Prekršajni zakon
Sadržaj (258)
- Članak 1 Prekršajem se povređuje javni poredak, društvena disciplina ili druge
- Članak 2 (1) Prekršaji i prekršajnopravne sankcije mogu se propisivati zakonom
- Članak 3 (1) Prema počinitelju prekršaja primjenjuje se propis koji je bio na s
- Članak 4 Nitko ne može biti kažnjen niti se prema njemu može primijeniti druga
- Članak 5 (1) Prekršajnopravne sankcije koje se mogu propisati zakonom kojim se
- Članak 6 Opća svrha propisivanja i izricanja ili primjene svih prekršajnopravni
- Članak 7
- Članak 8 Počinitelj prekršaja koji je pravomoćno proglašen krivim i prema kojem
- Članak 9 (1) Osoba koja u vrijeme počinjenja prekršaja nije navršila četrnaest
- Članak 10 Protiv počinitelja prekršaja koji je već u kaznenom postupku pravomoćn
- Članak 11 (1) Materijalnopravne odredbe ovoga Zakona odnose se na sve prekršaje
- Članak 12 (1) Prekršajno pravo Republike Hrvatske primjenjuje se na svakoga tko
- Članak 13 (1) Prekršajni se progon ne može pokrenuti kad protekne dvije godine o
- Članak 14 (1) Izvršenje izrečene ili primjenjene prekršajnopravne sankcija ne mo
- Članak 15
- Članak 16
- Članak 17 Prekršaj je počinjen u mjestu gdje je počinitelj radio ili bio dužan r
- Članak 18
- Članak 19 (1) Nema prekršaja kad je počinitelj ostvario njegova propisana obilje
- Članak 20
- Članak 21
- Članak 22 (1) Počinitelj prekršaja je osoba koja vlastitim činjenjem ili nečinje
- Članak 23 (1) Svaki supočinitelj odgovara u granicama svoje namjere ili nehaja.
- Članak 24 (1) Tko drugog s namjerom potakne na počinjenje prekršaja ili mu pomog
- Članak 25 (1) Kriv je za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekrš
- Članak 26 (1) Neubrojiva osoba nije kriva i prema njoj se ne može izreći ili pri
- Članak 27 Ne smatra se neubrojivim počinitelj prekršaja koji se svojom krivnjom
- Članak 28
- Članak 29 (1) Nije kriv počinitelj koji iz opravdanih razloga nije znao i nije m
- Članak 30 (1) Nije kriv počinitelj koji u vrijeme počinjenja prekršaja nije bio
- Članak 31 (1) Za prekršaj propisan zakonom može se počinitelj kazniti: novčanom
- Članak 32
- Članak 33 (1) Za prekršaj propisan zakonom, za počinitelja prekršaja pravnu osob
- Članak 34 (1) Ako novčana kazna nije u roku određenom odlukom o izricanju novčan
- Članak 35 (1) Kazna zatvora se može propisati i izreći u trajanju od najmanje tr
- Članak 36 (1) Izbor vrste i mjere kazne počinitelju prekršaja određuje sud u gra
- Članak 37 Kazna propisana za određeni prekršaj može se ublažiti kad to ovaj Zako
- Članak 38 (1) Sud će počinitelja prekršaja osloboditi od kazne kad to zakon izri
- Članak 39 (1) Ako počinitelj prekršaja s jednom ili više radnji počini više prek
- Članak 40 (1) Vrijeme provedeno u zadržavanju i svako oduzimanje slobode u svezi
- Članak 41
- Članak 42 (1) Svrha je opomene da se počinitelju prekršaja uputi takva vrsta pri
- Članak 43 (1) Opomena je prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja
- Članak 44 (1) Uvjetna je osuda prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozo
- Članak 45 (1) Uz primjenu uvjetne osude sud može počinitelju prekršaja odrediti
- Članak 46 (1) Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazn
- Članak 47 (1) U slučaju kad su ostvareni uvjeti za primjenu uvjetne osude, ali s
- Članak 48
- Članak 49 Za opoziv uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom primjenjuju se u cijelos
- Članak 50 (1) Zaštitne mjere koje ovaj Zakon propisuje i sud može jednu ili više
- Članak 51 Svrha je zaštitnih mjera da se njihovom primjenom otklanjaju uvjeti ko
- Članak 52 (1) Zaštitna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja može se primijen
- Članak 53 (1) Zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti može se primijeniti
- Članak 54 (1) Zaštitna mjera zabrane obavljanja zvanja, određenih djelatnosti, p
- Članak 55 (1) Zaštitna mjera zabrane obavljanja određenih djelatnosti ili poslov
- Članak 56 (1) Zaštitna mjera protjerivanja stranca iz zemlje može biti primijenj
- Članak 57 (1) Zaštitna mjera oduzimanja predmeta može se primijeniti glede predm
- Članak 58 (1) Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom može biti prim
- Članak 59 (1) Ovim se Zakonom određuju pretpostavke za prekršajnu odgovornost pr
- Članak 60 (1) Pravna osoba i njezina odgovorna osoba prekršajno su odgovorni za
- Članak 61 (1) Odgovorna osoba u smislu ovoga Zakona je fizička osoba koja vodi p
- Članak 62
- Članak 63 Prema maloljetnim počiniteljima prekršaja primjenjuju se materijalnopr
- Članak 64 (1) Maloljetnik je osoba koja je navršila četrnaest a nije navršila os
- Članak 65 (1) Prema osobi koja je prekršaj počinila kao maloljetnik, kao prekrša
- Članak 66 Uz opću svrhu prekršajnopravnih sankcija, svrha je posebnih maloljetni
- Članak 67 (1) Odgojne mjere su:
- Članak 68 (1) Sud će primijeniti sudski ukor ako se iz maloljetnikovog odnosa pr
- Članak 69 (1) Sud može maloljetniku odrediti jednu ili više posebnih obveza ako
- Članak 70 (1) Sud će primijeniti mjeru upućivanja maloljetnika u centar za odgoj
- Članak 71 (1) Novčanu kaznu sud može izreći počinitelju prekršaja starijem malol
- Članak 72 (1) Počinitelju prekršaja starijem maloljetniku može se izreći kazna
- Članak 73 (1) Za prekršaje u stjecaju za koje odluči primijeniti odgojne mjere s
- Članak 74 (1) Za prekršaje u stjecaju sud će izreći ukupnu kaznu maloljetničkog
- Članak 75 (1) Za prekršaje u stjecaju sud će izreći ukupnu novčanu kaznu prema p
- Članak 76
- Članak 77 (1) Nakon izdržane, oproštene ili zastarjele kazne zatvora odnosno
- Članak 78 (1) Podaci iz prekršajne evidencije mogu se dati samo sudovima, tijeli
- Članak 79 (1) Pravne posljedice osude, koje se sastoje od gubitka ili zabrane st
- Članak 80 (1) Negativni prekršajni bodovi kao pravna posljedica osude mogu se pr
- Članak 81 (1) Nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke na temelju
- Članak 82 (1) Postupovnim odredbama ovoga Zakona utvrđuju se pravila kojima se p
- Članak 83 Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, prekršajni se postupak može p
- Članak 84 Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za prekršaj dok m
- Članak 85 (1) Okrivljenik mora već na prvom ispitivanju biti obaviješten o prekr
- Članak 86 (1) Osoba uhićena ili zadržana pod sumnjom da je počinila prekršaj mor
- Članak 87 (1) U prekršajnom postupku u uporabi je hrvatski jezik i latinično pis
- Članak 88 (1) Sud je dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi
- Članak 89 (1) Sud je dužan postupak provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjeg
- Članak 90 (1) Sudske se odluke ne mogu utemeljiti na dokazima pribavljenim na ne
- Članak 91 Okrivljenika ili drugog sudionika u postupku, koji iz očitog neznanja
- Članak 92 Ako primjena propisa o prekršaju ovisi o prethodnom rješenju kakvoga p
- Članak 93 (1) U prekršajnim predmetima sude prekršajni sudovi i Visoki prekršajn
- Članak 94 Prekršajni sudovi su nadležni:
- Članak 95 Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nadležan je:
- Članak 96 Tijela državne uprave nadležna su:
- Članak 97
- Članak 98
- Članak 99 (1) Ako je ista osoba okrivljena za više prekršaja za koja su nadležna
- Članak 100 (1) Sud nadležan sukladno članku 99. ovoga Zakona može iz važnih razlo
- Članak 101
- Članak 102 (1) Sud je dužan paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost te će se,
- Članak 103 (1) Ako sud kojemu je ustupljen predmet na temelju članka 102. stavka
- Članak 104 (1) Sudac je isključen od obavljanja sudske dužnosti:
- Članak 105
- Članak 106 (1) O zahtjevu za izuzeće iz članka 105. ovoga Zakona odlučuje predsje
- Članak 107 (1) Odredbe o izuzeću suca primjenjivat će se i na državne odvjetnike
- Članak 108 (1) Stranke u prekršajnom postupku su:
- Članak 109 (1) Ovlašteni tužitelji su:
- Članak 110
- Članak 111 (1) Tijelo državne uprave koje je ovlašteno neposredno provoditi ili n
- Članak 112 (1) Pravne osobe koje imaju javne ovlasti, ovlaštene su za prekršajni
- Članak 113 (1) Oštećenik, kojem je prekršajem povrijeđeno ili ugroženo kakvo imov
- Članak 114 (1) Okrivljenik u prekršajnom postupku jest:
- Članak 115 (1) Branitelj okrivljenika može biti samo odvjetnik kojeg u postupku m
- Članak 116 (1) Osoba koja je oštećena prekršajem, a postupak se ne vodi po njezin
- Članak 117 (1) Optužni prijedlog, prijedlozi, pravni lijek i druge izjave i priop
- Članak 118 (1) Sud može rješenjem kazniti novčanom kaznom do 5.000,00 kuna svakog
- Članak 119 (1) O svakoj radnji poduzetoj tijekom prekršajnog postupka sastavit će
- Članak 120 (1) Ispitana osoba, osobe koje su obvezno nazočne radnjama u postupku
- Članak 121 (1) Kad je u ovom Zakonu određeno da se na nekom dokazu ne može utemel
- Članak 122 (1) Rokovi predviđeni ovim Zakonom ne mogu se produljiti osim kad to z
- Članak 123
- Članak 124 (1) Okrivljeniku koji iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje
- Članak 125 (1) Molba za povrat u prijašnje stanje, zajedno sa žalbom, podnosi se
- Članak 126 Molba za povrat u prijašnje stanje u pravilu ne zadržava izvršenje odl
- Članak 127 (1) Mjere osiguranja nazočnosti okrivljenika u postupku i mjere za usp
- Članak 128 (1) Nazočnost okrivljenika u tijeku vođenja prekršajnog postupka osigu
- Članak 129 (1) Sud će izdati dovedbeni nalog ako uredno pozvani okrivljenik ne do
- Članak 130 (1) U postupku za prekršaje propisane zakonom, nakon što je podnesen o
- Članak 131 (1) U odluci kojom se određuje mjera opreza zabrane napuštanja boraviš
- Članak 132 (1) Odluka kojom se određuje mjera opreza dostavlja se okrivljeniku i
- Članak 133 (1) Okrivljenika, protiv kojeg treba odrediti zadržavanje ili je zadrž
- Članak 134 (1) Policija je ovlaštena uhititi osobu zatečenu u počinjenju prekršaj
- Članak 135 (1) Ako je protiv određene osobe podnesen optužni prijedlog za prekrša
- Članak 136 (1) Kad je okrivljeniku koji nema stalno prebivalište ili boravište u
- Članak 137 (1) Prema osobi pod utjecajem opojnih sredstava koja je zatečena u poč
- Članak 138 (1) Troškovi prekršajnog postupka su izdaci učinjeni u povodu prekršaj
- Članak 139
- Članak 140 (1) U svakoj presudi i rješenju kojim se obustavlja prekršajni postupa
- Članak 141 (1) Osoba oštećena prekršajem (oštećenik) može do kraja prvostupanjsko
- Članak 142 (1) Ako bi se raspravljanjem imovinskopravnog zahtjeva znatno odugovla
- Članak 143 (1) Odluke u prekršajnom postupku su:
- Članak 144
- Članak 145 (1) Odluke, podnesci i drugi dopisi dostavljaju se:
- Članak 146 (1) Dostava se obavlja:
- Članak 147 (1) Prvi poziv za glavnu raspravu ili ispitivanje i pismena kojima sud
- Članak 148
- Članak 149 (1) Vojnim osobama, pripadnicima redarstvene vlasti i pripadnicima pra
- Članak 150 (1) Osim stranaka i sudionika u postupku koji nakon pokretanja postupk
- Članak 151 (1) Odluke izvršavaju za to nadležna tijela na zahtjev suda ili drugog
- Članak 152 (1) Osuđenika kojem je pravomoćnom presudom izrečena kazna zatvora, pr
- Članak 153 (1) Prekršajnu evidenciju ustrojava i vodi ministarstvo nadležno za po
- Članak 154 (1) Sudovi međusobno, a sva državna tijela sudovima i drugim tijelima
- Članak 155 (1) Ako se prije započinjanja prekršajnog postupka utvrdi da je okrivl
- Članak 156 (1) Nitko tko u Republici Hrvatskoj počini prekršaj ne uživa imunitet
- Članak 157 (1) Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, prekršajni se postupak po
- Članak 158 (1) Ovlaštene osobe tijela državne uprave kada postupaju u okviru svoj
- Članak 159 (1) Ovlaštene osobe tijela državne uprave kada postupaju u okviru svoj
- Članak 160 (1) Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, prekršajni se postupak mo
- Članak 161 (1) Sudac kojemu je predmet dodijeljen u rad, po najprije će ispitati
- Članak 162 (1) Ako nije donio ni jednu od odluka iz članka 161. ovoga Zakona, sud
- Članak 163
- Članak 164 (1) Poziv okrivljeniku za glavnu raspravu odnosno ispitivanje ima sadr
- Članak 165 (1) Glavna rasprava počinje njezinim otvaranjem u vrijeme i na mjestu
- Članak 166 (1) Ako su postupci branitelja, oponumoćenika ili zakonskog zastupnika
- Članak 167 (1) Ako sudac prije otvaranja glavne rasprave ustanovi da je tužitelj
- Članak 168 (1) Rješenjem se glavna rasprava koja nije započela može odgoditi, a a
- Članak 169 (1) O radu na glavnoj raspravi mora se voditi zapisnik u koji se unosi
- Članak 170 (1) Glavna rasprava počinje njezinim otvaranjem, nakon čega se čita il
- Članak 171 (1) Kad se okrivljenik prvi put ispituje, pitat će se za ime i prezime
- Članak 172 (1) Okrivljenik može imati branitelja tijekom cijelog prekršajnog post
- Članak 173 (1) Pri ispitivanju svjedoka i vještaka u prekršajnom postupku primjen
- Članak 174 Pri obavljanju pretrage stana i drugih prostora, prijevoznih sredstava
- Članak 175
- Članak 176 (1) Ako u tijeku glavne rasprave izvedeni dokazi pokazuju drukčije čin
- Članak 177 Nakon što stranke i sudionici u postupku (članak 108. stavak 1. i 2.),
- Članak 178 (1) Nakon završenog dokaznog postupka sudac daje riječ strankama, ošte
- Članak 179 (1) Ako sudac utvrdi da ne treba nastaviti glavnu raspravu radi dopune
- Članak 180 (1) Presudom se optužba odbija ili se okrivljenik oslobađa optužbe ili
- Članak 181 Presudu kojom se optužba odbija sud će izreći:
- Članak 182 Presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe sud će izreći:
- Članak 183 (1) U presudi kojom se okrivljenik proglašava krivim sud će izreći:
- Članak 184 (1) Objavljena presuda mora se napisati i otpremiti u roku mjesec dana
- Članak 185
- Članak 186 (1) Pogreške u imenima i brojevima te druge očite pogreške u pisanju i
- Članak 187 Tijela državne uprave stvarno nadležna za vođenje prvostupanjskog prek
- Članak 188 Tijela državne uprave vode prekršajni postupak po službenoj dužnosti,
- Članak 189 (1) U tijelu državne uprave prekršajni postupak provodi, odluku o prek
- Članak 190 (1) Tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, rješenjem o p
- Članak 191 (1) Ako ovim Zakonom nije određeno drukčije, protiv presude prvostupan
- Članak 192 (1) Žalbu protiv prvostupanjske presude mogu podnijeti stranke, branit
- Članak 193 (1) Žalba treba sadržavati:
- Članak 194 Presuda se može pobijati zbog:
- Članak 195 (1) Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji:
- Članak 196 Povreda materijalnog prekršajnog prava postoji ako je zakon ili na nje
- Članak 197 (1) Presuda se može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga či
- Članak 198 (1) Presuda se može pobijati zbog odluke o kazni, uvjetnoj osudi i opo
- Članak 199 (1) Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dov
- Članak 200 (1) Kad spisi povodom žalbe stignu drugostupanjskom sudu, ako se radi
- Članak 201 (1) Nakon što je sudac izvjestitelj postupio prema članku 200. ovoga Z
- Članak 202 (1) Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobi
- Članak 203 (1) Drugostupanjski sud može u sjednici vijeća rješenjem odbaciti žalb
- Članak 204 (1) Žalba će se odbaciti rješenjem kao nepravodobna ako se utvrdi da j
- Članak 205 Drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrdit
- Članak 206 (1) Drugostupanjski će sud, prihvaćajući žalbu osnovanom, rješenjem uk
- Članak 207 Drugostupanjski će sud, prihvaćajući žalbu presudom preinačiti prvostu
- Članak 208 (1) U obrazloženju presude, odnosno rješenja drugostupanjski sud treba
- Članak 209 (1) Drugostupanjski će sud vratiti sve spise prvostupanjskom sudu s do
- Članak 210 (1) Prvostupanjski sud kojem je predmet dostavljen na ponovno suđenje
- Članak 211 (1) Protiv rješenja prvostupanjskog suda donesenog prije, u tijeku i n
- Članak 212 Ako ovim Zakonom nije određeno drukčije, protiv naredbe nije dopuštena
- Članak 213 (1) Prekršajni se postupak može ponovno provesti na zahtjev ovlaštenog
- Članak 214 (1) Prekršajni se postupak završen pravomoćnom presudom ili drugom odl
- Članak 215 (1) Zahtjev za obnovu prekršajnog postupka mogu podnijeti stranke, a n
- Članak 216 (1) Za novi postupak koji se vodi na temelju rješenja kojim je dopušte
- Članak 217 (1) Ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kad se nakon
- Članak 218 (1) Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnosi se prekršajnom sud
- Članak 219 (1) O zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne odlučuje Visoki prekrša
- Članak 220 (1) Protiv pravomoćnih sudskih odluka i protiv sudskog postupka koji j
- Članak 221 (1) Žurni se prekršajni postupak vodi:
- Članak 222 (1) U vođenju žurnog prekršajnog postupka odgovarajuće se primjenjuju
- Članak 223 (1) U postupku protiv maloljetnog počinitelja prekršaja primjenjuju se
- Članak 224 (1) Mjesno je nadležan za postupak prema maloljetnom počinitelju prekr
- Članak 225 (1) Kad je maloljetnik sudjelovao u počinjenju prekršaja zajedno s pun
- Članak 226 (1) Ako sud ustanovi da započinjanje i vođenje postupka ne bi bilo opr
- Članak 227 (1) Presudom se u obliku predviđenom za osuđujuću presudu maloljetnom
- Članak 228 (1) Prekršajni nalog kao posebna odluka o prekršaju može se izdati:
- Članak 229 (1) Prema uvjetima ovoga Zakona, prekršajni su nalog ovlašteni izdati:
- Članak 230 Sud može izdati prekršajni nalog ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
- Članak 231 Tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak može izdati prekrš
- Članak 232 Državni odvjetnik može izdati prekršajni nalog ako je prekršaj iz prij
- Članak 233 (1) Tijela državne uprave kao ovlašteni tužitelji mogu izdati prekršaj
- Članak 234 (1) Prekršajni se nalog u pisanom obliku izdaje sadržajno odgovarajućo
- Članak 235 (1) Protiv prekršajnog naloga mogu u roku od osam dana izdavatelju pod
- Članak 236 (1) Prigovor sadrži:
- Članak 237 (1) Prigovor se može podnijeti zbog:
- Članak 238 (1) Nepravodoban i nedopušten prigovor rješenjem će odbaciti izdavatel
- Članak 239 (1) Ovlašteni tužitelji iz članka 109. stavka 1. točke 1. i 2. ovoga Z
- Članak 240 (1) U slučaju kada je prekršaj propisan odlukom jedinice lokalne i pod
- Članak 241 (1) Prigovor protiv obaveznog prekršajnog naloga mogu u roku od osam d
- Članak 242 (1) Prigovor se može podnijeti zbog:
- Članak 243 (1) Kada tijelo koje je izdalo prekršajni nalog primi prigovor protiv
- Članak 244 (1) Ako sud nije odbacio prigovor koji je podnesen zbog poricanja prek
- Članak 245 (1) Ako zakonom nije određeno drukčije, novčana se kazna može naplatit
- Članak 246 (1) Kad je u uvjetnoj osudi određeno da će se kazna izvršiti ako osuđe
- Članak 247 Ako se ne zna prebivalište ili boravište okrivljenika u tijeku trajanj
- Članak 248 (1) Protiv okrivljenika koji je u bijegu a pokrenut je protiv njega pr
- Članak 249 (1) Ako je osuđenik prikupio broj negativnih prekršajnih bodova za koj
- Članak 250 (1) Sud po službenoj dužnosti oduzima imovinsku korist ostvarenu prekr
- Članak 251 (1) Materijalnopravne odredbe ovoga Zakona se primjenjuju na prekršaj
- Članak 252
- Članak 253 (1) Negativni bodovi propisani posebnim zakonom smatraju se danom stup
- Članak 254 (1) Globa za prekršaj propisana zakonom ili drugim propisom, nakon stu
- Članak 255 Zaštitne mjere pravomoćno izrečene prema odredbama Zakona o prekršajim
- Članak 256 Nadležni će ministri provedbene propise predviđene ovim Zakonom donije
- Članak 257 (1) Ako na dan stupanja na snagu ovoga Zakona drugi propis o prekršaju
- Članak 258 Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. si
Prekršajni zakon Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Prekršajni zakon NN 107/2007 (19.10.2007.), Prekršajni zakon HRVATSKI SABOR 3125 Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim ODLUKU O PROGLAŠENJU PREKRŠAJNOG ZAKONA Prograšavam Prekršajni zakon, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 3. listopada 2007. godine.
