekom mjerenja emisija iz okružja tu nalazi i vozilo, potrebno je osigurati da nikakve emisije iz vozila znatno ne utječu na ta mjerenja, npr., uklanjanjem vozila iz područja ispitivanja, vađenjem ključa za paljenje ili odspajanjem akumulatora. U oba mjerenja razina vanjskog šuma ili signala mora biti za najmanje 10 dB ispod granica smetnja koje su navedene u točki 6.2.2.1 ili 6.2.2.2 (kako je prikladno) Priloga I., osim namjernih uskopojasnih odašiljanja iz okružja.
10. Stanje vozila tijekom ispitivanja 4.1 Motor Motor mora raditi pri uobičajenoj radnoj temperaturi, a prijenosnik snage mora biti u neutralnu položaju. Kad se to iz praktičnih razloga ne može postići, o drukčijem stanju vozila može se postići sporazum između proizvođača i ovlaštenoga ispitnog tijela. Potrebno je osigurati da mehanizam za namještanje brzine vrtnje motora ne utječe na elektromagnetska zračenja. Tijekom svakog mjerenja motor mora raditi na sljedeći način. Tip motora Metoda mjerenja Prividno vršna vrijednost Vršna vrijednost Paljenje iskrom Brzina vrtnje motora Brzina vrtnje motora Jedan cilindar 2500 o/min ± 10% 2500 o/min ± 10% Više od jednog cilindra 1500 o/min ± 10% 1500 o/min ± 10% 4.2 Ispitivanja se ne provode dok pada kiša ili dok se druge padaline talože na vozilo, ili u roku od 10 minuta nakon što takve padaline prestanu.
11. Vrsta, položaj i orijentacija antene 5.1 Vrsta antene Može se uporabiti svaka antena pod uvjetom da se može odrediti u odnosu na referentnu antenu. Za umjeravanje antene može se upotrijebiti metoda opisana u publikaciji CISPR br. 12, izdanje 3., Prilog A. 5.2 Visina i mjerni razmak 5.2.1 Visina 5.2.1.1 Ispitivanje s 10 m Središte faze antene treba biti 3,00 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj se ispituje vozilo 5.2.1.2 Ispitivanje s 3 m Središte faze antene treba biti 1,80 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj se ispituje vozilo 5.2.1.3 Ni jedan dio bilo kojega elementa prijamne antene ne smije biti bliži od 0,25 m ravnini na kojoj se ispituje vozilo. 5.2.2 Mjerni razmak 5.2.2.1 Ispitivanje s 10 m Vodoravni razmak od vrha ili od druge prikladne točke antene koja je određena tijekom postupka umjeravanja opisana u točki 5.1 ovoga Prilog do vanjske površine vozila treba biti 10,0 ± 0,2 m. 5.2.2.2 Ispitivanje s 3 m Vodoravni razmak od vrha ili od druge prikladne točke antene koja je određena tijekom postupka umjeravanja opisana u točki 5.1 ovoga Priloga do vanjske površine vozila treba biti 3,00 ± 0,05 m. 5.2.2.3 Kad se ispitivanja provode u zatvorenu prostoru u svrhu elektromagnetskog zaslanjanja radijskih frekvencija, elementi prijamne antene ne smiju biti bliže od 1,0 m bilo kojemu materijalu koji upija radijske valove i ne bliže od 1,5 m zidu zatvorenoga prostora. Između prijamne antene i vozila koje se ispituje ne smije biti materijal koji upija radijske valove. 5.3 Mjesto antene u odnosu na vozilo Antena se postavlja redom na lijevu i na desnu stranu vozila usporedno s ravninom uzdužne simetrije vozila i u skladu sa središnjom točkom vozila koja je određena kao točka na glavnoj osi vozila na sredini razmaka između središta prednje i stražnje osovine vozila. 5.4 Položaj antene Na svakoj od mjernih točaka treba očitavati rezultate s antenom i u vodoravnoj i u vertikalnoj polarizaciji (vidi sliku
12. u Dodatku
13. ovoga Priloga) 5.5 Očitavanje Potrebno je učiniti najviše četiri očitavanja u skladu s točkama 5.3 i 5.4 na svakoj ispitnoj frekvenciji kao karakteristično očitavanje na frekvenciji na kojoj se mjerenja vrše.
14. Frekvencije 6.1 Mjerenja Mjerenja treba provoditi preko čitavoga frekvencijskoga područja od 30 do 1000 MHz. Kako bi se potvrdilo da vozilo zadovoljava zahtjeve ovoga Priloga, mjerodavno ispitno tijelo ispitat će do 13 frekvencija u tome području, npr. 45, 65, 90, 120, 150, 190, 230, 280, 380, 450, 600, 750, 900 MHz. U slučaju da se tijekom ispitivanja prijeđe granična vrijednost, potrebno je istraživanjem osigurati da je tomu uzrok vozilo, a ne ometajuće zračenje. 6.1.1 Granice se primjenjuju preko cijeloga frekvencijskoga područja od 30 do 1000 MHz Mjerenja se mogu izvoditi s detektorima prividno vršne vrijednosti ili vršne vrijednosti. Granice koje su dane u točkama 6.2 i 6.5 Priloga I., vrijede za detektor prividno vršne vrijednosti. Kad se upotrebljava detektor vršne vrijednosti, potrebno je dodati 38 dB za širinu pojasa od 1 MHz ili oduzeti 22 dB za 1 kHz pojasne širine. 6.2 Dopuštena odstupanja Ispitna frekvencija (MHz) Dopušteno ostupanje (MHz) 45, 65, 90, 120, 150, 190 i 230 ± 5 280, 380, 450, 600, 750 i 900 ± 20 Dopuštena se odstupanja primjenjuju na navedene frekvencije, a namijenjena su za izbjegavanje smetnje od odašiljača koji rade za vrijeme mjerenja na ispitnim ili njima bliskim frekvencijama. DODATAK
15. Slika
16. PODRUČJE ZA ISPITIVANJE TRAKTORA (Ravno područje bez površina koje reflektiraju elektromagnetsko zračenje) Slika
17. POLOŽAJ ANTENE U ODNOSU NA TRAKTOR Nacrt Dipol antena u položaju za mjerenje vertikalne sastavnice zračenja Tlocrt Dipol antena u položaju za mjerenje vodoravne sastavnice zračenja PRILOG V. METODA MJERENJA ZRAČENIH USKOPOJASNIH EMISIJA IZ VOZILA
18. Općenito 1.1 Ispitna metoda opisana u ovome Prilogu primjenjuje se samo na vozila. 1.2 Mjerna oprema Mjerna oprema mora zadovoljavati zahtjeve iz publikacije br. 16-1

(93)Posebnog međunarodnog odbora za radiosmetnje (CISPR). Za mjerenje zračenih uskopojasnih emisija u ovome se Prilogu upotrebljava detektor prosječne vrijednosti ili detektor vršne vrijednosti. 1.3 Ispitna metoda 1.3.1 Ovo je ispitivanje namijenjeno za mjerenje uskopojasnih elektromagnetskih emisija kakve bi mogli proizvoditi mikroprocesorski sustavi ili drugi izvori uskopojasnih emisija. 1.3.2 Kao početni korak mjere se razine emisija u FM frekvencijskome pojasu (od 88 do 108 MHz) na anteni radijskoga prijamnika u vozilu s opremom određenom u točki 1.

1. Ako se ne premaše razine određene u točki 6.3.2.4 Priloga I., smatra se da vozilo zadovoljava zahtjeve ovoga Priloga s obzirom na te frekvencije, pa se potpuno ispitivanje ne provodi. 1.3.3 U postupku potpunog ispitivanja dopuštena su dva alternativna razmaka između antene i vozila: 10,0 m i 3,0 m. U oba se slučaja moraju zadovoljiti zahtjevi iz točke
2. ovoga Priloga.
3. Izražavanje rezultata Rezultati mjerenja izražavaju se u dB mikrovoltima/m (mikrovolti/m).
4. Mjerno mjesto 3.1 Mjerno mjesto mora biti ravno čisto područje bez površina koje odbijaju elektromagnetsko zračenje unutar kruga promjera od najmanje 30 m mjereno s točke koja se nalazi na polovici razmaka između vozila i antene (vidi sliku
5. u Dodatku
6. Priloga IV.). 3.2 Mjerna oprema, ispitna prostorija ili vozilo u kojemu je smještena mjerna oprema može se nalaziti unutar mjernoga mjesta, ali samo u dopuštenom području prikazanu na slici
7. u Dodatku
8. Priloga IV. Unutar ispitnoga područja dopušteno je imati i druge mjerne antene na najmanjoj udaljenosti od 10 m od prijamne antene i od vozila koje se ispituje, pod uvjetom da se može pokazati da to neće utjecati na rezultate mjerenja. 3.3 Može se upotrijebiti i zatvoreni prostor za ispitivanje ako se može pokazati veza između toga zatvorenog ispitnog prostora i vanjskoga mjernog mjesta. Zatvoreni ispitni prostor ne treba zadovoljavati dimenzijske zahtjeve sa slike
9. u Dodatku
10. Priloga IV., osim razmaka između mjerne antene i vozila i visine antene. Također se ne trebaju provjeravati emisije iz okružja, ni prije ni poslije ispitivanja, kako je naznačeno u točki 3.
