Plan gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2007. - 2015. godine

(1)vrste, količine i porijeklo otpada za koje treba osigurati gospodarenje,

(2)uvjete gospodarenja posebnim kategorijama otpada,

(3)razmještaj lokacija (mreža) građevina i uređaja za oporabu i zbrinjavanje otpada i rokove za njihovu gradnju,

(4)opće tehničke zahtjeve za građevine i uređaje za gospodarenje otpadom i

(5)procjenu i moguće izvore sredstava potrebnih za provođenje ciljeva u gospodarenju otpadom. Nadzor nad provedbom Plana obavlja Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (MZOPUG) koje je dužno, jednom godišnje, podnositi Vladi RH izvješće o izvršenju utvrđenih obveza i učinkovitosti poduzetih mjera iz Plana. Opći i tehnički zahtjevi za građevine i uređaje za gospodarenje otpadom u ovom su planu obrađeni u sklopu pojedinih poglavlja, a ne kao zasebna cjelina. Planovi gospodarenja otpadom (županijski, Grada Zagreba, gradski i općinski) moraju biti usklađeni sa Strategijom i Planom. Plan gospodarenja otpadom županije, odnosno Grada Zagreba donosi županijska skup­ština, odnosno Gradska skupština Grada Zagreba za razdoblje od osam godina, a nadležni ured županije, odnosno Grada Zagreba nadzire njegovu provedbu. Plan gospodarenja otpadom grada, odnosno općine donosi gradsko/općinsko vijeće za razdoblje od osam godina, a njegovu provedbu nadzire nadležni ured. TABLICA 1. Vremenski plan uspostavljanja cjelovitog sustava gospodarenja otpadom u RH Razdoblje 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 1. Donošenje planova gospodarenja otpadom (županijski, Grada Zagreba) 2. Uspostava županijskih i regionalnih CGO-a 3. Nadzor nad provedbom Plana i godišnje izvještavanje (provodi MZOPUG) Provedbom ovog plana postići će se: 1. uspostava sustava gospodarenja otpadom u svakoj županiji po regionalnom/županijskom konceptu, 2. povećanje udjela odvojeno prikupljanog otpada, 3. recikliranje i ponovna oporaba otpada, 4. prethodna obrada otpada prije konačnog odlaganja, 5. smanjenje udjela biorazgradivog otpada u komunalnom otpadu, 6. izdvajanje goriva iz otpada (GIO), 7. smanjenje količina otpada koje se odlažu na odlagalištima, 8. smanjivanje štetnih utjecaja otpada na okoliš, 9. samoodrživo financiranje sustava gospodarenja komunalnim otpadom. 2. ZAKONODAVSTVO RH ZA PODRUČJE GOSPODARENJA OTPADOM Pregled propisa koji uređuju gospodarenje otpadom u RH – Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske, NN 130/05 – Zakon o otpadu, NN 178/04, 111/06 – Zakon o potvrđivanju Baselske konvencije o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju, NN – Međunarodni ugovori 3/1994 – Uredba o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s katalogom otpada i listom opasnog otpada, NN 50/05 – Uredba o nadzoru prekograničnog prometa otpadom, NN 69/06, 17/07 – Uredba o uvjetima za postupanje s opasnim otpadom, NN 32/98 – Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijima i mjerilima za utvrđivanje naknada na opterećivanje okoliša otpadom, NN 71/04 – Pravilnik o gospodarenju otpadom, NN 23/07 – Pravilnik o odlagalištima u postupku donošenja – Pravilnik o vrstama otpada, NN 27/96 – Pravilnik o uvjetima za postupanje s otpadom, NN 123/97 i 112/01 – Pravilnik o termičkoj obradi otpada (u postupku donošenja) – Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu, NN 97/05, 115/05 – Pravilnik o gospodarenju otpadnim gumama, NN 40/06 – Pravilnik o gospodarenju otpadnim uljima, NN 124/06 – Pravilnik o gospodarenju otpadnim baterijama i akumulatorima, NN 133/06 – Pravilnik o gospodarenju otpadnim vozilima, NN 136/06 – Pravilnik o gospodarenju električkim i elektroničkim otpadom (u postupku donošenja) – Pravilnik o gospodarenju medicinskim otpadom (u postupku donošenja) – Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja očevidnika obveznika plaćanja naknade na opterećivanje okoliša otpadom, NN 120/04 – Pravilnik o očevidniku pravnih i fizičkih osoba koje se bave djelatnošću posredovanja u organiziranju oporabe i/ili zbrinjavanja otpada i pravnih i fizičkih osoba koje se bave djelatnošću izvoza neopasnog otpada, NN 51/06 – Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave, NN 59/06 – Pravilnik o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja naknada na opterećivanja okoliša otpadom, NN 95/04 – Odluka o uvjetima označavanja ambalaže, NN 155/05, 24/06, 28/06 – Odluka o dopuštenoj količini otpadnih guma koja se može koristiti u energetske svrhe u 2006., NN 64/06 – Odluka o dopuštenoj količini otpadnih guma koja se može koristiti u energetske svrhe u 2007., NN 37/07 Postoji još niz propisa koji na neki način, tj. indirektno, utječu ili reguliraju način gospodarenja otpadom kao što su, npr., Zakon o komunalnom gospodarstvu (NN 26/2003 – pročišćeni tekst,178/2004 i 178/2007), Zakon o kemikalijama (NN 150/05), Zakon o prijevozu opasnih tvari (NN 97/93, 151/03), itd. 2.1. OBVEZE IZ POSTOJEĆE I NOVE ZAKONSKE REGULATIVE Prema obvezama i odgovornostima u gospodarenju otpadom koje proizlaze iz Zakona o otpadu država je odgovorna za gospodarenje opasnim otpadom i za spaljivanje otpada; županije i Grad Zagreb odgovorni su za gospodarenje svim vrstama otpada, osim za opasni otpad i spaljivanje, a gradovi i općine odgovorni su za gospodarenje komunalnim otpadom. Troškovi gospodarenja otpadom obračunavaju se prema kriteriju količine i svojstvu otpada, uz primjenu načela »onečišćivač plaća«. Za komunalni otpad iz kućanstva mogu se primijeniti i drugi obračunski kriteriji u skladu s propisom kojim se uređuje komunalno gospodarstvo. Troškovi gospodarenja otpadom moraju obuhvatiti: 1. troškove odvojenog skupljanja otpada, 2. troškove prijevoza otpada, 3. troškove drugih mjera gospodarenja otpadom koje nisu pokrivene prihodom ostvarenim prometom otpada, 4. procijenjene troškove uklanjanja otpada koji je nepoznata osoba odbacila u okoliš i 5. troškove oporabe i/ili zbrinjavanja otpada koji obuhvaćaju troškove projektiranja i gradnje građevina za oporabu i /ili zbrinjavanje otpada, troškove rada građevina za oporabu i/ili zbrinjavanje otpada te procjenu troškova zatvaranja građevina za oporabu i/ili zbrinjavanje otpada, njihova naknadnog održavanja i gradnje nove građevine koja će se koristiti nakon prestanka rada postojeće. Gradnja građevina namijenjenih obradi, skladištenju i zbrinjavanju otpada od interesa je za Republiku Hrvatsku. Izrađivač dokumenata prostornog uređenja dužan je planirati lokacije za gradnju tih objekata. Lokacije se mogu odrediti i u zonama gospodarske namjene (proizvodnim zonama) u skladu s Planom, ako je to u skladu s odredbama dokumenata prostornog uređenja. Ako jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave svojim prostornim planovima ne odrede lokacije predmetnih građevina u roku određenom posebnim propisom, odluku o tim lokacijama donosi Vlada RH. Država je dužna osigurati sanaciju okoliša na zatečenim lokacijama koje su visoko opteretile opasnim otpadom nepoznate osobe ili osoba koja je prestala postojati ako nema pravnog slijednika utvrđenog ovim planom. Novim Pravilnikom o gospodarenju otpadom postignuta su značajna usklađivanja s propisima EU-a, posebno s Uredbom o europskom registru ispuštanja i prijenosa onečišćavala (PRTR) koja zahtijeva da zemlje članice EU-a do 2009. uspostave odgovarajuće registre. U skladu s Arhuškom konvencijom, javnosti bi se na taj način osigurao pristup podacima o emisijama u zrak, tlo i vodu te, među ostalima, i prometu otpada izvan poslovnog kruga (off-site transfer of waste). U Pravilnik su ugrađeni elementi koji osiguravaju da, načelno, sustav Katastra otpada bude podloga iz koje će se filtrirati podaci za PRTR. Dio obveza (vezano uz dvije operacije zbrinjavanja otpada, D2 i D3) još je potrebno riješiti. Novim Prijedlogom zakona o zaštiti okoliša koji je u saborskoj proceduri uredit će se: – načela zaštite okoliša i održivog razvitka, – zaštita sastavnica okoliša i zaštita okoliša, – dokumenti održivog razvitka i zaštite okoliša, – instrumenti provedbe zaštite okoliša, – praćenje stanja u okolišu, – informacijski sustav, – odgovornost za štetu, – financiranje i instrumenti opće politike zaštite okoliša, – nadzor nad primjenom Zakona, – prekršaji i prekršajne kazne. Zakon će propisati uključivanje najšire javnosti u rješavanje pitanja zaštite okoliša čime će se osnažiti položaj javnosti u pristupu informacijama o okolišu, sudjelovanje javnosti u postupcima donošenja planova, programa i konkretnih odluka povezanih s okolišem, te će ispuniti zahtjeve Konvencije o pristupu informacijama i o sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu (Arhuška konvencija) koju je RH ratificirala u prosincu 2006. 2.1.1. Procjena utjecaja na okoliš i gospodarenje otpadom Postojećim Zakonom o zaštiti okoliša (NN 82/94 i 128/99) i Pravilnikom o procjeni utjecaja na okoliš (NN 59/00, 136/04 i 85/06) propisana je provedba postupka procjene utjecaja na okoliš za građevine za gospodarenje otpadom. U skladu s prilogom – I. Popis zahvata A Pravilnika – postupak procjene obvezan je za sljedeće građevine za gospodarenje otpadom: – građevine za konačno zbrinjavanje opasnog otpada spaljivanjem i/ili fizikalno-kemijskim postupcima, – građevine za odlaganje opasnog otpada, – građevine za obradu, skladištenje i odlaganje radioaktivnog otpada, – građevine za konačno zbrinjavanje komunalnog i neopasnog otpada spaljivanjem i/ili fizikalno-kemijskim postupcima kapaciteta 10 000 t/god. i većeg, – građevine za odlaganje komunalnog i neopasnoga proizvodnog otpada kapaciteta 10 000 t/god. i većeg, – građevine za odlaganje inertnog otpada kapaciteta 250 000 m ukupnog volumena ili površine 4 ha i veće, – građevine za obradu otpada mehaničko-biološkim postupcima kapaciteta 10 000 t/god. i većeg. Osim za navedene, obvezno se provodi postupak procjene utjecaja na okoliš i za sljedeće građevine za gospodarenje otpadom, prilog B Pravilnika, uz mogućnost izrade Studije ciljanog sadržaja: – građevine za obradu građevinskog otpada kapaciteta većeg od 25 000 m godišnje, – bušotine za odlaganje proizvodnog otpada postupkom utiskivanja u bušotine, – podzemna odlagališta (napuštena rudnička okna i sl.), – sanacija, rekonstrukcija i/ili zatvaranje odlagališta otpada kojima netko upravlja. Procjenom utjecaja na okoliš građevina za gospodarenje otpadom ocjenjuje se prihvatljivost takvih građevina s obzirom na okoliš, određuju se potrebne mjere zaštite okoliša i program praćenja stanja okoliša kako bi se negativni utjecaji sveli na najmanju moguću mjeru i postigla najveća moguća očuvanost okoliša. Postupak procjene provodi se već u ranoj fazi priprema zahvata i to prije izdavanja lokacijske dozvole ili drugog odobrenja za zahvat za koji izdavanje lokacijske dozvole nije potrebno. Jedan od osnovnih preduvjeta za ostvarivanje održivog gospodarenja otpadom je sudjelovanje javnosti u pripremi gospodarenja otpadom i u njezinoj provedbi. Sudjelovanje javnosti je sastavni dio i postupka donošenja dokumenata prostornog uređenja i postupka procjene utjecaja na okoliš. Tijekom provedbe javnog uvida u postupcima procjene utjecaja na okoliš javnost sudjeluje davanjem mišljenja, primjedbi i prijedloga koji se tijekom postupka obvezno razmatraju. Dosadašnja je praksa bila da se obavijest o provedbi javnog uvida i javne rasprave objavljuje u nekom dnevnom tisku i na objavnim pločama županija i općina/gradova. Od sredine svibnja 2004. u provedbu javnog uvida uključena je i šira javnosti, tako da se obavijesti o javnom uvidu i sažeci studija objavljuju i na web stranici MZOPUG-a. Gradovi i općine na lokalnoj razini provode edukaciju javnosti preko sredstava javnog informiranja (TV, radio, tisak) o tome kako postupati s otpadom. U donošenju ovog plana javnost je sudjelovala preko javnih rasprava u županijama i gradovima te javnim uvidom u Plan gospodarenja otpadom 2007. – 2015. 3. EU OKVIR Okvir za europsku politiku gospodarenja otpadom sadržan je u rezoluciji EU Vijeća o Strategiji gospodarenja otpadom (97/C76/01) koja se temelji na tada važećoj okvirnoj direktivi o otpadu (75/442/EEC)i drugim europskim propisima na području gospodarenja otpadom. Postoje tri ključna europska načela: – prevencija nastajanja otpada, – reciklaža i ponovna uporaba te – poboljšanje konačnog zbrinjavanja i nadzora. U dokumentu Kohezijska politika Europske unije kao podrška razvoju i zaposlenosti, Strateške smjernice zajednice, 2007. – 2013., zemlje članice zajednički nastoje maksimalno povećati ekonomsku dobit i smanjiti troškove na način da riješe zagađivanja okoliša na samom izvoru. U sektoru gospodarenja otpadom to znači da se prvenstvo daje prevenciji, reciklaži i biološkoj razgradnji otpada koje su jeftinije i osiguravaju višu zaposlenost u odnosu na spaljivanje i odlaganje otpada. U kontekstu pristupanja RH i EU, usvajanje i početak provedbe Plana jedan je od kratkoročnih prioriteta definiranih u Pristupnom partnerstvu. Pristupno partnerstvo glavni je instrument pretpristupne strategije zemlje kandidata i EU kojim se zajednički određuju kratkoročni i srednjoročni prioriteti na putu k punopravnom članstvu. Sukladno tome, usvajanje i početak provedbe Plana je prioritet za koji se određuje financijska pomoć EU-a u cilju njegova ispunjavanja i uvjeti vezani uz tu financijsku pomoć. Direktive EU-a za područje gospodarenja otpadom organizirane su u četiri »grupe« direktiva, ovisno o tome propisuju li: – okvir gospodarenja otpadom (okvirna direktiva o otpadu i direktiva o opasnom otpadu), – posebne tokove otpada (direktiva o ambalaži i ambalažnom otpadu, direktiva o zbrinjavanju otpadnih ulja, direktiva o otpadu iz industrije u kojoj se koristi titan-dioksid, direktiva o otpadnim vozilima, direktiva o mulju iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, direktiva o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi, direktiva o baterijama i akumulatorima koji sadrže određene opasne tvari, direktiva o zbrinjavanju polikloriranih bifenila i polikloriranih terfenila), – pošiljke otpada, uvoz i izvoz otpada (uredba o nadzoru i kontroli otpreme otpada unutar područja, na području i s područja Europske Unije) i – građevine za obradu i odlaganje otpada (direktiva o odlagalištima, direktiva o spaljivanju otpada, direktiva o integriranoj prevenciji i kontroli onečišćenja). Obvezu planiranja gospodarenja otpadom, na način da se od nadležnih tijela traži izrada planova gospodarenja otpadom, direkt­no propisuju tri direktive: okvirna direktiva o otpadu, direktiva o opasnom otpadu i direktiva o ambalaži i ambalažnom otpadu. Međutim, i drugi europski propisi, tj. direktive koje se odnose na posebne tokove otpada i na objekte za obradu i odlaganje otpada moraju se uzeti u obzir tijekom izrade planova gospodarenja otpadom. Najvažnije europske direktive u sektoru gospodarenja otpadom su: – Okvirna direktiva o otpadu 2006/12/EC, – Direktiva o odlagalištima 1999/31/EC, – Direktiva o opasnom otpadu 91/689/EEC s dodacima94/31/EC, 166/2006, – Direktiva o mulju s uređaja za pročišćavanje otpadnih voda 86/278/EEC, – Direktiva o spaljivanju otpada 2000/76/EC, – Direktiva o ambalaži i amabalažnom otpadu 94/62/EC s dodacima 2005/20/EC, 2004/12/EC, 1882/2003. Šesti akcijski plan EU-a »Okoliš 2010.: naša budućnost, naš izbor, usvojen 2001., definira prevenciju i gospodarenje otpadom kao jedan od četiri glavna prioriteta s primarnim ciljem razdvajanja nastajanja otpada od gospodarskih aktivnosti. 