← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IX-96/2007. od 25. travnja 2007

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IX-96/

  1. od
  2. travnja 2007 Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IX-96/
  3. od
  4. travnja 2007 NN 48/2007 (14.5.2007.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IX-96/
  5. od
  6. travnja 2007 USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1649 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o žalbama protiv odluka o razrješenju sudačke dužnosti i odluka o stegovnoj odgovornosti suca, u sastavu sutkinja Emilija Rajić, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku odlučivanja o žalbi koju je podnio B. I., sudac Županijskog suda u Zagrebu, protiv odluke Državnog sudbenog vijeća, broj: Sp-17/04 od
  7. ožujka
  8. godine, na sjednici održanoj
  9. travnja
  10. godine, donio je ODLUKU I. Na temelju članka
  11. stavka
  12. u svezi s člankom
  13. stavak
  14. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/
  15. i 49/
  16. – pročišćeni tekst), dopušta se povrat u prijašnje stanje, te se žalba mr. sc. B. I. smatra pravodobno podnesenom. II. Poništava se rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-IX-96/07 od
  17. siječnja
  18. godine, o odbačaju žalbe. III. Usvaja se žalba kao osnovana i ukida odluka Državnog sudbenog vijeća, broj: Sp-17/04 od
  19. ožujka
  20. godine, te predmet vraća Državnom sudbeno vijeću na ponovni postupak. IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  21. Na temelju ovlaštenja sadržanog u članku
  22. stavku
  23. Ustav­nog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/
  24. i 49/
  25. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) mr. sc. B. I., sudac Županijskog suda u Zagrebu (u daljnjem tekstu: žalitelj) podnio je žalbu protiv odluke Državnog sudbenog vijeća, broj: Sp-17/04 od
  26. ožujka
  27. godine. Za potrebe ovog postupka pribavljen je spis Državnog sudbenog vijeća (u daljnjem tekstu: DSV), broj: Sp-17/
  29. Rješenjem, broj: U-IX-96/07 od
  30. siječnja
  31. godine, Ustavni sud je odbacio žalbu žalitelja, jer je uvidom u pribavljeni spis DSV-a, prema žigu prijema podneska i bez naznake da je isti upućen putem pošte, zaključio da se radi o nepravodobno podnesenoj žalbi. S obzirom da Ustavni sud nije imao saznanja o činjenici da je žalitelj žalbu pravodobno podnio ali drugome, nenadležnom tijelu, to je u smislu odredbi članka
  32. stavka
  33. u svezi s člankom
  34. stavkom
  35. Ustavnog zakona, nakon podneska žalitelja od
  36. veljače
  37. godine o pravodobnom podnošenju žalbe dostavljenoj DSV-u putem pošte, sukladno odredbi članka
  38. stavku
  39. Ustavnog zakona, žalbu i podnesak žalitelja dostavio DSV-u, te zatražio pisano očitovanje o navodima žalbe i o tvrdnji žalitelja o njezinoj pravodobnosti. DSV je
  40. ožujka
  41. godine dostavio Ustavnom sudu očitovanje samo u odnosu na dopis žalitelja o pravodobnosti žalbe, te je naveo da je DSV omaškom propustio navesti dan predaje žalbe na poštu. Poštanska omotnica, iz koje bi Ustavnom sudu bio vidljiv dan predaje žalbe, uništena je pri primitku te pošte u DSV-u. Ustavni sud je ponovno zatražio od DSV-a da se očituje o navodima žalbe sukladno odredbi članka
  42. stavka
  43. Ustavnog zakona, na što je DSV ponovo dostavio očitovanje
  44. ožujka
  45. godine s istim sadržajem referirajući se na svoje propuste u oznaci dana predaje žalbe, bez osvrta na sadržaj žalbe. S obzirom na navedeno Ustavni sud je dopustio povrat u prijašnje stanje i poništio rješenje o odbačaju od
  46. siječnja
  47. godine, te se žalba smatra pravodobno podnesenom.