Klasa: 011-01/07-01/127 Urbroj: 71-05-03/1-07-2 Zagreb, 10. listopada 2007.
Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić PREKRŠAJNI ZAKON PRVI DIO MATERIJALNOPRAVNE ODREDBE Glava prva (I.) TEMELJNE ODREDBE Određenje prekršaja
Članak 1Prekršajem se povređuje javni poredak, društvena disciplina ili druge društvene
vrijednosti koje nisu zaštićene Kaznenim zakonom i drugim zakonima u kojima su propisana kaznena djela.
Načelo zakonitosti
Članak 2(1) Prekršaji i prekršajnopravne sankcije mogu se propisivati zakonom i odlukama
jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
(2)Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu propisivati prekršaje i prekršajnopravne sankcije samo za povrede propisa koje ona donose na temelju svoje nadležnosti utvrđene Ustavom i zakonom i tu ovlast ne mogu prenijeti na drugoga.
(3)Nitko ne može biti kažnjen niti se prema njemu može primijeniti druga prekršajnopravna sankcija za djelo koje prije nego je bilo počinjeno nije bilo zakonom ili međunarodnim pravom ili odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave određeno kao prekršaj i za koji zakonom ili odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave nije bilo propisano koja se vrsta i mjera prekršajnopravne sankcije počinitelju može izreći, odnosno primijeniti.
Obvezna primjena blažeg propisa
Članak 3(1) Prema počinitelju prekršaja primjenjuje se propis koji je bio na snazi u
vrijeme kad je prekršaj počinjen.
(2)Ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, obvezno će se primijeniti propis koji je blaži za počinitelja.
Načelo krivnje
Članak 4Nitko ne može biti kažnjen niti se prema njemu može primijeniti druga
prekršajnopravna sankcija ako nije kriv za počinjeni prekršaj.
Vrste prekršajnopravnih sankcija
Članak 5(1) Prekršajnopravne sankcije koje se mogu propisati zakonom kojim se propisuje
prekršaj i koje se mogu izreći odnosno primijeniti prema počinitelju prekršaja su:
1.kazna (novčana i zatvor), 2. zaštitne mjere, sukladno članku 50. stavku 2. ovoga Zakona.
(2)Prekršajnopravne sankcije koje se propisuju ovim Zakonom su:
1.mjere upozorenja (opomena i uvjetna osuda), 2. zaštitne mjere (članak 50. stavak 1.), 3. odgojne mjere.
(3)Prekršajnopravna sankcija koja se može propisati odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave kojom se propisuje prekršaj i izreći počinitelju prekršaja jest novčana kazna.
(4)Za svaku vrstu prekršajnopravnih sankcija propisom se određuje njihova visina, odnosno trajanje i nijedna se prekršajnopravna sankcija ne može propisati ni izreći, odnosno primijeniti u neodređenoj visini ili na neodređeno vrijeme, osim ako ovim Zakonom nije određeno drukčije.
Opća svrha prekršajnopravnih sankcija
Članak 6Opća svrha propisivanja i izricanja ili primjene svih prekršajnopravnih sankcija
jest da svi građani poštuju pravni sustav i da nitko ne počini prekršaj, te da se počinitelji prekršaja ubuduće tako ponašaju.
Ograničenja u propisivanju i primjeni prekršajnopravnih sankcija
Članak 7
Određujući sadržaj prekršajnopravnih sankcija i način njihove primjene, počinitelju prekršaja mogu biti ograničene njegove slobode i prava samo u mjeri koja odgovara vrsti prekršajnopravne sankcije i njezinoj svrsi određenoj zakonom, bez prouzročenja tjelesnih ili duševnih patnji, nečovječnog postupanja ili ponižavajućeg odnosa, uz poštovanje ljudskog dostojanstva i osobnosti.
Pravo na rehabilitaciju
Članak 8Počinitelj prekršaja koji je pravomoćno proglašen krivim i prema kojem je
primjenjena prekršajnopravna sankcija ili je oslobođen kazne ima pravo, nakon proteka određenog vremena i pod uvjetima koji su određeni ovim Zakonom, smatrati da nije počinio prekršaj a njegova prava i slobode ne mogu se razlikovati od prava i sloboda onih koji nisu počinili prekršaj.
Glava druga (II.) PRIMJENA PREKRŠAJNOG PRAVA REPUBLIKE HRVATSKE Prekršajna neodgovornost djeteta
Članak 9(1) Osoba koja u vrijeme počinjenja prekršaja nije navršila četrnaest godina
života ne odgovara za prekršaj.
(2)Kada se osoba iz stavka 1. ovoga Zakona učestalo ponaša na način kojim ostvaruje obilježja težih prekršaja, nadležno državno tijelo za postupanje povodom počinjenih prekršaja obavijestit će o ponašanju te osobe roditelje ili skrbnike i Centar za socijalnu skrb prema njezinu prebivalištu ili boravištu njezinih roditelja ili skrbnika.
(3)Za počinjeni prekršaj osobe iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se roditelj ili drugi tko je nadzire ako je taj prekršaj u izravnoj vezi s propuštenim nadzorom roditelja ili drugog tko je nadzirao tu osobu.
Nemogućnost primjene prekršajnog prava u posebnim slučajevima
Članak 10Protiv počinitelja prekršaja koji je već u kaznenom postupku pravomoćno
proglašen krivim za kazneno djelo koje obuhvaća i obilježja počinjenog prekršaja ne može se pokrenuti prekršajni postupak za taj prekršaj, a ako je postupak pokrenut ili je u tijeku, ne može se nastaviti i dovršiti.
Primjena materijalnopravnih odredbi Prekršajnog zakona
Članak 11(1) Materijalnopravne odredbe ovoga Zakona odnose se na sve prekršaje propisane
zakonima i drugim propisima kojima se propisuju prekršaji.
(2)Ako zakonom nije određeno drukčije, propisi o prekršajima koji se odnose na fizičke osobe primijenjuju se i na odgovorne osobe u pravnoj osobi, obrtnike i osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost.
Primjena prekršajnog prava Republike Hrvatske za prekršaje počinjene na području Republike Hrvatske, njezinu brodu ili zrakoplovu
Članak 12(1) Prekršajno pravo Republike Hrvatske primjenjuje se na svakoga tko počini
prekršaj na njezinu području.
(2)Prekršaj je počinjen na području Republike Hrvatske kad je počinitelj na tom području radio ili bio dužan raditi ili kad je posljedica nastupila na njezinu području.
(3)Za prekršaj propisan odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave prekršajni će se postupak voditi ako je prekršaj počinjen na području te jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.
(4)Propisi o prekršajima koji važe na cijelom području Republike Hrvatske primjenjivat će se i na svakoga tko izvan njezinog područja počini prekršaj na domaćem brodu ili zrakoplovu.
Zastara prekršajnog progona, tijek i prekid zastare
Članak 13(1) Prekršajni se progon ne može pokrenuti kad protekne dvije godine od
počinjenja prekršaja.
(2)Posebnim se zakonom može propisati dulji rok za pokretanje prekršajnog postupka za prekršaje propisane tim zakonom ali ne dulji od tri godine.
(3)Zastara ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu prekršajni progon ne može poduzeti ili se ne može nastaviti.
(4)Zastara se prekida svakom postupovnom radnjom nadležnog tijela koja se poduzima radi prekršajnog progona počinitelja zbog počinjenog prekršaja.
(5)Nakon svakog prekida zastara počinje ponovno teći.
(6)Zastara prekršajnog progona nastupa u svakom slučaju kad protekne dvaput onoliko vremena koliko je prema zakonu određena zastara prekršajnog progona.
(7)Propisi o zastari, njezinom tijeku i prekidu odnose se i na stegovne kazne koje sud izriče tijekom postupka.
Zastara izvršenja prekršajnopravnih sankcija, tijek i prekid zastare
Članak 14(1) Izvršenje izrečene ili primjenjene prekršajnopravne sankcija ne može
započeti zbog zastare kad protekne dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju kojom je sankcija izrečena ili primijenjena.
(2)Zastara izvršenja kazne i primjena drugih prekršajnopravnih sankcija počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je kazna izrečena ili određena primjena drugih prekršajnopravnih sankcija. Ako se radi o kazni iz opozvane uvjetne osude, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti odluke o opozivu.
(3)Zastara izvršenja ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu izvršenje kazne ili primjena druge prekršajnopravne sankcije ne može započeti ili nastaviti.
(4)Zastara izvršenja se prekida svakom radnjom nadležnog tijela poduzetoj radi izvršenja kazne ili primjene druge prekršajnopravne sankcije.
(5)Nakon svakog prekida zastara počinje ponovno teći.
(6)Zastara izvršenja kazne i primjena druge prekršajnopravne sankcije nastupa u svakom slučaju kada proteknu tri godine od dana pravomoćnosti odluke kojom je izrečena kazna ili primijenjena druga prekršajnopravna sankcija.
(7)Odredbe o zastari izvršenja prekršajnopravne sankcije primjenjuju se i na zastaru izvršenja stegovnih kazni koje sud izrekne tijekom postupka.
Glava treća (III.) PREKRŠAJ Način počinjenja prekršaja
Članak 15
(1)Prekršaj se može počiniti činjenjem ili nečinjenjem.
(2)Prekršaj je počinjen nečinjenjem ako je počinitelj koji je pravno obvezan spriječiti nastupanje propisom opisane posljedice prekršaja to propustio učiniti, a takvo je propuštanje po djelovanju i značenju jednako počinjenju tog djela činjenjem.
(3)Počinitelj koji je prekršaj počinio nečinjenjem može se blaže kazniti, osim ako se radi o prekršaju koji može biti počinjen samo nečinjenjem.
Vrijeme počinjenja prekršaja
Članak 16
Prekršaj je počinjen u vrijeme kada je počinitelj radio ili je bio dužan raditi, bez obzira na to kada je nastupila posljedica prekršaja.
Mjesto počinjenja prekršaja
Članak 17Prekršaj je počinjen u mjestu gdje je počinitelj radio ili bio dužan raditi i u
mjestu gdje je u cjelini ili djelomično nastupila posljedica prekršaja, a u slučaju kažnjivog pokušaja i gdje je posljedica trebala nastupiti.
Nužna obrana
Članak 18
(1)Nema prekršaja kad je počinitelj postupao u nužnoj obrani.
(2)Nužna obrana je ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad.
(3)Počinitelj koji je prekoračio granice nužne obrane može se blaže kazniti.
Krajnja nužda
Članak 19(1) Nema prekršaja kad je počinitelj ostvario njegova propisana obilježja radi
toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo.
(2)Počinitelj će se osloboditi od kazne za počinjeni prekršaj kad je postupao radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo jednako onom koje je prijetilo.
Sila ili prijetnja
Članak 20
(1)Nema prekršaja kad je počinitelj postupao pod djelovanjem neodoljive sile.
(2)Ako je počinitelj počinio prekršaj pod djelovanjem sile kojoj se moglo odoljeti ili pod djelovanjem prijetnje, primijenit će se odredba članka 19. stavka 2. ovoga Zakona, uzimajući tu silu ili prijetnju kao neskrivljenu opasnost.
Pokušaj
Članak 21
Pokušaj prekršaja je kažnjiv samo ako je to propisom o prekršaju propisano.
Pojedinačni počinitelj prekršaja i sudionici
Članak 22(1) Počinitelj prekršaja je osoba koja vlastitim činjenjem ili nečinjenjem ili
posredstvom druge osobe počini prekršaj.
(2)Sudionici u počinjenju prekršaja su poticatelj i pomagatelj.
(3)Supočinitelji prekršaja su dvije ili više osoba (počinitelji) koje na temelju zajedničke odluke počine prekršaj tako da svaka od njih sudjeluje u počinjenju ili na drugi način bitno pridonosi počinjenju prekršaja.
(4)Poticatelj i pomagatelj su sudionici koji ne vladajući počinjenjem prekršaja, poticanjem ili pomaganjem pridonose njegovom počinjenju.
Odgovornost i kažnjavanje sudionika
Članak 23(1) Svaki supočinitelj odgovara u granicama svoje namjere ili nehaja. Poticatelj
i pomagatelj odgovaraju u granicama svoje namjere.
(2)Stvarne ili osobne okolnosti počinitelja koje predstavljaju obilježje prekršaja ili utječu na visinu propisane sankcije, primjenu sankcije i njezino odmjeravanje uzimaju se u obzir i sudionicima, a strogo osobne okolnosti zbog kojih propis isključuje krivnju ili predviđa ublažavanje kazne, mogu se uzeti u obzir samo onom počinitelju ili sudioniku prekršaja kod kojega postoje.
Poticanje i pomaganje
Članak 24(1) Tko drugog s namjerom potakne na počinjenje prekršaja ili mu pomogne u
njegovu počinjenju bit će kažnjen kao da ga je sam počinio, a za pomaganje se može i blaže kazniti.
(2)Nema prekršajne odgovornosti poticatelja i pomagatelja ako je prekršaj ostao u pokušaju za koji nije propisana prekršajna odgovornost.
(3)Pomaganjem u počinjenju prekršaja smatra se osobito: davanje savjeta ili uputa kako da se počini prekršaj, stavljanje počinitelju na raspolaganje sredstava za počinjenje prekršaja, te unaprijed obećano prikrivanje prekršaja, počinitelja, sredstava kojim je prekršaj počinjen, tragova prekršaja ili predmeta pribavljenih prekršajem.
Glava četvrta (IV.) KRIVNJA Sadržaj krivnje
Članak 25(1) Kriv je za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio
ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje.
(2)Iznimno, propisom o prekršaju može se propisati odgovornost samo za namjeru.
Neubrojivost i u znatnoj mjeri smanjena ubrojivost
Članak 26(1) Neubrojiva osoba nije kriva i prema njoj se ne može izreći ili primijeniti
prekršajnopravna sankcija.
(2)Neubrojiva je osoba koja u vrijeme ostvarenja propisanih obilježja prekršaja nije bila u mogućnosti shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogla vladati svojom voljom zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnoga duševnog razvitka ili neke druge teže duševne smetnje.
(3)Počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja zbog nekog stanja iz stavka 2. ovoga članka bio u znatnoj mjeri smanjeno ubrojiv može se blaže kazniti, ako do znatne mjere smanjene ubrojivosti nije došlo samoskrivljeno.
Samoskrivljena neubrojivost
Članak 27Ne smatra se neubrojivim počinitelj prekršaja koji se svojom krivnjom doveo u
stanje u kojem nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogao vladati svojom voljom uporabom alkohola, droga ili drugih sredstava ako je u vrijeme kada se dovodio u takvo stanje kod njega postojao nehaj glede prekršaja što ga je počinio, odnosno namjera kada je propisom o prekršaju propisano kažnjavanje za taj oblik krivnje.
Nehaj i namjera
Članak 28
(1)Prekršaj se može počiniti svjesnim ili nesvjesnim nehajem.
(2)Počinitelj postupa svjesnim nehajem kad je svjestan da može počiniti prekršaj, ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti.
(3)Počinitelj postupa nesvjesnim nehajem kada nije svjestan da može počiniti prekršaj iako je prema svojim osobnim svojstvima i okolnostima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti.
(4)Prekršaj se može počiniti izravnom ili neizravnom namjerom.
