← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-2839/2007 od 12. rujna 2007.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-2839/2007 od

  1. rujna
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-2839/2007 od
  3. rujna
  4. NN 96/2007 (19.9.2007.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-2839/2007 od
  5. rujna
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2889 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula Lj. K. iz V., na sjednici održanoj
  7. rujna
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukida se presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Zpa-7/2006-10 od
  9. ožujka
  10. godine. III. Predmet se vraća na ponovni postupak Upravnom sudu Republike Hrvatske. IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  11. Podnositeljica je podnijela ustavnu tužbu protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Zpa-7/2006-10 od
  12. ožujka
  13. godine, kojom je uvažen zahtjev S. M., te je poništena odluka Državnog sudbenog vijeća Republike Hrvatske broj: IS-33/05 od
  14. veljače
  15. u dijelu kojim je Lj. K., sudska savjetnica u Županijskom sudu u Zagrebu, imenovana sutkinjom Općinskog suda u Vrbovcu. Upravni sud utvrdio je da podnositeljica ustavne tužbe nije ispunjavala jedan od zakonom propisanih uvjeta za imenovanje suca općinskog suda, konkretno uvjet potrebnog radnog staža sukladno članku
  16. Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 3/94., 100/96., 115/97., 131/97., 129/00., 67/01., 5/02., 101/03., 117/
  17. i 17/04.; u daljnjem tekstu: ZS), pa je njezinim izborom za suca drugoj natjecateljici S. M., podnositeljici zahtjeva za zaštitu ustavnih prava i sloboda (u daljnjem tekstu: natjecateljica), povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom
  18. Ustava Republike Hrvatske, budući da joj je onemogućeno sudjelovanje u postupku imenovanja suca Općinskog suda u Vrbovcu pod jednakim uvjetima i u skladu sa zakonom.
  19. Podnositeljica smatra da su joj osporenom presudom povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima
  20. stavkom 2.,
  21. stavkom 1.,
  22. i
  23. stavkom
  24. Ustava. U bitnome smatra da je Upravni sud pogrešno primijenio odred­bu članka
  25. stavka
  26. Zakona o sudovima, odnosno pogrešno je protumačio, jer je prihvatio stajalište natjecateljice da asistenti na Pravnom fakultetu nisu obuhvaćeni pojmom nastavnik te da rad u svojstvu asistenta na Pravnom fakultetu nije izjednačen s radom nastavnika pravnih predmeta, zbog čega podnositeljica nije ispunjavala zakonom propisane uvjete za imenovanje na dužnost suca Općinskog suda u Vrbovcu. Upravni sud nije prihvatio stajalište Državnog sudbenog vijeća koje je zaključilo da se pojam nastavnik pravnih predmeta treba tumačiti tako da se njime obuhvate osobe koje sudjeluju u izvođenju nastave i provjeri znanja na pravnim fakultetima, a to su i asistenti. Stoga podnositeljica smatra da je Upravni sud pogrešno protumačio pojam nastavnik iz članka
  27. Zakona o sudovima, jer se taj sud pogrešno poziva na odredbu članka
  28. stavka
  29. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« broj 123/03., 198/03., 105/
  30. i 174/04.; u daljnjem tekstu: ZZDVO). Dok ZZDVO govori o osobama izabranim u jedno od zvanja, pojam »nastavnik« iz članka
  31. stavka
  32. ZS-a jest generički pojam, slijedom čega su, po mišljenju podnositeljice, pod tim terminom obuhvaćene sve osobe izabrane u jedno od znanstveno-nastavnih, nastavnih i suradničkih zvanja, koje sudjeluju u izvođenju nastave, provjeri znanja te znanstvenoj i stručnoj djelatnosti na pravnim predmetima na pravnom fakultetu. Dakle, ističe podnositeljica, ZZDVO govori o osobama izabranim u jedno od zvanja, dok su pojmom nastavnik u smislu ZS-a obuhvaćene osobe izabrane u jedno od znanstveno-nastavnih, nastavnih i suradničkih zvanja, a koje sudjeluju u izvođenju nastave, provjeri znanja te znanstvenoj i stručnoj djelatnosti na pravnim predmetima pravnog fakulteta. Stoga smatra da Upravni sud nije »ulazio u pronalaženje smisla i sadržaja pojma nastavnik iz pravila iz čl.