11. ovoga Priloga. 3.4 Okružje Kako bi se osiguralo da ne bude nikakva vanjskog šuma ili signala takve veličine da bitno utječe na mjerenje, potrebno je obaviti mjerenja prije i nakon glavnog ispitivanja. Potrebno je osigurati da nikakve emisije iz vozila znatno ne utječu na ta mjerenja, npr., uklanjanjem vozila iz područja ispitivanja, vađenjem ključa za paljenje ili odspajanjem akumulatora. Rezultat spomenuta dva mjerenja razine vanjskog šuma ili signala mora biti za najmanje 10 dB ispod granica smetnja koje su dane u točki 6.3.2.1 ili 6.3.2.2 Priloga I. (kako je prikladno), osim namjernih uskopojasnih odašiljanja iz okružja.
12. Stanje vozila tijekom ispitivanja 4.1 Elektronički sustavi vozila moraju biti u uobičajenu radnome stanju dok vozilo miruje. 4.2 Paljenje mora biti uključeno. Motor ne smije raditi. 4.3 Mjerenja se ne izvode dok pada kiša ili dok se druge padaline talože na vozilo, ili u roku od 10 minuta nakon što te padaline prestanu.
13. Vrsta, položaj i orijentacija antene 5.1 Vrsta antene. Može se uporabiti svaka antena pod uvjetom da se može odrediti u odnosu na referentnu antenu. Za umjeravanje antene može se upotrijebiti metoda opisana u publikaciji CISPR br. 12, izdanje 3., Prilog A. 5.2 Visina i mjerni razmak 5.2.1 Visina 5.2.1.1 Ispitivanje s 10 m Središte faze antene treba biti 3,00 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj se ispituje vozilo. 5.2.1.2 Ispitivanje s 3 m Središte faze antene treba biti 1,80 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj se ispituje vozilo 5.2.1.3 Ni jedan dio bilo kojega elementa prijamne antene ne smije biti bliži od 0,25 m ravnini na kojoj se ispituje vozilo. 5.2.2 Mjerni razmak 5.2.2.1 Ispitivanje s 10 m Vodoravni razmak od vrha ili od druge prikladne točke antene koja je određena tijekom postupka umjeravanja opisana u točki 5.1 ovoga Priloga do vanjske površine tijela vozila treba biti 10,0 ± 0,2 m. 5.2.2.2 Ispitivanje s 3 m Vodoravni razmak od vrha ili od druge prikladne točke antene koja je određena tijekom postupka umjeravanja opisana u točki 5.1 ovoga Priloga do vanjske površine tijela vozila treba biti 3,00 ± 0,05 m. 5.2.2.3 Kad se ispitivanja provode u zatvorenu prostoru u svrhu elektromagnetskog zaslanjanja radijskih frekvencija, elementi prijamne antene ne smiju biti bliže od 1,0 m bilo kojemu materijalu koji upija radijske valove i ne bliže od 1,5 m zidu zatvorenoga prostora. Između prijamne antene i vozila koje se ispituje ne smije biti materijal koji upija radijske valove. 5.3 Mjesto antene u odnosu na vozilo Antena se postavlja redom na lijevu i na desnu stranu vozila usporedno s ravninom uzdužne simetrije vozila i u skladu sa središnjom točkom motora (vidi sliku
14. u Dodatku
15. Priloga IV.). 5.4 Položaj antene Na svakoj od mjernih točaka treba očitavati rezultate treba vršiti s antenom u horizontalnoj i u vertikalnoj polarizaciji (vidi sliku
16. u Dodatku
17. Priloga IV.). 5.5 Očitavanje Potrebno je učiniti najviše četiri očitavanja u skladu s točkama 5.3 i 5.4 na svakoj ispitnoj frekvenciji kao karakteristično očitavanje na frekvenciji na kojoj se mjerenja vrše.
18. Frekvencije 6.1 Mjerenja Mjerenja treba provoditi preko čitavoga frekvencijskoga područja od 30 do 1000 MHz. Frekvencijsko područje se treba podijeliti u 13 frekvencijskih pojasa. U svakome frekvencijskome pojasu može biti ispitana jedna ispitna frekvencija kako bi se pokazalo da su zadovoljene tražene granice. Kako bi se potvrdilo da vozilo zadovoljava zahtjeve ovoga Priloga, nadležno ispitno tijelo mora ispitati na svakoj toj točki (frekvenciji) u svakome od sljedećih 13 frekvencijskih pojaseva: od 30 do 50, od 50 do 75, od 75 do 100, od 100 do 130, od 130 do 165, od 165 do 200, od 200 do 250, od 250 do 320 do 320, od 320 do 400, od 400 do 520, od 520 do 660, od 660 do 8200 do 1000 MHz. U slučaju da se tijekom ispitivanja prijeđe granična vrijednost, potrebno je provesti istraživanja kako bi se osiguralo da je tomu uzrok vozilo, a ne ometajuće zračenje. PRILOG VI. METODA ISPITIVANJA OTPORNOSTI VOZILA NA ELEKTROMAGNETSKO ZRAČENJE
19. Općenito 1.1 Metoda opisana u ovome Prilogu primjenjuje se samo na vozila. 1.2 Metoda ispitivanja Ovo je ispitivanje namijenjeno za dokazivanje otpornosti na pogoršanje značajka izravnog nadzora nad vozilom. Vozilo se izlaže djelovanju elektromagnetskih polja kako je opisano u ovome Prilogu. Vozilo se nadzire tijekom tih ispitivanja.
20. Iskazivanje rezultata Jakost polja pri ispitivanju opisanu u ovome Prilogu iskazuje se u voltima/m.
21. Mjerno mjesto Ispitna oprema mora omogućavati stvaranje elektromagnetskih polja određene jakosti u frekvencijskim područjima, koja su određena u ovome Prilogu. Takva ispitna oprema mora zadovoljavati (nacionalne) zakonske zahtjeve s obzirom na emisiju elektromagnetskih signala. Potrebno je obratiti pozornost da zračena polja ne utječu na upravljačku i nadzornu opremu tako da se obezvrijede ispitivanja.
22. Stanje vozila tijekom ispitivanja 4.1 Vozilo treba biti neopterećeno, osim potrebne ispitne opreme. 4.1.1 Motor treba okretati pokretati pogonske kotače ustaljenom brzinom koja odgovara 3/4 najveće brzine vozila ako ne postoji tehnički razlog da proizvođač izabere drugu brzinu, motor vozila mora biti opterećen s odgovarajućim zakretnim momentom. Ako je potrebno, vratila prijenosnika snage mogu se isključiti (npr., u slučaju vozila s više od dvije osovine), pod uvjetom da ona ne pogone sastavne dijelove koji emitiraju smetnje. 4.1.2 Glavna kratka svjetla trebaju biti uključena. 4.1.3 Lijevi ili desni pokazivač smjera trebaju biti uključeni. 4.1.4 Svi drugi sustavi koji imaju utjecaja na vozačevo upravljanje vozilom trebaju biti (uključeni) kao pri uobičajenu radu vozila. 4.1.5 Vozilo ne smije biti u električnoj vezi s površinom na kojoj se ispituje i nikakva oprema ne smije biti spojena s vozilom, osim one koja se zahtijeva u točki 4.1.1 ili 4.
23. Dodir guma s ispitnom površinom tla ne smatra se električnim spojem. 4.2 Kada u vozilu postoje električni/elektronički sustavi koji čine sastavni dio sustava upravljanja vozilom, a neće biti (uključeni) u radnome stanju pod uvjetima koji su opisani u točki 4.1, proizvođaču će se dopustiti da dostavi ovlaštenomu ispitnom tijelu izvještaj ili dodatni dokaz da taj električni/elektronički sustav vozila zadovoljava zahtjeve ovoga Pravilnika. Takav dokaz treba zadržati u dokumentaciji o homologacije tipa. 4.3 Tijekom nadzora vozila upotrebljava se samo oprema koja ne stvara smetnje. Nadzire se vanjski izgled vozila i prostor za putnike kako bi se ustanovilo udovoljavaju li zahtjeve iz ovoga Priloga (npr., uporabom videokamere (videokamera)). 4.4 Vozilo redovito mora biti okrenuto prema jednoj nepomičnoj anteni. Međutim, kad su elektroničke upravljačke jedinice s pridruženim ožičenjem smještene većim dijelom u stražnjemu dijelu vozila, ispitivanje se uobičajeno provodi s vozilom okrenutim od antene. Kad se radi o dugačkim vozilima (tj. vozilima osim automobila i lakih furgona) koja imaju elektroničke upravljačke jedinice i pridruženo im ožičenje pretežito u središnjem dijelu vozila, referentna točka (vidi točku 5.
24. ovoga Priloga) može se ustanoviti u odnosu na lijevu ili desnu bočnu površinu vozila. Ta referentna točka treba biti na sredini duljine vozila ili u jednoj točki na bočnoj strani vozila koju izaberu zajedno proizvođač i nadležno tijelo nakon što ustanove na koji su način razmješteni elektronički sustavi i pripadajuća ožičenja. Takvo se ispitivanje može provoditi samo kada to fizička konstrukcija komore dopušta. Mjesto antene mora biti navedeno u ispitnom izvještaju.
