Pravilnik o određenim sastavnim dijelovima i značajkama traktora na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo TPV 322 (izdanje 00)

(2).

1. Mjesto:
2. Datum:
3. Potpis:
4. Sljedeći se dokumenti, koji nose broj europske homologacije tipa, prilažu ovom certifikatu: ....................... crteži s dimenzijama; ....................... crtež ili fotografija traktora. Podaci se moraju dostaviti nadležnim tijelima drugih država članica ukoliko ona to zatraže.
5. Napomene: PRILOG II. REGULATOR BRZINE VRTNJE I ZAŠTITA POGONSKIH SASTAVNIH DIJELOVA, IZBOČINA I KOTAČA
6. REGULATOR BRZINE VRTNJE 1.
7. Ako regulator brzine vrtnje ugrađuje proizvođač kao dio standardne opreme, mora se ugraditi i konstruirati na način da je traktor u skadu s TPV 302 o najvećoj konstrukcijskoj brzini.
8. ZAŠTITA POGONSKIH SASTAVNIH DIJELOVA, IZBOČINA I KOTAČA 2.
9. Općenito 2.1.
10. Pogonski sastavni dijelovi, izbočine i kotači na traktorima moraju se konstruirati, ugraditi i zaštititi na način da spriječe nesreće osoba u uobičajenim uvjetima uporabe. 2.1.
11. Zahtjevi iz točke 2.1.
12. smatraju se ispunjenima uz pridržavanje zahtjeva navedenih u točki 2.
13. Rješenja osim onih opisanih u točki 2.
14. se odobravaju ako proizvođač dokaže da su barem istovjetna zahtjevima iz točke 2.
15. 2.1.
16. Zaštitni se uređaji moraju čvrsto postaviti na traktor. »Čvrsto postavljen« znači da uklanjanje takvih uređaja treba biti moguće samo uz pomoć alata. 2.1.
17. Poklopci, zaklopci i pokrovi, koji bi mogli uzrokovati ozljedu ako se zalupe pri zatvaranju, moraju se izraditi na način da se spriječi njihovo slučajno zatvaranje (npr. pomoću sigurnosnih uređaja ili primjerenom montažom ili konstrukcijom). 2.1.
18. Jedinstvenim zaštitnim uređajem može se zaštititi čitav niz opasnih mjesta. Međutim, ako se uređaji za prilagođavanje, održavanje ili suzbijanje interferencije – koji se mogu aktivirati samo kada motor radi – ugrađuju ispod jedinstvenog zaštitnog uređaja, tada se moraju ugraditi dodatni zaštitni uređaji. 2.1.
19. Sigurnosni uređaji (npr. opružni ili prijeklopni osigurači) – kako bi se osigurali montažni sastavni dijelovi s brzim otpuštanjem (npr. zatici), i takvi sastavni dijelovi – zaštitnih uređaja koji se otvaraju bez pomoći alata (npr. poklopac motora) moraju se čvrsto postaviti bilo na postolje traktora ili na zaštitni uređaj. 2.
20. Definicije 2.2.
21. »Zaštitni uređaj« označava uređaj namijenjen zaštiti opasnih dijelova. U smislu ovog Pravilnika, zaštitni uređaji obuhvaćaju oklope, navlake ili štitnike. 2.2.1.
22. »Oklop« označava zaštitni uređaj smješten neposredno ispred opasnog dijela i koji, bilo sam ili s drugim dijelovima stroja, štiti sa svih strana od dodira s opasnim dijelom. 2.2.1.
23. »Pokrov ili poklopac« označava zaštitni uređaj smješten ispred opasnog dijela i koji štiti od dodira s opasnim dijelom na pokrivenom dijelu. 2.2.1.
24. »Štitnik« označava zaštitni uređaj koji, pomoću ograde, rešetke ili sličnog uređaja, osigurava nužnu sigurnosnu udaljenost sprječavajući dodir s opasnim dijelom. 2.2.
25. »Opasni dio« označava svako mjesto koje, zbog razmještaja ili konstrukcije pričvršćenog ili pokretnog dijela traktora, uključuje rizik ozljede. Opasni dijelovi su, naročito, mjesta prignječenja, odsjecanja, rezanja, probadanja, prodiranja, istrgnuća, uvlačenja i nasrtaja. 2.2.2.
26. »Mjesto prignječenja« označava svako opasno mjesto gdje se dijelovi pomiču u odnosu jedni na druge ili prema učvršćenim dijelovima na način koji može uzrokovati prignječenje osoba ili određenih dijelova njihovih tijela. 2.2.2.
27. »Mjesto savijanja«odsjecanja« označava svako opasno mjesto gdje se dijelovi pomiču jedni duž drugih ili duž drugih dijelova na način koji može uzrokovati prignječenje ili posijecanje osoba ili određenih dijelova njihovih tijela. 2.2.2.
28. »Mjesto rezanja, probadanja ili prodiranja« označava svako opasno mjesto gdje dijelovi, bio pomični ili učvršćeni, oštrih rubova, zašiljeni ili tupi mogu nanijeti ozljedu osobama ili određenim dijelovima njihovih tijela. 2.2.2.
29. »Mjesto istrgnuća« označava svako opasno mjesto gdje se izbočine oštrih rubova, zupci, igle, vijci i matice, priključci za mazanje mašću, osovine, krajevi osovina i drugi dijelovi pomiču na način da osobe, određeni dijelovi njihovih tijela ili odjeća mogu biti zahvaćeni i povučeni. 2.2.2.
30. »Mjesto uvlačenja ili nasrtaja« označava svako opasno mjesto čiji dijelovi pomicanjem sužavaju otvor u kojem osobe, određeni dijelovi njihovih tijela ili odjeća mogu zapeti. 2.2.
31. »Doseg« označava najveću udaljenost koju osobe ili određeni dijelovi njihovih tijela mogu doseći prema gore, prema dolje, prema unutra, iznad, oko ili preko bez pomoći nekog predmeta (slika 1.). 2.2.
32. »Sigurnosna udaljenost« označava udaljenost koja odgovara dosegu ili veličini tijela uvećanoj za sigurnosni razmak (slika 1.). 2.2.
33. »Naprava za upravljanje« označava svaku napravu čije izravno pokretanje omogućava promjenu stanja ili rada traktora ili neke s njim povezane opreme. 2.
34. Sigurnosne udaljenosti radi izbjegavanja dodira s opasnim dijelovima 2.3.
35. Sigurnosna se udaljenost mjeri od onih mjesta koja se mogu doseći u svrhu pokretanja, servisiranja i pregleda traktora, te također od razine tla. »Servisiranje i pregled traktora« isključivo označava rad koji obavlja vozač sam sukladno uputama za uporabu. Prilikom utvrđivanja sigurnosnih udaljenosti osnovno načelo je da traktor bude u stanju za koje je konstruiran i da nisu korištena nikakva sredstva kako bi se dosegao opasni dio. Sigurnosne udaljenosti su navedene u točkama 2.3.2.
36. do 2.3.2.
37. U određenim posebnim područjima ili za određene posebne sastavne dijelove, osigurana je primjerena razina sigurnosti ako traktor odgovara zahtjevima navedenima u točkama 2.3.2.
38. do 2.3.2.
39. 2.3.
40. Zaštita opasnih mjesta Prema gore Sigurnosna granica prema gore iznosi 2 500 mm (vidi sliku 1.) u slučaju osoba koje stoje uspravno. Slika
41. 2.3.2.
42. Prema dolje, preko Sigurnosna granica za dosezanje iznad prepreke je: a = od razine tla do opasnog mjesta; b = visina prepreke ili zaštitnog uređaja; c = vodoravna udaljenost između opasnog mjesta i prepreke (vidi sliku 2.). Slika
43. Prilikom posezanja prema dolje i preko, moraju se održavati sigurnosne udaljenosti navedene u tablici
44. Tablica
45. a: udaljenost opasnog mjesta od tla Visina između prepreke i zaštitnog uređaja b 2400 2200 2000 1800 1600 1400 1200 1000 Vodoravna udaljenost c od opasnog mjesta 2400 -- 100 100 100 100 100 100 100 2200 -- 250 350 400 500 500 600 600 2000 -- -- 350 500 600 700 900 1100 1800 -- -- -- 600 900 900 1000 1100 1600 -- -- -- 500 900 900 1000 1300 1400 -- -- -- 100 800 900 1000 1300 1200 -- -- -- -- 500 900 1000 1400 1000 -- -- -- -- 300 900 1000 1400 800 -- -- -- -- -- 600 900 1300 600 -- -- -- -- -- -- 500 1200 400 -- -- -- -- -- -- 300 1200 200 -- -- -- -- -- -- 200 1100 2.3.2.
46. Doseg okolo Sigurnosna granica prikazana u donjoj tablici
47. mora se, u najmanjoj mjeri, održavati ako dotični dio tijela nije dosegao opasno mjesto. Prilikom primjene sigurnosne granice pretpostavlja se da je glavni razmatrani zglob tijela čvrsto pritisnut uz rub zaštitnog uređaja. Sigurnosne se granice ne smatraju održavanima dok se ne ustanovi da dio tijela zasigurno ne može e može dalje nati ili prodrijeti. Tablica
48. 2.3.2.
49. Prodiranje i doseg preko Ako je prodiranje moguće u ili preko otvora i do opasnih dijelova, moraju se održavati najmanje sigurnosne udaljenosti navedene u tablicama
50. i
51. Dijelovi koji se pomiču s obzirom jedni na druge ili pomični dijelovi postavljeni duž učvršćenih dijelova ne smatraju se čimbenicima rizika pod uvjetom da nisu međusobno udaljeni više od 8 mm. Tablica
52. Sigurnosne udaljenosti za produžene i usporedne otvore a je manja dimenzija otvora. b je sigurnosna udaljenost od mjesta opasnosti. Tablica
53. Sigurnosne udaljenosti za četverokutne ili kružne otvore a je otvor/promjer ili duljina strane. b je sigurnosna udaljenost od mjesta opasnosti. 2.3.2.
54. Sigurnosne udaljenosti na mjestima prignječenja Mjesto prignječenja ne smatra se opasnim za prikazani dio tijela ako sigurnosne udaljenosti nisu manje od onih navedenih u tablici 5., i ako je osigurano da se susjedni, širi dio tijela ne može uvesti. Tablica
55. 2.3.2.
56. Naprave za upravljanje Razmak između dvije papučice i otvora kroz koje naprave za upravljanje prolaze ne smatraju se mjestima prignječenja ili odsijecanja. 2.3.2.
57. Stražnja trozglobna poteznica 2.3.2.7.
58. Iza ravnine koja prolazi središnjom ravninom okretišnih točaka podiznih poluga u sustavu trozglobne poteznice, između pomičnih dijelova mora se osigurati najmanja sigurnosna granica od 25 mm u svakoj točki hoda podizne naprave– ali ne za krajnje gornje i donje položaje 0,1 n, zajedno s udaljenosti od 25 mm ili najmanjim kutom od 30° za posmične dijelove koji uzrokuju promjenu u kutnosti (vidi sliku 3.). Hod n’, smanjen za 0,1 n pri njegovim gornjim i donjim krajevima definira se na sljedeći način (vidi sliku 4.). Gdje se donje spojne poluge pokreću izravno sa podiznim mehanizmom, referentna je ravnina određena središnjom poprečnom vertikalnom ravninom tih poluga: Legenda: A = podizna ruka B = donja spojna poluga C = podizna poluga D = šasija traktora E = ravnina koja prolazi kroz osi zakretnih točki podizne poluge F = sigurnosno područje Slika
59. 2.3.2.7.
60. Za hod n hidraulične podizne naprave, donji položaj A točke spajanja donje spojne poluge ograničen je na dimenziju ‘14’ sukladno normi ISO 730, Dio 1., dok je gornji položaj B ograničen najvećim hidrauličnim hodom. Hod n’ odgovara hodu n umanjenom prema gore i prema dolje za 0,1 n, te čini okomitu udaljenost između A’ i B’. 2.3.2.7.
61. Nadalje, unutar hoda n’ najmanja sigurnosna granica od 25 mm s obzirom na susjedne dijelove mora se održavati oko profila podiznih poluga. 2.3.2.7.
62. Ako se, kad se radi o trozglobnoj poteznici, koriste spojni uređaji koji ne zahtijevaju prisutnost korisnika između traktora i priključka koji vuče (na primjer, u slučaju brze spojnice), odredbe iz točke 2.3.2.7.
63. se ne primjenjuju. 2.3.2.7.
64. Priručnik s uputama za uporabu treba sadržavati posebne informacije o opasnim mjestima smještenima s prednje strane ravnine prema definiciji iz prve rečenice točke 2.3.2.7.
65. 2.3.2.
66. Prednja trozglobna poteznica 2.3.2.8.
67. U svakoj točki hoda n podizne naprave – ali ne za krajnje gornje i donje dosege od 0,1 n – najmanja sigurnosna granica od 25 mm mora se održavati između pomičnih dijelova zajedno s najmanjim kutom od 30° ili sigurnosnom granicom od 25 mm u slučaju promjene u kutnosti uzrokovane međusobno posmičnim dijelovima. Hod n’ umanjen za 0,1 n pri oba svoja gornja i donja kraja, definira se kako slijedi (vidi također sliku 4.). 2.3.2.8.
68. Za hod n hidrauličke podizne naprave, krajnji donji položaj A točke spajanja donje spojne poluge ograničen je na dimenziju ‘14’ sukladno normi ISO 8759, Dio 2., dok je krajnji gornji položaj B ograničen najvećim hidrauličnim hodom. Hod n’ smanjen je prema gore i prema dolje za 0,1 n, a okomita udaljenost između A’ i B’. 2.3.2.8.
69. Ako se, kad je riječ o donjim spojnim polugama prednje trozglobne poteznice, koriste spojni uređaji (poput spojnice brzog djelovanja) koji ne zahtijevaju prisutnost korisnika između traktora i priključka pričvršćenog tijekom spajanja, zahtjevi iz točke 2.3.2.8.