  33. Zakona o sudovima.« Zaključno, podnositeljica ističe da je osporenom presudom dovedena u pitanje zakonitost svih odluka koje je podnositeljica kao sutkinja donijela u razdoblju od imenovanja do osporene presude. Predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu tužbu i ukine osporenu presudu Upravnog suda. Ustavna tužba je osnovana.
  34. Odlukom Državnog sudbenog vijeća (u daljnjem tekstu: DSV), broj: IS-33/05 od
  35. veljače
  36. podnositeljica ustavne tužbe imenovana je sutkinjom Općinskog suda u Vrbovcu te je određeno da stupa na dužnost
  37. travnja
  38. godine. Iz obrazloženja odluke proizlazi da su prijave na oglas za slobodno mjesto dva suca Općinskog suda u Vrbovcu (objavljen u »Narodnim novinama« broj 37/05 od
  39. ožujka 2005.) podnijeli podnositeljica ustavne tužbe, A. B., M. B. T., T. D., R. G., V. G., B. H., M. J., Z. J., I. K., I. K., A. M., S. M., R. M., K. P. P., S. Š., A. V. i B. V. U listu kandidata koji ispunjavaju uvjete za imenovanje na dužnost suca općinskog suda, koju je sastavilo Ministarstvo pravosuđa, nisu bili uvršteni B. V. (jer je dostavio nepotpunu prijavu za oglas) i podnositeljica (jer ne ispunjava uvjete iz članka
  40. stavka
  41. ZS-a). Sudačko vijeće Županijskog suda u Velikoj Gorici u svom mišljenju smatralo je da bi u postupku imenovanja dvaju sudaca Općinskog suda u Vrbovcu, a prema broju dobivenih glasova, prednost trebalo dati kandidatima R. M., Lj. K., I. K. i S. M. Odbor za pravosuđe Hrvatskog sabora dao je mišljenje kojim je podržao kandidature prijavljenih kandidata, preporučivši DSV-u da vodi računa o ključnim činjenicama iz životopisa kandidata. U obrazloženju navedene odluke, DSV navodi da neuvrštavanje podnositeljice na listu kandidata koji ispunjavaju uvjete za imenovanje za suca nije na zakonu utemeljeno, što obrazlaže na sljedeći način: »U odredbi članka
  42. st.
  43. ZS govori se o nastavniku pravnih predmeta na pravnom fakultetu. Pojmom nastavnik, svakako su obuhvaćeni i asistenti na pravnim fakultetima jer su pojmom nastavnik, u smislu Zakona o sudovima, obuhvaćeni zaposlenici na pravnim fakultetima koji sudjeluju u izvođenju nastave, provjeri znanja te znanstvenoj i stručnoj djelatnosti pravnog fakulteta u skladu s njegovim općim aktima. Iz podataka za kandidata Lj. K. slijedi: – da je Lj. K., nakon završene gimnazije, upisala Pravni fakultet u Zagrebu akademske godine 1993./94., – da je na istom Fakultetu diplomirala
  44. rujna
  45. godine, – da je dana
  46. svibnja
  47. godine zasnovala radni odnos na određeno vrijeme od dvije godine u Općinskom sudu u Vrbovcu u svojstvu sudačke vježbenice, – da je dana
  48. rujna
  49. godine zasnovala radni odnos na neodređeno vrijeme na Pravnom fakultetu u Zagrebu, u svojstvu mlađeg asistenta za nastavni predmet Opća teorija države i prava, – da je dana
  50. svibnja
  51. godine položila pravosudni ispit, – da je na Pravnom fakultetu u Zagrebu radila kao asistent do
  52. prosinca
  53. godine, – da od
  54. siječnja
  55. godine radi na Županijskom sudu u Zagrebu kao sudski savjetnik. Naime, rješenjem predsjednika Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: 7 Su Pers-61/04 od
  56. studenog
