← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-337/2007 od 14. studenoga 2007.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-337/2007 od

  1. studenoga
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-337/2007 od
  3. studenoga
  4. NN 133/2007 (27.12.2007.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-337/2007 od
  5. studenoga
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 3827 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Davor Krapac, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, u postup­ku koji je ustavnom tužbom pokrenula S. B. d.d. S., koju zastupa L. A., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj
  7. studenoga
  8. godine, donio je ODLUKU . Ustavna tužba se usvaja. II. Ukida se presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-401/06-2 od
  9. travnja
  10. godine te se predmet vraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak. III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  11. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-401/06-2 od
  12. travnja 2006., kojom je prihvaćena revizija tužene, Republike Hrvatske, Ministarstva financija, te su preinačene presude Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-7708/96-2 od
  13. rujna
  14. godine i Općinskog suda u Zagrebu broj: P-735/96 od
  15. srpnja
  16. godine na način da je odbijen podnositeljičin tužbeni zahtjev kao neosnovan. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je podnositeljičin tužbeni zahtjev za utvrđenje da podnositeljica nije u obvezi po izdanoj garanciji broj 113/94 od
  17. prosinca
  18. za osiguranje namirenja dospjelih iznosa carine i drugih opterećenja pri uvozu robe koja je izdana carinskom obvezniku »T.« d.o.o. Z., u korist Ministarstva financija, Carinske uprave Republike Hrvatske, Carinarnice Zagreb, te da se slijedom toga Zavodu za platni promet – Poslovnica 30113 – Samobor zabrani postupanje po zahtjevima za naplatu dospjelih a nepodmirenih carinskih obveza s naslova carinske deklaracije.
  19. Podnositeljica smatra da su joj osporenom presudom povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima
  20. stavkom 2.,
  21. i
  22. stavkom
  23. Ustava Republike Hrvatske. Pored toga, ukazuje i na povredu članka
  24. stavka
  25. Ustava. Obrazlažući povrede ustavnih prava, podnositeljica u bitnom ističe da je Carinarnica Zagreb podnijela zahtjeve za naplatu po garanciji po proteku roka važenja garancije te da zbog proteka roka važenja garancije podnositeljica nije bila u obvezi po izdanoj garanciji. Ističe da nezakonitost i neustavnost osporene presude Vrhovnog suda leži u činjenici da je Vrhovni sud u konkretnom slučaju primijenio Uputu o izmjeni Upute o korištenju garancije kao jamstva za namirenje dospjelih carinskih obveza (»Narodne novine« broj 1/95.) koja je stupila na snagu nakon izdavanja sporne garancije. Predlaže usvajanje ustavne tužbe i ukidanje osporene presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Na temelju članka
  26. stavka
  27. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/
  28. i 49/
  29. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) predlaže odgodu ovrhe dospjelih a nepodmirenih carinskih obveza s naslova carinskih deklaracija prema garanciji broj 113/94 od
