Pravilnik o postupku homologacije motornih vozila s obzirom na mjere za smanjenje onečišćenja emisijama iz motora TPV 102 (izdanje 00)*

(1)s obzirom na mjere za smanjenje emisije plinovitih i krutih štetnih sastojka iz njihovim motora te zamjenskih katalizatora nemijenjenih za takva vozla. Članak

1. Tehnički zahtjevi u postupku homologacije navedeni su u Prilogu I. i XII. za vozilo, odnosno za OBD u Prilogu XI. te za zamjenski katalizator kao zamjensku tehničku jedinicu u Prilogu XIII. Postupak homologacije naveden je u Prilozima I. i XII. za vozilo i u Prilogu XIII. za zamjenski katalizator kao zamjensku tehničku jedinicu te u člancima
2. –
3. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila. Prilozi I. – XIII. čine sastavni dio ovoga Pravilnika. Članak
4. Tijelo nadležno za homologaciju homologacije motornih vozila i zamjenskih katalizatora u smislu odredaba ovoga Pravilnika je Državni zavod za mjeriteljstvo (u daljnjemu tekstu: Zavod). Članak
5. Zavod će dodijeliti certifikat o homologaciji tipu motornog vozila ako zadovoljava zahtjeve iz Priloga I., XI. i XII., odnosno tipu zamjenskog katalizatora ako zadovoljava zahtjeve iz Priloga XIII. Za ispitivanja tipa I. primjenjuju se zahtjevi navedeni u retku B

(2005)tablice u točki 5.3.1.

1. Priloga I. Obrazac certifikata o homologaciji tipa vozila prikazan je u Prilogu X., a certifikat o homologaciji tipa zamjenskih katalizatora u Prilogu XIII. Članak
2. Motorna vozila s obzirom na mjere za smanjenje emisije plinovitih i krutih štetnih sastojka iz njihovih motora te zamjenski katalizatori nemijenjeni za takva vozila mogu se homologirati, uvoziti i stavljati na tržište ako zadovoljavaju zahtjeve ovoga Pravilnika i njegovih priloga. Članak
3. Zavod može ovlastiti pravnu ili fizičku osobu za obavljanje poslova tehničke službe ako ta osoba ispunjava sljedeće uvjete: – da zadovoljava zahtjeve norme HRN EN ISO/IEC 17025 za osposobljenost ispitnih laboratorija za područje ispitivanja prema zahtjevima ovoga Pravilnika – da može dokazati poznavanje metoda i postupaka ispitivanja danih u prilozima ovoga Pravilnika – da ima najmanje jednoga djelatnika školske spreme VII/1 strojarskog smjera. Članak
4. Odredbe članka
5. ovoga Pravilnika primjenjivat će se od
6. listopada
7. godine za nova motorna vozila koja se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj i za zamjenske katalizatore namijenjene za takva vozila od
8. travnja
9. godine. Članak
10. Danom početka promjene odrebe iz članka
11. ovoga Pravilnika prestaje važiti Naredba o homologaciji vozila s obzirom na emisiju štetnih spojeva u skladu s gorivom koje upotrebljava motor (»Narodne novine« br. 95/06), osim odredaba iz njezine točke
12. koje se odnose na rabljena vozila. Upućivanje u toj točki na tablicu u točki 5.3.1.
13. priloga
14. Naredbe ima značenje upućivanja na istu tablicu u točki 5.3.1.
15. Priloga I. ovoga Pravilnika. Članak
16. Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od njegove objave u »Narodnim novinama«. Klasa: 011-02/07-02/28 Urbroj: 558-04/2-07-1-AD Zagreb,
17. siječnja
18. Ravnatelj Državnog zavoda za mjeriteljstvo Mirko Vuković, dipl. ing., v. r. _______ (*) Pravilnik preuzima sadržaj Direktive Vijeća 70/220/EEZ o usklađivanju zakonodavstva Država članica koje se odnosi na mjere za smanjivanje onečišćenja iz motornih vozila, uključujući izmjene i dopune u direktivama 74/290/EEZ, 77/102/EEZ, 78/655/EEZ, 83/351/EEZ, 86/76/EEZ, 88/436EEZ, 89/458/EEZ, 89/491/EEZ, 91/441/EEZ, 93/59/EEZ, 94/12/EZ, 96/44/EZ, 94/12/EZ, 96/44/EZ, 96/69/EZ, 98/77/EZ, 98/69/EZ, 1999/102/EZ, 2001/1/EZ, 2001/100/EZ, 2002/80/EZ i 2003/76/EZ.

(1)Definicija vozila dana je u članku 4. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila (»Narodne novine« br. 115/04), a kategorizacija u dijelu A. Priloga II. toga Pravilnika. PRILOG I. PODRUČJE PRIMJENE, DEFINICIJE, ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU TIPA, DODJELJIVANJE HOMOLOGACIJE TIPA, ZAHTJEVI I ISPITIVANJA, PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE TIPA, SUKLADNOST PROIZVODNJE I VOZILA U UPORABI, SUSTAVI UGRAĐENE DIJAGNOSTIKE (OBD) 1. PODRUČJE PRIMJENE Ovaj se Pravilnik primjenjuje na – emisije iz ispušne cijevi pri uobičajenoj i niskoj temperaturi okoline, emisije isparavanjem, emisije plinova iz kućišta koljenaste osovine, trajnost uređaja za smanjivanje onečišćenja i sustava ugrađene dijagnostike (OBD) motornih vozila opremljenih motorima s vanjskim izvorom paljenja i – emisije iz ispušne cijevi, trajnost uređaja za smanjivanje onečišćavanja i sustava ugrađene dijagnostike (OBD) vozila kategorije M1 i N1, opremljenih motorom s kompresijskim paljenjem. Za potrebe ovoga Pravilnika »vozilo« označava svako vozilo opremljeno motorom s vanjskim izvorom paljenja ili motorom s kompresijskim paljenjem koje je namijenjeno za uporabu na cesti, s nadogradnjom ili bez, koje ima najmanje četiri kotača, najveću dopuštenu masu veću od 400 kg i najveću konstrukcijsku brzinu od 50 km/h ili veću, osim poljoprivrednih traktora i strojeva i radnih strojeva, s iznimkom onih vozila kategorije N1 kojima je dodijeljena homologacija tipa u skladu s Pravinikom TPV 102. Na zahtjev proizvođača homologacija tipa vozila u skladu s ovim pravilnikom može se proširiti od vozila M1 ili N1 opremljenih motorima s kompresijskim paljenjem za koja je već dobivena homologacija tipa na vozila M2 i N2 referentne mase koja ne prelazi 2.840 kg i koja ispunjavaju uvjete iz točke 6. ovoga Priloga (izmjena ili dopuna homologacije tipa). Ovaj se Pravilnik također primjenjuje kod postupka homologacije tipa za zamjenske katalizatore kao zasebne tehničke jedinice namijenjene ugradbi u vozila kategorije M1 i N1. 2. DEFINICIJE Za potrebe ovog Pravilnika: 2.0.1. »Vozilo« označava svako vozilo prema definiciji u dijelu A. Priloga II. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila. 2.0.2. »Vozilo koje kao gorivo upotrebljava ukapljeni naftni plin (UNP) ili prirodni plin (PP)« označava vozilo opremljeno posebnom opremom za uporabu UNP-a ili PP-a u svom pogonskom sustavu. Takvo vozilo na UNP ili PP može biti konstruirano i proizvedeno kao vozilo na jednu vrstu goriva ili vozilo na dvije vrste goriva. »Vozilo na jednu vrstu goriva« označava vozilo koje je konstruirano prvenstveno za stalni pogon na UNP ili PP, ali može imati i benzinski sustav koji se upotrebljava samo u nuždi ili za pokretanje motora, a u kojem spremnik za benzin sadrži najviše 15 litara benzina. »Vozilo na dvije vrste goriva« označava vozilo koje povremeno može biti pogonjeno na benzin, a također povremeno na UNP ili PP. 2.1 »Tip vozila« u odnosu na emisije iz ispušne cijevi motora označava kategoriju motornih vozila koja se ne razlikuju u takvim bitnim značajkama kao što su: 2.1.1 istovrijedna inercija određena u ovisnosti o referentnoj masi kao što je propisano u točki 5.1.Dodatka III. i 2.1.2 značajke motora i vozila određene u Dodatku II. 2.2 »Referentna masa« označava masu vozila u voznome stanju umanjenu za jedinstvenu masu vozača od 75 kg i uvećanu za jedinstvenu masu od 100 kg. 2.2.1 »Masa vozila u voznome stanju« označava masu određenu u točki 2.6 Priloga I. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila. 2.3 »Najveća masa« označava masu određenu u točki 2.7 Dodatka I. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila. 2.4. »Plinoviti štetni sastojci« označavaju emisiju u ispušnome plinu ugljikova monoksida, dušikovih oksida izraženo kao ekvivalentni dušikov dioksid (NO2), i ugljikovodika, pretpostavljajući omjer: – C1H1,85 za benzin – C1H1,86 za dizelsko gorivo – C1H2,525 za UNP – CH4 za PP. 2.5. »Kruti štetni sastojci« označava sastojke ispušnoga plina koji su izodvojeni iz razrijeđenoga ispušnog plina pri temperaturi od najviše 325 °K (52 °C) s pomoću pročišćavača opisanih u Dodatku III. 2.6. »Emisije iz ispušne cijevi« označava: – za motore s vanjskim izvorom paljenja, emisiju plinovitih štetnih satojaka – za motore sa kompresijskim paljenjem, emisiju plinovitih i krutih štetnih sastojaka. 2.7 »Emisija isparavanjem« označava pare ugljikovodika koje su izašle iz sustava za gorivo motornog vozila, osim onih u emisijama iz ispušne cijevi. 2.7.1 »Gubitci iz spremnika goriva« emisije su ugljikovodika prouzročene promjenama temperature u spremniku goriva (pretpostavljajući omjer C1H2.33). 2.7.2. »Gubitci iz toplog motora« emisije su ugljikovodika koji su izašli iz sustava za gorivo vozila u mirovanju nakon razdoblja vožnje (pretpostavljajući omjer C1H2.20). 2.8. »Kućište koljenaste osovine« prostor je u motoru ili izvan njega koji je povezan s koritom za ulje s unutarnjim ili vanjskim cijevima kroz koje mogu izaći pare ili plinovi. 2.9 »Uređaj za pokretanje hladnog motora« označava uređaj koji privremeno obogaćuje smjesu zraka i goriva čime se olakšava pokretanje motora. 2.10 »Uređaj za olakšavanje pokretanja motora« označava uređaj koji olakšava pokretanje motora bez obogaćivanja smjese zraka i goriva, npr. žarne svjećice pomicanje početka ubrizgavanja itd. 2.11. »Radni obujam motora« označava: 2.11.1. kod motora s pravocrtnim gibanjem klipova, nazivni obujam (razlika između najvećeg i najmanjeg obujma cilindra) svih cilindara 2.11.2. kod motora s rotacijskim klipom (Wankel), dvostruku vrijednost nazivnog obujma svih komora. 2.12 »Uređaj za smanjivanje onečišćenja« označava one sastavne dijelove vozila koji nadziru i/ili ograničavaju emisiju iz ispušne cijevi i emisiju isparavanjem. 2.13. »OBD« označava sustav ugrađene dijagnostike za nadzor nad emisijama koji ima sposobnost određivanja vjerojatnoga područja neispravnosti s pomoću kodova grešaka pohranjenih u memoriji računala. 2.14. »Ispitivanje vozila u uporabi« označava ispitivanje i ocjenu sukladnosti koja se izvodi u skladu s točkom 7.1.7. ovoga Priloga. 2.15. »Ispravno održavano i upotrebljavano« označava za potrebe ispitivanja vozila da takvo vozilo zadovoljava kriterije za prihvaćanje odabranog vozila u skladu s točkom 2. Dodatka 3. ovoga Priloga. 2.16. »Poremećajni uređaj« (defeat device) označava svaki dio koji je konstruiran da ustanovljava temperaturu, brzinu vozila, brzinu vrtnje motora, stupanj prijenosa u mjenjaču, podtlak u cjevovodu, ili bilo koji drugi parametar za potrebe aktiviranja, modulacije, usporavanja ili prekidanja deaktiviranja funkcije nekoga dijela u sustavu za smanjenje štetne emisije, pri čemu se smanjuje učinkovitost sustava za smanjenje štetne emisije, u uvjetima koje je razumno očekivati da mogu nastupiti pri uobičajenome radu i upotrebi vozila. Takav se konstrukcijski element ne može smatrati poremećajnim uređajem ako: I. je potreba za uređajem opravdana radi zaštite motora od oštećenja ili nezgode i radi sigurnoga pogona vozila, ili II. ako uređaj ne djeluje nakon pokretanja motora, ili III. ako su uvjeti bitno uključeni u postupke ispitivanja tipa I. ili tipa VI. 2.17. »Izvorno ugrađeni katalizator« označava katalizator ili sklop katalizatora koji su obuhvaćeni certifikatom o homologaciji izdanim za vozilo i koji su navedeni pod točkom 1.10. u Dodatku Priloga X. ovoga Pravilnika. 2.18. »Zamjenski katalizator« označava katalizator ili sklop katalizatora koji su predviđeni za zamjenu izvorno ugrađenoga katalizatora u vozilu homologiranu sukladno Pravilniku TPV 102 te koji se mogu homologirati kao zasebna tehnička jedinica u smislu članka 11. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila. 2.19. »Izvorni zamjenski katalizator« označava katalizator ili sklop katalizatora čiji su tipovi navedeni u točki 1.10. u Dodatku Priloga X. ovoga Pravilnika, a koje vlasnik certifikata o homologaciji tipa vozila prodaje na tržištu kao zasebnu tehničku jedinicu. 2.20. »Porodica vozila« označava skupinu tipova vozila koja za potrebe Priloga XII. predstavlja osnovno vozilo. 2.21. »Gorivo potrebno za rad motora« označava vrstu goriva koje se normalno upotrebljava za pogon motora: – benzin – UNP – PP – benzin ili UNP – benzin ili PP – dizelsko gorivo 3. ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU TIPA 3.1. Zahtjev za homologaciju u skladu s člankom 6. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila za tip vozila s obzirom na emisije iz ispušne cijevi, emisije isparavanjem, trajnost uređaja za sprečavanje onečišćenja, kao i njegov sustav ugrađene dijagnostike (OBD) mora podnijeti proizvođač vozila. Ako se zahtjev odnosi na sustav ugrađene dijagnostike u vozilu (OBD), mora se slijediti postupak opisan u Prilogu XI., točki 3. 3.1.1. Ako se zahtjev odnosi na sustav ugrađene dijagnostike u vozilu (OBD), uz njega se moraju priložiti dodatni podatci koji se traže u točki 3.2.12.2.8. Priloga II., kao i: 3.1.1.1. izjava proizvođača: 3.1.1.1.1. kad je riječ o vozilima opremljenim motorom s vanjskim izvorom paljenja, o postotku zatajivanja paljenja od ukupnoga broja paljenja koji bi rezultirao u prekoračenju graničnih vrijednosti navedenih u točki 3.3.2. Priloga XI. ako je taj postotak zatajenja bio prisutan od početka ispitivanja tipa I, kako je opisano u točki 5.3.1. Priloga III. 3.1.1.1.2. kad je riječ o vozilima opremljenim motorom s vanjskim izvorom paljenja, o postotku zatajivanja od ukupnoga broja paljenja motora koji bi mogao dovesti do pregrijavanja jednoga ili više katalizatora prije izazivanja nepopravljive štete 3.1.1.2. iscrpni pisani podatci koji u potpunosti opisuju funkcionalne radne značajke OBD sustava, uključujući popis svih bitnih dijelova sustava za smanjenje štetne emisije, tj. osjetila, aktuatora i sastavnih dijelova koje prati OBD sustav 3.1.1.3. opis indikatora neispravnosti (MI) s pomoću kojega OBD sustav vozaču vozila signalizira grešku na 3.1.1.4. proizvođač mora opisati mjere koje je poduzeo radi sprečavanja neovlaštenog zahvata i mijenjanja zapisa u računalu za nadzor emisija 3.1.1.5. po potrebi, kopije drugih homologacija s odgovarajućim podatcima koji omogućuju proširenje homologacija 3.1.1.6 po potrebi, pojedinosti o porodici vozila, u skladu s Prilogom XI. Dodatkom 2. 3.1.2. Za ispitivanja opisana u točki 3. Priloga XI., jedno se vozilo koje predstavlja tip ili porodicu vozila opremljenih OBD sustavom mora dati na ispitivanje tehničkoj službi koja je odgovorna za homologacijsko ispitivanje. Ako tehnička služba utvrdi da vozilo podvrgnuto ispitivanju ne predstavlja u potpunosti tip ili porodicu vozila opisanih u Prilogu XI. Dodatku 2., ispitivanju se mora podvrgnuti drugo ili, ako je potrebno, još jedno vozilo, u skladu s točkom 3. Priloga XI. 3.2. Obrazac opisnoga dokumenta koji se odnosi na emisije iz ispušne cijevi, emisije isparavanjem, trajnost i na sustave ugrađene dijagnostike (OBD) dan je u Prilogu II. Podatci navedeni u točki 3.2.12.2.8.6. Priloga II. trebaju biti uključeni u Dodatku 2. ‘Podatci koji se odnose na OBD’ certifikata o homologaciji tipa dana u Prilogu X. 3.2.. Po potrebi se moraju dostaviti kopije drugih homologacija s odgovarajućim podatcima koji omogućuju proširenje homologacija i određivanje faktora starenja. 3.3. Za ispitivanja opisana u točki 5. ovoga Priloga vozilo koje predstavlja tip vozila koji treba homologirati mora se predati tehničkoj službi odgovornoj za ispitivanja za homologaciju tipa vozila. 4. DODJELJIVANJE HOMOLOGACIJE TIPA 4.1. Ako su ispunjeni odgovarajući uvjeti, homologacija tipa dodjeljuje se u skladu s člankom 8. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila. 4.2. Obrazac certifikata o homologaciji tipa koji se odnosi na emisije iz ispušne cijevi, emisije isparavanjem, trajnost i sustav ugrađene dijagnostike (OBD) dan je u Prilogu X. 4.3. Broj homologacije u skladu s Prilogom VII. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila dodjeljuje se za svaki tip homolgiranog vozila. Jedna država članica ne smije dodijeliti isti broj drugomu tipu vozila. 5. ZAHTJEVI I ISPITIVANJA Napomena: Osim na temelju uvjeta iz ove točke, proizvođači vozila čija svjetska godišnja proizvodnja iznosi manje od 10 000vozila mogu dobiti homologaciju tipa na temelju odgovarajućih tehničkih zahtjeva koji su navedeni u: – Kalifornijskim propisima (California Code of Regulations), Poglavlju 13. odjeljku 1960.1, pododjeljku (