25. Vrsta, položaj i orijentacija generatora polja 5.1 Vrsta generatora polja 5.1.1 Treba odabrati generator polja koji može stvoriti željenu jakost polja na referentnoj točki (vidi točku 5.4 ovoga Priloga) na odgovarajućim frekvencijama. 5.1.2 Generator (generatori) polja može (mogu) biti antena (antene) ili sustav prijenosne linije (TLS). 5.1.3 Konstrukcija i orijentacija svakog generatora polja treba biti takva da je polje polarizirano: od 20 do 1000 MHz horizontalno ili vertikalno. 5.2 Visina i mjerni razmak 5.2.1 Visina 5.2.1.1 Središte faze bilo koje antene ne smije biti manje od 1,5 m iznad ravnine na kojoj vozilo stoji ili ne manje od 2,0 m iznad ravnine na kojoj vozilo stoji kad je krov vozila viši od 3 m. 5.2.1.2 Ni jedan dio zračećeg elementa antene ne smije biti manje od 0,25 m iznad ravnine na kojoj vozilo stoji. 5.2.2 Mjerni razmak 5.2.2.1 U stvarnim uvjetima najbolje je postaviti generator polja što je praktički moguće dalje od vozila. Taj razmak leži obično unutar područja od 1 do 5 m. 5.2.2.2 Kad se ispitivanje provodi u zatvorenu prostoru, zračeći elementi generatora polja ne smiju biti bliže od 1,0 m bilo kojemu materijalu koji upija elektromagnetsko zračenje i ne bliže od 1,5 m zidu zatvorenoga prostora. Između odašiljačke antene i vozila koje se ispituje ne smije biti materijal koji upija elektromagnetsko zračenje. 5.3 Mjesto antene u odnosu na vozilo 5.3.1 Zračeći elementi generatora polja ne smiju biti bliže od 0,5 m vanjskoj površini tijela vozila. 5.3.2 Generator polja treba biti smješten na središnjoj crti vozila (ravnina uzdužne simetrije). 5.3.3 Nijedan dio TLS-a, osim ravnine na kojoj stoji vozilo, ne smije biti bliže od 0,5 m bilo kojemu dijelu vozila. 5.3.4 Svaki generator polja koji se smješta nad vozilom treba se po sredini protezati nad najmanje 75% duljine vozila. 5.4 Referentna točka 5.4.1 U smislu ovoga Priloga referentna točka je točka na kojoj se uspostavlja polje određene jakosti, a određuje se kako slijedi: 5.4.1.1 najmanje 2 m vodoravno od središta faze antene ili najmanje 1 m okomito od zračećih elemenata TLS-a 5.4.1.2 na središnjoj crti vozila (ravnina uzdužne simetrije) 5.4.1.3 na visini od 1,0 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj vozilo stoji ili 2,0 ± 0,05 m kad je najmanja visina krova vozila viša od 3,0 m 5.4.1.
26. za prednje osvjetljavanje, ili: – ± 0,2 m unutar vozila, mjereno od točke sjecišta vjetrobranskog stakla i prednjeg poklopca (točka C u Dodatku
27. ovoga Priloga), ili – ± 0,2 ± 0,2 m od osi prednje osovine traktora, mjereno prema središtu traktora (točka D u Dodatku
28. ovoga Priloga), ovisno što daje referentnu točku bližu anteni." 5.4.1.
29. za stražnje osvjetljavanje, ili: – ± 0,2 m unutar vozila, mjereno od točke sjecišta vjetrobranskog stakla i poklopca (točka C u Dodatku
30. ovoga Priloga), ili – 0,2 ± 0,2 m od osi stražnje osovine traktora, mjereno prema središtu traktora (točka D u Dodatku
31. ovoga Priloga), ovisno što daje referentnu točku bližu anteni." 5.5 Ako se odluči zračiti stražnji dio vozila, referentna točka se određuje kao u točki 5.
32. Tada se vozilo postavi nasuprot anteni kao da se okrenulo vodoravno za 180° oko svoje središnje točke, tj. tako da razmak od antene do najbližega dijela vanjske površine tijela vozila ostaje jednak. To je prikazano u Dodatku
33. ovoga Priloga.
34. Ispitni zahtjevi 6.1 Frekvencijsko područje, vremena zadržavanja, polarizacija Vozilo se izlaže elektromagnetskomu zračenju u frekvencijskome području od 20 do 1000 MHz. 6.1.1 Kako bi se potvrdilo da vozilo zadovoljava zahtjeve ovoga Priloga, potrebno ga je ispitati na 14 ispitnih frekvencija u tome (gornjemu) području, npr.: 27, 45, 65, 90, 120, 150, 190, 230, 280, 380, 450, 600, 750 i 900 MHz. Uzima se u obzir vrijeme odziva opreme koja se ispituje, pa vrijeme zadržavzadržavanja treba biti dostatno kako bi se dopustilo da oprema koja tuje reagira pod uobičajenim uvjetima. U svakome slučaju to vrijeme ne smije biti kraće od dvije sekunde. 6.1.2 Na svakoj se frekvenciji upotrebljava jedna vrsta polarizacije (vidi točku 5.1.3). 6.1.3 Svi drugi ispitni parametri određeni su u ovome Prilogu. 6.1.4 Ako vozilo ne zadovolji ispitivanje određeno u točki 6.1.1 ovoga Priloga, mora se potvrditi da vozilo nije zadovoljilo pod propisanim uvjetima, a ne kao rezultat stvaranja nenadziranih polja.
35. Stvaranje jakosti polja koja se zahtijeva 7.1 Ispitna metodologija 7.1.1 Kako bi se uspostavili uvjeti za ispitno polje, upotrebljava se »supstitucijska metoda«. 7.1.2 Faza umjeravanja Na svakoj ispitnoj frekvenciji generatoru polja dovodi se takva razina snaga napajanja da se dobije zahtijevana jakost polja na referentnoj točki (kako je određeno u točki 5.) u ispitnome području bez prisutnog vozila, mjeri se razina dovedene snage ili nekoga drugog parametra izravno s njom povezanog za zahtijevanu jakost polja, a rezultati se zapisuju. Ispitna frekvencija leži u području od 20 do 1000 MHz. Umjeravanje treba početi pri frekvenciji od 20 MHz i povećavati u koracima ne većim od 2% od prethodne frekvencije, zaključno s 1000 MHz. Te rezultate treba upotrijebiti za homologacijska ispitivanja tipa dok se ne pojave promjene u uvjetima ili opremi koje nalažu da se taj postupak ponovi. 7.1.3 Faza ispitivanja Vozilo se nakon umjeravanja uvodi u ispitni prostor i postavlja u skladu sa zahtjevima iz točke
36. Generatoru polja dovodi se snaga koja se zahtijeva, a koja je određena u točki 7.1.2 na svakoj frekvenciji određenoj u točki 6.1.
37. 7.1.4 Za uspostavu polja određene jakosti, tijekom ispitivanja upotrebljava se parametar odabran za određivanje polja u točki 7.1.
38. 7.1.5 Tijekom ispitivanja upotrebljava se oprema za stvaranje polja i njezin razmještaj kao u točki 7.1.2 (tijekom umjeravanja). 7.1.6 Mjerilo jakosti polja Treba se služiti prikladnim kompaktnim mjerilom jakosti polja kako bi se odredila jakost polja tijekom faze umjeravanja metode supstitucije. 7.1.7 Tijekom faze umjeravanja metode supstitucije središte faze mjerila jakosti polja treba biti u referentnoj točki 7.1.8 Ako se upotrebljava umjerena prijamna antena kao mjerilo jakosti polja, očitavanja se trebaju dobiti u tri međusobno okomita smjera, a izotropna istovjetna vrijednost očitavanja uzima se kao jakost polja. 7.1.9 Kako bi se uzela u obzir razlika u geometriji vozila, može biti potrebno uspostaviti izvjestan broj položaja antene ili referentnih točaka. 7.2 Obris jakosti polja 7.2.1 Tijekom faze umjeravanja metode supstitucije (prije nego što se vozilo uvede u ispitni prostor) jakost polja u najmanje 80% umjernih koraka ne smije biti manja od 50 % od nazivne jakosti polja na sljedećim mjestima: (a) za sve generatore polja, 0,5 ± 0,05 m s bilo koje strane referentne točke na crti koja prolazi kroz referentnu točku i na istoj je visini kao referentna točka, a okomito na ravninu uzdužne simetrije vozila (b) u slučaju TGLS-a, 1,5 ± 0,05 m na crti koja prolazi kroz referentnu točku na istoj visini s referentnom točkom i uzduž crte uzdužne simetrije. 7.3 Rezonancija komore Neovisno o uvjetu izraženu u točki 7.2.1, ispitivanja se ne provode na rezonancijskim frekvencijama komore. 7.4 Značajke koje treba imati proizvedeni ispitni signal 7.4.
39. Najveći otklon ovojnice Najveći otklon ovojnice ispitnog signala treba biti jednak najvišemu otklonu nemoduliranoga sinusnog vala čija je efektivna vrijednost u voltima/m određena u točki 6.4.2 Priloga I. (vidi Dodatak
40. ovoga Priloga). 7.4.
41. Valni oblik ispitnog signala Ispitni signal treba biti sinusni val radijske frekvencije, amplitudno moduliran sinusnim signalom frekvencije 1 kHz, s dubinom modulacije m od 0,8 ± 0,
42. 7.4.3 Dubina modulacije Dubina modulacije definira se kao: m = najveći otklon ovojnice – najmanji otklon ovojnice najveći otklon ovojnice – najmanji otklon ovojnice DODATAK
43. DODATAK
44. DODATAK
45. Značajke koje treba imati proizvedeni ispitni signal PRILOG VII. METODA MJERENJA ELEKTROMAGNETSKIH ŠIROKOPOJASNIH EMISIJA KOJE ZRAČE ELEKTRIČNI/ELEKTRONIČKI PODSKLOPOVI
46. Općenito 1.1 Ispitna (ispitne) metoda (metode) opisana (opisane) u ovome Prilogu može se (mogu) primijeniti na ESA podsklopove koji se poslije mogu ugraditi u vozila koja su u skladu s Prilogom IV. 1.2 Mjerna oprema Mjerna oprema mora zadovoljavati zahtjeve iz publikacije br. 16-1

(93)Posebnog međunarodnog odbora za radiosmetnje (CISPR). Za mjerenje širokopojasnih elektromagnetskih emisija u ovome Prilogu mora se upotrijebiti detektor prividne vršne vrijednosti, ili ako se upotrebljava detektor vršne vrijednosti, mora se upotrijebiti ogovarajući faktorom ispravka, ovisno o broju pulsova iskre. 1.3 Ispitna metoda Ovo je ispitivanje namijenjeno za mjerenje elektromagnetskih širokopojasnih emisija koje zrače ESA podsklopovi.