(5)Počinitelj postupa izravnom namjerom kad je svjestan svoga prekršaja i hoće njegovo počinjenje.
(6)Počinitelj postupa neizravnom namjerom kad je svjestan da može počiniti prekršaj pa na to pristaje.
Zabluda o protupravnosti prekršaja
Članak 29(1) Nije kriv počinitelj koji iz opravdanih razloga nije znao i nije mogao znati
da je djelo zabranjeno.
(2)Ako je zabluda bila otklonjiva, počinitelj se za počinjeni prekršaj može blaže kazniti.
(3)Zabluda će biti smatrana otklonjivom ako bi svatko pa i počinitelj mogao lako spoznati protupravnost djela ili ako se radi o počinitelju koji je s obzirom na svoje zvanje, zanimanje ili službu bio dužan upoznati se s odgovarajućim propisom.
Zabluda o biću prekršaja i zabluda o okolnostima koje isključuju protupravnost
Članak 30(1) Nije kriv počinitelj koji u vrijeme počinjenja prekršaja nije bio svjestan
nekoga njegovog zakonom ili drugim propisom određenog obilježja.
(2)Ako je počinitelj bio u zabludi o propisanim obilježjima prekršaja iz nehaja, kriv je za taj prekršaj.
(3)Nema prekršaja iako je njegova propisana obilježja počinitelj ostvario s namjerom, ako je u vrijeme počinjenja djela pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi djelo bilo dozvoljeno da su one stvarno postojale.
(4)Ako je počinitelj bio u zabludi o okolnostima koje isključuju protupravnost iz nehaja, kaznit će se za počinjenje prekršaja.
Glava peta (V.) KAZNE I KAŽNJAVANJE Vrste kazni
Članak 31(1) Za prekršaj propisan zakonom može se počinitelj kazniti: novčanom kaznom ili
kaznom zatvora.
(2)Za prekršaj propisan odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave može se počinitelj kazniti novčanom kaznom.
(3)Kazna zatvora zakonom se može propisati samo kao stroža kazna uz propisanu novčanu kaznu.
Svrha kažnjavanja
Članak 32
Svrha je kažnjavanja da se, uvažavajući opću svrhu prekršajnopravnih sankcija, izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, a primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti, te pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
Novčana kazna
Članak 33(1) Za prekršaj propisan zakonom, za počinitelja prekršaja pravnu osobu ne može
biti propisana ni izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 2000,00 kuna ni većem od 1.000.000,00 kuna.
(2)Za prekršaj propisan zakonom, za počinitelja prekršaja fizičku osobu obrtnika i osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost koji je počinila u vezi s obavljanjem njezina obrta ili samostalne djelatnosti ne može biti propisana ni izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 1000,00 kuna ni većem od 500.000,00 kuna.
(3)Za prekršaj propisan zakonom, za počinitelja prekršaja fizičku osobu ne može biti propisana ni izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 100,00 kuna ni većem od 50.000,00 kuna.
(4)Za prekršaj propisan odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, za počinitelja prekršaja pravnu osobu ne može biti propisana ni izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 500,00 kuna ni većem od 10.000,00 kuna.
(5)Za prekršaj propisan odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, za počinitelja prekršaja fizičku osobu obrtnika i osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost koji je počinila u vezi obavljanja njezina obrta ili druge samostalne djelatnosti ne može biti propisana ni izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 300,00 kuna ni većem od 5.000,00 kuna.
(6)Za prekršaj propisan odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, za počinitelja prekršaja fizičku osobu ne može biti propisana ni izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 100,00 kuna ni većem od 2.000,00 kuna.
(7)Za najteže prekršaje propisane zakonom u području ugrožavanja prirodnih bogatstava, okoliša i očuvanja prirode, sigurnosti i zdravlja na radu, rada i zapošljavanja na crno, socijalne sigurnosti, poreza, carine i financija, telekomunikacija (elektroničkih komunikacija), ugrožavanja tržišnog natjecanja, državnih robnih pričuva, biološke raznolikosti te unošenja u okoliš i stavljanja na tržište genetski modificiranih organizama ili proizvoda od njih te u području graditeljstva neispunjavanje bitnih zahtjeva za građevinu može se propisati i izreći novčana kazna u visini najviše do dvostrukih općih maksimuma propisanih stavcima 1. do 3. ovoga članka, a za prekršaj u području ugrožavanja prirodnih bogatstava, okoliša i očuvanja prirode iznimno je moguće propisati i izreći novčanu kaznu do 1.000.000,00 kuna okrivljeniku fizičkoj osobi.
(8)Za prekršaj iz koristoljublja kojim je ostvarena imovinska korist počinitelj se može strože kazniti, najviše do dvostruko propisane kazne za taj prekršaj.
(9)Propisom o prekršaju može se, za najteže prekršaje iz stavka 7. ovoga članka, propisati i izreći novčana kazna u postotku od 1% do 10% prema povrijeđenoj zaštićenoj vrijednosti, s naznakom posebnog minimuma i maksimuma postotka novčane kazne. U tom slučaju ne vrijede ograničenja o maksimumu novčane kazne iz stavka 1. do 8. ovoga članka, ni prigodom utvrđivanja kazne ni prigodom izricanja ukupne novčane kazne.
(10)Rok za plaćanje novčane kazne određuje sud u samoj presudi vodeći računa o visini novčane kazne. Rok ne može biti kraći od osam dana ni dulji od tri mjeseca, a u opravdanim slučajevima (ovisno o visini novčane kazne i imovinskim prilikama okrivljenika) sud može odrediti obročnu otplatu novčane kazne u vremenu do šest mjeseci, osim ako propisom o prekršaju za to nije određen dulji rok. Ako se radi o okrivljeniku iz članka 136. stavka 1. ovoga Zakona, rok plaćanja izrečene novčane kazne se može odrediti odmah.
(11)Opći minimumi novčane kazne propisani ovim člankom primjenjuju se i prilikom utvrđivanja novčane kazne za prekršaje u stjecaju.
Prisilna naplata i zamjena novčane kazne
Članak 34(1) Ako novčana kazna nije u roku određenom odlukom o izricanju novčane kazne
plaćena u cijelosti ili djelomično naplatit će se prisilno, sukladno odredbama ovoga Zakona.
(2)Ako se novčana kazna u cijelosti ili djelomično ne naplati ni prisilno u roku od godine dana od kada je nadležno tijelo za prisilnu naplatu primilo za to zahtjev, nadležni će sud, osim pravnoj osobi i maloljetnom osuđeniku, zamijeniti je zatvorom računajući svakih započetih tristo kuna kazne za jedan dan zatvora, time da se zatvor ne može odrediti u vremenu kraćem od tri dana ni duljem od šezdeset dana. Neće se protiv okrivljenika iz članka 136. stavka 1. ovoga Zakona pokretati postupak prisilne naplate neplaćene novčane kazne. U tom slučaju će sud koji je donio pravomoćnu odluku o prekršaju odmah zamijeniti neplaćenu novčanu kaznu kaznom zatvora na način predviđen ovim Zakonom.
(3)Ako to ocijeni opravdanim s obzirom na težinu prekršaja i visinu neplaćene novčane kazne sud može umjesto kazne zatvora, prema pravilu iz stavka 2. ovoga članka, odrediti rad za opće dobro na slobodi. Odredbe ovoga Zakona o radu za opće dobro na slobodi ne primjenjuju se protiv okrivljenika iz članka 136. stavka 1. ovoga Zakona.
(4)Ako se radi o odluci tijela državne uprave kojom je izrečena novčana kazna, na zahtjev toga tijela će nadležni sud odlučiti prema stavku 2. ili 3. ovoga članka.
(5)Ako osuđenik nakon donošenja rješenja iz stavaka 2. do 3. ovoga članka plati novčanu kaznu u cjelini, rješenje će se staviti izvan snage i obustaviti daljnji postupak izvršenja, a ako plati dio novčane kazne, rješenje će se preinačiti tako što će se uvijek neplaćeni dio novčane kazne zamijeniti zatvorom odnosno radom za opće dobro na slobodi primjenom pravila o tome iz stavka 2. i 3. ovoga članka.
Kazna zatvora
Članak 35(1) Kazna zatvora se može propisati i izreći u trajanju od najmanje tri dana do
najdulje trideset dana a za najteže oblike prekršaja i do šezdeset dana.
(2)Za prekršaje nasilja u obitelji, druge prekršaje povezane s nasiljem, teške prekršaje protiv okoliša i teške prekršaje vezane za zloporabu opojnih droga zakonom se može propisati kazna zatvora do devedeset dana.
(3)Kaznu zatvora počinitelju prekršaja može izreći samo sud.
(4)Kazna zatvora izriče se na pune dane.
Opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne
Članak 36(1) Izbor vrste i mjere kazne počinitelju prekršaja određuje sud u granicama
koje su određene propisom za počinjeni prekršaj, a na temelju stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja.
(2)Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito ove: stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Izričući počinitelju prekršaja novčanu kaznu, sud će uzeti u obzir i njegovo imovinsko stanje.
Ublažavanje kazne
Članak 37Kazna propisana za određeni prekršaj može se ublažiti kad to ovaj Zakon izričito
propisuje ili kad sud smatra da se s obzirom na postojanje posebno izraženih olakotnih okolnosti svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od propisane, pa sud može:
1.umjesto kazne u propisanom iznosu ili trajanju, izreći kaznu ispod propisanog posebnog minimuma kazne, ali ne ispod općeg zakonskog minimuma za tu vrstu kazne predviđenu za odgovarajuću vrstu okrivljenika (članak 33. stavci 1. – 6.).
2.ako je za prekršaj zakonom propisana novčana kazna ili kao stroža kazna zatvora, sud može na način iz točke 1. ovoga članka ublažiti svaku od tih kazni koju izriče, 3. ako je za prekršaj propisan poseban minimum novčane kazne u iznosu većem od općeg minimuma novčane kazne, novčana se kazna može, na način prema točki 1. ovoga članka, ublažiti najviše do jedne trećine propisanog posebnog minimuma novčane kazne, ali ne ispod odnosnoga općeg minimuma novčane kazne, 4. za prekršaje iz koristoljublja novčana se kazna može ublažiti do polovice propisanog minimuma novčane kazne, ali ne ispod općeg minimuma novčane kazne.
Oslobođenje od kazne
Članak 38(1) Sud će počinitelja prekršaja osloboditi od kazne kad to zakon izričito
propisuje.
(2)Sud može počinitelja prekršaja osloboditi od kazne kad zakon propisuje takvu mogućnost.
(3)Kad zakon propisuje mogućnost oslobođenja od kazne, sud može umjesto osloboditi od kazne počinitelja prekršaja blaže ga kazniti na način propisan člankom 37. ovoga Zakona.
(4)Sud može osloboditi od kazne i počinitelja prekršaja koji je nakon počinjenja prekršaja u cijelosti nadoknadio štetu učinjenu prekršajem ili platio propisana davanja zbog čijeg je ne plaćanja pokrenut prekršajni postupak.
Stjecaj prekršaja i produljeni prekršaj
Članak 39(1) Ako počinitelj prekršaja s jednom ili više radnji počini više prekršaja za
koje mu se istodobno sudi i sud se odlučio kazniti ga, sud će za svaki počinjeni prekršaj utvrditi kaznu prema zakonu a zatim će za sve te prekršaje izreći ukupnu kaznu, pri tome sud je dužan držati se ovih pravila:
1.ako je za svaki prekršaj utvrdio kaznu zatvora, izreći će ukupnu kaznu zatvora koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih kazni zatvora, time da ona ne može premašiti sto dvadeset dana, 2. ako je za svaki prekršaj utvrdio novčanu kaznu, izreći će ukupnu novčanu kaznu koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni, time da ona ne može premašiti dvostruke opće maksimume novčane kazne propisane odredbom članka 33. stavcima 1. do 8. ovoga Zakona (osim u slučaju iz članka 33. stavka 9.), 3. ako je za neke prekršaje utvrdio pojedinačne kazne zatvora a za neke novčane kazne, izreći će ukupnu kaznu zatvora i ukupnu novčanu kaznu, sukladno pravilima iz točke 1. i 2. ovoga stavka, 4. u slučaju iz točke 3. ovoga stavka, ako se ukupna novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, ta kazna zatvora i izrečena ukupna kazna zatvora skupa ne mogu premašiti stodvadeset dana.
(2)Odredbe o stjecaju prekršaja neće se primijeniti kod produljenog prekršaja.
(3)Produljeni prekršaj je počinjen kad je počinitelj počinio više istih ili istovrsnih prekršaja koja s obzirom na način počinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti što ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu.
Uračunavanje zadržavanja
Članak 40(1) Vrijeme provedeno u zadržavanju i svako oduzimanje slobode u svezi s
prekršajem uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, maloljetničkog zatvora i novčanu kaznu.
(2)Ako je okrivljenik u tijeku kaznenog postupka bio zadržan ili u pritvoru, a kazneni je postupak potom obustavljen, ili je donesena odbijajuća ili oslobađajuća presuda, vrijeme koje je bio lišen slobode uračunat će se u kaznu izrečenu za istu radnju u prekršajnom postupku.
(3)Uračunavanjem po odredbama ovoga članka izjednačavaju se:
1.svako vrijeme uhićenja po policiji s jednim danom kazne zatvora, kazne maloljetničkog zatvora i 300,00 kuna novčane kazne, 2. svaki započeti dan zadržavanja ili pritvora s jednim danom kazne zatvora, kazne maloljetničkog zatvora i 300,00 kuna novčane kazne.
Glava šesta (VI.) MJERE UPOZORENJA Vrste mjera upozorenja
Članak 41
Mjere upozorenja koje se propisuju ovim Zakonom jesu: opomena i uvjetna osuda.
Svrha mjera upozorenja
Članak 42(1) Svrha je opomene da se počinitelju prekršaja uputi takva vrsta prijekora kad
se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču prekršaja i počinitelja radi ostvarenja svrhe prekršajnopravnih sankcija ne mora primijeniti kažnjavanje.
(2)Svrha je uvjetne osude da se počinitelju prekršaja uputi takva vrsta prijekora kojom se omogućava ostvarenje svrhe prekršajnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja.
Opomena
Članak 43(1) Opomena je prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja može
primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 5.000,00 kuna ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja.
(2)Opomena se može primijeniti i za prekršaje počinjene u stjecaju ako su se za svaki od tih prekršaj stekli uvjeti iz stavka 1. ovoga članka.
Uvjetna osuda
Članak 44(1) Uvjetna je osuda prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja
sastoji od izrečene kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora i roka u kojem se ta kazna ne izvršava pod uvjetima određenim ovim Zakonom.
(2)Sud može primijeniti uvjetnu osudu kad ocijeni da se i bez izvršenja kazne može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja, posebno imajući u vidu odnos počinitelja prekršaja prema tom prekršaju ili prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem.
(3)Uvjetnom osudom odgađa se izvršenje izrečene kazne za vrijeme koje ne može biti kraće od tri mjeseca niti dulje od jedne godine.
Obveze uvjetno osuđene osobe
Članak 45(1) Uz primjenu uvjetne osude sud može počinitelju prekršaja odrediti jednu ili
više obveza i to:
1.da nadoknadi štetu koju je prouzročio, 2. da vrati korist koju je prekršajem pribavio, ili 3. da ispuni druge obveze predviđene zakonom koje su primjerene naravi prekršaja.
(2)Rok za ispunjenje obveze iz stavka 1. ovoga članka određuje sud unutar odmjerenog vremena provjeravanja.
Opoziv uvjetne osude
Članak 46(1) Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako
kažnjenik u vrijeme provjeravanja počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.
(2)Kad opozove uvjetnu osudu i odredi izvršenje izrečene kazne u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, glede izrečenih kazni postupit će sud prema odredbama ovoga Zakona o odmjeravanju kazne za prekršaje u stjecaju.
(3)Kad sud ne opozove uvjetnu osudu za novi prekršaj može izreći kaznu ili primijeniti uvjetnu osudu. Ako primijeni uvjetnu osudu, sa prije izrečenom i novom izrečenom kaznom postupit će se prema odredbama ovoga Zakona o odmjeravanju kazne za prekršaje u stjecaju, ali će se odrediti novi rok u kojem se ukupna izrečena kazna neće izvršiti.
(4)Sud će opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako osuđenik tijekom provjeravanja ne izvrši obveze koje su mu određene, a mogao ih je izvršiti. U slučaju da se utvrdi nemogućnost izvršenja obveza, sud te obveze može zamijeniti drugima, ili osuđenika osloboditi obveza.
(5)Bez obzira na razloge za opoziv, uvjetna osuda se ne može opozvati nakon što je protekla godina dana od isteka vremena provjeravanja.
Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom
Članak 47(1) U slučaju kad su ostvareni uvjeti za primjenu uvjetne osude, ali s obzirom
na okolnosti u kojima počinitelj prekršaja živi i s obzirom na njegovu ličnost sud ocijeni da mu je potrebna pomoć, zaštita i nadzor radi ostvarenja obveze da u roku provjeravanja ne počini novi prekršaj, može primijeniti uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom.
(2)Zaštitni nadzor obavljaju stručne osobe državnog tijela koje je nadležno za izvršenje kaznenopravnih sankcija.
(3)Zaštitni nadzor može trajati za sve vrijeme provjeravanja, ali se odlukom suda može ukinuti i prije, ako su prestale potrebe pomoći, zaštite i nadzora.
Posebne obveze uz zaštitni nadzor
Članak 48
Primjenjujući uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom, pored obveza iz članka 45. stavka 1. ovoga Zakona, sud može odrediti počinitelju prekršaja jednu ili više obveza tijekom provjeravanja, i to:
1.podvrgavanje liječenju koje je nužno radi otklanjanja tjelesnih ili duševnih smetnji koje mogu poticajno djelovati za počinjenje novog prekršaja, 2. podvrgavanje odvikavanju od ovisnosti o alkoholu i opojnim drogama u zdravstvenoj ustanovi ili terapijskoj zajednici, 3. sudjelovanje u postupku psihosocijalne terapije u specijaliziranim ustanovama u okviru nadležnih državnih tijela radi otklanjanja nasilničkog ponašanja, 4. da ne posjećuje određena mjesta, lokale i priredbe, koje mogu biti prilika i poticaj za počinjenje novog prekršaja.
Opoziv uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom
Članak 49Za opoziv uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom primjenjuju se u cijelosti odredbe
ovoga Zakona o opozivu uvjetne osude, time da se u pogledu posebnih obveza uz zaštitni nadzor ima postupiti kao s ostalim obvezama uz uvjetnu osudu (članak 46. stavak 4. ovoga Zakona).