70. ne primjenjuju se unutar dosega polumjera od 250 mm od mjesta gdje su donje spojne poluge spojene s traktorom. Međutim, najmanja sigurnosna granica od 25 mm od susjednih dijelova u okviru utvrđenog hoda n’ mora se u svakom slučaju održavati s vanjske strane pomičnih poluga/cilindara. 2.3.2.
71. Vozačevo sjedalo i okruženje Kada je u sjedećem položaju, sva mjesta prignječenja ili savijanja moraju biti izvan dosega vozačevih ruku ili stopala. Ovaj se zahtjev smatra zadovoljenim ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: 2.3.2.9.
72. Vozačevo sjedalo je u sredini njegovog raspona uzdužnog i vertikalnog namještanja. Ograničenje vozačevog dosega podijeljeno je u zone A i B. Središte kugla tih zona je 60 mm ispred i 580 mm iznad referentne točke sjedala (vidi sliku 5.). Zonu A čini kugla promjera 550 mm, dok je zona B smještena između te kugle i kugle polumjera od 1 000 mm. Slika
73. 2.3.2.9.
74. Sigurnosna udaljenost od 120 mm u zoni A i 25 mm u zoni B održava se blizu mjesta prignječenja i odsjecanja, dok se najmanji kut od 30° održava u slučaju posmičnih dijelova koji uzrokuju promjenu u kutnosti. 2.3.2.9.
75. U zoni A, u obzir se moraju uzeti samo mjesta prignječenja i odsijecanja uzrokovana dijelovima koja su pokrenuta vanjskim izvorom energije. 2.3.2.9.
76. Ako je razlog opasnog mjesta postojanje strukturnih dijelova u blizini sjedala, između tog strukturnog dijela i sjedala održava se sigurnosna udaljenost od barem 25 mm. Nema opasnog mjesta između naslona sjedala i susjednih strukturnih dijelova smještenih iza naslona ako su susjedni strukturni dijelovi glatki, a sam naslon sjedala zaobljen i bez oštrih mjesta u okolnom području. 2.3.2.
77. Sjedalo za putnike (ako postoji) 2.3.2.10.
78. Ako dijelovi mogu predstavljati opasnost za stopala, zaštitni se uređaji moraju osigurati unutar polumjera polukugle od 800 mm počevši od prednjeg ruba jastuka sjedala prema dolje. 2.3.2.10.
79. Kako je opisano u točki 2.3.2.
80. (vidi sliku 6.), opasna mjesta u zonama A i B moraju se zaštititi unutar kugle čije je središte 670 mm iznad središta prednjeg ruba sjedala za putnike. Slika
81. 2.3.2.
82. Uski traktori (traktori s razmakom kotača prema definiciji iz članka
83. Pravilnika TPV 321). 2.3.2.11.
84. U slučaju uskih traktora, zahtjevi točke 2.3.2.
85. ne primjenjuju se na zonu smještenu ispod ravnine nagnute pod 45° prema stražnjem dijelu i poprečno u odnosu na smjer hoda, te prolazeći mjestom smještenim 230 mm iznad indeksne točke sjedala (vidi sliku 7.). Ako postoje neka opasna mjesta u ovoj zoni, odgovarajuća se upozorenja moraju postaviti na traktor. Slika
86. 2.3.2.11.
87. Točke II.
88. i II.
89. Priloga I. Pravilnika TPV 317 primjenjuju se za pristup vozačevom sjedalu. 2.3.2.11.
90. Točka I.
91. Priloga I. Pravilnika TPV 317 pr 317 primjenjuje se na naprave za upravljanje. 2.3.2.11.
92. Ispred referentne koja prolazi pod pravim kutom na uzdužnu os vozila kroz središte neopterećene papučice (spojke i/ili radne kočnice), vrući dijelovi ispušnog sustava moraju se zaštititi ako se nalaze unutar 300 mm u gornjoj zoni (700 mm iznad razine tla) i unutar 150 mm u donjoj zoni (vidi sliku 8.). Gledajući bočno, područje koje treba zaštititi ograničeno je na vanjski obris traktora i vanjski obris ispušnog sustava. Vrući dijelovi ispušnog sustava koji prolaze ispod ulazne stepenice moraju biti u vertikalnoj projekciji prekriveni odozgora ili toplinski zaštićeni na drugi način. Slika
93. 2.3.2.
94. Razmještaj i označavanje savitljivih hidrauličnih cijevi 2.3.2.12.
95. Savitljive hidraulične cijevi moraju se razmjestiti na način da se spriječi mehaničko i toplinsko oštećenje. 2.3.2.12.
96. Savitljive hidraulične cijevi moraju se jasno označiti neizbrisivom oznakom sa sljedećim podacima: – proizvođačevom oznakom savitljive cijevi, – datumom proizvodnje (godina i mjesec proizvodnje), – najvećim dopuštenim dinamičkim nadtlakom u radu. 2.3.2.12.
97. Savitljive hidrauličke cijevi u blizini vozačevog ili putničkog sjedala moraju se rasporediti ili zaštititi na način da u slučaju njihovog kvara nema nikakve opasnosti za bilo koju osobu. 2.3.2.
98. Osovina upravljača i oscilirajuća osovina Dijelovi koji se pomiču u odnosu jedni na druge ili prema učvršćenim dijelovima moraju se zaštititi ako se nalaze unutar zone utvrđene u točkama 2.3.2.
99. i 2.3.2.
100. Kada je ugrađeno zglobno upravljanje, unutar područja pregibanja s obje strane traktora moraju postojati neizbrisive i jasne oznake, navodeći putem slikovnog znaka ili riječima da zadržavanje unutar nezaštićenog područja pregibanja nije dozvoljeno. Odgovarajuće se naznake moraju uvrstiti u priručnik s uputama za uporabu. 2.3.2.
101. Prijenosna vratila pričvršćena na traktor Prijenosna vratila (na primjer, kod pogona na četiri kotača) koja se mogu vrtjeti samo dok se traktor kreće, moraju se zaštititi ako se nalaze unutar zone utvrđene u točkama 2.3.2.
102. i 2.3.2.
103. 2.3.2.
104. Zona zračnosti (razmaka) oko pogonskih kotača 2.3.2.15.
105. Zone zračnosti blatobrana moraju udovoljiti sljedećim zahtjevima. 2.3.2.15.
106. »Zona zračnosti« označava prostor koji mora ostati prazan oko guma pogonskih kotača u odnosu na susjedne dijelove vozila. Zona zračnosti pogonskih kotača, kada su opremljeni najvećom veličinom guma, mora odgovarati dimenzijama navedenim na sljedećoj slici
107. i u tablici
108. Slika
109. Tablica
110. Standardni traktori Uski traktori a mm b mm a mm b mm 40 60 15 30 Zona zračnosti manja od prikazane na slici
111. i u tablici
112. dopuštena je pored zona iz točki 2.3.2.
113. i 2.3.2.
114. u slučaju uskih traktora kada se blatobrani također koriste za čišćenje zemlje koja je zapela za kotače. 2.
115. Metoda utvrđivanja indeksne točke sjedala 2.4.
116. Općenito Niže je dat opis metode i uređaja koji se koriste pri utvrđivanju indeksne točke za neki tip tapeciranog sjedala. 2.4.
117. Definicije Indeksna točka sjedala (SIP) Točka smještena u okomitoj središnjoj uzdužnoj ravnini uređaja za utvrđivanje položaja SIP-a prikazanog na slici
118. koja je smještena na vozačevom sjedalusjedalu sukladno točkama 2.4.
119. i 2.4.
120. Točka pokazatelja sjedala utvrđuje se u odnosu na i ne pomiče se kao funkcija prilagođavanja i/ili oscilacija sjedala. 2.4.
121. Uređaj za utvrđivanje indeksne točke (SIP) Uređaj za utvrđivanje SIP-a mora biti poput onog prikazanog na slici
122. Masa toga uređaja iznosi 6 ± 1 kg, a njegova donja strana mora biti ravna i ispolirana. 2.4.
123. Postavljanje sjedala radi utvrđivanja indeksne točke (SIP) Kada se sjedalo i njegov ovjes mogu namještati, sjedalo se postavlja na sljedeći način, prije utvrđivanja točke pokazatelja: (a) sva namještanja – nazad/naprijed, visina i nagib – moraju biti u sredini. Ako to nije slučaj, treba primjenjivati najbliže namještanje bilo iznad ili ispod srednjeg položaja; (b) podesivi se ovjes mora podesiti na način da ovjes bude u sredini hoda s postavljenim i opterećenim uređajem za utvrđivanje položaja. Ovjes se može mehanički blokirati u tom položaju prilikom utvrđivanja indeksne točke (SIP); (c) nepodesivi se ovjes može blokirati u uspravnom položaju koji se postiže pomoću postavljenog i opterećenog uređaja za utvrđivanje položaja; (d) ako su gore navedena namještanja u suprotnosti s posebnim uputama proizvođača, ona se moraju slijediti na način da se dobije namještanje preporučeno za vozača težine 75 kg. Napomena: Vozač koji teži 75 kg daje približnu vrijednost uređaja za utvrđivanje položaja u položaju na sjedalu i opterećenog masom od 65 kg. 2.4.
124. Utvrđivanje tri referentne osi x’, y’ i z’ za SIP Koordinate se moraju utvrditi kako slijedi: (a) mjesto, na jednoj strani postolja sjedala, pričvrsnog otvora koji se nalazi u krajnjem stražnjem položaju; (b) ako je os toga otvora usporedna sa zakretnom osi uređaja, uzima se kao os y’ (u smjeru od lijeva na desno s obzirom na vozača koji sjedi – vidi sliku 11.); (c) ako je os toga otvora usporedna s vertikalnom ravninom koja prolazi simetralom sjedala, ravna se linija uzima kao os y’ koja ide usporedno sa osi zakretanja na koju se odnosi i prolazi točkom presijecanja između potporne ravnine sjedala i osi otvora na koju se gore poziva (vidi sliku 12.); (d) u svim ostalim slučajevima, os y’ se utvrđuje sukladno parametrima s obzirom na sjedalo koje se mjeri; (e) osi x’ i z’ definiraju se kao presijecanja vodoravne i uspravne ravnine prolazeći kroz y’ s vertikalnom ravninom kroz simetralu sjedala. Osi x’ i z’ usmjerene su prema naprijed i prema gore (vidi slike
125. i 12.). 2.4.
126. Metoda utvrđivanja indeksne točke sjedala (SIP) Indeksna točka sjedala (SIP) utvrđuje se primjenom uređaja prikazanog na slici
127. i postupajući na sljedeći način: (a) sjedalo je prekriveno komadom tkanine kako bi se olakšalo ispravno postavljanje uređaja; (b) uređaj se postavlja na jastuk sjedala (bez dodatne mase) gurajući ga prema natrag na naslon sjedala; (c) mase se dodaju kako bi se ukupna masa podigla s 6 ± 1 kg na 26 ± 1 kg. Središte vertikalne sile mora biti 40 mm ispred oznake indeksne točke sjedala na vodoravnom dijelu uređaja (vidi sliku 10.); (d) vodoravna sila od oko 100 N primjenjuje se dvaput na uređaj na indeksnoj točki sjedala, kako je navedeno na slici 10.; (e) ostale mase se dodaju kako bi se ukupna masa podigla s 26 ± 1 kg na 65 ± 1 kg. Središte vertikalne sile dodanih masa mora biti 40 mm ispred oznake indeksne točke sjedala na vodoravnom dijelu uređaja (vidi sliku 10.); (f) s obje strane sjedala u dvije vertikalne ravnine, jednako udaljene od središnje uzdužne linije sjedala, koordinate, prema definiciji iz točke 2.4.5., presijecanja tih ravnina na osi indeksne točke sjedala označene uređajem, moraju se izmjeriti sa točnošću ± 1 mm. Aritmetičke srednje vrijednosti mjerenja uzetih u dvije ravnine bilježe se kao SIP koordinate; (g) uvjeti koji proizlaze iz načina utvrđivanja i koji se razmimoilaze s postupkom navedenim u ovom Prilogu, ili koji mogu biti izvor pogrešaka s obzirom na njihove rezultate, mogu se zabilježiti, kao i njihovi uzroci. Slika
128. UREĐAJ ZA UTVRĐIVANJE INDEKSNE TOČKE SJEDALA (SIP) Slika
129. UTVRĐIVANJE SIP REFERENTNIH OSI (Os priključnog otvora usporedna s osi zakretanja leđa/bedara) Slika
130. UTVRĐIVANJE TRI REFERENTNE OSI SIP-a (Os priključnog otvora usporedna s okomitom ravninom koja prolazi središnjom linijom sjedala) DODATAK Obrazac Naziv tijela za homologaciju PRILOG CERTIFIKATU O EEZ HOMOLOGACIJI TIPA ZA TIP TRAKTORA S OBZIROM NA REGULATOR BRZINE VRTNJE I ZAŠTITU POGONSKIH SASTAVNIH DIJELOVA, IZBOČINA I KOTAČA (članak
131. stavak
132. i članak
133. Direktive Vijeća 74/150/EEZ od
134. ožujka
135. o usklađivanju zakonodavstva država članica koja se odnose na EEZ homologaciju tipa traktora na kotačima za poljoprivredu ili šumarstvo) EEZ homologacija tipa br.:
136. Sastavni dio (dijelovi) ili značajka (značajke): 1.
137. regulator brzine vrtnje (ako postoji) 1.
138. zaštita pogonskih naprava, izbočina i kotača
139. Marka traktora (ili naziv tvrtke proizvođača):
140. Tip i, ako je primjenjivo, trgovački naziv traktora:
141. Naziv i adresa proizvođača:
142. Ako se primjenjuje, naziv i adresa ovlaštenog predstavnika proizvođača:
143. Opis sastavnog dijela (sastavnih dijelova) i/ili značajke (značajaka) navedenih u gornjoj točki 1.:
144. Datum dostave traktora za EEZ homologaciju tipa:
145. Tehnička služba koja provodi homologacijska ispitivanja radi:
146. Datum izvješća koje izdaje ta služba:
147. Broj izvješća koje izdaje ta služba:
148. EEZ homologacija tipa za regulator brzine vrtnje i zaštitu pogonskih sastavnih dijelova, izbočina i kotača je dodijeljena/odbijena

