Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-2342/2006 od
- srpnja
- Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-2342/2006 od
- srpnja
- NN 86/2007 (20.8.2007.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-2342/2006 od
- srpnja
- USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2687 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo D. d.d. S., kojeg zastupa zakonski zastupnik T. B., direktor, na sjednici održanoj
- srpnja
- godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukida se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-461/05-2 od
- siječnja
- godine i predmet vraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak. III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. IV. Danom objave ove odluke u »Narodnim novinama« prestaje važiti rješenje Ustavnog suda, broj: U-III-2342/2006 od
- studenoga
- godine. Obrazloženje
- Pravodobna i dopuštena ustavna tužba podnesena je protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-461/05-2 od
- siječnja
- godine, kojim je prihvaćena revizija tuženika M. V. te su ukinute presuda Županijskog suda u Virovitici, broj: Gž-1082/04 od
- siječnja
- godine, u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke i presuda Općinskog suda u Slatini, broj: P-658/03-13 od
- svibnja
- godine, pod točkom I. izreke, te je tužba podnositelja (tužitelja u tom postupku) odbačena kao nepravovremena. Istim rješenjem preinačene su navedene prvostupanjska i drugostupanjska presuda u dijelu odluke o trošku te je podnositelju naloženo da tuženiku isplati parnični trošak. Prvostupanjskom presudom, u dijelu koji je potvrđen drugostupanjskom presudom, prihvaćen je tužbeni zahtjev podnositelja i utvrđeno je da ovrha u predmetu Općinskog suda u Slatini, broj: Ovr-307/03, nije dopuštena, te je određeno brisanje zemljišnoknjižnih upisa nastalih na temelju ovršnog prijedloga tužitelja u z.k. ulošcima u k.o. Slatina.
- Podnositelj smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom
- stavkom
- Ustava Republike Hrvatske. U ustavnoj tužbi navodi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske pogrešno primijenio odredbu članka
- Ovršnog zakona (»Narodne novine«, broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/
- i 151/04., u nastavku: OZ), jer u vrijeme podnošenja tužbe u ovom postupku nije bilo propisano da će se tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom odbaciti ako se ne podnese u roku koji za njezino podnošenje odredi sud kod kojega se provodi ovršni postupak. Od Ustavnog suda traži usvajanje ustavne tužbe, te ukidanje osporenog rješenja. Ustavna tužba je osnovana.
- Prema članku
- stavku
- Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/
- i 49/
- – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom. Ustavni sud nije ni žalbeni ni revizijski sud, a ustavna tužba nije ni redovno ni izvanredno pravno sredstvo, već poseban ustavnopravni institut za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom (ustavnih prava). Stoga u postupku pokrenutom ustavnom tužbom Ustavni sud ne ispituje samo zakonitost osporenih pojedinačnih akata sudova i drugih nadležnih tijela državne i javne vlasti, već utvrđuje, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja pred sudom ili drugim nadležnim tijelom došlo do povrede podnositeljevih Ustavom zajamčenih prava. Pritom su za Ustavni sud relevantne samo one činjenice o čijem postojanju ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.