1. f)točki 2. ili pododjeljku (
2. g)točki 1. i pododjeljku (
3. g)točki 2., odjeljku 1960.1 pododjeljku (
4. p)koji se primjenjuju na modele vozila iz 1996. i kasnijih godišta, u odjeljcima 1968.1, 1976. i 1975. koji se primjenjuju na modele lakih teretnih vozila iz 1995. i kasnijih godišta, koje je objavila nakladnička kuća Barclay’s Publishing. Tijelo za homologaciju mora Komisiju izvijestiti o okolnostima dodjeljivanja svake homologacije u skladu s ovom odredbom. 5.1. Opće odredbe 5.1.1. Tehničke mjere koje poduzme proizvođač moraju biti takve da osiguravaju da emisije iz ispušnih cijevi i emisije isparavanjem budu u skladu s ovim Pravilnikom učinkovito ograničene tijekom cijeloga uobičajenog vijeka života vozila uz uobičajene uvjete uporabe. To uključuje sigurnost onih crijeva i njihovih spojeva i priključaka koji se upotrebljavaju u sustavu za smanjenje štetnih emisija i koji moraju biti izrađeni tako da budu u skladu s namjenom predviđenom izvornom konstrukcijom. Za emisije iz ispušne cijevi te se odredbe smatraju ispunjenima ako su ispunjene odredbe iz točaka 5.3.1.4. (homologacija tipa), odnosno točke 7. (sukladnost proizvodnje i vozila u upotrebi) Za emisije isparavanjem te se odredbe smatraju ispunjenima ako su ispunjene odredbe iz točaka 5.3.4. (homologacija tipa), odnosno točke 7. (sukladnost proizvodnje). Zabranjena je uporaba poremećajnih uređaja. 5.1.2. Uljevni otvori spremnika goriva 5.1.2.1 Sukladno točki 5.1.2.2, uljevni otvor spremnika goriva mora biti konstruiran tako da sprečava punjenje spremnika iz mlaznice na benzinskoj pumpi koja ima vanjski promjer od 23,6 mm ili veći. 5.1.2.2 Točka 5.1.2.1. ne odnosi se na vozilo kod kojeg su ispunjena oba sljedeća uvjeta, tj.: 5.1.2.2.1 da je vozilo konstruirano i izrađeno tako da benzin bez olova ne utječe štetno ni na jedan uređaj konstruiran za smanjenje emisije plinovitih štetnih sastojaka te 5.1.2.2.2 da je uočljivo, čitljivo i neizbrisivo označeno simbolom za benzin bez olova utvrđenim u ISO 2575-1982 na mjestu koje je izravno vidljivo osobi koja puni spremnik goriva. Dopuštene su dodatne oznake. 5.1.3. Treba se osigurati da ne dođe do prekomjernih emisija isparavanjem i rasipanja goriva prouzročena nedostatkom poklopca spremnika. To se može postići na jedan od sljedećih načina: – uporabom poklopca uljevnog otvora za gorivo koji se automatski otvara i zatvara i ne može se skinuti – konstrukcijom koja sprečava prekomjerne emisije isparavanjem u slučaju gubitka uljevnog otvora za gorivo – na bilo koji drugi način koji ima isti učinak. Takvi primjeri uključuju čep lijevka za gorivo pričvršćen sponom odnosno lancem ili čep koji se otključava istim ključem koji služi i za paljenje motora, ali nisu na to ograničeni. U tome se slučaju ključ može izvaditi iz čepa samo kad je čep zaključan. 5.1.4. Odredbe o sigurnosti elektroničkog sustava 5.1.4.1. Svako vozilo s računalom za nadzor emisija mora imati zaštitu koja sprečava izmjene, osim uz odobrenje proizvođača. Proizvođač će odobriti izmjene ako su one nužne za utvrđivanje kvarova, servisiranje, tehnički pregled, naknadnu ugradbu ili popravak vozila. Svi računalni kodovi koji se mogu reprogramirati ili radni parametri moraju biti napravljeni tako da se ne mogu preinačiti i imati stupanj zaštite najmanje u skladu s odredbama ISO DIS 15031-7: listopad 1998. (SAE J2186: listopad 1996.) pod uvjetom da se sigurnost zasniva na uporabi protokola i dijagnostičkog spojnika propisana u točki 6.5. Dodatka 1. Priloga XI. Svi memorijski čipovi za umjeravanje koji se mogu izvaditi moraju biti hermetični, zatvoreni u zabrtvljenome kućištu ili zaštićeni elektroničkim algoritmima i ne smije biti moguće njihovo mijenjanje bez upotrebe posebnih alata i postupaka. 5.1.4.2. Radne parametre računalno kodiranoga motora ne smije biti moguće mijenjati bez upotrebe posebnih alata i postupaka (npr. lemljeni ili hermetični sastavni dijelovi računala ili zabrtvljena (ili zalemljena) računalna kućišta). 5.1.4.3. Kad su mehaničke pumpe za ubrizgavanje goriva ugrađene na motore s kompresijskim paljenjem, proizvođači moraju poduzeti odgovarajuće zaštitne mjere kako bi spriječili mijenjanje namještene vrijednosti najveće dobave goriva dok je vozilo u uporabi. 5.1.4.4. Proizvođač od tijela za homologaciju može zatražiti iznimku od jednoga od tih zahtjeva za ona vozila kojima zaštita vjerojatno nije potrebna. Kriteriji koje će tijelo za homologaciju ocjenjivati pri razmatranju iznimke uključuju trenutačnu dostupnost radnih čipova, sposobnost vozila da dosegnu visoki radne značajke i predviđeni opseg prodaje tih vozila, ali se na to ne ograničuju. 5.1.4.5. Proizvođači koji primjenjuju sustave računalnoga kodiranja koji se mogu programirati (npr. električne izbrisive programabilne memorije koje se mogu samo očitavati, EEPROM) moraju spriječiti neovlašteno reprogramiranje. Proizvođači moraju uključiti poboljšane strategije zaštite od neovlaštenog zahvata i zaštićene algoritme šifriranja koji zahtijevaju elektronički pristup računalu koje proizvođač ima na drugome mjestu. Nadležno tijelo može odobriti metode koje pružaju istu razinu zaštite od neovlaštenog zahvata. 5.2 Primjena ispitivanja Slika 1.5.2. prikazuje razne mogućnosti ispitivanja 5.2.1. Vozila opremljena motorom s vanjskim izvorom paljenja moraju se podvrgnuti sljedećim ispitivanjima: – tip I. (provjera prosječnih emisija iz ispušne cijevi nakon pokretanja hladnog motora) – tip II. (emisije ugljikovog monoksida u praznome hodu) – tip III. (emisije plinova iz kućišta koljenastog vratila) – tip IV. (emisije isparavanjem) – tip V. (trajnost uređaja za smanjenje onečišćavanja) – tip VI. (provjera prosječnih emisija ugljikovog monoksida i ugljikovodika iz ispušne cijevi nakon pokretanja hladnog motora pri niskoj temperaturi okoline) – ispitivanje OBD sustava. 5.2.2. Vozilo opremljena motorom s vanjskim izvorom paljenja koja kao gorio upotrebljavaju UNP ili PP (jedna ili dvije vrste goriva) moraju se podvrgnuti sljedećim ispitivanjima: – tip I. (provjera prosječnih emisija iz ispušne cijevi nakon pokretanja hladnog motora) – tip II. (emisije ugljikovog monoksida u praznome hodu) – tip III. (emisije plinova iz kućišta koljenastog vratila) – tip IV. (emisije isparavanjem), kad je primjenjivo – tip V. (trajnost uređaja za smanjenje onečišćavanja) – tip VI. (provjera prosječnih emisija ugljikovog monoksida i ugljikovodika iz ispušne cijevi nakon pokretanja hladnog motora pri niskoj temperaturi okoline), kad je primjenjivo – ispitivanje OBD sustava, kad je primjenjivo. 5.2.3. Vozila opremljena motorima s kompresijskim paljenjem moraju se podvrgnuti sljedećim ispitivanjima: – tip I. (provjera prosječnih emisija iz ispušne cijevi nakon pokretanja hladnog motora) – tip V. (trajnost uređaja za smanjenje onečišćavanja) – i, po potrebi, ispitivanje OBD sustava. 5.3. Opis ispitivanja 5.3.1. Ispitivanje tipa I. (simulacija prosječnih emisija kroz ispušnu cijev nakon pokretanja hladnog motora). 5.3.1.1 Slika I.5.3.prikazuje različite mogućnosti ispitivanja tipa I. To se ispitivanje mora provesti na svim vozilima navedenim u točki 1. kod kojih najveća masa ne prelazi 3,5 tona. 5.3.1.2 Vozilo se postavlja na dinamometar s valjcima opremljen sredstvima za simulaciju opterećenja i inercije. 5.3.1.2.1 Ispitivanje vozila iz točke 8.1. u trajanju od ukupno 19 minuta i 40 sekunda koje se sastoji od dva dijela, prvog i drugog, provodi se bez prekida. Između završetka prvog i početka drugog dijela može se, uz suglasnost proizvođača, uvesti razdoblje bez uzimanja uzorka od najviše 20 sekunda, kako bi se olakšalo namještanje opreme za ispitivanje. 5.3.1.2.1.1. Vozila koja kao gorivo upotrebljavaju UNP ili PP moraju se ispitati ispitivanjem tipa l. radi promjenjivosti sastava UNP-a ili PP-a, kao što je prikazano u Prilogu XII. Vozila koja kao gorivo mogu upotrebljavati benzin ili UNP ili PP moraju se ispitati ispitivanjem tipa l. za obje vrste goriva, pri čemu se ispitivanja za UNP ili PP provode radi promjenjivosti sastava UNP-a ili PP-a, kao što je prikazano u Prilogu XII. 5.3.1.2.1.2. Unatoč zahtjevu iz točke 5.3.1.2.1.1., vozila koja kao gorivo upotrebljavaju benzin i plin, ali čiji je sustav za benzin ugrađen samo za potrebe sigurnosti ili za pokretanje motora i čiji spremnik goriva može imati najviše 15 litara benzina s obzirom na ispitivanje tipa I. smatrat će se vozilima koja mogu upotrebljavati samo plin. 5.3.1.2.2 Prvi dio ispitivanja sastoji se od četiri osnovna ciklusa gradske vožnje. Svaki osnovni ciklus gradske vožnje sastoji se od petnaest faza (prazni hod, ubrzavanje, stalna brzina, usporavanje itd.). 5.3.1.2.3. Drugi dio ispitivanja sastoji se od jednog ciklusa izvangradske vožnje. Ciklus izvangradske vožnje sastoji se od 13 faza (prazni hod, ubrzavanje, stalna brzina, usporavanje itd.) Slika I.5.2 RAZLIČITE MOGUĆNOSTI ZA HOMOLOGACIJU ILI PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE TIPA VOZILA Tip homologacijskog ispitivanja Vozila kategorija M i N opremljena motorom s vanjskim izvorom paljenja Vozila s kompresijskim motorom kategorija M1 i N1 vozilo koje upotrebljava benzin kao gorivo vozilo koje upotrebljava dvije vrste goriva vozilo koje upotrebljava jednu vrstu goriva Tip I. DA (najveća masa < 3.5
5. t)DA (ispitivanje s oba tipa goriva)¸ (najveća masa < 3.5
6. t)DA (najveća masa < 3.5
7. t)DA (najveća masa < 3.5
8. t)Tip II. DA DA (ispitivanje s oba tipa goriva) DA - Tip III. DA DA (ispitivanje samo benzinom) DA - Tip IV. DA (najveća masa < 3.5
9. t)DA (ispitivanje samo benzinom) (najveća masa < 3.5
10. t)- - Tip V. DA (najveća masa < 3.5
11. t)DA (ispitivanje samo benzinom) (najveća masa < 3.5
12. t)DA (najveća masa < 3.5
13. t)DA (najveća masa < 3.5
14. t)Tip Vl. DA (najveća masa < 3.5
15. t)DA (ispitivanje samo benzinom) (najveća masa < 3.5
16. t)- - Uvjeti za proširenje Točka ..6. Točka 6. Točka 6. Točka 6.; M2 i N2 referentne mase ≤ 2 840 kg lspitivanje OBD sustava DA, sukladno točkama 8.1.1. ili 8.4. DA, sukladno točkama 8.1.2. ili 8.4. DA, sukladno točkama 8.1.2.ili 8.4. DA, sukladno točkama 8.2., 8.3.ili 8.4. 5.3.1.2.5. Tijekom ispitivanja se ispušni plinovi razrjeđuju i razmjerni uzorak prikuplja u jednu ili više vreća. Ispušni se plinovi ispitivanog vozila razrjeđuju, uzimaju se uzorci i analiziraju nakon niže opisanog postupka te se mjeri ukupni obujam razrijeđenog ispuha. Bilježe se ne samo emisije ugljikovog monoksida, ugljikovodika i dušikovog oksida nego i emisije krutih štetnih sastojaka iz vozila opremljenih motorima s kompresijskim paljenjem. 5.3.1.3. Ispitivanja se obavljaju postupkom opisanim u Prilogu III. Metode koje se upotrebljavaju za prikupljanje i analiziranje plinova i uklanjanje i mjerenje krutih čestica moraju biti u skladu s propisanim. 5.3.1.4. U skladu sa zahtjevima iz točke 5.3.1.5, ispitivanje se mora ponoviti tri puta. Rezultati se množe odgovarajućim faktorima pogoršanja dobivenima iz točke 5.3.5. Dobivene mase plinovitih emisija i, u slučaju vozila opremljenih motorima s kompresijskim paljenjem, mase krutih čestica dobivenih u svakome ispitivanju moraju biti manje od granica prikazanih u donjoj tablici: Granične vrijednosti Referentna masa (RW) (
17. kg)Masa ugljikova monoksida (CO) Masa ugljikovodika (HC) Masa dušikovih oksida (NOx) Skupna masa ugljikovodika i dušikovih oksida (HC + NOx) Masa čestica

(1)(PM) L1 (g/

1. km)L2 (g/
2. km)L3 (g/
3. km)L1 + L2 (g/
4. km)L1 (g/
5. km)Kategorija Razred Benzinski motori Dizelski motori Benzinski motori Dizelski motori Benzinskmotori Dizelski motori Benzinski motori Dizelski motori Dizelski motori A

(2000)M

(2)- Sve 2,3 0,64 0,20 - 0,15 0,50 - 0,56 0,05 N1

(3)I RW ≤ 1,305 2,3 0,64 0,20 - 0,15 0,50 - 0,56 0,05 II 1,305 < RW ≤ 1,760 kg 4,17 0,80 0,25 - 0,18 0,65 - 0,72 0,07 III 1,760 < RW 5,22 0,95 0,29 - 0,21 0,78 - 0,86 0,10 B

(2005)M

(2)- Sve 1,0 0,50 0,10 - 0,08 0,25 - 0,30 0,025 N1

(3)I RW ≤ 1,305 1,0 0,50 0,10 - 0,08 0,25 - 0,30 0,025 II 1,305 < RW ≤ 1,760 kg 1,81 0,63 0,13 - 0,10 0,33 - 0,39 0,04 III 1,760 < RW 2,27 0,74 0,16 - 0,11 0,39 - 0,46 0,06

(1)Za motore s kompresijskim paljenjem.

(2)Osim vozila najveće mase veće od 2 500 kg.

(3)Kao i vozila kategorije M navedena u bilješci

(2). 5.3.1.4.