  30. prosinca
  31. Ustavna tužba je osnovana.
  32. U tijeku ustavnosudskog postupka zatraženo je i dobiveno stručno mišljenje dr. B. V. iz Z.
  33. U postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku utvrđeno je: – podnositeljica je izdala bankarsku garanciju carinskom obvezniku »T.« d.o.o. Z. broj: 113/94 od
  34. prosinca
  35. za osiguranje namirenja dospjelih iznosa carine i drugih opterećenja pri privremenom uvozu robe u carinsko područje Republike Hrvatske, – u navedenoj garanciji upisan je rok važenja od
  36. siječnja
  37. do
  38. prosinca
  39. – datumi proteka privremenog uvoza bili su
  40. listopada 1995.,
  41. rujna 1995.,
  42. listopada 1995.,
  43. prosinca 1995.,
  44. listopada 1995.,
  45. rujna 1995.,
  46. rujna 1995.,
  47. rujna 1995.,
  48. rujna 1995.,
  49. rujna 1995.,
  50. rujna 1995.,
  51. studenoga 1995.,
  52. prosinca 1995.,
  53. listopada 1995.,
  54. listopada 1995.,
  55. studenoga 1995.,
  56. studenoga 1995.,
  57. listopada
  58. i
  59. studenoga
  60. dok su datumi stavljanja robe u promet bili raniji, – naplata carine i drugih opterećenja za privremeno uvezenu robu po spornoj garanciji zatražena je od podnositeljice u razdoblju od
  61. do
  62. siječnja
  63. godine, tj. nakon proteka roka važenja garancije. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, kao i stajališta da podnositeljica nije u obvezi po izdanoj garanciji, prvostupanjski sud je usvojio podnositeljičin tužbeni zahtjev. Obrazlažući presudu, prvostupanjski sud, u bitnom ističe da Carinarnica Zagreb, unatoč saznanju da uvoznik nije podmirio svoje carinske obveze, nije postupila prema članku II. Odluke o uvjetima za podizanje robe koja je pod carinskim nadzorom prije obračuna i naplate carine i drugih opterećenja pri uvozu robe (»Narodne novine« broj 62/92.), niti je o odlučnim činjenicama obavijestila podnositeljicu kao izdavatelja garancije. Polazeći od navedenog, kao i činjenice da je zahtjev za naplatu dospjelih a nepodmirenih carinskih obveza s naslova bankarske garancije podnesen nakon proteka toka važenja garancije, prema stajalištu prvostupanjskog suda, Carinarnica Zagreb, odnosno tužena odgovorna je za nastalu štetu. Prihvaćajući pravna stajališta prvostupanjskog suda, Županijski sud je odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu. Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio je reviziju tužene i preinačio nižestupanjske presude na način da je odbio podnositeljičin tužbeni zahtjev. Obrazlažući osporenu presudu, Vrhovni sud je u bitnom istaknuo da je za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva relevantan datum nastanka osnove plaćanja carine na privremeno uvezenu robu, a to je dan podnošenja carinske deklaracije za konačno carinjenje robe, odnosno dan proteka roka za koji je odobren privremeni uvoz. U konkretnom slučaju taj dan je nastao unutar roka važenja garancije (rujan, listopad i studeni 1995.). Stoga, prema stajalištu Vrhovnog suda, nije odlučno kada je zatražena naplata po garanciji, kao što smatraju sudovi prvog i drugog stupnja. S obzirom na utvrđenje da je osnova obveze nastala unutar važenja garancije, Vrhovni sud je ocijenio reviziju tuženice osnovanom te preinačio nižestupanjske presude na način da je podnositeljičin tužbeni zahtjev odbijen.
  64. Na temelju analize osporene presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao i mjerodavnih propisa, Ustavni sud je utvrdio da je osporenom presudom podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom zajamčeno člankom
  65. stavkom
  66. Ustava. Razloge na kojima je utemeljena ocjena o povredi ustavnog prava, Ustavni sud nalazi u sljedećem: Prema stajalištu Vrhovnog suda izraženom u osporenoj presudi, banka je dužna platiti nepodmirene obveze s naslova bankarske garancije i nakon prestanka njezina važenja ako je osnova plaćanja nastala u tijeku važenja garancije. Bankarska garancija broj: 113/94 od
  67. prosinca
  68. izdana je prema obrascu propisanom Odlukom o uvjetima za podizanje robe koja je pod carinskim nadzorom prije obračuna i naplate carine i drugih opterećenja pri uvozu robe i Uputom o korištenju garancija kao jamstva za namirenje dospjelih carinskih obveza (»Narodne novine« broj 63/92., u daljnjem tekstu: Uputa /92.) te s rokom važenja od
  69. siječnja do
  70. prosinca
  71. Člankom
  72. stavkom