1. Izražavanje rezultata Rezultati mjerenja izražavaju se u dB mikrovoltima/m (mikrovolta/m) za širinu frekvencijskoga pojasa od 120 kHz. Kad se stvarna širina frekvencijskoga pojasa B (izraženo u kHz) mjerne opreme razlikuje od 120 kHz, očitanja u mikrovoltima treba pretvoriti na širinu frekvencijskoga pojasa od 120 kHz množenjem faktorom 120/B.
2. Mjerno mjesto 3.1 Ispitno mjesto mora zadovoljavati zahtjeve iz publikacije br. 16-1

(93)Posebnoga međunarodnog odbora za radijske smetnje (CISPR) (vidi Dodatak

1. ovoga Priloga). 3.2 Mjerna oprema, ispitna prostorija ili vozilo u kojemu je smještena mjerna oprema može se nalaziti izvan granične crte prikazane u Dodatku
2. ovoga Priloga. 3.3 Može se upotrijebiti i zatvoreni prostor za ispitivanje ako se može pokazati veza između toga zatvorenog ispitnog prostora i odobrenoga vanjskog mjernog mjesta. Zatvoreni ispitni prostor ne treba zadovoljavati dimenzijske zahtjeve sa slike
3. u Dodatku
4. ovoga Priloga, osim razmaka između mjerne antene i ESA podsklopa koji se ispituje i visine antene (vidi slike
5. i
6. u Dodatku
7. ovoga Priloga). 3.4 Okružje Kako bi se osiguralo da ne bude nikakva vanjskog šuma ili signala takve veličine da bitno utječe na mjerenje, potrebno je obaviti mjerenja prije i nakon glavnog ispitivanja. U oba ta mjerenja razina vanjskog šuma ili signala mora biti za najmanje 10 dB ispod granica smetnja danih u točki 6.5.2.1 Priloga I., osim namjernih uskopojasnih odašiljanja iz okružja.
8. Stanje ESA podsklopa tijekom ispitivanja 4.1 ESA podsklop koji se ispituje treba biti u uobičajenu radnom stanju. 4.2 Ispitivanja se ne provode dok pada ili dok se druge padaline talože na ESA podsklop koji se ispituje, ili u roku od 10 minuta nakon što su te padaline prestale. 4.3 Ispitni razmještaj 4.3.1 ESA podsklop koji se ispituje i njegovo ožičenje treba se nalaziti na stolu od drveta ili od drugoga odgovarajućeg izolacijskog materijala 50 ± 5 mm iznad poda. Međutim, ako je neki dio ESA podsklopova koji se ispituje namijenjen da bude električno povezan s metalnom nadogradnjom vozila, taj dio treba postaviti na temeljnu ploču i električno spojiti s tom pločom. Temeljna ploča treba biti metalna ploča debljine najmanje 0,5 mm. Najmanja veličina temeljne ploče ovisi o veličini ESA podsklopa koji se ispituje, ali treba omogućiti raspodjelu ESA ožičenja i sastavnih dijelova. Temeljna ploča treba biti spojena sa zaštitnim vodičem sustava uzemva uzemljenja. Temeljna ploča se treba postaviti na visini od 1,0 ± 0,1 m iznad poda ispistorije i treba biti usporedna s podom. 4.3.2 ESA podsklop koji se ispituje uređuje se i spaja prema zahtjevima koji se u vezi s njim postavljaju. Armatura izvora za napajanje treba biti smještena uzduž i unutar 100 mm od ruba temeljne ploče/stola najbližeg anteni. 4.3.3 ESA podsklop koji se ispituje treba biti povezan sa sustavom uzemljenja (električnoga povezivanja metalnih dijelova) sukladno proizvođačevoj specifikaciji za ugradbu, a nikakvi dodatni spojevi uzemljenja metalnih masa nisu dopušteni. 4.3.4 Najmanji razmak između ESA podsklopa koji se ispituje i svih drugih vodljivih struktura, kao što su zidovi ekraniziranih površina, (s iznimkom temeljne ploče/stola ispod ispitivanoga predmeta) mora biti 1,0 m. 4.4 Napajanje ispitivanog ESA podsklopa dovodi se preko jedne 5 µH/ 50 umjetne mreže (AN) koja treba biti električni povezana s temeljnom pločom. Napon napajanja treba se održavati na vrijednosti nazivnoga radnog napona sustava ± 10%. Bilo kakva izmjenična valna komponenta mora biti manja od 1,5% nazivne vrijednosti radnog napona sustava kad se mjeri na priključku za nadzor na umjetnoj mreži (AN). 4.5 Kad se ESA podsklop koji se ispituje sastoji od više od jedne jedinice, međuspojni kabeli morali bi idealno biti kao ožičenje namijenjeno za stvarnu uporabu u vozilu. Kad to nije dostupno, duljina između elektroničke upravljačke jedinice i AN mreže treba biti 1500 ± 75 mm. Svi kabeli u tome ožičenju trebaju biti završeni što je moguće vjernije i po mogućnosti sa stvarnim teretima i aktuatorima. Kad se za ispravan rad ESA podsklopa koji se ispituje zahtijeva vanjska oprema, može se načiniti zamjena u smislu doprinosa koji ta oprema daje izmjerenim emisijama.
9. Vrsta, položaj i orijentacija antene 5.1 Vrsta antene Svaka linearno polarizirana antena može se upotrijebiti pod uvjetom da se može odrediti u odnosu na referentnu antenu. 5.2 Visina i mjerni razmak 5.2.1 Visina Središte faze antene treba biti 150 ± 10 mm iznad temeljne ploče. 5.2.2 Mjerni razmak Vodoravni razmak od središta faze ili vrha antene, što je prikladno, do ruba temeljne ploče treba biti 1,00 ± 0,05 m. Ni jedan dio antene ne smije biti bliže od 0,5 m temeljnoj ploči. Antena se postavlja usporedno s ravninom koja je okomita na temeljnu ploču, a podudarno s rubom temeljne ploče uzduž glavnoga dijela armature ožičenja. 5.2.3 Kad se ispitivanja provode u zatvorenu prostoru u svrhu elektromagnetskog zaslanjanja radijskih frekvencija, elementi prijamne antene ne smiju biti bliže od 0,5 m bilo kojemu materijalu koji upija radijsko zračenje i ne bliže od 1,5 m zidu zatvorenoga prostora. Između prijamne antene i ESA podsklopa koji se ispituje, ne smije biti materijal koji upija zračenje radijskih frekvencija. 5.3 Orijentacija i polarizacija antene U mjernoj točki potrebno je vršiti očitavanja s antenom u vertikalnoj i u horizontalnoj polarizaciji. 5.4 Očitavanja Potrebno je izvršiti najviše dva očitavanja (u skladu s točkom 5.3) na svakoj ispitnoj frekvenciji kao karakteristično očitavanje na frekvenciji na kojoj se izvode mjerenja.
