Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-4697/2005 od 21. studenoga 2007.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-4697/2005 od

1. studenoga
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-4697/2005 od
3. studenoga
4. NN 1/2008 (2.1.2008.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-4697/2005 od
5. studenoga
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 31 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo I. Ž. iz B., kojeg zastupa G. B., odvjetnica iz S., na sjednici održanoj
7. studenoga 2007., jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukidaju se: – presuda Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-538/04 od
8. rujna
9. godine; – presuda Općinskog suda u Splitu, broj: II-P-2618/99 od
10. svibnja
11. godine; te se predmet vraća nadležnom Općinskom sudu u Splitu na ponovni postupak. III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
12. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-538/04 od
13. rujna 2005., kojom je odbijena žalba podnositelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, broj: II-P-2618/99 od
14. svibnja
15. Prvostupanjskom presudom djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja I. R. iz K. K., te je podnositelju, kao tuženiku, naloženo da tužitelju isplati iznos od 18.850,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana utuženja i troškovima postupka, na ime kupoprodajne cijene za trideset ovaca i jednog ovna, koje je tužitelj predao podnositelju u rujnu
16. godine.
17. U ustavnoj tužbi podnositelj, u bitnome, tvrdi da je tužbeni zahtjev iz tužbe podnesene parničnom sudu protivan usmenom ugovoru sklopljenom između njega i tužitelja, te da su nadležni sudovi, prihvaćajući takav tužbeni zahtjev, sudili o nečemu što nikada nije bilo predmetom ugovora među ugovornim strankama – o novčanoj naknadi. Podnositelj izlaže kako su on i tužitelj u rujnu
18. sklopili usmeni ugovor, pod odgodnim uvjetom u smislu odredaba članka
19. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/
20. i 112/
21. – u daljnjem tekstu: ZOO), i to na način da je podnositelj bio dužan tužitelju, za trideset ovaca koje mu je tužitelj predao na ispašu zajedno s jednim ovnom, u proljeće
22. godine predati baš od tih ovaca trideset janjaca, težine 17-20 kg. Za slučaj da ovce uginu dogovor je glasio »nema ovaca, nema janjaca«, a za slučaj da ovce nastradaju od vukova, podnositelj je trebao ishoditi naknadu štete od države. Budući da su se ovce razboljele i uginule te su podnositelju preostali samo jedna ovca i ovan, a janjaca nije ni bilo, njegova obveza prema tužitelju, kako smatra, ne postoji. Naknada u novcu, prema tvrdnji podnositelja, nikada nije bila ugovorena, to nije tvrdio ni tužitelj u sporu, pa sudovi o takvoj naknadi nisu niti mogli suditi, a napose, budući da je dogovor među strankama glasio »za trideset ovaca trideset janjaca«, sudovi nisu mogli dosuđivati novčanu naknadu za predanog ovna koji služi samo za rasplod. Podnositelj smatra da su u provedenom parničnom postupku odlučne činjenice pogrešno i nepotpuno utvrđene, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo i da su povrijeđene odredbe Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/
23. i 117/03.). Izrijekom ističe povredu ustavnog prava na jednakost pred zakonom, zajamčenog odredbom članka
24. stavka
25. Ustava, kao i odredaba članaka 26.,
26. i
27. Ustava, dok je iz sadržaja ustavne tužbe razvidno da ukazuje i na povredu prava na pravično suđenje, zajamčenog odredbom članka
28. stavka
29. Ustava. Predlaže ukinuti osporene presude. Ustavna tužba je osnovana.
30. Ustavni sud u postupku u povodu ustavne tužbe podnesene na temelju članka
31. stavka
32. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/
33. i 49/
34. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja, povrijeđeno podnositelju ustavno pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.