4. ANALIZA STANJA U GOSPODARENJU OTPADOM U RH Trenutno u RH gradovi i županije organiziraju prikupljanje i odlaganje otpada na način koji ne možemo nazvati cjelovitim sustavom gospodarenja otpadom. U proteklih se nekoliko godina provode aktivnosti oko uspostave sustava (Zagreb, Šibenik, Rijeka, Sisak, Osijek i drugi gradovi) koje su se intenzivirale donošenjem Strategije. U nastavku analize stanja koja je preduvjet za planiranje budućih aktivnosti daje se pregled sadašnje organizacije aktivnosti, vrsta i količina otpada u RH. 4.1. ODVOJENO SAKUPLJANJE OTPADA Zakon o otpadu propisuje obvezu odvojenog skupljanja i skladištenja otpada kojega se vrijedna svojstva mogu iskoristiti. Osim toga, prigodom sakupljanja komunalnog otpada iz njega se mora izdvojiti opasan otpad. Primarna reciklaža i odvojeno sakupljanje otpada provodi se za one otpadne tvari koje se mogu tehnički i financijski vratiti u kružni tok. Temeljna zadaća odvojenog sakupljanja otpada je smanjivanje potencijala komunalnog otpada koji treba odložiti na odlagališta otpada, odnosno obraditi i energetski iskoristiti prije odlaganja. Odvojeno skupljanje otpada provodi se cjelovitim stručnim osmišljavanjem i tržišnim nadmetanjem u kojem sudjeluju privatni i javni sektor. U RH su se od 1990-tih postupno razvijali sustavi odvojenog skupljanja papira, kartona, ambalažnog otpada (staklenog, PET i metalnog), zelenog otpada, starih baterija, lijekova, ulja, auto-guma, metalnoga glomaznog otpada i građevinskog otpada i utemeljena su reciklažna dvorišta i »zeleni otoci«. Odvojeno sakupljanje pojedinih otpadnih materijala organizirano je i provodi se u većem ili manjem intenzitetu u gotovo svim županijama. Prema podacima za 2005. na području RH sustav odvojenog prikupljanja provodio se preko ukupno 39.030 spremnika za prihvat različitih vrsta otpada. Za prihvat miješanoga komunalnog otpada na području RH evidentiran je 158.191 spremnik. Prosječni udjeli izdvojeno sakupljenih komponenti u 2005. s uključenim PET-om prikazani su na slici 1. SLIKA 1. Udio pojedinih komponenti u izdvojeno sakupljenom komunalnom otpadu Tijekom 2005. i 2006. uspostavljeni su sustavi gospodarenja posebnim kategorijama otpada (ambalaža i ambalažni otpad, otpadne gume, otpadna vozila, otpadna ulja, otpadne baterije i akumulatori) koji su polučili odlične efekte, i u zaštiti okoliša tako i u razvoju gospodarstva. Tako je značajan napredak u odvojenom skupljanju ambalaže i ambalažnog otpada postignut uspostavljanjem novoga »depozitnog« sustava prikupljanja ambalaže i ambalažnog otpada na temelju novog Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu (NN 97/05 i 101/05). Uspješnost sustava gospodarenja ambalažnim otpadom i njegovo prihvaćanje velike većine javnosti dokazuje i 910 milijuna prikupljenih jedinica, odnosno 78.000 t ambalažnog otpada koliko je vraćeno u godinu dana. Sakupljaju se i otpadne gume (15.000 t), otpadna ulja, baterije i akumulatori, a građani su pokazali i veliko zanimanje za vraćanje starih automobila. U mjesec dana sakupljačima je predano 1015 otpadnih vozila. 4.2. PRAĆENJE TOKOVA OTPADA I IZVJEŠĆIVANJE Informacijski sustav gospodarenje otpadom (ISGO) u fazi je implementacije u onim županijama u kojima je počelo organizirano gospodarenje otpadom. Razina informacijskog sustava u sustavu gospodarenja otpadom je niska. ISGO cjelovit je dio informacijskog sustava zaštite okoliša, a Zakonom o otpadu i podzakonskim propisima1 određen je sadržaj ISGO-a, procedure dostavljanja i vođenja podataka, rokovi i obrasci na kojima se podaci dostavljaju. Vođenje ISGO-a povjereno je Agenciji za zaštitu okoliša (AZO), a nadzor nad izvršavanjem poslova vođenja ISGO-a ima MZOPUG. 4.2.1. Sadržaj info sustava i postojeće stanje

1. a)Katastar otpada (KEO2/otpad) – dio budućeg Registra onečišćavanja okoliša i osnova za međunarodno izvješćivanje
2. b)Podaci o godišnje proizvedenim/skupljenim/obrađenim količinama otpada, prijavljeni po vrstama na prijavnim listovima prikupljaju se za razinu županije u uredima državne uprave, gdje se radi unos podataka koji se u elektroničkom obliku upućuju na objedinjavanje u AZO
3. c)Registar dozvola za gospodarenje otpadom i potvrda o upisu u očevidnike (u tijeku je priprema on-line baze podataka)
4. d)Katastar odlagališta – on-line GIS baza podataka o postojećim lokacijama odlagališta koju će biti potrebno uskladiti sa zahtjevima prema novom Pravilniku o odlaganju
5. e)Podaci o prekograničnom prometu otpada – podaci se vode na osnovi dozvola, potvrda i godišnjih izvješća o prekograničnom prometu otpada
6. f)Baze podataka o posebnim kategorijama otpada – nadležnosti dijele FZOEU i AZO
7. g)Prateći listovi za opasni otpad
8. h)Planovi gospodarenja otpadom proizvođača
9. i)Praćenje provođenja planova gospodarenja otpadom županija, gradova i općina
10. j)Podaci o laboratorijima, propisima i drugi relevantni podaci za područje otpada SLIKA 2. Shema tijeka podataka u Katastru otpada (KEO/otpad) Iako sadašnji sustav praćenja tokova otpada u propisima regulira prikupljanje gotovo svih podataka potrebnih za kvalitetnu ocjenu stanja na području otpada na nacionalnoj razini i za potrebe izvršenja međunarodnih obveza, postojeći podaci su manjkavi, a kvaliteta dijela postojećih podataka je upitna. Preklapanje u zahtjevima za podacima na temelju obveza iz različitih propisa za područje otpada i funkcioniranje paralelnih sustava prikupljanja gotovo istih podataka (stati (statističko vanje DZS) uzrokuje probleme utvrđivanja jedinstvenih službenih podataka. Do ostvarivanja punog članstva u EU taj bi se problem trebao riješiti uspostavom jedinstvenog sustava prikupljanja podataka (npr. zajednički obrasci), osiguravanjem kontrole kvalitete podataka te korištenjem takvih informatičkih rješenja koja će omogućiti potrebne obrade podataka različitim nadležnim tijelima, pri čemu treba postaviti jasne nadležnosti i obveze vezano uz izvješćivanje prema različitim tijelima EU-a. Osiguravanje kvalitete, povećavanja opsega prijava i pravodobna prijava podataka usko su povezane s trenutnim neodgovarajućim stanjem u nadležnim tijelima na regionalnoj i lokalnoj razini kojima treba osigurati potrebne kadrovske i tehničke kapacitete. Kontinuirano treba ostvarivati suradnju svih obveznika sustava, provođenje programa edukacije i treninga te osiguravati stalni servis za pomoć korisnicima. Rastom broja novih propisa na području otpada povećava se broj obveza izvješćivanja što, s jedne strane, predstavlja opterećenje pravnim subjektima, ali i institucijama koje su zadužene za provedbu sustava prikupljanja podataka, uspostavu, odnosno nadzor. 4.3. KOMUNALNI OTPAD Prema definiciji, komunalni otpad je otpad iz kućanstva, otpad iz proizvodne i/ili uslužne djelatnosti, ako je po svojstvima i sastavu sličan otpadu iz kućanstava. Zakonom o otpadu određeno je da općina, odnosno grad osiguravaju provođenje mjera za gospodarenje komunalnim otpadom. Organiziranim odvozom komunalnog otpada u RH prosječno je obuhvaćeno 92,8 % stanovništva. Pregled obuhvaćenosti odvozom komunalnog otpada po županijama prikazan je na slici 3. SLIKA 3. Udio stanovništva obuhvaćen organiziranim sustavom sakupljanja komunalnog otpada po županijama za 2005. Zbrinjavanje komunalnog otpada u RH obavlja 199 komunalnih poduzeća i koncesionara registriranih za sakupljanje i odlaganje komunalnog otpada, a u Tablici 2. dan je ukupan broj skupljača komunalnog otpada po županijama.3 TABLICA 2. Pregled sakupljača komunalnog otpada po županijama ŽUPANIJA SAKUPLJAČI KOMUNALNOG OTPADA Bjelovarsko-bilogorska 9 Brodsko-posavska 9 Dubrovačko-neretvanska 7 Grad Zagreb 8 Istarska 7 Karlovačka 10 Koprivničko-križevačka 7 Krapinsko-zagorska 4 Ličko-senjska 9 Međimurska 3 Osječko-baranjska 10 Požeško-slavonska 3 Primorsko-goranska 13 Sisačko-moslavačka 10 Splitsko-dalmatinska 22 Šibensko-kninska 12 Varaždinska 6 Virovitičko-podravska 7 Vukovarsko-srijemska 17 Zadarska 18 Zagrebačka 8 UKUPNO 199 Odvoz otpada u većini je naselja organiziran jednom tjedno (u većim naseljima dva do tri puta tjedno) po ustaljenom rasporedu. U pojedinim županijama koje se intenzivno bave turizmom za vrijeme turističke sezone otpad se odvozi čak i svakodnevno. Osim od stanovništva, komunalni otpad sakuplja se i od gospodarskih subjekata, iz ugostiteljstva i sličnih djelatnosti, ovisno o potrebi odvoza. Otpad se preuzima u plastičnim vrećicama, posudama, kontejnerima, mobilnim prešama ili kontejnerima za smanjivanje volumena. Troškovi gospodarenja otpadom obračunavaju se na više načina, ovisno o čimbenicima u ciklusu obrade otpada. U RH se primjenjuju dva načina obračuna troškova i prihoda. Jedan se temelji na stvarnoj količini otpada koju generira proizvođač otpada, a drugi na izvedenoj količini otpada prema kvadraturi površine koju proizvođač otpada koristi (površina poslovnog prostora, stana, kuće). Trenutno su u cijenu zbrinjavanja komunalnog otpada u većini županija uključeni samo troškovi sustava prikupljanja, osim u Gradu Zagrebu i u nekoliko drugih gradova u kojima su u cijenu uključeni i troškovi odlaganja otpada. Najvećim dijelom otpad se odlaže na najbližem odlagalištu i u istoj županiji u kojoj i nastaje. Mali udio otpada (oko 2,2 %) odlaže se na odlagalište u drugoj županiji u odnosu na mjesto nastanka. Najveći međužupanijski prijevoz otpada je iz Krapinsko-zagorske županije u Karlovačku županiju (oko 24%), iz Brodsko-posavske u Vukovarsku (21%) i iz Međimurske u Karlovačku županiju (12% sakupljenog otpada). Najviše otpada iz drugih županija odlaže se u Karlovačkoj županiji (14.291 t/
11. g)i u Vukovarsko-srijemskoj županiji (14.188 t/g). 4.3.1. Procjena količina komunalnog otpada Uvid u postojeće stanje gospodarenja otpadom te u postojeće i buduće količine, kao i sastav otpada, potreban je radi prijedloga rješenja u sklopu cjelovitog sustava gospodarenja otpadom, te precizno definiranje takvoga komunalnog otpada, od mjesta njegova nastanka do mjesta konačnog zbrinjavanja. Osnova za definiranje tokova komunalnog otpada i izradu bilanci je poznavanje njegovih količina od najmanje organizacijske razine do najviše zbog dugogodišnjeg zanemarivanja praćenja stanja na području gospodarenja otpadom, pa tako, među ostalim i praćenja kretanja njegovih količina, do izrade ovog plana točne količine otpada nisu precizno utvrđene niti za županijske razine koje bi, prema Strategiji, trebale postati najmanje organizacijske jedinice i koje bi trebale biti nositelji sustava gospodarenja otpadom. Kao temeljni podaci za ovaj plan preuzeti su podaci procijenjeni u okviru projekta LIFE 04 TCY/CRO/000028 Razvoj smjernica za početak implementacije Plana gospodarenja otpadom u RH, Ekonerg, Zagreb 2006., koji se odnose na 2005. Procijenjena količina ukupno proizvedenoga komunalnog otpada na području RH za 2005. iznosi oko 1,5 milijuna tona i prikazana je u Tablici 3. TABLICA 3. Količina proizvedenoga komunalnog otpada u 2005. po županijama4 ŽUPANIJA Broj stanovnika (DZS, popis 2001.) Proizvedeni komunalni otpad u 2005. g./tone 1. Zagrebačka 309.696 81.181 2. Krapinsko-zagorska 142.432 30.640 3. Sisačko-moslavačka 185.387 62.332 4. Karlovačka 141.787 37.174 5. Varaždinska 184.769 40.206 6. Koprivničko-križevačka 124.467 26.249 7. Bjelovarsko-bilogorska 133.084 36.740 8. Primorsko-goranska 305.505 114.984 9. Ličko-senjska 53.677 17.766 10. Virovitičko-podravska 93.389 26.391 11. Požeško-slavonska 85.831 27.658 12. Brodsko-posavska 176.765 54.818 13. Zadarska 162.045 69.659 14. Osječko-baranjska 330.506 126.456 15. Šibensko-kninska 112.891 35.367 16. Vukovarsko-srijemska 204.768 42.245 17. Splitsko-dalmatinska 463.676 142.423 18. Istarska 206.344 96.400 style="font-size:11.0pt;letter-spacing:-.25pt">19. Dubrovačko-neretvanska 122.870 44.410 20. Međimurska 118.426 24.533 21. Grad Zagreb 779.145 311.749 UKUPNO 4.437.460 1.449.381 Količina proizvedenoga komunalnog otpada po stalnom stanovniku u prosjeku iznosi 0,90 kg/stan/dan (327 kg/stan/g), a kreće se u rasponu od 0,56 do 1,28 kg/stan/dan (206 do 467 kg/stan/g). 4.3.1.1. Otpad iz turizma Prethodno navedeni podaci sadrže i otpad od turističke djelatnosti. Udio ovoga otpada u pojedinoj županiji je vrlo različit. Za potrebe ovog Plana, ukupno procijenjena količina turističkog otpada u svakoj od županija vezana je uz faktor broja turističkih noćenja i prema toj procjeni iznosi 97.700 t/g. Ukupni prinos otpada od turističkih djelatnosti u većini županija nije u kvantitativnom smislu osobito značajan, ali njegov udio može biti relativno velik ako se promatra pojedina turistička općina ili čak županija. Osim toga bitno je da se ta količina otpada generira u jednom razdoblju godine, pa se tijekom planiranja sustava zbrinjavanja i gospodarenja treba imati u vidu i ta činjenica. 4.3.2. Sastav komunalnog otpada Sastav komunalnog otpada mijenja se ovisno o sredini u kojoj nastaje i ovisi o mnoštvu čimbenika kao što su: standard stanovništva, tip naselja, dostignuta razina komunalne infrastrukture i slično. Biorazgradivi otpad je svaki otpad koji podliježe anaerobnoj ili aerobnoj razgradnji kao što je to slučaj s vrtnim, kuhinjskim otpadom, papirom i kartonom, s tim da se pod biorazgradivim komunalnim otpadom podrazumijeva otpad iz kućanstava i drugi biorazgradivi otpad koji je zbog svog sastava sličan biorazgradivom otpadu iz kućanstava.5 U RH nije se sustavno provodilo praćenje sastava komunalnog otpada. Postoje rezultati pojedinačnih ispitivanja za neka područja. Sortiranje i analiza otpada provedena je u razdoblju od 1992. do 2000., s pretežitim udjelom ispitivanja obavljenih u 1997. u gradovima Velikoj Gorici, Bjelovaru, Osijeku, Zagrebu, Koprivnici, Sisku, Samoboru, Orahovici, Splitu, Crikvenici, Novom Vinodolskom, Novalji, Pagu, te njihovim prigradskim naseljima i općinama ruralnog tipa koje su u sklopu organiziranog sakupljanja i odvoza komunalnog otpada odvoze na postojeća odlagališta. Ispitivanja su provedena po razdobljima različitih godišnjih doba. U Tablici 4. prikazani su dobiveni rezultati ispitivanja za kontinentalni, priobalni dio RH i srednja vrijednost za navedena područja.6 TABLICA 4. Prikaz prosječnoga godišnjeg sastava komunalnog otpada Komponenta otpada mas %, kontinentalni dio mas %, priobalje mas %, srednja vrijednost mas %, biorazgradivi udio Kuhinjski i biootpad 43,1 41,0 42,1 74,5 Papir i karton 19,6 20,3 20,0 Koža i kosti 3,0 3,1 3,1 Drvo 1,3 1,2 1,3 Tekstil 7,8 8,2 8,0 Staklo 6,6 7,0 6,8 Metali 4,1 4,0 4,1 Inertni 1,5 2,2 1,9 Plastika 11,6 12,3 12,0 Guma 0,9 0,5 0,7 Posebni 0,4 0,2 0,3 S obzirom na navedeno, referentna godina za praćenje realizacije postavljenih ciljeva za smanjenje udjela biorazgradivog otpada u komunalnom otpadu je 1997. za koju se procjenjuje da je proizvedeno 1.015.000 t7 komunalnog otpada u RH. Na temelju podataka prikazanih u Tablici 4. 