10. Frekvencije 6.1 Mjerenja Mjerenja treba izvoditi preko cijeloga frekvencijskoga područja od 30 do 1000 MHz. Smatrat će se da postoji najveća vjerojatnost da neki ESA podsklop zadovoljava zahtjeve o granicama u čitavome frekvencijskome području kad taj podsklop zadovolji te granice na sljedećih 13 frekvencija u tome frekvencijskome području, npr. 45, 65, 90, 120, 150, 190, 230, 280, 380, 450, 600, 750 i 900 MHz. U slučaju da se tijekom ispitivanja prijeđe granična vrijednost, potrebno je provesti istraživanja kako bi se osiguralo da je uzrok ESA podsklop, a ne ometajuće zračenje.. 6.1.1 Granice se primjenjuju preko cijeloga područja od 30 do 1000 MHz 6.1.2 Mjerenja se mogu izvoditi s detektorima prividno vršne vrijednost ili vršne vrijednosti. Granice dane u točkama 6.2 i 6.5 vrijede za prividno vršnu vrijednost. Kad se upotrijebi vršna vrijednost, potrebno je dodati 38 dB za širinu pojasa od 1 MHz ili oduzeti 22 dB za 1 kHz pojasne širine. 6.2 Dopuštena odstupanja Ispitna frekvencija (MHz) Dopušteno ostupanje (MHz) 45, 65, 90, 120, 150, 190 i 230 ± 5 280, 380, 450, 600, 750 i 900 ± 20 Dopuštena odstupanja primjenjuju se na navedene frekvencije, a namijenjena su za izbjegavanje smetnje od odašiljača koji za vrijeme mjerenja rade na ispitnim ili njima bliskim frekvencijama. DODATAK
11. Slika
12. GRANICA ISPITNOGA PODRUČJA ZA ELEKTRIČNI/ELEKTRONIČKI PODSKLOP Ravna čista površina bez površina koje reflektiraju elektromagnetsko zračenje DODATAK
13. Slika
14. ELEKTROMAGNETSKE EMISIJE KOJE ZRAČI NEKI ESA PODSKLOP/ISPITNI RASPORED (OPĆI IZGLED) Slika
15. Ispitivanje otpornosti ESA podsklopa u slobodnom elektromagnetskom polju Pregled s ispitnog stola u ravnini uzdužne simetrije PRILOG VIII. METODA MJERENJA ELEKTROMAGNETSKIH USKOPOJASNIH EMISIJA KOJE ZRAČE ELEKTRIČNI/ELEKTRONIČKI PODSKLOPOVI
16. Općenito 1.1 Ispitna metoda opisana u ovome Dodatku može se primijeniti na ESA podsklopove. 1.2 Mjerna oprema Mjerna oprema mora zadovoljavati zahtjeve iz publikacije br. 16-1

(93)Posebnoga međunarodnog odbora za radiosmetnje (CISPR). Za mjerenje zračenih uskopojasnih emisija u ovome se Dodatku upotrebljava detektor prosječne vrijednosti ili detektor vršne vrijednosti. 1.3 Ispit3 Ispitna metoda Ovo je ispitivanje namijenjeno za mjerenje elektromagnetskog uskopojasnog zračenja koje itirati koji mikroprocesorski sustav. 1.3.2 Kao kratak (2 – 3 minute) početni korak, uz izabranu jednu polarizaciju antene dopušta se počistiti frekvencijsko područje iz točke 6.1 ovoga Priloga uporabom analizatora spektra kako bi se pokazalo postojanje i/ili položaj vrhova emisija. To bi moglo pomoći kod odabira frekvencija na kojima se treba ispitivati (vidi točku 6. ovoga Priloga). 2. Izražavanje rezultata Rezultati mjerenja izražavaju se u dB mikrovoltima/m (mikrovolti/m). 3. Mjerno mjesto 3.1 Ispitno mjesto mora zadovoljavati zahtjeve iz publikacije br. 16-1

(93)Posebnoga međunarodnog odbora za radijske smetnje (CISPR) (vidi Dodatak

1. Priloga VII.). 3.2 Mjerna oprema, ispitna prostorija ili vozilo u kojemu je smještena mjerna oprema treba se nalaziti izvan granične crte prikazane u Dodatku
2. Priloga VII. 3.3 Može se upotrijebiti zatvoreni prostor za ispitivanje ako se može pokazati veza između toga zatvorenog ispitnog prostora i vanjskoga mjernog mjesta. Zatvoreni ispitni prostor ne treba zadovoljavati dimenzijske zahtjeve iz Dodatka
3. Priloga VII., osim razmaka između mjerne antene i ESA podsklopa koji se ispituje i visine antene (vidi slike
4. i
5. u Dodatku
6. Priloga VII.). 3.4 Okružje Kako bi se osiguralo da ne bude nikakva vanjskog šuma ili signala takve veličine da bitno utječe na mjerenje, potrebno je obaviti mjerenja prije i nakon glavnog ispitivanja. U oba ta mjerenja razina vanjskog šuma ili signala mora biti za najmanje 10 dB ispod granica smetnja danih u točki 6.6.2.1 Priloga I., osim namjernih uskopojasnih odašiljanja iz okružja.
7. Stanje ESA podsklopa tijekom ispitivanja 4.1 ESA podsklop koji se ispituje treba biti u uobičajenu radnom stanju. 4.2 Ispitivanja se ne provode pada kiša ili dok se druge padaline talože na ESA podsklopu koji se ispituje ili u roku od 10 minuta nakon što padaline prestanu. 4.3 Ispitni razmještaj 4.3.1 ESA podsklop koji se ispituje i njegovo ožičenje treba se nalaziti 50 ± 5 mm iznad stola od drveta ili od nekoga odgovarajućeg izolacijskog materijala. Međutim, ako je dio ESA podsklopa koji se ispituje namijenjen za električno povezivanje s metalnom nadgradnjom vozila, taj dio treba postaviti na temeljnu ploču i električni spojiti s tom pločom. Temeljna ploča treba biti metalna ploča debela najmanje 0,5 mm. Najmanja dimenzija temeljne ploče ovisi o izmjerama ESA podsklopa koji se ispituje, ali je potrebno omogućiti raspodjelu ESA ožičenja i sastavnih dijelova. Temeljna ploča treba biti spojena sa zaštitnim vodičem sustava uzemljenja. Ona se treba postaviti na visini od 1,0 ± 0,1 m iznad poda ispitne prostorije i treba biti usporedna s podom. 4.3.2 ESA podsklop koji se ispituje postavlja se i spaja prema zahtjevima koji se postavljaju u vezi s njim. Armatura izvora za napajanje treba biti smještena uzduž i unutar 100 mm od ruba temeljne ploče/stola najbližeg anteni. 4.3.3 ESA podsklop koji se ispituje treba biti povezan sa sustavom uzemljenja sukladno proizvođačevoj specifikaciji za ugradbu i nikakvi dodatni spojevi utemljenja nisu dopušteni. 4.3.4 Najmanji razmak između ESA podsklopa koji se ispituje i svih drugih vodljivih struktura, kao što su zidovi ekraniziranih površina (osim temeljne ploče/stola ispod ispitivanoga predmeta), mora biti 1,0 m. 4.4 Napajanje ispitivanoga ESA podsklopa dovodi se preko jedne 5 µH/50 otpora umjetne mreže (AN) koja treba biti električno povezana s temeljnom pločom. Napon napajanja treba se održavati na vrijednosti nazivnoga radnog napona sustava 10%. Bilo kakva izmjenična valna sastavnica mora biti manja od 1,5% nazivne vrijednosti radnog napona sustava kad se mjeri na priključku za nadzor na umjetnoj mreži (AN). 4.5 Kad se ESA podsklop koji se ispituje sastoji od više od jedne jedinice, međuspojni kabeli bi idealno morali biti kao ožičenje namijenjeno za stvarnu uporabu u vozilu. Kad to nije moguće ostvariti, duljina između elektroničke upravljačke jedinice i AN mreže treba biti 1500 ± 75 mm. Svi kabeli u tome ožičenju trebaju biti završeni što je moguće vjernije i po mogućnosti sa stvarnim teretima i aktuatorima. Kad se za ispravan rad ESA podsklopa koji se ispituje zahtijeva vanjska oprema, može se načiniti zamjena u smislu doprinosa koji ta oprema daje izmjerenim emisijama.
8. Vrsta, položaj i orijentacija antene 5.1 Vrsta antene Svaka linearno polarizirana antena može se upotrijebiti pod uvjetom da se može odrediti u odnosu na referentnu antenu. 5.2 Visina i mjerni razmak 5.2.1 Visina Središte faze antene treba biti 50 ± 10 mm iznad temeljne ploče. 5.2.2 Mjerni razmak Vodoravni razmak od središta faze, ili vrha antene kad je prikladno, do ruba temeljne ploče treba biti 1,00 ± 0,05 m. Ni jedan dio antene ne smije biti bliže od 0,5 m temeljnoj ploči. Antena se postavlja usporedno s ravninom koja je okomita na temeljnu ploču, a podudarno s rubom temeljne ploče uzduž glavnoga dijela armature ožičenja. 5.2.3 Kad se ispitivanja provode u zatvorenu prostoru radi elektromagnetskog zaslanjanja radijskih frekvencija, elementi prijamne antene ne smiju biti bliže od 0,5 m bilo kojemu materijalu koji upija radijsko zračenje i ne bliže od 1,5 m zidu zatvorenoga prostora. Između prijamne antene i ESA podsklopa vozila koji se ispituje ne smije biti materijal koji upija radijsko zračenje. 5.3 Orijentacija i polarizacija antene U mjernoj točki potrebno je vršiti očitavanja s antenom u vertikalnoj i u horizontalnoj polarizaciji. 5.
9. Očitavanja Potrebno je učiniti najviše dva očitavanja (u skladu s točkom 5.3) na svakoj ispitnoj frekvenciji kao karakteristično očitavanje na frekvenciji na kojoj se izvode mjerenja.
10. Frekvencije 6.1 Mjerenja Mjerenja treba izvoditi preko cijeloga frekvencijskoga područja od 30 do 1000 MHz. Frekvencijsko se područje podijeli u 13 frekvencijskih pojasa. U svakome frekvencijskome pojasu može biti ispitana jedna ispitna frekvencija kako bi se pokazalo da su granice koje se zahtijevaju zadovoljene. Kako bi se potvrdilo da ESA podsklop koji se ispituje zadovoljava zahtjeve ovoga Priloga, mjerodavno ispitno tijelo ispitat će na jednoj takvoj točki u svakome od 13 sljedećih frekvencijskih pojasa: 30 do 50, 50 do 75, 75 do 100, 100 do 130, 130 do 165, 165 do 200, 200 do 250, 250 do 320, 320 do 400, 400 do 520, 520 do 660, 660 do 820, 820 do 1000 MHz. U slučaju da se tijekom ispitivanja prijeđe granična vrijednost, potrebno je provesti istraživanja kako bi se osiguralo da je uzrok ESA podsklop koji se ispituje, a ne ometajuće zračenje. 6.2 Ako su, tijekom početnoga koraka koji je mogao biti izveden kako je opisano u točki 1.3 ovoga Priloga zračene uskopojasne emisije za bilo koji od frekvencijskih pojasa iz točke 6.1 najmanje 10 dB ispod referentne granice, tada se može smatrati da ESA podsklop u tome frekvencijskome pojasu zadovoljava zahtjeve ovoga Priloga. PRILOG IX. METODA (METODE) ISPITIVANJA OTPORNOSTI ELEKTRIČNIH/ELEKTRONIČKIH PODSKLOPOVA NA ELEKTROMAGNETSKA ZRAČENJA
11. Općenito 1.1 Ispitna (ispitne) metoda (metode) opisana (opisane) u ovome Prilogu može (mogu) se primijeniti na ESA podsklopove. 1.2 Ispitne metode 1.2.1 ESA podsklopovi mogu zadovoljavati zahtjeve bilo koje kombinacije dalje navedenih ispitnih metoda, po slobodnom izboru proizvođača, pod uvjetom da su ti rezultati obuhvaćeni u potpunome frekvencijskome području danom u točki 5.1 ovoga Priloga. – Ispitivanje trakastim vodom: vidi Dodatak
12. ovoga Priloga – Ispitivanje uvođenjem struje: vidi Dodatak
13. ovoga Priloga – Ispitivanje TEM kavezom: vidi Dodatak
14. ovoga Priloga – Ispitivanje slobodnim poljem: vidi Dodatak
15. ovoga Priloga 1.2.2 Zbog z Zbog zračenja elektromagnetskih polja tijekom ovih ispitivanja sva je ispitivanja potrebno izvoditi u ekraniz prostoru (TEM kavez ekranizirani je prostor).