  57. godine Lj. K. primljena je u državnu službu na neodređeno vrijeme, na radno mjesto sudskog savjetnika u tom sudu. U obrazloženju rješenja navedeno je da kandidati koji su se prijavili na natječaj, koji je predsjednik Županijskog suda u Zagrebu raspisao
  58. rujna
  59. godine, ispunjavaju uvjete propisane člankom
  60. stavkom
  61. Zakona o sudovima. Odredbom članka
  62. stavka
  63. ZS, između ostalog, propisano je da sudski savjetnik u županijskim sudovima može biti osoba koja ispunjava uvjete propisane za suca općinskog suda. Nakon što je Rješenje o prijemu u državnu službu postalo konačno te formalno i materijalno pravomoćno, rješenjem predsjednika Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 7 Su Pers-21/05 od
  64. siječnja
  65. godine, Lj. K. raspoređena je na radno mjesto I. vrste sudskog savjetnika u županijskom sudu. Navedena rješenja dostavljena su Ministarstvu pravosuđa koje, na temelju odredbe članka
  66. stavka
  67. ZS ima ovlast najvišeg tijela za obavljanje poslova pravosudne uprave. Odredbom članka
  68. stavka
  69. ZS propisano je da ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa u obavljanju poslova pravosudne uprave može poništiti ili ukinuti svaki nepravilan ili nezakonit akt donesen u obavljanju poslova sudske uprave. Budući da Ministarstvo pravosuđa nije postupilo na temelju odredbe članka
  70. stavka
  71. ZS, pravomoćnim rješenjem utvrđeno je da Lj. K. ispunjava uvjete iz članka
  72. stavka
  73. ZS, a time i istovremeno i ispunjava uvjete za suca općinskog suda propisane odredbom članka
  74. stavka
  75. ZS.« U obrazloženju odluke, DSV navodi i da je tijekom glasovanja u prvom krugu glasovanja dovoljan broj glasova dobio kandidat I. K., dok je u drugom krugu glasovanja dovoljan broj glasova (šest) dobila kandidatkinja Lj. K., te su stoga oni imenovani sucima Općinskog suda u Vrbovcu.
  76. Protiv te odluke DSV-a, zahtjev za zaštitu ustavnih prava i sloboda temeljem članka
  77. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine« broj 53/91., 9/
  78. i 77/92.) podnijela je natjecateljica, smatrajući da podnositeljica ustavne tužbe nije u vrijeme objave oglasa za slobodno mjesto suca ispunjavala uvjete propisane člankom
  79. Zakona o sudovima. Upravni sud je utvrdio da su ispunjene pretpostavke za pružanje sudske zaštite na temelju članka
  80. Zakona o upravnim sporovima, jer se zahtjev natjecateljice odnosi na povredu ustavnih prava i sloboda, a odluka DSV-a pojedinačni je akt protiv kojeg u pravnom sustavu nije osigurana druga sudska zaštita. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu DSV-a, Upravni sud je utvrdio da podnositeljica ne udovoljava uvjetima iz članka
  81. ZS-a za imenovanje za suca općinskog suda. U obrazloženju osporene presude Upravnog suda u vezi s tim pitanjem navodi se sljedeće: »Sud, međutim, ne prihvaća tumačenje tuženog u pogledu ostvarenih uvjeta za imenovanje prema Zakonu o sudovima u vezi ZZDVO-a u smislu izjednačavanja radnog iskustva na poslovima mlađeg asistenta na Pravnom fakultetu u Zagrebu s radom nastavnika. (…) Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju definiran je pojam nastavnika u poglavlju
  82. Zakona, pod naslovom »Nastavnici i suradnici«, tako da obuhvaća znanstveno-nastavna zvanja docenta, izvanrednog profesora i redovitog profesora (stavak