(3).

1. Mjesto:
2. Datum:
3. Potpis:
4. Sljedeći se dokumenti, koji nose broj EEZ homologacije tipa, prilažu ovom certifikatu: .................... crteži s dimenzijama; .................... crtež ili fotografija određenih dijelova traktora. Ovi se podaci moraju dostaviti nadležnim tijelima drugih država članica ukoliko ona to zatraže.
5. Napomene: PRILOG III.A VJETROBRANSKO STAKLO I DRUGA STAKLA ZAHTJEVI ZA OPREMU, DEFINICIJE, ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOG DIJELA, HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOG DIJELA, OZNAKE, OPĆI ZAHTJEVI, ISPITIVANJA I SUKLADNOST PROIZVODNJE
6. ZAHTJEVI ZA OPREMU 1.
7. Traktori za poljoprivredu i šumarstvo mogu, prema odabiru njihovog proizvođača, biti opremljeni: 1.1.
8. vjetrobranskim staklima i staklenim pločama osim vjetrobranskih stakala obuhvaćenim odredbama iz ovog Priloga; 1.1.
9. vje.
10. vjetrobranskim staklima obuhvaćenim zahtjevima za staklene ploče osim vjetrobranskih stakala u ovom Prilogu, uz izuzetakva iz točke 9.1.4.
11. Priloga III. C ovog Pravilnika (staklene ploče s normalnim propuštanjem svjetlosti manjim od 70%).
12. DEFINICIJE U svrhu ovog Pravilnika: 2.
13. »kaljena staklena ploča« označava staklenu ploču koju čini jedan sloj stakla podvrgnutog posebnoj obradi u cilju povećanja njegove mehaničke čvrstoće i uvjetovanja njene fragmentacije nakon lomljenja; 2.
14. »slojevita staklena ploča« označava staklenu ploču koja se sastoji od dva ili više sloja stakla međusobno povezanih pomoću jednog ili više međuslojeva plastičnog materijala; može biti: 2.2.
15. »obična«, kada niti jedan sloj stakla od kojeg je sastavljena nije bio obrađivan, ili 2.2.
16. »obrađena«, kada je barem jedan od slojeva stakla od kojih je sastavljena, posebno obrađen s ciljem povećanja njegove mehaničke čvrstoće i uvjetovanja njegova fragmentiranja nakon lomljenja; 2.
17. »sigurnosno staklo s plastičnom prevlakom« označava staklenu ploču prema definiciji iz točke 2.
18. ili 2.
19. sa slojem plastičnog materijala na njegovoj unutarnjoj površini; 2.
20. »sigurnosno staklo od stakloplastike« označava ploču slojevitog stakla s jednim slojem stakla i jednim ili više slojeva plastičnog materijala od kojih barem jedan djeluje kao međusloj. Plastični se slojevi nalaze na unutarnjoj strani kada je staklo ugrađeno na traktor; 2.
21. »skupina vjetrobranskih stakala« označava skupinu koja obuhvaća vjetrobranska stakla različitih veličina i oblika podvrgnutih ispitivanju njihovih mehaničkih svojstava, fragmentacije i ponašanja prilikom ispitivanja otpornosti na djelovanje okoline; 2.5.
22. »ravno vjetrobransko staklo« označava vjetrobransko staklo koje ne pokazuje nikakvu nazivnu zakrivljenost koja rezultira visinom odsječka preko 10 mm po dužnom metru; 2.5.
23. »zakrivljeno vjetrobransko staklo« označava vjetrobransko staklo koje pokazuje nazivnu zakrivljenost koja rezultira visinom odsječka preko 10 mm po dužnom metru; 2.
24. »dvostruki prozor« označava skup dviju ploča ugrađenih zasebno u istom otvoru na traktoru; 2.
25. »dvostruko staklo« označava staklo sastavljeno od dvije ploče trajno spojene u proizvodnji i odvojene ujednačenim razmakom; 2.7.
26. »simetrično dvostruko staklo označava dvostruko staklo u kojem su dvije sastavne ploče istog tipa (kaljeno ili slojevito staklo, itd.), i pokazuju istovjetne glavne i sporedne značajke; 2.7.
27. »asimetrično dvostruko staklo označava dvostruko staklo u kojem su dvije sastavne ploče različitog tipa (kaljeno ili slojevito staklo, itd.), i pokazuju različite glavne i/ili sporedne značajke; 2.
28. »glavna značajka« označava značajku koja znatno mijenja optička i/ili mehanička svojstva ploče stakla na način ne bez značaja za funkciju koju staklena ploča obavlja u traktoru. Ovaj pojam također obuhvaća trgovački naziv ili oznaku; 2.
29. »sporedna značajka« označava značajku sposobnu izmijeniti optička i/ili mehanička svojstva ploče stakla na način koji je značajan za funkciju za koju je staklena ploča namijenjena da je obavlja u traktoru. Opseg takve promjene procjenjuje se s obzirom na indekse teškoće; 2.
30. »indeksi teškoće« obuhvaćaju dvostupanjski sustav ocjenjivanja koji se primjenjuje na razlike uočene u uporabi u svakoj sporednoj značajci. Promjena s indeksa ‘1’ na indeks ‘2’ navodi potrebu za dodatnim ispitivanjima; 2.
31. razvijena površina vjetrobranskog stakla« označava najmanju pravokutnu površinu od koje se vjetrobransko staklo može izraditi; 2.
32. »kut nagiba vjetrobranskog stakla« označava kut obuhvaćen između okomite linije i ravne linije koja prolazi gornjim i donjim krajnjim točkama vjetrobranskog stakla, pri čemu obje linije leže u vertikalnoj ravnini duž uzdužne osi traktora. 2.12.
33. Mjerenje kuta nagiba obavlja se na neopterećenom trak­toru postavljenom na ravnom tlu. 2.12.
34. Traktori opremljeni hidropneumatskim, hidrauličnim ili pneumatskim ovjesom ili uređajem za automatsko namještanje razmaka od tla sukladno opterećenju, ispituju se u uobičajenim uvjetima vožnje koje je naveo proizvođač; 2.
35. »visina odsječka, h« označava najveću udaljenost, izmjerenu pri približno pravim kutevima, koja razdvaja unutarnju površinu staklene ploče, od ravnine koja prolazi krajevima ploče, (vidi Prilog III. N, slika 1.); 2.
36. »tip staklene ploče« označava staklenu ploču, prema definiciji iz točaka 2.
37. do 2.4., koja ne pokazuje nikakve bitne razlike naročito s obzirom na glavne i sporedne značajke navedene u Prilozima III. D do III. L. 2.14.
38. Iako promjena u glavnim značajkama podrazumijeva da je proizvod novog tipa, uviđa se da u određenim slučajevima promjena u obliku i dimenziji ne zahtijeva nužno provedbu čitavog niza ispitivanja. Za određena se ispitivanja propisana u pojedinačnim Prilozima, staklene ploče mogu smjestiti u zajedničku skupinu ako je očito da posjeduju slične glavne značajke. 2.14.
39. Staklene ploče koje pokazuju različitosti samo s obzirom na njihove sporedne značajke, mogu se smatrati istog tipa; određena se ispitivanja mogu, međutim, provesti na uzorcima takvih ploča ako je provedba tih ispitivanja izričito navedena u uvjetima ispitivanja; 2.
40. »zakrivljenost, r« označava približnu vrijednost najmanjeg polumjera luka vjetrobranskog stakla izmjerenu na području najveće zakrivljenosti.
41. ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOG DIJELA 3.
42. Zahtjev za EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela za tip staklene ploče podnosi proizvođač sigurnosne staklene ploče ili njegov valjano ovlašteni predstavnik i to za svaki tip sigurnosnog stakla. Zahtjev se može podnijeti samo u jednoj državi članici. 3.
43. Za svaki tip sigurnosnog stakla, zahtjevu se prilažu niže navedeni dokumenti u tri primjerka i sljedeće pojedinosti: 3.2.
44. tehnički opis koji obuhvaća sve glavne i sporedne značajke; i, 3.2.1.
45. u slučaju stakla osim vjetrobranskih stakala, crteži na formatu ne većem od A4 ili presavijeni na taj format, uz prikaz: – najvećeg područja, – najmanjeg kuta između dvije susjedne strane staklene ploče, i, – najveće visine odsječka, ako postoji; 3.2.1.
46. u slučaju vjetrobranskih stakala: 3.2.1.2.
47. popis modela vjetrobranskog stakla za koji se traži homologacija tipa sastavnog dijela, uz navođenje naziva proizvođača traktora i tipa (tipova) traktora; 3.2.1.2.
48. crteži u omjeru 1:10 i prikazi vjetrobranskih stakala i njihove ugradbe u traktor s dovoljno detalja da se prikaže: 3.2.1.2.2.
49. položaj vjetrobranskog stakla s obzirom na točku R prema definiciji iz točke 1.
50. Priloga pod nazivom »Vidno polje« Pravilnika TPV 304 koji se odnosi na vidno polje i brisače vjetrobranskog stakla za traktore na kotačima za poljoprivredu ili šumarstvo; 3.2.1.2.2.
51. kut nagiba vjetrobranskog stakla; 3.2.1.2.2.
52. kut nagiba naslona sjedala; 3.2.1.2.2.
53. položaj i veličina zone u kojoj se provjeravaju optičke kvalitete, te, po potrebi, područje podvrgnuto diferencijalnom kaljenju; 3.2.1.2.2.
54. razvijena površina vjetrobranskog stakla; 3.2.1.2.2.
55. najveća visina odsječka vjetrobranskog stakla; i 3.2.1.2.2.
56. zakrivljenost vjetrobranskog stakla (isključivo u svrhu grupiranja vjetrobranskih stakala); 3.2.1.
57. u slučaju dvostrukog stakla, crteži u formatu ne većem od A4 ili presavijeni na taj format, uz prikaz, pored informacija iz točke 3.2.1.1.: – tipa svake sastavne staklene ploče, – tipa spoja (organski, staklo-staklo ili staklo-metal), – nominalne širine zazora između dvije staklene ploče. 3.
58. Pored toga, podnositelj zahtjeva mora dostaviti dovoljan broj ispitnih komada i uzoraka gotovih staklenih ploča razmatranih modela, pri čemu se taj broj po potrebi utvrđuje u dogovoru s tehničkom službom za provedbu ispitivanja. 3.
59. Nadležno tijelo mora provjeriti postojanje zadovoljavajućih postupaka za osiguraosiguranje učinkovite kontrole sukladnosti proizvodnje prije dodjele homologacije tipa sastavnog dijela.
60. OZNAKE vaka sigurnosna staklena ploča, uključujući uzorke i ispitne komade dostavljene radi homologacije tipa sastavnog dijela, mora nositi trgovački naziv ili oznaku proizvođača. Oznaka mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva.
61. HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOG DIJELA 5.
62. Ako uzorci dostavljeni za homologaciju tipa sastavnog dijela udovoljavaju zahtjevima iz točaka
63. do
64. niže navedenih, dodjeljuje se homologacija za odgovarajući tip sigurnosne staklene ploče. 5.
65. Broj homologacije tipa sastavnog dijela dodjeljuje se svakom tipu kako je utvrđeno u Prilozima III. E, III. G, III. K i III. L, ili, u slučaju vjetrobranskih stakala, svakoj homologiranoj skupini. Njegove prve dvije znamenke (za sada 00 za Direktivu 89/173/EEZ u njenom izvornom obliku) ukazuju na niz izmjena i dopuna koje obuhvaćaju najnovije značajne tehničke izmjene i dopune Direktive 89/173/EEZ u trenutku izdavanja homologacije. Država članica ne smije dodijeliti isti broj drugom tipu ili skupini sigurnosnih staklenih ploča. 5.
66. Homologacija tipa sastavnog dijela ili proširenje ili odbijanje homologacije za tip sigurnosne staklene ploče sukladno ovom Pravilniku priopćava se državama članicama putem obavijesti pripremljene u skladu s obrascem navedenim u Prilogu III. B ovog Pravilnika i njegovim Dodacima. 5.3.
67. U slučaju vjetrobranskih stakala, uz obavijest o EEZ homologaciji tipa sastavnog dijela prilaže se dokument s popisom svakog modela vjetrobranskog stakla u homologiranoj skupini, zajedno sa značajkama skupine, sukladno Dodatku
68. Priloga III. B. 5.
69. Pored oznake navedene u točki 4.1., oznaka EEZ homologacije tipa sastavnog dijela mora se vidljivo postaviti na sve sigurnosne staklene ploče, i dvostruka stakla sukladne tipu homologiranome temeljem ovog Pravilnika. Također se može postaviti svaka posebna oznaka homologacije tipa sastavnog dijela dodijeljena svakoj ploči dvostrukog stakla. Ova oznaka homologacije tipa sastavnog dijela sastoji se od: 5.4.
70. pravokutnika oko malog slova »e« iza kojeg slijedi razlikovni broj zemlje koja je dodijelila homologaciju

(4); 5.4.

1. broja homologacije tipa sastavnog dijela desno od pravokutnika propisanog u točki 5.4.
2. 5.
3. Sljedeći dodatni simboli postavljaju se u blizini gore navedene oznake EEZ homologacije tipa: 5.5.
4. u slučaju vjetrobranskog stakla: I: za kaljeno staklo (I/P ako je s prevlakom)

(5), II: za obično slojevito staklo (II/P ako je s prevlakom)

(5), III: za obrađeno slojevito staklo (III/P ako je s prevlakom)

(5), IV: za staklo od stakloplastike; 5.5.

1. V: u slučaju staklene ploče osim vjetrobranskog stakla obuhvaćene odredbama iz točke 9.1.4.
2. Priloga III. C; 5.5.
3. VI: u slučaju dvostrukog stakla; 5.5.
4. T: u slučaju vjetrobranskih stakala koji udovoljavaju zahtjevima glede staklenih ploča osim vjetrobranskih stakala, izuzev onih obuhvaćenih odredbama iz točke 9.1.4.
5. Priloga III. C ovog Pravilnika (staklene ploče normalnog propuštanja svjetlosti manjeg od 70%). Međutim, u slučaju vjetrobranskih stakala koja udovoljavaju zahtjevima glede staklenih ploča osim vjetrobranskih stakala, simbol »T« može se postaviti tek nakon ispitivanja modelom glave utvrđenog u točki 3.3.
6. Priloga III. G ovog Pravilnika, pri čemu visina pada iznosi 4,0 m + 25/-0 mm. 5.
7. Oznaka EEZ homologacije tipa sastavnog dijela i simbol moraju biti jasno čitljivi i neizbrisivi. 5.
8. Dodatak I. ovom Prilogu daje primjere oznaka homologacije tipa sastavnog dijela.
9. OPĆI ZAHTJEVI 6.
10. Sve staklene ploče, a posebice one namijenjene izradi vjetrobranskih stakala, moraju biti dostatne kvalitete kako bi se što je moguće više smanjio rizik od tjelesnih ozljeda u slučaju rasprskavanja stakla. Staklo mora biti u dovoljnoj mjeri otporno na nezgode do kojih može doći u uobičajenom prometu, te na atmosferske i temperaturne uvjete, kemijsko djelovanje, izgaranje i abraziju. 6.
11. Sigurnosno staklo mora pored toga biti dovoljno providno, ne smije uzrokovati nikakva uočljiva izobličenja predmeta gledana kroz vjetrobransko staklo i ne smije uzrokovati nikakvu pomutnju među bojama korištenim za cestovne znakove i signale. U slučaju lomljenja vjetrobranskog stakla, vozač i dalje mora biti u mogućnosti vidjeti cestu dovoljno jasno kako bi mogao zakočiti i sigurno zaustaviti svoj traktor.
12. POSEBNI ZAHTJEVI Svi tipovi sigurnosnog stakla moraju, ovisno o kategoriji kojoj pripadaju, udovoljavati sljedećim posebnim zahtjevima: 7.
13. u pogledu vjetrobranskih stakala od kaljenog stakla, zahtjevima sadržanima u Prilogu III. D; 7.
14. u pogledu jednoliko kaljenih staklenih ploča osim vjetrobranskih stakala, zahtjevima sadržanima u Prilogu III. E; 7.
15. u pogledu vjetrobranskih stakala od običnog slojevitog stakla, zahtjevima iz Priloga III. F; 7.
16. u pogledu običnih slojevitih staklenih ploča osim vjetrobranskih stakala, zahtjevima sadržanima u Prilogu III. G; 7.
17. u pogledu vjetrobranskih stakala od obrađenog slojevitog stakla, zahtjevima sadržanima u Prilogu III. H; 7.
18. u pogledu sigurnosnih staklenih ploča s plastičnim prevlakama, pored odgovarajućih zahtjeva gore navedenih, zahtjevima sadržanima u Prilogu III. I; 7.
19. u pogledu vjetrobranskih stakala od stakloplastike, zahtjevima sadržanima u Prilogu III. J; 7.
20. u pogledu ploča od stakloplastike osim vjetrobranskih stakala, zahtjevima sadržanima u Prilogu III. K; 7.
21. u slučaju dvostrukih stakala, zahtjevima sadržanima u Prilogu III. L.
22. ISPITIVANJA 8.
23. Propisana su sljedeća ispitivanja: 8.1.
24. Fragmentacija Svrha je ovog ispitivanja: 8.1.1.
25. provjeriti jesu li fragmenti i krhotine nastali lomljenjem ploče od stakla takvi da se na najmanju moguću mjeru svede rizik od ozljeda, i 8.1.1.
26. u slučaju vjetrobranskih stakala, provjeriti preostalu vidljivost nakon lomljenja. 8.1.
27. Mehanička čvrstoća 8.1.2.
28. Ispitivanje udarom kugle Ovo se ispitivanje odvija na dva načina, jedno uz pomoć kugle od 227 g, a drugo s kuglom od 2 260 g. 8.1.2.1.
29. ispitivanje kuglom od 227 g: svrha je ovog ispitivanja procijeniti prijanjanje međusloja u slojevitom staklu i mehaničku čvrstoću jednoliko kaljenog stakla. 8.1.2.1.
30. ispitivanje kuglom od 2 260 g: svrha je ovog ispitivanja procijeniti otpornost slojevitog stakla na prodor kugle. 8.1.2.
31. Ispitivanje modelom glave Svrha je ovog ispitivanja provjeriti usklađenost staklene ploče za zahtjevima u vezi s ograničenjem ozljede u slučaju udara glave o vjetrobransko staklo, slojevito staklo ili ploče od stakloplastike osim vjetrobranskih stakala, te također o dvostruka stakla koja se koriste kao bočni prozori. 8.1.
32. Otpornost na okolinu 8.1.3.
33. Ispitivanje abrazije Svrha je ovog ispitivanja utvrditi prelazi li otpornost sigurnosne staklene ploče na abraziju utvrđenu vrijed­nost. 8.1.3.
34. Ispitivanje visokom temperaturom Svrha ovog ispitivanja je potvrđivanje da uslijed dugotrajne izloženosti visokoj temperaturi u međusloju slojevitog stakla ili staklenoplastičnog stakla neće doći do pojave mjehurića ili neke druge greške. 8.1.3.
35. Ispitivanje otpornosti na zračenje Svrha je ovog ispitivanja utvrditi je li propuštanje svjetlosti ploča od slojevitog stakla, stakloplastike ili plastikom presvučenih staklenih ploča izloženih zračenju tijekom duljeg vremenskog razdoblja time značajno smanjena ili je li došlo do značajnog gubljenja boje stakla. 8.1.3.
36. Ispitivanje otpornosti na vlažnost Svrha ovog ispitivanja je određivanje da li će slojevito staklo, stakloplastično staklo ili staklo s plastičnom prevlakom izdržati bez znatnijeg pogoršanja učinke produžene izloženosti atmosferskoj vlagi. 8.1.3.
37. Otpornost na temperaturnu promjenu Svrha je ovog ispitivispitivanja utvrditi hoće li se plastični materijal(i) korišten(i) u sigurnosnom staklu kako je utvrđeno u točkama 2.
38. i 2.rijeti, bez značajnog pogoršanja, učincima produljenog izlaganja ekstremnim temperaturama. 8.1.
39. Optičke značajke 8.1.4.
40. Ispitivanje propuštanja svjetlosti Svrha je ovog ispitivanja utvrditi prelazi li normalno propuštanje svjetlosti sigurnosnih staklenih ploča utvrđenu vrijednost. 8.1.4.
41. Ispitivanje optičkog izobličenja Svrha je ovog ispitivanja provjeriti vjerojatnost zbunjivanja vozača uslijed izobličenja predmeta gledanih kroz vjetrobransko staklo. 8.1.4.
42. Ispitivanje razdvajanja sekundarne slike Svrha je ovog ispitivanja provjeriti da kutno razdvajanje sekundarne slike od primarne slike ne prelazi utvrđenu vrijednost. 8.1.4.
43. Ispitivanje raspoznavanja boja Svrha je ovog ispitivanja provjeriti da nema rizika od zabune oko boja gledanih kroz vjetrobransko staklo. 8.1.
44. Ispitivanje vatrootpornosti Svrha je ovog ispitivanja provjeriti da unutarnja strana sigurnosne staklene ploče prema definiciji iz točaka 2.
45. i 2.
46. ima dovoljno nisku brzinu izgaranja. 8.1.
47. Otpornost na kemijska sredstva Svrha je ovog ispitivanja utvrditi hoće li se unutarnja strana sigurnosne staklene ploče kako je utvrđeno u točkama 2.
48. i 2.
49. bez pogoršanja oduprijeti učincima izloženosti kemijskim sredstvima koja mogu biti prisutna ili korištena kod traktora (npr. smjese za čišćenje). 8.
50. Ispitivanja propisana za staklene ploče kategorija utvrđenih u točkama 2.
51. do 2.
52. 8.2.
53. Sigurnosne staklene ploče podliježu ispitivanjima navedenima u sljedećoj tablici: Vjetrobranska stakla Ostala stakla Kaljena stakla Obična slojevita Obrađena slojevita Stakleno plastična Kaljena Slojevita Stakleno plastična I I/P II II P III III P IV Fragmentacija D/2 D/2 - - H/4 H/4 - E/2 - - Mehanička čvrstoća – kugla 227 g - - F/4.3 F/4.3 F/4.3 F/4.3 F/4.3 E/3.1 G/4 G/4 – kugla 2260 g - - F/4.2 F/4.2 F/4.2 F/4.2 - - - - Ispitivanje modelom glave

(1)D/3 D/3 F/3 F/3 F/3 F/3 J/3 - G/3

(3)K/3

(3)Abrazija Vanjska površina - - F/5.1 F/5.1 F/5.1 F/5.1 F/5.1 - F/5.1 F/5.1 Nutarnja površina - I/2 - I/2 - I/2 I/2 I/2

(2)I/2

(2)I/2 Visoka temperatura - - C/5 C/5 C/5 C/5 C/5 - C/5 C/5 Zračenje - C/6 C/6 C/6 C/6 C/6 C/6 - C/6 C/6 Vlaga - C/7 C/7 C/7 C/7 C/7 C/7 C/7

(2)C/7 C/7 Propuštanje svjetla C/9.1 C/9.1 C/9.1 C/9.1 C/9.1 C/9.1 C/9.1 C/9.1 C/9.1 C/9.1 Optičko izobličenje C/9.2 C/9.2 C/9.2 C/9.2 C/9.2 C/9.2 C/9.2 - - - Sekundarna slika C/9.3 C/9.3 C/9.3 C/9.3 C/9.3 C/9.3 C/9.3 - - - Prepoznavanje boja C/9.4 C/9.4 C/9.4 C/9.4 C/9.4 C/9.4 C/9.4 - - - Otpornost na promjene temperature - C/8 – C/8 - C/8 C/8 C/8

(2)C/8

(2)C/8 Vatrootpornost - C/10 - C/10 - C/10 C/10 C/10

(2)C/10

(2)C/10 Otpornost na kemijska sredstva - C/11 - C/11 - C/11 C/11 C/11

(2)C/11

(2)C/11

(1)Nadalje, ovo se ispitivanje mora provesti na dvostrukim staklima sukladno točki 3. Dodatka L.