  48. DSV je pobijanom odlukom proglasilo odgovornim žalitelja za stegovno djelo opisano u članku
  49. stavku
  50. točki
  51. Zakona o državnom sudbenom vijeću (»Narodne novine«, broj 58/93., 49/
  52. i 129/00.), te mu na temelju članka
  53. stavka
  54. točke
  55. Zakona o DSV-u izrekao stegovnu kaznu ukora. Žalitelj podnosi žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te navodi da iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da bi on kritične zgode počinio stegovno djelo opisano i pravno označeno u izreci pobijane odluke. Smatra da je imao pravo reagirati na činjenicu da mu je kritične zgode nestao novčanik, ali da je njegova reakcija (prijava policiji i navod o zadnjoj osobi koja je boravila u prostoriji gdje je odložio svoje stvari), bila u okviru njegovih građanskih i zakonskih prava da prijavi nestanak neke svoje stvari, odnosno sumnju da je izvršeno kazneno djelo. Nadalje, ističe da nije reagirao na način da bi svojim postup­kom učinio stegovno djelo nanošenja štete ugledu suda ili sudačke dužnosti na drugi način iz članka
  56. stavka
  57. točke
  58. Zakona o DSV-u, niti je DSV utvrdio i obrazložio iz kojih razloga smatra utvrđenim da je takvo njegovo postupanje dovelo do nanošenja štete ugledu suda ili sudačke dužnosti, u čemu se ta šteta sastoji, i koji je to drugi način na koji je on djelo izvršio, s obzirom da je postupao u okviru građanske dužnosti i prava da prijavi izvršenje kaznenog djela, koje je u ovom slučaju bilo izvršeno na njegovu štetu. Predlaže da se odluka DSV-a ukine i predmet vrati DSV-u na ponovno odlučivanje. Žalba je osnovana.
  59. U provedenom dokaznom postupku DSV je utvrdio da je
  60. prosinca
  61. godine sudac mr. sc. B. I., sumnjajući da mu je T. L., namještenica suda koja obavlja poslove spremačice, otuđila novčanik, nazvao I. Policijsku postaju, Policijske uprave Zagrebačke i zahtijevao da se nad njom izvrši kriminalistička obrada. Nadalje, da objektivno nisu postojale okolnosti koje bi ukazivale na sumnju da je upravo ta spremačica osoba koja je jedina bila u prilici otuđiti mu novčanik, te negiranje bilo koje druge realno moguće situacije u kojoj je njegov novčanik mogao nestati, da je spremačica T. L., zbog izražene sumnje žalitelja bila privedena u policijsku postaju na ispitivanje i pretragu. DSV je utvrdilo da se takvo ponašanje žalitelja negativno odrazilo na radnike u Županijskom sudu u Zagrebu, te izazvalo nezadovoljstvo službenika i namještenika suda. Pri utvrđivanju odgovornosti žalitelja, DSV je cijenio i iskaz žalitelja na raspravi
  62. siječnja
  63. godine, kada je ponovno izrazio sumnju da mu je T. L. otuđila novčanik, iako je kasnijim navodima odustao od izražene sumnje, ali se nije ispričao namještenici suda za izraženu sumnju. Sindikalna podružnica Županijskog suda izrazila je mišljenje da je zbog takvog ponašanja suca došlo do nezadovoljstva i ogorčenosti službenika i namještenika. Žalitelj je u svojoj obrani naveo da nije ni na koji način zahtijevao provođenje kriminalističke obrade te da je samo prijavio nestanak novčanika i izrazio sumnju da je učinjeno njemu na štetu kazneno djelo te nije izrazio sumnju da bi T. L. izvršila to kazneno djelo, što potvrđuju iskazi saslušanih dežurnih policajaca. DSV nije prihvatilo obranu prijavljenog suca, jer smatra da iz utvrđenog činjeničnog stanja nedvojbeno proizlazi da je on učinio stegovno djelo na način opisan u izreci pobijane odluke, koje predstavlja stegovno djelo iz odredbe članka
  64. stavka
  65. točke
  66. Zakona o DSV-u.
  67. Odlučujući o žalbi Ustavni sud je ocijenio da u provedenom postupku činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno. Iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi nesporno da je žalitelj bez objektivno prihvatljivih pokazatelja osumnjičio namještenicu suda da je na njegovu štetu učinila kazneno djelo, krađom njegova novčanika. Naime, saslušani policajci nisu potvrdili da im je žalitelj uputio naredbu ili direktnu molbu da privedu T. L. u policijsku postaju, saslušaju je na okolnosti izvršenja djela i pretraže. Policajci su u svom iskazu naveli da su sami zaključili o svrsishodnosti takvog postupanja, smatrajući ga opravdanim, a da su od suca dobili podatak tko je bio posljednji u prostoriji iz koje je nestao novčanik, te su vođeni strukom, saslušanjem T. L., započeli utvrđenje o mogućem počinitelju, ili eliminaciju sumnje o mogućem počinitelju. Ovi svjedoci nisu u svojim iskazima potvrdili ocjenu DSV-a, da je žalitelj nepromišljeno, zlonamjerno i bez argumenata ukazao na T. L. kao jedinu moguću izvršiteljicu kaznenog djela, što je za posljedicu imalo takvo uznemirenje službenika i namještenika, da je učinjeno stegovno djelo nanošenja štete ugledu suda odnosno sudačke dužnosti.