- Činjenice relevantne za ustavnosudski postupak su sljedeće: U postupcima pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom bilo je utvrđeno da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Slatini, broj: Ovr-303/02 od
- svibnja
- godine, na prijedlog tuženika kao ovrhovoditelja protiv podnositelja ustavne tužbe kao ovršenika određena ovrha radi naplate odgovarajućeg novčanog iznosa na nekretninama, pokretninama i poslovnom udjelu ovršenika kojega ima u A. Povodom prigovora, ovršenik (podnositelj ustavne tužbe) je rješenjem od
- lipnja
- godine broj: Ovr-307/03-51 upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u roku od 15 dana »nakon dostave prijepisa ovog rješenja«. Podnositelju je rješenje dostavljeno
- lipnja
- godine, a tužbu je podnio
- kolovoza
- godine, dakle prije dovršetka ovršnog postupka, ali dva dana nakon proteka roka koji mu je sud odredio svojim rješenjem. Prvostupanjski i drugostupanjski sud meritorno su ispitali tužbu podnositelja, ali je Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio nepravilnim stajalište tih sudova da rok za podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, koji je odredio ovršni sud, nije prekluzivan. Stoga je ukinuo presude nižestupanjskih sudova i istodobno odbacio kao nepravodobnu tužbu podnositelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Budući da OZ-om nisu bile određene pravne posljedice propuštanja roka za podnošenje tužbe iz članka
- stavka
- OZ-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da na odgovarajući način treba primijeniti članak
- stavak
- Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/
- i 117/03., u daljnjem tekstu: ZPP), kojim je propisano da će se tužba odbaciti ako se utvrdi da je podnesena nepravodobno i posebnim propisima je određen rok za njezino podnošenje. Kako je tužba podnositelja podnesena izvan roka koji je odredio sud, to jest nakon proteka 15 dana računajući od dana dostave rješenja kojim je ovršni sud podnositelja uputio na parnicu, Vrhovni sud Republike Hrvatske riješio je da tužbu treba odbaciti kao nepravodobnu na temelju članka
- stavka
- ZPP-a. Stoga je ukinuo drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda, kao i prvostupanjsku presudu, te je tužbu podnositelja (tužitelja u tom postupku) odbacio zbog nepravodobnosti.
- Predmet ovog ustavnosudskog postupka ograničava se na sljedeće pitanje: – je li podnositelju ustavne tužbe povrijeđeno njegovo »pravo na sud« rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim se ukidaju presude nižestupanjskih sudova i odbacuje njegova tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog činjenice da je tužba podnesena prije dovršetka ovršnog postupka, ali nakon proteka roka koji je odredio ovršni sud, čime je podnositelju ujedno zapriječeno pravo da njegov slučaj pravično ispita neovisni i nepristrani sud u smislu članka
- stavka
- Ustava i članka
- stavka
- Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99-pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 1/06.; u daljnjem tekstu: Konvencija)? Drugim riječima, u ovom se ustavnosudskom postupku ispituje eventualna povreda podnositeljevog prava na sud vezana uz pitanje prava na pokretanje parničnog postupka (prema rješenju ovršnog suda kojim je podnositelj upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom) do dovršetka ovršnog postupka.
- Rješenje Općinskog suda u Slatini, broj: Ovr-307/03-51 od
- lipnja
- godine, glasi: »Upućuje se ovršenik D. d.d. S. na parnicu radi proglašenja ovrhe u ovršnom predmetu nedopuštenom, u roku od 15 dana nakon dostave prijepisa ovog rješenja.« U vrijeme kad je podnositelj upućen u parnicu, odnosno kad je pokrenut parnični postupak na snazi je bio Ovršni zakon (Narodne novine«, broj 57/96.; u daljnjem tekstu: OZ/96) s izmjenama i dopunama učinjenim Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (»Narodne novine«, broj 29/99.; u daljnjem tekstu: ZID OZ/99) i izmjenama učinjenim odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-510/1996, U-I-717/1996, U-I-1025/1999 od
- travnja
- (»Narodne novine«, broj 42/00.).
- Institut »pokretanja parnice ili drugog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom nakon proteka roka koji je sud odredio, sve do dovršetka postupka« bio je predmet brojnih izmjena i dopuna u razdoblju od stupanja na snagu OZ-a/96 do danas. Zakonske odredbe, kojima je taj institut bio uređen u vrijeme mjerodavno za konkretan slučaj, sadržane su u članku
- u vezi s člankom
- Ovršnog zakona (»Narodne novine«, broj 57/96., 29/99., 42/00.). Članak
- OZ-a/96 izmijenjen je i dopunjen člankom
- ZID-a OZ/99, na način da je stavak
- sadržajno izmijenjen, dodani su novi stavci
- i 3., dotadašnji stavak
- s nomotehničkim izmjenama postao je članak 4., a dotadašnji stavak
- u neizmijenjenom sadržaju postao je stavak
- U vrijeme kad je podnositelj upućen u parnicu i kada je pokrenut parnični postupak, dakle, na snazi je bio članak
- Ovršnog zakona (»Narodne novine, broj 57/
- i 29/99.), čiji su stavci 1.,
- i
- glasili: Upućivanje na parnicu u povodu žalbe Članak
- stavci
- do 3.