(2)Ako je s unutarnje strane prevučeno plastičnim materijalom.

(3)Ispitivanja s ovog popisa moraju se obaviti padom s 4 m + 25/-0 mm s 1,5 m + 25/-0 mm kada se ploče koriste kao vjetrobranska stakla traktora. NB Napomena: Referentna oznaka poput K 3/3 u tablici ukazuje na Prilog III. K i točku

1. toga Priloga, kada je odgovarajuće ispitivanje opisano, a zahtjevi prihvaćanja utvrđeni. 8.2.
2. Sigurnosnoj staklenoj ploči dodjeljuje se homologacija tipa sastavnog dijela ako udovoljava svim zahtjevima propisanima u odgovarajućim odredbama iz gornje tablice.
3. IZMJENA ILI PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE ZA TIP SIGURNOSNE STAKLENE PLOČE 9.
4. O svim izmjenama tipa sigurnosne staklene ploče, ili u slučaju vjetrobranskih stakala, svim dodavanjima vjetrobranskih stakala skupini, mora se izvijestiti upravni odjel (tijelo za homologaciju) koji je odobrio tip sigurnosne staklene ploče. Odjel tada može bilo: 9.1.
5. smatrati da učinjene izmjene vjerojatno neće imati znatan negativan učinak, a u slučaju vjetrobranskih stakala, da novi tip spada unutar homologirane skupine vjetrobranskih stakala, te da u svim slučajevima sigurnosna staklena ploča još uvijek udovoljava zahtjevima, ili 9.1.
6. zatražiti izvješće o daljnjem ispitivanju od tehničke službe odgovorne za provedbu ispitivanja. 9.
7. Priopćenje 9.2.
8. Potvrda, odbijanje ili proširenje homologacije tipa sastavnog dijela priopćavaju se državama članicama sukladno postupku navedenom u točki 5.
9. 9.2.
10. Nadležno tijelo koje je odobrio proširenje homologacije tipa sastavnog dijela mora odrediti serijski broj svakog priopćenja u vezi s produljenjem.
11. SUKLADNOST PROIZVODNJE 10.
12. Sigurnosna stakla kojima je dodijeljena homologacija tipa temeljem ovog i sljedećih Priloga moraju se izraditi na način da se pridržavaju homologiranog tipa i udovolje zahtjevima navedenima u točkama 6.,
13. i
14. 10.
15. Kako bi se provjerilo udovoljenje zahtjevima iz 10.1., stalne se provjere moraju provoditi tijekom proizvodnje. 10.
16. Nositelj homologacije tipa sastavnog dijela mora naročito: 10.3.
17. osigurati postojanje postupaka kontrole kvalitete proizvoda, 10.3.
18. imati pristup opremi nužnoj za provjeru sukladnosti sa svakim homologiranim tipom, 10.3.
19. zabilježiti podatke o rezultatima ispitivanja i izraditi pomoćne dokumente

(6)dostupne tijekom razdoblja koje će se odrediti u dogovoru s upravnim odjelom, 10.3.

1. analizirati rezultate svakog tipa ispitivanja radi provjere i osiguranja dosljednosti značajki proizvoda, omogućavajući dozvoljene promjene u industrijskoj proizvodnji, 10.3.
2. osigurati, za svaki tip proizvoda, provedbu barem ispitivanja propisanih u Prilogu III. O, i 10.3.
3. osigurati uzimanje i ispitivanje daljnjih uzoraka ako neki uzorci ili ispitni komadi pokazuju nesukladnost s dotičnim tipom ispitivanja. Moraju se poduzeti svi nužni koraci kako bi se ponovno uspostavila sukladnost u dotičnoj proizvodnji. 10.
4. Nadležno tijelo može u svakom trenutku provjeriti načine provjere sukladnosti primjenjive na svaku proizvodnu jedinicu (vidi točku 1.
5. Priloga III. O). 10.4.
6. Pri svakom pregledu, podaci ispitivanja i evidencija o proizvodnji moraju se predočiti inspektoru. 10.4.
7. Inspektor može nasumce uzeti uzorke za ispitivanje u laboratoriju proizvođača. Najmanji broj uzoraka može se odrediti s obzirom na rezultate proizvođačevih vlastitih provjera. 10.4.
8. Kada se standard kvalitete čini nezadovoljavajućim ili kada se čini potrebnim provjeriti valjanost ispitivanja provedenih temeljem točke 10.4.2., inspektor može odabrati uzorke koji će se poslati tehničkoj službi koja je provela homologacijsko ispitivanje sastavnog dijela. 10.4.
9. Nadležno tijelo može provesti svako ispitivanje propisano ovim Pravilnikom. 10.4.
10. Uobičajena učestalost pregleda je dva puta godišnje. Ako se tijekom nekog od tih pregleda otkriju nezadovoljavajući rezultati, nadležno tijelo mora osigurati poduzimanje svih koraka nužnih za što skoriju ponovnu uspostavu sukladnosti proizvodnje.
11. KAZNE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE 11.
12. Homologacija tipa sastavnog dijela dodijeljena s obzirom na tip sigurnosne staklene ploče sukladno ovome Pravilniku, može se povući ako postoji nepridržavanje zahtjeva navedenog u točki 10.
13. 11.
14. Ako država članica povlači homologaciju koju je prethodno dodijelila, o tome mora odmah obavijestiti druge države članice uz dostavu kopije certifikata o homologaciji tipa sastavnog dijela s naznakom »HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOG DIJELA POVUČENA« napisanoj velikim slovima na dnu certifikata, s potpisom i datumom.
15. POTPUNA OBUSTAVA PROIZVODNJE Ako nositelj homologacije tipa sastavnog dijela potpuno prestaje s proizvodnjom tipa sigurnosne staklene ploče homologirane sukladno ovom Pravilniku, o tome mora izvijestiti tijelo koje je homologaciju dodijelilo. To tijelo mora zatim o tome izvijestiti druge države članice, uz slanje primjerka obavijesti o složenoj homologaciji tipa sukladnoj obrascu prikazanom u Prilogu III. B ovog Pravilnika.
16. NAZIVI I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBI ODGOVORNIH ZA PROVEDBU HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA SASTAVNOG DIJELA I UPRAVNIH ODJELA KOJI TAKVU HOMOLOGACIJU DODJELJUJU Svaka država članica mora priopćiti drugim državama članicama i Komisiji imena i adrese tehničkih službi odgovornih za provedbu homologacijskih ispitivanja sastavnog dijela i upravnih odjela (tijela za homologaciju) koji dodjeljuju EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela, kojima će se dostaviti certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela i certifikati s naznakom odbijanja ili povlačenja homologacije tipa sastavnog dijela izdanih u drugim državama članicama. DODATAK PRIMJERI OZNAKA HOMOLOGACIJE TIPA SASTAVNOG DIJELA (Vidi točku 5.
17. Priloga III. A) Vjetrobranska stakla od kaljenog stakla: Gore navedena oznaka homologacije tipa sastavnog dijela, postavljena na vjetrobransko staklo od kaljenog stakla, pokazuje da je dotični sastavni dio homologiran u Francuskoj (e2) sukladno Direktivi 89/173/EEZ pod brojem 001247 homologacije tipa sastavnog dijela. Vjetrobranska stakla od kaljenog stakla prevučena plastičnim materijalom Gore navedena oznaka homologacije tipa sastavnog dijela, postavljena na vjetrobransko staklo od kaljenog stakla prevučenog plastičnim materijalom, pokazuje da je dotični sastavni dio homologiran u Francuskoj (e2) sukladno Direktivi 89/173/EEZ pod brojem 001247 homologacije tipa sastavnog dijela. Vjetrobranska stakla od običnog slojevitog stakla Gore navedena oznaka homologacije tipa sastavnog dijela, postavljena na vjetrobransko staklo od običnog slojevitog stakla, pokazuje da je dotični sastavni dio homologiran u Francuskoj (e2) sukladno Direktivi 89/173/EEZ pod brojem 001247 homologacije tipa sastavnog dijela. Vjetrobranska stakla od običnog slojevitog stakla prevučena plastičnim materijalom Gore navedena oznaka homologacije tipa sastavnog dijela, postavljena na vjetrobransko staklo od običnog slojevitog stakla prevučenog plastičnim materijalom, pokazuje da je dotični sastavni dio homologiran u Francuskoj (e2) sukladno Direktivi 89/173/EEZ pod brojem 001247 homologacije tipa sastavnog dijela. Vjetrobranska stakla od obrađenog slojevitog stakla Gore navedena oznaka homologacije tipa sastavnog dijela, postavljena na vjetrobransko staklo staklo od obrađenog slojevitog stakla, pokazuje da je dotični sastavni dio homologiran u Francuskoj (e2) sukladno Direktivi 89/173/EEZ pod brojem 001247 homoe tipa sastavnog dijela. Vjetrobranska stakla od stakloplastike Gore navedena oznaka homologacije tipa sastavnog dijela, postavljena na vjetrobransko staklo od stakloplastike, pokazuje da je dotični sastavni dio homologiran u Francuskoj (e2) sukladno Direktivi 89/173/EEZ pod brojem 001247 homologacije tipa sastavnog dijela. Staklene ploče osim vjetrobranskih stakala s normalnim propuštanjem svjetlosti manjim od 70%: Gore navedena oznaka homologacije tipa sastavnog dijela, postavljena na staklenu ploču osim vjetrobranskog stakla na koju se primjenjuju zahtjevi iz Priloga III. C točka 9.1.4.2., pokazuje da je dotični sastavni dio homologiran u Francuskoj (e2) sukladno Direktivi 89/173/EEZ pod brojem 001247 homologacije tipa sastavnog dijela. Dvostruka stakla s normalnim propuštanjem svjetlosti manjim od 70% Gore navedena oznaka homologacije tipa sastavnog dijela, postavljena na dvostruko staklo, pokazuje da je dotični sastavni dio homologiran u Francuskoj (e2) sukladno Direktivi 89/173/EEZ pod brojem 001247 homologacije tipa sastavnog dijela. Staklene ploče osim vjetrobranskih stakala koje će se koristiti kao vjetrobranska stakla za traktore: Gore navedena oznaka homologacije tipa sastavnog dijela, postavljena na staklenoj ploči, pokazuje da je dotični sastavni dio namijenjen za primjenu kao vjetrobransko staklo na traktoru, homologiran u Francuskoj (e2) sukladno Direktivi 89/173/EEZ pod brojem 001247 homologacije tipa sastavnog dijela. Staklene ploče osim vjetrobranskih stakala s normalnim propuštanjem svjetlosti većim od 70% Gore navedena oznaka homologacije tipa sastavnog dijela, postavljena na staklenu ploču osim vjetrobranskog stakla na koju se primjenjuju zahtjevi iz točke 9.1.4.
18. Priloga III. C, pokazuje da je dotični sastavni dio homologiran u Francuskoj (e2) sukladno Direktivi 89/173/EEZ pod brojem 001247 homologacije tipa sastavnog dijela. PRILOG III. B Naziv tijela za homologaciju (Najveći format: A 4 (210×297 mm)) Priopćenje o – EEZ homologaciji tipa sastavnog dijela, – odbijanju homologacije tipa sastavnog dijela, – proširenju homologacije tipa sastavnog dijela, – povlačenju homologacije tipa sastavnog dijela

(7)za tip sigurnosne staklene ploče sukladno Direktivi 89/173/EEZ EEZ homologacija tipa sastavnog dijela br.: ....... Proširenje br.:

1. Kategorija ploče sigurnosnog stakla:
2. Opis staklene ploče (vidi Dodatke 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7.

(1)i, u slučaju vjetrobranskih stakala, popis prema Dodatku

2. Trgovački naziv ili oznaka:
3. Naziv i adresa proizvođača:
4. Po potrebi, naziv i adresa predstavnika proizvođača:
5. Datum podnošenja za homologaciju tipa sastavnog dijela:
6. Tehnička služba odgovorna za provedbu homologacijskih ispitivanja sastavnog dijela:
7. Datum izvješća o ispitivanju:
8. Broj izvješća o ispitivanju:
9. Homologacija tipa sastavnog dijela dodijeljena/odbijena/ proširena/povučena

(7):