74,5% otpada odnosi se na biorazgradivi otpad, odnosno procjenjuje se da je 1997. proizvedeno 756.175 t biorazgradivog otpada. 4.4. NEOPASNI PROIZVODNI OTPAD Proizvodni otpad je otpad koji nastaje u proizvodnom procesu u industriji, obrtu i drugim procesima, a po sastavu i svojstvima razlikuje se od komunalnog otpada. Isto tako, prema Zakonu o otpadu, proizvodnim se otpadom ne smatraju ostaci iz proizvodnog procesa koji se koriste u proizvodnom procesu istog proizvođača. Neopasni otpad je otpad koji nema neko od svojstava utvrđenih u Prilogu II. Uredbe o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s katalogom otpada i listom opasnog otpada. 4.4.1. Prijavljene i odložene količine i vrste neopasnoga proizvodnog otpada Proizvođači, skupljači, obrađivači otpada i svi oni koji gospodare otpadom obvezni su, jednom godišnje, podatke o vrstama, količinama i tokovima otpada dostaviti nadležnom uredu državne uprave u županiji, a podaci za sve županije objedinjavaju se u AZO-u. Neke vrste otpada u sustav se, iz različitih razloga, vrlo slabo prijavljuju, podaci su često nepotpuni ili loše kvalitete. Stoga KEO – dio OTPAD još uvijek ne može osiguravati potpune i cjelovite podatke o količinama, vrstama i tokovima proizvodnog otpada. Prema podacima iz KEO – dio OTPAD-a u 2004. je proizvedeno 1.514.31.514.363 tona neoproizvodnog (tehnološkog) otpada. Najveći udio u ukupno proizvedenoj količini neopasnog otpada zauzima otpad prijavljen pod kategorijama: – 02 00 00 – Otpad iz poljodjelske, vrtlarske, lovačke, ribarske i primarne proizvodnje vodenih kultura, pripremanja hrane i pića (23,28 %) U ovoj je skupini prijavljeno 62.494 t životinjskih fekalija, urina i gnoja (KB 02 01 06), 81.804 t otpada od čišćenja i ispiranja repe za proizvodnju šećera (KB 02 04 01 i 02 04 99), te 65.965 t kalcijevog karbonata iz procesa proizvodnje šećera (KB 02 04 02). Navedene vrste otpada se, uglavnom, uz odgovarajuću predobradu iskorištavaju na samom mjestu nastanka, a dio kalcijevog karbonata preuzimaju i individualni poljoprivrednici koji ga koriste za korekciju pH vrijednosti poljoprivrednih tala; – 06 00 00 – Otpad iz anorganskih kemijskih procesa (21,83%) U ovoj skupini Petrokemija d.d. je prijavila 302.400 t fosfogipsa (KB 06 09 01) i 25.750 t drugog otpada iz fosfornih kemijskih procesa (KB 06 09 99). Ovaj se otpad odlaže na uređeno odlagalište tehnološkog otpada I. kategorije u vlasništvu Petrokemije d.d. koje ima svu dokumentaciju koju zahtijeva zakonska regulativa. Na Slici 4. prikazana je količina prijavljenoga neopasnog proizvodnog otpada po županijama u 2004. SLIKA 4. Količine proizvedenoga neopasnog otpada po županijama (2004.) REDNI BROJEVI ŽUPANIJA: 1. Zagrebačka županija, 2. Krapinsko-zagorska županija, 3. Sisačko-moslavačka županija, 4. Karlovačka županija, 5. Varaždinska županija, 6. Koprivničko-križevačka županija, 7. Bjelovarsko-bilogorska županija, 8. Primorsko-goranska županija, 9. Ličko-senjska županija, 10. Virovitičko-podravska županija, 11. Požeško-slavonska županija, 12. Brodsko-posavska županija, 13. Zadarska županija, 14. Osječko-baranjska županija, 15. Šibensko-kninska županija, 16. Vukovarsko-srijemska županija, 17. Splitsko-dalmatinska županija, 18. Istarska županija, 19. Dubrovačko-neretvanska županija, 20. Međimurska županija, 21. Grad Zagreb Tijekom analiza podataka iz KEO-a koji se odnose na gospodarenje proizvedenim otpadom na mjestu nastanka otpada niz je poslovnih subjekata koji su u svojim prijavama napisali da odlažu proizvedeni otpad na mjestu nastanka, što bi značilo u vlastitom krugu, za što se može pretpostaviti da nemaju uvijek i prateću dokumentaciju, odnosno potrebne dozvole. U sklopu projekta Razvoj smjernica za početak implementacije Plana gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj Ekonerg, 2006. napravljena je procjena količina neopasnoga proizvodnog otpada odloženog na odlagalištima komunalnog otpada u 2004. godini kao što je prikazano u Tablici 5. TABLICA 5. Procjena količina neopasnoga proizvodnog (tehnološ­kog) otpada odloženog na odlagališta komunalnog otpada u 2004. Županija Procjena (t/
12. g)1. Zagrebačka 18.000 2. Krapinsko-zagorska 3.000 3. Sisačko-moslavačka 7.000 4. Karlovačka 5.700 5. Varaždinska 1.50t">1.500 style="height: 3.0pt"> 6. Koprivničko-križevačka 15.000 7. Bjelovarsko-bilogorska 3.500 8. Primorsko-goranska 30.000 9. Ličko-senjska 3.500 10. Virovitičko-podravska 7.000 11. Požeško-slavonska 4.000 12. Brodsko-posavska 2.000 13. Zadarska 2.000 14. Osječko-baranjska 27.000 15. Šibensko-kninska 4.000 16. Vukovarsko-srijemska 4.000 17. Splitsko-dalmatinska 15.000 18. Istarska 15.000 19. Dubrovačko-neretvanska 3.000 20. Međimurska 16.000 21. Grad Zagreb 26.000 Ukupno 212.200 4.4.1.1. Sastav neopasnoga proizvodnog otpada Na slici 5. prikazan je prijavljeni neopasni proizvodni otpad po grupama djelatnosti (NKD): A: Poljoprivreda, lov i šumarstvo B: Ribarstvo C: Rudarstvo i vađenje D: Prerađivačka industrija E: Opskrba el. energijom, plinom i vodom F: Građevinarstvo G: Trgovina na veliko i malo; popravak motornih vozila i motocikla te predmeta za osobnu uporabu i kućanstvo H: Hoteli i restorani I: Promet, skladištenje i veze J: Financijsko posredovanje K. Poslovanje nekretninama, iznajmljivanje i poslovne usluge M: Obrazovanje N: Zdravstvena zaštita i socijalna skrb O: Ostale društvene, socijalne i osobne uslužne djelatnosti SLIKA 5. Proizvedeni otpad po grupama djelatnosti 4.5. OPASNI OTPAD Opasni otpad je svaki otpad koji je po sastavu i svojstvima određen kao opasni otpad prema Zakonu o otpadu, tj. opasni otpad je određen kategorijama (generičkim tipovima) i sastavinama, a obvezno sadrži jedno ili više svojstava utvrđenih Listom opasnog otpada, sastavnim dijelom Uredbe o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s Katalogom otpada i Listom opasnog otpada. Svojstva otpada koja ga čine opasnim su: H1 eksplozivno H2 oksidirajuće H3 A visoko zapaljivo H3 B zapaljivo H4 nadražujuće H5 opasan H6 otrovno H7 karcinogeno H8 nagrizajuće H9 infektivno H10 toksično za reprodukciju (teratogeno) H11 mutageno H12 tvari i pripravci koji otpuštaju otrovne ili vrlo otrovne plinove u kontaktu s vodom, zrakom ili kiselinom H13 tvari i pripravci koji, nakon odlaganja, mogu na bilo koji način proizvesti drugu tvar, npr. ocjeđivanjem koja ima jedno od prethodno navedenih svojstava u tabeli (H1-H12) H14 ekotoksično. Zakon o otpadu izričito zabranjuje uvoz opasnog otpada. 4.5.1. Prijavljene količine i vrste opasnog otpada Trend kretanja prijavljenih količina opasnog otpada u razdoblju od 2001. do 2005., prema podacima iz KEO-a koje vodi Agencija za zaštitu okoliša prikazan je na slici 6. SLIKA 6. Trend prijave količine opasnog otpada (t/godišnje) u razdoblju od 2001. do 2005. Za definiranje potencijalnih lokacija za gradnju i unaprjeđivanje potrebne infrastrukture za uspostavu sustava gospodarenja opasnim otpadom potrebno je poznavanje mjesta nastanka opasnog otpada. Za potrebe Plana gospodarenja opasnim otpadom RH napravljena je analiza prijavljenih količina i vrsta opasnog otpada po županijama za svaku godinu u razdoblju od 2002. do 2005., a na slici 7. prikazan je prijavljeni opasni otpad po pojedinim županijama za 2005. godinu. SLIKA 7. Prijavljeni opasni otpad po županijama za 2005. Analizom podataka o količinama i vrstama opasnog otpada koji nastaje i prijavljuje se u KEO u pojedinoj županiji vidi se da: – su najveće količine prijavljenoga proizvedenog opasnog otpada u Primorsko-goranskoj županiji i u Gradu Zagrebu; – pojedine županije nemaju kontinuitet u prijavljivanju opasnog otpada s obzirom na količinu prijavljenoga opasnog otpada (npr. u Požeško-slavonskoj županiji za 2002. nije prijavljen opasni otpad); – su u županijama koje se nalaze u središnjem i sjevernom dijelu teritorija RH prijavljuje oko 60% ukupno proizvedenoga opasnog otpada. 4.5.2. Procjena količina opasnog otpada S obzirom na utvrđene činjenice i nedostatke službenih podataka o količinama opasnog otpada koji se prijavljuje, odnosno proizvodi u RH, napravljena je preliminarna stručna procjena količina opasnog otpada koji nastaje u RH. Prema preliminarnoj procjeni u RH nastaje oko 213.000 t/g opasnog otpada, što je tri puta više od prijavljenih količina opasnog otpada u KEO. 4.5.3. Postojeća infrastruktura za gospodarenjodarenje opasnim otpadom U RH, na načelima tržišta, razvijaju se tehničko-tehnološki kapaciteti za skupljanje, skladištenje i obrađivanje opasnog otpada. Pojedini gospodarski subjekti dobili su dozvole za skupljanje, prijevoz i privremeno skladištenje opasnog otpada. Također u RH, trenutno, postoji nekoliko manjih specijaliziranih objekata sagrađenih za potrebe oporabe/obrade opasnog otpada te postoje raspoloživi kapaciteti unutar pojedinih industrijskih postrojenja koji se koriste za oporabu/ obradu neke vrste opasnog otpada. Za poslove skupljanja i privremenog skladištenja opasnog otpada potrebno je ishoditi dozvolu sukladno članku 41. Zakona o otpadu. U RH trenutno postoji 47 tvrtki koje posjeduju dozvole za poslove skupljanja i privremenog skladištenja opasnog otpada sukladno novom Zakonu o otpadu i njegovim izmjenama i starom Zakonu o otpadu (NN 151/03). SLIKA 8. Teritorijalni raspored tvrtki ovlaštenih za skupljanje i skladištenje opasnog otpada Za poslove zbrinjavanja/oporabe opasnog otpada potrebno je, kao i za poslove skupljanja i skladištenja opasnog otpada, ishoditi dozvolu sukladno članku 41. Zakona o otpadu. U RH trenutno postoje 43 tvrtke koje imaju dozvole za poslove zbrinjavanja/oporabe otpada. Način zbrinjavanja/oporabe opasnog otpada u RH utvrđen je prema izdanim dozvolama i odvija se na neki od sljedećih načina:
13. a)termička obrada,
14. b)kondicioniranje ugradnjom u opekarske proizvode,
15. c)regeneracija otapala, neutralizacija kiselina i lužina,
16. d)solidifikacija i stabilizacija,
17. e)sterilizacija/dezinfekcija,
18. f)elektroliza i razrjeđivanje, SLIKA 9. Teritorijalni raspored gospodarskih subjekata koji imaju dozvolu za obradu opasnog otpada Preliminarna procjena trenutno raspoloživih kapaciteta po načinu obrade opasnog otpada analizom izdanih dozvola za zbrinjavanje opasnog otpada prikazana je u Tablici 6. TABLICA 6. Broj obrađivača i kapacitet obrade za pojedinu vrstu opasnog otpada Način obrade/Vrsta opasnog otpada Broj obrađivača Kapacitet obrade opasnog otpada Termička obrada 17 oko 25.000 t/godišnje Suspaljivanje: Otpadna ulja I i II kategorije Mesno koštano brašno Spaljivanje: Ambalaža od sredstava za zaštitu bilja Infektivni otpad Spalionice kod gospodarskih subjekata 1 2 3 oko 3.700 t/godišnje Materijalna oporaba: ugradnja muljeva u opekarske proizvode zauljeni otpad 1 2 nepoznat kapacitet 1.200 t/godišnje zauljene ambalaže 1.728 t/godišnje uljnih filtra 3.000 t/godišnje zauljene vode s plovila Kemijsko-fizikalna obrada: 6 oko 1.770 t/godišnje sterilizacija /infektivni otpad Solidifikacija/zauljeni otpad 4 oko 500 t/godišnje sodifikacija neutralizacija/ kiseline i lužine elektroliza 2 1 oko 100-200 t/godišnje 17 m3 Biološka obrada 2 oko. 200 t/godišnje Biološka obrada/otpadna ulja Bioremedijacija »in situ«/onečišćeno tlo 2 oko 40.000 t/godišnje Potrebno je napomenuti da pregled postojećih postrojenja za obradu opasnoga otpada nije potpun u dijelu kapaciteta dozvola jer još uvijek traje postupak zbog usuglašavanja izdanih dozvola za obradu opasnog otpada prema starom Zakonu o otpadu i novom Zakonom o otpadu. 4.5.4. Izvoz opasnog otpada Trenutno u RH ne postoje lokacije uređene za odlaganje opasnog otpada te se stoga opasni otpad koji zahtijeva odlaganje (otpad kojeg nije moguće reciklirati, oporabiti i sl.) izvozi u inozemstvo na odlaganje (npr. rudnici soli u Njemačkoj). Tijekom 2004. 