  68. Ocjenjujući žalbu sa stajališta članka
  69. stavka
  70. Ustava, Ustavni sud je utvrdio da je osporenom odlukom žalitelju povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom. Ustavni sud povredu ovog ustavnog prava procjenjuje kroz razloge navedene u obrazloženju osporene odluke o osnovanosti primjene određenog materijalnog prava kao mjerodavnog, te kroz utvrđene činjenice u postupku koje je DSV ocijenio da nesporno ukazuju da je žalitelj svojim ponašanjem nanio štetu ugledu suda ili sudačke dužnosti. Naime, Ustavni sud smatra osnovanim žalbene navode prema kojima Državno sudbeno vijeće u svojoj odluci nije naveo valjane razloge zbog kojih smatra da sporno postupanje suca, ako se uzme u obzir da je ono upravo takvo kako je opisano u izreci, samo po sebi može naštetiti ugledu suda ili sudačke dužnosti. Ustavni sud smatra da DSV nije izvršio analizu svih provedenih dokaza, te nije dao ustavnopravno prihvatljivo obrazloženje u odnosu na utvrđenje o uzročnoj vezi između ponašanja suca kritične zgode i, po DSV-u, utvrđenih posljedica takvog ponašanja (nanošenje štete ugledu suda i sudačke dužnosti), niti je obrazložio u čemu i kako se ta šteta očituje. Nadalje, po ocjeni Ustavnog suda činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno. DSV nije otklonilo proturječnost između obrane i iskaza policajaca s iskazima drugih saslušanih svjedoka, T. T. i B. F., a u odnosu na način postupanja žalitelja nakon što je utvrdio da mu je nestao novčanik.
  71. Ustavni sud je ocijenio da je takovim postupanjem DSV povrijedio žalitelju i ustavno pravo na pravično suđenje koje propisuje članak
  72. stavka
  73. Ustava. Članak
  74. stavak
  75. Ustava propisuje: Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. U konkretnom slučaju, odgovornost žalitelja u stegovnom postupku nije nedvojbeno utvrđena, jer je i nakon provedenog dokaznog postupka ostao sporan način na koji je žalitelj tražio intervenciju policije u trenutku utvrđenja da mu je nestao novčanik. DSV, nadalje, nije naveo objektivno prihvatljive razloge zašto bi navedena reakcija suca bila od takvog značenja da prelazi okvire eventualne osobne uvrede namještenici suda i da je ponašanje žalitelja kritične zgode naštetilo ugledu suda odnosno sudačkoj dužnosti. Stoga analizirajući sve provedene dokaze te činjenice o kojima ovisi opstojnost stegovnog djela, Ustavni sud je ocijenio da DSV za svoja utvrđenja i stajališta nije dao valjane pravne razloge.
  76. U ponovnom postupku DSV će otkloniti ukazane proturječnosti suočenjem žalitelja sa svjedocima koji ga terete, te ponovnim okolnosnim saslušanjem policajaca i njihovim suočenjem s T. L. i B. F. u odnosu na postupanje žalitelja. DSV se također u ponovnom suđenju treba očitovati na okolnosti koje smatra da ukazuju na takav stupanj zlonamjernog postupanja žalitelja koje bi, osim eventualne uvrede fizičke osobe, dovele do takvih posljedica da je time učinjeno navedeno stegovno djelo.
  77. Na temelju članka
  78. stavaka
  79. i
  80. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
  81. Objava ove odluke temelji se na članku
  82. stavku
  83. Ustavnog zakona. Broj: U-IX-96/2007 Zagreb,
  84. travnja
  85. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednica Vijeća Emilija Rajić, v. r. Odluka, NN 48/2007-1649 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 48/2007 Broj dokumenta u izdanju: 1649 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 14.5.
  86. ELI: /eli/sluzbeni/2007/48/1649 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  87. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.