1. Razlog (razlozi) proširenja homologacije tipa:
2. Napomene:
3. Mjesto:
4. Datum:
5. Potpis:
6. Priložen je popis dokumenata koji obuhvaća dokumentaciju homologacije tipa sastavnog dijela podnesenu upravnom odjelu (tijelu za homologaciju) koji dodjeljuje homologaciju; ovi su dokumenti dostupni na zahtjev. DODATAK
7. KALJENA VJETROBRANSKA STAKLA (Glavne i sporedne značajke prema definiciji iz Priloga III. Dili III. I) Homologacija tipa sastavnog dijela br.: ....... Proširenje br.: Glavne značajke – Kategorija oblika: – Kategorija debljine: – Nazivna debljina vjetrobranskog stakla: – Priroda i tip plastične prevlake (plastičnih prevlaka): – Debljina plastične prevlake (plastičnih prevlaka): Sporedne značajke – Priroda materijala (polirano staklo, »float«-staklo, ravno vučeno staklo): – Obojenost stakla: – Obojenost plastične prevlake (plastičnih prevlaka): – Ugrađeni vodiči (da/ne): – Postavljene trake protiv zasljepljivanja (da/ne): Napomene: Priloženi dokumenti: popis vjetrobranskih stakala (vidi Dodatak 8.). DODATAK
8. JEDNOLIKO KALJENE STAKLENE PLOČE OSIM VJETROBRANSKIH STAKALA (Glavne i sporedne značajke prema definiciji iz Priloga III. Eili III. I) Homologacija tipa sastavnog dijela br.: ....... Proširenje br.: Glavne značajke – Osim vjetrobranskih stakala (da/ne): – Vjetrobransko staklo za traktor(e): – Kategorija oblika: – Priroda postupka kaljenja: – Kategorija debljine: – Priroda i tip plastične prevlake (plastičnih prevlaka): Sporedne značajke – Priroda materijala (polirano staklo, »float«-staklo, ravno vučeno staklo): – Obojenost stakla: – Obojenost plastične prevlake (plastičnih prevlaka): – Ugrađeni vodiči(da/ne): – Postavljene trake protiv zasljepljivanja (da/ne): Homologirane značajke sastavnog dijela – Najveća površina (ravno staklo): – Najmanji kut: – Najveća razvijena površina (zakrivljeno staklo): – Najveća visina odsječka: Napomene: Priloženi dokumenti: popis vjetrobranskih stakala (vidi Dodatak 8.). DODATAK
9. VJETROBRANSKA STAKLA OD SLOJEVITOG STAKLA (obično, obrađeno ili prevučeno plastikom) (Glavne i sporedne značajke prema definiciji iz Priloga III. F, III. H ili III. I) Homologacija tipa sastavnog dijela br.: ....... Proširenje br.: Glavne značajke – Broj slojeva stakla: – Broj međuslojeva: – Nazivna debljina vjetrobranskog stakla: – Nazivna debljina međusloja (međuslojeva): – Posebna obrada stakla: – Priroda i tip međusloja (međuslojeva): – Priroda i tip plastične prevlake (plastičnih prevlaka): Sporedne značajke – Priroda materijala (polirano staklo, »float«-staklo, ravno vučeno staklo): – Obojenost stakla (bezbojno/obojano): – Obojenost plastične prevlake (plastičnih prevlaka) (potpuna/djelomična): – Ugrađeni vodiči (da/ne): – Postavljene trake protiv zasljepljivanja (da/ne): Napomene: Priloženi dokumenti: popis vjetrobranskih stakala (vidi Dodatak 8.). DODATAK
10. SLOJEVITE STAKLENE PLOČE OSIM VJETROBRANSKIH STAKALA (Glavne i sporedne značajke prema definiciji iz Priloga III. Gili III. I) Homologacija tipa sastavnog dijela br.: ....... Proširenje br.: Glavne značajke – Osim vjetrobranskih stakala takala (da/ne): – Vjetrobranska stakla za traktor(e): – Broj slojeva stakla: – Broj međuslojeva: – Kategorija debljine: – Nazivna debljina međusloja (međuslojeva): – Priroda i tip međusloja (međuslojeva): – Priroda i tip plastične prevlake (plastičnih prevlaka): – Debljina plastične prevlake (plastičnih prevlaka): Sporedne značajke – Priroda materijala (polirano staklo, »float«-staklo, ravno vučeno staklo): – Obojenost međusloja (potpuna/djelomična): – Obojenost stakla: – Obojenost plastične prevlake (plastičnih prevlaka): – Ugrađeni vodiči (da/ne): – Postavljene trake protiv zasljepljivanja (da/ne): Napomene: Priloženi dokumenti: popis vjetrobranskih stakala (vidi Dodatak 8.). DODATAK
11. VJETROBRANSKA STAKLA OD STAKLOPLASTIKE (Glavne i sporedne značajke prema definiciji iz Priloga III. J) EEZ homologacija tipa sastavnog dijela br.: ....... Proširenje br.: Glavne značajke – Kategorija oblika: – Broj slojeva plastike: – Nazivna debljina stakla: – Obrada stakla (da/ne): – Nazivna debljina vjetrobranskog stakla: – Nazivna debljina sloja (slojeva) plastike koja djeluje kao međusloj: – Priroda i tip sloja (slojeva) plastike koja djeluje kao međusloj: – Priroda i tip vanjskog sloja plastike: Sporedne značajke – Priroda materijala (polirano staklo, »float«-staklo, ravno vučeno staklo): – Obojenost stakla: – Obojenost sloja (slojeva) plastike (potpuna/djelomična): – Ugrađeni vodiči (da/ne): – Postavljene trake protiv zasljepljivanja (da/ne): Napomene: Priloženi dokumenti: popis vjetrobranskih stakala (vidi Dodatak 8.). DODATAK
12. PLOČE OD STAKLOPLASTIKE OSIM VJETROBRANSKIH STAKALA (Glavne i sporedne značajke prema definiciji iz Priloga III. K) EEZ homologacija tipa sastavnog dijela br.: ....... Proširenje br.: Glavne značajke – Osim vjetrobranskih stakala (da/ne): – Vjetrobranska stakla za traktor(e): – Broj slojeva plastike: – Debljina sastavnog dijela stakla: – Obrada sastavnog dijela stakla (da/ne): – Nazivna debljina ploče: – Nazivna debljina sloja (slojeva) plastike koja djeluje kao međusloj: – Priroda i tip sloja (slojeva) plastike koja djeluje kao međusloj: – Priroda i tip vanjskog sloja plastike: Sporedne značajke – Priroda materijala (polirano staklo, »float« – staklo, ravno vučeno staklo): – Obojenost stakla (bezbojno/obojeno): – Obojenost sloja (slojeva) plastike (potpuna/djelomična): – Ugrađeni vodiči (da/ne): – Postavljene trake protiv zasljepljivanja (da/ne): Napomene: Priloženi dokumenti: popis vjetrobranskih stakala (vidi Dodatak 8.). DODATAK
13. DVOSTRUKA STAKLA (Glavne i sporedne značajke prema definiciji iz Priloga III. L) Homologacija tipa sastavnog dijela br.: ....... Proširenje br.: Glavne značajke – Sastav dvostrukih stakala (simetrično/asimetrično): – Nazivna širina zazora: – Metoda sastavljanja: – Tip svakog stakla prema definiciji iz Priloga III. E, III. G, III. I, III. K: Priloženi dokument Jedan obrazac za dvije ploče simetričnog dvostrukog stakla u skladu s Prilogom prema kojem su ploče ispitane ili homologirane. Jedan obrazac za svaku ploču asimetričnog dvostrukog stakla u skladu s Prilozima prema kojima su te ploče ispitane ili homologirane. Napomene: DODATAK
14. SADRŽAJ POPISA VJETROBRANSKIH STAKALA

(8)Za svako vjetrobransko staklo obuhvaćeno ovom homologacijom tipa sastavnog dijela, dostavljaju se najmanje sljedeće pojedinosti: – Proizvođač traktora: – Tip traktora: – Razvijena površina (F): – Visina odsječka (h): – Zakrivljenost (r): – Kut ugradbe (a): – Koordinate (A, B, C) sredine gornjeg ruba vjetrobranskog stakla u odnosu na R-točku: Opis parametra, F, vjetrobranskog stakla PRILOG III. C OPĆI UVJETI ISPITIVANJA

1. ISPITIVANJA FRAGMENTACIJE 1.
2. Ploča od stakla koja se ispituje ne smije biti kruto pričvršćena; može se međutim pričvrstiti na istovjetnu staklenu ploču pomoću ljepljive trake postavljene svuda okolo ruba. 1.
3. Za postizanje fragmentacije koristi se čekić od oko 75 g ili neki drugi uređaj koji daje istovjetne rezultate. Polumjer zakrivljenosti točke iznosi 0,2 ± 0,05 mm. 1.
4. Jedno se ispitivanje mora provesti na svakom propisanom mjestu udara. 1.
5. Treba provesti ispitivanje fragmenata na fotografskom kontakt papiru, pri čemu osvjetljavanje započinje najkasnije 10 sekundi, a završava najkasnije tri minute nakon udara. U obzir se uzimaju samo najtamnije linije koje predstavljaju inicijalna puknuća. Laboratorij mora čuvati fotografske reprodukcije dobivene fragmentacije.
6. ISPITIVANJA UDAROM KUGLE 2.
7. Ispitivanje kuglom od 227 g 2.1.
8. Pribor 2.1.1.
9. Kugla od kaljenog čelika mase 227 ± 2 g i promjera približno 38 mm. 2.1.1.
10. Naprava za ispuštanje kugle u slobodni pad s visine koju treba odrediti, ili uređaj koji kugli daje brzinu istovjetnu onoj koja se postiže pri slobodnom padu. Kada se koristi uređaj za izbacivanje kugle, dopušteno odstupanje glede brzine mora biti ± 1% od brzine istovjetne onoj koja se postiže pri slobodnom padu. 2.1.1.
11. Stalak za pričvršćenje, poput onog prikazanog na slici 1., koju čine čelični okviri, sa strojno obrađenim rubovima širokim 15 mm, postavljeni jedan na drugoga i opremljeni gumenim brtvama debljine oko 3 mm i širine 15 mm, te tvrdoće 50 IRHD. Donji se okvir oslanja na čeličnu kutiju visine oko 150 mm. Ispitni komad na mjestu drži gornji okvir, čija je masa oko 3 kg. Okvir stalka je zavaren na čelični lim debljine oko 12 mm postavljen na podu s umetnutom gumenom pločom debljine oko 3 mm i tvrdoće 50 IRHD. Dimenzije u mm Slika
12. STALAK ZA ISPITIVANJA KUGLOM 2.1.
13. Uvjeti ispitivanja – Temperatura: 20 ± 5 °C. – Tlak: 860 do 1 060 mbar. – Relativna vlažnost: 60 ± 20%. 2.1.
14. Ispitni komad Ispitni komad mora biti u obliku ravnog kvadrata sa stranama 300 + 10/-0 mm. 2.1.
15. Postupak Kondicionirati ispitni komad pri određenoj temperaturi najmanje četiri sata i potom odmah izvesti ispitivanje. Pričvrstiti ispitni komad na stalak (2.1.1.3). Ravnina ispitnog komada treba biti okomita do unutar 3ş na smjer udara kugle. Mjesto udara mora biti unutar 25 mm geometrijskog središta ispitnog komada za visinu pada od 6 m ili manju, te unutar 50 mm od sredine ispitnog komada za visinu pada veću od 6 m. Kugla mora udariti u onu stranu ispitnog komada koja predstavlja vanjsku stranu sigurnosnog stakla kada je ono ugrađeno na vozilo. Kugla smije udariti samo jednom. 2.
16. Ispitivanje kuglom od 2 260 g 2.2.
17. Pribor 2.2.1.
18. Kugla od kaljenog čelika mase 2 260 ± 20 g i promjera otprilike 82 mm. 2.2.1.
19. Naprava za ispuštanje kugle u slobodni pad s visine koju treba odrediti, ili uređaj koji kugli daje brzinu istovjetnu onoj koja se postiže pri slobodnom padu. Kada se koristi uređaj za izbacivanje kugle, dopušteno odstupanje glede brzine mora biti ± 1% od brzine istovjetne onoj koja se postiže pri slobodnom padu. 2.2.1.
20. Stalak za pričvršćenje prikazan je na slici
21. i identičan je onome opisanom u točki 2.1čki 2.1.1.
22. 2.2.
23. Uvjeti ispitivanja – Temperatura: 20 ± 5 °C. – Tlak: 860 do 1 060 mbar. – Relativna vlažnost: 60 ± 20%. 2.2.
24. Ispitni komad Ispitni komad mora biti ravni kvadrtranama 300 + 10/-0 mm ili izrezan od najravnijeg dijela vjetrobranskog stakla ili druge zakrivljene ploče sigurnosnog stakla. Umjesto toga, može se ispitati čitavo vjetrobransko staklo ili druga zakrivljena ploča sigurnosnog stakla. U ovom slučaju treba paziti da se osigura odgovarajuće nalijeganje između ploče sigurnosnog stakla i stalka. 2.2.
25. Postupak Kondicionirati ispitni komad pri određenoj temperaturi najmanje četiri sata i potom odmah izvesti ispitivanje. Pričvrstiti ispitni komad na stalak (2.1.1.3). Ravnina ispitnog komada treba biti okomita do unutar 3° na smjer udara kugle. Mjesto udara mora biti unutar 25 mm geometrijske sredine ispitnog komada. Kugla treba udariti u onu stranu ispitnog komada koja predstavlja unutarnju stranu sigurnosnog stakla kada je ono ugrađeno na vozilo. Kugla smije udariti samo jednom.
26. ISPITIVANJE MODELOM GLAVE 3.
27. Pribor 3.1.
28. Udarno klatno modela glave s modelom glave u obliku kugle ili polukugle sačinjenim od lameliranog tvrdog drveta obloženim zamjenjivim filcom te sa ili bez poprečnog nosača napravljena od drveta. Između kuglastog dijela i poprečnog nosača postavlja se umetak u obliku vrata, a na drugoj strani poprečnog nosača nalazi se krak klatna. Dimenzije su sukladne prikazanima na slici
29. Ukupna masa pribora je 10 ± 0,2 kg. Slika
30. UDARNO KLATNO MODELA GLAVE 3.1.
31. Naprava za ispuštanje klatna modela glave u slobodni pad s visine koju treba odrediti, ili uređaj koji daje brzinu istovjetnu onoj koja se postiže pri slobodnom padu. Kada se koristi uređaj za izbacivanje klatna modela glave, dopušteno odstupanje glede brzine mora biti ± 1% od brzine istovjetne onoj koja se postiže pri slobodnom padu. 3.1.
32. Stalak za pričvršćenje, poput onog prikazanog na slici 3., za ispitivanje ravnih ispitnih komada. Stalak se sastoji od čeličnih okvira, sa strojno obrađenim rubovima širokim 50 mm, postavljenih jedan na drugi i prevučenih gumenim brtvama debljine oko 3 mm i širine 15 ± 1 mm, te tvrdoće 70 IRHD. Gornji je okvir pritisnut uz donji okvir pomoću najmanje osam vijaka. 3.
33. Uvjeti ispitivanja 3.2.
34. – Temperatura: 20 ± 5 °C. 3.2.
35. – Tlak: 860 do 1 060 mbar. 3.2.
36. – Relativna vlažnost: 60 ± 20%. Slika
37. STALAK ZA ISPITIVANJE MODELOM GLAVE 3.
38. Postupak 3.3.
39. Ispitivanje na ravnom ispitnom komadu Ravni ispitni komad duljine 1100 +5/-2 mm i širine 500 +5/-2 mm potrebno je držati pri stalnoj temperaturi od 20 ± 5 şC najmanje četiri sata, i potom odmah izvršiti ispitivanje. Ispitni komad postavlja se u okvir za pričvršćivanje (3.1.3); momentom zatezanja vijaka potrebno je osigurati da pomicanje ispitnog komada tijekom ispitivanja ne bude veće od 2 mm. Ravnina ispitnog komada treba biti približno okomita na smjer udara klatna. Klatno mora udariti ispitni komad unutar 40 mm od njegove geometrijske sredine na strani koja predstavlja unutarnju stranu sigurnosnog stakla kada je ono naknadno ugrađeno na vozilo, te smije udariti samo jednom. Filcani pokrov na udarnoj površini potrebno je zamijeniti nakon 12 ispitivanja. 3.3.
40. Ispitivanja na čitavom vjetrobranskom staklu (koristi se samo pri visini pada manjoj od ili jednakoj 1,5 m) Postaviti vjetrobransko staklo slobodno na stalak s umetnutom gumenom trakom tvrdoće 70 IRHD i debljine oko 3 mm, pri čemu je širina dodira na čitavom obodu oko 15 mm. Stalak se sastoji od nepomičnog komada koji odgovara obliku vjetrobranskog stakla tako da klatno modela glave udara o unutarnju površinu. Po potrebi, stalak se mora postaviti na kruto postolje s umetnutom gumenom pločom tvrdoće 70 IRHD i debljine oko 3 mm. Površina vjetrobranskog stakla mora biti dovoljno okomita na upadni smjer klatna modela glave. Klatno modela glave mora udariti o vjetrobransko staklo u točki unutar 40 mm od njegove geometrijske sredine na onoj strani koja predstavlja unutarnju površinu ploče sigurnosnog stakla kada je naknadno postavljena na vozilo, te smije udariti samo jednom. Filcani pokrov na udarnoj površini potrebno je zamijeniti nakon 12 ispitivanja.
41. ISPITIVANJE ABRAZIJE 4.
42. Pribor 4.1.
43. Abrazijski uređaj

(10), prikazan dijagramski na slici 4., koji se sastoji od: – vodoravne okretne ploče, sa središnjim osloncem, koja se okreće u smjeru suprotnom od kazaljke na satu pri 65 do 75 okretaja/minuti, i – dvije otežane usporedne poluge a svaka nosi poseban abrazivni kotač koji se slobodno okreće na vodoravnoj osovini preko kugličnih ležajeva; svaki se kotač postavlja na ispitni uzorak pod pritiskom koji vrši masa od 500 g. Okretna ploča abrazijskog uređaja mora se okretati jednoliko, u osnovi u jednoj ravnini (odstupanje od ove ravnine ne smije biti veće od ± 0,05 mm pri udaljenosti od 1,6 mm od oboda okretne ploče). Kotači se moraju postaviti na način da se, kada su u dodiru s rotirajućim ispitnim komadom, okreću u suprotnim smjerovima kako bi, dva puta tijekom svakog okretaja ispitnog komada, izvršili tlačnu abrazivnu radnju duž zakrivljenih linija nad prstenastim područjem od 30 cm2. Slika 4. PRIKAZ ABRAZIJSKOG UREĐAJA 4.1.2. Abrazivni kotači