  83. članka 91.) i nastavna zvanja predavača, višeg predavača, profesora više škole, lektora, višeg lektora, umjetničkog suradnika i višeg umjetničkog suradnika (stavak 3.). Pojam suradničkih zvanja obuhvaća asistenta (ranije zvanje mlađeg asistenta i asistenta) i višeg asistenta (članka
  84. stavak 4.,
  85. stavak 1.), a članak
  86. u stavku
  87. određuje djelokrug njihovog rada u pomaganju u provođenju dijela nastavnog procesa, provjeri znanja, znanstvenoj, umjetničkoj i stručnoj djelatnosti, u skladu s njegovim općim aktom. Samim terminom pomaganja u provođenju nastave određena je temeljna razlika u samostalnosti organiziranja i izvođenju nastavnog procesa, pa neovisno o normama Statuta Pravnog fakulteta na koje se tuženi poziva i realnih zaduženja asistenata, zaključuje se da Zakon postavlja jasnu razliku između suradničkih i nastavničkih zvanja. Razlike se očituju u kvalitativnoj dimenziji u odnosu na nastavni proces, pa se tek u najširem smislu mogu suradnici pojmovno svrstati uz nastavnike. To kao dio sveučilišnih zaposlenika vezanih uz održavanje nastave, za razliku od onih u tajništvu, računovodstvu i slično, što nije dostatno za izjednačavanje uvjeta za imenovanje suca općinskog suda, po tada važećoj odredbi Zakona o sudovima. (...) Na osnovi već izloženog Sud zaključuje da Lj. K. na dan zaključenja natječaja nije ispunjavala zakonom tražene uvjete te je njenim imenovanjem povrijeđeno podnositeljici zahtjeva Ustavom zajamčeno pravo iz članka
  88. Ustava Republike Hrvatske, temeljem kojega svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe. Ovo zato jer je očigledno povrijeđena ustavna pretpostavka jednakog prava pod jednakim uvjetima.« Utvrdivši povredu ustavnog prava natjecateljice, Upravni sud poništio je odluku DSV-a o imenovanju podnositeljice ustavne tužbe za suca, te je uputio na članak
  89. Zakona o upravnim sporovima koji propisuje da, kad sud poništi akt protiv kojega je bio pokrenut upravni spor, predmet se vraća u stanje u kojemu se nalazio prije nego je poništeni akt donesen.
  90. Člankom
  91. stavkom
  92. ZS-a (koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka
  93. stavka
  94. Zakona o sudovima – »Narodne novine« broj 150/05.) propisano je: »Za suca prekršajnog i općinskog suda može se imenovati osoba koja je nakon položenoga pravosudnog ispita radila kao savjetnik u sudu ili drugim pravosudnim tijelima najmanje dvije godine, odnosno bila odvjetnik, javni bilježnik, javnobilježnički prisjednik ili nastavnik pravnih predmeta na pravnom fakultetu, odnosno osoba koja je radila na drugim pravnim poslovima nakon položenoga pravosudnog ispita najmanje četiri godine.«
  95. U ovom ustavnosudskom postupku Ustavni sud treba odgovoriti na sljedeće pitanje: – može li se rad u svojstvu asistenta na Katedri za Opću teoriju prava i države na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu smatrati radom u svojstvu »nastavnika pravnih predmeta na pravnom fakultetu« u smislu članka
  96. stavka
  97. ZS-a? Nakon razmatranja spisa predmeta, mjerodavnih zakonskih i drugih pravnih propisa, te druge mjerodavne dokumentacije, Ustavni sud ocjenjuje da odgovor na postavljeno pitanje mora biti pozitivan.