12 tvrtki je izvozilo opasan otpad iz RH, a ukupno je izvezeno 12.805 t opasnog otpada. Udio pojedinih vrsta opasnog otpada (u %) u ukupno ostvarenom izvozu opasnog otpada u 2004. prikazan je na slici 10. SLIKA 10. Izvoz opasnog otpada u 2004. godini Tijekom 2005. od 12 tvrtki koje imaju rješenja od MZOPUG-a za izvoz opasnog otpada, 11 je izvozilo opasni otpad iz RH, a ukupno je izvezeno 13.157,02 t opasnog otpada. Više od 68% ukupne količine izvezenog opasnog otpada činili su olovni akumulatori i nikal-kadmij baterije, zatim 11,08% otpadne boje i lakovi, 4,51% otpad od površinske obrade metala i zaštite metala drugih materijala, 1,84% kruti otpad kontaminiran uljem, 1,43% pepeo i ostaci koji sadrže olovo, 0,91% laboratorijske kemikalije koje se sastoje od opasnih tvari ili ih sadrže uključujući mješavine laboratorijskih kemikalija, 0,40% nehalogenirana organska otapala, a preostalih 11,75% otpadni lijekovi, otpadni muljevi koji sadrže opasne tvari, elektronika, talozi i ostaci reakcija, istrošeni apsorbenski, i dr. Najviše opasnog otpada izvozilo se u Sloveniju (67,94%) i to olovnih akumulatora i baterija, Austriju (25,81%), uglavnom otpadnih boja i lakova. U Njemačku se izvozilo sljedeće: otpadne solne kiseline, otpadne boje i lakovi, otpadni muljevi koji sadrže opasne tvari, otpadne soli koje sadrže nitrate i nitrite i dr. Otpad se tijekom 2005. izvozio i u Češku (1,34%) i to nikal-kadmij baterije i u Švicarsku (0,17%), transformatori i kondenzatori koji sadrže PCB. 4.6. POSEBNE KATEGORIJE OTPADA 4.6.1. Medicinski otpad Prema Pravilniku o gospodarenju medicinskim otpadom (u postupku donošenja), opasan medicinski otpad, s obzirom na opasna svojstava definirana posebnim propisom, dijeli se na: 1. infektivni, 2. kemijski otpad koji sadrži opasne tvari, 3. oštri predmeti, 4. citotoksici i citostatici, 5. amalgamski otpad iz stomatološke zaštite i 6. drugi opasan otpad – svaki otpad za koji se pretpostavlja da ima neko opasno svojstvo. Zdravstvene ustanove infektivni otpad zbrinjavaju na sljedeći način: – termičkom obradom u vlastitim postrojenjima za termičku obradu, – samostalnom obradom – sterilizacijom i zatim odlaganjem na komunalno odlagalište ili – predajom ovlaštenim osobama koje posjeduju uređaje za obradu – sterilizaciju infektivnog otpada. Zbrinjavanje infektivnog otpada zdravstvenih ustanova privatne prakse riješeno je preko ugovornih tvrtki ili preko domova zdravlja na prostoru kojih se nalaze. Nešto više od polovice zdravstvenih ustanova proizvodi kemijski otpad. Zdravstvene ustanove s ovom kategorijom otpada postupaju na jedan od sljedećih načina: – termičkom obradom nastaloga kemijskog otpada u vlastitim postrojenjima za termičku obradu, – neutralizacijom i razrjeđivanjem ispuštaju kemijski otpad u kanalizaciju (napomena: ovo je zabranjeno. Otpadom mogu gospodariti samo ovlaštene pravne ili fizičke osobe), – predajom kemijskog otpada ovlaštenim osobama koje osiguravaju oporabui/ili zbrinjavanje. Mogućnosti zbrinjavanja oštrih predmeta prema Naputku jednake su kao i za zbrinjavanje infektivnog otpada, a to je termička obrada . Veći dio zdravstvenih ustanova spaljuje oštre predmete u vlastitim postrojenjima za termičku obradu/energetskim objektima, neke ustanove posjeduju iglocide – uređaje za spaljivanje isključivo oštrih predmeta, a neke provode obradu oštrih predmeta koje nakon toga odlažu s inertnim-komunalnim otpadom. Nešto više od polovice zdravstvenih ustanova proizvodi farmaceutski otpad. To su uglavnom manje količine lijekova, između 0,1 i 5 kg tjedno, osim u nekim bolnicama u kojima nastaje količina i do 60 kg tjedno. Trenutno se s farmaceutskim otpadom u zdravstvenim ustanovama RH postupa na sljedeće načine: – termičkom obradom u vlastitim postrojenjima za termičku obradu, – odlaganjem na komunalna odlagališta ili – privremenim skladištenjem i zatim predajom tvrtkama ovlaštenima za skupljanje opasnog otpada Manje od jedne trećine zdravstvenih ustanova proizvodi citostatike. Gospodarenje ovom vrstom opasnoga medicinskog otpada i raspoložive mogućnosti njegova zbrinjavanja jednaki su kao i za farmaceutski otpad. Procijenjene količine medicinskog otpada u RH u ovom trenutku su oko 19.500 t/g, a procjenjuje se da je od toga 2.700 t/g opasni medicinski otpad. Oko 50 do 60% opasnoga medicinskog otpada završi u sustavu obrade ili izvoza na obradu, odnosno zbrinjavanje, što čini oko 1.500 t/g. Prema definiciji, medicinski otpad je svaki otpad iz kataloga otpada sukladno Uredbi o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s katalogom otpada i listom opasnog otpada (NN 50/05). 4.6.2. Otpadna ulja i drugi zauljeni otpad Novi Pravilnik o gospodarenju otpadnim uljima dijeli otpadna ulja na otpadno mazivo i otpadno jestivo ulje. Potrošnja mazivih i jestivih ulja u stalnom je porastu. U ovom trenutku procijenjene količine svježih ulja koje se stavljaju na tržište u RH su 35.000 t/g mazivih ulja i 50.000 t/g jestivih ulja. Nakon uporabe, ta ulja postaj postaju otpadna ulja. Skupljena otpadna ulja mogu se: – mlno oporabiti na način da se dobiju novi proizvodi ili da se procesom pročišćavanja omogući njihova ponovna uporaba ili – termički oporabiti na način da se koriste kao goriva. Otpadna maziva ulja koja nisu oporabljena i/ili zbrinuta na propisani način predstavljaju opasan otpad. Poslovima skupljanja otpadnih ulja u RH se bavi velik broj tvrt­ki, a 20-ak posjeduje dozvolu MZOPUG-a za obavljanje djelatnosti gospodarenja otpadnim uljima. Ovlaštenja za obrađivanje otpadnih ulja ima 17 tvrtki. U RH ne postoje postrojenja za regeneraciju otpadnih ulja, a domaći proizvođači motornih i industrijskih ulja preuzimaju ulja od svojih kupaca/distributera i koriste ih kao energent. Pretpostavlja se da industrijske toplane i kotlovnice, od kojih samo mali broj zadovoljava propisima određene uvjete (snaga >3 MWt), spaljuju otpadna ulja »na crno«, bez prethodne analize, dozvole nadležnog ministarstva i prijavljivanja podataka o spaljenom otpadnom ulju nadležnom županijskom tijelu (za KEO). Poslovima skupljana zauljenih voda, zauljene ambalaže i zauljenih filtera također se bavi velik broj tvrtki, (20-tak posjeduje dozvolu), a za obradu te vrste otpada sedam tvrtki posjeduje dozvolu MZOPUG-a. U RH su sagrađena dva specijalizirana pogona za zbrinjavanje zauljenog otpada: – Pogon za reciklažu otpada u Grubišnom Polju, – Centar za skupljanje, skladištenje i predobradu zauljenih otpadnih tvari u Splitu. 4.6.3. Otpadne baterije i akumulatori Novi Pravilnik o gospodarenju otpadnim baterijama i akumulatorima definira otpadnu bateriju ili akumulator kao bateriju ili akumulator koji se ne mogu ponovno koristiti i namijenjeni su obradi i/ili recikliranju. Većina otpadnih baterija i akumulatora klasificira se kao opasni otpad (olovne baterije, nikal-kadmij baterije, baterije sa živom, odvojeno skupljani elektroliti iz baterija i akumulatora). Pravilnikom je uspostavljen sustav skupljanja, obrade i visoke razine recikliranja, te kontrolirane oporabe i/ili zbrinjavanja ostataka nakon obrade i recikliranja otpadnih baterija i akumulatora bez obzira na njihov oblik, volumen, masu i materijale od kojih su izrađeni. Osobe ovlaštene za gospodarenje otpadnim vozilima, otpadnim električnim i elektroničkim uređajima i opremom, te drugom opremom i uređajima sastavni dio kojih su baterije i akumulatori, dužne su baterije i akumulatore odvojiti na vlastiti trošak te, kao posjednici, osigurati njihovu predaju ovlaštenim osobama za skupljanje, obradu i/ili recikliranje. Za postizanje stope od najmanje 25 % stope skupljanja, Pravilnik propisuje rok do 26. rujna 2012., a za stopu od najmanje 45 % stope skupljanja do 26. rujna 2016. Potrošnja baterija i akumulatora u stalnom je porastu. Procijenjena količina otpadnih baterija i akumulatora u 2005. je 8 500 t/g (sakupljeno i izvezeno). Procijenjena količina novih akumulatora i baterija koje se stavljaju na tržište je 11.000 t/g. Skupljanje otpadnih baterija i akumulatora organizirano je preko prodajnih mjesta. Trenutno se otpadne baterije i akumulatori izvoze na obradu u inozemstvo, najviše u Sloveniju8. Poslovima skupljana otpadnih baterija i akumulatora bavi se 17 tvrtki koje posjeduju dozvolu MZOPUG-a, a za privremeno skladištenje otpadnih baterija i akumulatora dozvolu ima trenutno 13 tvrtki. 4.6.4. Otpad koji sadrži PCB Na području RH nisu registrirani transformatori s PCB-ima koji su predviđeni za zbrinjavanje. Registrirano je oko 43 tone tj. 1992 komada kondenzatora s PCB-ima za zbrinjavanje koji su trenutno uskladišteni unutar industrijskih postrojenja, odnosno u tvorničkom krugu vlasnika otpada. Također je registrirano oko pet tona otpadnih tekućina s PCB-ima, te 5 kg otpadnog metala i 12 kg drugog materijala onečišćenog PCB-ima9. PCB-i se u RH primjenjuju u zatvorenim sustavima (kao dielektrici u transformatorima i kondenzatorima), a uporaba PCB-a u otvorenim sustavima (boje, premazi i dr.) u RH nije zabilježena. Ukupna registrirana količina PCB-a u zatvorenim sustavima u RH je 1.384 t (podaci o težini predstavljaju ukupnu težinu uređaja koji sadrži PCB) od čega, 22.859 kondenzatora: 656.t i 304 transformatora: 729 t. Nakon prestanka korištenja i stavljanja izvan pogona sva će ta oprema postati opasni otpad kojim je potrebno gospodariti na zakonski propisan način. U RH ne postoje zasebni prostori niti za obrađivanje niti za odlaganje otpada koji sadrži PCB. Osam tvrtki ima dozvolu MZOPUG-a za privremeno skladištenje ove kategorije opasnog otpada. Konačno zbrinjavanje otpada koji sadrži PCB odvija se izvozom na zbrinjavanje u inozemstvo, u skladu s Baselskom konvencijom. 4.6.5. Otpad koji sadrži azbest U RH nakon stečaja i zatvaranja tvornice Salonit d.d. u Vranjicu više nema proizvodnje azbestno cementnih proizvoda, ali su ostali azbestno cementni otpad i kašasti otpad nastali tijekom više deset­ljeća proizvodnje u tvornici Salonit d.d. 4.6.6. Otpad iz rudarstva i eksploatacije mineralnih sirovina Zakon o rudarstvu propisuje osnovne uvjete i zahtjeve koji se odnose na obavljanje djelatnosti eksploatacije mineralnih sirovina, ali u njemu nisu prenesene odredbe EU Direktive koje obuhvaćaju gospodarenje otpadom iz rudarskih aktivnosti. U tijeku je izrada Nacionalne strategije gospodarenja mineralnim sirovinama u RH koja će, među ostalim, sadržavati i osnovne mjere i ciljeve koji se odnose na gospodarenje otpadom koji nastaje u eksploataciji mineralnih sirovina. U RH danas ne postoje u operativnoj funkciji velika eksploatacijska polja mineralnih sirovina i postupci eksploatacije mineralnih sirovina koji sadrže oplemenjivanje mineralnih sirovina iz ležišta (flotacije, separacije i sl.). Danas se u RH eksploatira: arhitektonsko-građevinski kamen, šljunak, pijesak, glina i vapnenac za potrebe građevinske industrije, cementara, tvornica za proizvodnju vapna i tvornica za proizvodnju opeke i keramike. Pogodan otpad koji nastaje tijekom eksploatacije upotrebljava se kao materijal kojim se zapunjavaju/zatvaraju iskorištena eksploatacijska polja. 4.6.7. Građevinski otpad Prema Strategiji, građevinski otpad nastaje tijekom proizvodnje građevinskih proizvoda ili poluproizvoda, gradnje, rušenja i rekonstrukcije građevina. Vrste građevinskog otpada definirane su Uredbom o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s katalogom otpada i listom opasnog otpada pod ključnim brojem 17. U RH trenutno radi nekoliko pokretnih postrojenja za reciklažu građevinskog otpada koji još nisu na nivou isplativosti ugrađivanjem recikliranoga građevinskog materijala. Općenito, vrste materijala koje se mogu javiti u građevinskom otpadu ovise o vrsti radova, primjerice: – zemljani radovi / iskop tla – zemlja, pijesak, šljunak, glina, ilovača, kamen; – niskogradnja – bitumen (asfalt) ili cementom vezani materijal, pijesak, šljunak, drobljeni kamen; – visokogradnja – beton, opeka, mort, gips, plinobeton, prirodni kamen; – miješani građevinski otpad – drvo, plastika, papir, karton, metal, kablovi, boja, lak, šuta. Vrste građevinskog otpada također se razlikuju ovisno o tome ruši li se postojeća ili se gradi nova građevina. Uzevši u obzir geografske specifičnosti RH, u Dalmaciji i Primorju kao građevinski otpad prevladava kamen, u sjeverozapadnom dijelu beton i opeka, a u istočnom opeka, odnosno miješani otpad (šuta). Na osnovi podataka o sakupljenom građevinskom otpadu u okviru projekta LIFE TCY/CRO/000114 CONWAS i podataka Državnog zavoda za statistiku (DZS) o broju stanovnika u pripadajućim županijama (gradovima dovima i općinama), izračunana je prosječna količina građevinskog ot županijama, te očekivani porast količina otpada u sljedećih pet do deset godina. TABLICA 7. Procijenjene količine građevinskog otpada u RH Županija Procijenjene količine građevinskog otpada 2001. – 2005. (
19. t)Pretpostavljene količine proizvedenog građevinskog otpada 2006. – 2015. (
20. t)Zagrebačka 78.992,15 111.026,57 Krapinsko-zagorska 36.329,21 51.062,13 Sisačko-moslavačka 47.285,46 66.461,57 Karlovačka 36.164,69 50.830,89 Varaždinska 47.127,83 66.240,01 Koprivničkvačka 31.746,99 44.621,64 Bjelovarsko-bilogorska 43.956,94 45.269,05 Primorsko-goranska 113.329,07 246.131,96 Ličko-senjska 19.911,83 43.245,20 Virovitičko-podravska 30.845,89 31.766,64 Požeško-slavonska 28.349,52 29.195,76 Brodsko-posavska 58.384,54 60.127,32 Zadarska 48.530,61 99.170,77 Osječko-baranjska 109.164,38 112.422,93 Šibensko-kninska 33.809,55 69.088,76 Vukovarsko-srijemska 67.633,79 69.652,65 Splitsko-dalmatinska 138.865,62 283.767,52 Istarska 76.544,65 166.242,30 Dubrovačko-neretvanska 36.798,15 75.195,86 Međimurska 30.206,15 42.455,93 Grad Zagreb 140.175,00 581.297,87 UKUPNO 1.254.152 2.345.273 Procjena količina od 2006. do 2015. obuhvatila je i veći dio količina građevinskog otpada koji završava na divljim odlagalištima. Uzet je u obzir i trend rušenja zastarjelih objekata na cijelom Jadranu koji će se sigurno intenzivirati u sljedećim godinama, i smanjivanje dotoka građevinskog otpada na ratom pogođenim područjima. Količine za 2001. – 2005. temelje se na podacima iz upitnika. Jedini fiksni pogon namijenjen isključivo preradi građevinskog otpada nalazi se u sklopu odlagališta otpada Jakuševac. Osim postrojenja za reciklažu građevinskog otpada na odlagalištu Jakuševac u Zagrebu, građevinske tvrtke i kamenolomi imaju postrojenja u kojima recikliraju dio svoga građevinskog otpada i ponovo ga koriste. Također se dio asfalta, dobiven rekonstrukcijom habajućeg sloja, reciklira u asfaltnim bazama. Sakupljanje i prijevoz građevinskog otpada provode tek manjim dijelom ovlašteni sakupljači i komunalna poduzeća. Veći dio organiziraju i provode izvođači radova sa svojim kooperantima. Pritom koriste vlastitu mehanizaciju i opremu. Na mjestu nastanka otpada u većini slučajeva ne dolazi do razdvajanja pojedinih iskoristivih frakcija već se otpad miješa. Slična je situacija s ambalažnim otpadom kao dijelom građevinskog otpada u kojem se nalazi niz vrijednih sekundarnih sirovina. Trenutni stupanj reciklaže građevinskog otpada ne prelazi 7%, a iz građevinskog se otpada izdvoji oko 11% sekundarnih sirovina. Neovisno o podacima koji se prijavljuju AZO-u, može se zaključiti da se većina građevinskog otpada odlaže na odlagališta otpada, a najčešće se radi o nekontroliranom odlaganju građevinskog otpada na divlja odlagališta otpada. U pojedinim jedinicama lokalne samouprave više od 80% otpada odloženog na divlja odlagališta čini građevinski otpad. Prema podacima AZO-a, dozvolu za gospodarenje građevinskim otpadom prema Zakonu o otpadu ima ukupno 136 tvrtki. 