(11), svaki promjera 45 do 50 mm i debljine 12,5 mm, koji se sastoje od posebnog fino prosijanog abraziva ugrađenog u srednje tvrdu gumu. Kotači moraju imati tvrdoću od 72 ± 5 IRHD, izmjereno na četiri mjesta jednako razmaknutih na simetrali abrazivne površine, pri čemu se pritisak primjenjuje okomito duž promjera kotača, a očitanja se vrše 10 sekundi nakon potpune primjene pritiska. Abrazivni se kotači moraju pripremiti za korištenje vrlo polaganim okretanjem na ploči ravnog stakla, kako bi se osigurala potpuna ujednačenost njihove površine. 4.1.3. Izvor svjetlosti koji čini žarulja sa žarnom niti čija se nit nalazi unutar paralelopipeda s mjerama 1,5 mm×1,5 mm×3 mm. Napon se mora stabilizirati unutar granica ± 1/1 000. Instrument koji se koristi za provjeru napona mora biti odgovarajuće točnosti. 4.1.4. Optički sustav koji se sastoji od leće žarišne duljine, f, od najmanje 500 mm i s korekcijom za kromatske aberacije. Puni otvor leće ne smije prelaziti f/20. Udaljenost između leće i izvora svjetlosti se podešava kako bi se dobio snop približno usporednih svjetlosnih zraka. Umetanjem blende promjer svjetlosnog snopa treba ograničiti na širinu od 7 ± 1 mm. Ta blenda treba biti postavljena na udaljenosti od 100 ± 50 mm od leće na strani udaljenijoj od izvora svjetlosti. 4.1.5. Oprema za mjerenje raspršene svjetlosti (vidi sliku 5.), koja se sastoji od fotoelektrične ćelije s integrirajućom kuglom promjera 200 do 250 mm. Kugla je opremljena otvorima za ulaz i izlaz svjetlosti. Ulazni otvor mora biti kružni s promjerom barem dvostruko većim od promjera ulaznog svjetlosnog snopa. Izlazni otvor kugle posjeduje ili svjetlosnu prepreku ili etalon za refleksiju, sukladno postupku opisanom u donjoj točki 4.4.3. Svjetlosna prepreka treba apsorbirati sve svjetlo kada u svjetlosni snop nije umetnut ispitni uzorak. Os svjetlosnog snopa mora prolaziti sredinom ulaznog i izlaznog otvora. Promjer, b, otvora za izlaz svjetlosti mora biti jednak 2a x tan 4°, gdje je a promjer kugle. Fotoelektrična ćelija mora se postaviti na način da je svjetlo koje dolazi izravno iz ulaznog otvora ili etalona za refleksiju ne može d može doseći. Površine s unutarnje strane integrirajuće kugle i etalona za refleksiju moraju biti približno jednake refleksije, bez sjaja i neselektivne. Izlazni podaci fotoelektrične ćelije moraju biti linearni unutar ± 2ručju raspona korištenih intenziteta svjetlosti. Konstrukcija instrumenta mora biti takva da ne dolazi do nikakvog otklona galvanometra kada je kugla tamna. Čitavi se pribor mora redovito provjeravati pomoću etalona umjeravanja određenog zamućenja. Ako se mjerenja zamućenja vrše primjenom opreme ili metoda koje se razlikuju od onih gore navedenih, rezultati se moraju ispraviti, po potrebi, kako bi se uskladili s onima dobivenima gore opisanim priborom. Slika 5. HAZEMETAR (MJERAČ ZAMUĆENJA) 4.2. Uvjeti ispitivanja 4.2.1. Temperatura: 20 ± 5 °C. 4.2.2. Tlak: 860 do 1 060 mbar. 4.2.3. Relativna vlažnost: 60 ± 20%. 4.3. Ispitni komadi Ispitni komadi moraju biti ravni kvadrati čije su mjere strana 100 mm, s obje površine dovoljno ravni i usporedni te, po potrebi, s fiksnim otvorom promjera 6,4 + 0,2/-0 izbušenim u sredini. 4.4. Postupak Ispitivanje abrazijom provodi se na onoj površini ispitnog komada koja predstavlja vanjsku stranu ploče sigurnosnog stakla kada je naknadno postavljena na vozilo te također na unutarnjoj površini kad se radi o staklenoj ploči presvučenoj plastikom. 4.4.1. Neposredno prije i nakon abrazije, ispitni komadi se čiste na sljedeći način: (

1. a)pranje s platnenom tkaninom pod čistom tekućom vodom; (
2. b)ispiranje u destiliranoj ili demineraliziranoj vodi; (
3. c)sušenje ispuhivanjem s kisikom ili dušikom; (
4. d)uklanjanje mogućih tragova vode blagim trljanjem vlažnom platnenom tkaninom. Po potrebi, osušiti laganim pritiskom između dvije platnene tkanine. Svaka obrada ultrazvučnom opremom mora se izbjegavati. Nakon čišćenja, ispitni komadi se moraju primati samo za njihove rubove te pohraniti kako bi se spriječilo oštećenje ili kontaminacija njihovih površina. 4.4.2. Ispitni komad se kondicionira najmanje 48 sati pri temperaturi od 20 ± 5 °C i relativnoj vlažnosti od 60 ± 20%. 4.4.3. Odmah potom ispitni se komad postavlja na ulazni otvor integrirajuće kugle. Kut između normale (okomice) na površinu ispitnog komada i osi snopa ne smije prelaziti 8°. Izvrše se četiri očitanja kako je navedeno u sljedećoj tablici: Očitanje S ispitnim komadom Sa svjetlosnom preprekom S etalonom za refleksiju Predstavljena veličina T1 ne ne da Upadna svijetlost T2 da ne da Ukupna svjetlost koju propušta ispitni komad T3 ne da ne Svjetlost koju raspršuje instrument T4 da da ne Svjetlost koju raspršuje instrument i ispitni komad Ponoviti očitavanja T1, T2, T3 i T4 s drugim određenim položajima na ispitnom komadu radi utvrđivanja ujednačenosti. Izračunati ukupno propuštanje Tt = T2/T1. Izračunati propuštanje difuznog svjetla Td kako slijedi: Postotak zamućenja, raspršenje svjetla, ili oboje računa se kao: Početno zamućenje ispitnog komada određuje se pomoću prethodno navedene formule u četiri jednoliko raspoređene točke na području na kojem nije izvršena abrazija. Za svaki ispitni komad određuje se srednja vrijednost. Umjesto četiri mjerenja, prosječna se vrijednost može dobiti ujednačenom vrtnjom komada pri 3 okretaja/sekundi ili više. Za svaku ploču sigurnosnog stakla, provode se tri ispitivanja iste vrste. Zamućenje se upotrebljava kao mjerilo za podpovršinsku abraziju nakon izvođenja abrazijskog ispitivanja na ispitnom komadu. Raspršenje svjetla na ostruganoj površini određuje se u najmanje četiri jednoliko raspoređene točke na toj površini sukladno gore navedenoj formuli. Izračuna se prosječna vrijednost rezultata za svaki ispitni komad. Umjesto četiri mjerenja, prosječna se vrijednost može dobiti ujednačenom vrtnjom komada pri 3 okretaja/sekundi ili više. 4.5. Abrazijsko ispitivanje izvodi se samo ako laboratorij koji izvodi homologacijska ispitivanja, ovisno o podacima koji su mu u to vrijeme na raspolaganju, tako odluči, npr. promjene u međusloju ili debljini materijala neće u pravilu zahtijevati daljnje ispitivanje. 4.6. Indeksi teškoće sporednih značajki. Sporedne značajke se ne razmatraju. 5. ISPITIVANJE VISOKOM TEMPERATUROM 5.1. Postupak Zagrijati do 100 °C tri ispitna uzorka ili komada od najmanje 300 mm×300 mm koje je uzeo laboratorij, po potrebi, s tri vjetrobranska stakla ili tri staklene ploče osim vjetrobranskih stakala, pri čemu je jedna dimenzija uzeta na gornjem rubu ploče. Održavati ovu temperaturu tijekom razdoblja od dva sata, tada ostaviti uzorak (uzorke) ispitivanja da se ohlade do sobne temperature. Ako ploča sigurnosnog stakla ima obje vanjske površine od anorganskog materijala, ispitivanje se može provesti uranjanjem uzorka ispitivanja vertikalno u proključalu vodu tijekom određenog vremenskog razdoblja, pri čemu treba voditi računa da se izbjegne neželjeni toplinski šok. Ako su primjerci izrezani iz vjetrobranskih stakala, jedan rub svakog takvog primjerka ispitivanja čini dio ruba vjetrobranskog stakla. 5.2. Indeksi teškoće sporednih značajki Bezbojan Obojen Obojenost međusloja: 1 2 Druge sporedne značajke se ne razmatraju. 5.3. Tumačenje rezultata 5.3.1. Smatra se da ispitivanje radi otpornosti na visoku temperaturu daje pozitivan rezultat ako se mjehurići ili druga oštećenja ne stvaraju na udaljenosti većoj od 15 mm od neodrezanog ruba ili 25 mm od odrezanog ruba ispitnog uzorka ili na više od 10 mm od bilo koje pukotine koja se može pojaviti tijekom ispitivanja. 5.3.2. Skupina ispitnih komada ili uzoraka dostavljenih radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućom sa stajališta ispitivanja otpornosti na visoku temperaturu ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta: 5.3.2.1. sva ispitivanja daju zadovoljavajući rezultat, ili 5.3.2.2. s obzirom da je jedno ispitivanje dalo nezadovoljavajući rezultat, daljnji niz ispitivanja provedenih na novoj skupini ispitnih komada ili uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate. 6. ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA ZRAČENJE 6.1. Metoda ispitivanja 6.1.1. Pribor 6.1.1.1. Izvor zračenja koji se sastoji od lampe s električnim izbojem u živinim parama srednjeg tlaka i s kvarcnim cjevastim balonom bez ozona; os žarulje je vertikalna. Nominalne dimenzije lampe su 360 mm u duljinu s promjerom od 9,5 mm. Duljina luka je 300 ± 4 mm. Lampa treba imati snagu od 750 ± 50 W. Može se koristiti svaki drugi izvor zračenja koji proizvodi iste učinke kao gore navedena lampa. Kako bi se provjerila istovjetnost učinaka nekog drugog izvora, radi se usporedba mjerenjem količine energije emitirane unutar raspona valnih duljina od 300 do 450 nm, pri čemu su sve druge valne duljine uklonjene primjenom prikladnih filtera. S ovim se filterima tada koristi zamjenski izvor. U slučaju ploča sigurnosnog stakla kod kojih nema zadovoljavajuće korelacije između ovog ispitivanja i uvjeta uporabe, uvjete ispitivanja potrebno je odgovarajuće prilagoditi. 6.1.1.2. Transformatoformator za napajanje energijom i kondenzator, dostatni za napajanje lampe (6.1.1.1) sa startnim vršnim naponom od najmanje 1 100 V i radnim naponom od 500 ± 50 V. 6.1.1.3. Uređaj za postavljanje i okretanje primjeraka ispitivanja pri 1 do 5 ja/minuti oko središnje postavljenog izvora zračenja kako bi se osigurala jednakomjerna izloženost. 6.1.2. Ispitni komadi 6.1.2.1. Veličina ispitnih komada je 76 mm×300 mm. 6.1.2.2. Ispitne komada izrezuje laboratorij od gornjeg dijela ploča na način da: – se, u slučaju staklenih ploča osim vjetrobranskih stakala, gornji rub ispitnih komada podudara s gornjim rubom ploča, – se, u slučaju vjetrobranskih stakala, gornji rub ispitnih komada podudara s gornjom granicom zone u kojoj se provjerava i određuje normalno propuštanje svjetlosti sukladno točki 9.1.2.2. ovog Priloga. 6.1.3. Postupak Prije izlaganja provjerava se normalno propuštanje svjetlosti, utvrđeno sukladno točkama 9.1.1. do 9.1.2. ovog Priloga, na tri ispitna uzorka. Zaštititi dio svakog uzorka od zračenja i postaviti uzorak u pribor za ispitivanje usporedno s uzdužnom osi lampe na udaljenosti od 230 mm. Održavati temperaturu uzoraka pri 45 ± 5 °C tijekom čitavog ispitivanja. Prema lampi treba okrenuti onu stranu ispitnog uzorka koja će predstavljati vanjski izloženi dio traktora. Za tip lampe naveden u točki 6.1.1.1. vrijeme izloženosti je 100 sati. Nakon izloženosti, ponovno izmjeriti normalno propuštanje svjetlosti u izloženom području svakog uzorka. 6.1.4. Svaki ispitni komad ili uzorak (ukupno tri) podvrgava se, sukladno gornjem postupku, zračenju na način da zračenje u svakoj točki ispitnog komada ili uzorka proizvodi na primijenjenom međusloju isti učinak kao onaj koji bi proizvelo sunčevo zračenje od 1 400 W/m˛ za 100 sati. 6.2. Indeksi teškoće sporednih značajki Bezbojno Obojeno Obojenost stakla: 2 1 Obojenost međusloja: 1 2 Druge sporedne značajke se ne razmatraju. 6.3. Tumačenje rezultata 6.3.1. Smatra se da je ispitivanje radi otpornosti na zračenje dalo pozitivan rezultat ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: 6.3.1.1. ukupno propuštanje svjetlosti izmjereno sukladno točkama 9.1.1. do 9.1.2. ovog Priloga nije manje od 95% od prvotne vrijednosti prije ozračenja i u svakom slučaju ne spušta se ispod: 6.3.1.1.1. 70% u slučaju staklenih ploča osim vjetrobranskih stakala koji moraju udovoljavati zahtjevima u vezi s vozačevim vidnim poljem u svim smjerovima; 6.3.1.1.2. 75% u slučaju vjetrobranskih stakala, unutar zone u kojoj treba provjeriti normalno propuštanje svjetlosti, kako je utvrđeno u donjoj točki 9.1.2.2. 6.3.1.2. Ispitni komad ili uzorak mogu, međutim, pokazivati blagu obojenost nakon ozračenja prilikom ispitivanja prema bijeloj pozadini, ali niti jedno drugo oštećenje ne smije biti očigledno. 6.3.2. Skupina ispitnih komada ili uzoraka dostavljenih radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućom sa stajališta ispitivanja otpornosti na zračenje ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta: 6.3.2.1. sva ispitivanja daju zadovoljavajući rezultat, ili 6.3.2.2. s obzirom da je jedno ispitivanje dalo nezadovoljavajući rezultat, daljnji niz ispitivanja provedenih na novoj skupini ispitnih komada ili uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate. 7. ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA VLAŽNOST 7.1. Postupak Tri ispitna uzorka ili komada najmanjih dimenzija 300 x 300 mm drže se u vertikalnom položaju tijekom dva tjedna u zatvorenom spremniku u kojoj se temperatura održava pri 50 ± 2 °C, a relativna vlažnost pri 95% ± 4%

(12). Ispitni uzorci se pripremaju na način da: – jedan rub svakog uzorka čini dio prvotnog ruba vjetrobranskog stakla, – se, ako se istovremeno ispituje nekoliko uzoraka, između njih mora osigurati primjeren razmak. Potrebno je spriječiti kapanje kondenzata sa ziđa ili pokrova ispitne komore na ispitne uzorke. 7.