Glava sedma (VII.) ZAŠTITNE MJERE Vrste zaštitnih mjera
Članak 50(1) Zaštitne mjere koje ovaj Zakon propisuje i sud može jednu ili više njih
počinitelju prekršaja primijeniti su:
1.obvezno psihijatrijsko liječenje, 2. obvezno liječenje od ovisnosti, 3. zabrana obavljanja zvanja, određenih djelatnosti, poslova ili dužnosti fizičkoj osobi, 4. zabrana obavljanja određenih djelatnosti ili poslova pravnoj osobi, 5. protjerivanje stranca iz zemlje, 6. oduzimanje predmeta, 7. zabrana upravljanja motornim vozilom.
(2)Osim zaštitnih mjera propisanih ovim Zakonom (stavak 1. ovoga članka), zakonom se mogu propisati i druge vrste zaštitnih mjera, koje prema trajanju i svrsi moraju biti usklađene s odredbama ovoga Zakona. Te se zaštitne mjere primjenjuju pod jednakim uvjetima propisanim za primjenu zaštitnih mjera iz stavka 1. ovoga članka.
(3)Zaštitne mjere propisane ovim Zakonom i posebnim zakonima mogu se, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije, propisati i primijeniti u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti dulje od dvije godine. Zaštitna mjera oduzimanja predmeta primjenjuje se trajno.
(4)Zaštitne mjere predviđene za fizičku osobu primjenjuju se i na odgovornu osobu u pravnoj osobi, obrtnika ili drugu osobu koja obavlja samostalnu djelatnost.
Svrha zaštitnih mjera
Članak 51Svrha je zaštitnih mjera da se njihovom primjenom otklanjaju uvjeti koji
omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.
Obvezno psihijatrijsko liječenje
Članak 52(1) Zaštitna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja može se primijeniti samo
prema počinitelju koji je prekršaj počinio u stanju znatno smanjene ubrojivosti ako postoji opasnost da razlozi za takvo stanje mogu i u budućnosti poticajno djelovati za počinjenje novog prekršaja.
(2)Zaštitna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja može se pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka primijeniti za vrijeme izvršenja kazne zatvora, kazne maloljetničkog zatvora ili uz zamjenu za kaznu zatvora odnosno maloljetničkog zatvora ili uz uvjetnu osudu.
(3)Obvezno psihijatrijsko liječenje traje do prestanka razloga zbog kojih je primijenjeno, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora odnosno kazne maloljetničkog zatvora, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, ali u svim ovim slučajevima ne može trajati dulje od godine dana.
(4)Prema počinitelju prekršaja koji se ne podvrgne psihijatrijskom liječenju na slobodi uz uvjetnu osudu, uz zamjenu za kaznu zatvora odnosno maloljetničkog zatvora može se postupiti prema odredbi članka 46. stavka 4. ovoga Zakona.
Obvezno liječenje od ovisnosti
Članak 53(1) Zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti može se primijeniti prema
počinitelju prekršaja koji je prekršaj počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti od alkohola ili opojnih droga kad postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponovno počiniti neki prekršaj.
(2)Zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti može se pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka primijeniti uz iste prekršajnopravne sankcije, u jednakom trajanju i na isti način kako je ovim Zakonom određeno za zaštitnu mjeru obveznoga psihijatrijskog liječenja.
(3)Prema počinitelju prekršaja koji se ne podvrgne obveznom liječenju od ovisnosti uz uvjetnu osudu, uz zamjenu za kaznu zatvora odnosno maloljetničkog zatvora može se postupiti prema članku 46. stavku 4. ovoga Zakona.
Zabrana obavljanja zvanja, određenih djelatnosti, poslova ili dužnosti fizičkoj osobi
Članak 54(1) Zaštitna mjera zabrane obavljanja zvanja, određenih djelatnosti, poslova ili
dužnosti fizičkoj osobi može se primijeniti prema počinitelju koji je prekršaj počinio u obavljanju zvanja, određene djelatnosti, poslova ili dužnosti, ako postoji opasnost da bi takvo obavljanje moglo poticajno djelovati za počinjenje novog prekršaja zlouporabom zvanja, određene djelatnosti, poslova ili dužnosti.
(2)Zabrana obavljanja zvanja, određenih djelatnosti, poslova ili dužnosti može se primijeniti u odnosu na jedno ili više zvanja, jednu ili više djelatnosti, poslova ili dužnosti u čijem obavljanju je prekršaj počinjen.
(3)Zaštitna mjera zabrane obavljanja zvanja, određenih djelatnosti, poslova ili dužnosti ne može se primijeniti u trajanju kraćem od jednog mjeseca niti duljem od jedne godine, time da se vrijeme izvršenja kazne zatvora, zatvora određenog u zamjenu za neplaćenu novčanu kaznu ili maloljetničkog zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.
(4)Prema počinitelju prekršaja kojem je zabranjeno obavljanje zvanja, određenih djelatnosti, poslova ili dužnosti uz uvjetnu osudu uz zamjenu za kaznu zatvora odnosno maloljetničkog zatvora, ako ne postupi prema toj zabrani može se postupiti prema članku 46. stavku 4. ovoga Zakona.
Zabrana obavljanja određenih djelatnosti ili poslova pravnoj osobi
Članak 55(1) Zaštitna mjera zabrane obavljanja određenih djelatnosti ili poslova pravnoj
osobi može se primijeniti prema pravnoj osobi koja je počinila prekršaj u obavljanju određenih djelatnosti ili poslova, ako postoji opasnost da bi takvo obavljanje moglo poticajno djelovati za počinjenje novog prekršaja.
(2)Zabrana obavljanja određenih djelatnosti ili poslova može se primijeniti u odnosu na sve ili pojedine djelatnosti ili poslova u čijem obavljanju je prekršaj počinjen.
(3)Zaštitna mjera zabrane obavljanja određenih djelatnosti ili poslova ne može se primijeniti u trajanju kraćem od tri mjeseca niti duljem od jedne godine.
(4)Zabrana obavljanja određenih djelatnosti ili poslova ne može se primijeniti prema jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i političkim strankama.
Protjerivanje stranca iz zemlje
Članak 56(1) Zaštitna mjera protjerivanja stranca iz zemlje može biti primijenjena prema
počinitelju prekršaja koji nije državljanin Republike Hrvatske za kojeg postoji opasnost da će nastaviti činiti prekršaje.
(2)Zaštitna mjera protjerivanja stranca iz zemlje ne može biti primijenjena u trajanju kraćem od tri mjeseca, niti duljem od tri godine.
Oduzimanje predmeta
Članak 57(1) Zaštitna mjera oduzimanja predmeta može se primijeniti glede predmeta koji
je bio namijenjen ili uporabljen za počinjenje prekršaja ili je nastao počinjenjem prekršaja, kad postoji opasnost da će se taj predmet ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja, ili kad se oduzimanje predmeta čini prijeko potrebnim zbog zaštite opće sigurnosti, zdravlja ljudi, ili iz moralnih razloga.
(2)Zakonom se u određenim slučajevima može propisati obvezno oduzimanje predmeta.
(3)Primjena ove zaštitne mjere ne utječe na pravo trećih osoba za naknadu štete zbog oduzetog predmeta prema počinitelju prekršaja.
(4)Predmeti iz stavka 1. ovoga članka oduzet će se i kad postupak ne završi odlukom o prekršaju kojom se okrivljenik proglašava krivim ako je to prijeko potrebno zbog zaštite opće sigurnosti, zdravlja ljudi, ili iz moralnih razloga kao i kada je to određeno zakonom.
(5)Predmeti koje prema zakonu okrivljenik ili druga osoba ne može imati ili predmeti namijenjeni prometu ali se u promet mogu pustiti samo pod posebnim uvjetima (s nadzornim markicama i sl.), oduzet će se i kada postupak ne završi odlukom o prekršaju kojom se okrivljenik proglašava krivim.
Zabrana upravljanja motornim vozilom
Članak 58(1) Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom može biti primijenjena
prema počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj.
(2)Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka može se primijeniti samo za određenu vrstu ili kategoriju ili za sve vrste ili kategorije motornih vozila, a primjenjujući ovu mjeru sud će imati u vidu i okolnost je li počinitelj prekršaja vozač motornog vozila po zanimanju.
(3)Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom ne može se primijeniti u trajanju kraćem od jednog mjeseca ni duljem od dvije godine.
Glava osma (VIII.) PRIMJENA PREKRŠAJNOG PRAVA REPUBLIKE HRVATSKE PREMA PRAVNIM OSOBAMA I S NJOM IZJEDNAČENIM SUBJEKTIMA Prekršajna odgovornost pravnih osoba i odgovornih osoba u pravnim osobama
Članak 59(1) Ovim se Zakonom određuju pretpostavke za prekršajnu odgovornost pravnih
osoba te odgovornih osoba u pravnim osobama.
(2)Prekršajna odgovornost pravne osobe prestaje prestankom njezina postojanja, a u slučaju postojanja njezina pravnog sljednika, za prekršaj odgovara njezin sveopći pravni sljednik. Ako je sljednika više, sud će utvrditi koji od njih, s obzirom na narav sljedništva, odgovara za prekršaj.
(3)Prestane li pravna osoba postojati nakon pravomoćnosti odluke o prekršaju, prekršajne sankcije izvršit će se u odnosu na pravnog sljednika. Pojedine sankcije neće se u tom slučaju izvršit ako to očito ne bi bilo pravično. O izvršenju prekršajne sankcije protiv pravnog sljednika sud će donijeti posebno rješenje.
(4)Odredbe ovoga Zakona kao i drugih propisa koji se odnose na prekršajnu odgovornost pravne osobe i u njoj odgovorne osobe primjenjuju se i na s njima izjednačene subjekte: podružnice i predstavništva domaćih i stranih pravnih osoba, druge subjekte koji nemaju pravnu osobnost ali samostalno nastupaju u pravnom prometu te na odgovorne osobe u tim subjektima.
Temelj odgovornosti pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi
Članak 60(1) Pravna osoba i njezina odgovorna osoba prekršajno su odgovorni za skrivljene
povrede propisa o prekršaju.
(2)Propisom o prekršaju može se za prekršaj propisati prekršajna odgovornost samo pravne osobe.
(3)Sud će utvrditi prekršajno odgovornom pravnu osobu i u slučaju kada se utvrdi postojanje pravnih ili stvarnih zapreka za utvrđivanje odgovornosti odgovorne osobe, ili se ne može utvrditi tko je odgovorna osoba.
Odgovorna osoba
Članak 61(1) Odgovorna osoba u smislu ovoga Zakona je fizička osoba koja vodi poslove
pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje određenih poslova iz područja djelovanja pravne osobe.
(2)Propisom o prekršaju može se odrediti koja odgovorna osoba u pravnoj osobi odgovara za određeni prekršaj.
(3)Odgovorna osoba prekršajno odgovara za počinjeni prekršaj i u slučaju ako nakon počinjenja prekršaja prestane raditi u pravnoj osobi ili ako je nakon počinjenja prekršaja pravna osoba prestala postojati.
Isključenje i ograničenje odgovornosti pravnih osoba
Članak 62
(1)Republika Hrvatska ne može prekršajno odgovarati.
(2)Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odgovaraju za prekršaje koji su počinjeni radnjama koje ne ulaze u izvršavanje njihovih javnih ovlasti.
(3)Prekršajna neodgovornost državnih tijela i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prema stavku 1. i 2. ovoga članka, ne isključuje mogućnost prekršajne odgovornosti odgovorne osobe za taj prekršaj u tijelima iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
Glava deveta (IX.) PRIMJENA MATERIJALNOPRAVNIH ODREDBI OVOGA ZAKONA PREMA MALOLJETNIM POČINITELJIMA PREKRŠAJA Primjena prekršajnoga materijalnog zakonodavstva prema maloljetnicima
Članak 63Prema maloljetnim počiniteljima prekršaja primjenjuju se materijalnopravne
odredbe ovoga Zakona osim ako odredbama ove glave nije drukčije propisano.
Pojam maloljetnika
Članak 64(1) Maloljetnik je osoba koja je navršila četrnaest a nije navršila osamnaest
godina života.
(2)Mlađi maloljetnik je osoba koja je navršila četrnaest a nije navršila šesnaest godina života.
(3)Stariji maloljetnik je osoba koja je navršila šesnaest a nije navršila osamnaest godina života.
Vrste sankcija
Članak 65(1) Prema osobi koja je prekršaj počinila kao maloljetnik, kao prekršajnopravne
sankcije primjenjuju se odgojne mjere, zaštitne mjere i kazne (novčana kazna i maloljetnički zatvor).
(2)Prema osobi koja je počinila prekršaj kao mlađi maloljetnik, kao prekršajnopravne sankcije za počinjeni prekršaj mogu se primijeniti samo odgojne mjere.
(3)Prema osobi koja je počinila prekršaj kao stariji maloljetnik, kao prekršajnopravne sankcije za počinjeni prekršaj mogu se primijeniti odgojne mjere, a uz uvjete predviđene ovim Zakonom mogu se izreći novčana kazna i maloljetnički zatvor.
(4)Zaštitne mjere prema maloljetnim počiniteljima prekršaja mogu se primijeniti uz uvjete određene ovim Zakonom.
Svrha odgojnih mjera i maloljetničkog zatvora
Članak 66Uz opću svrhu prekršajnopravnih sankcija, svrha je posebnih maloljetničkih
sankcija pružanjem zaštite, brige, pomoći i nadzora te osiguranjem opće izobrazbe maloljetnog počinitelja prekršaja utjecati na njegov odgoj, razvijanje njegove cjelokupne ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti.
Vrste odgojnih mjera
Članak 67(1) Odgojne mjere su:
1.sudski ukor, 2. posebne obveze, 3. upućivanje u centar za odgoj.
(2)Odgojne mjere iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se kada je potrebno utjecati na maloljetnikovu ličnost i ponašanje mjerama upozorenja, usmjeravanjem ili drugim primjerenim mjerama.
Sudski ukor
Članak 68(1) Sud će primijeniti sudski ukor ako se iz maloljetnikovog odnosa prema
počinjenom prekršaju i njegovoj spremnosti da ne čini prekršaje može zaključiti da će i samim prijekorom biti postignuta svrha odgojne mjere.
(2)Pri primjeni ukora sud će maloljetniku ukazati na društvenu neprihvatljivost i štetnost njegova ponašanja te da mu se za slučaj ponovnog počinjenja prekršaja može primijeniti i teža sankcija.
Posebne obveze
Članak 69(1) Sud može maloljetniku odrediti jednu ili više posebnih obveza ako ocijeni da
će njihovom primjenom pozitivno utjecati na maloljetnika i njegovo ponašanje.
(2)Sud može maloljetniku odrediti obvezu:
1.da se ispriča oštećeniku, 2. da prema vlastitim mogućnostima popravi ili nadoknadi štetu nastalu prekršajem, 3. da se uzdrži od posjećivanja određenih mjesta i kloni društva određenih osoba koje na njega štetno utječu, 4. da se uz suglasnost maloljetnikovoga zakonskog zastupnika podvrgne odvikavanju i liječenju od droge ili drugih ovisnosti, 5. da se radi učenja ili provjere znanja prometnih propisa uputi u nadležnu ustanovu za osposobljavanje vozača, 6. da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili na poslove komunalnog ili ekološkog značenja, 7. da se uključi u rad športskih i drugih sekcija uz pedagoški nadzor u školi, 8. da se uključi u pojedinačni ili skupni rad u savjetovalištu za mlade.
(3)Određene posebne obveze mogu trajati najdulje šest mjeseci i ne smiju ometati maloljetnikovo školovanje ili zaposlenje.
(4)U okviru obveze iz stavka 2. točke 2. ovoga članka sud će odrediti oblike i način popravljanja naknade štete, no pri tome osobni rad maloljetnika ne smije trajati više od 20 sati unutar roka od mjesec dana i mora biti tako raspoređen da ne ometa školovanje ili zaposlenje maloljetnika.
(5)Pri određivanju posebnih obveza sud će maloljetnika posebno upozoriti da ga se zbog skrivljenog neispunjavanja obveza može uputiti u centar za odgoj.
(6)Izvršenje posebnih obveza provodi se uz nadzor centra za socijalnu skrb koji o tome izvještava sud.
(7)Centar za socijalnu skrb dužan je voditi posebnu evidenciju za svakog maloljetnika prema kojem je sud primijenio odgojnu mjeru.
Upućivanje u centar za odgoj
Članak 70(1) Sud će primijeniti mjeru upućivanja maloljetnika u centar za odgoj kada
ocijeni da je za ostvarenje svrhe odgojnih mjera potrebno pojačanim mjerama utjecati na njegovu ličnost i ponašanje.
(2)Maloljetnika prema kojem je primijenjena mjera iz stavka 1. ovoga članka sud može uputiti u centar:
1.na određen broj sati tijekom dana u trajanju od najmanje osam, a najdulje četrnaest dana, 2. na neprekidni boravak u trajanju od osam dana.
(3)Pri primjeni mjere iz stavka 1. ovoga članka pazit će se da radi njezina izvršenja maloljetnik ne izostane s redovitog školovanja ili s radnog mjesta.
(4)Boravak maloljetnika u centru mora biti ispunjen djelatnostima primjerenim njegovim osobinama i usmjeren na razvijanje osjećaja odgovornosti.
Novčana kazna
Članak 71(1) Novčanu kaznu sud može izreći počinitelju prekršaja starijem maloljetniku
koji ostvaruje osobne prihode vlastitim radom ili imovinom ako utvrdi da s obzirom na narav i težinu počinjenog prekršaja treba izreći tu kaznu.
(2)Neplaćena novčana kazna ne može se zamijeniti mjerom zatvora ni radom za opće dobro na slobodi, ali će se prisilno naplatiti na imovini maloljetnika, njegova roditelja ili druge osobe koja za njega skrbi.
Maloljetnički zatvor
Članak 72(1) Počinitelju prekršaja starijem maloljetniku može se izreći kazna
maloljetničkog zatvora za prekršaj za koji je zakonom propisana kao teža kazna zatvor, ako sud utvrdi da je s obzirom na narav i težinu prekršaja i visok stupanj krivnje potrebno izreći tu kaznu.
(2)Kazna maloljetničkog zatvora izriče se u okviru kazne zatvora propisane za određeni prekršaj, time da ne može biti kraća od tri dana ni dulja od deset dana.
(3)Prije izricanja kazne maloljetničkog zatvora, sud može prethodno pribaviti mišljenje nadležnog centra za socijalnu skrb o primjerenosti te kazne.
Primjena odgojnih mjera za stjecaj prekršaja
Članak 73(1) Za prekršaje u stjecaju za koje odluči primijeniti odgojne mjere sud će
primijeniti samo jednu odgojnu mjeru.
(2)Prema odredbi stavka 1. ovoga članka sud će postupiti i kada nakon primijenjene odgojne mjere utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije njezine primjene počinio prekršaj.
Izricanje kazne maloljetničkog zatvora za prekršaje u stjecaju
Članak 74(1) Za prekršaje u stjecaju sud će izreći ukupnu kaznu maloljetničkog zatvora u
granicama iz članka 72. stavka 2. ovoga Zakona bez prethodnog utvrđivanja kazne za svaki pojedini prekršaj. Ako smatra da za neki prekršaj maloljetnika treba kazniti kaznom maloljetničkog zatvora, a za drugi primijeniti odgojnu mjeru, sud će izreći samo kaznu maloljetničkog zatvora.