1. Neovisno o zahtjevima iz točke 5.3.1.4, za svaki štetni sastojak ili kombinaciju štetnih sastojaka, jedan od tri dobivena rezultata za mase može prekoračiti propisanu granicu najviše za 10%, pod uvjetom da aritmetička sredina triju rezultata bude ispod propisane granice. Ako se propisane granice prijeđu za više štetnih sastojaka, nije bitno je li se to dogodilo u istome ispitivanju ili u različitim ispitivanjima. 5.3.1.4.
2. Kad su ispitivanja provedena s plinovitim gorivima, proizašle mase plinovitih emisija moraju biti manje od granica u gornjoj tablici za vozila s benzinskim motorom. 5.3.1.5 Broj ispitivanja propisanih u točki 5.3.1.4.smanjuje se pod niže definiranim uvjetima, pri čemu je V1 rezultat prvog ispitivanja, a V2 rezultat drugog ispitivanja za svaki štetni sastojak ili za zajedničku emisiju dvaju štetnih sastojaka koji podliježu ograničenju. 5.3.1.5.1 Provodi se samo jedno ispitivanje ako je rezultat dobiven za svaki štetni sastojak ili za zajedničku emisiju dvaju štetnih sastojaka koji podliježu ograničenju manji ili jednak 0,70 L (tj. V1£ 0,70 L). 5.3.1.5.2 Ako zahtjev iz točke 5.3.1.5.1.nije ispunjen, provode se samo dva ispitivanja ako su za svaki štetni sastojak ili za zajedničku emisiju dvaju štetnih sastojaka koji podliježu ograničenju ispunjeni sljedeći uvjeti: V1 £ 0,85 L i V1 + V2 £ 1,7 L i V2 £ L. 5.3.
3. Ispitivanje tipa ll. (ispitivanje emisije ugljikova monoksida u praznom hodu) 5.3.2.
4. To se ispitivanje provodi na vozilima s motorima s vanjskim izvorom paljenja na kojima se ne izvodi ispitivanje određeno u točki 5.3.
5. 5.3.2.1.1 Vozila koja kao gorivo mogu upotrebljavati benzin ili UNP ili PP moraju se ispitati ispitivanjem tipa II. za obje vrste goriva. 5.3.2.1.2 Unatoč zahtjevu iz točke 5.3.2.1.1., vozila koja kao gorivo mogu upotrebljavati benzin ili plin, ali čiji je sustav za benzin ugrađen samo za potrebe sigurnosti ili za pokretanje motora i čiji spremnik goriva može imati najviše 15 litara benzina s obzirom na ispitivanje tipa II. smatrat će se vozilom koje može upotrebljavati samo plin. 5.3.2.
6. Kad se ispituje u skladu s Prilogom IV., obujamski sadržaj ugljikovog monoksida u ispušnim plinovima ne smije prijeći 3,5% kad motor radi u praznome hodu pri namještanju koje je odredio proizvođač i ne smije prijeći 4,5% u rasponu namještanja određenih u tome Prilogu. 5.3.
7. Ispitivanje tipa III. (provjera emisija plinova iz kućišta koljenastog vratila) 5.3.3.
8. To ispitivanje mora se provesti na svim vozilima navedenim u točki 1., osim onih koji imaju motore s kompresijskim paljenjem. 5.3.3.1.
9. Vozila koja kao gorivo upotrebljavaju benzin ili UNP ili PP moraju se ispitati ispitivanjem tipa III. samo za benzin. 5.3.3.1.
10. Unatoč zahtjevu iz točke 5.3.3.1.1., vozila koja kao gorivo mogu upotrebljavati benzin ili plin, ali čiji je sustav za benzin ugrađen samo za potrebe sigurnosti ili za pokretanje motora i čiji spremnik goriva može imati najviše 15 litara benzina, s obzirom na ispitivanje tipa III. smatrat će se vozilom koje može upotrebljavati samo plin. 5.3.3.
11. Kad se ispitivanje provodi u skladu s uvjetima navedenima u Prilogu V., sustav ventilacije kućišta koljenastog vratila ne smije dopustiti nikakvu emisiju plinova iz kućišta u atmosferu. 5.3.
12. Ispitivanje tipa IV. (određivanje emisije isparavanjem) 5.3.4.
13. To se ispitivanje mora izvoditi na svim vozilima navedenim u točki 1., osim vozila s motorom s kompresijskim paljenjem i vozila koja upotrebljavaju kao gorivo UNP ili PP. 5.3.4.1.1 Vozila koja upotrebljavaju kao gorivo benzin ili UNP ili PP trebaju se ispitati samo za benzin ispitivanjem tipa IV. 5.3.4.
14. Kada se ispitivanje provodi u skladu s Prilogom VI. emisije trebaju biti manje od 2g po ispitivanju. 5.3.
15. Ispitivanje tipa VI. (provjera prosječnih emisija iz ispušne cijevi ugljikova monoksida i ugljikovodika pri niskoj temperaturi okoline, nakon pokretanja hladnog motora). Slika I.5.
16. DIJAGRAM TOKA ZA HOMOLOGACIJU TIPA I. (vidi točku 5.3.1.) homologacija tipa 5.3.5.
17. To se ispitivanje mora provesti na svim vozilima kategorije M1 i N1 opremljenih motorima s vanjskim izvorom paljenja, osim vozila koja voze na plin kao gorivo (UNP ili PP). Vozila koja kao gorivo mogu upotrebljavati benzin i plin, ali čiji je sustav za benzin ugrađen samo za potrebe sigurnosti ili za pokretanje motora i čiji spremnik goriva može imati najviše 15 litara benzina, s obzirom na ispitivanje tipa VI. smatrat će se vozilom koje može upotrebljavati samo plin. Vozila koja kao gorivo mogu upotrebljavati benzin ili UNP ili PP moraju s ispitati u ispitivanju tipa I. samo za benzin. Ta se točka primjenjuje samo na nove tipove vozila kategorije M1 i kategorije N1 razreda I., osim vozila koja su projektirana da nose više od šest putnika i vozila čija je najveća masa veća od 2 500 kg.1 Od
18. siječnja
19. godine ta se točka primjenjuje za nove tipove vozila kategorije N1 razreda II. i III., nove tipove vozila kategorije M1 koja su konstruirana da nose više od šest putnika i nove tipove vozila kategorije M1 čija je najveća masa veća od 2 500 kg, a ne prelazi 3 500 kg. ____ 1 Ta se točka primjenjuje za nove tipove vozila od
20. siječnja
21. 5.3.5.1.
22. Vozilo treba postaviti na dinamometar s valjcima opremljen uređajem za simulaciju opterećenja i inercije. 5.3.5.1.
23. Ispitivanje se sastoji od četiri osnovna ciklusa gradske vožnje prvoga dijela ispitivanja tipa I. Prvi je dio ispitivanja opisan u Dodatku
24. Priloga III. i grafički prikazan na slikama III.1.
25. i III.1.
26. u tom Dodatku. Ispitivanje pri niskoj temperaturi okoline koje traje ukupno 780 sekunda mora se obaviti bez prekida i započinje pokretanjem motora. 5.3.5.1.
27. Ispitivanje pri niskoj temperaturi okoline mora se obaviti pri ispitnoj temperaturi okoline od 266 K (–7 °C).Prije početka ispitivanja, ispitna se vozila moraju kondicionirati na isti način kako bi se osigurala ponovljivost rezultata ispitivanja. Kondicioniranje i ostali ispitni postupci provode se kako je opisano u Prilogu VII. 5.3.5.1.
28. Tijekom ispitivanja ispušni se plinovi razrjeđuju i uzima se razmjerni uzorak. Ispušni se plinovi ispitivanog vozila razrjeđuju, uzorkuju i analiziraju prema postupku koji je opisan u Prilogu VII. te se mjeri ukupna količina razrijeđenih ispušnih plinova. U razrijeđenim ispušnim plinovima analizira se sadržaj ugljikovog monoksida i ugljikovodika. 5.3.5.
29. Prema zahtjevima iz točaka 5.3.5.2.
30. i 5.3.5.
31. ispitivanje se mora obaviti tri puta. Dobivena masa ugljikovog monoksida i ugljikovodika mora biti manja od granič­nih vrijednosti prikazanih u tablici niže: Ispitna temperatura 266 K (–7 °C). Kategorije Razred Masa ugljikovog monoksida (CO) L1 (g/km) Masa ugljikovdika (HC) L2 (g/km) M1

(1)- 15 1,8 N1 I 15 1,8 N1

(2)II 24 2,7 III 30 3,2

(1)Osim vozila koja su projektirana da nose više od šest putnika i vozila čija je najveća masa veća od 2 500 kg.

(2)I vozila kategorije M1 koja nisu obuhvaćena u napomeni

(1). 5.3.5.2.

1. Bez obzira na zahtjeve iz točke 5.3.5.2., za štetni sastojak najviše jedan od tri dobivena rezultata može premašiti propisanu graničnu vrijednost najviše za 10%, pod uvjetom da vrijednost aritmetičke sredine tih triju rezultata bude ispod propisane granice. U slučajevima kad više od jednoga štetnog sastojka premaše propisane granice, nije bitno je li se to dogodilo tijekom istoga ili različitih ispitivanja. 5.3.5.2.
2. Broj ispitivanja koji je propisan u točki 5.3.5.
3. može se na zahtjev proizvođača povećati na 10, pod uvjetom da aritmetička sredina prvih triju rezultata bude između 100% i 110% granične vrijednosti. U tome slučaju jedini je zahtjev da aritmetička sredina svih 10 rezultata nakon ispitivanja bude manja od granične vrijednosti. 5.3.5.
4. Broj ispitivanja propisan u točki 5.3.5.
5. može se smanjiti u skladu s točkama 5.3.5.3.
6. i 5.3.5.3.
7. 5.3.5.3.
8. Samo se jedno ispitivanje provodi kad dobiveni rezultat za svaki štetni sastojak u prvome ispitivanju bude manji od 0,70 L. 5.3.5.3.
9. Ako zahtjev iz točke 5.3.5.3.
10. nije ispunjen, izvode se samo dva ispitivanja ako je rezultat dobiven prvim ispitivanjem za štetni sastojak manji ili jednak 0,85 L, a zbroj prva dva rezultata manji ili jednak 1,70 L te ako je rezultat drugoga ispitivanja manji ili jednak L. (V1 £ 0,85 L i V1 + V2 £ 1,70 L i V2 £ L). 5.3.
11. Ispitivanje tipa V. (trajnost uređaja za smanjene onečišćenja) 5.3.6.
12. To se ispitivanje mora provesti na svim vozilima navedenima u točki
13. na koja se primjenjuje ispitivanje navedeno u točki 5.3.
14. Ispitivanje predstavlja provjeru izdržljivosti vožnjom od 80 000 km sukladno programu opisanome u Prilogu VII. na stazi za ispitivanje, na cesti ili na dinamometru s valjcima. 5.3.6.1.1 Vozila koja kao gorivo upotrebljavaju benzin ili UNP ili PP moraju se ispitati ispitivanjem tipa V. samo za benzin. 5.3.6.2 Unatoč zahtjevu iz točke 5.3.6.1., proizvođač može kao drugu mogućnost odabrati uporabu faktora pogoršanja prema sljedećoj tablici umjesto ispitivanja prema točki 5.3.6.
15. Kategorija motora Faktori pogoršanja CO HC NOX HC + NOX

(1)Krute čestice Motori s vanjskim izvorom paljenja 1,2 1,2 1,2 - - Motori s kompresijskim paljenjem 1,0 - 1,0 1,0 1,2

(1)Vozila s motorima s kompresijskim paljenjem Na zahtjev proizvođača, tehnička služba može provesti ispitivanje tipa I. prije nego što se provede ispitivanje tipa V., uz uporabu faktora pogoršanja prema gore navedenoj tablici. Kao dopuna ispitivanju tipa V., tehnička služba može dopuniti rezultate tipne homologacije, kao što je navedeno u Prilogu XI., zamjenom faktora pogoršanja u gore navedenoj tablici onim izmjerenim prilikom ispitivanja tipa V. 5.3.6.3. Faktori pogoršanja određuju se primjenjujući ili postupak iz točke 5.3.6.1.ili vrijednosti iz tablice u točki 5.3.6.2. Faktori pogoršanja upotrebljavaju se za utvrđivanje sukladnosti sa zahtjevima iz točke 5.3.1.4. 5.3.7. Podatci o emisijama koji su potrebni za tehnički pregled 5.3.7.1. Taj se zahtjev odnosi na sva vozila pogonjena motorom s vanjskim izvorom paljenja za koja se traži homologacija tipa u skladu s ovim Pravilnikom. 5.3.7.2. Kada se ispituju u skladu s Prilogom IV. (ispitivanje tipa II.) pri uobičajenoj brzini praznog hoda: – mora se bilježiti obujamski sadržaj ugljikovog monoksida u emitiranim ispušnim plinovima, – mora se bilježiti brzina vrtnje motora tijekom ispitivanja, uključujući dopuštena odstupanja. 5.3.7.3. Kada se ispituju pri »povišenoj brzini vrtnje u praznome hodu« (tj. > 2000 min–1): – mora se bilježiti obujamski sadržaj ugljikovog monoksida u emitiranim ispušnim plinovima, – mora se bilježiti lambda-vrijednost – mora se bilježiti brzina vrtnje motora tijekom ispitivanja, uključujući dopuštena odstupanja. 5.3.7.4. Tijekom ispitivanja mora se mjeriti i bilježiti temperatura ulja u motoru. 5.3.7.5. Tablica iz točke 1.9. Dodatka Priloga X. mora se ispuniti. 5.3.7.6. Proizvođač mora potvrditi točnost lambda-vrijednosti u točki 5.3.7.3. zabilježene tijekom homologacije tipa kao reprezentativne vrijednosti za tipična vozila iz proizvodnje u razdoblju od 24 mjeseca nakon što se dodijeli homologacija. Ocjena se mora dati na temelju pregleda i proučavanja vozila iz redovite proizvodnje. _____ 1 Lambda-vrijednost mora se izračunati s pomoću pojednostavljene Brettschneiderove formule kako slijedi: u kojoj je: [ ] = koncentracija u obujamskim postotcima K1 = faktor za pretvaranje iz NDIR mjera u FID mjere (daje proizvođač mjerne opreme) Hcv = atomski omjer vodika i ugljika [1,73], u slučaju UNP [2,53],. u slučaju PP [4,0] Ocv = atomski omjer vodika i ugljika [0,02], u slučaju UNP [0],. u slučaju PP [0]. 5.3.8. Zamjenski katalizatori i izvorni zamjenski katalizatori 5.3.8.1. Zamjenski katalizatori namijenjeni ugradbi u vozila koja imaju homologaciju tipa moraju se ispitati sktati skladu s m XIII. 5.3.8.2. Tipovi izvornih zamjenskih katalizatora, koji su obuhvaćeni točkom 1.10. Dodatka Prilogu X. i koji su namijenjeni ugradnji u vozila na koja se odnosi odgovarajući homologacijski dokument ne moraju biti u skladu s Prilogom XIII. ovog Pravilnika ako zadovoljavaju uvjete točaka 5.3.8.2.1. i 5.3.8.2.2. 5.3.8.2.1. Označivanje Na izvornim zamjenskim katalizatorima moraju biti istaknute barem sljedeće oznake: 5.3.8.2.1.1. naziv ili zaštitni znak proizvođača vozila 5.3.8.2.1.2. marka i identifikacijski broj dijela izvornoga zamjenskog katalizatora, kako je navedeno u podatcima iz točke 5.3.8.3. 5.3.8.2.2. Dokumentacija Uz izvorne zamjenske katalizatore prilažu se sljedeći podatci: 5.3.8.2.2.1. naziv ili zaštitni znak proizvođača vozila 5.3.8.2.2.2. marka i identifikacijski broj dijela izvornoga zamjenskog katalizatora, kako je navedeno u podatcima iz točke 5.3.8.3. 5.3.8.2.2.3. popis vozila za koja izvorni zamjenski katalizator odgovara jednom od tipova navedenih u točki 1.10. Dodatka Prilogu X., eventualno uz oznaku koja pokazuje je li izvorni zamjenski katalizator prikladan za ugradbu u vozilo opremljeno sustavom ugrađene dijagnostike (OBD) 5.3.8.2.2.4. upute za ugradbu, prema potrebi. 5.3.8.2.2.5. Ti se podatci dostavljaju na jedan od sljedećih načina: – na letku koji ide uz izvorni zamjenski katalizator, ili – na ambalaži u kojoj se prodaje izvorni zamjenski katalizator, ili – na bilo koji drugi način. U svakome slučaju ti podatci moraju biti navedeni u katalogu proizvoda koji proizvođač vozila dostavlja prodajnim mjestima. 5.3.8.3. Proizvođač vozila mora tehničkoj službi i/ili tijelu nadležnom za homologaciju dostaviti potrebne podatke u elektroničkome obliku na temelju kojih je moguće povezati odgovarajuće brojeve dijelova s homologacijskom dokumentacijom. Ti podatci moraju sadržavati: – marku (marke) i tip (tipove) vozila – marku (marke) i tip (tipove) vozila izvornoga zamjenskog katalizatora – broj (brojeve) dijela (dijelova) izvornoga zamjenskog katalizatora – homologacijski broj odgovarajućeg (odgovarajućih) tipa (tipova) vozila. 6. Preinake tipa i izmjene ili dopune homologacija U slučaju preinaka tipa koji je homologiran u skladu s ovim pravilnikom, primjenjuju se odredbe članka 5. te, po potrebi, sljedeće posebne odredbe: 6.1. Proširenje s obzirom na emisije iz ispušne cijevi (ispitivanja tipa I., tipa II. i tipa VI.). 6.1.1. Tipovi vozila s različitim referentnim masama. 6.1.1.1. Homologacija koja je dodijeljena za određeni tip vozila može se proširiti samo na tipove vozila s referentnom masom koja zahtijeva uporabu sljedeće dvije više istovrijedne inercije ili bilo koje niže istovrijedne inercije. 6.1.1.2. U slučaju vozila kategorije N1 i vozila kategorije M navedenih u napomeni 2. točke 5.3.1.4., ako referentna masa tipa vozila za koje se traži proširenje homologacije zahtijeva upotrebu zamašnjaka istovrijedne inercije koja je niža od one upotrijebljene za već homologirani tip vozila, proširenje homologacije dodjeljuje se ako su mase štetnih sastojaka dobivene iz već homologiranog vozila u granicama propisanim za vozilo za koje se zahtijeva proširenje homologacije. 6.1.2. Tipovi vozila s različitim ukupnim prijenosnim omjerima Homologacija koja je dodijeljena za tip vozila može se pod sljedećim uvjetima proširiti na tipove vozila koji se ralikuju od homologirana tipa samo u odnosu na njihove prijenosne omjere 6.1.2.1. Za svaki od prijenosnih omjera upotrijebljenih u ispitivanjima tipa I. i tipa VI., potrebno je utvrditi omjer: pri čemu, pri brzini vrtnje motora od 1000 min-1, V1 predstavlja brzinu homologiranoga tipa vozila, a V2 brzinu tipa vozila za koje se traži proširenje homologacije. 6.1.2.2. Ako se za svaki prijenosni omjer E £ 8%, proširenje se dodjeljuje bez ponavljanja ispitivanja tipa I. i tipa VI. 6.1.2.3. Ako je za najmanje jedan prijenosni omjer E £ 8% i za svaki prijenosni omjer E £ 13%, moraju se ponoviti ispitivanja tipa I. i tipa VI., ali se mogu obaviti u laboratoriju koji proizvođač odabere uz suglasnost tehničke službe. Izvještaj o ispitivanju mora se dostaviti tehničkoj službi odgovornoj za homologacijska ispitivanja. 6.1.3. Tipovi vozila različitih referentnih masa i različitih ukupnih prijenosnih omjera Homologacija dodijeljena za određeni tip vozila može se proširiti na tipove vozila različite od homologiranoga tipa samo s obzirom na njihovu referentnu masu i njihove ukupne prijenosne omjere, pod uvjetom da se ispune svi uvjeti propisani u točkama 6.1.1.i 6.1.2. 6.1.4. Napomena: Ako je tip vozila homologiran u skladu s točkama 6.1.1. do 6.1.3., takva se homologacija ne može proširiti na druge tipove vozila. 6.2. Emisije isparavanjem (ispitivanje tipa IV.) 6.2.1. Homologacija za tip vozila opremljena sustavom za smanjenje emisije isparavanjem može se proširiti pod sljedećim uvjetima: 6.2.1.1. Temeljno načelo pripreme gorive smjese (npr. ubrizgavanje s jednom brizgaljkom, rasplinjač) mora biti isto. 6.2.1.2 Oblik spremnika goriva i materijal spremnika goriva i vodova za tekuće gorivo moraju biti jednaki. Mora se ispitati najnepovoljniji slučaj s obzirom na poprečni presjek i približnu dužinu vodova. Jesu li prihvatljivi različiti odvajači para – tekućina, odlučuje tehnička služba odgovorna za ispitivanja u svrhu homologacije tipa vozila. Obujam spremnika goriva ne smije se razlikovati za više od ±10%. Namještanje odzračnog ventila spremnika mora biti jednako. 6.2.1.3. Metoda pohranjivanja para goriva mora biti jednaka, tj. oblik i obujam hvatanja, sredstvo pohranjivanja, pročistač zraka (ako se upotrebljava za smanjivanje emisije isparavanjem), itd. 6.2.1.4 Obujam goriva u komori plovka rasplinjača mora biti u rasponu od 10 mililitara. 6.2.1.5 Metoda ispiranja pohranjenih para mora biti jednaka (npr. protok zraka, početna ili obujam ispiranja tijekom voznog ciklusa). 6.2.1.6 Metoda brtvljenja i odzračivanja sustava za doziranje goriva mora biti jednaka. 6.2.2 Daljnje napomene: (