4.6.8. Nusproizvodi životinjskog porijekla S nusproizvodom životinjskog porijekla postupa se sukladno Zakonu o veterinarstvu (41/07) i Pravilniku o načinu postupanja s nusproizvodima životinjskog porijekla koji nisu za prehranu ljudi (NN 56/06). Gospodarenje nusproizvodima životinjskog porijekla po veterinarsko-zdravstvenim načelima i načelima veterinarske zaštite okoliša podrazumijeva prihvat, sakupljanje, razvrstavanje prema stupnju rizičnosti (kategorije 1, 2, 3), privremeno skladištenje u sabiralištima s uređajima za hlađenje, razudbu uginulih životinja, toplinsku preradu i spaljivanje životinjskih poluprerađevina koje sadrže proteine. Nusproizvodi životinjskog porijekla nastaju u klaonicama, u objektima za preradu mesa, riba, jaja, mlijeka, crijeva, u hladnjačama, skladištima, valionicama jednodnevnih pilića, na tržnicama, u prodavaonicama mesa, ribarnicama, ugostiteljstvu i drugim objektima javne prehrane, u objektima za uzgoj i držanje životinja, u zoološkim vrtovima, lovnom gospodarstvu, lučkim terminalima, graničnim prijelazima, u prijevozu životinja i proizvoda i na drugim mjestima na kojima se životinje čuvaju i uzgajaju, te na mjestima gdje se proizvode namirnice životinjskog porijekla. U RH postoje dva objekta otvorenog tipa za preradu nusproizvoda životinjskog porijekla na lokaciji Agroproteinke d.d., Sesvetski Kraljevec, za I. i II. kategoriju te za III. kategoriju. Uz te objekte postoji i pet objekata zatvorenog tipa, jedan objekt za toplinsku preradu nuradu nusproizvoda nastalih u klaonici preradi i četiri objekta u objza preradu ribe. Navedeni objekti nalaze se u sastavu tih objekata te obavljaju djelatnost toplinske prerade nusproizvoda samo za potrebe tih objekata. Kako bi se pravilno obavljalo sakupljanje nusproizvoda životinjskog porijekla potrebno je sagraditi dovoljan broj sabirališta. Trenutno u RH postoje četiri sabirališta – Pula; Rijeka, Biljani Gornji i Gruda. EU jasno definira podjelu otpada životinjskog porijekla na tri kategorije što je, Pravilnikom o načinu postupanja s nusproizvodima životinjskog porijekla koji nisu za prehranu ljudi, u cijelosti preneseno u nacionalno zakonodavstvo. U 2006. godini, toplinski je prerađeno: – 64 972 tone nusproizvoda životinjskog porijekla svih vrsta u Agroproteinka d.d. i – 9 634 tone iz klaonice peradi u KOKA d.d., Varaždin Slika 11. prikazuje raspored klaonica peradi, papkara, objekata za preradu ribe i kafilerijskih pogona u RH u 2004. SLIKA 11. Lokacije klaonica i kafilerija u RH u 2004. 4.6.9. Otpadni mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Prema Zakonu o vodama (NN 107/95 i 150/05) gradovi i općine dužni su sakupiti i pročistiti komunalne otpadne vode prije njihova ispuštanja u prirodni prijamnik u skladu s odredbama ovoga ili drugoga zakona. Isti zakon propisuje da je obrada mulja koji nastaje u procesu obrade otpadnih voda djelatnost odvodnje otpadnih voda koju obavljaju pravne osobe organizirane u skladu sa zakonom kojim se uređuje komunalno gospodarstvo, a na temelju kojega obrada otpadnog mulja spada u njihovu obvezu. Za mulj nastao pročišćavanjem otpadnih voda koji se vodi pod ključnim brojem 19 08 05 prema Katalogu otpada, preporučeni postupci obrade su biološka i termička obrada S obzirom na to da ne postoji zakonska obveza vođenja očevid­nika o količinama i kvaliteti stabiliziranog mulja, niti dostava tih podataka Hrvatskim vodama, podaci u ovom planu daju okviran pregled broja i stupnja pročišćavanja uređaja za obradu otpadnih voda. U RH trenutno postoji 18 uređaja I. stupnja, 22 uređaja I. i II. stupnja pročišćavanja, jedan nije definiran i jedan uređaj nije u funkciji. Navedeni uređaji pokrivaju obradu otpadnih voda kapaciteta oko 1.699.000 ES-a, u kojima su sadržani podaci o uređajima i kapacitetima za obradu i komunalnih i industrijskih otpadnih voda. S obzirom na to da navedeni podaci dobiveni iz Hrvatskih voda nisu jedinično unificirani, količine nije moguće procijeniti. 4.6.10. Ambalaža i ambalažni otpad Ambalaža predstavlja sve proizvode bez obzira na prirodu materijala od kojega su izrađeni ili su korišteni za sadržavanje, čuvanje, rukovanje, isporuku i predstavljanje robe, od sirovina do gotovih proizvoda, od proizvođača do korisnika ili potrošača, a može biti: – prodajna ili primarna ambalaža – najmanja ambalažna jedinica u kojoj se proizvod prodaje konačnom kupcu; – skupna ili sekundarna ambalaža – ambalažna jedinica koja sadrži više proizvoda u primarnoj ambalaži tako da je proizvod pristupačan kupcu u skupini, a može se izdvojiti i uzeti pojedinačno; – transportna ili tercijarna ambalaža – zaštitna ambalaža koja omogućuje prijevoz, pretovar i rukovanje određenom količinom proizvoda pakiranog samo u prodajnoj ili i u prodajnoj i skupnoj ambalaži, u ovu vrstu ambalaže ne spadaju spremnici (kontejneri) za cestovni, željeznički, prekomorski i zračni prijevoz robe. Ambalaža su i nepovratni predmeti uporabljeni za namjenu iz prvog stavka ovoga članka i pomoćna sredstva za pakiranje koja služe za omatanje ili povezivanje robe, pakiranje, nepropusno zatvaranje, pripremu za otpremu i označavanje robe. Ambalažni materijal je svaki materijal od kojega se proizvodi ambalaža kao što su: staklo, plastika, papir, karton, drvo, metal, višeslojni miješani materijali i drugi materijali. Ambalažni otpad definiran u kategorijama Kataloga otpada predstavlja svaku ambalažu ili ambalažni materijal koji ostane nakon što se proizvod otpakira i odvoji od ambalaže, isključujući proizvodne ostatke. Povrat i/ili skupljanje upotrijebljene ambalaže za jednokratnu uporabu organiziran je preko prodajnih mjesta, uz isplatu povratne naknade potrošačima. Time je spriječeno bacanje golemih količina takvog otpada na pretrpana odlagališta i u prirodu, a velike količine ambalažnog otpada ponovo se prerađuju u nove proizvode. U prvih godinu dana od stupanja na snagu Pravilnika prikupljeno je 910 milijuna jedinica ambalaže, odnosno 78.000 t. U Tablici 8. prikazan je broj tvrtki kojima je dodijeljena koncesija za oporabu otpadne ambalaže. TABLICA 8. Ambalaža – oporabitelji Vrsta otpadne ambalaže koja se oporabljuje Broj tvrtki Drvo 3 Polimerni materijali (plastika), tekstil 6 PET 85pt"> tyle="font-size:11.0pt">3 Papir i karton 2 Višeslojna ambalaža s pretežno papir-kartonskom komponentom 1 Staklo 2 Metal (Fe/Al) 2 Tekstil 1 UKUPNO 20 Koncesiju za sakupljanje otpadne ambalaže dobilo je 11 tvrtki i to za sakupljanje:
21. a)papirne i kartonske, višeslojne otpadne ambalaže i
22. b)skupne (sekundarne) i transportne (tercijarne) otpadne ambalaže od drveta, tekstila i drugih ambalažnih materijala. 4.6.11. Otpadne gume Otpadna guma je guma osobnih automobila, autobusa, teretnih automobila, radnih strojeva, radnih vozila i traktora, zrakoplova i drugih letjelica, te slični odgovarajući proizvod koje posjednik radi oštećenja, istrošenosti, isteka roka trajanja ili drugih uzroka ne može ili ne želi upotrebljavati te je zbog toga odbacuje ili namjerava odbaciti. Otpadne gume su neopasan otpad, a u Katalogu otpada navedene su pod ključnim brojem 16 01 03. Novi Pravilnik o gospodarenju otpadnim gumama osigurava zbrinjavanje ranije odbačenih guma na prostoru Hrvatske (70 do 100 tisuća tona), organiziranjem povremenih akcija prikupljanja odbačenih guma od građana, uz plaćanje posebne naknade tim građanima za isporučene gume. Koncesiju za sakupljanje otpadnih guma dobila je 21 tvrtka. Za oporabu otpadnih guma ukupno su četiri tvrtke dobile koncesiju: dvije tvrtke za oporabu u materijalne svrhe, a dvije za oporabu u energetske svrhe. 4.6.12. Otpadna vozila Otpadno vozilo je vozilo koje radi oštećenja, dotrajalosti ili drugih uzoraka posjednik odbacuje, namjerava ili ga mora odbaciti. Može se procijeniti da je broj otpadnih vozila koji nastaje u RH na godišnjoj razini u rasponu od 70.000 do 80.000 vozila godišnje. 4.6.13. Električki i elektronički otpad Prema Pravilniku o gospodarenju otpadnim električnim i elektroničkim uređajima i opremom, električki i elektronički (EE) otpad je:
23. a)otpadna električna i elektronička oprema koja uključuje sklopove i sastavne dijelove koji nastaju u gospodarstvu (industriji, obrtu i slično);
24. b)otpadna električna i elektronička oprema nastala u kućanstvima ili u proizvodnim i /ili uslužnim djelatnostima kad je po vrsti i količini slična EE otpadu iz kućanstva. Procijenjene količine nove električne i elektroničke opreme i uređaja koji se stavljaju na tržište je od 55.000 do 60.000 t/g. Stanje i problemi sadašnjeg sustava koji se očituju u rastu ukup­nih količina otpada koje završavaju na odlagalištima, čime se kapaciteti postojećih odlagališta smanjuju povećavajući ujedno rizik za zdravlje ljudi i okoliša, nametnuli su kao »conditio sine qua non« donošenje županijskih planova i, slijedom njih, nacionalnog plana gospodarenje otpadom. 4.7. ODLAGALIŠTA U RH najveće količine proizvedenog otpada još uvijek završavaju na odlagalištima. Do donošenja novog Pravilnika o odlagalištima, odlagališta su bila grupirana u pet kategorija, ovisno o pravnom statusu, veličini, vrstama odloženog otpada, stanju aktivnosti, utjecaju na okoliš i opremljenosti: – legalna odlagališta, – odlagališta u postupku legalizacije, – službe službena odlagališta, – dogovorna odlagališta i – ilegalna odlagalr> Sanacija odlagališta započela je 2004. godine od kada je FZOEU, u suradnji s MZOPUG-om i jedinicama lokalne samouprave započeo sanaciju 292 službena neuređena odlagališta. Ukupna vrijednost investicija procijenjena je na 2,8 milijardi kuna, od kojih FZOEU participira 48 %, odnosno 1,5 milijardi kuna. Za ovu namjenu FZOEU je već isplatio 230 milijuna kuna, a do sada je sanirano ukupno 28 odlagališta komunalnog otpada. Nakon sanacije, većina dosadašnjih odlagališta bit će pretvorena u pretovarne stanice i reciklažna dvorišta, a preostala će se zatvoriti u roku od pet godina. U RH postoji i velik broj površina onečišćenih neodgovarajućim i nekontroliranim odlaganjem različitih vrsta otpada (ilegalna odlagališta). Strategijom je procijenjeno da na području RH ima više od tri tisuće ilegalnih odlagališta. Za sanaciju 512 ilegalnih odlagališta, na području 140 jedinica lokalne samouprave, te dva nacionalna parka i dva parka prirode, FZOEU je odobrio 43,6 milijuna kuna, što iznosi 66 % od ukupno procijenjenih potrebnih ulaganja. Do sada je na području RH sanirano 217 ilegalnih odlagališta. 4.8. CRNE TOČKE Strategijom su utvrđene lokacije visokog rizika koje su nastale dugotrajnim neprimjerenim gospodarenjem proizvodnim (tehnološkim) otpadom i koje svojim postojanjem predstavljaju realnu opasnost za okoliš i za ljudsko zdravlje. Za devet prioritetnih lokacija prikazanih na Slici 12. FZOEU je, za razdoblje od 2005. do 2008., predvidio 162 milijuna kuna za sanaciju. Sanacija navedenih lokacija mora se odvijati prema posebnim programima sanacije. Do sada je ugovorena sanacija bazena crvenog mulja i otpadne lužine tvornice glinice kod Obrovca, a započela je i sanacija lokacije Mravinačka kava – azbest u Vranjicama. SLIKA 12. Raspored predviđenih sredstava FZOEU-a za sanaciju devet »crnih točaka« 4.8.1. Ostale lokacije Osim devet »crnih točaka« prioritetnih za sanaciju sadržanih u Strategiji, u FZOEU su stigla još četiri zahtjeva za sufinanciranje: – grad Vukovar za sanaciju lokacije bivše tvornice Borovo u Vukovaru; – tvrtka DIV d.o.o. iz Samobora za sanaciju mazuta u sklopu bivše tvornice vijaka TVIK u Kninu; – grad Komiža – otok Biševo za sanaciju katrana s plaže Salbunara; – grad Šibenik za sanaciju onečišćenja na području bivše tvornice elektrode i ferolegura u Šibeniku. Za lokaciju bivše tvornice Borovo već je izrađen Plan gospodarenja otpadom, sukladno Zakonu o otpadu, a za bivšu tvornicu vijaka TVIK izrađeno je Izvješće o obavljenom preliminarnom očevidu. 4.9. GOSPODARENJE OTPADOM NA OTOCIMA I U MORSKIM LUKAMA Iako je RH otočna zemlja ovim planom nisu posebno obrađeni otoci i priobalje jer je sustav gospodarenja na otocima i priobalju obuhvaćen svim postojećim zakonskim i podzakonskim aktima na području gospodarenja otpadom. Sustav gospodarenja otpadom na otocima proizlazi iz Uredbe o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područja mora (NN 128/04)i Strategije. Gospodarenje otpadom u morskim lukama definirano je Pravilnikom o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na drugim dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske (NN 90/05). Kapetanija je odgovorna za obavljanje nadzora nad provođenjem reda u lukama i na drugim dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora, osobito za održavanje čistoće obala i mora od onečišćavanja s pomorskih objekata. Tijelo koje upravlja lukom dužno je čistiti luku od otpadaka koji ugrožavaju sigurnost plovidbe i onečišćuju more i odgovorno je za organizaciju sustava gospodarenja u morskim lukama. Tijelo koje upravlja lukom mora osigurati lučke prihvatne uređaje za otpad. Pravilnikom je propisana procedura za prijavljivanje i prihvat otpada s plovnih objekata i ostataka tereta. Sve luke otvorene za javni promet i luke posebne namjene moraju izraditi i primijeniti plan za prihvat i rukovanje otpadom i ostacima tereta koji može biti izrađen i na regionalnoj razini. Provedba navedenog pravilnika obuhvaća i odredbe MARPOL 73/78 Konvencije. Troškovi prihvata otpada u lukama, uključujući obradu i odlaganje otpada, podmiruju se na odgovarajući način iz naknada za korištenje prihvatnih uređaja. 5. PLAN ORGANIZACIJE SUSTAVA GOSPODARENJA OTPADOM REPUBLIKE HRVATSKE Na osnovi analize stanja, problema koji su vidljivi iz analiza stanja i uzroka sadašnjem stanju u gospodarenju otpadom, županije i MZOPUG predlažu Plan za razdoblje 2007. – 2015. provedbom i kontrolom će se nastojati uspostaviti samoodrživi sustav. Strategija uređuje gospodarenje različitim vrstama otpada na teritoriju RH, od njegova nastanka do konačnog zbrinjavanja, s osnovnim ciljem uspostave cjelovitog sustava gospodarenja otpadom koji će biti organiziran u skladu s postojećim europskim zahtjevima i standardima. Ciljevi cjelovitog sustava gospodarenja otpadom su, u najvećoj mogućoj mjeri: – smanjivanje količina otpada koji nastaje; – smanjivanje količina otpada koji se odlaže na odlagališta tijekom primarnog odvajanja korisnog otpada; – smanjivanje udjela biorazgradivog otpada u odloženom komunalnom otpadu; – smanjivanje negativnog utjecaja odloženog otpada na okoliš, klimu i ljudsko zdravlje; – gospodarenje proizvedenim otpadom na principima održivog razvoja; – energetsko iskorištavanje otpada za proizvodnju energije. Sustav gospodarenja otpadom u RH organizirat će se kao integralna cjelina svih subjekata u sustavu na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini kao što je prikazano na slici 13. SLIKA 13. Organizacija sustava sakupljanja otpada 5.1. POSTUPCI GOSPODARENJA KOMUNALNIM OTPADOM Zbog razlike u kvaliteti pojedinih postupaka obrade otpada strogi hijerarhijski slijed zbrinjavanja otpada definiraju europske direktive i Zakon o otpadu. PREVENCIJA NASTAJANJA OTPADAàPONOVNA UPORABAàMATERIJALNAOPORABAà ENERGETSKA OPORABA ILI DRUGE VRSTE OBRADE PRIJE KONAČNOG ODLAGANJA OSTATNOG OTPADA Ovaj je strogi niz uspostavljen s obzirom na ukupnu ocjenu održivosti, odnosno ekološke prihvatljivosti. Navedena rješenja koriste se i iscrpljuju tim redom, smanjujući svaki put količinu otpada za dalju obradu. Velik broj europskih država nastoji reducirati količine otpada koje se odlažu na odlagališta, uslijed čega raste potreba za povećavanjem udjela recikliranog i biološki obrađenog otpada u ukupnoj količini nastalog otpada. 