Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-2334/2004 od 26. svibnja 2007. i Izdvojeno mišljenje

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-2334/2004 od

1. svibnja
2. i Izdvojeno mišljenje Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-2334/2004 od
3. svibnja
4. i Izdvojeno mišljenje NN 64/2007 (20.6.2007.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-2334/2004 od
5. svibnja
6. i Izdvojeno mišljenje USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2018 Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Petar Klarić, predsjed­nik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, u postupku koji je ustav­nom tužbom pokrenuo I. D. iz Z., kojeg zastupa J. Đ., odvjet­nik iz Z., na sjednici održanoj
7. svibnja
8. godine, donio je ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
9. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-610/03-2 od
10. ožujka
11. godine, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj: Ps-641/99 od
12. listopada
13. godine na način da je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja (tužitelj u parničnom postupku), kojim je od tuženika Grada Zagreba zahtijevao sklapanje ugovora o otkupu stana u Z.
14. Podnositelj smatra da su mu osporenom presudom povrijeđena ustavna prava zajamčena člankom
15. stavkom 2., člankom
16. stavkom
17. i člankom
18. Ustava Republike Hrvatske. U ustav­noj tuž­bi ponavlja navode iznesene tijekom parničnog postupka koji se mogu svesti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Ističe da je pokušao podnijeti zahtjev za otkup stana neposredno ovlaštenom tijelu Grada Zagreba, no rečeno mu je da je stan u kojemu stanuje u privatnom vlasništvu. Stoga, smatra da se zbog te informacije treba uzeti da je njegov zahtjev za otkup stana pravodobno podnesen i da mu se treba omogućiti otkup spornog stana u kojemu stanuje. Ustavna tužba nije osnovana.
19. U postupku pokrenutom ustav­nom tužbom na temelju odred­be članka
20. stavka
21. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/
22. i 49/
23. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), Ustavni sud, u granicama zahtjeva istaknutog u ustav­noj tuž­bi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama ili o sumnji ili optuž­bi zbog kažnjivog djela povrijeđeno podnositelju ustav­no pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustav­nog prava.
24. U provedenom parničnom postupku utvrđeno je da je pod­nositelj nositelj stanarskog prava na navedenom stanu, koji je u vlas­ništvu Grada Zagreba, te da je zahtjev za njegov otkup podnio
25. ožujka
26. godine. Prema odredbi članka
27. stavka
28. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, broj 43/
29. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Zakon o prodaji stanova), pod­nositelj je zahtjev za kupnju stana trebao podnijeti najkas­nije do
30. prosinca
31. godine. Prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev podnositelja, jer je utvrdio da je osnovan njegov navod da je postupanjem tuženika doveden u zabludu zbog čega je opravdano propustio rok za podnošenje zahtjeva za otkup stana. Naime, sud je povjerovao iskazu podnositelja i saslušanih svjedoka prema kojem je podnositelj nekoliko puta pokušao podnijeti zahtjev za otkup stana, koji službenici tuženika nisu prihvaćali navodeći da se stan nalazi u privatnom vlasništvu. Nadalje, dana
32. travnja
33. godine tuženik je izvijestio podnositelja da je stan čiji on otkup traži vlasništvo općine Trnje i da »taj stan ima status gradskog stana«, ali da podnositelj nema pravo na otkup stana, jer je prekoračio rok za podnošenje zahtjeva za kup­nju stana. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je utvrdio da treba uzeti da je podnositelj zahtjev za otkup stana, koji je podnio tuženiku
34. ožujka
35. godine, podnio u roku. Drugostupanjski sud usvojio je žalbu tuženika utvrdivši da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, te je preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio tužbeni zahtjev podnositelja u cijelosti. Prema pravnom stajalištu drugostupanjskog suda, budući da je podnositelj zahtjev za kupnju stana podnio nakon proteka prekluziv­nog roka (
36. ožujka
37. godine), prestala je obveza tuženika da proda stan odnosno pravo podnositelja da kupi stan, te je preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio tužbeni zahtjev pod­nositelja u cijelosti. U obrazloženju presude drugostupanjski sud, između ostalog, navodi: Prije svega valja reći da tužitelj nije bilo čime dokazao da je tuženik odbijao primiti njegov pisani zahtjev za kupnju stana. Konačno, da je to i točno, postojala je mogućnost poštom uputiti navedeni zahtjev u zakonom predviđenom roku.
38. Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka
39. stavka
40. Ustava, Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju ustav­no pravo jednakosti pred zakonom nije povrijeđeno. Pravno stajalište navedeno u osporenoj presudi nadležnog suda zasniva se na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i na ustav­nopravno prihvatljivom tumačenju tog prava. Ustavni sud utvrđuje da je nadležni sud, polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom dokaznom postupku, obrazložio svoje stajalište izneseno u osporenoj presudi, za koje je nedvojbeno da nije posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog prava.