1. i)dopuštene su različite veličine motora (
2. ii)dopuštene su različite snage motora (iii) dopušteni su automatski i ručni mjenjači te pogon na dva i četiri kotača (
3. iv)dopušteni su različiti oblici nadogradnje (
4. v)dopuštene su različite veličine kotača i guma. 6.3 Trajnost uređaja za smanjivanje onečišćenja (ispitivanje tipa V) 6.3.1 Homologacija dodijeljena za tip vozila može se proširiti na različite tipove vozila, pod uvjetom da je kombinacija motor/sustav za smanjivanje onečišćenja jednaka onoj kod već homologiranog vozila. U tome cilju smatra se da oni tipovi vozila čiji su niže opisani parametri jednaki ili ostaju unutar graničnih vrijednosti pripadaju istoj kombinaciji motor/sustav za smanjivanje onečišćenja. 6.3.1.1 Motor: – broj cilindara, – radni obujam motora (±15%), – konfiguracija bloka cilindra, – broj ventila, – sustav goriva, – vrsta sustava hlađenja, – proces izgaranja, – razmak između osa cilindara 6.3.1.2 Sustav za smanjivanje onečišćenja: – katalizatori: – broj katalizatora i elemenata, – veličina i oblik katalizatora (obujam uloška ± 10%), – tip katalitičkoga djelovanja (oksidacija, trostruko djelovanje …) – sadržaj plemenitih kovina (jednak ili viši), – omjer plemenitih kovina (± 15%), – nosač (struktura i materijal), – gustoća saća, – vrsta kućišta katalizatora, – položaj katalizatora (položaj i dimenzije u ispušnome sustavu takve da na ulazu u katalizator ne proizvode promjene temperature veće od 50 K). Te se promjene tempeature morure moraju provjeritiljenim uvjetima na brzini od 120 km/h i namještenom opterećenju za ispitivanje tipa I. – upuhavanje zraka: – sa ili bez – tip (pulsiranje zraka, zračna pumpa …) – povrat ispušnih plinova-EGR: – sa ili bez. 6.3.1.3 Kategorija inercije: dvije najbliže više kategorije inercije i prva niža kategorija inercije. 6.3.1.4 Ispitivanje trajnosti može se postići s pomoću vozila čiji su oblika nadogradnje, mjenjač (automatski ili ručni) i veličine kotača ili guma različiti od onih za tip vozila za koje se traži homologacija tipa vozila. 6.4. Sustav ugrađene dijagnostike 6.4.1. Homologacija dodijeljena za tip vozila s obzirom na OBD sustav može se proširiti na različite tipove vozila koji pripadaju istoj porodici OBD vozila, kako je opisano u Prilogu XI. Dodatku 2. Sustav za smanjenje emisija iz motora mora biti jednak sustavu na već homologiranome vozilu i biti u skladu s opisom OBD porodice motora navedenu u Prilogu XI. Dodatku 2., bez obzira na sljedeće značajke motora: – opremu motora, – gume, – istovrijedna nercija, – rashladni sustav, – cjelokupni prijenosni omjer, – tip prijenosa, – tip nadogradnje. 7. SUKLADNOST PROIZVODNJE 7.1. Mjere kojima se osigurava sukladnost proizvodnje moraju se poduzimati u skladu s odredbama članaka 29. – 31. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila (homologacija tipa vozila kao cjeline). Prema tom članku proizvođač je odgovoran za poduzimanje mjera koje osiguravaju sukladnost proizvodnje s homologiranim tipom. Sukladnost proizvodnje provjerava se na temelju opisa u certifikatu o homologaciji kako je utvrđeno u Prilogu X. ovoga Pravilnika. U pravilu se sukladnost proizvodnje s obzirom na ograničavanje emisija iz ispušnih cijevi i emisija isparavanjem iz vozila provjerava na temelju opisa u certifikatu o homologaciji u skladu s Prilogom X. i, po potrebi, na temelju svih ili nekih ispitivanja tipa I., II., III. i IV. opisanih u točki 5.2. Sukladnost vozila u uporabi Što se tiče homologacija koje se dodjeljuju za emisije, te mjere moraju biti primjerene i za potvrđivanje funkcionalnosti uređaja za smanjivanje emisija tijekom uobičajenog aživotnog vijeka vozila u uobičajenim uvjetima uporabe (sukladnost primjereno održavanih i upotrebljavanih vozila u uporabi). U smislu ovoga pravilnika te se mjere moraju provjeravati za razdoblje do pet godina starosti ili 80 000 km, ovisno o tome što od toga bude prije, a od 1. siječnja 2005. za razdoblje do pet godina starosti ili 100 000 km, ovisno o tome što od toga bude prije. 7.1.1. Tijelo nadležno za homologaciju provodi nezavisnu ocjenu sukladnosti u uporabi na osnovi svih relevantnih podataka koje posjeduje proizvođač, prema postupcima sličnim onima iz članka 29. – 31. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila i točkama 1. i 2. Priloga X. toga Pravilnika. Slike I.8. i I.9. iz Dodatka 4. ovoga Priloga prikazuju postupak za provjeru sukladnosti vozila u uporabi. 7.1.1.1. Parametri za definiranje porodice vozila u uporabi Porodicu vozila u uporabi moguće je definirati s pomoću osnovnih konstrukcijskih parametara koji moraju biti zajednički svim vozilima u porodici. Zato se smatra da istoj porodici vozila u uporabi pripadaju oni tipovi vozila kojima su barem dolje opisani parametri zajednički, odnosno kod kojih ti parametri mijenjaju u okviru propisanih dopuštenih odstupanja: – proces izgaranja (dvotaktni, četverotaktni, rotacijski motor) – broj cilindara – raspored cilindara (redni, V, radijalni, nasuprotni vodoravno ležeći (boxer) ili drugo; nagib ili usmjerenost cilindara nisu kriterij) – način dovoda goriva u motor (npr. neizravno ili izravno ubrizgavanje) – vrsta sustava hlađenja (zračno, vodeno, uljno) – način dovoda zraka (slobodni usis, prednabijanje) – gorivo za koje je motor konstruiran (benzin, dizelsko gorivo, PP, UNP itd.). Vozila s motorom na dvije vrste goriva mogu ući u jednu od skupina vozila s motorom na jednu vrstu goriva pod uvjetom da je jedno od tih goriva zajedničko – vrsta katalizatora (trostruki katalizator ili drugi) – vrsta odvajača čestica (sa ili bez) – povrat ispušnih plinova (sa ili bez) – radni obujam najvećeg motora u porodici minus 30%. 7.1.1.2. Tijelo nadležno za homologaciju provest će nezavisnu ocjenu sukladnost vozila u prometu na osnovi podataka koje će dostaviti proizvođač. Ti podatci moraju obuhvaćati barem sljedeće: 7.1.1.2.1. ime i adresu proizvođača 7.1.1.2.2. ime, adresu, broj telefona i faksa te e-mail adresu proizvođačeva ovlaštenog zastupnika na područjima na koja se odnose proizvođačevi podatci 7.1.1.2.3. naziv(nazivi) modela vozila koja su obuhvaćena u proizvođačevim podatcima 7.1.1.2.4. prema potrebi, popis tipova vozila na koje se odnose proizvođačevi podatci, t.j. porodica vozila u prometu u skladu s točkom 7.1.1.1. 7.1.1.2.5. kodove identifikacijske oznake vozila (VIN) koji se upotrebljavaju za te tipove vozila u porodici vozila u prometu (VIN oznaka) 7.1.1.2.6. homologacijske brojeve koji se upotrebljavaju za te tipove vozila u porodici vozila u prometu uključujući, prema potrebi, brojeve svih proširenja i naknadnih većih izmjena/vraćanja u tvornicu (radi prepravka) 7.1.1.2.7. pojedinosti o proširenjima i naknadnim većim izmjenama/vraćanjima u tvornicu na homologaciju tipa onih vozila koja su obuhvaćena u proizvođačevim podatcima (ako to zatraži tijelo nadležno za homologaciju); 7.1.1.2.8. razdoblje tijekom kojeg je proizvođač prikupio podatke 7.1.1.2.9. razdoblje proizvodnje vozila koje je obuhvaćeno u proizvođačevim podatcima (npr. vozila proizvedena u kalendarskoj godini 2001.) 7.1.1.2.10. proizvođačev postupak za provjeru sukladnosti vozila u prometu, uključujući: 7.1.1.2.10.1. način lociranja vozila 7.1.1.2.10.2. kriterije za odabir i odbijanje vozila 7.1.1.2.10.3. vrste ispitivanja i postupke upotrijebljene u sklopu programa 7.1.1.2.10.4. proizvođačeve kriterije za prihvaćanje/obijanje porodice vozila u prometu 7.1.1.2.10.5. zemljopisno (zemljopisna) područje (područja) na kojemu (kojima) je proizvođač prikupio podatke 7.1.1.2.10.6. veličinu uzorka i primijenjeni plan uzorkovanja 7.1.1.2.11. rezultate proizvođačeva postupka za provjeru sukladnosti vozila u prometu, uključujući: 7.1.1.2.11.1. identifikaciju vozila uključenih u program (bilo da su ispitana ili nisu). Identifikacija uključuje: – naziv modela – identifikacijsku oznaku vozila (VIN) – registarsku oznaku vozila – datum proizvodnje – područje uporabe vozila (ako je poznato) – ugrađene gume 7.1.1.2.11.2. razloge za isključivanje vozila iz uzorka 7.1.1.2.11.3. povijest servisiranja za svako vozilo iz uzorka (uključujući možebitne prepravke) 7.1.1.2.11.4. povijest popravaka za svako vozilo iz uzorka (ako je poznata) 7.1.1.2.11.5. podatke o ispitivanju, uključujući: – datum ispitivanja – mjesto ispitivanja – prijeđeni put prikazan na brojaču kilometara – tehničke podatke o ispitnome gorivu (npr. referentno ispitno gorivo ili tržišno gorivo) – uvjete ispitivanja (temperatura, vlaga, inercijska masa dinamometra) – postavke dinamometra (npr. namještanje snage) – rezultate ispitivanja (za barem tri različita vozila po porodici) 7.1.1.2.12. zapis prikaza OBD sustava. 7.1.2. Podatci koje je prikupio proizvođač moraju biti dovoljno iscrpni kako bi se osiguralo da se rad vozila u prometu može procijeniti pri uobičajenim uvjetima uporabe prema definiciji iz točke 7.1. te moraju donekle biti reprezentativni za proizvođačevu zemljopisnu raširenost na tržištu. Za potrebe ovog Pravilnika proizvođač nije obvezan obaviti nezavisnu ocjenu sukladnosti vozila u prometu za određeni tip vozila ako može dokazati, na način koji će zadovoljiti tijelo nadležno za homologaciju, da je godišnja prodaja toga tipa vozila vozila u Europskoj anja od 5000 primjeraka. 7.1.3. Ako se ispitivanje tipa I. treba obaviti i ako homologirani tip vozila ima jedno ili više proširenja, ispitivanja treba obaviti ili na jednome vozilu opisanu u osnovnoj opisnoj dokumentaciji ili na vozilu opisanom u opisu dokumentaciji za odgovarajuće proširenje. 7.1.3.1. Provjera sukladnosti vozila ispitivanjem tipa I. Nakon što nadležno tijelo obavi izbor, proizvođač ne smije obavljati nikakva namještanja na odabranim vozilima. 7.1.3.1.1. Iz jedne serije nasumce se odaberu tri vozila koja se ispituju kako je opisano u točki 5.3.1. ovog Priloga. Faktori pogoršanja upotrebljavaju se na isti način. Granične vrijednosti dane su u točki 5.3.1.4. ovoga Priloga. 7.1.3.1.2. Ako je nadležno tijelo zadovoljno sa standardnim odstupanjem proizvodnje koje dostavlja proizvođač u skladu s Prilogom X. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila, ispitivanja se izvode u skladu s Dodatkom 1. ovoga Priloga. Ako nadležno tijelo nije zadovoljno sa standardnim odstupanjem proizvodnje koje dostavlja proizvođač u skladu s Prilogom X. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila, ispitivanja se izvode u skladu s Dodatkom 2. ovog Priloga. 7.1.3.1.3. Na temelju ispitivanja uzorka vozila, smatra se da je proizvodnja određene serije sukladna ako ispitivanje pokaže prolazan rezultat za sve štetne sastojke, ili da nije sukladna ako ispitivanje pokaže loš rezultat za jedan štetni sastojak, u skladu s kriterijima ispitivanja iz odgovarajućega dodatka. Ako se za jedan štetni sastojak donese pozitivna odluka, ta se odluka neće promijeniti bilo kakvim dodatnim ispitivanjima koja se izvode da bi se donijela odluka za druge štetne sastojke. Ako se ne donese pozitivna odluka za sve štetne sastojke i niti jedna negativna odluka za bilo koji štetni sastojak, ispitivanje se izvodi na drugom vozilu (vidi sliku I.7). 7.1.3.2. Bez obzira na zahtjeve iz točke 3.1.1. Priloga III., ispitivanja će se izvoditi na vozilima koja izlaze izravno iz proizvodne linije. 7.1.3.2.1. Međutim na zahtjev proizvođača ispitivanja se mogu izvoditi na vozilima koja su prešla: – najviše 3 000 km za vozila opremljena motorom s vanjskim izvorom paljenja, – najviše 15 000 km za vozila opremljena motorom s kompresijskim paljenjem. U oba slučaja postupak uhodavanja vozila obavlja proizvođač koji ne smije obavljati nikakva namještanja na tim vozilima. Slika I.7 7.1.3.2.2. Ako proizvođač želi uhodati vozila (‘x’ km, gdje je x 3 000 km za vozila opremljena motorom s vanjskim izvorom paljenja i x 15 000 km za vozila opremljena motorom s kompresijskim paljenjem) postupak je sljedeći: – emisije štetnih sastojaka (tip I.) mjere se kod ‘0’ i kod ‘x’ km na prvome ispitivanom vozilu – za svaki je od štetnih sastojaka koeficijent porasta emisija između ‘0’ i ‘x’ km: On može biti manji od 1, – druga se vozila neće uhodavati, ali će njihove emisije kod ‘0’ km biti pomnožene tim koeficijentom porasta. U tome slučaju uzimaju se sljedeće vrijednosti: – vrijednosti kod ‘x’ km za prvo vozilo – vrijednosti kod ‘0’ km pomnožene koeficijentom porasta za ostala vozila. 7.1.3.2.3. Sva se ta ispitivanja mogu provoditi tržišnim gorivom. Međutim na zahtjev proizvođača mogu se upotrijebiti referentna goriva opisana u Prilogu VIII. 7.1.3. Ako se mora provesti ispitivanje tipa III., ono se mora provesti na svim vozilima odabranim za COP ispitivanje tipa I. (7.1.1.1.1.). Pritom moraju biti zadovoljeni uvjeti postavljeni u točki 5.3.3.2. 7.1.5. Ako se mora provesti ispitivanje tipa IV., ono se mora provesti u skladu s točkom 7. Priloga VI. Sustav ugrađene dijagnostike u vozilu (OBD) 7.1.6. Ako treba provjeriti radna svojstva OBD sustava, to se mora obaviti u skladu sa sljedećim: 7.1.6.1. Kad tijelo za homologaciju utvrdi da kvaliteta proizvodnje nije zadovoljavajuća, metodom slučajnog uzorka odabere se jedno vozilo i podvrgne ispitivanjima opisanim u Prilogu XI. Dodatku 1. 7.1.6.2. Proizvodnja se smatra sukladnom ako to vozilo zadovoljava zahtjeve ispitivanja opisanih u Prilogu XI. Dodatku 1. 7.1.6.3. Ako vozilo koje je odabrano iz serije ne zadovoljava zahtjeve iz točke 7.1.6.1., iz iste se serije mora uzeti daljnji slučajni uzorak od četiri vozila i podvrgnuti ispitivanjima opisanim u Prilogu XI. Dodatku 1. Ispitivanja se mogu obaviti na vozilima koja nisu prešla više od 15 000 km. 7.1.6.4. Proizvodnja se smatra sukladnom ako najmanje tri vozila zadovoljavaju zahtjeve ispitivanja opisanih u Prilogu XI. Dodatku 1. 7.1.7. Na temelju nezavisne ocjene koja se spominje u točki 7.1.1., tijelo za homologaciju mora ili: – utvrditi da sukladnost vozila u upotrebi zadovoljava i ne poduzimati daljnje mjere ili – utvrditi da su podatci nedovoljni ili da je sukladnost vozila u upotrebi nezadovoljavajuća, te nastaviti s ispitivanjima vozila u skladu s Dodatkom 3. ovoga Priloga. 7.1.7.1. U slučajevima kad se ispitivanja tipa I. smatraju nužnima za provjeru sukladnosti uređaja za smanjenje emisija sa zahtjevima koji se odnose na njihova radna svojstva, takva se ispitivanja moraju obaviti primjenjujući ispitni postupak koji zadovoljava statističke kriterije utvrđene u Dodatku 4. ovoga Priloga. 7.1.7.2. Tijelo za homologaciju u suradnji s proizvođačem mora odabrati uzorak vozila s dovoljnim brojem prijeđenih kilometara, za koje postoje prihvatljivi dokazi da se upotrebljavalo u uobičajenim uvjetima. Pri izboru vozila za uzorak mora se posavjetovati s proizvođačem, kojemu se također mora omogućiti da prisustvuje potvrdnim provjerama vozila. 7.1.7.3. Proizvođač je ovlašten da pod nadzorom tijela za homologaciju obavi provjere, čak i one s razaranjem, na onim vozilima čija razina emisije premašuje granične vrijednosti, radi utvrđivanja mogućih uzroka pogoršanja koji se ne mogu pripisati samomu proizvođaču (npr. uporaba benzina s olovom prije dana ispitivanja). Ako rezultati provjere potvrde takve uzroke, rezultati tih ispitivanja se isključuju iz provjere sukladnosti. 7.1.7.4. Ako tijelo za homologaciju nije zadovoljno rezultatima ispitivanja u skladu s kriterijima utvrđenim u Dodatku 4., popravne mjere navedene u članku 31. i Prilogu X. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila proširuju se na vozila u upotrebi koja pripadaju istomu tipu vozila i koja bi vjerojatno mogla imati iste nedostatke, sukladno točki 6. Dodatka 3. Plan popravnih mjera koje predloži proizvođač mora odobriti tijelo za homologaciju. Proizvođač je odgovoran za izvršenje odobrenoga plana otklanjanja kvarova. Tijelo za homologaciju mora o svojoj odluci obavijestiti države članice u roku od 30 dana. Države članice mogu zatražiti da se isti plan popravnih mjera primijeni na sva vozila istoga tipa koja su registrirana na njihovu teritoriju. 7.1.7.5. Ako tijelo za homologaciju utvrdi da neki tip vozila ne zadovoljava propisane zahtjeve iz Dodatka 3. ovoga Priloga, postupit će u skladu sa zahtjevima iz članka 31. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila. 8. SUSTAV UGRAĐENE DIJAGNOSTKE (OBD) ZA MOTORNA VOZILA 8.1. Vozila s motorima s vanjskim izvorom paljenja 8.1.1. Vozila koja upotrebljavaju kao gorivo benzin S učinkom od 1. siječnja 2000. za nove tipove vozila i od 1. siječnja 2001. za sve tipove, vozila kategorije M1, osim vozila najveće mase veće od 2 500 kg, i vozila kategorije N1 moraju biti opremljena s OBD sustavom za nadzor emisije u skladu s Prilogom XI. S učinkom od 1. siječnja 2000. za nove tipove vozila i od 1. siječnja 2002. za sve tipove, vozila kategorije N1 razreda II. i III. te vozila kategorije M1 najveće mase veće od 2 500 kg moraju biti opremljena OBD su OBD sustavom za nadzor emisije u s Prilogom XI. 8.1.2. Vozila koja upotrebljavaju kao gorivo UNP i prirodni plin S učinkom od 1. siječnja 2003. za nove tipove vozila i od 1. siječnja 2004. za sve tipove, vozila kategorije M1, osim vozila najveće mase veće od 2 500 kg, i vozila kategorije N1 razreda I., koja voze stalno ili povremeno ili na UNP ili prirodni plin, moraju biti opremljena OBD sustavom za nadzor emisije u skladu s Prilogom XI. S učinkom od 1. siječnja 2006. za nove tipove vozila i od 1. siječnja 2007. za sve tipove, vozila kategorije N1 razreda II. i III. te vozila kategorije M1 najveće mase veće od 2 500 kg, koja voze stalno ili povremeno ili na UNP ili prirodni plin, moraju biti opremljena OBD sustavom za nadzor emisije u skladu s Prilogom XI. 8.2. Vozila s motorima s kompresijskim paljenjem Vozila kategorije M1, osim – vozila koja su konstruirana za više od šest putnika uključujući vozača – vozila čija najveća masa prelazi 2 500 kg od 1. siječnja 2003. za nove tipove i od 1. siječnja 2004., za sve tipove moraju biti opremljena sustavom ugrađene dijagnostike (OBD) za nadzor emisije u skladu s Prilogom XI. Kad su novi tipovi vozila s motorima s kompresijskim paljenjem koja se stavljaju u uporabu prije datuma navedenih u ovoj točki opremljena s OBD sustavom, primjenjuju se odredbe iz točaka 6.5.3. do 6.5.3.6. Dodatka 1. Priloga XI. 8.3. Vozila s motorima s kompresijskim paljenjem osim onih obuhvaćenih točkom 8.2. Od 1. siječnja 2005. za nove tipove i od 1. siječnja 2006. za sve tipove, vozila kategorije M1 obuhvaćena iznimkom u točki 8.2., osim vozila kategorije M1 opremljenih motorima s kompresijskim paljenjem i čija najveća masa prelazi 2 500 kg i vozila kategorije N1 razreda I. opremljenih motorima s kompresijskim paljenjem, moraju biti opremljena OBD sustavom za nadzor emisije u skladu s Prilogom XI. Od 1. siječnja 2006. za nove tipove vozila i od 1. siječnja 2007. za sve tipove, vozila kategorije N1 razreda II. i III. opremljenih motorima s kompresijskim paljenjem te vozila kategorije M1 opremljenih motorima s kompresijskim paljenjem i čija najveća masa prelazi 2 500 kg, moraju biti opremljena OBD sustavom za nadzor emisije u skladu s Prilogom XI. Kad su vozila s motorima s kompresijskim paljenjem koja se stavljaju u uporabu prije datuma navedenih u ovoj točki opremljena OBD sustavom, primjenjuju se odredbe iz točaka 6.5.3. do 6.5.3.6. Dodatka 1. Priloga XI. 8.4. Vozila drugih kategorija Vozila drugih kategorija ili vozila kategorije M1 i N1 na koja se ne primjenjuju točke 8.1. i 8.2., mogu biti opremljena OBD sustavom. U tome se slučaju primjenjuju odredbe iz točaka 6.5.3. do 6.5.3.6. Dodatka 1. Priloga XI. DODATAK 1. 1. Ovaj Dodatak opisuje postupak koji se mora primijeniti pri provjeravanju sukladnosti proizvodnje za ispitivanje tipa I. kada je proizvođačevo standardno odstupanje proizvodnje zadovoljavajuća. 2. S najmanjim uzorkom od tri vozila postupak je uzorkovanja takav da je vjerojatnost da će partija u kojoj je 40% proizvoda neispravno proći ispitivanje 0,95 (rizik proizvođača = 5%), dok je vjerojatnost da će partija u kojoj je 65% proizvoda neispravno biti prihvaćena 0,1 (rizik kupca = 10%). 