(2)Kad sud nakon izricanja kazne maloljetničkog zatvora utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije izricanja te kazne počinio neki prekršaj, postupit će po odredbi stavka 1. ovoga članka.
Izricanje novčane kazne za prekršaje u stjecaju
Članak 75(1) Za prekršaje u stjecaju sud će izreći ukupnu novčanu kaznu prema pravilu iz
članka 39. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona a bez prethodnog utvrđivanja kazne za svaki pojedini prekršaj. Ako smatra da za neki prekršaj maloljetniku treba izreći novčanu kaznu, a za drugi primijeniti odgojnu mjeru, sud će izreći samo novčanu kaznu.
(2)Ako smatra da za neki prekršaj maloljetniku treba izreći novčanu kaznu, a za drugi kaznu maloljetničkog zatvora, sud će izreći samo kaznu maloljetničkog zatvora.
(3)Kad sud nakon izricanja novčane kazne utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije izricanja te kazne počinio neki prekršaj postupit će po odredbi stavka 1. i 2. ovoga članka.
Glava deseta (X.) ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI, REHABILITACIJA, PODACI IZ PREKRŠAJNE EVIDENCIJE I PRAVNA POSLJEDICA OSUDE Oduzimanje imovinske koristi ostvarene prekršajem
Članak 76
(1)Nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu prekršajem.
(2)Imovinska korist ostvarena prekršajem oduzima se odlukom o prekršaju kojom se utvrđuje da je prekršaj počinjen. Kad se utvrdi nemogućnost oduzimanja imovinske koristi u cijelosti ili djelomično, prekršajni će sud obvezati počinitelja prekršaja na isplatu odgovarajuće protuvrijednosti u novčanom iznosu.
(3)Imovinska korist ostvarena prekršajem oduzet će se i kad se po bilo kojem pravnom temelju nalazi kod treće osobe ako je ona prema okolnostima pod kojima je ostvarila korist znala ili je mogla znati da su vrijednosti ostvarene prekršajem.
(4)Posebnim se zakonom može propisati što se smatra imovinskom koristi ostvarenom prekršajem.
Rehabilitacija
Članak 77(1) Nakon izdržane, oproštene ili zastarjele kazne zatvora odnosno
maloljetničkog zatvora, osuđenik ima sva prava utvrđena Ustavom, zakonom ili drugim propisom i može stjecati sva prava osim onih koja su mu ograničena zaštitnom mjerom, a jednako se to odnosi i na počinitelja prekršaja kojem je primijenjena mjera upozorenja ili je odlukom o prekršaju oslobođen kazne.
(2)Protekom tri godine od pravomoćnosti odluke o prekršaju počinitelj prekršaja smatra se neosuđivanim po toj odluci o prekršaju i svaka uporaba tih podataka o njemu kao počinitelju prekršaja zabranjena je i nema nikakav pravni učinak.
Rehabilitirani osuđenik ima pravo nijekati prijašnju osuđivanost i zbog toga ne može biti pozvan na odgovornost niti može imati bilo kakve pravne posljedice.
(3)Rehabilitacija iz stavka 1. i 2. ovoga članka nastupa po sili zakona.
Podaci iz prekršajne evidencije
Članak 78(1) Podaci iz prekršajne evidencije mogu se dati samo sudovima, tijelima državne
uprave koja vode prekršajni postupak i državnim tijelima – ovlaštenim tužiteljima kad se radi o prekršajnom postupku protiv počinitelja prekršaja za kojeg se traže podaci.
(2)Podaci iz prekršajne evidencije mogu se dati i drugim državnim tijelima na njihov obrazloženi zahtjev kad se radi o povjeravanju određenih poslova i zadataka u državnoj službi ili kada je to potrebno za ostvarivanje određenih prava osobe za koju se traže podaci kod tijela državne uprave ili tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave u upravnom postupku iz njihove nadležnosti. U postupku javne nabave tijela koja je provode mogu zatražiti podatke iz prekršajne evidencije samo putem nadležnog tijela državne uprave.
(3)Prekršajnom evidencijom mogu se u okviru svoje zakonske ovlasti koristiti i tijela unutarnjih poslova radi otkrivanja počinitelja prekršaja. Navedeni podaci smatraju se službenom tajnom.
(4)Nitko nije dužan podnositi dokaze o svojoj prekršajnoj osuđivanosti ili neosuđivanosti.
(5)Svatko ima pravo tražiti podatke iz prekršajne evidencije za sebe samo ako dokaže da su mu ti podaci potrebni radi ostvarivanja prava u stranoj državi.
(6)Podaci o prekršaju za koji je nastupila rehabilitacija ne mogu se nikome dati a ni koristiti za bilo koje potrebe.
Pravne posljedice osude
Članak 79(1) Pravne posljedice osude, koje se sastoje od gubitka ili zabrane stjecanja
određenih prava, propisuju se zakonom.
(2)Pravna posljedica osude koja se sastoji u stjecanju negativnih prekršajnih bodova propisuje se zakonom.
Propisivanje negativnih prekršajnih bodova
Članak 80(1) Negativni prekršajni bodovi kao pravna posljedica osude mogu se propisati za
počinitelja koji je pravomoćno proglašen krivim za osobito teške prekršaje.
(2)Pravna posljedica negativni prekršajni bodovi nastupa danom pravomoćnosti odluke kojom je utvrđeno da je počinjen prekršaj za koji su zakonom propisani negativni prekršajni bodovi.
(3)Za jedan prekršaj može se propisati najviše do tri negativna prekršajna boda.
Primjena pravne posljedice negativnih prekršajnih bodova
Članak 81(1) Nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke na temelju koje je
počinitelj prikupio negativne prekršajne bodove, ti se bodovi prestaju uračunavati.
(2)Za izvršenje posljedice prema stavku 1. ovoga članka smisleno se primjenjuju odredbe o zastari izvršenja prekršajnopravnih sankcija prema ovom Zakonu.
DRUGI DIO POSTUPOVNE ODREDBE Glava jedanaesta (XI.) UVODNE ODREDBE Temeljna svrha postupovnih odredbi
Članak 82(1) Postupovnim odredbama ovoga Zakona utvrđuju se pravila kojima se pred
prekršajnim sudovima i svim drugim tijelima koja vode prekršajni postupak, osigurava pravično vođenje prekršajnog postupka, zaštita ljudskih prava, pravilno utvrđivanje činjenica i zakonito odlučivanje o prekršajnoj odgovornosti tako da nitko nedužan ne bude osuđen, a da se počinitelju prekršaja izrekne kazna ili primijeni druga prekršajnopravna sankcija.
(2)Prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju okrivljenik može biti ograničen u svojoj slobodi i drugim pravima samo uz uvjete koje određuje ovaj Zakon.
(3)Ako ovaj Zakon ne sadrži odredbe o pojedinim pitanjima postupka, na odgovarajući će se način, kada to bude primjereno svrsi prekršajnog postupka, primijeniti odredbe Zakona o kaznenom postupku.
Pokretanje i vođenje postupka
Članak 83Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, prekršajni se postupak može pokrenuti i
provesti samo na zahtjev ovlaštenog tužitelja.
Nedužnost
Članak 84Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za prekršaj dok mu se
pravomoćnom odlukom o prekršaju ne utvrdi krivnja.
Pravo na obranu
Članak 85(1) Okrivljenik mora već na prvom ispitivanju biti obaviješten o prekršaju za
koji se tereti i dokazima koji ga terete. Smatra se da je okrivljenik obaviješten o prekršaju za koji se tereti ako je uredno primio optužni prijedlog.
(2)Okrivljeniku se mora omogućiti da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.
(3)Okrivljenik nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja.
Zabranjeno je i kažnjivo od okrivljenika ili druge osobe koja sudjeluje u postupku iznuđivati priznanja ili druge izjave.
Prava uhićene ili zadržane osobe
Članak 86(1) Osoba uhićena ili zadržana pod sumnjom da je počinila prekršaj mora biti
odmah upoznata o razlozima uhićenja ili zadržavanja, na njezin će zahtjev nadležno tijelo o uhićenju ili zadržavanju izvijestiti njezinu obitelj ili drugu osobu koju ona odredi, a ako se ispituje kao osumnjičenik ili okrivljenik i poučiti da nije dužna iskazivati te da ima pravo na stručnu pomoć branitelja kojeg može sama izabrati.
(2)Pod uhićenjem ili zadržavanjem se smatra svaka mjera ili radnja koja uključuje lišenje slobode osobe pod sumnjom da je počinila prekršaj.
Jezik i pismo u postupku
Članak 87(1) U prekršajnom postupku u uporabi je hrvatski jezik i latinično pismo, ako za
uporabu u pojedinim područjima sudova nije zakonom uveden i drugi jezik ili pismo.
(2)Stranke, sudionici u postupku, svjedoci i ostale osobe koje sudjeluju u postupku imaju se pravo služiti svojim jezikom. Ako se postupak ili pojedina radnja u postupku ne vodi na jeziku te osobe, osigurat će se na zahtjev tih osoba usmeno prevođenje onoga što ona odnosno drugi iznose te isprava i drugoga pisanoga dokaznog materijala. Ako osoba ne razumije jezik na kojem se vodi postupak, u svakom će se slučaju osigurati prevođenje. Prevođenje obavlja tumač.
(3)Pozive i odluke upućuje sud na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu dostavljaju se sudu optužni prijedlog, žalba i drugi podnesci. Ako je na pojedinom sudskom području u službenu uporabu zakonom uveden i drugi jezik ili pismo, podnesci se mogu sudu dostavljati i na tom jeziku ili pismu.
(4)Okrivljeniku koji je u zadržavanju kao i osobi na izdržavanju kazne dostavit će se prijevod poziva, odluka i podnesaka na jeziku kojim se služi u postupku.
(5)Stranac koji je zadržan zbog sumnje da je počinio prekršaj, ili se nalazi u pritvoru ili u zatvoru zbog kaznenog djela ili je iz drugih razloga lišen slobode, može od započinjanja postupka do njegova dovršetka dostavljati sudu podneske na svom jeziku, a prije i nakon toga samo pod uvjetom uzajamnosti.
Dužnost utvrđivanja svih važnih činjenica
Članak 88(1) Sud je dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice
koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrđuje činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist.
(2)Sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
Ekonomičnost postupka i sprječavanje zlouporabe prava iz ovoga Zakona
Članak 89(1) Sud je dužan postupak provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje
svih nepotrebnih radnji i troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava što pripadaju strankama i sudionicima u postupku.
(2)Stranci i sudioniku u prekršajnom postupku koji očigledno odugovlači postupak ili na drugi način zlouporabljuje prava iz ovoga Zakona sud će rješenjem uskratiti pravo na tu radnju. Žalba protiv toga rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.
Nezakoniti dokazi
Članak 90(1) Sudske se odluke ne mogu utemeljiti na dokazima pribavljenim na nezakonit
način (nezakoniti dokazi).
(2)Nezakoniti su oni dokazi koji su:
1.pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava:
a)obrane,
b)na dostojanstvo,
c)na ugled i čast, te
d)na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, 2. pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni ovim Zakonom te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo.
Pouka o pravima u postupku
Članak 91Okrivljenika ili drugog sudionika u postupku, koji iz očitog neznanja bi mogao
propustiti kakvu radnju ili se zbog toga ne bi koristio svojim pravima, sud će poučiti o pravima koja mu prema ovom Zakonu pripadaju i o posljedicama propuštanja radnje.
Prethodno pitanje
Članak 92Ako primjena propisa o prekršaju ovisi o prethodnom rješenju kakvoga pravnog
pitanja za čije je rješenje nadležan sud u kojem drugom postupku ili koje drugo državno tijelo, prekršajni sud ili tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak može samo riješiti i to pitanje prema odredbama koje važe za dokazivanje u prekršajnom postupku. Rješenje toga pravnog pitanja ima učinak samo za prekršajni predmet o kojem se raspravlja.
Glava dvanaesta (XII.) NADLEŽNOST SUDOVA I TIJELA DRŽAVNE UPRAVE Stvarna nadležnost suda i tijela državne uprave
Članak 93(1) U prekršajnim predmetima sude prekršajni sudovi i Visoki prekršajni sud
Republike Hrvatske. Posebnim se zakonom može propisati stvarna nadležnost tijela državne uprave za vođenje prekršajnog postupka u prvom stupnju, osim u postupku po prigovoru protiv obaveznog prekršajnog naloga (članci 239. do 244. ovoga Zakona).
(2)Maloljetnim počiniteljima prekršaja uvijek sude sudovi, osim ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.
Nadležnost prekršajnih sudova
Članak 94Prekršajni sudovi su nadležni:
1.suditi u prvom stupnju za sve prekršaje osim za one za koje je posebnim zakonom propisana stvarna nadležnost tijela državne uprave, 2. odlučivati o zahtjevu za obnovu prekršajnog postupka:
a)u predmetima u kojima su sudili,
b)protiv pravomoćnih prekršajnih naloga ovlaštenih tužitelja ako je riječ o prekršajima iz stvarne nadležnosti suda, te
c)protiv svih pravomoćnih obaveznih prekršajnih naloga.
3.pružati pravnu pomoć prema odredbama međunarodnih ugovora i ovoga Zakona, 4. obavljati i druge poslove propisane zakonom.
Nadležnost Visokoga prekršajnog suda Republike Hrvatske
Članak 95Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nadležan je:
1.odlučivati u drugom stupnju o žalbama protiv odluka prekršajnih sudova i tijela državne uprave, 2. odlučivati o izvanrednim pravnim lijekovima u slučajevima propisanim ovim Zakonom, 3. odlučivati o sukobu nadležnosti između sudova, 4. odlučivati o zahtjevima za izuzećem predsjednika sudova, 5. obavljati i druge poslove propisane zakonom.
Nadležnost tijela državne uprave
Članak 96Tijela državne uprave nadležna su:
1.odlučivati u prvom stupnju o prekršajima kada je to propisano posebnim zakonom, 2. odlučivati o zahtjevima za obnovu prekršajnog postupka:
a)u predmetima iz svoje nadležnosti; te
b)protiv pravomoćnih prekršajnih naloga u predmetima za koje je za vođenje prekršajnog postupka predviđeno prvostupanjsko odlučivanje toga tijela državne uprave.
3.obavljati i druge poslove propisane zakonom.
Sastav sudova
Članak 97
(1)U prekršajnom sudu odluku o prekršaju i druge odluke donosi sudac pojedinac.
(2)Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske odlučuje u vijećima sastavljenim od tri suca.
Mjesna nadležnost
Članak 98
(1)Mjesno je nadležan sud na čijem je području prekršaj počinjen ili pokušan.
(2)Zakonom se može odrediti jedan prekršajni sud koji će odlučivati u određenoj vrsti prekršaja iz nadležnosti prekršajnih sudova s područja više prekršajnih sudova ili na području Republike Hrvatske.
(3)Ako je prekršaj počinjen ili pokušan na područjima raznih sudova ili granici tih područja, ili se ne zna na kojem je području počinjen ili pokušan, nadležan je onaj od tih sudova koji je prvi započeo postupak, a ako postupak još nije započet – sud kojem je prije podnesen optužni prijedlog.
(4)Ako je prekršaj počinjen na brodu ili zrakoplovu, dok se nalazi u domaćoj luci ili pristaništu, nadležan je sud na čijem se području nalazi ta luka ili pristanište. U ostalim slučajevima kad je prekršaj počinjen na brodu ili zrakoplovu, nadležan je sud na čijem se području nalazi matična luka domaćeg broda odnosno zrakoplova ili domaće pristanište u kojem se brod odnosno zrakoplov (domaći ili strani) prvi put zaustavi, ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.
(5)Ako je prekršaj počinjen tiskom, nadležan je sud na čijem je području spis tiskan. Ako to mjesto nije poznato ili je spis tiskan izvan područja Republike Hrvatske, nadležan je sud na čijem se području tiskani spis raspačava.
(6)Ako prema propisu za prekršaj odgovara sastavljač spisa, nadležan je i sud mjesta u kojem sastavljač ima prebivalište ili boravište, odnosno sjedište ili sud mjesta gdje se dogodio događaj na koji se spis odnosi.
(7)Odredbe stavka 4. ovoga članka primijenit će se odgovarajuće ako je spis ili izjava objavljena preko radija, televizije ili drugog elektroničkog medija.
(8)Ako nije poznato mjesto počinjenja prekršaja, nadležan je sud na čijem području okrivljenik ima prebivalište ili boravište, odnosno sjedište. Nakon započinjanja postupka, ostaje nadležnim taj sud i ako se nakon toga saznalo za mjesto počinjenja prekršaja.
(9)Ako se prema odredbama ovoga Zakona ne može utvrditi koji je sud mjesno nadležan, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske odredit će jedan od prekršajnih sudova pred kojim će se provesti postupak.
Spajanje postupka
Članak 99(1) Ako je ista osoba okrivljena za više prekršaja za koja su nadležna dva ili
više sudova, nadležan je onaj sud koji je na zahtjev ovlaštenog tužitelja prvi započeo postupak, a ako postupak još nije započet, sud kojem je prije podnesen optužni prijedlog.
(2)Prema odredbama stavka 1. ovoga članka određuje se nadležnost i ako je oštećenik istodobno počinio prekršaj prema okrivljeniku.
(3)Za supočinitelje nadležan je, u pravilu, sud koji je kao nadležan za jednog od njih prvi započeo postupak.
(4)Sud koji je nadležan za počinitelja prekršaja nadležan je, u pravilu, i za sudionike (poticatelja i pomagača).
(5)U svim slučajevima iz stavka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka provest će se, u pravilu, jedinstveni postupak i donijeti jedna presuda.
(6)Jedinstveni će se postupak, u pravilu, provesti i jedna presuda donijeti i protiv okrivljenika pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi.
(7)Sud može odlučiti da se provede jedinstveni postupak i donese jedna presuda i kad je više osoba okrivljeno za više prekršaja, ali samo ako između počinjenih prekršaja postoji međusobna veza i ako postoje većina istih dokaza.
(8)Sud može odlučiti da se provede jedinstveni postupak i donese jedna presuda ako se pred istim sudom vode odvojeni postupci protiv iste osobe za više prekršaja ili protiv više osoba za isti prekršaj.
(9)O spajanju postupka rješenje donosi sud koji je nadležan za provođenje jedinstvenog postupka.
(10)Protiv rješenja o spajanju postupka nije dopuštena žalba.
Razdvajanje postupka
Članak 100(1) Sud nadležan sukladno članku 99. ovoga Zakona može iz važnih razloga ili iz
razloga svrhovitosti do završetka glavne rasprave odnosno postupka donijeti rješenje kojim se postupak za pojedine prekršaje ili protiv pojedinih okrivljenika razdvaja. Tako razdvojene postupke dovršit će sam ili ih predati drugom nadležnom sudu.