(1)Ako je žalba izjavljena zbog razloga iz članka
- stavka
- točke
- i
- do
- ovoga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Ako ovrhovoditelj ospori osnovanost tih razloga, odnosno ako se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja prihvatit će žalbu ako ovršenik njenu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama. U suprotnom, sud prvoga stupnja donijet će posebno rješenje kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
(2)Glede parnice iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju pravila o parnici na koju se ovršenik upućuje u povodu žalbe nakon proteka roka (članak 52.).
(3)Okolnost da je ovršenik upućen na parnicu iz stavka
- ovoga članka ili da ju je pokrenuo ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Za razliku od članka
- koji uređuje »upućivanje na parnicu u povodu žalbe«, a čije su izmjene i dopune učinjene ZID-om OZ/99 nesporne, Ustavni sud utvrđuje da se s aspekta zaštite procesnih prava stranaka i pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka nespornima nikako ne mogu smatrati izmjene i dopune članka
- stavaka
- do
- OZ-a/96, učinjene člankom
- OZ-a/
- Članak
- OZ-a nosi naziv »Upućivanje na parnicu ili drugi postupak u povodu žalbe«, a njime se uređuje i institut »pokretanja parnice ili drugog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom nakon proteka roka koji je sud odredio, sve do dovršetka postupka«, koji je predmet ovog ustavnosudskog postupka. U Ovršnom zakonu koji je danas na snazi (»Narodne novine«, broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03.-ispravak, 151/
- i 88/05.) taj je institut uređen u članku
- u vezi s člankom
- Ovršnog zakona. Radi lakše usporedbe osnovnog teksta članka
- stavaka
- do
- OZ-a/96 i teksta izmjena i dopuna sadržanih u članku
- ZID-a OZ/99, koji je bio na snazi u vrijeme mjerodavno za konkretan slučaj koji je predmet ovog ustavnosudskog postupka, u nastavku se ta dva zakonska teksta prikazuju usporedno. Članak
- stavci
- do
- OZ/
- Članak
- stavci
- do
- ZID OZ/
- kojim se mijenja članak
- OZ/
- 3) Ovršenik može pokrenuti parnicu ili drugi postupak iz stavka
- ovoga članka i nakon proteka roka koji je sud odredio, sve do dovršetka postupka, ali u tom slučaju snosi troškove prouzročene prekoračenjem toga roka. Stavak
- briše se.
(4)Ovršenik je dužan sve razloge za žalbu koje je mogao istaknuti u određenoj parnici istaknuti u toj parnici.
(5)Ako ovršenik ne postupi u skladu s odredbom stavka
- ovoga članka, sud će odbaciti tužbu u kojoj će istaknuti razloge koje je ovršenik mogao istaknuti u prijašnjoj parnici. U dosadašnjem stavku
- koji postaje stavak
- riječi: »stavka 4.« zamjenjuju se riječima: »stavka 5.«.
(6)Ako je pravomoćnom presudom utvrđeno da ovrha nije dopuštena, sud će, na prijedlog ovršenika, obustaviti ovrhu i ukinuti provedene radnje. Dosadašnji stavak 6. koji postaje stavak 5. mijenja se i glasi: »
(5)Ako je pravomoćnom presudom utvrđeno da ovrha nije dopuštena, sud nadležan da odlučuje o žalbi, na prijedlog ovršenika, ukinut će provedene radnje i obustaviti ovrhu.«
(7)Ako ovrha na temelju rješenja o ovrsi protiv kojega je podnesena žalba iz članka
- stavka
- ovoga Zakona bude provedena prije nego što se prvostupanjski postupak u parnici na koju je ovršenik upućen dovrši, ovršenik može do dovršetka toga postupka, i bez pristanka ovrhovoditelja kao tuženika, preinačiti tužbu tako što će zatražiti da sud osudi ovrhovoditelja da mu vrati ono što je stekao ovrhom te da mu nadoknadi štetu koju je zbog toga pretrpio, uključujući i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu.