3. Za svako od štetnih sastojaka navedenih u točki 5.3.1.4. Priloga I. primjenjuje se sljedeći postupak (vidi sliku I.7). Pritom je: L = prirodni logaritam granične vrijednosti za štetni sastojak xi = prirodni logaritam mjerenja za i-to vozilo u uzorku s = procjena standardnog odstupanja proizvodnje (nakon utvrđivanja prirodnog logaritma mjerenja) n = veličina uzorka. 4. Za uzorak se izračuna statistička vrijednost ispitivanja, pri čemu se izračuna zbroj standardnih odstupanja od granične vrijednosti s pomoću sljedeće formule: 5. Zatim: – ako je ispitna statistika veća od broja za prihvaćanje za veličinu uzorka danu u tablici (I.1.5.), za štetni sastojak daje se prolazna ocjena – ako je ispitna statistika manja od broja za za neprihvaćanje za veličinu uzorka danu u tablici (I.1.5), za štetni se sastojak ne daje prolazna ocjena; u protivnome se ispituje dodatno vozilo u skladu s točkom 7.1.1.1.Priloga I. i ponovno obavlja izračunavanje za uzorak s veličinom uzorka povećanim za jednu jedinicu. TABLICA I.1.5 DODATAK 2. 1. Ovaj Dodatak opisuje postupak koji se mora primijeniti pri ovjeri zahtjeva za sukladnost proizvodnje za ispitivanje tipa I. kada je proizvođačevo standardno odstupanje proizvodnje nezadovoljavajuća ili nije na raspolaganju. 2. S najmanjim uzorkom od tri vozila postupak je uzorkovanja takav da je vjerojatnost da će partija u kojoj je 40% proizvoda neispravno proći ispitivanje 0,95 (rizik proizvođača = 5%), dok je vjerojatnost da će partija u kojoj je 65% proizvoda neispravno biti prihvaćena 0,15 (rizik kupca = 10%). 3. Smatra se da su mjerenja štetnih sastojaka dana u točki 5.3.1.4. Priloga I. logaritamski normalno distribuirana i moraju se prvo preoblikovati s pomoću njihovih prirodnih algoritama. Oznake mo i m označavaju najmanji i najveći uzorak (mo = 3, a m = 32), a n označava veličinu trenutačnog uzorka. 4. Ako su prirodni logaritmi mjerenja u nizu x1, x2, …, xi, a L je prirodni logaritam granične vrijednosti štetnog sastojka, tada je: 5. Tablica I.2.5. prikazuje vrijednosti za pozitivne (An) i negativne (Bn) odluke u odnosu na veličinu trenutačnog uzorka. Statistička je vrijednost ispitivanja omjer dn/vn i mora se upotrijebiti za utvrđivanje je li niz ispitivanjem prihvaćen ili odbijen, na sljedeći način: Za mo £ n £ m: – prihvaćena serija ako je dn/vn £ An – odbijena serija ako je dn/vn ≥ Bn – dodatno se mjerenje obavlja ako je An < dn/vn < Bn. 6. Opaska Sljedeće rekurzivne formule korisne su za izračunavanje uzastopnih vrijednosti statističkih podataka ispitivanja: Tablica I.2.5. Najmanja veličina uzorka = 3 DODATAK 4. PROVJERA SUKLADNOSTI VOZILA U UPORABI 1. UVOD Ovim se Dodatkom određuju kriteriji, spomenuti u točki 7.1.7. ovoga Priloga, koji se odnose na odabir vozila za ispitivanje i na postupke povjere sukladnosti vozila u uporabi. 2. ODABIR KRITERIJA Kriteriji za prihvaćanje odabranog vozila utvrđeni su u točkama 2.1. do 2.8. ovoga Dodatka. Podatci koji se prikupljaju pregledom vozila i razgovorom s vlasnikom/vozačem. 2.1. Vozilo mora spadati u tip vozila koji je homologiran u skladu s ovim pravilnikom i na koji se odnosi potvrda o sukladnosti prema Pravilniku o homologaciji tipa motornih vozila Ono se mora registrirati i upotrebljavati u Europskoj uniji. 2.2. Vozilo mora imati najmanje 15 000 prijeđenih kilometara ili biti u uporabi najmanje 6 mjeseci, ovisno o tome što od toga bude kasnije, i ne smije imati više od 80 000 prijeđenih kilometara ili biti u upotrebi 5 godina, ovisno o tome što od toga bude ranije. 2.3. Mora postojati zapis o održavanju koji pokazuje da je vozilo bilo pravilno održavano, npr. da je bilo servisirano u skladu s preporukama rukama proizvođača. 2.4. Vozilo ne smije pokazivati znakove zloupnpr. utrkivanja, prekomjernog opterećivanja, upotrebe neodgovarajućega goriva i drugih oblika zlouporabe) ili drugih čimbenika (npr. neovlaštenih zahvata) koji bi mogli utjecati na značajke emisija. Kad se radi o vozilima opremljenima OBD sustavom, uzimaju se u obzir kodovi kvarova i podatci o prijeđenim kilometrima koji su pohranjeni u računalo. Vozilo se ne smije odabrati za ispitivanje ako podatci u računalu pokazuju da je vozilo radilo nakon što je kod greške bio pohranjen i da vozilo u razmjerno kratkome vremenu nije bilo popravljeno. 2.5. Ne smije biti obavljenih neovlaštenih većih popravaka motora ili većih popravaka vozila. 2.6. Sadržaj olova ili sumpora u uzroku goriva iz vozila mora zadovoljavati propisane norme i ne smije biti tragova upotrebe neodgovarajućega goriva. Može se obaviti pregled ispušne cijevi itd. 2.7. Ne smije biti znakova bilo kakvih problema koji bi mogli ugroziti sigurnost laboratorijskog osoblja. 2.8. Svi dijelovi sustava na vozilu za smanjenjivanje onečišćenja moraju biti u skladu s važećom homologacijom. 3. DIJAGNOSTIKA I ODRŽAVANJE Dijagnostika i sve potrebno uobičajeno održavanje moraju se obaviti na vozilu koje je prihvaćeno za ispitivanja prije mjerenja emisija ispušnih plinova u skladu s postupkom predviđenim u točkama 3.1. do 3.7. 3.1. Mora se provjeriti ispravnost: filtra zraka, svih pogonskih remena, razina svih tekućina, poklopca hladnjaka, svih vakuum crijeva i električnog ožičenja koji su povezani sa sustavom za smanjivanje onečišćenja; također se mora provjeriti paljenje, doziranje goriva i dijelovi uređaja za smanjivanje onečišćenja radi mogućega nepravilnog namještanja i/ili neovlaštenog zahvata. 3.2. Provjerava se pravilan rad sustava OBD. Moraju se evidentirati sve indikacije neispravnosti koje se nalaze u memoriji OBD sustava i obaviti potrebni popravci. Ako indikator neispravnosti OBD sustava zabilježi kvar tijekom pretpripremnog ciklusa, taj se kvar može identificirati i popraviti. Ispitivanje se može ponoviti na popravljenome vozilu, a dobiveni rezultati mogu se upotrijebiti. 3.3 Mora se pregledati sustav paljenja i zamijeniti neispravni dijelovi, npr. svijećice, kabeli itd. 3.4. Mora se provjeriti kompresija. Ako rezultat nije zadovoljavajući, vozilo se ne prihvaća. 3.5. Parametri motora moraju se provjeriti prema specifikacijama proizvođača i po potrebi namjestiti. 3.6. Ako vozilu manjka manje od 800 km do sljedećega redovitog servisa, taj se servis mora obaviti prema uputama proizvođača. Bez obzira na zapis na brojaču prijeđenih kilometara, ulje i filtar zraka mogu se promijeniti na zahtjev proizvođača. 3.7. Nakon prihvaćanja vozila ulje se mora zamijeniti odgovarajućim referentnim uljem za ispitivanje emisija, osim u slučaju da proizvođač prihvati uporabu ulja koje se nalazi na tržištu. 4. ISPITIVANJE VOZILA U UPORABI 4.1. Kad se pregled vozila smatra potrebnim, obavlja se ispitivanje emisija u skladu s Prilogom III. ovoga Pravilnika na pretkondicioniranim vozilima koja se odaberu u skladu sa zahtjevima iz točaka 2. i 3. ovoga Dodatka. 4.2. Na vozilima koja su opremljena OBD sustavom može se provjeravati pravilan rad indikatora neispravnosti tijekom vožnje itd., s obzirom na razine emisija (npr. granične emisije utvrđene u Prilogu XI. ovoga Pravilnika, pri kojima sustav javlja grešku) u usporedbi s homologiranim specifikacijama. 4.3. OBD sustav može npr. provjeravati s obzirom na emisije iznad propisanih graničnih vrijednosti bez indikacije greške, na sustavne pogrešne aktivacije indikatora neispravnosti i na utvrđene neispravne ili istrošene sastavne dijelove OBD sustava. 4.4. Ako koji dio ili cijeli sustav rade na način koji ne pokrivaju pojedinosti iz certifikata o homologaciji i/ili opisne mape za taj tip vozila i ako takvo odstupanje nije odobreno u skladu s člancima 16. – 17. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila te ako OBD ne javlja kvar, taj se dio ili sustav ne smiju zamijeniti prije ispitivanja emisija ispušnih plinova, osim u slučaju da se utvrdi da je taj dio ili sustav bio neovlašteno prepravljan ili zloupotrebljavan na način da OBD ne može otkriti tako nastali kvar. 5. OCJENJIVANJE REZULTATA 5.1. Rezultati ispitivanja podvrgavaju se postupku ocjenjivanja u skladu s Dodatkom 4. ovog Priloga. 5.2. Rezultati se ne smiju množiti s faktorima pogoršanja. 6. PLAN POPRAVNIH MJERA 6.1. Ako se utvrde prekomjerne emisije kod više od jednog vozila, a ta vozila ili, – zadovoljavaju uvjete točke 3.2.3. iz Dodatka 4., a tijelo nadležno za homologaciju i proizvođač se slože da prekomjerne emisije imaju isti uzrok, ili – zadovoljavaju uvjete iz točke 3.2.4. iz Dodatka 4., a tijelo nadležno za homologaciju utvrdilo je da prekomjerne emisije imaju isti uzrok, tijelo nadležno za homologaciju mora zatražiti od proizvođača da dostavi plan popravnih mjera kako bi se vozilo vratilo u zadovoljavajuće stanje. 6.2. Plan popravnih mjera mora se dostaviti tijelu za homologaciju najkasnije 60 radnih dana od dana zahtjeva spomenutog u točki 6.1. Tijelo za homologaciju mora u roku od 30 radnih dana izjaviti odobrava li plan popravnih mjera ili ne. Međutim u slučajevima kad proizvođač može tijelu za homologaciju pružiti zadovoljavajuće dokaze da mu je potrebno dodatno vrijeme za ispitivanje predmetne nesukladnosti, da bi mogao pripremiti plan popravnih mjera, produženje se roka odobrava. 6.3. Popravne mjere se moraju primijeniti na sva vozila koja bi mogla imati iste nedostatke. Potrebno je procijeniti potrebu za izmjenama i dopunama dokumenata o homologaciji. 6.4. Proizvođač mora osigurati kopije svih priopćenja povezanih s planom popravnih mjera, mora također voditi zapise o povlačenju neispravnih proizvoda i tijelu za homologaciju slati redovita izvješća o stanju. 6.5. U plan popravnih mjera moraju biti uključeni zahtjevi navedeni u točkama 6.5.1. do 6.5.11. niže. Proizvođač mora plan popravnih mjera označiti jedinstvenim identifikacijskim nazivom ili brojem. 6.5.1. Opis svakoga tipa vozila koji uključuje plan popravnih mjera. 6.5.2. Opis posebnih izmjena, prepravaka, popravaka, ispravaka, namještanja i ostalih promjena koje će se napraviti radi postizanja sukladnosti vozila, uključujući sažeti prikaz podataka i tehničke studije koje potkrepljuju odluku proizvođača o poduzimanju određenih mjera potrebnih za ispravljanje nesukladnosti. 6.5.3. Opis postupka prema kojemu proizvođač obavještava vlasnike vozila. 6.5.4. Opis pravilnog održavanja i upotrebe, ako postoji, koji proizvođač postavlja kao uvjet da bi vozilo bilo podobno za popravak u okviru plana popravnih mjera, i objašnjenje proizvođačevih razloga za postavljanje takvih uvjeta. Uvjeti s obzirom na održavanje i upotrebu ne smiju se postavljati ako nije moguće dokazati da su povezani s nesukladnostima i popravnim mjerama. 6.5.5. Opis postupka prema kojemu se vlasnici vozila moraju ravnati kako bi postigli ispravljanje nesukladnosti. U opisu mora biti naveden i datum nakon kojeg se mogu poduzimati popravne mjere, procijenjeno vrijeme u kojemu će radionica moći obaviti popravke i gdje se to može napraviti. Popravak se mora obaviti svrhovito, u razumnom roku nakon dostave vozila. 6.5.6. Kopije podataka poslanih vlasniku vozila. 6.5.7. Kratki opis sustava koji proizvođač upotrebljava da bi osigurao primjerenu opskrbu sastavnim dijelovima ili sustavima koji su potrebni za obavljanje popravaka. Treba navesti kada će opskrba sastavnim dijelovima ili sustavima biti dovoljna za početak akcije. 6.5.8. Kopija svih uputa mora se poslati osobama koje će obavljati popravke. 6.5.9. Opis utjecaja predloženih popravnih mjera na emisije, potrošnju goriva, ponašanje vozila u vožnji i sigurnost svakoga tipa vozila obuhvaćena planom popravnih mjera, s podatcima, tehničkim studijamtudijama itd. na kojima se temelje ti zaključci. 6.5.10. Sve drvijesti, izvještaji i podatci koje tijelo za homologaciju može odrediti kao potrebne za ocjenu plana popravnih mjera. 6.5.11. U slučajevima kad plan popravnih mjera uključuje povlačenje vozila radi popravka, tijelu za homologaciju mora se dostaviti opis načina na koji će se popravak zabilježiti. Ako se upotrebljava naljepnica, mora se dostaviti primjerak. 6.6. Od proizvođača se može zahtijevati izvođenje opravdanih i potrebnih ispitivanja na sastavnim dijelovima i vozilima na kojima su obavljene predložene izmjene, popravci ili preinake da bi dokazao učinkovitost tih izmjena, popravaka ili preinaka. 6.7. Proizvođač je odgovoran za vođenje zapisa o svakome vozilu koje je povučeno iz upotrebe i popravljeno, te o radionici u kojoj je popravak obavljen. Tijelo za homologaciju mora na zahtjev imati pristup tim zapisima tijekom 5 godina od provedbe plana popravnih mjera. 6.8. Popravak i/ili preinaka ili dodavanje nove opreme bilježi se u potvrdi koju proizvođač izdaje vlasniku vozila. DODATAK 5. STATISTIČKI POSTUPAK ZA ISPITIVANJE SUKLADNOSTI U UPORABI 1. U ovome je Dodatku opisan postupak koji se upotrebljava za provjeru zahtjeva s obzirom na sukladnost vozila u uporabi za ispitivanje tipa I. 2. Moraju se primjenjivati dva postupka: 1. Jedan koji se odnosi na vozila iz uzorka za koja je utvrđeno da zbog kvara povezanog s emisijama izazivaju znatna odstupanja u rezultatima (točka 3.). 2. Drugi koji se odnosi na cjelokupni uzorak (točka 4.). 3. POSTUPAK ZA SLUČAJ DA SE U UZORKU NALAZE VOZILA S PREKOMJERNIM EMISIJAMA 3.1. Uz najmanju veličinu uzorka od tri vozila i najveću veličinu koja se određuje prema postupku iz točke 4. vozilo se slučajnim odabirom uzima iz uzorka te se mjere emisije ograničenih štetnih sastojaka kako bi se utvrdilo je li vozilo izvor prekomjerne emisije. 3.2. Smatra se da je vozilo izvor prekomjernih emisija ako su zadovoljeni uvjeti navedeni u točki 3.2.1. ili u točki 3.2.2. 3.2.1. U slučaju da je vozilo homologirano sukladno graničnim vrijednostima navedenim u retku A tablice u točki 5.3.1.4. Priloga I., smatra se da je vozilo izvor prekomjernih emisija ako je propisana granična vrijednost za svaki ograničeni zagađivač premašena za faktor od 1,2. 3.2.2. U slučaju da je vozilo homologirano sukladno graničnim vrijednostima navedenim u retku B tablice u točki 5.3.1.4. Priloga I., smatra se da je vozilo izvor prekomjernih emisija ako je propisana granična vrijednost za svaki ograničeni zagađivač premašena za faktor od 1,5. 3.2.3. Poseban slučaj kad se izmjerene emisije vozila za svaki ograničeni štetni sastojak nalaze u »središnjemu području«1. _____ 1 Za sva vozila »središnja zona« definirana je na sljedeći način. Vozilo mora zadovoljavati uvjete iz točke 3.2.1. ili iz točke 3.2.2., a osim toga izmjerena vrijednost za isti ograničeni štetni sastojak mora biti manja od vrijednosti koju dobivamo množenjem granične vrijednosti za isti ograničeni štetni sastojak, koja je navedena u retku A tablice iz točke 5.3.1.4. Priloga I., faktorom 2,5. 3.2.3.1. Ako vozilo zadovoljava uvjete iz ove točke, potrebno je utvrditi uzrok prekomjernim emisijama i slučajnim odabirom uzeti drugo vozilo iz uzorka. 3.2.3.2. Ako više od jednog vozila zadovoljava uvjete iz ove točke, tijelo nadležno za homologaciju i proizvođač moraju utvrditi je li uzrok prekomjernim emisijama iz obaju vozila isti ili nije. 3.2.3.2.1. Ako tijelo nadležno za homologaciju i proizvođač utvrde da je uzrok prekomjernim emisijama isti, smatra se da uzorak nije zadovoljio te se primjenjuje plan popravnih mjera opisan u točki 6. Dodatka 3. 3.2.3.2.2. Ako se tijelo nadležno za homologaciju i proizvođač ne slažu oko uzroka prekomjernim emisijama iz pojedinačnog vozila, odnosno ako se ne slažu oko toga da su uzroci prekomjernim emisijama iz više vozila isti, iz uzorka se slučajnim odabirom uzima još jedno vozilo, osim ako je već dosegnuta najveća veličina uzorka. 3.2.3.3. Ako je utvrđeno da samo jedno vozilo zadovoljava uvjete iz ove točke, ili ako je utvrđeno da više vozila zadovoljava te uvjete, a tijelo nadležno za homologaciju i proizvođač slažu se da su uzroci tomu različiti, iz uzorka se slučajnim odabirom uzima još jedno vozilo, osim ako je već dosegnuta najveća veličina uzorka. 3.2.3.4. Ako je najveća veličina uzorka dosegnuta i ako je utvrđeno da najviše jedno vozilo zadovoljava zahtjeve iz ove točke, a uzrok prekomjernim emisijama je isti, smatra se da je uzorak prošao s obzirom na zahtjeve točke 3. ovoga Dodatka. 3.2.3.5. Ako se u bilo kojemu trenutku, početni uzorak potroši, njemu se dodaje još jedno vozilo te se ispituje to vozilo. 3.2.3.6. Svaki put kad se iz uzorka uzme drugo vozilo, na povećani se uzorak primjenjuje statistički postupak iz točke 4. ovoga Dodatka. 3.2.4. Poseban slučaj kad se izmjerene emisije vozila za svaki ograničeni štetni sastojak leže u »području pogreške«1 _____ 1 Za sva vozila »neprohodna zona« definirana je na sljedeći način: Izmjerena vrijednost za jedan ograničeni štetni sastojak je veća od vrijednosti koju dobivamo množenjem granične vrijednosti za isti ograničeni zagađivač, koja je navedena u retku A tablice iz točke 5.3.1.4. Priloga I., s faktorom 2,5. 3.2.4.1. Ako vozilo zadovoljava uvjete iz ove točke, tijelo nadležno za homologaciju mora utvrditi uzrok prekomjernim emisijama i slučajnim odabirom uzeti drugo vozilo iz uzorka. 3.2.4.2. Ako više od jednog vozila zadovoljava uvjete iz ove točke i ako tijelo nadležno za homologaciju utvrdi da su uzroci prekomjernim emisijama isti, proizvođač dobiva obavijest da uzorak nije prošao i obrazloženje takve odluke te se primjenjuje plan popravnih mjera opisan u točki 6. Dodatka 3. 3.2.4.3. Ako je utvrđeno da samo jedno vozilo zadovoljava uvjete iz ove točke ili ako je utvrđeno da više vozila zadovoljava te uvjete, a tijelo nadležno za homologaciju zaključi da su uzroci tomu različiti, iz uzorka se slučajnim odabirom uzima još jedno vozilo, osim ako je već postignuta najveća veličina uzorka. 3.2.4.4. Ako je najveća veličina uzorka postignuta i ako je utvrđeno da najviše jedno vozilo zadovoljava uvjete iz ove točke, a uzrok prekomjernim emisijama je isti, smatra se da je uzorak prošao ispitivanje što se tiče uvjeta iz točke 3. ovoga Dodatka. 3.2.4.5. Ako se u bilo kojemu trenutku početni uzorak potroši, njemu se dodaje još jedno vozilo te se to vozilo ispituje. 3.2.4.6. Svaki put kad se iz uzorka uzme drugo vozilo, na povećani se uzorak primjenjuje statistički postupak iz točke 4. ovoga Dodatka. 3.2.5. Svaki put kad se utvrdi da određeno vozilo nije izvor prekomjernih emisija, iz uzorka se slučajnim odabirom uzme drugo vozilo. 4. POSTUPAK KOJI SE PRIMJENJUJE KAD SE PREKOMJERNE EMISIJE NE OCJENJUJU ZASEBNO 4.1. S najmanjim uzorkom od tri vozila postupak uzorkovanja je takav da je vjerojatnost da će partija u kojoj je 40% proizvoda neispravno proći ispitivanje 0,95 (rizik proizvođača = 5%), dok je vjerojatnost da će partija u kojoj je 75% proizvoda neispravno biti prihvaćena 0,15 (rizik kupca = 15%). 4.2. Za svaki štetni sastojak naveden u točki 5.3.1.4. Prilogu I. primjenjuje se sljedeći postupak. (vidi sliku I.9.) gdje je: L = granična vrijednost za štetni sastojak Xi = izmjerena vrijednost i-tog vozila iz uzorka n = broj uzorka koji se trenutačno ispituje. 4.3. Za uzorak se izračunava ispitna statistika kojom se određuje broj nesukladnih vozila, tj. xi > L. 4.4. Zatim: – ako ispitna statistika ne prelazi granični broj vozila za prihvaćanje veličine uzorka koji jekoji je naveden u sljedećoj tablici, za štetni sastojak daje se prolazjena, – ako je ispitna statistika jednaka ili prelazi granični broj vozila za neprihvaćanje veličine uzorka koji je naveden u sljedećoj tablici, za štetni sastojak ne daje se prolazna ocjena, – u drugim se slučajevima ispituje dodatno vozilo i primjenjuje se postupak za uzorak s jednim dodatnim primjerkom. U sljedećoj su tablici izračunane granične vrijednosti za prolaznu i neprolaznu ocjenu u skladu s međunarodnom normom ISO 8422:1991. 5. Smatra se da je uzorak prošao na ispitivanju ako je zadovoljio oba zahtjeva iz točaka 3. i 4. ovoga Dodatka. TABLICA ZA PRIHVAĆANJE I ODBIJANJE PLAN UZORKOVANJA PO ATRIBUTIMA Slika I.8. PROVJERA SUKLADNOSTI VOZILA U PROMETU – POSTUPAK NEZAVISNE OCJENE ______