(2)Protiv rješenja o razdvajanju postupka nije dopuštena žalba.
Prenošenje nadležnosti
Članak 101
(1)Kad je nadležni sud iz pravnih ili stvarnih razloga spriječen da postupa, dužan je o tome izvijestiti Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske koji će za postupanje odrediti drugi stvarno nadležni sud.
(2)Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske može rješenjem za vođenje postupka odrediti drugi stvarno nadležni sud, ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi.
(3)Rješenje iz stavka 2. ovoga članka sud može donijeti na prijedlog suca prekršajnog suda ili državnog odvjetnika ako je tužitelj u postupku.
(4)U prekršajnom postupku pred tijelom državne uprave koje vodi prekršajni postupak, rješenje iz stavka 3. ovoga članka donosi nadležno ministarstvo.
Nenadležnost
Članak 102(1) Sud je dužan paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost te će se, čim
primijeti da nije nadležan, rješenjem proglasit nenadležnim. Nakon pravomoćnosti rješenja sud će ustupiti predmet nadležnom sudu, odnosno drugom nadležnom prekršajnom tijelu.
(2)Nakon započinjanja postupka, sud se ne može proglasiti mjesno nenadležnim niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nenadležnosti.
(3)Nenadležni sud dužan je poduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode.
Sukob nadležnosti
Članak 103(1) Ako sud kojemu je ustupljen predmet na temelju članka 102. stavka 1. ovoga
Zakona smatra da nije nadležan, pokrenut će postupak za rješavanje sukoba nadležnosti.
(2)Kad je u povodu žalbe protiv rješenja suda kojim se on proglasio mjesno nenadležnim (članak 102. stavak 1.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem odlučio koji je sud nadležan, taj je sud vezan za tu odluku o nadležnosti.
(3)O sukobu nadležnosti između prekršajnih sudova odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
(4)O sukobu nadležnosti između tijela državne uprave koja vode prekršajni postupak odlučuje nadležno ministarstvo, a ako je riječ o sukobu nadležnosti između tijela državne uprave različitih ministarstava, Vlada Republike Hrvatske.
(5)O sukobu nadležnosti sudova i tijela državne uprave koja vode prekršajni postupak odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske.
(6)Pri odlučivanju o sukobu nadležnosti Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, odnosno nadležno ministarstvo ili Vlada Republike Hrvatske mogu istodobno s rješenjem o sukobu nadležnosti po službenoj dužnosti donijeti odluku o prenošenju mjesne nadležnosti, ako je udovoljeno uvjetima predviđenim člankom 101. ovoga Zakona.
(7)Dok se ne riješi sukob nadležnosti, sud je dužan poduzimati one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode.
Glava trinaesta (XIII.) IZUZEĆE Isključenje i otklon
Članak 104(1) Sudac je isključen od obavljanja sudske dužnosti:
1.ako je oštećen prekršajem, 2. ako mu je okrivljenik, njegov branitelj, tužitelj, oštećenik, njihov zakonski zastupnik ili opunomoćenik ili predstavnik pravne osobe bračni drug ili srodnik u uspravnoj liniji do bilo kojeg stupnja, u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, odnosno u tazbinskom srodstvu do drugog stupnja, 3. ako je s okrivljenikom ili njegovim braniteljem ili okrivljenikovim bračnim drugom, tužiteljem, oštećenikom ili predstavnikom pravne osobe u odnosu skrbnika, štićenika, posvojitelja, posvojenika, udomitelja ili udomljenika, 4. ako je u istome predmetu vodio prvostupanjski postupak ili u prvostupanjskom postupku sudjelovao kao: donositelj neke odluke u postupku, tužitelj, branitelj, zakonski zastupnik ili opunomoćenik oštećenika odnosno tužitelja ili je ispitan kao svjedok ili vještak, ili je sudjelovao u inspekcijskom ili drugom nadzoru na temelju kojega je pokrenut prekršajni postupak.
(2)Sudac može biti otklonjen od obavljanja sudske dužnosti ako se izvan slučajeva navedenih u stavku 1. ovoga članka navedu i dokažu okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristranost.
(3)Sudac čim sazna da postoji koji od razloga za izuzeće iz stavka 1. ovoga članka ili okolnosti koje opravdavaju njegov otklon (stavak 2. ovoga članka), dužan je odmah o tome izvijestiti predsjednika suda koji će mu odrediti zamjenu.
Ako je riječ o izuzeću ili otklonu predsjednika suda, on će odrediti sebi zamjenika između sudaca toga suda, a ako to nije moguće, postupit će prema članku 101. stavku 1. ovoga Zakona.
(4)Kad sudac sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće, dužan je odmah obustaviti svaki rad na predmetu, a ako je riječ o otklonu iz stavka 2. ovoga članka može do donošenja rješenja o zahtjevu poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgode.
Zahtjev stranaka za izuzećem
Članak 105
(1)Izuzeće mogu tražiti i stranke.
(2)Stranke mogu podnijeti zahtjev za izuzeće do započinjanja prekršajnog postupka (članak 157. stavak 2.), a ako su za razlog isključenja (članak 104. stavak 1.) saznale kasnije, zahtjev podnose odmah nakon saznanja.
(3)Zahtjev za izuzeće suca Visokoga prekršajnog suda Republike Hrvatske može se staviti u žalbi, ali najkasnije do početka sjednice vijeća toga suda.
(4)Stranka može tražiti izuzeće samo poimenično određenog suca koji u predmetu postupa, odnosno suca Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske.
(5)Stranka je dužna u zahtjevu navesti dokaze i okolnosti zbog kojih smatra da postoji kakva zakonska osnova za izuzeće. U zahtjevu se ne mogu navoditi razlozi koji su isticani u prijašnjem zahtjevu za izuzeće koji je odbijen.
Odlučivanje o zahtjevu za izuzeće
Članak 106(1) O zahtjevu za izuzeće iz članka 105. ovoga Zakona odlučuje predsjednik
prekršajnog suda. Ako se traži izuzeće i predsjednika suda, o tom zahtjevu odlučuje zamjenik predsjednika suda.
(2)Ako se traži izuzeće predsjednika suda koji nema zamjenika, odluku o izuzeću donosi predsjednik Visokoga prekršajnog suda Republike Hrvatske, a ako se traži izuzeće predsjednika Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, odluka o izuzeću donosi se na sjednici svih sudaca toga suda na kojoj pri donošenju odluke o izuzeću ne može sudjelovati predsjednik suda.
(3)Prije donošenja rješenja o izuzeću pribavit će se izjava suca odnosno predsjednika suda, a prema potrebi provest će se i drugi izvidi.
(4)Ako je zahtjev za otklon iz članka 104. stavka 2. ovoga Zakona podnesen nakon započinjanja postupka ili je zahtjev za izuzeće podnesen protivno odredbi članka 105. stavka 4. i 5. ovoga Zakona, zahtjev će se rješenjem odbaciti u cijelosti ili djelomično. Rješenje može donijeti i sudac odnosno predsjednik suda čije se izuzeće zahtjeva.
(5)Ako sudac ili predsjednik prekršajnog suda smatra da je zahtjev za njegovim izuzećem očito neosnovan, može takav zahtjev sam odbiti i nastaviti postupak. U tom slučaju ne primjenjuje se odredba stavka 3. ovoga članka.
(6)Protiv rješenja o zahtjevu za izuzeće nije dopuštena posebna žalba, ali se razlozi za izuzeće mogu isticati u žalbi na presudu.
Izuzeće ostalih sudionika u postupku
Članak 107(1) Odredbe o izuzeću suca primjenjivat će se i na državne odvjetnike i osobe
koje su na temelju Zakona o državnom odvjetništvu ovlaštene da državnog odvjetnika zastupaju u postupku, osobe koje u postupku zastupaju druge tužitelje, zapisničare, tumače, branitelje, druge stručne osobe i na vještake ako za njih nije što drugo određeno. Razlog za izuzeće ne postoji u slučaju kada okrivljenika, oštećenika i druge tužitelje zastupaju osobe koje su njima u srodstvu.
(2)O izuzeću zapisničara, tumača, stručne osobe, vještaka i branitelja te osobe koja zastupa tužitelja odlučuje sud pred kojim se vodi postupak.
(3)O zahtjevu za izuzeće državnog odvjetnika i osobe koja ga zamjenjuje obavijestit će se nadležni državni odvjetnik te će mu se dati rok da, ako to smatra potrebnim, odredi drugu osobu koja će ga u postupku zamjenjivati. U obavijesti, dat će se i upozorenje o posljedicama koje Zakon predviđa za sudjelovanje u postupku osoba koje su trebale biti izuzete.
Glava četrnaesta (XIV.) SUBJEKTI PREKRŠAJNOG POSTUPKA Stranke i sudionici u postupku
Članak 108(1) Stranke u prekršajnom postupku su:
1.ovlašteni tužitelj, 2. okrivljenik.
(2)Sudionici u prekršajnom postupku su:
1.branitelj okrivljenika, 2. zakonski zastupnik ili opunomoćenik, 3. oštećenik, 4. druga osoba koje se tiče vođenje određenog prekršajnog postupka.
Ovlašteni tužitelj
Članak 109(1) Ovlašteni tužitelji su:
1.državni odvjetnik, 2. tijelo državne uprave, 3. pravna osoba s javnim ovlastima, 4. oštećenik.
(2)Ako je dva ili više ovlaštenih tužitelja podnijelo optužni prijedlog protiv istog okrivljenika i za isti prekršaj prije nego je zakazana glavna rasprava ili okrivljenik pozvan na ispitivanje, a jedan od podnositelja je državni odvjetnik, postupak će se voditi po zahtjevu državnog odvjetnika.
(3)Ako su optužne prijedloge protiv istog okrivljenika i za isti prekršaj u roku iz stavka 2. ovoga članka podnijeli ovlašteni tužitelji tijelo državne uprave odnosno pravna osoba s javnim ovlastima i oštećenik, postupak će se voditi na temelju optužnog prijedloga tijela državne uprave odnosno pravne osobe s javnim ovlastima.
(4)Ako je istim prekršajem okrivljenika više oštećeno osoba i samo je neka ili su sve u roku iz stavka 1. ovoga članka podnijele protiv tog okrivljenika optužni prijedlog, postupak će se spojiti po svim podnesenim optužnim prijedlozima i provesti jedinstven postupak i donijeti jedna presuda.
(5)Ako tijekom postupka tužitelj na temelju čijeg se optužnog prijedloga vodi postupak odustane od optužnog prijedloga, postupak će se nastaviti na temelju već podnesenog optužnog prijedloga drugog ovlaštenog tužitelja, prema pravilima stavaka 2. do 4. ovoga članka. Ako u ovom slučaju drugi ovlašteni tužitelj nije već bio, u smislu stavaka 2. do 4. ovoga članka, podnio optužni prijedlog, samo je državni odvjetnik ovlašten preuzeti prekršajni progon ili podnijeti novi optužni prijedlog protiv istog okrivljenika i za isti prekršaj.
(6)Ako je optužni prijedlog podnijelo više ovlaštenih tužitelja, sud neće postupati po onim optužnim prijedlozima po kojima sukladno ovome članku ne vodi postupak. Te će optužne prijedloge po pravomoćnosti odluke o prekršaju rješenjem odbaciti. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba.
(7)Tužitelj može odustati od optužnog prijedloga do donošenja nepravomoćne odluke o prekršaju.
(8)Prema ovome Zakonu, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju iste ovlasti, prava i obveze kada je riječ o prekršajima iz njihove nadležnosti. Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na tijela državne uprave, na odgovarajući se način primijenjuju i na tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave kada je riječ o prekršajima iz njihove nadležnosti.
Državni odvjetnik
Članak 110
(1)Državni odvjetnik može podnijeti optužni prijedlog za sve prekršaje.
(2)Za prekršajni progon pred prekršajnim sudom stvarno je nadležan općinski državni odvjetnik.
(3)Mjesno je nadležan onaj općinski državni odvjetnik prema odredbama koje važe za nadležnost suda onoga područja za koje je državni odvjetnik postavljen.
(4)Pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske postupa Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske.
(5)Državni odvjetnik poduzima sve radnje u postupku na koje je po zakonu ovlašten sam ili preko osoba koje su na temelju zakona ovlaštene da ga zastupaju u prekršajnom postupku.
Tijelo državne uprave
Članak 111(1) Tijelo državne uprave koje je ovlašteno neposredno provoditi ili nadzirati
provođenje propisa kojim je predviđen prekršaj ovlašteno je za prekršaj iz tog propisa podnijeti optužni prijedlog. Ako to tijelo ne podnese optužni prijedlog, može to učiniti tijelo državne uprave višeg stupnja koje nadzire provođenje istog propisa o prekršaju.
(2)Tijelo državne uprave kao podnositelj optužnog prijedloga poduzima sve radnje u postupku na koje je po zakonu ovlašteno putem ovlaštene osobe.
Pravna osoba s javnim ovlastima
Članak 112(1) Pravne osobe koje imaju javne ovlasti, ovlaštene su za prekršajni progon za
one prekršaje koji su propisani u području javnih ovlasti koje imaju.
(2)Pravna osoba s javnim ovlastima u tijeku prekršajnog postupka poduzima sve radnje na koje je po zakonu ovlaštena putem osobe koju za to ovlasti kao svog predstavnika.
Oštećenik tužitelj
Članak 113(1) Oštećenik, kojem je prekršajem povrijeđeno ili ugroženo kakvo imovinsko ili
osobno pravo, ovlašten je sudu za taj prekršaj podnijeti optužni prijedlog.
(2)Oštećenik se u postupku može ispitati kao svjedok.
(3)Oštećenik tužitelj poduzima sve radnje u postupku na koje je po zakonu ovlašten sam ili putem ovlaštenog opunomoćenika odnosno predstavnika.
(4)Za oštećenika maloljetnika ili osobu lišenu poslovne sposobnosti optužni prijedlog podnosi njihov zakonski zastupnik i poduzima sve radnje u postupku a može za to imati i ovlaštenog opunomoćenika.
(5)Oštećenik stariji maloljetnik (osoba s navršenih šesnaest godina života) može i sama podnijeti optužni prijedlog i u vezi s tim obavljati radnje u postupku.
(6)Ako oštećenik tužitelj umre u tijeku roka za podnošenje optužnog prijedloga ili u tijeku postupka koji se vodi po njegovu optužnom prijedlogu, njegov bračni drug, izvanbračni drug, djeca, roditelji, braća i sestre, posvojitelj i posvojenik mogu u roku od mjesec dana poslije njegove smrti podnijeti optužni prijedlog ili dati izjavu da postupak nastavljaju.
Okrivljenik
Članak 114(1) Okrivljenik u prekršajnom postupku jest:
1.fizička osoba, 2. fizička osoba obrtnik i osoba koja se bavi drugom samostalnom djelatnošću.
Ako propisom o prekršaju nije predviđeno sankcioniranje i kazna za okrivljenika fizičku osobu obrtnika i osobu koja se bavi drugom samostalnom djelatnošću, prekršajno odgovara kao okrivljenik fizička osoba.
3.pravna osoba i s njom izjednačeni subjekti, 4. odgovorna osoba u pravnoj osobi.
(2)Okrivljenici iz stavka 1. točaka 1., 2. i 4. ovoga članka svoju obranu iznose sami, a druge radnje u postupku mogu obavljati sami ili putem opunomoćenog branitelja.
(3)Ako ovim Zakonom nije određeno drukčije, za okrivljenika pravnu osobu i s njom izjednačeni subjekt obranu daje isključivo njihov ovlašteni predstavnik a druge radnje u postupku poduzimaju putem ovlaštenog predstavnika ili putem opunomoćenog branitelja.
(4)Ako se istodobno vodi prekršajni postupak za isti prekršaj protiv pravne osobe i njegove odgovorne osobe a radi se o slučaju kada je odgovorna osoba jedini ovlašteni predstavnik i zaposlenik pravne osobe, ta odgovorna osoba je ujedno i predstavnik pravne osobe.
(5)Za okrivljenu pravnu osobu i s njom izjednačen subjekt, izvan slučaja stavka 4. ovoga članka, u prekršajnom postupku sudjeluje njezin predstavnik koji je ovlašten poduzimati sve radnje koje može poduzeti okrivljenik. Okrivljena pravna osoba može imati samo jednog predstavnika, kojeg tijekom postupka može zamijeniti.
(6)Sud će u prvom pozivu okrivljenu pravnu osobu pozvati da pisanim putem imenuje svog predstavnika i dostavi dokaze da je ta osoba sukladno ovome Zakonu ovlaštena predstavljati tu pravnu osobu. Pravna osoba odluku o imenovanju predstavnika dostavlja prije započinjanja postupka ili tu odluku prilikom poduzimanja prve radnje u postupku sudu predaje sam predstavnik pravne osobe.
(7)Za okrivljenu pravnu osobu i s njom izjednačenog subjekta može se predstavnikom u prekršajnom postupku imenovati:
1.osoba upisana u sudskom ili drugom registru kao osoba ovlaštena za zastupanje, 2. zaposlenik ili član pravne osobe kojeg direktor ili druga čelna osoba okrivljene pravne osobe i s njom izjednačenog subjekta imenuje kao predstavnika pravne osobe.
(8)Ako okrivljena pravna osoba i s njom izjednačen subjekt ne postupi sukladno stavku 6. i 7. ovoga članka, ili sud ocijeni da u slučaju iz stavka 4. ovoga članka postoji sukob interesa između pravne osobe i odgovorne osobe, sud će rješenjem odrediti njezina predstavnika u prekršajnom postupku prema odredbi stavka 7. ovoga članka. Ako takve osobe nema, sud će odredit rješenjem pravnoj osobi branitelja po službenoj dužnosti koji će imati sve ovlasti predstavnika pravne osobe. Protiv tako postavljenog branitelja ne mogu se primjenjivati prisilne mjere koje se prema zakonu mogu primijeniti prema predstavniku okrivljenika – pravne osobe.
(9)Neće se, prema stavku 8. ovoga članka, određivati predstavnik pravne osobe ako su ispunjeni uvjeti za vođenje postupka bez nazočnosti okrivljene pravne osobe.
(10)Protiv rješenja donesenih na temelju stavka 8. ovoga članka nije dopuštena posebna žalba.
Branitelj
Članak 115(1) Branitelj okrivljenika može biti samo odvjetnik kojeg u postupku može
zamijeniti odvjetnički vježbenik s položenim pravosudnim ispitom.
(2)Branitelj je dužan sudu prije poduzimanja prve radnje u postupku predati od okrivljenika potpisanu punomoć, a okrivljenik može branitelju dati i usmenu punomoć na zapisniku kod suda koji vodi postupak.
(3)Prava i dužnosti branitelja prestaju kad okrivljenik opozove punomoć i o tome obavijesti sud a u svakom slučaju s pravomoćnim dovršetkom prekršajnog postupka.