41. Odredbom članka
42. Ustava propisano je da su svi držav­ljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti te nije mjerodavna u ovom slučaju (stav Ustavnog suda izražen u odluci broj: U-III-884/04, objavljenoj u »Narodnim novinama«, broj 2/05.).
43. U vezi s istaknutom povredom članka
44. stavka
45. Ustava, potrebno je istaći da ta odredba ne sadrži ljudska prava i temeljne slobode koje se štite u ustav­nosudskom postupku, pokrenutom ustav­nom tužbom u smislu odredbe članka
46. stavka
47. Ustavnog zakona.
48. Slijedom navedenog, na temelju članaka
49. i
50. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
51. Odluka o objavi (točka II. izreke) temelji se na odredbama članka
52. Ustavnog zakona. Broj: U-III-2334/2004 Zagreb,
53. svibnja
54. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Petar Klarić, v. r. * * * Na temelju članka
55. stavaka
56. i
57. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
58. – pročišćeni tekst, dalje u tekstu: Ustavni zakon) i članaka
59. i
60. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 181/03.) prilažem sljedeće IZDVOJENO MIŠLJENJE uz Odluku, broj: U-III-2334/2004od
61. svibnja
62. Protivim se izreci i obrazloženju odluke, broj: U-III-2334/2004od
63. svibnja
64. godine (dalje u tekstu: odluka) iz sljedećih razloga:
65. U postupku koji je prethodio ustav­nosudskom postupku predmet spora je bio sklapanje ugovora koji nadomješta ugovor o kupnji stana na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, broj 27/91., 33/92., 43/92., 43/
66. – pročišćeni tekst, 69/92., 25/93., 26/93., 48/93., 2/94., 29/94., 44/94., 47/94., 58/95., 11/96., 11/
67. – odluka Ustavnog suda, 68/98., 96/
68. – Uredba, 120/
69. – Uredba i 94/
70. – Uredba (dalje u tekstu: Zakon o prodaji). Mjerodavne odredbe članka
71. Zakona o prodaji glase: Svaki nositelj stanarskog prava (...) može istaći zahtjev za kupnju stana u pisanom obliku nositelju prava raspolaganja stanom odnosno vlasniku koji je vlasništvo stekao pretvorbom vlasništva izvršenom prema posebnim propisima (...), a prodavatelj ga je dužan prodati. Zahtjev iz stavka
72. ovog članka podnosi se do
73. prosinca 1995., a sklapanje ugovora o kupoprodaji stana (...) mora kupac zatražiti u roku šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva za kupnju stana. Izuzetno, rok za sklapanje ugovora za stan za koji u vrijeme određeno za podnošenje zahtjeva za kupnju stana nisu nesumnjivo utvrđene sve činjenice odlučne za prodaju stana prema zakonu, počinje teći od dana kada se ove činjenice utvrde. Činjenice odlučne za kupoprodaju stana prema ovom Zakonu, ocjenjuju se u vrijeme sklapanja ugovora.
74. Prvostupanjski sud donio je presudu koja nadomješta ugovor o kupnji stana, u obrazloženju presude navodi sljedeće: »Analizirajući provedene dokaze, sud je utvrdio da je tužitelj imao opravdani razlog zbog propuštanja roka za pravovremeno pod­nošenje zahtjeva za otkup stana (a koji rok je bio do
77. g.), iz razloga što je od strane službenih osoba u G.S.K.G. doveden u zabludu. Naime, sud je povjerovao iskazu tužitelja da je nekoliko puta pokušavao podnijeti zahtjev za otkup stana, koji zahtjev mu službenici nisu prihvaćali, jer ne samo da je njegov iskaz uvjerljiv, već su ovakvu mogućnost nezakonitog postupanja službenika u G.S.K.G. posvjedočili i saslušani svjedoci kojima je sud kao nepristrani očevicima sličnih događaja, poklonio vjeru. Ovakvome utvrđenju suda svakako ide u prilog i dopis G.S.K.G. od
80. g. gdje se tužitelj obavještava da ne može otkupiti stan jer se radi o privatnom vlasništvu, iz čega proizlazi da je još 1998.g. G.S.K.G. kao poduzeće koje je za račun tuženika obavljalo poslove primanja zahtjeva, neosnovano odbijalo prodati stan tužitelju tvrdeći da je stan nemoguće otkupiti, jer je privatno vlasništvo. Nakon ovakvog postupanja od strane tuženika, ovlašteno poduzeće (...) je dana
83. g. izvijestilo tužitelja da je provjerom utvrđeno da je stan čiji je otkup on tražio, vlasništvo općine Trnje da »taj stan ima status gradskog stana« te ga istovremeno izvještava da nema pravo na otkup stana jer je prekoračio rok za podnošenje zahtjeva za kupnju stana koji je bio do
85. 1995.g. Pri ocjeni ovakvog postupanja tuženika, sud smatra da je osnovan navod tužitelja da je tim postupanjem doveden u zabludu zbog čega je opravdano propustio rok za podnošenje zahtjeva za otkup stana, pa je sud utvrdio da se iz tog razloga treba uzeti da je tužitelj svoj zahtjev za otkup stana podnesen tuženiku
88. g. podnio u roku, a posebno iz razloga što je tuženika tek dana
89. travnja 1999.g. dobio obavijest o mogućnosti da otkupi predmetni stan (...)«. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu navodeći: podnositelj nije dokazao da je tuženik odbijao primiti njegov pisani zahtjev za otkup stana ističući i činjenicu da je podnositelj zahtjev mogao uputiti poštom, protek prekluzivnog roka ima za posljedicu prestanak obveze tuženika da proda stan, odnosno pravo tužitelja da kupi stan.