  73. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 53/91., 73/91., 111/
  74. i 3/94.) koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja sporne garancije, propisano je:

(1)Bankarskom garancijom obvezuje se banka prema primaocu garancije (korisniku) da će mu za slučaj da mu treća osoba ne ispuni obvezu o dospjelosti namiriti obvezu ako budu ispunjeni uvjeti navedeni u garanciji. Člankom 1087. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je:
(1)Ako bankarska garancija sadrži klauzulu »bez prigovora«, »na prvi poziv« ili sadrži riječi koje imaju isto značenje, banka ne može isticati prema korisniku prigovore koje nalogodavac kao dužnik može isticati prema korisniku po osiguranoj obvezi. U konkretnom slučaju riječ je o bankarskoj garanciji na »prvi poziv« što znači da je riječ o »apstraktnom« instrumentu kod kojega obveza plaćanja ne proizlazi iz transakcije za koju je garancija izdana, već iz same garancije. Garancija je izdana kao osiguranje za naplatu carine i drugih uvoznih pristojbi ako ih ne podmiri carinski obveznik. Apstraktni karakter tog bankarskog instrumenta ima za posljedicu da banke moraju platiti iznos na koji su pozvane, neovisno o tome je li carinski obveznik platio svoju carinsku obvezu, te u nemogućnosti pozivanja na razloge iz temeljne transakcije. Prema članku
  1. Zakona o obveznim odnosima, izdavatelj bankarske garancije dužan je namiriti obvezu samo ako su ispunjeni uvjeti navedeni u garanciji. Ako garancija sadrži rok važenja (kao u konkretnom slučaju), tada je rok unesen u garanciju jedan od bitnih uvjeta garancije, te po proteku roka važenja garancije, korisnik garancije ne može s uspjehom tražiti od izdavatelja namirenje obveze. Prema Uputi/
  2. koja je bila na snazi u vrijeme izdavanja sporne bankarske garancije, garancija sadrži rok njezina važenja. Uputom o izmjeni Upute/
  3. (»Narodne novine« broj 1/95., u daljem tekstu: Upute/95.) koja je stupila na snagu
  4. siječnja 1995., izmijenjen je tekst obrasca bankarske garancije na način:
  5. U »Garanciji br. ____ za osiguranje namirenja dospjelih svota carine i drugih opterećenja pri uvozu robe«, koja je otisnuta uz Uputu o korištenju garancije kao jamstva za namirenje dospjelih carinskih obveza: a) riječi »Ova garancija važi od ___ do _ _ » zamjenjuju se riječima »Ova garancija važi za osiguranje namirenja dospjelih svota carine i drugih opterećenja pri uvozu robe, čiji je osnov nastao u razdoblju od ____ do ____«. Polazeći od navedenih utvrđenja, kao i činjenice da je sporna bankarska garancija izdana prema Uputi/92, dakle, prije stupanja na snagu Upute/95., valja zaključiti da se na konkretan slučaj ne odnosi Uputa/95, pa se pitanje roka njezina važenja ne može prosuđivati prema tom propisu. Slijedom iznijetog, ocjena je Ustavnog suda da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, ocjenjujući osnovanost revizije u konkretnom slučaju ispustio iz vida članak
  6. stavak
  7. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je izdavatelj bankarske garancije dužan namiriti obvezu samo ako su ispunjeni uvjeti navedeni u garanciji, te utemeljio svoje stajalište na neprihvatljivom tumačenju i primjeni propisa koji u vrijeme izdavanja sporne bankarske garancije nije bio na snazi, čime je povrijedio podnositeljičino ustavno pravo jednakosti pred zakonom zajamčeno člankom
  8. stavkom
  9. Ustava.
  10. Budući da je Ustavni sud utvrdio povredu ustavnog prava zajamčenog člankom
  11. stavkom
  12. Ustava, eventualne povrede ostalih odredaba Ustava na koje upućuje podnositeljica u ustavnoj tužbi ovaj Sud nije razmatrao.
  13. Slijedom navedenog, na temelju članaka
  14. i
  15. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke.
  16. Objava odluke (točka III. izreke) utemeljena je na članku
  17. stavku
  18. Ustavnog zakona.
  19. Budući da je Sud o ustavnoj tužbi donio meritornu odluku, o prijedlogu podnositeljice za odgodu ovrhe nije odlučivao. Broj: U-III-337/2007 Zagreb,
  20. studenoga
  21. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Petar Klarić, v. r. Odluka, NN 133/2007-3827 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 133/2007 Broj dokumenta u izdanju: 3827 Donositelj:Ustavni sud Republike Hrvatske Datum tiskanog izdanja: 27.12.
  22. ELI: /eli/sluzbeni/2007/133/3827 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  23. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.