(1)U ovome slučaju TAA označava tijelo nadležno za homologaciju koje je dodijelilo homologaciju tipa u skladu s Pravilnikom TPV 102 Slika I.9 ISPITIVANJE SUKLADNOSTI U UPORABI – IZBOR I ISPITIVANJE VOZILA PRILOG II. OPISNI DOKUMENT br. ..................... u skladu s Prilogom I. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila(*) koji se odnosi na homologaciji tipa vozila s obzirom s na mjere koje treba poduzeti za smanjivanje onečišćenja zraka emisijama iz motornih vozila (Pravilnik TPV 102) Sljedeći podatci, ako su potrebni, moraju biti priloženi u tri primjerka s popisom sadržaja. Svi crteži moraju biti dostavljeni u prikladnome mjerilu i dovoljno detaljni na formatu A4 ili presavijeni na taj format. Ako su priložene, fotografije moraju prikazivati potrebne pojedinosti. Ako su sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice s elektroničkim upravljanjem, podatci o njihovim značajkama moraju biti dodani.

1. OPĆI PODATCI
2. OPĆE KONSTRUKCIJSKE KARAKTERISTIKE VOZILA 1.
3. Fotografije i/ili crteži reprezentativnog vozila: 1.3.
4. Pogonske osovine (količina, položaj, međusobna povezanost): 0.1 Marka (trgovačka oznaka proizvođača):: 0.2 Tip i opći trgovački naziv(nazivi): 0.3 Identifikacijska oznaka tipa, ako je postavljena na vozilu (b): 0.3.1 Mjesto te oznake: 0.4 Kategorija vozila (c): 0.5 Naziv i adresa proizvođača: 8.8 Adresa (adrese) pogona za sklapanje:
5. OPĆE KONSTRUKCIJSKE ZNAČAJKE VOZILA 1.1 Fotografije i/ili crteži vozila predstavnika: 1.3.3 Pogonske osovine (broj, položaj, međusobna povezanost):
6. MASE I DIMENZIJE VOZILA (e) (kg, mm) (po potrebi pozvati se na odgovarajući crtež) 2.6 Masa vozila s nadogradnjom u voznome stanju ili masa podvozja s kabinom ako proizvođač ne ugrađuje nadogradnju (sa standardnom opremom, uključujući ulja, gorivo, alat, zamjenski kotač, i vozača) (o) (najveća i najmanja) 2.8 Tehnički dopuštena najveća ukupna masa vozila prema podatcima proizvođača (y) (najveća i najmanja): 3 POGONSKI MOTOR (q) 3.1 Proizvođač: 3.1.1 Proizvođačeva oznaka motora (postavljena na motor ili drugi način označivanja: 3.2 Motor s unutarnjim izgaranjem 3.2.1.1 Radni postupak: vanjski izvor paljenja/kompresijsko paljenje, četverotaktni/dvotaktni

(1)3.2.1.2 Broj i raspored cilindara: 3.2.1.2.1 Promjer (r): mm 3.2.1.2.2 Hod (r): mm 3.2.1.2.3 Redoslijed paljenja: 3.2.1.3 Radni obujam motora (s): cm3 3.2.1.4 Kompresijski omjer

(2): mm 3.2.1.5 Crteži komore za izgaranje, čela klipa i, u slučaju motora s vanjskim izvorom paljenja, klipnih prstenova: 3.2.1.6 Uobičajena brzina vrtnje motora u praznome hodu (s dopuštenim odstupanjem): ............. min-1 3.2.1.6.1 Povišena brzina vrtnje motora u praznome hodu (s dopuštenim odstupanjem): min-1 3.2.1.7 Obujamski sadržaj ugljikovog monoksida u ispušnim plinovima pri radu motora u praznome hodu

(2): % prema podatcima proizvođača (samo za motore s vanjskim izvorom paljenja) 3.2.1.8 Najveća netosnaga (t):...............kW pri ............. min-1 (prema podatcima proizvođača) 3.2.2 Gorivo: dizelsko gorivo/benzin/ukapljeni naftni plin/prirodni plin/etanol

(1)3.2.2.1 Istraživački oktanski broj (RON), olovni benzin: 3.2.2.2 Istraživački oktanski broj (RON), bezolovni benzin: 3.2.2.3 Uljevni otvor spremnika goriva: suženi promjer/oznaka

(1)3.2.4 Napajanje gorivom 3.2.4.1 S rasplinjačem: da/ne

(1)3.2.4.1.1 Marka (marke):: 3.2.4.1.2 Tip (tipovi): 3.2.4.1.3 Broj: 3.2.4.1.4 Elementi namještanja

(2): 3.2.4.1.4.1 Sapnice: 3.2.4.1.4.3 Difuzor: 3.2.4.1.4.3 Visina razine u komori s plovkom: 3.2.4.1.4.4 Masa plovka: 3.2.4.1.4.5 lgla plovka: Ili krivulja protoka goriva u ovisnosti o protoku zraka i potrebi namještanja za postizanje te krivulje 3.2.4.1.5 Sustav za pokretanje hladnog motora: ručno/automatski

(1): 3.2.4.1.5.1 Način (načini) rada: 3.2.4.1.5.2 Granice radnih područja/namještanja

(2): 3.2.4.2 S ubrizgavanjem goriva (samo za motore s kompresijskim paljenjem): da/ne

(1)3.2.4.2.1 Opis sustava: 3.2.4.2.2 Radni postupak: izravno ubrizgavanje/pretkomora/vrtložna komora

(1)3.2.4.2.3 Pumpa za ubrizgavanje 3.2.4.2.3.1 Marka (marke): 3.2.4.2.3.2 Tip (tipovi): 3.2.4.2.3.3 Najveća količina ubrizgavanja

(2): ............. mm3/hodu ili ciklusu pri brizni vrtnje pumpe:……………..min-1 ili, dijagram značajke ubrizgavanja: 3.2.4.2.3.4 Početak ubrizgavanja