16. Izražavanje rezultata Za ispitivanja koja su opisana u ovome Prilogu jakosti polja izražavaju se u voltima/m, a uvedena struja u miliamperima.
17. Mjerno mjesto 3.1 Ispitna oprema mora omogućivati stvaranje ispitnog signala koji se zahtijeva u frekvencijskim područjima određenim u ovome Prilogu. Ispitna oprema mora zadovoljavati (nacionalne) zakonske zahtjeve s obzirom na emisiju elektromagnetskih signala. 3.2 Mjerna se oprema smješta izvan komore.
18. Stanje ESA podsklopa tijekom ispitivanja 4.1 ESA podsklop koji se ispituje treba biti u uobičajenu radnom stanju. Treba biti namješten kako je određeno u ovome Prilogu, osim kada pojedine ispitne metode zahtijevaju drukčije. 4.2 Napajanje ispitivanog ESA podsklopa dovodi se preko jedne (5 µH/50 ) umjetne mreže (AN) koja treba biti električno povezana s masom. Napon napajanja treba se održavati na vrijednosti nazivnoga radnog napona sustava ± 10 %. Bilo kakva izmjenična valna sastavnica mora biti manja od 1,5 % nazivne vrijednosti radnog napona sustava kad se mjeri na priključku za nadzor na umjetnoj mreži (AN). 4.3 Kada se za rad ESA podsklopa koji se ispituje zahtijeva neka vanjska oprema, ona se treba postaviti tijekom faze umjeravanja. Tijekom umjeravanja nikakva vanjska oprema ne smije biti bliže od 1 m referentnoj točki. 4.4 Kako bi se kada se ispitivanja i mjerenja ponavljaju osiguralo dobivanje mjernih rezultata koji se mogu reproducirati, oprema koja stvara ispitni signal i njezin razmještaj treba biti prema istoj specifikaciji kao što je bila tijekom svake odgovarajuće faze umjeravanja (točke 7.2, 7.3.2.3, 8.4, 9.2 i 10.2 ovoga Priloga). 4.5 Kad se ispitivani ESA podsklop sastoji od više od jedne jedinice, međuspojni kabeli morali bi idealno biti istovjetni ožičenju namijenjenu za stvarnu uporabu u vozilu. Ako to nije dostupno, duljina između elektroničke upravljačke jedinice i AN mreže treba biti 1500 ± 75 mm. Svi kabeli u tome ožičenju trebaju biti završeni što je moguće vjernije i po mogućnosti sa stvarnim teretima i aktuatorima.
19. Frekvencijsko područje, vremena zadržavanja 5.1 Mjerenja se izvode u frekvencijskome području od 20 do 1000 MHz. 5.2 Kako bi se potvrdilo da ESA podsklop (podsklopovi) zadovoljava (zadovoljavaju) zahtjeve ovoga Priloga, ispitivanja je potrebno provesti na 14 ispitnih frekvencija u području, npr.: 27, 45, 65, 90, 120, 150, 190, 230, 280, 380, 450, 600, 750 i 900 MHz. Vrijeme odziva opreme koja se ispituje uzima se u obzir, pa vrijeme zadržavanja treba biti dostatno kako bi se dopustilo da oprema koja se ispituje reagira pod uobičajenim uvjetima. U svakome slučaju to vrijeme ne smije biti kraće od dvije sekunde
20. Značajke koje treba imati proizvedeni ispitni signal 6.1 Najveći otklon ovojnice Najveći otklon ovojnice ispitnog signala treba biti jednak najvećemu otklonu nemoduliranoga sinusnog vala čija je efektivna vrijednost u voltima/m određena u točki 6.4.
21. Priloga I. (vidi Dodatak
22. Priloga VI.). 6.2 Valni oblik ispitnog signala Ispitni signal treba biti sinusni val radijske frekvencije, amplitudno moduliran sa sinusnim signalom frekvencije 1 kHz, s dubinom modulacije m od 0,8 ± 0,
23. 6.3 Dubina modulacije Dubina modulacije definira se kao: m = najveći otklon ovojnice – najmanji otklon ovojnice najveći otklon ovojnice – najmanji otklon ovojnice
24. Ispitivanje trakastim vodom 7.1 Ispitna metoda Ta se ispitna metoda sastoji u podvrgavanju armature ožičenja kojom se spajaju sastavni dijelovi nekog ESA podsklopa elektromagnetskim poljima utvrđene jakosti. 7.2 Mjerenje jakosti polja u trakastom vodu Ispitna trakasti vodo napaja se na svakoj željenoj frekvenciji signalom određene razine snage kako bi se proizvela tražena jakost polja u području ispitivanja u kojemu nema ESA podsklopa. Ta se razina ulazne snage, ili neki drugi parametar u izravnome odnosu s tom snagom potrebnom da se odredi polje, treba izmjeriti, a rezultati zapisati. Ti će se rezultati upotrijebiti za homologacijska ispitivanja tipa, osim ako se ne pojave promjene u uvjetima ili opremi zbog kojih bi se taj postupak trebao ponoviti. Tijekom toga postupka glava sonde polja treba se nalaziti ispod aktivnog vodiča i treba biti centrirana u uzdužnom, okomitom i poprečnom smjeru. Kućište elektronike za sondu treba biti što je moguće dalje od uzdužne osi trakastog voda. 7.3 Postava ispitivanog ESA podsklopa 7.3.1 Ispitivanje trakastim vodom od 150 mm Ta metoda ispitivanja dopušta stvaranje homogenih polja između aktivnog vodiča (traka impedancije 50 ) i temeljne ravnine (vodljiva površina stola za sastavljanje), između kojih se može umetnuti dio armature ožičenja. Elektroničke upravljačke jedinice ispitivanog ESA podsklopa postavljaju se na temeljnu ploču, ali izvan trake s jednim od svojih rubova usporedno s aktivnim vodičem trake. To treba biti 200 ± 10 mm od crte na temeljnoj ploči koja se nalazi odmah ispod ruba aktivnog vodiča. Razmak između bilo kojeg ruba aktivnog vodiča i bilo kojeg vanjskog uređaja koji se upotrebljava za mjerenje treba biti najmanje 200 mm. Sekcija armature ožičenja ispitivanog ESA podsklopa treba biti postavljena u vodoravnome položaju između aktivnog vodiča i temeljne ploče (vidi slike
25. i
26. Dodatku
27. ovoga Priloga). 7.3.1.1 Najmanja duljina armature ožičenja, koja obuhvaća i vodove za napajanje elektroničke upravljačke jedinice i postavlja se ispod ispitne trake, treba biti 1,5 m, osim ako armatura ožičenja u vozilu nije kraća od 1,5 m. U tome slučaju duljina armature ožičenja treba biti jednaka onoj najduljoj kakva se redovito ugrađuje u vozilo. Svi ogranci iz toga snopa trebaju biti usmjereni okomito na uzdužnu os. 7.3.1.2 Kao alternativa, puna duljina armature ožičenja zajedno s duljinom najduljeg ogranka treba biti 1,5 m. 7.3.2 Ispitivanje trakom od 800 mm 7.3.2.1 Ispitna metoda Trakasti vod se sastoji od dvije usporedne metalne ploče razmaknute 800 mm. Ispitivana oprema postavlja se u središte između ploča i izlaže se elektromagnetskom polju (vidi slike
28. i
29. Dodatka
30. ovoga Priloga). Tom se metodom mogu ispitivati cjeloviti elektronički sustavi zajedno s osjetilima i aktuatorima, ta upravljačkim jedinicama i ožičenjem. Metoda je pogodna za uređaj čija je najveća dimenzija manja od jedne trećine razmaka ploča. 7.3.2.2 Položaj ispitne trake Ispitni trakasti vod stavlja se u ekraniziranu komoru (da se spriječe emisije izvana) 2 m od zidova i bilo koje metalne ograde kako bi se spriječile elektromagnetske refleksije. Za prigušivanje tih refleksija može se upotrijebiti RF upijajući materijal. Ispitni trakasti vod postavlja se na nevodljive oslonce najmanje 0,4 m iznad poda. 7.3.2.3 Umjeravanje ispitne trakastog voda Mjerna sonda polja postavlja se u središte na trećini uzdužne, okomite i poprečne dimenzije prostora između ploča bez sustava koji se ispituje. Pridružena mjerna oprema postavlja se izvan zaslona komore. Ispitni trakasti vod napaja se na svakoj željenoj frekvenciji signalom određene razine snage kako bi se proizvela tražena jakost polja. Ta će se razina ulazne snage, ili neki drugi parametar u izravnome odnosu s tom snagom potrebnom da se odredi polje, upotrijebiti za homologacijska ispitivanja tipa, osim ako se ne pojave promjene u uvjetima ili opremi zbog kojih se taj postupak treba ponoviti. 7.3.2.4 Postava ispitivanog ESA podsklopa Glavna upravljačka jedinica postavlja se u središte na trećinu uzdužne, okomite i poprečne izmjere prostora između usporednih ploča. Treba je postaviti na stalak od nevodljivoga materijala. 7.3.2.5 Glavni snopovi ožičenja i kabeli za osjetila i aktuai aktuatore Glavni snop ožičenja i svi kabeli za osjetila/aktuatore penju se okomito iz upravljačke jedinma vrhu temeljne ploče (time se pojačava spoj s elektromagnetskim poljem). Zatim slijede donju stranu ploče prema jednom od njezinih slobodnih rubova gdje se presavijaju i slijede povrh temeljne ploče sve do spojeva za napajanje ispitne trake. Kabeli se tada usmjeravaju k odgovarajućoj opremi koja se treba nalaziti u području izvan utjecaja elektromagnetskoga polja, tj. na podu ekranizirane komore koja je 1 m uzdužno od ispitne trake.