(4)Branitelja okrivljeniku, osim ako se on tome izričito ne protivi, mogu uzeti i njegov zakonski zastupnik, bračni ili izvanbračni drug, srodnik u uspravnoj liniji, posvojitelj, posvojenik, brat, sestra ili hranitelj.
(5)Jedan odvjetnik može u istom ili odvojenim postupcima biti zajednički branitelj za dva ili više okrivljenika samo ako to nije protivno probitcima njihovih obrana.
(6)Branitelj ne može biti:
1.oštećenik prekršajem, odnosno oštećenikov bračni ili izvanbračni drug, ni njegov srodnik u uspravnoj liniji bilo do kojeg stupnja, u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili po tazbini do drugog stupnja, 2. oštećenik tužitelj, odnosno njegov bračni ili izvanbračni drug, ni njegov srodnik u uspravnoj liniji bilo do kojeg stupnja, u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili po tazbini do drugog stupnja, 3. osoba koja je u postupku pozvana kao svjedok, osim ako je prema ovom Zakonu oslobođena dužnosti svjedočenja i izjavila je da neće svjedočiti ili ako je u postupku okrivljenik stavio zahtjev da se njegov branitelj ispita kao svjedok, 4. osoba koja je u istom predmetu postupala kao sudac ili državni odvjetnik, odnosno kao neki od drugih ovlaštenih tužitelja ili sudjelovala u pripremi za podnošenje optužnog prijedloga, 5. predstavnik pravne osobe koja je okrivljena u prekršajnom postupku, 6. osoba koja je suokrivljenik u istom prekršajnom postupku, 7. osoba koja je tumač u postupku.
(7)Branitelj može u postupku u korist okrivljenika poduzimati sve radnje koje može poduzimati i okrivljenik, osim što ne može za okrivljenika dati obranu.
(8)Nakon što je sudu podnesen optužni prijedlog, branitelj ima pravo razgledati spise i pribavljene predmete koji služe za utvrđivanje činjenica u postupku.
Oštećenik i drugi sudionici u postupku
Članak 116(1) Osoba koja je oštećena prekršajem, a postupak se ne vodi po njezinom
optužnom prijedlogu, sudionik je prekršajnog postupka u kojem svoja prava ostvaruje na način i pod uvjetima prema ovom Zakonu.
(2)Oštećenik ima pravo do završetka postupka staviti sudu zahtjev da okrivljenika presudom obveže da mu nadoknadi štetu koja mu je prouzročena prekršajem i s tim u vezi predlagati sudu izvođenje potrebnih dokaza, predlagati dokaze radi utvrđivanja krivnje okrivljenika za prekršaj, prigodom ispitivanja postavljati pitanja okrivljeniku, svjedocima i vještacima te stavljati primjedbe na njihove izjave, te davati druge izjave i prijedloge.
(3)Oštećenik može svoja prava u postupku ostvarivati sam ili putem ovlaštenog opunomoćenika. Za oštećenika koji nije navršio šesnaest godina života ili mu je oduzeta poslovna sposobnost radnje u postupku poduzima zakonski zastupnik koji može imati opunomoćenika.
(4)Oštećenika se može tijekom postupka ispitati kao svjedoka o prekršaju i šteti koju je pretrpio te o drugi činjenicama koje se utvrđuju u postupku.
(5)Kada je oštećenik pravna osoba, za nju će se na okolnosti iz stavka 4. ovoga članka ispitati njezin ovlašteni predstavnik.
(6)Sudac će, kada to oštećenik traži ili ako je očito neuk, upoznati oštećenika s njegovim pravima u smislu ovoga članka i drugim pravima koje ima prema ovom Zakonu.
(7)Sudionik u postupku je i osoba koja nije oštećena prekršajem ali je od nje privremeno oduzet kakav predmet ili se predlaže oduzimanje njezinog predmeta kao predmeta kojim je počinjen prekršaj ili je nastao prekršajem ili se predlaže da se od nje oduzme imovinska korist pribavljena prekršajem, ili je već donesena takva odluka. Svoja prava u postupku ostvaruje na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.
Glava petnaesta (XV.) PODNESCI I ZAPISNICI Podnesci
Članak 117(1) Optužni prijedlog, prijedlozi, pravni lijek i druge izjave i priopćenja
podnose se pisano ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
(2)Podnesci iz stavka 1. ovoga članka moraju biti razumljivi i sadržavati sve što je potrebno da bi se na temelju njih moglo postupiti.
(3)Podnesci koji se prema ovom Zakonu dostavljaju protivnoj stranci predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i drugu stranku. Ako podnesak nije predan u dovoljnom broju primjeraka, sud će isti umnožiti na trošak podnositelja podneska.
(4)Ako u ovom Zakonu nije drukčije propisano, sud će rješenjem odbaciti podnesak koji je nerazumljiv ili ne sadrži što je potrebno da bi se na temelju njega moglo postupati. Podnositelj može ponovo podnijeti podnesak, osim ako njegovo podnošenje nije vezano za rok koji je već protekao.
(5)Protiv rješenja iz stavka 4. ovoga članka kojim se podnesak odbacuje, pravo žalbe ima njegov podnositelj.
Vrijeđanje u podnesku
Članak 118(1) Sud može rješenjem kazniti novčanom kaznom do 5.000,00 kuna svakoga tko u
podnesku vrijeđa sud ili osobu koja sudjeluje u postupku.
(2)Rješenje o kažnjavanju donosi sud kojem se podnesak podnosi ili kojemu je podnesak dostavljen.
(3)O kažnjavanju odvjetnika, odnosno odvjetničkog vježbenika izvijestit će se Hrvatska odvjetnička komora a o kažnjavanju službenika državne uprave nadležni ministar.
(4)Državni odvjetnik se neće kazniti za podnesak iz stavka 1. ovoga članka ali će se o podnesku izvijestiti Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske.
(5)Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka ima pravo žalbe onaj prema kojem je izrečena kazna.
(6)Kažnjavanje prema stavku 1. ovoga članka ne utječe na progon i izricanje prekršajnopravne sankcije za prekršaj počinjen vrijeđanjem.
Zapisnik o radnjama u postupku i njegov sadržaj
Članak 119(1) O svakoj radnji poduzetoj tijekom prekršajnog postupka sastavit će se
zapisnik istodobno kad se radnja obavlja, a ako to nije moguće, onda neposredno nakon toga.
(2)Zapisnik piše zapisničar. Samo kad se obavlja pretraga stana ili osoba ili se radnja poduzima izvan službenih prostorija tijela, a zapisničar se ne može osigurati, zapisnik može pisati osoba koja poduzima radnju.
(3)Kad zapisnik piše zapisničar, zapisnik se sastavlja tako da osoba koja poduzima radnju govori glasno zapisničaru što će unijeti u zapisnik, osim u slučajevima kada po ovom Zakonu zapisnik može sastaviti sudski savjetnik ili sudački vježbenik.
(4)Osobi koja se ispituje može se dopustiti da sama kazuje odgovore u zapisnik.
U slučaju zlouporabe to joj se pravo može uskratiti.
(5)U zapisnik se unosi naziv državnog tijela pred kojim se obavlja radnja, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kad je radnja započeta i završena, imena i prezimena nazočnih osoba i u kojem su svojstvu nazočne te naznaka prekršajnog predmeta u kojem se poduzima radnja.
(6)Zapisnik treba sadržavati bitne podatke o tijeku i sadržaju poduzete radnje.
U zapisnik se ubilježava u obliku pripovijedanja samo bitni sadržaj danih iskaza i izjava. Pitanja se unose u zapisnik samo ako je potrebno da se razumije odgovor. Ako je potrebno, u zapisnik će se doslovce unijeti pitanje koje je postavljeno i odgovor koji je dan.
Ako su pri poduzimanju radnje oduzeti predmeti ili spisi, to će se naznačiti u zapisniku, a oduzete stvari priključit će se zapisniku ili će se navesti gdje se nalaze na čuvanju.
(7)Pri poduzimanju radnji kao što je očevid, pretraga stana ili osoba, ili prepoznavanje, u zapisnik će se unijeti i podaci koji su važni s obzirom na značenje takve radnje ili za utvrđivanje istovjetnosti pojedinih predmeta (opis, mjere i veličina predmeta ili tragova, stavljanje oznake na predmete i dr.), a ako su napravljene skice, crteži, planovi, fotografije, filmske ili druge tehničke snimke, to će se navesti u zapisniku i priključiti zapisniku.
(8)Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ništa dodati ili mijenjati. Prekrižena mjesta moraju ostati čitljiva. Zapisnik se vodi uporabom pisaće mašine ili računala, osim ako i zbog posebnih okolnosti to nije moguće.
Takve će se okolnosti naznačiti u zapisniku. Ako zapisnik ima više listova, oni će se označiti rednim brojevima. Sve preinake, ispravci i dodaci unose se na kraju zapisnika i moraju ih ovjeroviti osobe koje potpisuju zapisnik.
Potpis zapisnika
Članak 120(1) Ispitana osoba, osobe koje su obvezno nazočne radnjama u postupku te
stranke, branitelj i oštećenik, ako su nazočni, imaju pravo pročitati zapisnik ili, ako ne znaju ili ne mogu čitati, zahtijevati da im se zapisnik pročita. Na to ih je dužna upozoriti osoba koja poduzima radnju, a u zapisniku će se naznačiti je li upozorenje učinjeno i je li zapisnik pročitan.
(2)Zapisnik potpisuje ispitana osoba. Ako se zapisnik sastoji od više stranica, ispitana osoba potpisuje svaku stranicu.
(3)Na kraju zapisnika potpisat će se tumač, ako ga je bilo, svjedoci čija je nazočnost obvezna pri poduzimanju radnje, a pri pretrazi i osoba koja se pretražuje ili čiji se dom ili druge prostorije pretražuju. Ako zapisnik ne piše zapisničar (članak 119. stavak 2.), zapisnik potpisuju osobe koje su nazočne radnji. Ako takvih osoba nema ili ne mogu shvatiti sadržaj zapisnika, zapisnik potpisuju dva svjedoka, osim ako nije moguće osigurati njihovu nazočnost.
(4)Osoba koja ne zna pisati umjesto potpisa stavlja otisak kažiprsta desne ruke, a zapisničar ispod otiska upisuje njezino ime i prezime. Ako se zbog nemogućnosti da se stavi otisak desnog kažiprsta stavlja otisak kakva drugog prsta ili otisak prsta lijeve ruke, u zapisniku će se naznačiti od kojeg je prsta i s koje ruke uzet otisak.
(5)Ako ispitana osoba nema obje ruke, pročitat će zapisnik, a ako ne zna pisati, zapisnik će joj se pročitati, i to će se zabilježiti u zapisniku. Ako ispitana osoba odbije potpisati zapisnik ili staviti otisak prsta, to će se zabilježiti u zapisniku i navesti razlog odbijanja.
(6)Ako se radnja nije mogla obaviti bez prekida, u zapisniku će se naznačiti dan i sat kad je nastao prekid te dan i sat kad se radnja nastavlja.
(7)Ako je bilo prigovora u svezi sa sadržajem zapisnika, navest će se u zapisniku i ti prigovori.
(8)Zapisnik na kraju potpisuju osoba koja je obavila radnju i zapisničar.
Izdvajanja zapisnika iz spisa predmeta
Članak 121(1) Kad je u ovom Zakonu određeno da se na nekom dokazu ne može utemeljiti
sudska odluka, sudac će na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti rješenjem odmah odlučiti o njegovu izdvajanju iz spisa predmeta. Izdvojit će se i zapisnik ili njegov dio koji sadrži takav dokaz.
(2)Materijali izdvojeni prema stavku 1. ovoga članka zatvaraju se u poseban omot, čuvaju odvojeno u spisu i ne može ih se razgledati ili koristiti u postupku. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske može čitati i koristiti izdvojene materijale kada rješava o žalbi protiv presude u povodu žalbenog prigovora u vezi odluke o izdvajanju.
(3)Protiv rješenja kojim je odlučeno o izdvajanju nije dopuštena posebna žalba.
(4)U postupku u kojem se izdaje prekršajni nalog, izdvajanje zapisnika se ne provodi.
Glava šesnaesta (XVI.) ROKOVI I POVRAT U PRIJAŠNJE STANJE 1. ROKOVI Opće odredbe
Članak 122(1) Rokovi predviđeni ovim Zakonom ne mogu se produljiti osim kad to zakon
izričito dopušta. Ako je riječ o roku koji je ovim Zakonom propisan radi zaštite prava obrane i drugih procesnih prava okrivljenika, taj se rok može skratiti ako to zahtijevaju okrivljenik ili branitelj pisano ili usmeno na zapisnik pred sudom.
(2)Kad je izjava vezana za rok, smatra se da je dana u roku ako je prije nego što rok protekne predana (osobno ili na drugi način komuniciranja) onome tko je ovlašten da je primi.
(3)Kad je izjava predana poštom preporučenom pošiljkom, brzojavom ili drugim sredstvom komunikacije na daljinu, dan predaje pošti ili drugoj ovlaštenoj organizaciji smatra se danom predaje onomu komu je dostavljena. Smatrat će se da pošiljatelj izjave nije propustio rok ako primatelj poslanu izjavu nije dobio na vrijeme zbog pogrešnog rada uređaja za predaju ili prijam poruka, a za koji pošiljatelj nije znao.
(4)Okrivljenik koji je uhićen ili zadržan može izjavu koja je vezana za rok dati i na zapisnik kod tijela koje vodi postupak ili tijela koje ga je uhitilo ili kod kojega je zadržan, a osoba koja se nalazi na izdržavanju kazne ili se nalazi u kakvoj ustanovi radi primjene zaštitne mjere ili odgojne mjere može takvu izjavu predati upravi ustanove u kojoj je smještena. Dan i sat predaje takve izjave upravi ustanove smatra se časom predaje tijelu koje je nadležno da je primi.
(5)Ako je podnesak koji je vezan za rok zbog neznanja ili očite pogreške podnositelja, predan ili dostavljen nenadležnom sudu prije proteka roka, pa nadležnom sudu stigne nakon proteka roka, uzet će se da je podnesen na vrijeme.
Računanje rokova
Članak 123
(1)Rokovi se računaju na sate, dane, mjesece i godine.
(2)Sat ili dan kad su dostava ili priopćenje obavljeni, odnosno u koji pada događaj od kada treba računati trajanje roka ne uračunava se u rok, već se za početak roka uzima prvi sljedeći sat odnosno dan. Kao dan računaju se dvadeset četiri sata, a mjesec se računa po kalendarskom vremenu.
(3)Rokovi određeni po mjesecima, odnosno godinama završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca, odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok počeo (sukladno stavku 2.). Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca.
(4)Ako posljednji dan roka pada na državni praznik ili blagdan ili u subotu ili u nedjelju, ili u koji drugi dan kad državno tijelo nije radilo, rok istječe protekom prvoga sljedećeg radnog dana.
2.POVRAT U PRIJAŠNJE STANJE Uvjeti
Članak 124(1) Okrivljeniku koji iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje žalbe
protiv presude sud će dopustiti povrat u prijašnje stanje radi podnošenja žalbe, ako u roku od osam dana nakon prestanka uzroka zbog kojega je propustio rok podnese molbu za povrat u prijašnje stanje te ako istodobno s molbom podnese i žalbu.
(2)Nakon proteka jednog mjeseca od dana propuštanja roka ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.
Odlučivanje o molbi
Članak 125(1) Molba za povrat u prijašnje stanje, zajedno sa žalbom, podnosi se sudu prvog
stupnja. Sud prvog stupnja molbu skupa sa žalbom dostavlja Visokom prekršajnom sudu koji donosi odluku.
(2)Odlučujući o molbi za povrat u prijašnje stanje, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske rješenjem će:
1.molbu odbaciti kao nedopuštenu ne odlučujući o njezinoj osnovanosti i ne upuštajući se u razmatranje žalbe, ako je podnesena zajedno s molbom, ako je:
a)molbu podnijela osoba koja nije za to ovlaštena,
b)molba podnesena a da istodobno nije podnesena i žalba,
c)molba podnesena nakon odbacivanja žalbe,
d)molba podnesena nakon proteka rokova iz članka 124. stavka 1. i 2 ovoga Zakona.
2.prihvatiti osnovanom molbu za povrat u prijašnje stanje i žalbu prihvatiti pravodobnom, ako utvrdi da je razlog propuštanja roka opravdan, a potom nastaviti postupak po žalbi, 3. odbiti kao neosnovanom molbu za povrat u prijašnje stanje ako utvrdi da razlog propuštanja roka za podnošenje žalbe nije osnovan a samu će žalbu odbaciti kao nepravodobnu.
Molba za povrat u prijašnje stanje i odgoda izvršenja odluke
Članak 126Molba za povrat u prijašnje stanje u pravilu ne zadržava izvršenje odluke iz
članka 124. stavak 1. ovoga Zakona, ali Visoki prekršajni sud može na prijedlog podnositelja molbe u posebno opravdanim slučajevima odlučiti da se s izvršenjem zastane do donošenja odluke o molbi.
Glava sedamnaesta (XVII.) MJERE ZA OSIGURANJE NAZOČNOSTI OKRIVLJENIKA I USPJEŠNO PROVOĐENJE PREKRŠAJNOG POSTUPKA 1. ZAJEDNIČKE ODREDBE Vrste mjera i načela primjene
Članak 127(1) Mjere osiguranja nazočnosti okrivljenika u postupku i mjere za uspješno
provođenje postupka koje se mogu odrediti tijekom trajanja prekršajnog postupka pa i prije njegova pokretanja jesu:
1.poziv okrivljeniku, 2. dovođenje okrivljenika, 3. mjere opreza, 4. jamstvo, 5. uhićenje, 6. zadržavanje.
(2)Sud će pri odlučivanju o mjerama osiguranja nazočnosti okrivljenika u postupku paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.
(3)Sud će po službenoj dužnosti ukinuti mjere iz stavka 1. ovoga članka ili ih zamijeniti blažim mjerama ako su prestali zakonski uvjeti za njihovu primjenu, ili ako su nastupili uvjeti da se ista svrha može postići blažom mjerom.
2.POZIV I DOVOĐENJE Poziv okrivljeniku
Članak 128(1) Nazočnost okrivljenika u tijeku vođenja prekršajnog postupka osigurava se
njegovim pozivanjem. Poziv okrivljeniku upućuje sud.
(2)Pozivanje se obavlja dostavom zatvorenoga pisanog poziva koji obvezno sadrži:
1.naziv suda koji poziva, 2. ime i prezime okrivljenika, 3. naziv ili oznaku prekršaja koji mu se stavlja na teret, 4. mjesto kamo okrivljenik treba doći, 5. dan i sat kad treba doći, 6. naznaku da se poziva u svojstvu okrivljenika, 7. upozorenje da u slučaju nedolaska može biti određeno njegovo prisilno dovođenje, ili da će se pod uvjetima ovoga Zakona postupak ili rasprava provesti i donijeti presuda i bez njegove nazočnosti (članak 167. stavak 3.).