1. Indeksi teškoće sporednih značajki Bezbojan Obojen Obojenost međusloja: 1 2 Druge sporedne značajke se ne razmatraju. 7.
2. Tumačenje rezultata 7.3.
3. Ploče sigurnosnog stakla se smatraju zadovoljavajućima sa stajališta otpornosti na vlažnost ako nije uočena značajna promjena na udaljenosti većoj od 10 mm od odrezanih rubova, odnosno većoj od 15 mm od odrezanih rubova nakon dva sata držanja u uvjetima okoline za obična i obrađena slojevita stakla i nakon 48 sati za staklene ploče s plastičnim prevlakama i plastična sigurnosna stakla. 7.3.
4. Skupina ispitnih komada ili uzoraka dostavljenih radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućom sa stajališta ispitivanja otpornosti na vlažnost ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta: 7.3.2.
5. sva ispitivanja daju zadovoljavajući rezultat, 7.3.2.
6. s obzirom da je jedno ispitivanje dalo nezadovoljavajući rezultat, daljnji niz ispitivanja provedenih na novoj skupini uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.
7. ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA PROMJENE U TEMPERATURI 8.
8. Metoda ispitivanja Dva ispitna komada dimenzija 300×300 mm stavljaju se u zatvorenu komoru na šest sati pri temperaturi od -40 ± 5 °C; zatim se ostavljaju na zraku pri temperaturi od 23 ± 2 °C jedan sat, ili dok ispitni komad ne postigne stabilnu temperaturu. Zatim se postavljaju u struju zraka pri temperaturi od 72 ± 2 °C tijekom tri sata. Uzorci se ispituju nakon što su vraćeni na uvjete okoline pri 23 ± 2 °C i rashlađeni na tu temperaturu. 8.
9. Indeksi teškoće sporednih značajki Bezbojan Obojen Obojenost plastičnog međusloja ili prevlake: 1 2 Druge sporedne značajke se ne razmatraju. 8.
10. Tumačenje rezultata Smatra se da je ispitivanje promjena u temperaturi dalo pozitivan rezultat ako ispitni komadi ne pokazuju nikakve znakove pucanja, neprozirnosti, raslojavanja ili drugih uočljivih grešaka.
11. OPTIČKE ZNAČAJKE 9.
12. Ispi
13. Ispitivanje propuštanja svjetlosti 9.1.
14. Pribor 9.1.1.
15. Izvor svjetlosti koji čini žarulja čija je žarna nit smještena unutar paralelopipeda dimenzija 1,5x1,5x3 mm. Napon na žarnoj niti treba biti takav da se postigne temperatura bojla od 2856 ± 50 K. Napon se mora stabilizirati unutar granica od ± 1/
16. Instrument koji se koristi za provjeru napona mora biti odgovarajuće točnosti. 9.1.1.
17. Optički sustav koji se sastoji od leće žarišne duljine od najmanje 500 mm i s korekcijom za kromatske aberacije. Puni otvor leće ne smije prelaziti f/
18. Udaljenost između leće i izvora svjetlosti mora se podesiti na način da se dobije snop približno usporednih svjetlosnih zraka. Umetanjem blende promjer svjetlosnog snopa treba ograničiti na širinu od 7 ± 1 mm. Ta blenda treba biti postavljena na udaljenosti od 100 ± 50 mm, mjereno od strane leće koja je udaljenija od svjetlosnog izvora. Mjerenje treba izvršiti u središtu svjetlosnog snopa. 9.1.1.
19. Prijemnik treba imati relativnu spektralnu osjetljivost usklađenu s relativnom spektralnom svjetlosnom osjetljivošću standardnog fotometrijskog promatrača ICI

(13)za fotopični vid. Detekcijska površina prijemnika treba biti prekrivena difuznim sredstvom i treba imati poprečni presjek najmanje dva puta veći od poprečnog presjeka usporednog svjetlosnog snopa emitiranog iz optičkog sustava. Ako se primjenjuje integrirajuća kugla, površina poprečnog presjeka otvora kugle mora biti najmanje dvostruko veća od usporednog dijela svjetlosnog snopa. Linearnost prijemnika i pripadajućeg mjernog instrumenta mora biti bolja od 2% od efektivnog dijela mjerne skale. 9.1.2. Postupak Instrument s prikazom odziva prijemnika podesi se tako da pokazuje 100 dijelova mjerne skale kada ploča sigurnosnog stakla nije umetnuta na put svjetlosti. Kada prijemnik nije osvijetljen, instrument mora pokazivati nulu. Ploču sigurnosnog stakla postavlja se od prijemnika na udaljenosti koja je jednaka približno peterostrukom promjeru prijemnika. Sigurnosno staklo umetne se između blende i prijemnika i orijentira se tako da je upadni kut svjetlosnog snopa jednak 0° ± 5°. Normalno propuštanje svjetlosti se mjeri na ploči sigurnosnog stakla, a za svaku izmjerenu točku očitava se broj dijelova skale, n, prikazanih na mjernom instrumentu. Normalno propuštanje svjetla ôr jednak je n/100. 9.1.2.1. U slučaju vjetrobranskih stakala, mogu se primijeniti alternativne metode ispitivanja koristeći bilo uzorak ispitivanja odrezan od najravnijeg dijela vjetrobranskog stakla ili posebno pripremljen ravni kvadrat sa značajkama materijala i debljine istovjetnim onima stvarnog vjetrobranskog stakla, pri čemu se mjerenja vrše u uobičajenom smjeru (okomito) na staklenu ploču. 9.1.2.2. Ispitivanje se provodi u zoni I utvrđenoj u točki 9.2.5.2. ovog Priloga. 9.1.2.3. Kad je riječ o traktorima kod kojih nije moguće odrediti zonu I, ispitivanje se provodi u zoni I’ kako je utvrđeno u točki 9.2.5.3. ovog Priloga. 9.1.3. Indeksi teškoće sporednih značajki Bezbojan Obojen Obojenost stakla: 1 2 Obojenost međusloja (u slučaju slojevitih vjetro- branskih stakala): 1 2 nisu obuhvaćeni obuhvaćeni Zasjenjeni i/ili zatamnjeni pojasi: 1 2 Druge sporedne značajke se ne razmatraju 9.1.4. Tumačenje rezultata 9.1.4.1. Normalno propuštanje svjetlosti izmjereno sukladno točki 9.1.2. u slučaju vjetrobranskih stakala ne smije biti manje od 75%, a u slučaju prozora osim vjetrobranskih stakala ne manje od 70%. 9.1.4.2. U slučaju prozora postavljenih na mjestima koja nisu bitna za vozačevo vidno polje (stakleni krov, primjerice), faktor normalnog propuštanja svjetlosti za ploču može biti manji od 70%. Prozori s faktorom normalnog propuštanja svjetlosti manjim od 70% moraju se označiti odgovarajućim simbolom. 9.2. Ispitivanje optičkog izobličenja 9.2.1. Područje primjene Navedena metoda predstavlja projekcijsku metodu koja omogućava procjenu optičkog izobličenja ploče sigurnosnog stakla. 9.2.1.1. Definicije 9.2.1.1.1. Optičko izobličenje: kut između stvarnog i prividnog smjera točke gledane kroz ploču sigurnosnog stakla, pri čemu veličina kuta otklona predstavlja funkciju upadnog kuta linije promatranja, debljine i nagiba staklene ploče, te polumjera zakrivljenosti u upadnoj točki. 9.2.1.1.2. Optičko izobličenje u smjeru MM’: algebarska razlika u kutnom odstupanju á izmjereno između dvije točke M i M’ na površini ploče sigurnosnog stakla, pri čemu je udaljenost između dvije točke takva da su njihove projekcije na ravnini pri pravim kutevima u smjeru promatranja odvojene navedenom udaljenosti x (vidi sliku 6.). Odstupanje u smjeru suprotnom od kazaljke na satu treba smatrati pozitivnim, a odstupanje u smjeru kazaljke na satu negativnim. 9.2.1.1.3. Optičko izobličenje u točki M: najveće optičko izobličenje za sve smjerove MM’ od točke M. 9.2.1.2. Pribor Ova metoda nužno zahtijeva projekciju odgovarajućeg dijapozitiva (rastera) na zaslonu kroz ispitivanu ploču sigurnosnog stakla. Promjena u obliku projicirane slike uzrokovana umetanjem ploče sigurnosnog stakla u liniju svjetlosti omogućava mjerenje iskrivljenja. Pribor se sastoji od sljedećih elemenata, raspoređenih kako je prikazano na slici 9. Slika 6. DIJAGRAMSKI PRIKAZ OPTIČKOG IZOBLIČENJA Napomene: Da = a1 – a2 tj. optičko izobličenje u smjeru MM’. Dx = MC tj. udaljenost između dvije ravne linije usporedne sa smjerom promatranja i koje prolaze točkama M i M’. Slika 7. OPTIČKI RAZMJEŠTAJ PROJEKTORA 9.2.1.2.1. Projektor, dobre kvalitete, točkastog izvora svjetlosti velikog intenziteta, s primjerice sljedećim značajkama: – žarišna duljina od najmanje 90 mm, – otvor otprilike 1/2,5, – kvarcna halogena žarulja od 150 W (ako se koristi bez filtera), – kvarcna halogena žarulja od 250 W (ako se koristi zeleni filter). Projektor je shematski prikazan na slici 7. Blenda promjera 8 mm postavlja se otprilike 10 mm od prednje leće. Slika 8. UVEĆANI DIO DIJAPOZITIVA 9.2.1.2.2. Dijapozitivi (rasteri) koji se sastoje od, na primjer, niza svijetlih kružnih oblika na tamnoj pozadini (vidi sliku 8.). Dijapozitiapozitiv mora biti dovoljno kvalitetan i kontrastan da se omogući provedba mjerenja s pogreškom manjom od 5%. Dimenzije kružnih oblika trebaju biti takve da kada sigurnosno staklo koje se ispituje nije umetnuto, njihova projekcija čini područje krugova promjera , gdje je Dx = 4 mm (vidi slike 6. i 9.). R1 = 4 m R2 = 2 do 4 m (bolje 4m) Slika 9. RAZMJEŠTAJ PRIBORA ZA ISPITIVANJE OPTIČKOG IZOBLIČENJA 9.2.1.2.3. Postolje stalka, po mogućnosti ono koje omogućava okomito i vodoravno pretraživanje, kao i okretanje ploče sigurnosnog stakla. 9.2.1.2.4. Ispitni predložak, za mjerenje promjena u dimenzijama kada se zahtijeva brza procjena. Primjerena konstrukcija prikazana je na slici 10. Slika 10. KONSTRUKCIJA ODGOVARAJUĆEG ISPITNOG PREDLOŠKA 9.2.1.3. Postupak 9.2.1.3.1. Općenito Postaviti ploču sigurnosnog stakla na postolje stalka (9.2.1.2.3) pri naznačenom kutu nagiba. Projicirati ispitnu sliku kroz područje koje se ispituje. Zarotirati sigurnosnu staklenu ploču ili je pomaknuti bilo vodoravno ili okomito kako bi se ispitalo čitavo određeno područje. 9.2.1.3.2. Procjena primjenom ispitnog predloška Kada je dovoljna brza procjena s mogućom marginom pogreške do 20%, izračunati vrijednost A (vidi sliku 10.) iz granične vrijednosti áL za promjenu u odstupanju i vrijednosti R2 za udaljenost od sigurnosne staklene ploče do zaslona: A = 0,145 DaL x R2 Odnos između promjene u promjeru projicirane slike d i promjene u kutnom odstupanju á dat je kao: Dd = 0,29 Da x R2 pri čemu je: Dd iskazan u milimetrima, A iskazan u milimetrima, DaL iskazan u lučnim minutama, Da iskazan u lučnim minutama, i R2 iskazan u metrima. 9.2.1.3.3. Mjerenje pomoću fotoelektričnog uređaja Kada se zahtijeva precizno mjerenje s mogućom marginom pogreške manjom od 10% od granične vrijednosti, mjera d se određuje na projekcijskoj osi tako da se za širinu žarišta uzima točka u kojoj intenzitet svjetla iznosi polovinu od najveće vrijednosti intenziteta svijetla u žarištu. 9.2.1.4. Iskazivanje rezultata Odrediti optičko izobličenje ploča sigurnosnog stakla mjerenjem d u svakoj točki površine i u svim smjerovima kako bi se pronašla najveća vrijednost d. 9.2.1.5. Alternativna metoda Osim toga, dozvoljena je strioskopska tehnika kao alternativa projekcijskim tehnikama, pod uvjetom održavanja točnosti mjerenja navedenim u točkama 9.2.1.3.2. i 9.2.1.3.3. 9.2.1.6. Udaljenost x mora biti 4 mm. 9.2.1.7. Vjetrobransko staklo mora se postaviti pri istom kutu nagiba kao i na traktoru. 9.2.1.8. Projekcijska os u vodoravnoj ravnini mora se održavati približno okomitom na obris vjetrobranskog stakla u toj ravnini. 9.2.2. Mjerenja se vrše u zoni I kako je propisano u točki 9.2.5.2. ovog Priloga. 9.2.2.1. U slučaju traktora kod kojih nije moguće odrediti zonu I kako je utvrđeno u točki 9.2.5.3. ovog Priloga, ispitivanje se provodi u zoni I’, kako je utvrđeno u točki 9.2.5.3. ovog Priloga. 9.2.2.2. Tip traktora Ispitivanje se mora ponoviti ako će se vjetrobransko staklo postaviti na traktor tipa koji ima drugačije prednje vidno polje od tipa traktora za koje je vjetrobransko staklo već homologirano. 9.2.3. Indeksi teškoće sporednih značajki 9.2.3.1. Priroda materijala Polirano (ravno) staklo »Float-staklo Ravno vučeno staklo 1 1 2 9.2.3.2. Druge sporedne značajke Nisu obuhvaćene nikakve druge sporedne značajke. 9.2.4. Broj uzoraka Četiri se uzorka moraju dostaviti na ispitivanje. 9.2.5. Definicija područja vidnih polja vjetrobranskih stakala traktora. 9.2.5.1. Područje vidnog polja određuje se na osnovi: 9.2.5.1.1. referentne točke prema definiciji iz točke 1.2. Priloga »Vidno polje« Pravilnika TPV 304 koji se odnosi na vidno polje i brisače vjetrobranskih stakala za traktore na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo. Ova točka niže je označena kao O; 9.2.5.1.2. ravne linije OQ koja predstavlja vodoravnu ravnu liniju koja prolazi referentnom točkom i okomita je na središnju uzdužnu ravninu traktora; 9.2.5.2. zona I predstavlja zonu vjetrobranskog stakla utvrđenu presijecanjem vjetrobranskog stakla s niže navedene četiri ravnine: P1 – vertikalna ravnina koja prolazi kroz O i tvori kut od 15° na lijevo od središnje uzdužne ravnine traktora, P2 – vertikalna ravnina simetrična na P1 u odnosu na središnju uzdužnu ravninu traktora. Ako to nije moguće (nepostojanje simetrične središnje uzdužne ravnine, na primjer), P2 je ravnina simetrična na P1 oko uzdužne ravnine traktora koja prolazi referentnom točkom, P3 – ravnina koja prolazi ravnom linijom OQ i tvori kut od 10° iznad vodoravne ravnine, P4 – ravnina koja prolazi ravnom linijom OQ i tvori kut od 8° ispod vodoravne ravnine. 9.2.5.3. U slučaju traktora kod kojih nije moguće utvrditi zonu I, kako je utvrđeno u točki 9.2.5.2. ovog Priloga, zonu I’ čini čitava površina vjetrobranskog stakla. 9.2.6. Tumačenje rezultata Tip vjetrobranskog stakla smatra se zadovoljavajućim s obzirom na optičko izobličenje ako, kod četiri uzorka dostavljena na ispitivanje, optičko izobličenje ne premašuje najveću vrijednost od 2’ na luku bilo u zoni I ili zoni I’. 9.2.6.1. Niti jedno mjerenje ne smije se provoditi unutar rubne zone širine 100 mm. 9.2.6.2. U slučaju razdijeljenih vjetrobranskih stakala, niti jedno mjerenje ne provodi se unutar pojasa širine 35 mm, počevši od ruba ploče koji se nalazi uz razdjelnik vjetrobrana. 9.3. Ispitivanje razdvajanja sekundarne slike 9.3.1. Područje primjene Priznaju se dvije metode ispitivanja: – ispitivanje pomoću mete, i – ispitivanje kolimacijskim teleskopom. Ove se metode ispitivanja mogu, po potrebi, koristiti za homologaciju tipa sastavnog dijela, kontrolu kvalitete ili u svrhu ocjene proizvoda. 9.3.1.1. Ispitivanje pomoću mete 9.3.1.1.1. Pribor Ova metoda uključuje promatranje osvijetljene mete kroz ploču sigurnosnog stakla. Meta može biti konstruirana na način da se ispitivanje može provesti na jednostavnoj osnovi »prolazi/ne prolazi« (tzv. go/no go osnovi). Meta, po mogućnosti, mora biti jednog od sljedećih tipova: (