(8)Ovršenik može svoje pravo na naknadu štete koju je pretrpio zato što je protiv njega provedena nedopuštena ovrha ostvarivati u posebnoj parnici. Dosadašnji stavci
- i
- postaju stavci
- i
- Iz navedenog teksta članka
- ZID-a OZ/
- razvidno je, da je stavak
- članka
- OZ-a/
- brisan, pri čemu nije propisano da dotadašnji stavak
- postaje stavak 3., pa on i dalje ostaje stavak
- članka
- Ovršnog zakona (»Narodne novine«, broj 57/
- i 29/99., 42/00.). Međutim, istodobno je navedeno da će dotadašnji stavak
- postati stavak 4., tako da članak
- Ovršnog zakona (»Narodne novine«, broj 57/96., 29/99., 42/00.) nije imao stavak 3., ali je imao dva stavka 4.:
(4)Ovršenik je dužan sve razloge za žalbu koje je mogao istaknuti u određenoj parnici istaknuti u toj parnici.
(4)Ako ovršenik ne postupi u skladu s odredbom stavka
- ovoga članka, sud će odbaciti tužbu u kojoj će istaknuti razloge koje je ovršenik mogao istaknuti u prijašnjoj parnici. Osim toga, izmjene prvotnog stavka
- članka
- OZ-a/
- (»U dosadašnjem stavku
- koji postaje stavak
- riječi: »stavka 4.« zamjenjuju se riječima: »stavka 5.«), izazvale su potpuno nejasne učinke, a u njima su zadržani i pravno besmisleni izričaji (primjerice, da će sud razloge istaknuti u tužbi). Zbog navedenih razloga, Ustavni sud ocjenjuje da su u tekstu ZID-a OZ/
- učinjene ozbiljne redakcijske pogreške koje dovode u pitanje pravu volju zakonodavca u vezi sa sadržajem izmjena i dopuna članka
- OZ-a/96, što uključuje i njegovu volju da se briše stavak
- članka
- OZ-a/
- Stoga je Ustavni sud razmotrio i posljedice brisanja članka
- OZ-a/96., jer je ono otvorilo sljedeće pitanje: – je li pravo na »pokretanje parnice nakon proteka roka koji je sud odredio, sve do dovršetka postupka« bilo priznato u nacionalnom ovršnom pravu u vrijeme mjerodavno za konkretan slučaj? Ustavni sud utvrđuje da o odgovoru na to pitanje ovisi i utvrđenje povrede »prava na sud« u konkretnom slučaju koji je predmet ovog ustavnosudskog postupka. Ustavni sud se ograničava na sljedeća utvrđenja: – u »Narodnim novinama« nikada nije objavljen službeni ispravak teksta sadržanog u članku
- ZID-a OZ-a/99.; – članak
- OZ-a/
- nije propisivao da je rok za pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom prekluzivan, odnosno da dovodi do odbacivanja tužbe; – mjerodavne odredbe ZPP-a na taj su se slučaj primjenjivale »odgovarajuće«; – sudska praksa u tom pitanju nije usuglašena, niti postoji suglasnost u stajalištima izraženim u stručnoj literaturi; – brisanjem stavka
- OZ-a/96., kojim se priznavala pravna mogućnost pokretanja parnice ili drugog postupka iz članka
- stavka
- OZ-a i nakon proteka roka koji je sud odredio, sve do dovršetka postupka, postao je dvojben smisao članka
- stavka
- OZ-a koji se poziva upravo na tu brisanu odredbu (»Glede parnice iz stavka
- ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju pravila o parnici na koju se ovršenik upućuje u povodu žalbe nakon proteka roka (članak 52.)«; – brisanje članka
- stavka
- OZ/
- dovelo je do različitog zakonskog uređenja, odnosno različitog zakonskog položaja ovršenika i položaja treće osobe u pogledu prekluzivnosti rokova za pokretanje parnice, jer članak
- OZ-a/99, sadržan u Glavi VI. pod nazivom »Prigovor treće osobe«, nije bio izmijenjen u dijelu koji je propisivao mogućnost pokretanja parnice i nakon proteka roka koji je sud odredio sve do dovršetka ovršnoga postupka (uz dužnost snošenja troškova prouzročenih prekoračenjem toga roka), za što se teško može naći razumno obrazloženje; – uspoređujući sporna rješenja u Ovršnom zakonu, primjerice, s onima u Stečajnom zakonu (»Narodne novine«, broj 44/96., 29/99., 129/00., 123/03., 197/03., 187/04., 82/06.), razlika je odmah uočljiva: članak
- stavak