8.službeni pečat i potpis suca.
(3)Kada se okrivljenik prvi puta poziva, poučit će se da je do pravomoćnog dovršetka postupka kao i do dovršetka postupka izvršenja odluke o prekršaju dužan odmah izvijestiti sud o promjeni adrese ili namjeri da promjeni boravište, te će se upozoriti na posljedice koje propisuje ovaj Zakon ako tako ne postupi (članak 145. stavak 5.). Uz prvi poziv okrivljeniku se dostavlja i primjerak optužnog prijedloga s upozorenjem da može sudu dostaviti i pisanu obranu.
(4)Ako se okrivljenik ne može odazvati pozivu zbog bolesti ili druge neotklonjive smetnje, može se ispitati u mjestu gdje se nalazi ili se njegovo ispitivanje može odgoditi.
(5)Odredbe stavka 1. do 4. ovoga članka smisleno se primjenjuju i u odnosu na okrivljenika pravnu osobu i njezina predstavnika.
Dovođenje
Članak 129(1) Sud će izdati dovedbeni nalog ako uredno pozvani okrivljenik ne dođe a svoj
izostanak ne opravda, ili ako se nije mogla obaviti uredna dostava poziva a iz okolnosti očito proizlazi da okrivljenik izbjegava primiti poziv ili odazvati se na uredno primljeni poziv. Ako sud ocijeni da postoje uvjeti za vođenje postupka i donošenje presude i bez ispitivanja okrivljenika, dovedbeni nalog se ne mora izdati.
(2)Dovedbeni nalog izvršava policija.
(3)Dovedbeni nalog izdaje se u pisanom obliku i sadrži: ime i prezime okrivljenika kojeg treba dovesti te druge potrebne podatke koji su poznati, prekršaj koji mu se stavlja na teret uz navođenje odredaba propisa o prekršaju, razlog zbog kojeg se nalaže dovođenje, službeni pečat i potpis suca koji izdaje nalog.
(4)Osoba kojoj je povjereno izvršenje naloga predaje nalog okrivljeniku i poziva ga da pođe s njom. Ako okrivljenik to odbije, dovest će se prisilno.
(5)Protiv vojnih osoba, pripadnika policije i pripadnika pravosudne policije u pravilu se neće izdavati dovedbeni nalog, već će se zatražiti od njihova zapovjedništva, odnosno ustanove da ih dovede. Ako je to nužno s obzirom na okolnosti slučaja, te će se osobe dovesti prema općim propisima o dovođenju (stavci 1. do 4. ovoga članka).
(6)Odredbe stavka 1. do 5. ovoga članka smisleno se primjenjuju i protiv predstavnika okrivljene pravne osobe.
3.MJERE OPREZA I JAMSTVO Svrha, vrste i načela primjene mjera opreza
Članak 130(1) U postupku za prekršaje propisane zakonom, nakon što je podnesen optužni
prijedlog, sud može po službenoj dužnosti ili na prijedlog tužitelja obrazloženim rješenjem odrediti da se protiv okrivljenika primijeni jedna ili više mjera opreza ako je to potrebno radi osiguranja nazočnosti okrivljenika u postupku, sprječavanja okrivljenika da čini nove prekršaje ili da sprječi ili oteža dokazivanje u postupku.
(2)Mjere opreza su:
1.zabrana napuštanja boravišta, bez dozvole suda, 2. zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja, 3. zabrana približavanja određenoj osobi i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom, 4. zabrana poduzimanja određene poslovne aktivnosti, 5. privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice, sa zabranom, 6. privremeno oduzimanje vozačke dozvole za upravljanje vozilom ili dozvole za upravljanje plovilom, zrakoplovom ili drugim prijevoznim sredstvom.
(3)Mjerama opreza ne može se ograničiti pravo okrivljenika na vlastiti stan, te pravo na nesmetane veze s ukućanima, bračnim, izvanbračnim ili bivšim bračnim drugom, s djecom svakog od njih, roditeljima, posvojenikom, posvojiteljem i osobom s kojom ima zajedničku djecu, s istospolnim partnerom s kojim živi u životnoj zajednici i s bivšim istospolnim partnerom s kojim je živio u životnoj zajednici, osim ako se postupak vodi zbog prekršaja povezanih s nasiljem u obitelji.
(4)Mjere opreza mogu se odrediti tijekom cijeloga prekršajnog postupka.
(5)Mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti odluke o prekršaju. Sud će svaka dva mjeseca, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza, ispitati po službenoj dužnosti postoji li još potreba za mjerama opreza, te ih rješenjem produljiti ili ukinuti ako one više nisu potrebne. Mjere opreza će se ukinuti i prije proteka roka od dva mjeseca ako je za njima prestala potreba ili ako više nema zakonskih uvjeta za njihovu primjenu.
(6)U slučaju vjerojatnosti da je počinjen prekršaj propisan zakonom, jednu ili više mjera opreza iz stavka 2. ovoga članka mogu privremeno a najdulje do osam dana naredbom odrediti policija i inspekcijska tijela državne uprave prema osobi za koju postoji osnova sumnje da je počinitelj prekršaja.
(7)Ako policija ili inspekcijska tijela državne uprave u slučaju iz stavka 6. ovoga članka u roku od 8 dana od dana određivanja mjere opreza ne podnesu optužni prijedlog s prijedlogom sudu da produlji primjenu mjere opreza ili ako nakon podnošenja takvoga zahtjeva sud o mjeri opreza ne odluči u daljnjem roku od 3 dana, primijenjena mjera opreza prestaje.
(8)Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za određivanje odnosno produljenje mjere opreza i rješenja kojim se ukida primijenjena mjera opreza nije dopuštena žalba. Protiv rješenja kojim se određuje ili produljuje mjera opreza pravo žalbe ima okrivljenik. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
(9)Ako je prije ili tijekom trajanja postupka prema okrivljeniku određena mjera opreza koja po svojem sadržaju i svrsi odgovara zaštitnoj mjeri koja je odlukom o prekršaju primijenjena prema okrivljeniku, vrijeme trajanja mjere opreza uračunava se u vrijeme trajanja primijenjene zaštitne mjere.
Određivanje mjera opreza
Članak 131(1) U odluci kojom se određuje mjera opreza zabrane napuštanja boravišta bez
dozvole suda, određuje se mjesto u kojem okrivljenik mora boraviti dok traje mjera opreza i granice izvan kojih se ne smije udaljavati. Mjera zabrane napuštanja boravišta može se odnositi i samo na odlazak u inozemstvo.
(2)U odluci kojom se određuje mjera opreza zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja, određuje se mjesto ili područje te udaljenost ispod koje im se okrivljenik ne smije približiti.
(3)U odluci kojom se određuje mjera opreza zabrane približavanja određenoj osobi i zabranom uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom, određuje se razdaljina ispod koje se okrivljenik ne smije približiti određenoj osobi, te osoba s kojom se zabranjuje uspostavljanje ili održavanje izravne ili neizravne veze.
(4)U odluci kojom se određuje mjera opreza zabrane poduzimanja određene poslovne aktivnosti, potanje se određuje vrsta i predmet poslovne aktivnosti.
(5)U odluci kojom se određuje mjera opreza privremenog oduzimanjem putne i druge isprave za prijelaz državne granice, navest će se osobni podaci, tijelo koje je izdalo ispravu, broj i datum izdavanja, te zabrana da napušta Republiku Hrvatsku. Ako nema druge isprave za utvrđivanje istovjetnosti, okrivljenik može svoju istovjetnost dokazivati pisanom odlukom o oduzimanju isprave.
(6)U odluci kojom se određuje mjera opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole za upravljanje motornim vozilom, plovilom, zrakoplovom ili drugim prijevoznim sredstvom, navest će se podaci o toj dozvoli (osobni podaci, tijelo koje je izdalo dozvolu, broj, datum, vrsta vozila ili drugog prijevoznog sredstva i dr.).
Izvršavanje mjera opreza
Članak 132(1) Odluka kojom se određuje mjera opreza dostavlja se okrivljeniku i tijelu
koje izvršava mjeru opreza.
(2)Mjere opreza iz članka 130. stavka 2. ovoga Zakona izvršava policija, osim mjeru iz članka 130. stavka 2. točke 4. koju izvršava tijelo državne uprave nadležno za nadzor nad tom poslovnom aktivnošću.
(3)Sud može u svako doba zatražiti provjeru izvršavanja mjere opreza i izvješće od policije ili drugog tijela koje izvršava mjeru opreza. Tijelo koje izvršava mjeru opreza hitno će provesti zatražene provjere i odmah o tome obavijestiti sud.
(4)O postupanju okrivljenika protivno zabrani ili neispunjavanju obveze koja je određena mjerom opreza, tijelo koje izvršava mjeru opreza odmah obavještava sud.
(5)Na temelju pribavljenog izvješća, sud može okrivljenika koji postupa protivno određenoj mjeri opreza ili je u cijelosti ili djelomično ne ispunjava kazniti novčanom kaznom do 10.000,00 kuna. Ovako izrečena novčana kazna ne utječe na prekršajnopravnu sankciju koja će se eventualno izreći za počinjeni prekršaj. Protiv rješenja kojim se izriče kazna pravo žalbe ima okrivljenik.
(6)Osobi različitoj od okrivljenika sud može posebnim rješenjem zabraniti aktivnosti kojima se narušavaju mjere opreza prema okrivljeniku. Ako ta osoba postupi protivno rješenju, može se rješenjem kazniti novčanom kaznom do 10.000,00 kuna.
(7)Za ponovno kršenje naloženih mjera opreza ili zabrane aktivnosti iz stavka 6. ovoga članka, sud može izreći novčanu kaznu do 20.000 kuna.
Jamstvo
Članak 133(1) Okrivljenika, protiv kojeg treba odrediti zadržavanje ili je zadržavanje
protiv njega već određeno zbog bojazni da će pobjeći, sud može ostaviti na slobodi, odnosno pustiti na slobodu ako on osobno ili tko drugi za njega dade jamstvo da do kraja prekršajnog postupka neće pobjeći, a sam on na zapisnik obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište.
(2)Jamčevina uvijek glasi na svotu novca koja se određuje s obzirom na težinu prekršaja, nastalu štetu prekršajem, pribavljenu imovinsku korist prekršajem i očekivane troškove provođenja postupka, osobne i obiteljske prilike okrivljenika, te imovno stanje okrivljenika ili osobe koja za njega daje jamstvo. Umjesto gotovog novca kao jamstvo se može položiti vrijednosne papire, dragocjenosti ili druga pokretnina koje se lako mogu unovčiti.
(3)Položeno jamstvo ostaje do pravomoćnog završetka postupka, ako ovim Zakonom nije određeno drukčije, ili ako nisu ostvareni zakonski uvjeti za raniji prestanak jamstva.
(4)Sud rješenjem:
1.određuje ili odbija jamstvo prema stavku 1. ovoga članka, 2. utvrđuje nastupanje razloga za prestanak jamstva prema stavku 3. ovoga članka i određuje da se jamstvo ima vratiti onomu tko je položio jamstvo, 3. utvrđuje da je okrivljenik pobjegao i određuje da položeno jamstvo pripada u državni proračun, a ako je postupak već dovršen odlukom kojom je okrivljenik proglašen krivim i kažnjen određuje da se iz položenog jamstva ima naplatiti novčana kazna, troškovi postupka, šteta prouzročena prekršajem ili oštećenik ako mu je dosuđen imovinskopravni zahtjev a ostatak jamstva pripada državnom proračunu.
(5)Ako je prekršajni postupak pravomoćno dovršen i okrivljenik kažnjen zatvorom, sud će, nakon što okrivljenik stupi na izdržavanje kazne zatvora, rješenjem odrediti da se jamstvo ima vratiti okrivljeniku ili osobi koja je položila jamstvo za njega. Ako je jamstvo položio okrivljenik osobno prethodno će se iz jamstva naplatiti sve novčane obveze okrivljenika prema odluci o prekršaju. Jednako će sud postupiti ako je presudom okrivljeniku izrečena novčana kazna kao i u pogledu kazni koje su okrivljeniku izrečene tijekom postupka posebnom odlukom.
(6)Protiv rješenja iz stavka 4. točke 1. i 2. ovoga članka nije dopuštena žalba.
(7)Ako okrivljenik koji ima pravo na povrat jamstva, povrat novca i drugih stvari ne zatraži u roku od dvije godine od dana stjecanja prava na povrat, gubi pravo na povrat. U takvom slučaju hipoteka prestaje a sud će provesti njezino brisanje. Treća osoba za preuzimanje jamstva mora imati posebnu punomoć osobe koja je dala jamstvo.
4.UHIĆENJE I ZADRŽAVANJE Uhićenje
Članak 134(1) Policija je ovlaštena uhititi osobu zatečenu u počinjenju prekršaja
propisanog zakonom ako postoje razlozi za zadržavanje iz članka 135. ovoga Zakona.
(2)Nakon uhićenja, policija je dužna:
1.odmah obavijestiti uhićenika o razlozima njegova uhićenja, 2. na traženje uhićenika u roku od 12 sati od uhićenja obavijestiti njegovu obitelj o uhićenju. Roditelja ili skrbnika uhićenog maloljetnika o uhićenju će se obavijestiti neovisno o želji uhićenika, 3. o uhićenju obavijestiti nadležno tijelo socijalne skrbi ako je potrebno poduzeti mjere za zbrinjavanje djece i drugih članova obitelji uhićenika o kojima se on brine, a u postupku povezanim s nasiljem u obitelji obavezno odmah obavijestiti radi radi mogućeg zbrinjavanja članova obitelji oštećenih tim nasiljem.
(3)Policija će uhićenika uz optužni prijedlog dovesti sucu ili ga pustiti na slobodu čim prestane potreba lišenja slobode a najkasnije u roku od 12 sati od uhićenja. Policija će od uhićenika uzeti osobne i druge potrebne podatke. Ako navedeni rok za uhićenje pada izvan radnog vremena ili dežurstva suda, uhićenik će se dovesti do kraja vremena u kojemu sud radi. Ako to nije moguće zbog okolnosti uhićenja ili drugih važnih razloga, policija će uhićenika, uz pisano obrazloženje, dovesti sucu početkom radnog vremena ili dežurstva narednog dana.
U svakom slučaju, zadržavanje ne može trajati dulje od 24 sata.
(4)Nakon što mu je uhićena osoba prema stavku 3. ovoga članka dovedena, sudac je dužan odmah ispitati uhićenu osobu na navode optužnog prijedloga i na prijedlog policije ili po službenoj dužnosti obrazloženim rješenjem odlučiti o njezinu zadržavanju ili puštanju na slobodu.
Zadržavanje
Članak 135(1) Ako je protiv određene osobe podnesen optužni prijedlog za prekršaj propisan
zakonom, a radi se o prekršaju protiv javnog reda i mira, prekršaju vezanom za nasilje u obitelji ili prekršaju za koji se može izreći kazna zatvora ili novčana kazna veća od 10.000 kuna, sud može sam ili na prijedlog tužitelja, nakon što je ispitao okrivljenika i utvrdio da ne postoje razlozi za odbacivanje optužnog prijedloga iz članka 161. ovoga Zakona, odrediti zadržavanje te osobe ako:
1.postoje okolnosti koje upućuju na opasnost da će pobjeći (krije se i dr.), 2. postoji opasnost da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za prekršajni postupak ili da će ometati prekršajni postupak utjecajem na svjedoke ili sudionike, 3. osobite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti istovrsni prekršaj.
(2)Zadržavanje određeno prema stavku 1. ovoga članka može trajati dok za to postoje razlozi zbog kojih je određeno ali ne dulje od petnaest dana računajući u to i vrijeme uhićenja, a protiv maloljetnika zadržavanje može trajati dvadesetčetiri sata računajući od časa kada je zadržavanje odredio sud.
(3)Nakon donesene nepravomoćne presude, protiv okrivljenika se može produljiti ili odrediti zadržavanje ako je izrečena kazna zatvora ili maloljetnički zatvor a osobite okolnosti opravdavaju bojazan da će počiniti istovrsni prekršaj.
(4)Zadržavanje prema stavku 3. ovoga članka može trajati petnaest dana ali ne dulje od izrečene kazne, a okrivljenika se na njegov zahtjev može uputiti na izdržavanje izrečene kazne i prije pravomoćnosti presude.
(5)Ako se okrivljenik u času pravomoćnosti presude nalazi u zadržavanju, ostat će u zadržavanju do upućivanja na izdržavanje kazne, a najdulje do isteka trajanja izrečene kazne.
(6)Zadržavanje prema stavku 1. i 3. ovoga članka se određuje ili produljuje pisanim i obrazloženim rješenjem koje se predaje odmah zadržanom okrivljeniku. U spisu se naznačuje vrijeme predaje rješenja a okrivljenik to potvrđuje svojim potpisom.
(7)Protiv rješenja kojim se određuje ili produljuje zadržavanje okrivljenik ima pravo žalbe u roku od 48 sati. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
(8)Sud u predmetu u kojem je određeno zadržavanje postupa naročito žurno te pazi po službenoj dužnosti jesu li prestali razlozi i zakonski uvjeti za daljnje trajanje zadržavanja i u tom slučaju odmah ukida zadržavanje.
(9)Kada odredi protiv okrivljenika zadržavanje, sud će postupiti na način propisan u članku 134. stavku 2. točki 2. i 3. ovoga Zakona.
(10)Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za određivanje ili produljenje zadržavanja i rješenja kojim se ukida zadržavanje nije dopuštena žalba.
(11)Ukupno trajanje zadržavanja u prekršajnom postupku ne može biti dulje od 15 dana prije donošenja nepravomoćne presude te još najviše 15 dana nakon donošenja nepravomoćne presude prema stavku 3. ovoga članka, osim u slučaju iz stavka 12. ovoga članka i članka 136. ovoga Zakona.
(12)Ako Visoki prekršajni sud ukine nepravomoćnu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, ispitat će postoji li i dalje osnova za zadržavanje okrivljenika iz stavka 3. ovoga članka i može produljiti zadržavanje najviše do petnaest dana. Takvo zadržavanje može se, osim ako nije riječ o osobi iz članka 136. stavka 1. ovoga Zakona, odrediti samo jedanput u tijeku trajanja postupka, a njegovo trajanje nije ograničeno prema stavku 11. ovoga članka. U odnosu na osobu iz članka 136. stavka 1. ovoga Zakona takvo zadržavanje može trajati ukupno najdulje 30 dana preko roka iz stavka 11. ovoga članka.
5.MJERE U POSEBNIM SLUČAJEVIMA Zadržavanje ili jamstvo u posebnim slučajevima
Članak 136(1) Kad je okrivljeniku koji nema stalno prebivalište ili boravište u Republici
Hrvatskoj nepravomoćnom presudom izrečena kazna, a nema zakonskih uvjeta da se