1. a)osvijetljena prstenasta meta čiji vanjski promjer D u točki udaljenoj x metara zatvara kut od N minuta na luku (slika 11.a); ili (
2. b)osvijetljena »prsten i krug« meta čije su dimenzije takve da udaljenost D od ruba kruga do najbliže točke s unutarnje strane prstena u točki udaljenoj x metara zatvara kut od n minuta na luku (slika 11.b); gdje je: n granična vrijednost razdvajanja sekundarne slike, x udaljenost od ploče sigurnosnog stakla do mete (ne manja od 7 m), D dat formulom: D = x · tan n Osvijetljena se meta sastoji od rasvjetnog kućišta dimenzija otprilike 300 mm×300 mm×150 mm, čiji je prednji dio najprikladnije izraditi od stakla prekrivenog neprozirnim crnim papirom ili premazanog mat crnom bojom. Kućište trijetliti primjerenim izvorom svjetlosti. Unutarnja strana kutije premazana je mat bijelom bojom. Može biti prikladnije koristiti druge oblike mete, poput one prikazane na slici 14. Također je prihvatljivo zamijeniti sustav mete projekcijskim sustavom i gledati rezultirajuće slike na ekranu. 9.3.1.1.2. Postupak Postaviti ploču sigurnosnog stakla u određeni kut nagiba na primjerenom stalku na način da se promatranje provodi u vodoravnoj ravnini koja prolazi sredinom mete. Rasvjetno se kućište mora promatrati, u mračnoj ili polumračnoj prostoriji, kroz svaki dio područja koje se ispituje, kako bi se otkrila prisutnost bilo koje sekundarne slike povezane s osvijetljenom metom. Ploča sigurnosnog stakla se prema potrebi zakreće kako bi se osiguralo održavanje ispravnog smjera gledanja. Za gledanje se može koristiti monokular. 9.3.1.1.3. Iskazivanje rezultata Utvrditi: – odvajaju li se, kada se koristi meta (
3. a)(vidi sliku 11.a), primarna i sekundarna slika kruga, tj. je li granična vrijednost n premašena, ili – premješta li se, kada se koristi meta (
4. b)(vidi sliku 11.b), sekundarna slika kruga iza tangencijalne točke na unutarnjem rubu kruga, tj. je li granična vrijednost n nadmašena. Slika 11. DIMENZIJE META Slika 12. RAZMJEŠTAJ PRIBORA Slika 13. PRIBOR ZA ISPITIVANJE KOLIMACIJSKIM TELESKOPOM 1. Balon žarulje 2. Sabirna leća otvora > 8,6 mm. 3. Staklena matirana projekcijska ploča otvora > otvor sabirne leće. 4. Filtar boja sa središnjim otvorom promjera otprilike 0,3 mm; promjer > 8,6 mm. 5. Polarna koordinatna ploča, promjer > 8,6 mm. 6. Akromatska leća, f > 86 mm, otvor 10 mm. 7. Akromatska leća, f > 86 mm, otvor 10 mm. 8. Crna točka, promjera otprilike 0,3 mm. 9. Akromatska leća, f = 20 mm, otvor < 10 mm. 9.3.1.2. Ispitivanje kolimacijskim teleskopom Po potrebi, primjenjuje se postupak opisan u ovoj točki. 9.3.1.2.1. Pribor Pribor čini kolimator i teleskop i može se postaviti u skladu sa slikom 13. Međutim, može se koristiti svaki istovrijedni optički sustav. 9.3.1.2.2. Postupak Kolimacijski teleskop tvori u beskonačnosti sliku polarnog koordinatnog sustava sa svjetlom točkom u sredini (vidi sliku 14.). U žarišnoj ravnini teleskopa za promatranje, mala neprozirna mrlja promjera nešto većeg od projicirane svijetle točke postavlja se na optičku os, zatamnjujući time svijetlu točku. Slika 14. PRIMJER PROMATRANJA METODOM ISPITIVANJA KOLIMACIJSKIM TELESKOPOM 9.3.1.2.2. Kada se ispitni komad koji pokazuje sekundarnu sliku postavi između teleskopa i kolimatora, druga, manje svijetla točka pojavljuje se na određenoj udaljenosti od središta polarnog koordinatnog sustava. Odvajanje sekundarne slike može se iščitati kao udaljenost između točaka gledanih kroz teleskop za promatranje (vidi sliku 14.). (Udaljenost između tamne mrlje i svijetle točke u sredini polarnog koordinatnog sustava predstavlja optičko odstupanje.) 9.3.1.2.3. Iskazivanje rezultata Ploča sigurnosnog stakla prvo se ispituje jednostavnom tehnikom snimanja radi utvrđivanja područja koje daje najizraženiju sekundarnu sliku. To se područje tada ispituje sustavom teleskopa s kolimatorom pri odgovarajućem upadnom kutu. Mjeri se najveće odvajanje sekundarne slike. 9.3.1.3. Smjer promatranja u vodoravnoj ravnini mora se održavati približno okomitim s obzirom na obris vjetrobranskog stakla u toj ravnini. 9.3.2. Mjerenja se obavljaju sukladno kategoriji traktora u zonama utvrđenim u točki 9.2.2. 9.3.2.1. Tip traktora Ispitivanje se mora ponoviti ako će se vjetrobransko staklo postaviti na traktor tipa čije je prednje vidno polje različito od onoga traktora za koji je vjetrobransko staklo već homologirano. 9.3.3. Indeksi teškoće sporednih značajki 9.3.3.1. Priroda materijala Polirano (ravno) staklo »Float«-staklo Ravno vučeno staklo 1 1 2 9.3.3.2. Druge sporedne značajke Nisu obuhvaćene nikakve druge sporedne značajke. 9.3.4. Broj uzoraka Četiri se uzorka moraju dostaviti na ispitivanje. 9.3.5. Tumačenje rezultata Tip vjetrobranskog stakla smatra se zadovoljavajućim s obzirom na odvajanje sekundarne slike ako, kod četiri uzorka dostavljena na ispitivanje, odvajanje primarne i sekundarne slike ne prelazi najveću vrijednost od 15’ na luku. 9.3.5.1. Niti jedno se mjerenje ne smije provoditi u rubnoj zoni širine 100 mm. 9.3.5.2. U slučaju razdijeljenih vjetrobranskih stakala, nikakva se mjerenja ne smiju obavljati unutar pojasa u širini od 35 mm, počevši od ruba ploče, koji se nalazi uz razdjelnik ekrana. 9.4. Ispitivanje raspoznavanja boja Kada je vjetrobransko staklo obojeno u zonama utvrđenim u 9.2.5.2. ili 9.2.5.3., četiri se vjetrobranska stakla ispituju radi raspoznavanja sljedećih boja: bijele, selektivne žute, crvene, zelene, plave, jantarne. 10. ISPITIVANJE VATROOTPORNOSTI 10.1. Svrha i područje primjene Ova metoda omogućuje utvrđivanje brzine vodoravnog gorenja materijala koji se koriste u dijelu traktora namijenjenog putnicima nakon izlaganja malom plamenu. Ova metoda omogućuje ispitivanje materijala i sastavnih dijelova unutarnje opreme traktora, pojedinačno ili kombinirano, do debljine od 15 mm. Koristi se za procjenu ujednačenosti proizvodnih partija takvih materijala s obzirom na njihovu gorivost. Zbog mnogih razlika između stvarne situacije (primjena i orijentacija unutar traktora; uvjeti primjene; izvor paljenja, itd.) i preciznih uvjeta ispitivanja ovdje opisanih, ova se metoda ne može smatrati prikladnom za procjenu svih pravih značajaki gorivosti unutar traktora. 10.2. Definicije 10.2.1. Brzina gorenja: kvocijent izgorene udaljenosti izmjerene sukladno ovoj metodi i vrijeme potrebno za sagorijevanje te udaljenosti. Iskazuje se u milimetrima u minuti. 10.2.2. Složeni materijal: materijal sastavljen od nekoliko slojeva sličnih ili različitih materijala usko pripojenih na njihovoj površini cementiranjem, spajanjem, oblaganjem, zavarivanjem, itd. Kada se različiti materijali zajedno spajaju u razmacima (na primjer, šivanjem, visokofrekvencijskim zavarivanjem, pričvršćenjem zakovicama), tada se, kako bi se dozvolila priprema pojedinačnih uzoraka sukladno točki 10.5., takvi materijali ne smatraju složenim materijalima. 10.2.3. Izložena strana: strana koja je okrenuta prema dijelu za putnike (putnički prostor) kada je materijal postavljen na traktor. 10.3. Načelo Uzorak se postavlja vodoravno u držač u obliku slova U i izlaže djelovanju vanju definiranog niskoenergetskog plamena tijekom 15 sekundi u komori za izgaranje, pri čemu plamen djeluje na slobodnom kraju uzorka. Ispitivanjem se utvrđuje je li se i kada plamen ugasio ili u kojemu će vremenu plamen prijeći izmjerenu dužinu. 10.4. Pribor 10.4.1. Komora za izgaranje (slika 1 mogućnosti od nehrđajućeg čelika, s dimenzijama prikazanima na slici 16. Prednji dio komore sastoji se od vatrootpornog okna koje može prekriti čitavi prednji dio i biti izrađeno kao pristupna ploča. Na dnu komore nalaze se otvori za odzračivanje, a gornja je ploha obavijena zračnim kanalićem. Komora za izgaranje postavljena je na četiri noge, visine 10 mm. Komora može imati otvor na jednom kraju za uvođenje držačas uzorkom; na suprotnom kraju, predviđen je otvor za dovod plina. Taljevina se sakuplja u plitici (vidi sliku 17.) koja je smještena na dnu komore između otvora za odzračivanje bez prekrivanja bilo kojeg područja otvora za odzračivanje. Slika 15. PRIMJER KOMORE ZA IZGARANJE S DRŽAČEM UZORKA I PLITICOM ZA TALJEVINU Dimenzije u milimetrima – tolerancije u skladu s ISO 2768 Slika 16. PRIMJER KOMORE ZA IZGARANJE Dimenzije u milimetrima – tolerancije u skladu s ISO 2768 Slika 17. UOBIČAJENA PLITICA ZA TALJEVINU 10.4.2. Držač uzorka, koji se sastoji od dvije metalne ploče u obliku slova U ili okvira od korozivno otpornog materijala. Dimenzije su navedene na slici 18. Donja je ploča opremljena pribadačama, a gornja odgovarajućim rupicama, kako bi se osiguralo ujednačeno držanje uzorka. Pribadače također služe kao mjerna mjesta na početku i na kraju dužine gorenja. Držač je opremljen potpornom mrežom iz toplinski otpornih žica promjera 0,25 mm koje su napete od jednog do drugog ruba držača u razmacima od 25 mm preko donjeg okvira u obliku slova U (vidi sliku 19.). Dimenzije u milimetrima – tolerancije u skladu s ISO 2768 Slika 18. PRIMJER DRŽAČA UZORKA Dimenzije u milimetrima – tolerancije u skladu s ISO 2768 Slika 19. PRIMJER DIJELA DONJEG U-OKVIRA ZA ŽIČANI NOSAČ Ravnina donje strane uzoraka mora biti 178 mm iznad ravnine poda. Udaljenost prednjeg ruba držača uzorka od kraja komore mora biti 22 mm; udaljenost uzdužnih strana držača uzorka od strana komore mora biti 50 mm (sve unutarnje dimenzije). (Vidi slike 15. i 16.) 10.4.3. Plinski gorionik. Mali izvor paljenja osigurava Bunsenov plamenik unutarnjeg promjera 9,5 mm. Postavljen je u ispitnoj komori tako da se središte sapnice nalazi 19 mm ispod sredine donjeg ruba otvorenog kraja uzorka (vidi sliku 16.). 10.4.4. Plin za ispitivanje. Plin koji se dobavlja u gorionik mora imati ogrjevnu vrijednost oko 38 MJ/mł (na primjer, prirodni plin). 10.4.5. Metalni češalj, duljine barem 110 mm, sa sedam ili osam blagih zaobljenih zubaca na 25 mm dužine. 10.4.6. Zaporni sat, točnosti do 0,5 sekundi. 10.4.7. Odsisnik dimova (napa). Komora za izgaranje može se postaviti u sklop odsisnika dimova pod uvjetom da je unutarnji obujam potonjeg barem 20 puta, ali ne više od 110 puta veći od obujma komore za izgaranje i pod uvjetom da niti jedna dimenzija visine, širine ili duljine odsisnika dimova nije više od 2˝ puta veća od druge dvije dimenzije. Prije ispitivanja se vertikalna brzina zraka kroz odsisnik dimova mjeri 100 mm ispred i 100 mm iza konačnog položaja gdje će biti smještena komora za izgaranje. Brzina treba biti između 0,10 i 0,30 m/s kako bi se izbjegla moguća nelagoda za operatera od produkata izgaranja. Može se koristiti odsisnik dimova s prirodnom ventilacijom i primjerenom brzinom zraka. 10.5. Uzorci 10.5.1. Oblik i dimenzije Oblik i dimenzije uzoraka navedene su na slici 20. Debljina uzorka odgovara debljini proizvoda koji se će ispitati. Ne smije biti veća od 13 mm. Kada uzimanje uzorka to dopušta, uzorak mora imati stalan presjek čitavom duljinom. Kada oblik i dimenzije proizvoda ne dozvoljavaju uzimanje uzorka navedene veličine, moraju se poštivati sljedeće najmanje dimenzije: (
5. a)za uzorke širine 3 do 60 mm, duljina mora biti 356 mm. U ovom se slučaju materijal ispituje po širini proizvoda; (
6. b)za uzorke širine 60 do 100 mm, duljina mora biti najmanje 138 mm. U ovom slučaju potencijalna udaljenost gorenja odgovara duljini uzorka, pri čemu mjerenje započinje u prvoj mjernoj točki; (
7. c)uzorci čija je širina manja od 60 mm, a duljina manja od 356 mm, te uzorci širine 60 do 100 mm i duljine manje od 138 mm ne mogu se ispitati sukladno postojećoj metodi, kao ni uzorci širine manje od 3 mm. 10.5.2. Uzorkovanje Najmanje se pet uzoraka treba uzeti iz materijala podvrgnutog ispitivanju. Kod materijala s brzinom gorenja različitom u različitim smjerovima materijala (pri čemu se ovo ustanovljuje preliminarnim ispitivanjima), treba uzeti pet (ili više) uzoraka i smjestiti ih u pribor za ispitivanje na način da se izmjeri najviša brzina gorenja. Kada se materijal dostavlja u određenim širinama, izrezuje se duljina od najmanje 500 mm koja pokriva čitavu širinu. Iz tako odrezanog komada, uzimat će se uzorci na ne manje od 100 mm od ruba materijala i na mjestima međusobno jednako udaljenima. Uzorci se uzimaju na isti način iz gotovih proizvoda kada to oblik proizvoda dozvoljava. Ako je debljina proizvoda preko 13 mm, mora se smanjiti na 13 mm mehaničkim postupkom primijenjenim na stranu koja nije okrenuta prema dijelu za putnike. Složeni se materijali (vidi 10.2.2.) trebaju ispitati kao da su homogeni. U slučaju materijala koji se sastoje od naslaganih slojeva različitog sastava koji nisu složeni materijali, svi slojevi uključenog materijala unutar dubine od 13 mm od površine okrenute prema dijelu za putnike ispitat će se pojedinačno. Slika 20. UZORAK 10.5.3. Kondicioniranje Uzorci se trebaju kondicionirati najmanje 24 sata, ali ne dulje od sedam dana, pri temperaturi od 23 ± 2 °C i relativnoj vlažnosti od 50 ± 5%, te održavati u tim uvjetima do neposredno prije ispitivanja. 10.6. Postupak 10.6.1. Postaviti uzorke s kovrčavim ili čupavim površinama na ravnu površinu, i pročešljati ih dva puta po čupavoj strani u smjeru suprotnom od smjera vlakana koristeći češalj (10.4.5.). 10.6.2. Postaviti uzorak u držač uzorka (10.4.2.) tako da je izložena strana okrenuta prema dolje, u smjeru plamena. 10.6.3. Podesiti plinski plamen na visinu od 30 mm koristeći oznaku u komori, pri čemu je ulaz zraka u gorionik zatvoren. Plamen mora gorjeti najmanje jednu minutu, radi stabilizacije, prije početka prvog ispitivanja. 10.6.4. Umetnuti držač uzorka u komoru za izgaranje tako da je kraj uzorka izložen plamenu, te nakon 15 sekundi prekinuti protok plina. 10.6.5. Mjerenje vremena gorenja započinje u trenutku kada donji dio plamena prođe prvom mjernom točkom. Promatra se širenje plamena na strani koja gori brže od druge (gornja ili donja strana). 10.6.6. Mjerenje vremena gorenja je završeno kada je plamen došao do posljednje mjerne točke ili kada se plamen ugasio prije dosezanja te točke. Ako plamen ne dođe do posljednje mjerne točke, mjeri se udaljenost gorenja do mjesta gdje je plamen bio ugašen. Udaljenost gorenja predstavlja dio uzorka unorka uništenog gorenjem na površini ili iznutra. 10.6.7. Ako se uzorak ne upali ili ne nastavi gorjeti nakon što se gorionik ugasio, ili se plamen ugasi prije dosezanja mjerne točke, tako da nije izmjereno niti jedno vrijeme sagorijevanja, u izvješće o ispitivanju upisuje se da je brzina gorenja iznosila 0 mm/minuti. 10.6.8. Prilikom oba niza ispitivanja ili provedbe ponovnih ispitivanja, provjeriti prije početka ispitivanja da temperatura komore za izgaranje i držača uzorka ne prelazi 30 °C. 10.7. Izračun Brzina gorenja, B, u milimetrima u minuti, data je formulom: gdje je: s izgorena udaljenost, u milimetrima, t vrijeme, u sekundama, potrebno za sagorijevanje udaljenosti s. 10.8. Indeksi teškoće sporednih značajki Sporedne se značajke ne razmatraju. 10.9. Tumačenje rezultata Plastikom prevučeno (2.3.) i plastično sigurnosno staklo (2.4.) smatraju se zadovoljavajućima sa stajališta ponašanja pri gorenju (vatrootpornosti) ako brzina gorenja ne prelazi 250 mm/minuti. 11. ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA KEMIJSKA SREDSTVA 11.1. Kemijska sredstva koja će se koristiti 11.1.1. Neabrazivna sapunasta otopina: 1% po masi kalijevog oleata u deioniziranoj vodi. 11.1.2. Proizvod za čišćenje prozora: vodena otopina izopropanol i dipropilen glikol monometilnog etera, svaki koncentracije 5 do 10% po masi, te amonij