5.1.1. Prevencija nastajanja otpada Veliki je raspon mogućih postupaka zbrinjavanja otpada s vrlo različitim utjecajem na okoliš. Prevencija nastajanja otpada, kao i druge mjere za smanjivanje nastajanja otpada, svakako je najpovoljnija metoda za rješavanje problema otpada. Te se mjere odnose na proces ili na mjesto nastajanja otpada, a uključuju prevenciju nastajanju modifikacijom proizvodnog ili uporabnog procesa, redukciju na samom izvoru, te ponovnu uporabu proizvoda. Postupci recikliranja, odnosno materijalne oporabe također se ocjenjuju visokim ocjenama glede utjecaja na okoliš, a odnose se, uglavnom, na odvojeno prikupljeni otpad koji se može iskoristiti kao sekundarna sirovina. Planom je predviđeno da se nastavi s aktivnostima na preventivnom smanjivanju nastajanja otpada: – regulatornim djelovanjem na privredne subjekte sa ciljem primjena mjera za smanjivanje nastajanja otpada; – provođenjem sustavne edukacije po horizontalnoj i vert i vertikalnoj liniji društva; – promotivnim akcijama sa ciljem edukacije i utjecaja nenu ponašanja tzv. »potrošačkog mentaliteta«. 5.1.2. Edukacija i komunikacija s javnošću Cjeloviti sustav gospodarenja otpadom nije moguće realizirati ako ga promatramo samo s tehnoekonomskog aspekta te ako zanemarimo dimenziju i ulogu ekološke edukacije. Odgoj i obrazovanje za okoliš nezaobilazan je segment svakoga integriranog sustava gospodarenja otpadom. Između eko-edukacije i eko-kulture postoji uzajamni odnos s uzročno-posljedičnim vezama. Ekološkom edukacijom omogućit će se stjecanje ekoloških znanja i vještina s ciljem povećanja razine svijesti svakog pojedinca za učinkovito sudjelovanje u provođenju sustava gospodarenja otpadom. Provedba ekološke edukacije u pojedincu će razvijati nova saznanja i izgrađivati nove vrijednosti koje će ga upućivati na promjene u ponašanju. Stoga su, za ostvarivanje postavljenih razvojnih ciljeva i zadaća, potrebne bitne promjene u socijalnom, gospodarskom, obrazovnom i kulturnom smislu, te stavljanje duhovne, intelektualne, kreativne i djelatne obnove pojedinca u žarište interesa. Uspostavljanje sustava odgoja i obrazovanja za okoliš izradom nacionalnog plana odgoja i obrazovanja za okoliš, a zatim njegovom provedbom u institucijskim i izvaninstitucijskim oblicima dat će temeljne pretpostavke za uspješnu i adekvatnu zaštitu okoliša. Nacionalni plan odgoja i obrazovanja za okoliš prepoznati će da obrazovanje za okoliš traje cijeli život, stvorit će osjećaj odgovornosti za stanje okoliša od lokalnih do globalnih razina, osigurat će prepoznavanje problema okoliša kao svojih problema i poticat će poduzimanje pravih mjera. Osigurat će svima točne, potpune i pravodobne informacije, promicat će načela održivog razvitka, partnerstvo svih relevantnih čimbenika i koristit će sve raspoložive resurse, istraživat će najučinkovitije pristupe u odgoju i obrazovanju za okoliš i primjenjivat će ih. S tim u vezi, planske odrednice u odgoju i obrazovanju za okoliš u svjetlu održivog razvitka trebale bi biti njegovanje vizionarskoga, problemskog, interdisciplinarnog, istraživačkog i djelatnog pristupa. S obzirom na to da su i država i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave obvezne donijeti program zaštite okoliša te osigurati uvjete za njegovo provođenje, u nastavku će se primarno razmatrati uloga odgoja i obrazovanja za okoliš, odnosno komunikacije s javnošću glede gospodarenja otpadom. Posebice će se sagledati koncepcija obrazovanja građana, pojam NIMBY-sindroma i uloga javnosti. Za postizanje navedenih ciljeva predlažu se sljedeće mjere:
25. a)konstituirati državno koordinacijsko tijelo – vijeće za odgoj i obrazovanje za okoliš te promicanje zaštite okoliša i održivog razvitka;
26. b)cjelovito, točno i pravodobno informirati javnost o stanju okoliša te o svim aktivnostima i učincima županija i drugih čimbenika na području postupanja s otpadom, zaštite okoliša i održivog razvitka;
27. c)osnivati javne baze podataka o otpadu i okolišu u gradskim poduzećima te ih povezati (umrežiti) s budućom centralnom bazom podataka;
28. d)ostvarivati zadaće za promicanje zaštite okoliša i održivog razvitka koji će biti glavni nositelji aktivnosti na tom području djelovanja;
29. e)osigurati kontinuirano promicanje zaštite okoliša preko (svih) gradskih poduzeća u kontekstu njihovih djelatnosti;
30. f)uspostaviti partnerske odnose s drugim zainteresiranim čimbenicima (državnom upravom, znanstvenim, stručnim i obrazovnim ustanovama, gospodarstvom, udrugama, pojedincima i dr.) i surađivati na zajedničkim edukativno-promidžbenim projektima glede postupanja s otpadom i zaštite okoliša, te poticati i podupirati sve dobre ideje i inicijative u tom smislu;
31. g)osigurati sustavno i cjelovito osposobljavanje djelatnika općina, gradova, županija i države za donošenje razvojnih odluka vezanih uz postupanje s otpadom i zaštitu okoliša te za kvalitetno komuniciranje u procesima odlučivanja;
32. h)u određenim razmacima provoditi ispitivanja javnog mišljenja. Potrebno je također izraditi komunikacijsku strategiju koja će obuhvatiti: – promidžbene poruke, slogane; – edukacijske i promidžbene aktivnosti; – predškolski uzrast, osnovne škola, srednje škole, eko-škole, fakultete; – gospodarske tvrtke; – kućanstva; – gradsku i državnu upravu; – program odvijanja aktivnosti. Nacionalni plan odgoja i obrazovanja za okoliš sadržavat će: – zadaće u edukaciji i promidžbi; – zadaće savjetnika za zaštitu okoliša; – način rada s javnošću; – sredstva rada s javnošću. 5.1.3. Odvojeno prikupljanje Primarna reciklaža temelji se na odvojenom sakupljanju iskoristivih otpadnih tvari i to na mjestu nastanka otpada. Na taj se način formiraju odvojeni tokovi različitih vrsta iskoristivih i opasnih otpadnih tvari. Odvojeni tokovi pojedinih vrsta otpada (npr. autoguma, lijekova, ulja, e-otpada, građevinskog otpada, akumulatora, zelenog otpada i lako biorazgradivog otpada, papira, starih automobila, stakla, metalne i plastične ambalaže i dr.) dugoročno jamče kvalitetnu reciklažu. To je dinamički sustav koji se stalno nadopunjuje. Uz primjenu mjera za izbjegavanje i smanjivanje otpada na mjestu njegova nastanka i primjenu pojedinih pravilnika koji obuhvaćaju primarno odvajanje i prikupljanje pojedinih kategorija otpada (ambalažni otpad, otpadne gume, otpadna ulja..), za otpad koji nije obuhvaćen pojedinim pravilnicima predviđena je primjena odvojenog prikupljanja u okviru komunalnog sustava, a to su: – papir i karton, – staklo, – plastika, – metali, – opasni otpad, – glomazni otpad, – drugo. Sustav odvojenog prikupljanja može se organizirati na različite načine: – reciklažna dvorišta (RD) i zeleni otoci opremljeni su spremnicima i posudama zapremnine 1100 do 5000 litara u kojima se, ovisno o veličini i izvedbi, odvojeno prikuplja desetak različitih vrsta iskoristivih otpadnih tvari i opasnog otpada od građana; – spremnici i posude za pojedine vrste otpada na više sabirnih mjesta u naselju ili postavljanje posuda za odvojeno prikupljanje uz spremnik za sakupljanje komunalnog otpada; – malootkupne stanice broj, veličina i izvedba kojih izravno i isključivo ovise o tržišnim uvjetima (uključujući malootkup u sortirnicama, odnosno tvornici papira, stakla, plastike i metala). Prigodom odabira mikrolokacije osobito je važno da RD bude smješteno tako da građani mogu što jednostavnije doći do RD-a. Okvirno se može računati da je gravitacijsko područje RD-a u radijusu od dva do četiri km, u veličini od 5000 do 50.000 stanovnika, odnosno jedno reciklažno dvorište po naselju. Niža je vrijednost ekvivalentna za manje naseljena područja. RD su i mjesta na kojima građani mogu na jednostavan i prihvatljiv način dobiti informacije o gospodarenju otpadom, a osobito u pogledu smanjivanja količina i štetnosti vlastitog otpada te u pogledu boljeg iskorištavanja raznog otpada. Stanovništvo se obavještava o radu RD-a (radno vrijeme, vrste otpada i dr.) u sredstvima javnog informiranja. U RD-ima je potrebno organizirati sakupljanje glomaznog otpada jer se na taj način postiže značajno poboljšanje kvalitete usluge i smanjivanje troškova: – građani mogu tijekom cijele godine, u sve radne dane, uključujući subotu, besplatno i za okoliš primjereno odložiti vlastiti glomazni otpad; – povećavaju se prikupljene količine otpada po reciklažnim dvorištima i time smanjuje prosječna cijena; – napušta se razbacivanje glomaznog otpada po javnim gradskim površinama; – provodi se kvalitetnije odvojeno prikupljanje glomaznog otpada i time efikasnije recikliranje i oporaba (autogume, metali, rashladni uređaji, e-otpad, itd.); – omogućavanje se ravnomjernije i efikasnije sortiranje te priprema za daljnju aljnju obradu. U organizacijama sustava prikupljanja s većom opremljenošću sabirnih posudama za različite kategorije otpada za veću je ekonomičnost važna primjena polivalentnih vozila s više utovarnih mehanizama i više odvojenih tovarnih prostora. Odvojeno prikupljene tvari iz ekonomskih se razloga transportiraju samo na manje udaljenosti (do oko 50 km, maks. 80
33. km)do pretovarnih stanica (PS) koje su opremljene postrojenjem za dodatnu selekciju i baliranje otpada. Stupanj homogenosti odvojeno prikupljenih tvari nikad nije dovoljan za izravni plasman uz prihvatljivu ekonomsku nadoknadu. Osim toga transportni su troškovi vrlo visoki zbog niske gustoće odvojeno prikupljenih tvari. Stoga je nužno, na lokalnoj razini, iz tih tvari izdvojiti nečistoće, sortirati ih i prešati u bale dovoljne gustoće da bi transportni trošak postao prihvatljiv. Pritom je važno naglasiti da povišeni stupanj klasiranja pojedinih otpadnih tvari (papir, polimeri) uvijek rezultira većom tržišnom vrijednošću pripremljenog materijala. Plan u segmentu odvojenog prikupljanja određuje da se: – poveća broj RD-a u skladu s prostornim planovima, odnosno da se povećaju količine odvojeno prikupljenog otpada, ali pri tome treba strogo voditi računa o troškovima; – poveća broj (vrste) tvari koje se odvojeno prikupljaju (građevinska šuta, opasni otpad iz kućanstava i dr. ); – omogućiti dostupnost RD-ima, da se sustavno provodi edukaciju i promiče kvalitetna komunikacija s građanima; – u slabije naseljenim područjima organizira postavljanje minimalno jednog RD-a po naselju s brojem i veličinom posuda prilagođenima veličini naselja (u ovim područjima provode se edukativno promotivne akcije za promociju kućnog, odnosno vrtnog kompostiranja otpada); – gušće naseljena mjesta i gradovi opremaju većim brojem posuda za odvojeno prikupljanje – predvidivo od 30 do 50 posuda na 1000 stanovnika; – turistička mjesta s izrazitom sezonskom oscilacijom broja korisnika komunalnog sustava opremaju za vršno opterećenje (predvidivi broj posuda je od 50 do 100 na 1000 posjetitelja). U Tablici 9. prikazane su procjene udjela otpada koji će se izdvajati iz komunalnog otpada primarnim izdvajanjem do 2015. uz opis načina provedbe primarnog izdvajanja. Primarna reciklaža i odvojeno sakupljanje otpada stalno se dopunjava i mijenja, ovisno o stanju tehnike i tržišnih uvjeta. Za što uspješniju i kvalitetniju provedbu primarnog odvajanja neophodan je daljnji nastavak edukacije na svim razinama društva preko postojećih projekata koji se već provode, a i za buduće, u kojima će sudjelovati pojedinci, nevladine organizacije, odgojno-obrazovne ustanove, javne i državne institucije, te jedinice lokalne samouprave. Kako bi se mogla pratiti postojeća razina i porast svijesti građana, potrebno je izraditi analizu razine svijesti građana. TABLICA 9. Procjena povećanja udjela otpada koji se izdvaja iz komunalnog otpada primarnim izdvajanjem do 2015. 2004. 2015. Odvajanje iz komunalnog otpada Način Odvajanje iz komunalnog otpada Način Vrsta otpada % t % t Biootpad 0,01 18210 Organizirano sakupljanje 3 59.000 organizirano sakupljanje Papir i karton 3,69 4800011 RD, organizirano sakupljanje 6 117.000 primjena posebnih propisa, organizirano sakupljanje, reciklažna dvorišta Staklo 1,00 1300012 RD, organizirano sakupljanje 6 117.000 primjena posebnih propisa, organizirano sakupljanje Metal 0,02 30010 organizirano sakupljanje 6 117.000 reciklažna dvorišta, organizirano sakupljanje Plastika+ PET 0,2 254813 RD, organizirano sakupljanje 2 39.000 th="108" valign="top" style="width: 81.15pt; height: 3.0pt; border-left: medium none; border-right: 1.0pt solid black; border-top: medium none; border-bottom: 1.0pt solid black; padding-left: .7pt; padding-right: .7pt; padding-top: 2.85pt; padding-bottom: 2.85pt"> primjena posebnih propisa Ukupno 4,92 64.452 23 451.000 Ostalo 95,08 1.245.548 77 1.502.000 Ukupno 100 1.310.000 100 1.953.000 5.1.4. Prevencija i smanjivanje otpada koji nastaje u proizvodnim procesima Smanjivanje i prevencija proizvodnog otpada jedan je od značajnih nacionalnih ciljeva u gospodarenju otpadom koji zahtijeva kompleksne promjene u razmišljanju i gospodarenju, od proizvodnog procesa do konačnog zbrinjavanja, u odnosu na uvriježen način gospodarenja proizvodnim otpadom. Prevencija i smanjivanje proizvodnog otpada povezuje i uključuje: – različita tehnološka i logistička rješenja u proizvodnim procesima; – socio-ekonomske elemente društva, od razvijanja povjerenja, infrastrukturnog razvoja, te poslovno – kulturnih navika. Proces implementacije prevencije i smanjivanja proizvodnog otpada spor je razvojni proces rezultati kojega ne moraju biti vidljivi odmah, već se glavni rezultati očituju u određenom srednjoročno/dugoročnom razdoblju, ali su višestruko korisni za cjelokupno društvo. U postojećim tehnološkim procesima treba razvijati i provoditi: – sustavnu kontrolu svih faza procesa u kojima nastaje otpad; – uvoditi poboljšanja u cilju smanjivanja količina otpada; – u odabiru novih tehnoloških procesa treba davati prednost onima u kojima nastaje najmanje otpada; – treba promicati uporabu sirovina ili poluproizvoda koji su najmanje štetni za okoliš. Smanjivanje i prevencija proizvodnog otpada na mjestu nastanka najbolje se postiže primjenom čistije proizvodnje. Način primjene strategije čistije proizvodnje u proizvodnim procesima s ciljem prevencije i smanjivanja otpada prikazana je u Tablici 10. TABLICA 10. Primjena čistije proizvodnje s ciljem smanjivanja i prevencije proizvodnog otpada u proizvodnom procesu OBLIKOVANJE PROIZVODA PLANIRANJE PROIZVODNJE KONSTRUKCIJA PROIZVODNE OPREME OBRAZOVANJE, PRAĆENJE PROIZVODNJE Proizvodi koji su manje štetni zamjena sirovina i katalizatora povezivanje operacija uvođenje procedura rada Proizvodi koji se lakše recikliraju promjene radnih uvjeta promjena uređaja štednja materijala Zamjena proizvoda postupci održavanja obrada sirovina osnivanje radnog tima za nadzor optimiranje provedbe automatizacija, nadzor nad stvaranjem otpada klasifikacija otpada poboljšavanje pri rukovanju materijalima uporaba ambalaže koja se može reciklirati Za pokretanje i implementaciju prevencije i smanjivanja proizvodnog otpada potrebno je započeti sljedeće aktivnosti: 1. izraditi i provesti akcijski plan edukacije i promocije mogućnosti prevencije i smanjivanja proizvodnog otpada svih zainteresiranih strana, nevladinih udruga, javnosti, gospodarstva; 2. izraditi sustav informiranja koji će svim zainteresiranim subjektima učiniti dostupnim sve relevantne tehničke informacije i poticati ih na čistiju proizvodnju; 3. identificirati industriju koja proizvodi najviše otpada i/ili koja ima najlošiju praksu gospodarenja otpadom; 4. izraditi upute/smjernice primjene čistije proizvodnje po industrijskim granama/gospodarskim djelatnostima; 5. razraditi uvjete za uvođenje poticaja za implementaciju projekata prevencije i smanjivanja proizvodnog otpnog otpada (uz naknade za nezbrinuti otpad potrebno je uvesti naknade koje će proizvođačeti na smanjivanje količina otpada i ponovnu upotrebu otpada); 6. izraditi smjernice vezane uz projektiranje građevinskih objekata sa ciljem konkretnijeg i kvalitetnijeg uključivanja korištenja materijala prihvatljivih sa stajališta zaštite okoliša (neopasni materijali, selektivna demontaža, materijali koji se mogu reciklirati i sl.), sa ciljem da se izbjegne novi građevinski otpad. 