35. Analizom spisa predmeta i osporenih presuda Ustavni sud je utvrdio sljedeće: Iz tužbe koju je tužitelj u sporu podnio parničnom sudu, kao i iz njegova iskazivanja tijekom postupka, razvidno je da tužitelj svoj pravni odnos s podnositeljem glede sporne stoke smatra kupoprodajnim odnosom i drži da mu za svu predanu stoku pripada pravo na isplatu kupoprodajne cijene u novcu. Razvidno je i to da je, prilikom predaje sporne stoke podnositelju, jedino za isporučenog ovna zatražio isplatu cijene u novcu, dok je za ovce tražio predaju odgovarajućeg broja janjaca određene težine. Nadležni prvostupanjski sud proveo je dokazni postupak, pored ostalog, i saslušanjem više svjedoka koji su bili u sličnim ili jednakim pravnim odnosima s tužiteljem u približno isto vrijeme, te iz njihovih iskaza proizlazi da su neki od njih isporučene ovce odnosno ovna, dijelom ili u cijelosti platili u novcu, a za ono što nisu mogli platiti u novcu također je ugovorena predaja janjaca, te bi tužitelju predavali onoliko janjaca koliko bi ovaca preživjelo i ojanjilo se (pri čemu su se uginuća ovaca događala sporadično). Prvostupanjski sud iz navedenog zaključuje da se radi o »uobičajenom načinu poslovanja« tužitelja, ne definirajući izrijekom o kojoj bi se vrsti obveznopravnog odnosa radilo. Pravnu prirodu tužiteljevog odnosa s podnositeljem prosuđuje isključivo s gledišta odredaba ZOO-a kojima je uređen obveznopravni institut prodaje (članci
36. i dr. ZOO-a), a napose s gledišta odredaba o pravnim posljedicama skrivenih nedostataka prodane stvari (članci
37. i
38. ZOO-a). U tom smislu prvostupanjski sud utvrđuje da na strani tužitelja kao prodavatelja ne postoji odgovornost, budući da mu podnositelj u zakonom propisanim rokovima nije stavio nikakve prigovore glede nedostataka sporne stoke, te budući da je putem veterinarskog vještačenja utvrđeno kako je do zaraze i, posljedično, uginuća stoke došlo nakon što je predana podnositelju. Prvostupanjski sud, nadalje, putem usporednih podataka, utvrđuje tržišnu cijenu živih janjaca u vrijeme kada su trebali biti isporučeni tužitelju kao i tržišnu cijenu ovna. Slijedom svega navedenog sud određuje novčani iznos kojeg je podnositelj dužan isplatiti tužitelju na ime kupoprodajne cijene te djelomično usvaja tužbeni zahtjev tužitelja. Drugostupanjski sud potvrđuje sva činjenična utvrđenja i stajališta prvostupanjskog suda glede pravne osnove i dosuđene visine iznosa kojeg je podnositelj obvezan isplatiti tužitelju.
39. Iz izloženog sadržaja osporenih presuda, prema stajalištu Ustavnog suda, nisu razvidne odlučne činjenice niti su navedeni ikakvi razlozi na kojima sudovi temelje svoje pravno stajalište da bi u konkretnom slučaju između parničnih stranaka bio sklopljen baš ugovor o prodaji, da bi se taj ugovor o prodaji odnosio na svu spornu stoku jednako, kao i da bi ugovorne stranke ugovorile isplatu novčanog ekvivalenta za spornu stoku, pa slijedom toga nije razvidna niti pravna osnova temeljem koje su u konkretnom slučaju podnositelju osporenim presudama naložili da tužitelju isplati novčani iznos na ime kupoprodajne cijene. U konkretnom parničnom postupku očigledno je postojao spor oko prirode obveznopravnog odnosa između parničnih stranaka, kojeg nadležni sudovi osporenim presudama nisu razriješili odnosno nisu ga razriješili u cijelosti. Naime, prema odredbi članka
40. stavka
41. ZOO-a, temeljno je načelo tumačenja spornih odredaba ugovora istražiti zajedničku namjeru ugovaratelja i tumačiti je sukladno načelima obveznog prava utvrđenim u ZOO-u. U provedenom parničnom postupku utvrđeno je da tužitelj uobičajeno pri sklapanju pravnih poslova, pa i u konkretnom pravnom poslu, nije tražio isplatu kupoprodajne cijene (izuzevši za ovnove) ukoliko je suugovaratelj nije mogao platiti, već bi tada ugovarali predaju određenog broja janjaca određene težine. Prema tome, tužitelj nije sa svojim suugovarateljima za predane ovce ugovarao isplatu u novcu, a predaju janjaca alternativno, već samo predaju janjaca. Kako se sudovi u osporenim presudama o navedenim okolnostima nisu očitovali, ukazuje se upitnim je li u konkretnom parničnom postupku tužitelj bio ovlašten tužbom potraživati (i jesu li sudovi bili ovlašteni dosuditi) isplatu kupoprodajne cijene za predane ovce odnosno jesu li bile ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe članka