- Stečajnog zakona propisuje da »ako osoba koja je upućena na parnicu ne pokrene parnicu u roku od 8 dana od primitka rješenja o upućivanju na parnicu, smatrat će se da je odustala od prava na vođenje parnice« (v. i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Revt-55/2005-2). Nasuprot tome, u OZ-u/96 i OZ-u/99 nije postojala ni takva ni bilo kakva druga zakonska presumpcija koja bi uz nepokretanje parnice u roku koji odredi ovršni sud vezivala bilo kakve pravne posljedice; – konačno, u tekstu Ovršnog zakona koji je danas na snazi postoji pravna mogućnost pokretanja parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom do dovršetka postupka (članak
- u vezi s člankom
- Ovršnog zakona, »Narodne novine«, broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03.-ispravak, 151/
- i 88/05.).
- Radi eventualnog razjašnjavanja nejasnoća vezanih uz brisanje članka
- stavka
- OZ-a/96., Ustavni sud razmotrio je i Obrazloženje pojedinih odredaba Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona iz
- godine, o kojem tekstu je Hrvatski sabor proveo raspravu
- godine, vezano uz članak
- kojim se predlaže izmjena članka
- OZ-a/
- Obrazloženje glasi: »Izmjenama članka
- Zakona nastojalo se ojačati procesnu disciplinu proširenjem primjene načela eventualnosti. Time se ograničavaju dilatorni manevri ovršenika. Također (u st.
- – dosadašnji st. 6.) otklanja postojeća nelogičnost u redoslijedu postupovnih radnji kod obustave ovrhe.« Iz navedenog obrazloženja razvidno je da u njemu nije spomenuto brisanje stavka
- članka
- OZ-a/96., niti je obrazložena eventualna potreba za uvođenjem razlikovanja procesnog položaja ovršenika i treće osobe u pogledu pravnih posljedica koje se vezuju uz pokretanje parnice nakon roka koji je odredio ovršni sud. Stoga ni na taj način nije moguće utvrditi namjeru zakonodavca u odnosu na pitanje je li podnositelj u konkretnom slučaju imao pravo pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom nakon proteka roka koji je sud odredio, sve do dovršetka ovršnog postupka.
- Nadležnost Ustavnog suda u ovom se ustavnosudskom postupku ograničava na ispitivanje je li – s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja – osporenim rješenjem Vrhovnog suda povrijeđeno pravo podnositelja na sud u smislu članka
- stavka
- Ustava i članka
- stavka
- Konvencije. Uvažavajući sve prethodne navode, Ustavni sud ocjenjuje da se ne može s izvjesnošću ustvrditi je li u vrijeme kada je podnositelj upućen na parnicu Ovršni zakon (»Narodne novine«, broj 57/96., 29/99., 42/00.) dopuštao pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom nakon proteka roka koji je sud odredio, sve do dovršetka postupka. Ustavni sud prihvaća pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske da kad nije moguće sa sigurnošću utvrditi je li žalba podnesena u roku, treba smatrati da je ona pravodobna (v. Rev-1850/89 od
- rujna 1990.), koje se na odgovarajući način može primijeniti i na konkretan slučaj koji je predmet ovog ustavnosudskog postupka. Tim više što Ustavnom sudu nije poznata nijedna druga odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (osim osporavanog rješenja) u kojoj bi taj sud utvrdio da je rok od 15 dana za pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom prekluzivan. Članak
- stavak