90. U konkretnom slučaju ispunjene su ostale zakonske pretpostavke za otkup stana temeljem Zakona o prodaji, stoga valja ukazati na i dotadašnja stajališta Ustavnog suda o svrsi Zakona o prodaji te o pravnoj naravi roka za podnošenje zahtjeva a u vezi s tim i o gubitku prava na otkup stana (prekluzija). O svrsi Zakona o prodaji i prekluziji roka za podnošenje zah­tjeva za otkup stana Ustavni sud je u odluci, broj: U-III-2972/2003 od
91. travnja
92. godine (točka 6.) i dr. zauzeo sljedeće pravno stajalište: »Ustavni sud ističe da svaki pojedinačni akt nadležnog tijela kojim se odlučuje o pravima i obvezama stranaka mora biti donesen u skladu i sa svrhom zakona koji se na određeni slučaj primjenjuje. Svrha Zakona o prodaji stanova, u pogledu društvenih stanova na kojima su postojala stanarska prava, jest omogućiti da na dotadašnjem društvenom vlasništvu bude jasno određen titular prava vlasništva i da to, u prvom redu, budu osobe koje su stanove i ranije zakonito koristile. S obzirom na složenost okolnosti vezanih uz njegovu primjenu, Zakon o prodaji stanova višekratno je mijenjan i dopunjavan, pa su se pojedine izmjene odnosile, pored ostalog, i na produljenje rokova u kojima su nositelji stanarskih prava odnosno drugi ovlaštenici imali poduzeti određene radnje radi ostvarivanja prava vezanih uz kupnju društvenih stanova. Stoga je očigledno da je zakonodavac uvažavao objektivne okolnosti koje su u pojedinim situacijama onemogućavale građane da određene radnje poduzmu u predviđenim rokovima, pa je i iz navedenog razvidno da cilj zakonodavca nije bio gubitak prava građana zbog prekluzije rokova, jer bi to bilo suprotno svrsi Zakona.«
93. U točki
94. obrazloženja odluke Ustavni sud je utvrdio da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo jednakosti pred zakonom zajamčeno člankom
95. stavkom
96. Ustava i time prihvatio ustav­nopravnim prihvatljivo stajalište drugostupanjskog suda u osporenoj presudi. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je u konkret­nom slučaju postupanjem ovlaštenog prodavatelja stana podnositelj ustavne tužbe (tužitelj) doveden u zabludu te je postojao opravdani razlog za propuštanje roka za podnošenje zahtjeva za otkup stana. Ustavni sud nije uzeo u obzir dotadašnje stajalište tog suda o svrsi Zakona o prodaji te o pravnoj posljedici propuštanja roka za podnošenje zahtjeva za otkup stana s obzirom na nesporno utvrđeno činjenično stanje u provedenom dokaznom postupku pred prvostupanjskim sudom. S aspekta zaštite ustavnih prava podnositelja ustavne tužbe, stajalište sadržano u osporenoj presudi drugostupanjskog suda koje nema u vidu zakonsku svrhu zbog koje je ustanovljen institut otkupa stanova već se zasniva na formalističkom tumačenju mjerodavnih odredbi Zakona o prodaji, zahtjevalo je drugačije obrazloženje odluke Ustavnog suda. Stoga se obrazloženje odluke Ustavnog suda s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja utvrđenog u prvostupanjskom postupku ne može smatrati dostatnim, što cijelu odluku čini ustav­nopravno neprihvatljivom s aspekta zaštite podnositeljevih ustavnih prava. U Zagrebu,
97. svibnja
98. Sutkinja Agata Račan, v. r. Odluka, NN 64/2007-2018 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 64/2007 Broj dokumenta u izdanju: 2018 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 20.6.
99. ELI: /eli/sluzbeni/2007/64/2018 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
100. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.