  98. Ustavni sud u prvom redu smatra potrebnim utvrditi nespornom činjenicu da asistent na predmetu Opća teorija prava i države na bilo kojem pravnom fakultetu u Republici Hrvatskoj radi na »pravnom predmetu« u smislu članka
  99. stavka
  100. ZS-a. Radi se, naime, o jednom od temeljnih pravnih predmeta koji obrađuje osnove prava i pravnog sustava u državi. S druge strane, u pozitivnom zakonodavstvu ne postoji legalna definicija pojma »nastavnik na fakultetu«, koja bi bila obvezujuća u primjeni na sve pravne situacije. Taj pojam nije jednoznačan, pa se mora tumačiti ovisno o zakonu u kojemu je sadržan, odnosno predmetu zakonskog uređenja i s njim povezanom cilju i svrsi koji zakonodavac želi postići. Upravni sud zasnovao je u konkretnom slučaju svoje tumačenje pojma »nastavnik na pravnom fakultetu« na razlici između nastavničkih i suradničkih zvanja u smislu ZZDVO-a. Po toj je osnovi Upravni sud protumačio da se pod pojmom »nastavnik na pravnom fakultetu« u smislu članka
  101. stavka
  102. ZS-a ima smatrati samo osoba u znanstveno-nastavnom zvanju docenta, izvanrednog profesora i redovitog profesora (članak
  103. stavak
  104. ZZDVO-a), ali ne i osoba u suradničkom zvanju asistenta i višeg asistenta (članak
  105. stavak
  106. ZZDVO-a). Drugim riječima, Upravni sud je pojam »nastavnika na pravnom fakultetu« iz članka
  107. stavka
  108. ZS-a poistovjetio sa znanstveno-nastavnim zvanjima u smislu ZZDVO-a. U ovom ustavnosudskom postupku neće se ispitivati valjanost tumačenja pojma »nastavnik« u smislu samog ZZDVO-a koje je Upravni sud prihvatio u osporenoj presudi, jer ono nije ustavnopravno relevantno za ocjenu o povredi ustavnog prava podnositeljice ustavne tužbe u konkretnom slučaju. Dostatno je utvrditi da s aspekta članka
  109. stavka
  110. ZS-a, a polazeći od općeg zakonskog okvira ZZDVO-a, Ustavni sud takvo tumačenje pojma »nastavnik« ocjenjuje neprihvatljivim.
  111. Ustavni sud ne smatra potrebnim na ovom mjestu ponavljati zakonske propise koji su već spomenuti u točkama
  112. do
  113. obrazloženja ove odluke. Dostatno je ponoviti odredbe članka
  114. stavaka
  115. i
  116. ZZDVO-a, kojima je propisano da asistent i viši asistent pomažu u provođenju dijela nastavnog procesa i provjeri znanja. Tu zakonsku odredbu Ustavni sud smatra ustavnopravno relevantnom za tumačenje pojma »nastavnik na pravnom fakultetu« u smislu članka
  117. stavka
  118. ZS-a. Treba poći od funkcionalnog kriterija, to jest od vrste i naravi poslova koje na pravnom fakultetu obavljaju osobe u suradničkim zvanjima asistenta i višeg asistenta. To stoga što članak
  119. stavak
  120. ZS-a propisuje uvjete koji moraju biti ispunjeni za imenovanje osobe za suca prekršajnog i općinskog suda, a ne za njezin formalni izbor u više znanstveno ili znanstveno-nastavno zvanje u nekoj znanstvenoj ili visokoškolskoj obrazovnoj ustanovi u smislu ZZDVO-a. S tog je aspekta, prema ocjeni Ustavnog suda, za tumačenje pojma »nastavnik na pravnom fakultetu« jedino osnovana primjena funkcionalnog kriterija, jer se pomoću njega ostvaruju temeljna svrha i cilj članka
  121. stavka
  122. ZS-a: imenovati osobu koja je - s obzirom na dotadašnje radno iskustvo u obnašanju određene vrste pravnih poslova - osposobljena obnašati dužnost suca prekršajnog i općinskog suda. Sukladno tome, polazeći od vrste i opsega poslova koje obavljaju osobe u suradničkim zvanjima asistenta i višeg asistenta na pravnim fakultetima, te od predmeta uređenja, kao i prethodno navedenog cilja i svrhe članka
  123. stavka
  124. ZS-a, Ustavni sud ocjenjuje da su pod pojmom »nastavnik na pravnom fakultetu« u smislu članka
  125. stavka