31. Ispitivanje otpornosti na smetnje ESA podsklopa u slobod­nome polju 8.1 Ispitna metoda Ova ispitna metoda dopušta ispitivanje električnih/elektroničkih sustava vozila izlaganjem nekog ESA podsklopa elektromagnetskomu zračenju koje stvara neka antena. 8.2 Opis ispitne naprave Ispitivanje se izvodi u polugluhoj komori na gornjemu dijelu naprave. 8.2.1 Temeljna ploča 8.2.1.1 Za ispitivanje otpornosti na smetnje u slobodnome polju ispitivani ESA podsklop i njegovo ožičenje treba se nalaziti na stolu od drveta ili od kojega odgovarajućeg izolacijskog materijala 50 ± 5 mm iznad poda. Međutim, ako je koji dio ispitivanog ESA podsklopa namijenjen da bude električno povezan s metalnom nadogradnjom vozila, treba ga postaviti na temeljnu ploču i električno ga spojiti s tom pločom. Temeljna ploča treba biti metalna ploča debela najmanje 0,5 mm. Najmanja veličina temeljne ploče ovisi o veličini ispitivanog ESA podsklopa, ali treba omogućivati razmještaj ESA ožičenja i sastavnih dijelova. Temeljna ploča treba biti spojena sa zaštitnim vodičem sustava uzemljenja. Ona se treba postaviti na visini od 1,0 ± 0,1 m iznad poda ispitne prostorije i treba biti usporedna s podom. 8.2.1.2 Ispitivani ESA podsklop uređuje se i spaja prema zahtjevima koji se s njim u vezi postavljaju. Armatura izvora napajanja treba biti smještena uzduž i unutar 100 mm od ruba temeljne ploče/stola najbližeg anteni. 8.2.1.3 Ispitivani ESA podsklop treba biti povezan sa sustavom uzemljenja sukladno proizvođačevoj specifikaciji za ugradbu te nikakvi dodatni spojevi uzemljenja nisu dopušteni. 8.2.1.4 Najmanji razmak između ispitivanog ESA podsklopa i svih drugih vodljivih struktura, kao što su zidovi ekraniziranih površina (izuzevši temeljne ploče/stola ispod ispitivanoga predmeta), mora biti 1,0 m. 8.2.1.5 Dimenzija bilo koje temeljne ploče treba biti 2,25 četvornih metara ili više, s najkraćom stranicom od najmanje 750 mm. Temeljna ploča treba biti povezana s komorom spojnim trakovima, tako da radni otpor tog spoja ne bude veći od 2,5 milioma. 8.2.2 Postava ispitivanog ESA podsklopa Za opremu većih dimenzija ugrađenu na metalnome ispitnom postolju u svrhu ispitivanja ispitno se postolje smatra dijelom temeljne ploče, pa se zato ploča i postolje povezuju. Prednje strane ispitivanog uzorka smještaju se najmanje 200 mm od ruba temeljne ploče. Svi vodiči i kabeli trebaju biti najmanje 100 mm od ruba temeljne ploče, a razmak u odnosu na temeljnu ploču treba (od najniže točke snopa ožičenja) biti 50 ± 5 mm iznad temeljne ploče. Napajanje se dovodi ispitivanom ESA podsklopu preko jedne (5 µH/50 ) umjetne mreže (AN). 8.3 Vrsta, položaj i orijentacija generatora polja 8.3.1 Vrsta generatora polja 8.3.1.1 Treba izabrati generator (generatore) polja koji može (mogu) stvoriti željenu jakost polja na referentnoj točki (vidi točku 8.3.4 ovoga Priloga) na odgovarajućim frekvencijama. 8.3.1.2 Generator (generatori) polja može (mogu) biti antena (antene) ili pločasta antena. 8.3.1.3 Konstrukcija i orijentacija svakoga generatora polja treba biti takva da je polje polarizirano: od 20 do 1000 MHz horizontalno ili vertikalno. 8.3.2 Visina i mjerni razmak 8.3.2.1 Visina Središte faze bilo koje antene treba biti 150 ± 10 mm iznad temeljne ploče na kojoj ispitivani ESA podsklop završava. Nijedan dio zračećeg elementa antene ne smije biti manje od 250 mm iznad poda ispitne prostorije. 8.3.2.2 Mjerni razmak 8.3.2.2.1 U stvarnim je uvjetima najbolje postaviti generator polja što je praktično moguće dalje od ESA podsklopa. Taj razmak leži obično unutar područja od 1 do 5 m. 8.3.2.2.2 Kad se ispitivanja provode u zatvorenu prostoru, zračeći elementi generatora polja ne smiju biti bliže od 0,5 m bilo kojemu materijalu koji upija elektromagnetsko zračenje i ne bliže od 1,5 m zidu zatvorena prostora. Između odašiljačke antene i ispitivanog ESA podsklopa ne smije biti materijal koji upija elektromagnetsko zračenje. 8.3.3 Položaj antene u odnosu na ispitivani ESA podsklop 8.3.3.1 Zračeći elementi generatora polja ne smiju biti bliže od 0,5 m rubu temeljne ploče. 8.3.3.2 Središte faze generatora polja treba biti u ravnini: (a) koja je okomita na temeljnu ploču (b) koja presijeca na dva dijela rub temeljne ploče i središnju točku glavnine armature ožičenja i (c) koja je okomita na rub temeljne ploče i na glavninu armature ožičenja. Generator polja treba biti smješten usporedno s tom ravninom (vidi slike
32. i
33. Dodatka
34. ovoga Priloga). 8.3.3.3 Svaki generator polja koji se smješta iznad temeljne ploče ili ispitivanog ESA podsklopa treba se protezati preko ispitivanog ESA podsklopa. 8.3.4 Referentna točka U svrhu ovoga Priloga referentna točka je točka u kojoj se uspostavlja polje određene jakosti i koja se određuje kako slijedi: 8.3.4.1 najmanje 1 m vodoravno od središta faze antene ili najmanje 1 m okomito od zračećih elemenata pločaste antene 8.3.4.2 na ravnini: (a) koja je okomita na temeljnu ploču (b) koja je okomita na rub temeljne ploče uzduž glavnine armature ožičenja (c) koja presijeca na dva dijela rub temeljne ploče i središnju točku glavnine armature ožičenja (d) te koja se poklapa sa središnjom točkom glavnine armature koja vodi uzduž ruba temeljne ploče najbližeg anteni 8.3.4.3 150 ± 10 mm iznad temeljne ploče 8.4 Metodologija ispitivanja stvaranja elektromagnetskoga polja tražene jakosti 8.4.1 Za uspostavu ispitnih uvjeta za polje treba se koristiti metodom supstitucije . 8.4.2 Metoda supstitucije Generator polja napaja se na svakoj željenoj frekvenciji signalom određene razine snage kako bi se proizvela tražena jakost polja u referentnoj točki (u smislu točke 8.3.
35. u ispitnome području bez ispitivanog ESA podsklopa).Ta se razina ulazne snage, ili neki drugi parametar u izravnome odnosu s tom snagom potrebnom da se odredi polje, mjeri, a rezultati zapisuju. Ti će se rezultati upotrijebiti za homologacijska ispitivanja tipa, osim ako se ne pojave promjene u uvjetima ili opremi zbog kojih je nužno da se taj postupak ponovi. 8.4.3 Tijekom umjeravanja vanjska oprema treba biti najmanje 1 m od referentne točke. 8.4.4 Mjerilo jakosti polja Za određivanje jakosti polja tijekom faze umjeravanja supstitucijske metode treba se koristiti prikladnim kompaktnim mjerilom jakosti polja. 8.4.5 Središte faze mjerila jakosti polja treba biti u referentnoj točki. 8.4.6 Ispitivani ESA podsklop koji može sadržavati jednu dodatnu temeljnu ploču potom se unosi u ispitni prostor i postavlja u skladu sa zahtjevima iz točke 8.
36. Ako se upotrebljava i druga temeljna ploča, ona će biti unutar 5 mm od temeljne ploče na klupi i bit će s njom električno povezana. Generatoru polja zatim se dovodi signal potrebne ulazne snage određene u točki 8.4.2 na svakoj od frekvencija određenih u točki
37. 8.4.7 Parametar odabran u točki 8.4.2 za određivanje polja upotrjebljava se za određivanje jakosti polja tijekom ispitivanja. 8.5 Obris jakosti polja 8.5.1 Tijekom faze umjeravanja supstitucijske metode (prije nego se ispitivani ESA podsklop unese u ispitni prostor) jakost polja ne smije biti manja od 50.% nazivne vrijednosti jakosti polja 0,5 ± 0,05 m sa svake strane referentne točke, na crti koja je usporedna s rubom temeljne ploče koji je oji je najbliže anteni i koji prolazi kroz referentnu točku.