5.2. KOMUNALNI I NEOPASNI PROIZVODNI OTPAD Kako bi se ostvarili ciljevi sadržani u Strategiji prioritetne mjere su planiranje, projektiranje, gradnja i uspostava centara za gospodarenje komunalnim i neopasnim proizvodnim otpadom, te pretovarnih stanica. 5.2.1. Projekcija količina komunalnog otpada U izradi projekcije korišteni su ulazni podaci iz projekta LIFE – Smjernice za implementaciju Plana gospodarenja otpadom u RH, Ekonerg 2006. Specifična količina otpada kretala se od 1,09 do 0,59 kg/st/dan (ovisno o razvijenosti pojedine županije), a specifična količina za turiste iznosila je 1,90 kg/st/dan. U projekciju količina otpada nije uzet u obzir otpad s javnih površina budući da osnovni ulazni podaci za procjenu nisu bili dostupni. Prigodom projekcije stvorenoga komunalnog otpada koji će se stvarati do 2015. uzete su u obzir: – promjena broja stanovnika, – promjena broja turističkih noćenja i – promjena standarda stanovnika Udio otpada odvojenog u sustavu primarnog odvajanja u budućnosti će ovisiti o razvoju sustava gospodarenja otpadom od županije do županije, što na temelju dostupnih podataka nije bilo moguće implementirati u izradi ove projekcije. Stoga količina stvorenog otpada sadrži i otpad koji će se primarno odvojiti te će, u konačnici, manja količina otpada ići na obradu. Porast broja turističkih noćenja za prvo plansko razdoblje procijenjen je sukladno ukupno planiranom broju noćenja koje će se ostvariti 2010. prema Strategiji razvoja hrvatskog turizma14. Projekcije stvaranja komunalnoga i neopasnoga proizvodnog otpada do 2015. godine prikazane su u Tablici 11. TABLICA 11. Projekcija stvaranja komunalnog otpada do 2015. Županija Broj stanovnika 2001. Količina stvorenog komunalnog otpada 2010. (t/g ) Količina stvorenog komunalnog otpada 2015. (t/
34. g)Bjelovarsko-bilogorska 133.084 46.000 51.000 Brodsko-posavska 176.765 63.000 69.000 Dubrovačko-neretvanska t"> style="font-size:11.0pt">122.870 52.000 62.000 Grad Zagreb 779.145 353.000 392.000 Istarska 206.344 114.000 127.000 Karlovačka 141.787 47.000 56.000 Koprivničko-križevačka 124.467 33.000 40.000 Krapinsko-zagorska 142.432 39.000 47.000 Ličko-senjska 53.677 21.000 25.000 Međimurska 118.426 31.000 38.000 Osječko-baranjska 330.506 144.000 159.000 Požeško-slavonska 85.831 32.000 35.000 Primorsko-goranska 305.505 133.000 148.000 Sisačko-moslavačka 185.387 71.000 79.000 Splitsko-dalmatinska 463.676 178.000 198.000 Šibensko-kninska 112.891 44.000 52.000 Varaždinska 184.769 51.000 61.000 Virovitičko-podravska 93.389 33.000 37.000 Vukovarsko-srijemska 204.768 53.000 64.000 Zadarska 162.045 81.000 90.000 Zagrebačka 309.696 102.000 123.000 UKUPNO 4.437.460 1.721.000 1.953.000 Za potrebe projektiranja svakog elementa sustava gospodarenja otpadom u pojedinoj regiji ili županiji preporučljivo da se, prije same izrade projektne dokumentacije, obave prethodna mjerenja kako količina tako i porijekla i sastava komunalnog otpada. Prije određivanja kapaciteta i vrst i vrsta objekata za predobradu i obradu pojedinih vrsta otpada potrebno je provesti seripitivanja sastava i količina otpada u barem dva karakteristična godišnja razdoblja. 5.2.2. Smanjivanje udjela biorazgradivog otpada Kako bi se smanjile emisije plinova u okoliš koje nastaju odlaganjem otpada s visokim udjelom biorazgradivih komponenti postavljaju se sljedeći ciljevi kao što je prikazano na Slici 14.: – do 2012. udio biorazgradivoga komunalnog otpada koji se odlaže na odlagalište mora se smanjiti na 75% masenog udjela biorazgradivoga komunalnog otpada koji je proizveden 1997.; – do 2015. udio biorazgradivoga komunalnog otpada koji se odlaže na odlagalište mora se smanjiti na 50% masenog udjela biorazgradivoga komunalnog otpada koji je proizveden 1997.; – do 2020. udio biorazgradivoga komunalnog otpada koji se odlaže na odlagalište mora se smanjiti na 35% masenog udjela biorazgradivoga komunalnog otpada koji je proizveden 1997.; SLIKA 14. Prikaz smanjenja udjela biorazgradivog otpada u komunalnom otpadu do 2020. U skladu sa Strategijom i sa Zakonom o otpadu i donesenim pravilnicima RH koji reguliraju ovo područje, za pojedine kategorije komunalnog otpada predviđena su određena rješenja u okviru sustava gospodarenja otpadom kao što je prikazano na slici 15. Najveći dio smanjivanja udjela biorazgradivog otpada u komunalnom otpadu realizirat će se primjenom tehnologija obrade otpada u sklopu CGO-a. SLIKA 15. Prosječni sastav komunalnog otpada, mjere i postupci za njihovo zbrinjavanje Sastav pojedinih kategorija otpada različit je geografski, promjenjiv je sezonski, a ovisan je o mnogim značajkama lokacije te je dan u rasponu. Na slici 16. prikazana je projekcija smanjivanja udjela komunalnog otpada koji će se odlagati na odlagališta do 2015. Planirano smanjivanje ostvarit će se primarnim odvajanjem (Tablica 9.) i obradom komunalnog otpada i povećavanjem udjela organiziranoga sakupljanja otpada (Tablica 13.). SLIKA 16. Projekcija smanjivanja komunalnog otpada koji će se odlagati na odlagališta do 2015. 5.2.3. Projekcije količina neopasnoga proizvodnog otpada S obzirom na postojeće ulazne podatke o porijeklu pojedinih sastavnica komunalnog otpada koji danas završava na odlagalištima, nije moguće napraviti precizniju projekciju tokova neopasnoga proizvodnog otpada u smislu daljnje obrade, reciklaže i odlaganja. Kako bi se dobile količine neopasnoga proizvodnog otpada koji će se morati odlagati na odlagališta u razdoblju do 2030. kao polazna osnova uzete su dvije pretpostavke: – ukupna količina neopasnoga proizvodnog otpada 2015. bit će dvaput veća od količine komunalnog otpada – prosječni udio neopasnoga proizvodnog otpada koji će se nakon obrade morati odložiti na odlagalište unutar centra za gospodarenje 2015. iznosit će oko 15 %. Iz količine odloženoga neopasnog proizvodnog otpada na odlagališta u 2004. i dvije gornje pretpostavke dobivene su količine za odlaganje u svim godinama planskog razdoblja do 2030., za sve županije, odnosno regije. Zbrojene količine po svim godinama daju ukupnu količinu za odlaganje u planskom razdoblju od 2010. do 2030. od oko 7.915.000 t kao što je prikazano u Tablici 12. TABLICA 12. Procjena količina neopasnoga proizvodnog (tehnološkog) otpada koja će se odložiti na odlagališta neopasnog otpada do 2030. Županija Količina neopasnog proizvodnog otpada za odlaganje, 2010. – 2030. [t] Krapinsko-zagorska 120.000 Sisačko-moslavačka 270.000 Karlovačka 220.000 Varaždinska 60.000 Koprivničko-križevačka 580.000 Bjelovarsko-bilogorska 135.000 Primorsko-goranska 1.160.000 Ličko-senjska 135.000 Virovitičko-podravska 270.000 Požeško-slavonska 155.000 Brodsko-posavska 80.000 Zadarska 80.000 Osječko-baranjska 1.040.000 Šibensko-kninska 155.000 Vukovarsko-srijemska 155.000 Splitsko-dalmatinska 580.000 Istarska 580.000 Dubrovačko-neretvanska 120.000 Međimurska 620.000 Grad Zagreb 710.000 Zagrebačka 690.000 Ukupno 7.915.000 5.2.4. Sustav organiziranog sakupljanja komunalnog otpada Dio komunalnog otpada sakupljat će se sustavom odvojenog sakupljanja (RD) i provedbom posebnih propisa za određene kategorije otpada (ambalažni otpad, otpadne gume, otpadna električna i elektronička oprema..). Odvojeno sakupljeni otpad može se odvoziti direktno na materijalnu i energetsku oporabu, tj. do PS-u ili CGO-a te se procesuirati na daljnju materijalnu ili energetsku oporabu. Ostali dio miješanoga komunalnog otpada sakuplja se sustavom organiziranog sakupljanja koji provode tvrtke ovlaštene za obavljanje komunalne djelatnosti sakupljanja otpada, a sakupljeni otpad transportiraju do PS-a i/ili CGO-a. Neopasni proizvodni otpad odvojeno se sakuplja organiziranim sustavom sakupljanja komunalnog otpada te se odvojeno transportira do PS-a i/ili CGO-a. Neopasni proizvodni otpad mogu sakupljati i ovlašteni sakupljači koji ga zatim predaju u PS i/ili CGO. U CGO-u se provodi sekundarno odvajanje korisnih sirovina, preostali otpad se obrađuje i nakon toga odlaže na odlagalište. SLIKA 17. Blok – dijagram sustava gospodarenja komunalnim i neopasnim proizvodnim otpadom Postojeći sustav organiziranog sakupljanja potrebno je održavati i kontinuirano unapređivati s konačnim ciljem maksimalnog obuhvata stanoa stanovništva. U sljedećoj tablici prikazana je projekcija povećanja udjela stanovništva koje će biti obuhvaćenvom organiziranog sakupljanja komunalnog otpada. TABLICA 13. Projekcija porasta udjela stanovništva obuhvaćenog sustavom organiziranog sakupljanja Plansko razdoblje Udio stanovništva obuhvaćenog sustavom organiziranog sakupljanja 2007. – 2010. 90% 2011. – 2015. 95% 2016. – 2020. 98% 5.2.5. Centar za gospodarenje otpadom (CGO) Otpad sakupljen u PS-u dovozi se do CGO-a koji je smješten na određenoj udaljenosti od naseljenog područja. U CGO-u se prihvaća i otpad sakupljen preko sakupljačke mreže područja u blizini CGO-u. U CGO-u se odvijaju različite aktivnosti vezane uz obradu otpada prije njegovoga konačnog odlaganja na odlagalištu neopasnog otpada koji je ujedno i sastavni dio CGO-a: – prihvat, obrada sortiranog ili nesortiranog otpada; – sakupljanje otpada koji se može ponovno uporabiti ili reciklirati te sakupljanje i daljnja predaja opasnog otpada; – sakupljanje i distribucija otpada koji se može koristiti u druge svrhe; – energetsko iskorištavanje pojedinih frakcija otpada; – odlaganje obrađenog otpada. SLIKA 18. Sadržaj CGO-a CGO se u osnovi sastoji od:
35. a)ulazne zone,
36. b)postrojenja za obradu otpada,
37. c)zona za privremeno skladištenje,
38. d)zone za odlaganje otpada,
39. e)zone za prikupljanje i obradu bioplina,
40. f)zone za prikupljanje i obradu otpadnih voda. Ulazna zona Ulazna se zona sastoji od platoa za pranje kotača i vozila, mosne vage na kojoj se otpad koji ulazi u centar važe, portirnice i upravne zgrade, parkirališta za osoblje, posjetitelje i objekta za održavanje opreme i vozila. Cijelo područje CGO-a je ograđeno. Postrojenje za obradu otpada Na prostoru predviđenom za postrojenje za obradu otpada postavlja se tehnološka linija za obradu otpada. Zona za privremeno skladištenje U CGO-u je potrebno osigurati prostor za prihvat i obradu građevinskog otpada. U sklopu ove zone nalazi se prostor za sakupljanje glomaznog otpada koji se, nakon izdvajanja i privremenog skladištenja, predaje ovlaštenom sakupljaču. U sastavu zone, ovisno o udaljenosti centra od naseljenih područja, može se predvidjeti prostor za RD-e u kojem se prikuplja odvojeno sakupljeni otpad vrijedna svojstva kojega se mogu iskoristiti ili otpad nastao u procesu predobrade otpada. Zona za privremeno skladištenje, među ostalim, sadrži i prostor za privremeno skladištenje opasnog otpada koji se izdvaja tijekom prethodnog pregleda otpada. Nakon što se izdvoji i privremeno skladišti, predaje se ovlaštenom sakupljaču. Zona za odlaganje otpada Zona za odlaganje otpada sadrži odlagalište za neopasni otpad, a može sadržavati i odlagalište za inertni otpad izvedeno prema važećim propisima. S obzirom na dinamiku gradnje CGO-a, kao što je prikazano u Tablici 13., do uspostave postrojenja za obradu otpada u sklopu zone za odlaganje otpada u nekim je županijama/regijama potrebno predvidjeti rezervno odlagalište za odlaganje komunalnog otpada u razdoblju do gradnje CGO-a, odnosno do uspostave sustava obrade otpada (kapaciteta za maksimalno pet godina). Uz komunalni otpad, na ovo će se odlagalište odlagati i obrađeni neopasni proizvodni otpad koji se danas odlaže zajedno s komunalnim. Za županije/regije u kojima je prostor za odlaganje otpada do gradnje CGO-a (sljedećih pet godina) osiguran na postojećim odlagalištima koja su u postupku sanacije, taj prostor ne treba predviđati. Na odlagalište neopasnog otpada može se odložiti samo: – prethodno obrađeni otpad i to komunalni otpad; – neopasni otpad bilo kojeg porijekla koji ispunjava kriterije za prihvat otpada na odlagališta za neopasni otpad; – stabilan i nereaktivan prethodno obrađeni opasni otpad ako granične vrijednosti onečišćenja u eluatu ne prelaze granične vrijednosti za neopasni otpad. Ako se prethodnom obradom otpada dobije otpad s visokim udjelom biorazgradive komponente, prema posebnom propisu koji regulira uvjete za odlaganje otpada na odlagalište neopasnog otpada. Takav se otpad može odložiti na odlagalište neopasnog otpada jedino pod uvjetom da se plin koji nastaje u procesu biorazgradnje energetski iskorištava (tzv. bioreaktorsko odlagalište – BRO). U okviru zone za odlaganje na odlagalište neopasnog otpada odlagat će se i neopasni proizvodni otpad u cijelom planskom razdoblju rada CGO-a. Iako je ova vrsta otpada dio posebnog toka, nakon obrade u subjektima izvan CGO-a potrebno je predvidjeti posebni prostor za odlaganje ostatka koji se dalje ndalje ne može obraditi. Odlagalište inertnog otpada predviđa se za eventualni ostatak nakon obrade građevinskog otpadse ne može drugačije iskoristiti) te za druge vrste inertnog otpada koji dolaze u CGO ili zaostaju nakon obrade različitih vrsta otpada. Ovim se planom ne predviđa centralno (regionalno ili županijsko) odlagalište inertnog (ostatak građevinskog) otpada u okviru CGO-a, već samo za dio koji je skupljen