- Ustava glasi: Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. Sadržaj ustavnog prava propisanog navedenom ustavnom odredbom ograničen je na postupovna jamstva pravičnog suđenja, pa Ustavni sud, ocjenjujući navode ustavne tužbe sa stajališta tog ustavnog prava, ispituje eventualno postojanje postupovnih povreda u postupcima pred sudovima i na temelju toga ocjenjuje je li postupak – razmatran kao jedinstvena cjelina – bio vođen na način koji je podnositelju osigurao pravično suđenje, čiji je važan aspekt i pravo na pristup sudu. Ustavni sud podsjeća da i Ustav i Konvencija jamče prava koja su praktična i stvarna, a ne prava koja su teoretska ili prividna. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava, pravo na sud treba biti stvarno moguće, pa se bilo kakvo ograničenje u tom pravcu mora temeljiti na legitimnom cilju koji se želi postići i mora biti razmjerno tom cilju. Dakle, iako pristup sudu može biti ograničen, pa i rokom, uvijek mora biti zajamčeno da stupanj pristupa sudu, propisan nacionalnim zakonodavstvom, bude dostatan da osigura pojedincima »pravo na sud« uzimajući u obzir vladavinu prava u demokratskom društvu (Ashingdane v. Ujedinjeno Kraljevstvo od
- svibnja 1985., Series A no. 93 i Labergere v. Francuska od
- rujna 2006.). Vrhovni sud Republike Hrvatske u konkretnom je slučaju, primjenom ZPP-a, odbacio podnositeljevu tužbu, s posljedicom da podnositeljeva tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom uopće nije ispitana pred sudom (budući da su istodobno ukinute i presude nižestupanjskih sudova). S obzirom na težinu posljedica koje za sobom povlači osporeno rješenje u odnosu na podnositeljevo ustavno pravo da neovisni i nepristrani sud odluči o njegovim pravima, Ustavni sud ocjenjuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske bio dužan uvažiti sve nejasnoće i proturječnosti teksta Ovršnog zakona koji je primijenjen na konkretan slučaj, a koje je Ustavni sud naznačio u točkama
- do
- obrazloženja ove odluke. Izvjesno je da nejasnoće vezane uz podnositeljevo pravo na podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i nakon proteka roka koji mu je odredio ovršni sud, sve do dovršetka ovršnog postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske u osporenom rješenju nije razmatrao. S druge strane, Ustavnom sudu nije poznata nijedna druga odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (osim osporavanog rješenja) u kojoj bi taj sud utvrdio da je rok od 15 dana za pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom prekluzivan. Stoga Ustavni sud ocjenjuje da je osporeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koje je dovelo do toga, da tužba podnositelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom uopće nije ispitana pred sudom, dovelo do prekomjernog ograničavanja ustavnog prava podnositelja na sud u smislu članka
- stavka
- Ustava i članka
- stavka
- Konvencije.
- Iako nije ispitivao druge navode podnositelja, jer je prethodno utvrdio povredu članka
- stavka
- Ustava zbog navedenih razloga, Ustavni sud dužan je naglasiti da se Vrhovni sud Republike Hrvatske pozvao na članak
- stavak
- ZPP-a kao na pravnu osnovu za odbacivanje tužbe u konkretnom slučaju, koja se u konkretnom slučaju ne bi mogla primijeniti. Konačno, s obzirom na sadržaj članka
- ZPP-a, Ustavni sud primjećuje da bi Vrhovni sud Republike Hrvatske trebao preispitati svoje stajalište o tome, da je u konkretnom slučaju bio ovlašten odbaciti tužbu podnositelja.
- Slijedom navedenog, na temelju članaka
- i
- Ustavnog zakona odlučeno je kao u izreci. Odluka o objavi temelji se na članku
- Ustavnog zakona.
- Donošenjem ove odluke prestaje važiti privremena mjera odgode ovrhe određena rješenjem Ustavnog suda, broj: U-III-2342/2006 od
- studenoga
- godine, jer su prestali postojati razlozi koji su doveli do odgode ovrhe u ovom postupku na temelju članka
- Ustavnog zakona. Broj: U-III-2342/2006 Zagreb,
- srpnja
- USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednica Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 86/2007-2687 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 86/2007 Broj dokumenta u izdanju: 2687 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 20.8.
- ELI: /eli/sluzbeni/2007/86/2687 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
- g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.