(2): 3.2.4.2.3.5 Krivulja predubrizgavanja

(2): 3.2.4.2.3.6 Postupak umjeravanja: ispitni uređaj/motor

(1)3.2.4.2.4 Regulator 3.2.4.2.4.1 Tip: 3.2.4.2.4.2 Najveća regulirana brzina vrtnje motora 3.2.4.2.4.2.1 Najveća brzina vrtnje opterećenog motora pri kojoj se potpuno prekida dovod goriva: min-1 3.2.4.2.4.2.2 Najveća brzina vrtnje neopterećenog motora pri kojoj se potpuno prekida dovod goriva: min-1 3.2.4.2.6 Ubrizgači 3.2.4.2.6.1 Marka (marke): 3.2.4.2.6.2 Tip (tipovi): 3.2.4.2.6.3 Tlak otvaranja

(2): kPa ili značajka otvaranja

(2)3.2.4.2.7 Sustav za pokretanje hladnog motora 3.2.4.2.7.1 Marka (marke): 3.2.4.2.7.2 Tip (tipovi): 3.2.4.2.7.3 Opis sustava: 3.2.4.2.8 Dodatni sustav za pokretanje motora 3.2.4.2.8.1 Marka (marke): 3.2.4.2.8.2 Tip (tipovi): 3.2.4.2.8.3 Opis sustava: 3.2.4.3 S ubrizgavanjem goriva (samo za motore s vanjskim izvorom paljenja): da/ne

(1)3.2.4.3.1 Radni postupak: ubrizgavanje u usisnu cijev (s jednim/više ubrizgača

(1)/izravno ubrizgavanje/ostalo (opisati)

(1): 3.2.4.3.2 Marka (marke): 3.2.4.3.3 Tip (tipovi): 3.2.4.3.4 Opis sustava: 3.2.4.3.4.1 Tip ili oznaka upravljačke jedinice: 3.2.4.3.4.2 Tip regulatora goriva: 3.2.4.3.4.3 Tip osjetnika protoka zraka: 3.2.4.3.4.4 Tip naprave za raspodjelu goriva: 3.br> 3.2.4.3.4.5 Tip regulatora tlaka: 3.2.4.3.4.6 Tip mikroprekidača: 3.2.4.3.4.7 Tip a namještanje praznog hoda: 3.2.4.3.4.8 Tip kućišta zaklopke za zrak: 3.2.4.3.4.9 Tip osjetnika temperature rashladne tekućine: 3.2.4.3.4.10 Tip osjetnika temperature zraka: 3.2.4.3.4.11 Tip prekidača za temperaturu zraka: 3.2.4.3.5 Ubrizgači: tlak otvaranja

(2): ..................... kPa ili značajka otvaranja

(2)3.2.4.3.6 Početak ubrizgavanja: 3.2.4.3.7 Sustav za pokretanje hladnog motora 3.2.4.3.7.1 Opis sustava: 3.2.4.3.7.2 Granice radnih područja/namještanja

(2): 3.2.4.4 Pumpa za gorivo 3.2.4.4.1 Tlak

(2): kPa ili dijagram značajke

(2)3.2.6 Sustav paljenja 3.2.6.1 Marka (marke): 3.2.6.2 Tip (tipovi): 3.2.6.3 Radni postupak: 3.2.6.4 Krivulja pretpaljenja

(2): 3.2.6.5 Statički kut pretpaljenja

(2): stupnjeva prije GMT 3.2.6.6 Razmak kontakta prekidača

(2): mm 3.2.6.7 Kut zatvorenost

(2): stupnjeva 3.2.7 Sustav hlađenja: tekućina/zrak

(1)3.2.8 Usisni sustav 3.2.8.1 Kompresor: da/ne

(1)3.2.8.1.1 Marka (marke): 3.2.8.1.2 Tip (tipovi): 3.2.8.1.3 Opis sustava (npr. najveći tlak punjenja:…………kPa; preljevni ventil, ako se primjenjuje: 3.2.8.2 Hladnjak stlačenog zraka: da/ne

(1)3.2.8.4 Opis i crteži usisnih vodova i njihovih priloga (skupljač usisnog zraka, grijač, dodatni dovodi zraka itd.): 3.2.8.4.1 Opis usisne grane (uključujući crteže i/ili fotografije): 3.2.8.4.2 Filtar za zrak, crteži: ili 3.2.8.4.2.1 Marka (marke): 3.2.8.4.2.2 Tip (tipovi): 3.2.8.4.3 Usisni prigušivač zvuka, crteži: ili 3.2.8.4.3.1 Marka (marke): 3.2.8.4.3.2 Tip (tipovi): 3.2.9 Ispušni sustav 3.2.9.2 Opis i/ili crteži ispušnog sustava: 3.2.11 Kutovi otvaranja/zatvaranja ventila ili drugi istovrijedni podatci 3.2.11.1 Najveći podizaj ventila, kutovi otvaranja i zatvaranja ili podatci o kutovima otvaranja i zatvaranja kod drugih razvodnih sustava, u odnosu na mrtve točke klipova: 3.2.11.2 Referentne veličine i/ili područja namještanja

(1): 3.2.12 Mjere protiv onečišćivanja zraka 3.2.12.1 Naprava za usisavanje plinova iz kućišta motora (opis i crteži): 3.2.12.2 Dodatne naprave protiv onečišćivanja (ako postoje i nisu opisane u drugim točkama): 3.2.12.2.1 Katalizator: da/ne

(1)3.2.12.2.1.1 Broj katalizatora i elemenata: 3.2.12.2.1.2 Dimenzije, oblik i obujam katalizatora: 3.2.12.2.1.3 Tip katalizatorskog djelovanja: 3.2.12.2.1.4 Ukupna količina plemenitih kovina: 3.2.12.2.1.5 Relativna koncentracija: 3.2.12.2.1.6 Nosač (struktura i materijal): 3.2.12.2.1.7 Gustoća saća: 3.2.12.2.1.8 Vrsta kućišta katalizatora: 3.2.12.2.1.9 Položaj katalizatora (mjesto i referentni razmak u ispušnom sustavu): 3.2.12.2.1.10 Toplinska zaštita: da/ne

(1)3.2.12.2.2 Osjetilo kisika (lambda sonda): da/ne

(1)3.2.12.2.2.1 Tip: 3.2.12.2.2.2 Položaj: 3.2.12.2.2.3 Područje regulacije: 3.2.12.2.3 Upuhavanje zraka

(1): 3.2.12.2.3.1 Tip (pulsiranje zraka, pumpa za zrak, itd.): 3.2.12.2.4 Povrat ispušnih plinova: da/ne

(1)3.2.12.2.4.1 Značajke (količina protoka, itd.): 3.2.12.2.5 Sustav za nadzor emisije isparavanjem: da/ne

(1)3.2.12.2.5.1 Podroban opis naprava i njihovih namještanja: 3.2.12.2.5.2 Crtež sustava za nadzor emisije isparivanjem: 3.2.12.2.5.3 Crtež posude za aktivni ugljen: 3.2.12.2.5.4 Masa suhog aktivnog ugljena: 3.2.12.2.5.5 Shematski crtež spremnika goriva s podatcima o obujmu i materijalu: 3.2.12.2.5.6 Crtež toplinske zaštite između spremnika i ispušnog sustava: 3.2.12.2.6 Odvajač čestica: da/ne

(1)3.2.12.2.6.1 Dimenzije, oblik i obujam odvajača čestica: 3.2.12.2.6.2 Tip i konstrukcija odvajača čestica: 3.2.12.2.6.3 Položaj (referentni razmak u ispušnom sustavu): 3.2.12.2.6.4 Metoda ili naprava za regeneraciju, opis i/ili crtež: 3.2.12.2.7 Ostali sustavi (opis i način rada): 3.2.12.2.8 Sustav ugrađene dijagnostike u vozilu 3.2.12.2.

1. Sustav automatske ugrađene dijagnostike u vozilu (OBD) 3.2.12.2.8.
2. Opis u pisanom obliku i/ili nacrt indikatora neispravnosti (MI): 3.2.12.2.8.
3. Popis i uloga svih sastavni dijelova koje nadzire OBD sustav: 3.2.12.2.8.
4. Opis u pisanome obliku (općih radnih načela) za: 3.2.12.2.8.3.
5. Motori s vanjskim izvorom paljenja: 3.2.12.2.8.3.1.
6. Nadzor katalizatora1: 3.2.12.2.8.3.1.
7. Otkrivanje zatajivanja paljenja: 3.2.12.2.8.3.1.
8. Nadzor osjetila kisika1: 3.2.12.2.8.3.1.
9. Ostali sastavni dijelovi koje nadzire OBD sustav1: 3.2.12.2.8.3.
10. Motori s kompresijskim paljenjem1: 3.2.12.2.8.3.2.
11. Nadzor katalizatora1: 3.2.12.2.8.3.2.
12. Nadzor odvajača krutih čestica1: 3.2.12.2.8.3.2.
13. Nadzor elektroničkog sustava za dobavu goriva1: 3.2.12.2.8.3.2.
14. Ostali sastavni dijelovi koje nadzire OBD sustav1: 3.2.12.2.8.
15. Kriteriji za aktivaciju indikatora neispravnosti (određeni broj ciklusa vožnje ili statistička metoda): 3.2.12.2.8.
16. Popis svih izlaznih kodova i upotrijebljenih formata OBD sustava (s opisom svakoga): 3.2.12.2.8.
17. Proizvođač vozila mora dostaviti sljedeće dodatne podatke kako bi se omogućila proizvodnja zamjenskih ili servisnih dijelova kompatibilnih s OBD sustavom, dijagnostičkih uređaja i ispitne opreme, osim ako su ti podatci obuhvaćeni u pravu intelektualnoga vlasništva ili ako predstavljaju poseban know-how proizvođača ili dobavljača izvorne opreme. Podatke iz ove točke potrebno je ponoviti u Dodatku
18. certifkata o homologaciji tipa vozila (Prilog X. ovoga Pravilnika): 3.2.12.2.8.6.
19. opis vrste i broj ciklusa pretkondicioniranja koji je upotrijebljen pri osnovnoj homologaciji vozila 3.2.12.2.8.6.
20. opis vrste OBD pokaznog ciklusa koji je upotrijebljen pri osnovnoj homologaciji tipa vozila za sastavni dio koji je pod nazorom OBD sustava 3.2.12.2.8.6.
21. opširna dokumentacija u kojoj su opisani svi sastavni dijelovi nadzirani s pomoću strategije za otkrivanje grešaka u radu i za aktiviranje indikatora neispravnosti MI (određeni broj voznih ciklusa ili statistička metoda), uključujući popis relevantnih sekundarno nadziranih parametara za svaki sastavni dio koji se nadzire OBD sustavom. Popis svih izlaznih OBD kodova i formata (s objašnjenjem svakoga) koji se upotrebljavaju za pojedine sastavne dijelove pogonske grupe koji imaju veze s emisijama i za pojedine sastavne dijelove koji nemaju veze s emisijama, ako se nadzorom sastavnoga dijela određuje aktivacija indikatora neispravnosti MI. Poglavito je potrebno dostaviti iscrpno objašnjenje podataka iz modula $05 Test ID $21 do FF i podataka iz modula $
22. U slučaju tipova vozila koji upotrebljavaju vezu za prijenos podataka sukladno normi HRN ISO 15765-4 »Cestovna vozila – Dijagnostika na regulatoru mrežnih područja (CAN) –
23. dio.: Zahtjevi za sustave koji se odnose na emisiju«, potrebno je dostaviti iscrpno objašnjenje podataka iz modula $06 Test ID $00 do FF za svaki nadzirani ID OBD sustava 3.2.12.2.8.6.
24. zahtijevani podatci u ovoj točki mogu se dostaviti npr. u obliku sljedeće tablice, koja se prilaže ovome Prilogu. Sastavni dio Kod greške Nadzorna strategija Kriteriji za otkrivanje greške Kriteriji za aktivaciju indikatora neispravmosti (MI) Sekundarni parametri Pretkondicioniranje Pokazno ispitivanje Katalizator P0420 Signali osjetila kisika 1 i 2 Razlika između signala osjetila 1 i 2
25. ciklus brzina vrtnje motora, opterećenje motora, A/F rad, temperatura katalizatora dva ciklusa tipa I. tip I 3.2.15 Sustav napajanja motora ukapljenim naftnim plinom (UNP): da/ne

(1)3.2.15.1 Broj homologacije u skladu s Pravilnikom TPV 103 (kad taj pravilnik bude dopunjen tako da se odnosi na spremnike plinskih goriva): 3.2.15.2 Elektronička jedinica za upravljanje radom motora koji kao gorivo upotrebljava UNP 3.2.15.2.1 Marka (marke): 3.2.15.2.2 Tip (tipovi): 3.2.15.2.3 Mogućnosti namještanja koja utječu na emisiju: 3.2.15.3 Dodatna dokumentacija 3.2.15.3.1 Opis zaštite katalizatora pri prelasku s benzina na ukapljeni naftni plin i obratno: 3.2.15.3.2 Shema sustava (električni spojevi, priključna crijeva za izjednačivanje tlaka, itd.): 3.2.15.3.3 Crteži simbola: 3.2.16 Sustav napajanja motora prirodnim plinom (PP):da/ne

(1)3.2.16.1 Broj homologacije u skladu s Pravilnikom TPV 103 (kad taj pravilnik bude dopunjen tako da se odnosi i na spremnike plinskih goriva): 3.2.16.2 Elektronička jedinica za upravljanje radom motora koji kao gorivo upotrebljava PP 3.2.16.2.1 Marka (marke): 3.2.16.2.2 Tip (tipovi): 3.2.16.2.3 Mogućnosti namještanja koja utječu na emisiju: 3.2.16.3 Dodatna dokumentacija 3.2.16.3.1 Opis sigurnosne zaštite katalizatora pri prelasku s benzina na prirodni plin i obratno: 3.2.16.3.2 Shema sustava (električni spojevi, priključna crijeva za izjednačivanje podtlaka, itd.): 3.2.16.3.3 Crteži simbola: 4 PRIJENOSNIK SNAGE (v) 4.4 Spojka (tip): 4.4.1 Najveći prijenosni moment: 4.5 Mjenjač 4.5.1 Tip (ručni/automatski/bestupnjeviti (CVT)

(1)4.6 Prijenosni omjeri lass="T-98bezuvl" align="center" style="text-align:center"> Stupanj prijenosa Prijenosni omjeri u mjenjaču (prijenosni omjeri između motora i izlaznog vratila mjenjača) Prijenosni omjer (omjeri) pogonske osovine (prijenosni omjeri između izlaznog vratila mjenjača i pogonskih kotača) Ukupni prijenosni omjeri Najveća vrijednost za bestupnjeviti mjenjač 1 2 3 … Najmanja vrijednost za bestupnjeviti mjenjač Za vožnju unatrag