  126. ZS-a obuhvaćena i suradnička zvanja asistenta i višeg asistenta, a ne samo znanstveno-nastavna zvanja docenta, izvanrednog profesora i redovitog profesora (sva u smislu ZZDVO-a). S tim u vezi, neosnovanost osporene presude razvidna je i u tome što bi, po tumačenju sadržanom u njoj, za suca prekršajnog i općinskog suda, to jest suda najnižeg (prvog) stupnja, mogle biti izabrane samo osobe koje su nakon položenog pravosudnog ispita najmanje dvije godine radile u znanstveno-nastavnim zvanjima docenta, izvanrednog ili redovnog profesora. Drugim riječima, na najniži stupanj sudačkih dužnosti mogle bi biti imenovane samo osobe s doktoratima pravnih znanosti, koje su najmanje dvije godine nakon položenog pravosudnog ispita radile isključivo na znanstvenim radnim mjestima u smislu ZZDVO-a. Posebno obrazlaganje neprihvatljivosti takvog tumačenja nije potrebno, jer se nameće po naravi stvari. Sažeto, neuvažavanje funkcionalnog kriterija u tumačenju pojma »nastavnik« u smislu članka
  127. stavka
  128. ZS-a dovelo je Upravni sud do dva pogrešna zaključka. Prvo, pozivajući se na razliku između nastavničkih i suradničkih zvanja u smislu ZZDVO-a, Upravni sud je (pogrešno) zaključio da suradničko zvanje asistenta nije nastavničko u smislu članka
  129. stavka
  130. ZS-a. Drugo, Upravni sud je zbog takvog pristupa a priori odbio i mogućnost razmatranja mjerodavnih odredbi Statuta Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, iako su one mogle pomoći pri tumačenju pojma »nastavnik pravnog fakulteta«, osobito u vezi s poslovima koje na njemu obavlja asistent, sve radi ostvarenja cilja i svrhe članka
  131. stavka
  132. ZS-a. Prethodno navedeni zaključci Upravnog suda razvidni su iz dijela obrazloženja osporene presude u kojem Upravni sud utvrđuje da »neovisno o normama Statuta Pravnog fakulteta na koje se tuženi poziva i realnih zaduženja asistenata, …Zakon (ZZDVO - op.) postavlja jasnu razliku između suradničkih i nastavničkih zvanja«. Ustavni sud u tom smislu napominje da je člankom
  133. Statuta Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu propisano da nastavu te znanstveni i stručni rad na fakultetu izvode nastavnici, znanstvenici i suradnici izabrani u znanstveno-nastavna, nastavna, znanstvena, suradnička i istraživačka zvanja u skladu sa zakonom. Iz navedenih zakonskih i statutarnih odredbi, prema ocjeni Ustavnog suda, nedvojbeno proizlazi da se rad u svojstvu i na suradničkom radnom mjestu asistenta na pravnom fakultetu mora smatrati »nastavničkim« u smislu uvjeta koji za imenovanje za suca općinskog suda propisuje članak
  134. stavak
  135. ZS-a. Stoga je pravilno DSV u konkretnom slučaju protumačio da podnositeljica udovoljava uvjetima za imenovanje za suca općinskog suda.
  136. Prethodni navodi ukazuju da je osporenom presudom Upravnog suda Republike Hrvatske podnositeljici ustavne tužbe povrijeđeno ustavno jamstvo sudske kontrole zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela s javnim ovlastima, propisano člankom
  137. stavkom
  138. Ustava. Povreda navedenog ustavnog jamstva izvire isključivo iz osporene presude Upravnog suda, utemeljene na pravnim stajalištima koja su s aspekta cilja i svrhe ZS-a, u vezi s općim zakonskim okvirom ZZDVO-a, u cijelosti neprihvatljiva. Kako je ustavna tužba usvojena zbog povrede ustavnog jamstva zajamčenog člankom
  139. stavkom
  140. Ustava, nije bilo potrebe ispitivati druge navodne povrede ustavnih prava koje je podnositeljica istaknula u ustavnoj tužbi.
  141. Iz navedenih razloga je, na temelju članaka
  142. i
  143. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/
  144. i 49/
  145. - pročišćeni tekst), odlučeno kao u izreci pod točkama I., II. i III. Odluka o objavi temelji se na članku
  146. stavku
  147. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-III-2839/2007 Zagreb,
  148. rujna
  149. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednica Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 96/2007-2889 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 96/2007 Broj dokumenta u izdanju: 2889 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 19.9.
  150. ELI: /eli/sluzbeni/2007/96/2889 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  151. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.