38. Ispitivanje TEM kavezom 9.1 Ispitna br> TEM (poprečni elektromagnetski način) kavez stvara homogena polja između unutarnjeg vodiča (septum) i kućišta (temeljna ploča). Upotrebljava se za ispitivanje ESA podsklopova (vidi sliku
39. Dodatka
40. ovoga Priloga). 9.2 Mjerenje jakosti polja u TEM kavezu 9.2.1 Električno polje u TEM kavezu određeno je pomoću jednadžbe: E = električno polje (volta/m) P = snaga kroz kavez (W) Z = impedancija kaveza

(50)d = razmak razdvajanja (u metrima) između gornjeg zida i ploče (septuma). 9.2.2 Kao alternativa, prikladno osjetilo jakosti polja postavlja se u gornju polovicu TEM kaveza. U tom dijelu TEM kaveza elektronička upravljačka jedinica (elektroničke upravljačke jedinice) ima (imaju) samo mali utjecaj na ispitno polje. Izlaz tog osjetila određuje jakost polja. 9.3 Dimenzije TEM kaveza Za održavanje homogenoga polja u TEM kaveza, kao i za dobivanje ponovljivih rezultata mjerenja, ispitivani predmet ne smije biti veći od jedne trećine unutarnje visine kaveza. Preporučene dimenzije TEM kaveza dane su na slikama 2. i 3. Dodatka 3. ovoga Priloga. 9.4 Žice za napajanje, za prijenos signala i za upravljanje TEM kaveza pričvršćuje se na jednu pločicu s koaksijalnom utičnicom i što je moguće tješnje spaja na utikač s odgovarajućim brojem zatika. Vodiči za napajanje i signalni vodiči s utikača u zidu kaveza izravno se spajaju na ispitni predmet. Vanjski sastavni dijelovi, kao što su osjetila, izvor napajanja i upravljački elementi, mogu se spajati: (

1. a)na neku ekraniziranu vanjsku jedinicu(
2. b)(
3. c)na vozilo uz TEM kaveza(
4. d)(
5. e)ili izravno na ekraniziranu prespojnu ploču. Ekranizirani kabeli moraju se upotrebljavati za spajanje TEM kaveza s vanjskim jedinicama ili s vozilom kad se to vozilo ili te vanjske jedinice ne nalaze u istoj ili u susjednoj ekraniziranoj komori 10. Ispitivanje uvođenjem velike struje 10.1 Ispitna metoda To je metoda ispitivanja otpornosti na smetnje izravnim induciranjem električnih struja u ožičenje uporabom sonde za uvođenje struje. Sonda za uvođenje sastoji se od jedne obujmice za spregu kroz koju prolaze kabeli ispitivanog ESA podsklopa. Ispitivanja otpornosti na smetnje tada se mogu izvoditi mijenjanjem frekvencije induciranih signala. Ispitivani ESA podsklop može biti postavljen na jednu temeljnu ploču kao u točki 8.2.1 ili u vozilo prema konstrukcijskoj specifikaciji tog vozila. 10.2 Umjeravanje sonde za uvođenje struje prije početka ispitivanja Sonda za uvođenje postavlja se u alat za umjeravanje. Dok se prelazi područje ispitnih frekvencija, istodobno se motri razina snage koja je potrebna za dobivanje struje određene u točki 6.7.2.1 Priloga I. Na taj se način umjerava ulazna snaga sustava za uvođenje velikih struja u odnosu na struju prije ispitivanja te se ta ulazna snaga primjenjuje na sondu za uvođenje kad je ona spojena na ispitivani ESA podsklop, spregnuta preko kabela upotrijebljenih tijekom umjeravanja. Potrebno je istaknuti da je motrena snaga koja je bila primijenjena na sondu za uvođenje ta ulazna snaga. 10.3 Postava ispitivanog ESA podsklopa Svi kabeli ispitivanog ESA podsklopa postavljenog na temeljnu ploču kao u točki 8.2.1 trebaju biti završeni što je moguće vjernije onima u stvarnosti, po mogućnosti sa stvarnim teretima i aktuatorima. I u slučaju kad je ispitivani ESA podsklop ugrađen u vozilo i kad je postavljen na temeljnu ploču, sonda za uvođenje struje mora se postaviti obuhvaćajući sve žice ožičenja k svakomu spojniku i 150 ± 10mm od svakog spojnika elektroničkih upravljačkih jedinica (EZU) ispitivanog ESA podsklopa, mjernih modula, aktivnih osjetila kao što je prikazano na slici 1. Dodatka 2. 10.4 Žice za napajanje, za prijenos signala i za upravljanje Ožičenje ispitivanoga ESA podsklopa, postavljenog na temeljnu ploču kao u točki 8.2.1, spojeno je između jedne umjetne mreže (AN) i glavne elektroničke upravljačke jedinice (EZU). To ožičenje vodi se usporedno s rubom temeljne ploče i najmanje 200 mm od njezina ruba. Ono sadržava žicu za napajanje koja spaja akumulator vozila s tom elektroničkom upravljačkom jedinicom i povratnu žicu kad postoji na vozilu. Razmak od elektroničke upravljačke jedinice (EZU) do umjetne mreže (AN) treba biti 1,0 ± 0,1 m ili duljina ožičenja između EZU i akumulatora treba biti kakva je na vozilu, ako je poznata, ovisno o tomu što je kraće. Ako se upotrebljava ožičenje vozila, tada se svi linijski ogranci koji se pojavljuju na toj duljini trebaju usmjeriti uzduž temeljne ploče, ali okomito dalje od ruba temeljne ploče. U protivnom žice ispitivanog ESA podsklopa račvaju se kod AN mreže. DODATAK 1. Slika 1. ISPITIVANJE TRAKOM OD 150 mm 1 = Ekranizirana komora 2 = Kabelsko ožičenje 3 = Ispitivani predmet 4 = Završni otpor 5 = Generator frekvencije 6/7 = Baterija u pričuvi 8 = Izvor napajanja 9 = Filtar 10 = Vanjske jedinice 11 = Filtar 12 = Vanjska jedinica za videonadzor 13 = Optoelektronički pretvarač 14 = Svjetlovodne linije 15 = Vanjska jedinica nezaštićena od zračenje 16 = Linearna ili vanjska jedinica zaštićena od račenje 17 = Optoelektronički pretvarač 18 = Izolacijska podloga 19 = Videokamera Sve dimenzije u milimetrima DODATAK 1. Slika 2. Slika 3. ISPITIVANJE TRAKOM OD 800 mm 1 = Temeljna ploča 2 = Glavni snop ožičenja i kabeli za senzore i aktuatore 3 = Drveni okvir 4 = Noseća ploča 5 = Izolator 6 = Ispitivani predmet Slika 4. DIMENZIJE TRAKE OD 800 m DODATAK 2. Slika 1. PRIMJER KONFIGURACIJE (POSTROJA) ZA ISPITIVANJE BCI METODOM 1 = Ispitivani uređaj (DUT) 2 = RF mjerna sonda (po potrebi) 3 = RF sonda za uvođenje 4 = Umjetna mreža 5 = Filtarska mreža ekranizirane komore 6 = Izvor napajanja 7 = DUT-sučelje: oprema za nadzor i pobudu 8 = Signal generator 9 = Širokopojasno pojačalo 10 = RF 50 omski usmjerni sklop 11 = Uređaj za mjerenje razine RF snage ili odgovarajući 12 = Analizator spektra ili odgovarajući (po potrebi) Primjer konfiguracije za ispitivanje BCI metodom DODATAK 3. Slika 1. ISPITIVANJE METODOM TEM KAVEZA 1 = Vanjski vodič, zaštitni zaslon 2 = Unutarnji vodič (septum) 3 = Izolator 4 = Ulaz 5 = Izolator 6 = Vrata 7 = Pločica s utičnicom 8 = Izvor napajanja za predmet ispitivanja 9 = Završni otpornik 50 10 = Izolacija 11 = Ispitivani predmet (najveća visina jednaka jednoj trećini razmaka između poda kaveza i septuma) Slika 2. Vodoravni presjek kroz septum Okomiti presjek Konstrukcija pravokutnog TEM kaveza DODATAK 3. Slika 3. Sljedeća tablica prikca prikazuje dimenzije za izradu TEM kavezas određenim gornjim granicama frekvencije: Gornja frekvencija (MHz) Faktor oblika kaveza W :: b Faktor oblika kaveza L / W Razmak ploča b (
6. cm)Septum S (
7. cm)200 1,69 0,66 56 70 200 1,00 1 60 50 Tipične dimenzije jednog TEM kaveza DODATAK 4 Slika 1 Razmještaj ispitivanog ESA podsklopa i ispitne opreme pri ispitivanju u slobodnom elektromagnetskom polju Slika 2 Ispitivanje otpornosti ESA podsklopa u slobodnom elektomagnetskom polju Pogled s ispitnog stola u ravnini uzdužne simetrije Pravilnik, NN 37/2007-1237 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Pravilnik Izdanje: NN 37/2007 Broj dokumenta u izdanju: 1237 Donositelj:Državni zavod za mjeriteljstvo Datum tiskanog izdanja: 10.4.2007. ELI: /eli/sluzbeni/2007/37/1237 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©2026. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.