1. OVJES 6.6 Gume i kotači 6.6.1 Kombinacija guma/kotač (za gume navesti oznaku veličine, najmanji indeks nosivosti, najmanju brzinsku kategoriju; za kotače navesti veličinu naplatka i dubinu nalijeganja) 6.6.1.1 Osovine 6.6.1.1.1 Osovina 1.: 6.6.1.1.2 Osovina 2.: 6.6.1.1.3 Osovina 3.: 6.6.1.1.4 Osovina 4.: itd. 6.6.2 Gornja i donja granična vrijednost dinamičkoga polumjera 6.6.2.1 Osovina 1.: 6.6.2.2 Osovina 2.: 6.6.2.3 Osovina 3.: 6.6.2.4 Osovina 4.: itd. 6.6.3 Tlak u gumama, prema preporuci proizvođača vozila: kPa
2. NADOGRADNJA 9.10.3 Sjedala 9.10.3.1 Broj: Datum, broj spisa ____ * Odbrojčavanje stavka i napomene iz ovoga opisnog dokumenta odgovaraju onima iz Priloga I. Pravilnika o homologaciji tipa motornoh vozila. Ispuštene su stavke koje nisu bitne u smislu ovoga Pravilnika. DODATAK PODATCI O UVJETIMA ISPITIVANJA
3. Svjećice 1.
4. Marka: 1.
5. Tip: 1.
6. Zazor na svjećici:
7. Indukcijski svitak 2.
8. Marka: 2.
9. Tip:
10. Kondenzator 3.
11. Marka: 3.
12. Tip:
13. Upotrijebljeno mazivo 4.
14. Marka: 4.
15. Tip: PRILOG III. ISPITIVANJE TIPA I. (Provjera prosječne emisije iz ispušne cijevi nakon pokretanja hladnoga motora)
16. UVOD U ovome se Prilogu opisuje postupak ispitivanja tipa I određena u točki 5.3.
17. Priloga I.
18. RADNI CIKLUS NA DINAMOMETRU 2.1 Opis ciklusa Radni ciklus na dinamometru opisuje se u Dodatku
19. ovoga Priloga. 2.2 Opći uvjeti pod kojima se provodi ciklus Ciklusi prethodnih ispitivanja moraju se obaviti ako je potrebno utvrditi kako najbolje aktivirati papučicu za snagu i kočnicu za postizanje ciklusa koji je približan teoretskom ciklusu u okviru propisanih ograničenja. 2.3 Uporaba mjenjača 2.3.1 Ako je najveća brzina koja se može postići u prvoj brzini ispod 15 km/h, druga, treća i četvrta brzina upotrebljavaju se za osnovne gradske cikluse (Prvi dio), a druga, treća, četvrta i peta brzina za izvangradski ciklus (Drugi dio). Druga, treća i četvrta brzina mogu se upotrebljavati i za gradski ciklus (Prvi dio), a druga, treća, četvrta i peta brzina za izvangradski ciklus (Drugi dio) ako se uputama za vožnju preporučuje kretanje u drugoj brzini na ravnoj površini ili kad je prva brzina u tim uputama određena kao brzina rezervirana za terensku vožnju, sporu vožnju ili vuču. Vozila koja ne postignu vrijednosti ubrzanja i najveće brzine koje su potrebne u radnome ciklusu moraju se voziti s potpuno pritisnutom papučicom za gas dok ponovno ne dosegnu traženu radnu krivulju. Odstupanja od radnog ciklusa moraju se zabilježiti u izvještaju o ispitivanju. 2.3.2 Vozila opremljena poluautomatskim mjenjačima ispituju se uporabom stupnjeva prijenosa koji se uobičajeno upotrebljavaju za vožnju, a stupanj prijenosa upotrebljava se u skladu s uputama proizvođača. 2.3.3 Vozila opremljena automatskim mjenjačima ispituju se dok je uključena najviši stupanj prijenosa (vožnja). Papučica za snagu mora se upotrebljavati tako da se dobije što je moguće više jednoliko ubrzanje, čime se omogućuje da se različiti stupnjevi prijenosa uključuju uobičajenim redoslijedom. Nadalje ne vrijede točke promjene brzina prikazane u Dodatku
20. ovoga Priloga; ubrzavanje se mora nastaviti urazdoblju predstavljenu ravnom crtom koja povezuje kraj svakog razdoblja praznog hoda s početkom sljedećeg razdoblja ustaljene brzine. Vrijede dopuštena odstupanja navedena u točki 2.
21. 2.3.4 Vozila opremljena štednim hodom (‘overdrive’) koje vozač može aktivirati ispituju se tako da stupanj prijenosa nije uključen za gradski ciklus (Prvi dio) i da je uključen za izvangradski ciklus (Drugi dio). 2.3.5 Na zahtjev proizvođača, za tip vozila kod kojeg je broj brzina vrtnje motora u praznom hodu veća od brzine vrtnje motora koja bi se postigla tijekom radnih operacija broj 5, 12 i 24 osnovnog gradskog ciklusa (prvi dio), spojka može biti isključena tijekom prethodne radne operacije. 2.4 Dopuštena odstupanja 2.4.1 Dopušteno odstupanje od ± 2 km/h dopušta se između naznačene brzine i teoretske brzine tijekom ubrzavanja, tijekom ujednačene brzine i tijekom smanjivanja brzine, kad se upotrebljavaju kočnice vozila. Ako vozilo usporava brže bez uporabe kočnice, vrijede samo zahtjevi iz točke 6.5.
22. Dopuštena odstupanja za brzinu veća od onih propisanih prihvaćaju se tijekom promjena faze pod uvjetom da se dopuštena odstupanja nikad ne prelaze za više od 0,5 u bilo kojoj prilici. 2.4.2 Dopuštena odstupanja za vremena su ± 1,0 s. Gornja dopuštena odstupanja vrijede jednako na početku i na kraju svakog razdoblja mijenjanja brzina za gradski ciklus (Prvi dio) i za radnje br. 3, 5 i 7 izvangradskog ciklusa (Drugi dio). 2.4.3 Dopuštena odstupanja brzine i vremena kombiniraju se u skladu s naznačenim u Dodatku
24. VOZILO I GORIVO 3.1 Ispitno vozilo 3.1.1 Ispitno vozilo mora se dovesti u dobrom mehaničkom stanju. Prije ispitivanja mora se uhodati i prijeći najmanje 3.000 kilometara. 3.1.2 Ispušni sustav mora biti nepropustan kako bi se spriječilo smanjenje količine sakupljenih plinova, pri čemu ta količina mora biti jednaka onoj koja izlazi iz motora. 3.1.3 Nepropusnost usisnog sustava mora se provjeravati kako bi se osiguralo da na miješanje goriva i zraka rasplinjavanje ne utječe slučajno na usisani zrak. 3.1.4 Namještanja motora i upravljački elementi vozila moraju biti oni koje propisuje proizvođač. Taj zahtjev vrijedi osobito za namještanja praznog hoda (brzina vrtnje i sadržaj ugljikovog monoksida u ispušnim plinovima), za uređaj za hladno pokretanje i za sustav za smanjenje emisije štetnih sastojaka u ispušnim plinovima. 3.1.5 Vozilo koje se ispituje ili odgovarajuće vozilo mora imati, ako je potrebno, uređaj koji dopušta mjerenje karakterističnih parametara potrebnih za namještanje dinamometra, u skladu s točkom 4.1.
25. 3.1.6 Tehnička služba može provjeriti je li radna značajka vozila u skladu s onim što navodi proizvođač, da se može upotrebljavati za uobičajenu vožnju i, osobito, da se može pokrenuti pri hladnome i pri toplome vremenu. 3.2 Gorivo Pri ispitivanju vozila na osnovi graničnih vrijednosti emisija navedenih u retku A tablice iz točke 5.3.1.
26. Priloga I. ove Direktive, prikladno referentno gorivo mora biti u skladu s tehničkim podatcima danim u točki A. Priloga IX. ili, u slučaju plinovitih referentnih goriva, u točki A.
27. ili točki B. Priloga IX.(a). Pri ispitivanju vozila na osnovi graničnih vrijednosti emisija navedenih u retku B tablice iz točke 5.3.1.
28. Priloga I. ove Direktive, prikladno referentno gorivo mora biti u skladu s tehničkim podatcima danim u točki B. Priloga IX. ili, u slučaju plinovitih referentnih goriva, u točki A.
29. ili točki B. Priloga IX. (a).
30. OPREMA ZA ISPITIVANJE 4.
31. Dinamometar s valjcima 4.1.
32. Dinamometar mora biti u stanju simulirati otpor vožnje po cesti na jedan od sljedećih načina: – dinamometar s nepromjenjivom krivuljom opterećenja, tj. dinamometar čije fizičke značajke daju fiksni oblik krivulje opterećenja, – dinamometar s podesivom krivuljom opterećenja, tj. dinamometar s najmanje dva parametra otpora vožnje po cesti koja se mogu prilagoditi tako da se prilagodi oblik krivulje opterećenja. 4.1.
33. Na namještanja dinamometra ne smije utjecati protok vremena. Ne smije proizvoditi nikakve vibracije zamjetne na vozilu koje bi mogle ometati uobičajeno funkcioniranje vozila. 4.1.
34. Mora biti opriti opremljen uređajima koji simuliraju sile inercije i opterećenje. U slučaju dinamometra s dva ti su simulatori povezani s prednjim valjkom. 4.1.
35. Točnost 4.1.4.
36. Mora biti moguće mjeriti i očitavati pokazano opterećenje uz točnost od ± 5%. 4.1.4.
37. U slučaju dinamometra s nepromjenjivom krivuljom opterećenja točnost namještanja opterećenja na 80 km/h mora biti ± 5%. U slučaju dinamometra s podesivom krivuljom opterećenja, točnost odgovarajućeg opterećenja dinamometra prema otporu vožnje po cesti mora biti 5% pri 100, 80, 60 i 40, a 10% pri 20 km/h. Ispod toga, apsorpcija dinamometra mora biti pozitivna. 4.1.4.
38. Ukupna inercija rotirajućih dijelova (uključujući simuliranu inerciju ako je ima) mora biti poznata i mora biti unutar ± 20 kilograma inercijskog razreda za ispitivanje. 4.1.4.4 Brzina vozila mora se mjeriti brzinom rotacije valjka (prednji valjak u slučaju dinamometra s dva valjka). Mora se mjeriti s točnošću od ± 1 km/h pri brzinama iznad 10 km/h. 4.1.5 Namještanje i inercije 4.1.5.1 Dinamometar s nepromjenjivom krivuljom opterećenja: simulator opterećenja mora se namjestiti tako da apsorbira snagu koja se prenosi na pogonske kotače pri stalnoj brzini od 80 km/h, a apsorbirana snaga pri 50 km/h bilježi se. Način na koji se utvrđuje i namješta to opterećenje opisan je u Dodatku
39. 4.1.5.2 Dinamometar s podesivom krivuljom opterećenja: simulator opterećenja mora se namjestiti tako da apsorbira snagu koja se prenosi na pogonske kotače pri ustaljenim brzinama od 100, 80, 60, 40 i 20 km/h. Način na koji se određuju i namještaju ta opterećenja opisan je u Dodatku
40. 4.1.5.3 Inercija Kod dinamometara s električnom simulacijom inercije mora se dokazati da su istovrijedni sustavima mehaničke simulacije inercije. Način na koji se utvrđuje ta istovrijednost opisan je u Prilogu. 4.2 Sustav uzorkovanja ispušnih plinova 4.2.1 Sustav uzorkovanja ispušnih plinova mora moći mjeriti stvarne količine štetnih sastojaka koji se emitiraju u mjerenim ispušnim plinovima. Sustav koji se upotrebljava sustav je uređaja za uzorkovanje s konstantnim obujmom (CVS – constant volume sampler). Pritom je potrebno da se ispušne emisije vozila kontinuirano razrjeđuju atmosferskim zrakom u nadziranim uvjetima. U konceptu mjerenja kod uređaja za uzorkovanje s konstantnim obujmom moraju biti ispunjena dva uvjeta: ukupni obujam mješavine ispušnih plinova i zraka za razrjeđivanje mora se mjeriti, a kontinuirano razmjerni uzorak obujma mora se uzeti za analizu. Količine emitiranih štetnih sastojaka utvrđuje se na temelju koncentracija u uzorku, ispravljenih za sadržaj štetnih sastojaka u okolnome zraku, te na temelju ukupnoga protoka tijekom razdoblja ispitivanja. Razina emisije krutih štetnih sastojaka utvrđuje se s pomoću odgovarajućih filtara koji skupljaju krute čestice iz razmjernoga djelomičnog protoka ispitivanjem i utvrđivanjem njihove količine gravimetrijski u skladu s točkom 4.3.
41. 4.2.2 Protok kroz sustav mora biti dovoljan za uklanjanje kondenzacije vode u svim uvjetima koji nastanu tijekom ispitivanja, u skladu s Dodatkom
42. 4.2.3 Prilog
43. sadrži primjere tri tipa sustava za uzorkovanje s konstantnom obujmom koji zadovoljava zahtjeve utvrđene u ovom Prilogu. 4.2.4 Mješavina plina i zraka mora biti homogena na točki S2 sonde za uzorkovanje. 4.2.5 Sondom se mora izvući reprezentativni uzorak razrijeđenih ispušnih plinova. 4.2.6 Sustav mora biti nepropustan za plinove. Konstrukcija i materijali moraju biti takvi da sustav ne utječe na koncentraciju štetnih sastojaka u razrijeđenom ispušnom plinu. Ako bi bilo koji sastavni dio (izmjenjivač topline, puhalo za provjetravanje itd.) promijenio koncentraciju bilo kojeg štetnog sastojka u razrijeđenome plinu, uzorkovanje za taj štetni sastojak mora se provesti ispred tog sastavnog dijela ako se problem ne može riješiti. 4.2.7 Ako je vozilo koje se ispituje opremljeno ispušnom cijevi koja sadržava više izlaza, povezujuće cijevi moraju se priključiti što je moguće bliže vozilu. 4.2.8 Promjene statičkoga tlaka na ispušnoj cijevi ili cijevima vozila moraju ostati unutar ± 1,25 kPa promjena statičkoga tlaka mjerenih tijekom ciklusa vožnje dinamometra bez priključenja na ispušnu ili ispušne cijevi. Sustavi uzorkovanja koji mogu održavati statički tlak unutar ± 0,25 kPa upotrebljavaju se ako se u pisanome zahtjevu proizvođača nadležnom tijelu koje izdaje homologaciju dokaže potreba za užim dopuštenim odstupanjem. Povratni tlak mora se mjeriti u ispušnoj cijevi, što je moguće bliže njezinu kraju ili u produžetku istoga promjera. 4.2.9 Različiti ventili koji se uotrebljavaju za usmjeravanje ispušnih plinova moraju biti takvi da se brzo prilagođavaju i brzo djeluju. 4.2.10 Uzorci plinova skupljaju se u vreće odgovarajuće veličine. Te vreće moraju biti izrađene od takvih materijala koji neće promijeniti štetni plinoviti sastojak za više od ± 2% nakon 20 minuta skladištenja. 4.3 Analitička oprema 4.3.1 Zahtjevi 4.3.1.1 Plinovi štetni sastojci moraju se analizirati s pomoću sljedećih instrumenata: Analiza ugljikovog monoksida (CO) i ugljikovog dioksida (CO2): – analizatori ugljikovog monoksida i ugljikovog dioksida moraju biti nedisperivnog infracrvenog (NDIR) apsorpcijskog tipa. Analiza ugljikovodika (HC) – motori s vanjskim izvorom paljenja: – analizator ugljikovodika mora biti tipa ionizacije u plamenu (FID) umjeren plinom propanom izraženo kao ekvivalent atomima ugljika (C1). Analiza ugljikovodika (HC) – motori s kompresijskim paljenjem: – analizator ugljikovodika mora biti tipa ionizacije u plamenu s detektorom, ventilima, cijevima itd. grijanim na 463 K (190 °C) ± 10 K (HFID). Mora se umjeriti plinom propanom izraženo kao ekvivalent atomima ugljika (C1). Analiza dušikova oksida (NOx): Analizator dušikova oksida mora biti kemiluminiscentnoga tipa (CLA) ili tipa nedisperzivne ultraljubičaste rezonantne apsorpcije (NDUVR), oba s pretvaračem NOx – NO. Krute čestice: Gravimetrijsko određivanje skupljenih čestica. Te se čestice u svakome slučaju skupljaju pomoću dva serijski postavljena filtra u protoku uzorka plina. Količina krutih čestica koje skupi svaki par filtra mora biti sljedeća: – Vep: protok kroz filtre – Vmix: protok kroz tunel – M: masa krutih čestica (g/km) – Mlimit: granična masa krutih čestica (propisana granična masa, g/km) – m: masa čestica koje se skupljaju filtrima (g) – d: stvarna udaljenost koja odgovara radnomu ciklusu (km) M = ili m = M.d Omjer uzorkovanja krutih čestica (Vep/Vmix) usklađuje se tako da za M = Mlimit, 1< m < 5 mg (ako se uotrebljavaju filtri promjera 47 mm). Površina filtra sastoji se od materijala koji je hidrofoban i inertan prema sastojcima ispušnog plina (filtri od staklenih vlakana obloženi fluorokarbonom ili istovrijednim materijalom). 4.3.1.2 Točnost Analizatori moraju imati raspon mjerenja kompatibilan s točnošću potrebnom za mjerenje koncentracija štetnih sastojaka uzorka ispušnih plinova. Greška pri mjerenju ne smije biti veća od ± 2%, neovisno o stvarnoj vrijednosti za umjerne plinove. Za koncentracije manje od 100 ppm, greška pri mjerenju ne smije biti veća od ± 2 ppm. Uzorak okolnog zraka mora se mjeriti na istom analizatoru i rasponu kao i odgovarajući uzorak razrijeđenih ispušnih plinova. Mjerenje skupljenih krutih čestica mora biti do zajamčene točnosti od 1 mg. Analitička vaga koja se upotrebljava za određivanje mase svih filtara mora imati točnost od 5 mg. i mogućnost očitavanja od 1 mg. 4.3.1.3 Sito za led Ne smije se upotrebljavati nikakav uređaj za sušenje plina prije analizatora, osim ako se dokaže da nema nikakva učinka na sadržaj štetnih sastojaka tojaka u struji plinova. 4.3.2 Posebni zahtjevi za motore s kompresijskim paljenjem Mopotrebljavati grijana linija za uzorkovanje za kontinuiranu HC analizu s grijanim jonizacijskim detektorom u plamenu (HFID), uključujući i pisač (R). Prosječna koncentracija mjerenih ugljikovodika mora se odrediti integriranjem. Tijekom ispitivanja temperatura grijane linije za uzorkovanje mora se regulirati na 463 K (190 °C) ± 10 K. Grijana linija za uzorkovanjemora biti opremljena grijanim filtrom (Fh) s 99%-tnim učinkom za krute čestice > 0,3 ěm koji služi za izdvajanje krutih čestica iz kontinuiranog protoka plina potrebnog za analizu. Vrijeme odziva sustava za uzorkovanje (iz sonde do ulaza u analizator) ne smije biti veče od četiri sekunde. HFID se mora uptrebljavati sa sustavom konstantnog protoka (izmjenjivač topline) kako bi se osigurao reprezentativni uzorak, osim ako se vrši kompenzacija promjene protoka CFV ili CFO. Jedinica za uzorkovanje krutih čestica sastoji se od tunela za razrjeđivanje, sonde za uzorkovanje, filtarske jedinice, pumpe s djelomičnim protokom, regulatora brzine protoka i mjerila protoka. Protok dijela uzorkovanja krutih čestica vodi se kroz dva serijski ugrađena filtra. Sonda za uzorkovanje za protok ispitnih plinova mora se postaviti unutar trakta za razrjeđivanje tako da se reprezentativni uzorak protoka plina može uzeti iz homogene mješavine zraka i ispušnih plinova i da na mjestu uzorkovanja temperatura mješavine zraka i ispušnih plinova ne bude viša od 325 K (52 °C). Temperatura protoka plina u mjerilu protoka ne može se mijenjati za više od ± 3 K niti se brzina masenog protoka može mijenjati za više od ± 5%. Ako se količina neprihvatljivo promjeni kao posljedica prekomjernog opterećenja filtra, ispitivanje se mora zaustaviti. Kad se ponovi, protok se mora smanjiti i/ili upotrijebiti veći filtar. Filtri se moraju ukloniti iz komore najranije sat vremena prije početka ispitivanja. Potrebni filtri za krute čestice moraju se kondicionirati (u smislu temperature i vlažnosti) u otvorenoj posudi zaštićenoj od ulaska prašine najmanje osam, a najviše 56 sati prije ispitivanja u klimatiziranoj komori. Nakon toga kondicioniranja, nezagađeni filtri važu se i odlažu dok se ne upotrijebe. Ako se filtri ne upotrijebe u roku od sat vremena od uklanjanja iz komore za vaganje, moraju se ponovno izvagati. Ograničenje od jednog sata može se zamijeniti ograničenjem od osam sati ako su ispunjeni jedan ili oba sljedeća uvjeta: – stabilizirani je filtar postavljen i drži se u zabrtvljenome sklopu držača filtra sa zatvorenim krajevima, ili – stabilizirani je filtar stavljen u zabrtvljeni sklop držača filtra koji se zatim odmah postavlja u liniju za uzorkovanje kroz koju nema protoka. 4.3.3 Umjeravanje Svaki analizator mora se umjeravati toliko često koliko je potrebno, u svakom slučaju tijekom mjeseca koji prethodi ispitivanju u svrhu homologacije tipa, a najmanje jednom u šest mjeseci za potvrdu usklađenosti proizvodnje. Metoda umjeravanja koja se upotrebljava opisana je u Dodatku
44. za analizatore navedene u točki 4.3.
45. 4.4 Mjerenje obujma 4.4.1 Metoda mjerenja ukupnog obujma razrijeđenoga ispušnog plina sadržanog u uređaju za uzorkovanje konstantnog obujma mora biti takva da mjerenje bude točno ± 2%. 4.4.2