42. stavka
43. ZOO-a, kojom je propisano sljedeće: Kad je ugovorom ili zakonom predviđeno da vjerovnik može umjesto dugovanog predmeta zahtijevati od dužnika neki drugi predmet, dužnik je dužan predati mu taj predmet ako vjerovnik to zahtijeva. Upitnim se ukazuje i zaključak sudova da je odnos tužitelja i podnositelja ustavne tužbe po svojoj pravnoj prirodi predstavljao isključivo kupoprodajni odnos, budući da sudovi ni o tome nisu naveli nikakve razloge. Naime, činjenice utvrđene u parničnom postupku mogu upućivati i na istodobno postojanje dvaju različitih obveznopravnih odnosa – kupoprodaje (članak
44. i dr. ZOO-a) i zamjene (članci
45. i
46. ZOO-a), budući da je zamjena dvostranoobvezni naplatni pravni posao kod kojeg se naplata ne sastoji u novcu, već u predaji neke druge stvari, a mogući tužbeni zahtjevi i pravne posljedice u slučaju neispunjenja takvog ugovora drugačiji su nego u slučaju neispunjenja ugovora o kupoprodaji. Valja pritom ukazati i na okolnost da osporene presude, koje polaze od stajališta sudova da se radi o kupoprodajnom odnosu (tužitelj je podnositelju prodao ovce), ne sadrže niti razloge zbog kojih je kupoprodajna cijena za predane ovce utvrđena na temelju podataka o tržišnoj cijeni janjaca.
47. Zbog izloženih razloga Ustavni sud ocjenjuje da je osporenim presudama, koje usvajanje tužbenog zahtjeva za isplatu kupoprodajne cijene temelje isključivo na zaključku da su tužitelj i podnositelj ustavne tužbe sklopili usmeni ugovor o kupoprodaji, bez navođenja razloga koji opravdavaju navedeni zaključak, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom
48. stavkom
49. Ustava, koji glasi: Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. Ocjenjujući navode ustavne tužbe sa stajališta tog ustavnog prava Ustavni sud ispituje eventualno postojanje postupovnih povreda u postupcima pred sudovima te na temelju toga, sagledavajući postupak kao jedinstvenu cjelinu, ocjenjuje je li postupak bio vođen na način koji podnositelju osigurava pravično suđenje, odnosno je li tijekom postupka pred nadležnim sudom počinjena povreda takvog značaja da postupak kao jednu cjelinu čini nepravičnim za podnositelja. Ustavni sud je utvrdio da je osporenim presudama, zbog nenavođenja razloga na kojima sudovi zasnivaju svoje pravno stajalište, povrijeđeno podnositeljevo ustavno pravo na pravično suđenje.
50. Razlozi izloženi u točkama
51. i
52. ovog obrazloženja upućuju, prema stajalištu Ustavnog suda, i na sumnju da je osporenim presudama podnositelju u konkretnom slučaju povrijeđeno ustavno pravo na jednakost pred zakonom. Ovo stoga što iz obrazloženja osporenih presuda nije razvidno zasnivaju li se pravna stajališta nadležnih sudova na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju tog prava, pa se ukazuje dvojbenim jesu li ta pravna stajališta posljedica proizvoljnog tumačenja i primjene mjerodavnog materijalnog prava.
53. Odredbe članaka 26.,
54. i
55. Ustava, na čiju se povredu podnositelj također poziva, nisu mjerodavne u konkretnom slučaju.
56. Zbog izloženih razloga, a na temelju odredaba članka
57. i članka
58. stavaka
59. i
60. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke.
61. Objava odluke (točka III. izreke) temelji se na odredbama članka
62. Ustavnog zakona. Broj: U-III-4697/2005 Zagreb,
63. studenoga
64. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednica Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 1/2008-31 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 1/2008 Broj dokumenta u izdanju: 31 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 2.1.
65. ELI: /eli/sluzbeni/2008/1/31 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
66. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.