iz obližnjih gradova i naselja. U prvim fazama izgradnje CGO-a moguće je i preporuča da se osigura i uredi prostor za građevinski otpad (prihvat, razvrstavanje, postrojenje, reciklat) i da se građevinski otpad reciklira mobilnim ili polumobilnim postrojenjima te da se, tek nakon što se osiguraju konstantno dostatni tokovi građevinskog otpada investira u stacionarna postrojenja. Na taj se način znatno smanjuju rizici investicije i optimira kompletan sustav gospodarenja građevinskim otpadom. Posebice se u početnim fazama uspostave sustava očekuje da će se vrlo velike količine građevinskog otpada oporabiti i upotrijebiti u sklopu privremenih odlagališta/RD-a i neće doći do CGO-a. Velike količine zemljanih materijala iz iskopa moguće je ugraditi i bez dodatnih obrada u postrojenju. Iznimna osjetljivost građevinskog otpada na transportne troškove zbog minimalne mogućnost komprimiranja znatno će utjecati na ulazne količine recikliranoga građevinskog otpada u sklopu CGO. U pravilu, reciklirani se građevinski otpad zbrinjava na mjestu nastanka ili u radijusu do 30 km od izvora. Zona za energetsko iskorištavanje otpada Odlagalište neopasnog otpada na kojem se odlaže obrađeni komunalni otpad s visokim udjelom biorazgradive tvari izvodi se na način da se omogući sakupljanje plinova nastalih u metanogenoj fazi razgradnje otpada. Sakupljeni plinovi se u postrojenju za proizvodnju električne energije pretvaraju u električnu energiju. Ako količine nastalog plina u pojedinim zonama nisu dovoljne, on će se sakupljati i spaljivati na baklji plinsko-crpne stanice. Zona za prihvat i obradu otpadnih voda Sve otpadne vode koje nastanu u CGO-u moraju se sakupljati i obraditi ako je to prema njihovu nastanu i sastavu potrebno. Oborinske se vode sakupljaju odvojeno od drugih nastalih voda u bazen za oborinske vode i odvode u prijemnik odnosno odvodni sustav oborinskih voda. Sanitarne otpadne vode odvode se sustavom javne odvodnje ako je infrastruktura dostupna ili se sakupljaju u septičkim jamama odakle se povremeno prazne. Procjedne vode i otpadne vode nastale u procesu obrade otpada odvojeno se sakupljaju i obrađuju do kvalitete za ispust u prijemnik. TABLICA 14. Dinamika gradnje CGO-a AKTIVNOSTI ZA GRADNJU CGO-a 1. godina 2. godina 3. godina 4. godina 5. godina Donošenje Plana gospodarenja otpadom RH Donošenje županijskih planova za gospodarenje otpadom i plana Grada Zagreba s definiranom lokacijom CGO-a Osnivanje tvrtke za gospodarenje otpadom Istražni radovi Priprema projektne dokumentacije Ishođenje građevinske dozvole Gradnja infrastrukture Raspisivanje natječaja za izbor partnera (JPP, koncesija.) Osnivanje tvrtke za upravljanje CGO-om ugovaranje JPP-a Postupak javne nabave za izvođenje radova Izvođenje građevinskih radova I. faza Ugradnja opreme za obradu otpada Probni pogon Početak rada 5.2.6. Reciklažno dvorište (RD) RD je građevina namijenjena razvrstavanju i privremenom skladištenju posebnih vrsta otpada. RD imaju značajnu ulogu u ukupnom sustavu gospodarenja otpadom jer služi kao poveznica kojom jedinice lokalne samouprave (JLS) osiguravaju vezu između građana, ovlaštenih skupljača i ovlaštenih obrađivača i/ili CGO-a. Lokacije za postavljanje RD-a kojim se osigurava provedba mjera za odvojeno prikupljanje otpada trebaju osigurati gradovi i općine. RD-i su u vlasništvu JLS ili je JLS ovlastila određene tvrtke da, u njihovo ime, upravljaju RD-ima i preuzimaju odvojeno skupljeni otpad iz kućanstva. Odvojeno skupljeni otpad iz kućanstva koji se privremeno skladišti na lokaciji RD-a može se direktno predavati ovlaštenim skupljačima ili obrađivačima, a može se i prevoziti na lokaciju CGO-a gdje se skladišti do predaje ovlaštenim tvrtkama. RD-i moraju imati dozvolu za obavljanje djelatnosti gospodarenja neopasnim otpadom ureda državne uprave u županiji i dozvolu za obavljanje djelatnosti gospodarenja opasnim otpadom MZOPUG-a. 5.2.7. Pretovarna stanica (PS) PS je građevina za privremeno skladištenje, pripremu i pretovar otpada namijenjenog transportu prema CGO-u. S obzirom na koncept gospodarenja otpadom u RH, tok otpada uključuje i njegov prolazak kroz PS. PS je postrojenje u kojem se komunalni otpad, sakupljen u sakupljačkoj mreži, istovaruje iz vozila za sakupljanje otpada, pregledava uz eventualno izdvajanje glomaznog otpada, kratko zadržava, utovaruje u veća vozila i transportira na daljnju obradu u CGO. U PS-ima koje se nalaze na otocima, moguće je prethodno sortiranje i prešanje otpada sa ciljem smanjivanja volumena radi lakšeg transporta do CGO-a na kopnu. Transport otpada vozilom većeg kapaciteta znatno smanjuje troškove transporta JLS-a na veću udaljenost. U pojedinim slučajevima, osobito u gradovima i većim naseljima ili otocima, na lokaciji PS-a mogu biti smješteni i posebni objekti s pripadajućom opremom za prethodnu obradu otpada te privremena skladišta za prihvat posebnih vrsta otpada sakupljenih u RD-ima. Isto tako, na lokaciji PS-a moguće je postavljanje postrojenja za obradu građevinskog otpada prije ponovne upotrebe ili odlaganja neiskoristivog dijela otpada. Takvo postrojenje mora imati odgovarajuću dozvolu. PS-i imaju značajnu ulogu u ukupnom sustavu gospodarenja otpadom jer služe kao poveznica među sakupljačkom mrežom JLS-a i CGO-a. Otpad koji se može prihvatiti u PS-ima je komunalni otpad proizveden u kućanstvima i industrijama koje proizvode otpad sličan komunalnom, zeleni otpad, opasni kućni otpad (sredstva za čišćenje, pesticidi, herbicidi, ulja, antifriz, boje.), te odvojeno sakupljeni otpad koji se može reciklirati (građevinski otpad, ambalažni otpad i sl.). JLS će provoditi programe u kojima su tokovi različitog otpada odvojeni, stoga se i u PS-ima za prihvaćanje takvog otpada mora omogućiti njegovo odvojeno dostavljanje, privremeno skladištenje i transport. SLIKA 19. Tok otpada kroz pretovarnu stanicu PS se sastoji od: – prilaznog puta koji je poveznica s javnim pristupom (javnom cestom); – cestovne infrastrukture unutar PS-a, uzimajući u obzir dimenzije transportnih vozila prigodom projektiranja i gradnje; – kontrolne točke na ulazima u područje PS-a na prilaznom putu (portirnica), gdje se otpad važe i naplaćuje; – zatvorene zgrade u kojoj se prihvaća; – parkirališta; – područja za prihvat otpada koji se može reciklirati, a odlažu ga građani (RD); – tampon – zone – otvoreni prostor koji je hortikulturalno uređen i ograda oko prostora PS-a; – prihvatne zone – koja služi za pregled otpada koji pristiže i zadržavanje neprihvatljivog otpada koji se uklanja (ili ne prihvaća u PS-u); – plohe za prikupljanje građevinskog otpada i otpada od rušenja; – predviđa se i mogućnost mobilnog ili stacionarnog postrojenja i prostora za prih prihvat i obradu građevinskog otpada (za stacionarno postrojenje potrebna je odgovarajuća dozvola nadležnog tijela); – uređsmanjivanje volumena otpada (balirka). PS mora imati dozvolu za obavljanje djelatnosti gospodarenja neopasnim otpadom ureda državne uprave u županiji i dozvolu za obavljanje djelatnosti gospodarenja opasnim otpadom MZOPUG-a. Na području PS-a glavnina aktivnosti odvija se unutar zgrade u kojoj se odvija utovar i istovar otpada. Transportna vozila istovaruju otpad na plohu, u kontejner za transport ili direktno u drugo transportno vozilo ili se otpad balira i privremeno odlaže i čuva ograničeno vrijeme (npr. na otocima). Direktni utovar drugoga transportnog vozila pojednostavnjuje postupak prijenosa otpada, ali ograničava mogućnost da se otpad pregleda ili sortira. Kada se otpad ne utovaruje direktno, istovaruje se privremeno, na pod, a zatim se utovaruje u drugo transportno vozilo. Za projektiranje i gradnju PS-a potrebno je uzeti u obzir dinamiku navedenu u Tablici 14. 5.2.8. Tehnološki postupci obrade i iskorištavanja komunalnog otpada prije konačnog zbrinjavanja U cilju smanjivanja količina otpada koje se moraju odložiti i/ili u cilju uklanjanja ili barem smanjivanja štetnog utjecaja otpada na okoliš (npr. emisije plinova nastalih razgradnjom otpada, procjedne vode i sl.), suvremeni sustavi zbrinjavanja otpada obuhvaćaju različite tehnologije obrade i iskorištavanja otpada. Odabir tehnološkog postupka za obradu otpada mora se temeljiti na analizi isplativosti, uz uvažavanje mjera gospodarenja otpadom prema najboljoj dostupnoj tehnologiji koja ne zahtijeva previsoke troškove. U nastavku je prikazan pregled suvremenih tehnologija obrade komunalnog otpada za koje se ovim planom predviđa mogućnost primjene tijekom uspostave CGO-a. Druge tehnologije zbrinjavanja komunalnog otpada, a koje se ovdje ne spominju, mogu se primijeniti ako su ponuđene kroz sustav javne nabave i ispunjavaju uvjete definirane ovim planom i posebnim propisima. 5.2.8.1. Mehaničko-biološka obrada (MBO) otpada Koncept MBO otpada razvio se kao posljedica težnje da se reducira količina biorazgradivog otpada koji se odlaže na odlagalištima te da se sustavom automatske separacije omogući povrat korisnih sirovina iz otpada. S obzirom na to da je do sada razvijen velik broj varijanti MBO-a, pod tim su pojmom obuhvaćena postrojenja s velikim razlikama u tehničkoj opremljenosti i uvjetima rada. MBO tehnologije u pravilu uključuju procese kao što su: – usitnjavanje i paletizacija – drobljenje i mljevenje – prosijavanje te druge metode mehaničke separacije – separacija uslijed djelovanja elektromagnetskih sila mehanička obrada – bio-sušenje – biostabilizacija – kompostiranje – anaerobna digestija biološka obrada MBO tehnologija obuhvaća dva ključna procesa: mehaničku (M) i biološku (B) obradu otpada, pri čemu se različiti elementi M i B procesa mogu konfigurirati na različite načine kako bi se dobio širok raspon specifičnih ciljeva: – maksimiziranje količine obnovljivih sirovina (staklo, metali, plastika, papir i dr.); – proizvodnja komposta; – proizvodnja visoko kvalitetnog krutog goriva iz otpada (GIO) definiranih svojstava; – proizvodnja biostabiliziranog materijala za odlaganje; – proizvodnja bioplina za proizvodnju topline i/ili električne energije. MBO proces može biti projektiran tako da kao izlaz ima jedan ili više primarnih izlaznih produkata. Osim primarnih produkata koji mogu nastati MBO procesom (kruto gorivo, bioplin, kompost, biostabilizirani ostatak), u svim MBO procesima nastaju i sekundarni izlazni produkti kao što su: – materijali koji se mogu oporabiti (papir, metali, plastika); – otpadni materijal koji se odlaže na odlagalište; – otpadne vode; – emisije u zrak. Neke od najčešćih primjena primarnih produkata koji nastaju u određenim MBO procesima prikazane su u Tablici 15. TABLICA 15. Mogućnosti uporabe izlaznih produkata iz MBO procesa Izlazni produkt Primjena Kompost u šumarstvu za poboljšanje kvalitete zemljišta za poboljšanje kvalitete pašnjaka u vrtovima na onečišćenoj zemlji GIO sekundarno gorivo spaljivanje u termoelektranama sekundarno gorivo u cementarama sekundarno gorivo za industrijske energane gorivo za energane na otpad (»spalionice otpada«) Bioplin proizvodnja električne energije i topline (kogeneracija)miješanje sa zemnim plinom proizvodnja plina za promet i industriju Ostatak za odlaganje odlaganje na odlagalištima biostabilizirani ostatak prikladan za odlaganje na odlagalištima Na tržištu je prisutan velik broj MBO tehnologija s različitim kombinacijama elemenata za mehaničku i biološku obradu, što omogućuje odabir postrojenja za specifičnu namjenu. Dio sustava za mehaničku obradu predstavlja komponente poredane u funkcionalni slijed sa ciljem: – izdvajanja komponenata za materijalnu oporabu; – izdvajanja komponenata za energetsku oporabu (GIO). Osim izdvajanja pojedinih korisnih komponenata koje se nalaze u komunalnom otpadu, mehaničke se komponente upotrebljavaju u procesu pripreme otpada za biološku obradu. Biološka obrada izvodi se aerobno ili anaerobno (sa ili bez prisustva kisika), uključujući i kombiniranu primjenu jedne i druge metode. U nastavku je navedena osnovna podjela MBO sustava s obzirom na metode biološke obrade koje se primjenjuju u izvedbi postrojenja. Aerobni MBO sustavi MBO sustavi s aerobnom biološkom obradom pojavljuju se u dvije osnovne izvedbe koje se, s obzirom na redoslijed obrade, mogu podijeliti na: – MBO procese – u kojima se otpad najprije obrađuje mehaničkim, pa tek onda biološkim procesom; – BMO procese – u kojim se otpad najprije obrađuje biološkim, pa tek onda mehaničkim procesom. U aerobnim MBO sustavima najprije se iz otpada izdvoje materijali za oporabu i gorivi dio (GIO), a nakon toga se biorazgradivi dio obrađuje aerobno, pri čemu kao glavni produkti nastaju biostabilizirani materijal, odnosno kompost. Kvaliteta komposta, a samim tim i mogućnost njegove primjene, ovisna je o kakvoći otpada na ulazu u postrojenje. Iskustva pokazuju da GIO dobiven ovim načinom obrade sadrži relativno velik udio vlage te ga je, ovisno o postrojenju koje preuzima GIO, potrebno u određenim slučajevima dodatno sušiti koristeći vanjske izvore energije. U aerobnim BMO sustavima otpad se, nakon pripreme, prvo odvodi na aerobnu obradu tijekom koje se za sušenje otpada koristi energija koja nastaje njegovom biorazgradnjom. Nakon biološke obrade otpad se uvodi u proces mehaničke obrade. Mehaničkom obradom izdvajaju se materijali za oporabu i GIO. Takav način biološke obrade omogućuje kvalitetniju mehaničku separaciju, što ima za posljedicu dobivanje kvalitetnijeg GIO-a i boljeg izdvajanja materijala za oporabu. Obradom nastaje i biostabilat koji se, po potrebi, može dodatno obraditi prije konačnog odlaganja. Anaerobni MBO sustavi U anaerobnim MBO sustavima nakon izdvajanja reciklabilnih tvari i GIO-a, biorazgradivi se dio otpada podvrgava anaerobnoj digestiji u reaktoru, pri čemu kao glavni produkt nastaje bioplin. Komercijalne izvedbe procesa anaerobne digestije mogu biti kao suhi ili mokri, odnosno kao jedno- ili dvostupanjski proces. Sekundarni produkti takve obrade su inertni dio, otpadna voda i digestat koji se dalje aerobno obrađuje prije konačnog odlaganja. Otpadna voda nastala procesom obrade pročišćava se u prikladnom postrojenju i jedan njen dio može se vratiti natrag u proces. GIO dobiven obradom u ovakvom MBO sustavu također je potrebno, ovisno o zahtjevima postrojenja koje ga preuzima, dodatno sušiti. Ocjena prikladnosti obrade otpada mehaničko-biološkom obradom Za odabir optimalne MBO tehnologije potrebno je analizirati sljedeće: – pažljivo identificirati sve buduće izlazne produkte, uključujući i njihovo energetsko iskorištavanje; – ocijeniti konfiguraciju MBO tehnologije, njezinu prikladnost za zadanu namjenu, te eventualni utjecaj na okoliš; – kvantificirati količine ulaznih i izlaznih pro